SREDNJA MJEŠOVITA ŠKOLA “ŽEPČE”

ŽEPČE

MATURSKI RAD
Tema: Banke i vrste banaka

Mentor:

Mirza Vodenčarević, prof.

Učenica:

Fatima Šišić
 Žepče, mart 2020. godine

UVOD

Unutar cjelokupnog procesa reprodukcije jedne privrede, postojanje novca i mogućnosti

kreditiranja u velikoj mjeri predstavljaju bitne faktore. U kontekstu ovog kruga, banke imaju
posebno mjesto i ulogu jer su specijalizovane institucije, čija je osnovna funkcija da privredu i njenu
reprodukciju snabdijevaju potrebnom količinom kako novca, tako i kredita. Stoga je bankarstvo u
cjelini, kao specifična privredna djelatnost, određena vrstom i sadržinom bankarskih poslova.

Većina ljudi današnjice je upoznata i ostvaruje kontakte sa bankama, one su skoro pa oduvijek
prisutne kroz njihov život, ali o njima se dublje ne razmišlja, ne detaljiše se o njihovom nastanku,
porijeklu, značaju, pa ni funkcijama koje imaju za cjelokupnu privredu jedne zemlje.

Prosječan zaposlen čovjek u jednoj zemlji ima:

 tekući račun u nekoj lokalnoj banci

 kredit za određenu namjenu
 kreditnu karticu izdatu od strane banke
 račun za opštu štednju kod neke regionalne banke
 štednju za penziju.

Ovo znači da jedno tipično domaćinstvo u razvijenom svijetu, kombinujući kredite, štednju, novac,
već je samo za sebe jedan finansijski posrednik. Upravo takva domaćinstva i jesu meta finansijskih
institucija, od kojih banka i jeste najznačajnija.

Vremena se mijenjaju, pa banke, sa ciljem ostvarenja što većeg profita sve više šire spektar
svojih usluga i interesovanja. Stoga, da bi se što bolje razumio posao današnjih banaka, kroz rad će
biti predstavljena četiri segmenta. Prvenstveno će se predstaviti razvoj i pojam, odnosno definicija i
konkretizacija banke kao najznačajnije finansijske institucije. Zatim će se definisati opšta podjela
banaka prikazana shemom. Po okončanju klasifikacije, biti će definisana nadležnost i ciljevi
Centralne banke. Posljednjim segmentom će biti prikazane funkcije koje banke posjeduju i
obavljaju, a na samom kraju izvedeni zaključci i korištena literatura.

Prilikom izrade rada će se koristiti sekundarni podaci. Izvor pomenutih podataka predstavljaju
knjige, internet stranice, kao i ostala dostupna literatura.
1. RAZVOJ BANKARSKIH POSLOVA

Prvi bankarski poslovi, kako se oni sa današnjeg stanovišta shvataju, nastali su već u ranim
periodima razvoja ljudskog društva. Začeci ovih poslova mogu se historijski pratiti još od 3000
godine p.n.e., a sigurniji materijalni dokazi o vrsti i načinu razvoja bankarskih poslova od VII
stoljeća p.n.e.

Historijski razvoj banaka se odvijao u nekoliko faza:

 Faza 1- Banke se javljaju još u antičkom dobu, sa pojavom razmjene, i to u onim oblastima
gdje su postojala najveća prirodna bogatstva, odnosno u Grčkoj, Rimu i Bliskom Istoku.
Naime, poslije poplave nastale izlivom Eufrata i Tigrisa, u moćnoj civilizaciji Babilona
sagrađena je prva bankarska zgrada. Primarna svrha zgrade bila je da se ljudi mole bogovima
i da im prinose žrtve da bi ih odobrovoljili. Dakle, banke su bile u hramovima pod zaštitom
sveštenika, tzv Tezauri (tezaurirati1-imobilizirati, izvlačiti novac iz prometa i gomilati ga u
trezorima). Žrtve i darovi Bogovima bili su izuzetno veliki, tako da se hram iz dana u dan
bogatio. Dalje su se ta sredstva pozajmljivala sa kamatom zemljoradnicima i trgovcima, ili
su bila davana kao pozajmica robovima da se oslobode ropstva. Naravno, svi ovi bankarski
poslovi bivaju obavljeni u naturi, jer novac još uvijek nije postojao.

