Tragovi Antickog Teatra Muzike Gladijato

TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA
MUZIKE, GLADIJATORSKIH BORBI I TAKMIČENJA

IZ ARHEOLOŠKIH ZBIRKI U BOSNI I HERCEGOVINI
EVIDENCE OF THE THEATRE

MUSIC, GLADIATOR COMBATS AND GAMES FROM ANCIENT GREECE AND
ROME IN ARCHAEOLOGY COLLECTIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
ADNAN BUSULADŽIĆ
TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA, MUZIKE,
GLADIJATORSKIH BORBI I TAKMIČENJA IZ
ARHEOLOŠKIH ZBIRKI U BOSNI I HERCEGOVINI
EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR

COMBATS AND GAMES FROM ANCIENT GREECE AND ROME
IN ARCHAEOLOGY COLLECTIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA, MUZIKE, GLADIJATORSKIH BORBI
I TAKMIČENJA U ARHEOLOŠKIM ZBIRKAMA U BOSNI I HERCEGOVINI.
EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR COMBATS AND GAMES IN ANCIENT
GREECE AND ROME IN ARCHAEOLOGY COLLECTIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Autor • Author:
Adnan Busuladžić
Izdavač • Publisher:
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Za izdavača • For the publisher:
dr. sci. Mirsad Sijarić, muzejski savjetnik
Recenzenti • Readers:
Prof. dr. sci. Enver Imamović (Sarajevo)
Prof. dr. sci. Mirjana Sanader (Zagreb)
Prof. dr. sci. Almir Bašović (Sarajevo)
Prijevod na engleski • English translation:
Saba Risaluddin
Korektura bosanskog i engleskog teksta • Proof-reader of Bosnian and English texts:
Andreja Dautović
Foto • Photographs:
Almin Zrno
Edin Bujak
Almir Marić
Dizajn i prijelom • Design and layout:
Suad Pašić
Štampa • Printer:
Štamparija Fojnica
Tiraž • Print run: 300
Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
904:792]"00":069.5(497.6 Sarajevo)
BUSULADŽIĆ, Adnan
Tragovi antičkog teatra, muzike, gladijatorskih borbi i
takmičenja iz arheoloških zbirki u Bosni i Hercegovini = Evidence of
the theatre, music, gladiator combats and games from ancient Greece and
Rome in archaeology collections in Bosnia and Herzegovina / Adnan
Busuladžić ; [prijevod na engleski Saba Risaluddin] ; [foto Almin
Zrno, Edin Bujak, Almir Marić]. - Sarajevo : Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine = National Museum of Bosnia and Herzegovina, 2017. - 314
str. : ilustr. ; 24 cm
Tekst na bos. i engl. jeziku. - Bibliografija: str. 239-254 ;

bibliografske i druge bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-502-20-0
COBISS.BH-ID 24724998 [2]
Štampanje ove knjige realizirano je uz pomoć Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

This book has been printed with the support of the Federal Ministry of Education and Science.
ADNAN BUSULADŽIĆ

GLADIJATORSKIH BORBI I TAKMIČENJA IZ
ARHEOLOŠKIH ZBIRKI U BOSNI I HERCEGOVINI
EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR

COMBATS AND GAMES FROM ANCIENT GREECE AND ROME
IN ARCHAEOLOGY COLLECTIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

National Museum of Bosnia and Herzegovina
Sarajevo, 2017.
Ovu knjigu posvećujem uspomeni na moga rano
preminulog profesora akademika Dubravka Lovrenovića
This book is dedicated to the memory of my prematurely

deceased professor Academician Dubravko Lovrenović
SADRŽAJ
CONTENTS
6•7 Predgovor • Foreword 124•125 Hermes - Merkur – izumitelj lire • Hermes –

10•11 Uvod • Introduction Mercury – inventor of the lyre
12•13 Počeci antičkog teatra, fenomen kulta Dioniza 126•127 Apolon – svirač lire • Apollo – the lyre player
• The inception of the theatre in ancient times, 130•131 Atena – izumitelj frule • Athene – inventor of
the cult of Dionysus the flute
22•23 Sabazije • Sabazios 130•131 Silvan – svirač siringe • Silvanus – the syrinx
24•25 Liber • Liber player
30•31 Eros-Amor • Eros-Amor 134•135 Pojava muzičkog instrumenta sistruma • The
32•33 Satir – Silen • Satyrs – Silenus sistrum, a percussion instrument
38•39 ULOGA TRAGEDIJE, KOMEDIJE, PANTOMIME 136•137 POJAVA GLADIJATORSKIH BORBI •

