2.

POJAM BANKE I BANKARSKOG POSLOVANJA

Kada govorimo o bankarskom poslovanju i novčanim tokovima općenito, uz te pojave

najčešće vezujemo banku kao jednu od najpoznatijih finansijskih institucija. Mnogo je
definicija banke i njene uloge u tom domenu poslovanja, tako da je dovoljno spomenuti neku
od najjednostavnijih.

Banka predstavlja najveću i najznačajniju grupu depozitnih finansijskih institucija. Do svojih

sredstava dolazi prikupljanjem različitih sredstava depozita: na osnovu tekućih i žiro računa,
depozita po viđenju, i sl. Oni se mogu prikupljati od stanovništva, privrede, države i njenih
organa i inostranih subjekata.

Depoziti ujedno predstavljaju najznačajniji izvor sredstava za banke. Pored njih ostali izvori
sredstava banaka mogu biti: kreditni izvori, različite pozajmice od centralne banke ili
emisijom hartija od vrijednosti; štednja; vlastita sredstva to jeste dionički kapital i zadržani
profit.

U razvijenim zemljama tržišne privrede banke imaju važno mjesto i ulogu ne samo na tržištu
novca, već upravo i na tržištu kapitala. U okviru banaka može se izvršiti podjela prema
kriterijumu načina organizovanja banaka i njihove uloge na tržištu kapitala:

 Depozitna (komercijalna) banka

 Investiciona banka

 Hipotekarna banka

 Univerzalna banka

Osnovna karakteristika depozitnih banaka jeste struktura bilansne pasive koja je svojim
najvećim dijelom ima kratkoročni karakter. Ova osobina je od velike važnosti, iako je
obilježje kapitala vezano za njegovu dugoročnost. Uprkos tome, depozitne banke se ipak
javljaju na tržištu kapitala i često imaju značajnu ulogu. Ova uloga depozitne banke
predstavlja njenu sposobnost da realizuje svoje transformacijske funkcije, odnosno izvrši
konverziju novca u kapital.

Investicione banke predstavljaju najsnažnije i najmoćnije učesnike na tržištu kapitala svake

zemlje. U strukturi kapitala banaka najvećim dijelom je učešće vlastitog kapitala.

Odobravanje kredita i ulaganje u razvoj privrede ove banke, u osnovi, vrše iz akumulacije ili
štednje, za razliku od kratkoročnih kredita koji se daju u principu iz depozitnog novca.

Da bi se razvilo finansijsko tržište, mora postojati određeni broj kapitalno jakih finansijskih
institucija i posrednika, koji će biti spremni da stvaraju tržište za određeni broj hartija od
vrijednosti i koji će pod svojim krovom obavljati sve one aktivnosti koje se tiču investicionog
bankarstva.

Za veliki broj klijenata koji žele da prikupe sredstva preko emisije hartija od vrijednosti, da
kupuju i prodaju hartije od vrijednosti na sekundarnom tržištu i da preuzimaju firme koje su u
stečaju.

Hipotekarne banke imaju najbolju usaglašenost strukture izvora i plasmana pa su zbog toga
važan učesnik na tržištu kapitala. One se na tržištu kapitala javljaju u ulozi investitora,
korisnika, komisionara i čistog posrednika. Od ostalih banaka hipotekarne se razlikuju po
tome što su njeni ukupni plasmani pokriveni hipotekom na nekretnine i što je cjelina ili
najveći dio tih plasmana refinansiran emisijom obveznica.

Univerzalna banka predstavlja takvu banku koja obavlja, kako kratkoročne, tako i dugoročne
poslovne, ali i druge oblike bankarskih poslova. To je u stvari kombinacija komercijalne i
investicione banke. Ovaj tip banke zbog prilagodljivog vođenja poslovne politike i lakšeg
prilagođavanja promjenama, sve više dobija na značaju.

Najveći broj banaka u razvijenim zemljama upravo su banke univerzalnog tipa. To je

posljedica sve jačeg srastanja industrijskog i bankarskog sektora, ali i činjenice da preduzeća
na jednom mjestu nalaze sve oblike kredita. Takva banka osigurava sebi kontrolu nad
cjelokupnim finansijskim poslovanjem svog komitenta.