U Grčkoj, u VII stoljeću p.n.e., prvi privatni bankari se bave mjenjačkim poslovima, čiju
osnovu čini razvoj metalnog novca koji se povezuje sa konstituisanjem posebnih država.
Mjenjačnice su obavljale najprije poslove proste razmjene novca, da bi zatim radile i
složenije bankarske poslove, kao što je primanje depozita, davanje zajmova, vršenje
operacija prijenosa novca.

U starom Rimu, III stoljeće p. n. e., je razvoj bankarstva dostigao zaista visok nivo. Rimski
bankari se nazivaju Argentarius2 i predstavljaju ljude koji se bave primanjem depozita i
uloga, davanjem zajmova i posredovanjem u novčanom prometu. Pored njih kao bankari
rade i Numularius, ali više u svojstvu mjenjača. Po zakonu je u starom Rimu i ženama bilo
zabranjeno da vrše bankarske poslove. Zakon "dvanaest tablica" je bio vrlo striktan i u
pogledu određivanja visine kamate; međutim, s obzirom da je kontrola kamatne stope bila
mnogo jača u Rimu nego u drugim gradovima, bankari su u provinciji tražili veće kamatne
stope nego u Rimu. Zajmovi su bili davani najčešće sa jamstvom. Pored toga, postojali su i
garantni poslovi, gde je bankar primao na sebe obavezu da plati dug svog klijenta ako ga on
sam ne plati u dogovorenom roku.

1
Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979., str. 1348.
2
lat. argentum – srebro
 Invazijom barbara, oko 400. godine p.n.e., počinje cijepanje mediteranskog svijeta i kraj
mirne vladavine Rima, što je ujedno bio i kraj monetarne i kreditne vladavine Sredozemljem.
Ljudi se povlače van gradova i obrađuju zemlju da bi preživjeli jedan težak period. Masovan
povratak zemljoradnji i kraj putovanja i trgovine svakako znače i krah bankarstva koje je
poznavalo antičko doba. Bankarstvo ulazi u jednu potpuno novu, mračniju fazu.

 Faza 2- U Italiji početkom XV vijeka u Genovi osnovana je 1407. godine, prva banka u
historiji bankarstva, Casa de St. Georga. Bavila se i platnim prometom. Preko stotinu
banaka osnovano je u Veneciji i Genovi u XV i XVI. U Firenci nastaju Banca di Genova
(1320.), Casa di Sant Georio (1401.), Casa di Rialto (1578.), Banca del Giro (1617.).
Prva moderna banka osnovana je 1609. godine u gradu Amsterdamu. Poslovala je izrazito
strogo i čestito, što znači da su depoziti bili svetinja i nije odobravala kredite.

 Faza 3- Osniva se Bank of England- centralna banka Velike Britanije. Osnovana je 1694.
godine kao privatna banka; zauzvrat pozajmice date državi, dobila je privilegiju emitiranja
novca. Dolazi do odvajanja novca od metalne podloge i pojave obveznica (banknota). Isplata
se vršila uz „kraljevo obećanje“3.
Zatim se osniva i Banque Royal 1716. godine. Pored emisije novca, ova banka se bavila i
kreditiranjem države, kao i platnim prometom.

 Faza 4- Početkom XIX vijeka u Engleskoj, a kasnije i u drugim zemljama, banke se osnivaju
kao dionička društva sa relativno visokim početnim kapitalom.

Općenito posmatrajući razvojne faze, može se izvesti zaključak da se prve dvije razvojne faze
zasnivaju na „currency theory“ - naziv doktrine one grupe engleskih bankovnih teoretičara koji su
na početku XIX vijeka isticali zahtjev da se u opticaj drži uvijek onoliko monete koliko u tom času
ima zlata, odnosno da sve novčanice preko unaprijed utvrđenog ograničenog iznosa moraju biti
100% pokrivene zlatom.

Sa druge strane, 3. i 4. faza zasnovane su na „banking theory“ - naziv doktrine onih bankovnih
teoretičara koji su, nasuprot prethodno pomenutoj školi, odbacili zahtjev za potpunim zlatnim
pokrićem novčanicama i istakli shvatanje da su novčanice kreditni novac kojem obim određuje
cijenu, a ne obratno.

3
Fikret Hadžić, Efendić Velid, Bankarstvo- pregled predavanja i vježbi I dio, Ekonomski fakultet u Sarajevu , Sarajevo,
2006.
Datum predaje rada: _____________ 2020. godine

Članovi komisije:

1. Predsjednik _____________________________

2. Ispitivač ________________________________

3. Član ___________________________________

Komentar:

Datum odbrane rada: _____________ 2020. godine

Ocjena rada: ____________________ ( __ )