I MIME U RAZVOJU ANTIČKE TEATARSKE GLADIATOR COMBATS
UMJETNOSTI • THE ROLE OF TRAGEDY, 154•155 Dijana – zaštitnica gladijatora • Diana –
COMEDY, PANTOMIME AND MIME IN THE protectress of gladiators
DEVELOPMENT OF THE PERFORMING ARTS IN 156•157 Silvan – zaštitnik gladijatora • Silvanus –
ANCIENT TIMES protector of gladiators
38•39 Tragedija • Tragedy 158•159 Mars – zaštitnik gladijatora • Mars – protector
48•49 Mim • Mime of gladiators
48•49 Komedija • Comedy 160•159 Nemesa – zaštitnica gladijatora • Nemesis –
52•53 Pantomima • Pantomime protector of gladiators
54•55 Uloga antičkog teatra i njegov razvoj u rimsko 160•161 Tragovi sporta • Evidence of athletics
doba • The role and development of the 162•163 Dioskuri – zaštitnici atleta i sportista • The
performing arts in ancient Rome Dioscuri – protectors of athletes
58•59 Pojava teatra, amfiteatra i hipodroma kao 164•165 Heraklo-Herkul – zaštitnici sportista, atleta
namjenskih objekata • The emergence of i gladijatora, teme teatarskih komada •
purpose-built theatres, amphitheatres and Heracles/Hercules – protectors of athletes and
hippodromes gladiators, the subject of theatre plays
74•75 Pojava teatarskih maski • Theatre masks 168•167 Strigil – strigilus • The strigil – strigilus
94•95 Odjeća i obuća glumaca • Actors’ costumes 172•173 Bronzani aribalos • Bronze aryballos
and footwear
96•97 Itifalički muškarci • Ithyphallic men 174•175 TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA I AMFITEATRA
100•99 Uloga glumaca • The role of the actors NA TLU DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE
102•103 Uloga gledalaca • The role of the audience • EVIDENCE OF ANCIENT THEATRES AND
AMPHITHEATRES IN PRESENT-DAY BOSNIA
106•107 MUZIKA U ANTIČKO DOBA • MUSIC IN AND HERZEGOVINA
ANCIENT TIMES 176•177 Zaključak • Conclusion
114•115 Predstave svirača • Images of musicians 189 Katalog • Catalogue
116•117 Predstave plesačica i plesača • Images of 239 Literatura • Bibliography
dancers 255 Table • Plate
118•119 Orfej - pjevač i svirač lire i Kaliopa – muza
pjevačica • Orpheus the singer and lyre-player
and Calliope, the beautiful-voiced muse
Predgovor
P ri nastajanju svake knjige pored samog autora, postoji veliki broj ljudi koji
na različite načine svojim angažmanom, sugestijama, direktnom ili indi-
rektnom pomoći utiču da djelo ugleda svjetlo dana.
Takva je situacija i sa ovim naslovom. Ova knjiga ne bi bila štampana bez
velike podrške koju na razne načine realizira Federalno ministarstvo obrazo-
vanja i nauke. Bez razumjevanja ovog ministarstva teško bi došlo do uspješnog
okončanja ovog projekta. Kako institucije čine ljudi, tako i u ovom slučaju za-
dovoljstvo mi je zahvaliti se federalnoj ministrici obrazovanja i nauke dr. Elviri
Dilberović, koja je podržala štampanje ovog djela. Pored uvažene ministrice,
posebno se želim zahvaliti pomoćniku ministra mr. Jasminu Brankoviću, čiji
su savjeti, podrška, razumjevanje i prijateljski odnos prema mojoj malenkosti,
ali i Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine bezbroj puta potvrđeni.
Kao i mnogo puta do sada želim se zahvaliti mojoj dragoj kolegici muzejskoj
savjetnici Andrei Dautović, koja mi je ni sam ne znam koliko puta pomogla, svo-
jom ogromnom erudicijom, bibliofilstvom, korekturom i poboljšanjima teksta,
ukazivanju na mjesta gdje je „sklisko“, ali i prijateljstvom koje iznimno cijenim.
U tehničkom smislu za sve detalje sam se uvijek mogao osloniti na mog
mlađeg kolegu mr. Edina Bujaka, fotografa Almina Zrnu, te tehničkog uredni-
ka Suada Pašića. Knjiga je dostupna širim stručnim, ali i znatiželjnim krugo-
vima zahvaljujući engleskom prijevodu gospođe Sabe Risaludin. Prikupljanje
neophodnih podataka iz različitih muzejskih postavki svojim angažmanom su
pomogli kolege dr. Almir Marić, dr. Ivan Radman-Livaja i Danijela Radosavac.
Svima se njima od srca zahvaljujem na ovom mjestu.
Želim se zahvaliti i mome kolegi i direktoru Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine dr. Mirsadu Sijariću, koji je uvijek i bezrezervno podržavao moj
rad, posebno konačne rezultate pretočene u knjige, radove, izložbe i slične au-
torske projekte, kakav je i ovaj naslov koji je pred vama.
Na kraju posebno želim iskazati svoju veliku zahvalnost recenzentima prof.
dr. Mirjani Sanader sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. emeritusu En-
veru Imamoviću i prof. dr. Almiru Bašoviću sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Njihova podrška, riječi ohrabrenja, sugestije i razgovor bili su više nego po-
ticajni da ova knjiga bude, nadam se, zadovoljavajuće zaokružena cjelina, o
jednoj vrlo zanimljivoj i vječno aktuelnoj temi.
6
Foreword
E very book is the achievement not only of the author, but also of a great
many other people whose involvement, suggestions and direct or indirect
help and support led to its publication.
This is certainly true of this book. It would not have been published with-
out the considerable support received, in a variety of ways, from the Federal
Ministry of Education and Science. Without the ministry’s understanding, it
would have been difficult to bring this project to a successful conclusion. Since
it is people who compose institutions, it gives me great satisfaction to thank
the Federal Minister of Education and Science, Dr. Elvira Dilberović, who
backed the publication of this work. In addition, I should like to thank the
deputy minister, Jasmin Branković MSc, whose friendly advice, support and
understanding for my humble self and for the National Museum of Bosnia and
Herzegovina has been demonstrated countless times.
As on many previous occasions, I should like to thank my dear colleague, muse-
um consultant and bibliophile Andreja Dautović, who has helped me more times
than I can recall with her immense erudition, correcting and polishing the text,
and drawing my attention to “slippery” passages. I value her friendship greatly.
As for technical support, I have always been able to rely for every detail
on my younger colleague Edin Bujak MA, photographer Almin Zrno, and de-
sign editor Suad Pašić. The English translation by Saba Risaluddin brings the
book to wider the wider community of academics, professionals and those of
inquiring mind. My colleagues Dr. Almir Marić, Dr. Ivan Radman-Livaja and
Danijela Radosavac helped me to gather the necessary details from various
museums. I thank them all most heartily.
I should also like to thank my colleague Dr. Mirsad Sijarić, director of the
National Museum of Bosnia and Herzegovina, who has always unreservedly
championed my work, particularly when it resulted in books, papers, exhibi-
tions and the like, such as the title now before you.
Finally, I should like particularly to express my gratitude to the readers of this
book, Prof. Dr. Mirjan Sanader of the Faculty of the Humanities in Zagreb, Prof.
Dr. Emeritus Enver Imamović and Prof. Dr. Almir Bašović of the Faculty of the
Humanities in Sarajevo. Their support, encouragement, suggestions and conver-
sations have been more than influential in helping this book to be a satisfying,
comprehensive work on a very interesting and perpetually topical subject.
7
GLADIJATORSKIH BORBI I TAKMIČENJA
IZ ARHEOLOŠKIH ZBIRKI U BOSNI I HERCEGOVINI
EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR COMBATS

AND GAMES FROM ANCIENT GREECE AND ROME IN
ARCHAEOLOGY COLLECTIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
UVOD
Kao rezultat velikog projekta rađenog na prostoru

bivše Jugoslavije, organizirana je velika izložba te niz
naučnih skupova o antičkom teatru na tlu Jugoslavije.1
Pored vrlo iscrpnog kataloga, publicirani su i radovi
na navedenu temu. Osnovni koncept cijele ideje bio
je prezentirati objekte i pokretne nalaze sa prostora
Jugoslavije koji se mogu staviti u ovaj kontekst.
U ovom projektu je s prostora Bosne i Hercegovine
učestvovao naučni savjetnik Zemaljskog muzeja Bo-
sne i Hercegovine, prof. dr. Veljko Paškvalin. I njegova
dva manja rada su nastala kao rezultat interesovanja
za predmete koji su pronađeni na tlu naše zemlje.2
Pored ovih radova, u sklopu prezentacije teatarskih
predstava na grčkim slikanim vazama, koje su nađene
izvan Bosne i Hercegovine, autorica Maja Parović-Pe-
šikan je publicirala nekoliko posuda koje se čuvaju u
zbirkama Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.3
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine nalazi se još čitav niz predmeta kojima se
može, između ostalog, pripisati i teatarski sadržaj, ali
se za značajan broj drži da je pronađen izvan Bosne i
Hercegovine. Neki od ovih predmeta nisu nikada niti
publicirani. S druge strane, na tlu Bosne i Hercegovine
1
D. Rnjak 1979, Grupa autora 1981, Grupa autora 1989.
2
V. Paškvalin 1981, 245-249, isti autor 1989, 157-169.
3
M. Parović-Pešikan 1981, 155-173.
10
INTRODUCTION
An important exhibition and a series of seminars on

the theatre in ancient Greece and Rome were held as
part of a major project in former Yugoslavia.1 A com-
prehensive catalogue was produced and a number of
papers were published on the subject. The basic con-
cept was to present structures and artefacts from Yu-
goslavia that could be viewed in this context.
Prof. Dr. Veljko Paškvalin, a former consultant at
the National Museum of Bosnia and Herzegovina,
took part in the project, and wrote two short papers
in response to the interest shown in the artefacts
found in this country.2 In addition, as part of the pre-
sentation of theatre scenes on Greek painted vases
found outside Bosnia and Herzegovina, Maja Parović-
Pešikan published a number of vases kept in the Na-
tional Museum of Bosnia and Herzegovina.3
The antiquities collection of the National Museum
of Bosnia and Herzegovina includes numerous other
artefacts with theatre-related features, but a signifi-
cant number of them are said to have been found out-
side Bosnia and Herzegovina. Some of them have nev-
er been published. On the other hand, a considerable
number of archaeological artefacts found within Bos-
1
D. Rnjak 1979, Group of authors 1981, Group of authors 1989.
2
V. Paškvalin 1981, 245-249, idem 1989, 157-169.
3
11
je pronađen značajan broj arheoloških predmeta koji se također mogu staviti
u ovaj kontekst. Ti predmeti nisu nikada bili objedinjeni, niti tretirani u ovoj
društvenoj formi. Riječ je o čitavom nizu predmeta koji prikazuju Dioniza, Si-
lena, Satira, Erote, grčkim posudama različitih stilova, rimskim svjetiljkama sa
prikazima teatarskih maski ili gladijatorskih borbi, keramičkim figurinama sa
prikazom glumca sa maskom, sportskih takmičenja, muzičkih nastupa i slič-
no. Pored arheoloških predmeta iz zbirki Zemaljskog muzeja Bosne i Hercego-
vine, manji broj predmeta koji asociraju na navedenu tematiku, pohranjeni su
u drugim muzejskim ustanovama i samostanima u Bosni i Hercegovini.
U ovom radu se po prvi put prezentira cjelokupan arheološki materijal koji
se može uvrstiti u kategoriju predmeta sa teatarskim sadržajima, kao i pred-
meta koji se mogu staviti u kontekst antičkog amfiteatra, gladijatorskih borbi,
sportskih takmičenja, a pronađeni su na prostoru Bosne i Hercegovine ili se u
našoj zemlji samo čuvaju.
Definiranje ovakvih arheoloških nalaza nije uvijek jednostavno, budući da
granice između ovih kategorija nisu uvijek jasne, te se teatar, muzika, konjske
trke, sportska takmičenja i igre ili religijski kultovi, čije štovanje podrazumije-
va i ove vidove aktivnosti, vrlo često isprepliću.
Počeci antičkog teatra, fenomen kulta Dioniza

(katalog br. 6, 7, 26, 27, 28, 29, 52, 120, 121 i 122, Tab. 3, 6 i 7,
Tab. 9, 26, 27, Tab. 10, 28, Tab. 11, 29, Tab. 21, 52, Tab. 50)
Počeci antičkih teatarskih igara nastajali su u drevnim kultnim svečanostima
vezanim primarno za kult boga Dioniza.4 Dioniz5 ili Bakhus6 bio je Zeusov mla-
đi sin.7 On je imao posebno mjesto u antičkoj religiji,8 filozofiji, književnosti i
pozorišnoj umjetnosti.9 Dioniz je bio ktoničko božanstvo, što je značilo da on
nije živio na Olimpu sa ostalim bogovima, nego na zemlji i povremeno pod
zemljom.10 Dramska prikazivanja11 nisu bila namijenjena samo za zabavu, nego
su bila i dio bogoslužbenih ceremonija.12 To je posebno dolazilo do izražaja
4
W. Müller – G. Vogel 1999, 201, D. Antonijević 1981, 205-218, M. Parović-Pešikan 1981, 156.
5
R. Grevs 2008, 96-103.
6
S. Pilipović 2011, B. Gabričević 1987, 127.
7
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884-1886, 1029-1152.
8
H. S. Versnel 1990, A. Busuladžić 2016, 136. O rimskoj religiji vidi: H. J. Rose 1960, 160-172.
9
J. Campbell 1965, 241.
10
B. Gabričević 1987, 127.
11
Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1995, 44-50.
12
N. Berberović 2015, 31-38.
12
nia and Herzegovina could also be seen in this light. These artefacts have never
been brought together or studied in this social context: artefacts with the fig-
ures of Dionysus, Silenus, Satyrs and Erotes, Greek vases of various styles, Ro-
man lamps depicting theatre masks or gladiator combats, terracotta figurines
of a masked actor, games, musical performances and so on. A few artefacts
associated with this subject are also kept in other museums and monasteries
in Bosnia and Herzegovina.
This book presents for the first time the entirety of archaeological material
that may be classified as pertaining to the theatre, or to Greek and Roman
amphitheatres, gladiator combats and games, whether found in Bosnia and
Herzegovina or merely kept here.
Defining such archaeological finds is not always easy, since the dividing line
between these categories is often blurred. The theatre, music, chariot races,
games and religious cults, with rituals that frequently include these activities,
often overlap.
The inception of theatre in ancient times: the cult of Dionysus

(catalogue nos. 6, 7, 26, 27, 28, 29, 52, 120, 121 and 122, Plate 3, 6 and 7, Plate 9, 26,
27, Plate 10, 28, Plate 11, 29, Plate 21, 52, Plate 50)
The inception of Greek and Roman theatre performances lies in ancient fes-
tivals associated mainly with the god Dionysus.4 Dionysus5 or Bacchus,6 a
younger son of Zeus,7 has a special place in ancient religion,8 philosophy, lit-
erature and the performing arts.9 He was a chthonic god, meaning that he did
not live on Mount Olympus with the other gods, but on earth, and at times in
the underworld.10 Drama performances11 were not intended purely as amuse-
ment, but were part of religious ceremonies.12 This was particularly marked in
4
W. Müller – G. Vogel 1999, 201, D. Antonijević 1981, 205-218, M. Parović-Pešikan 1981, 156.
5
R. Graves 2008, 96-103. (Translator’s note: the reference to Graves is to the translation into the
local language: the original was first published in English in 1953.)
6
S. Pilipović 2011, B. Gabričević 1987, 127.
7
8
H. S. Versnel 1990, A. Busuladžić 2016, 136. See H. J. Rose 1960, 160-172, for Roman religion
9
J. Campbell 1965, 241.
10
11
Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1995, 44-50. (Translator’s note: the reference is to the
translation into the local language: the original was published in French in 1972 and 1986, and in
English translation in 1988)
12
N. Berberović 2015, 31-38.
13
u Ateni, gdje se kult Dioniza slavio u sklopu svečanih običaja.13 Ovaj kult se
širio kroz dva različita, ali slična procesa. Jedan je vezan za tzv. interpretatio
graeca i prihvatanje Dioniza, a drugi je interpretatio romana,14 što je značilo
prihvatanje Bakhusa.15 Postoji više različitih mišljenja koja govore o porijeklu
Dioniza.16 Jedna varijanta govori o predindoevropskom, druga o tračkom, a
treća o egipatskom porijeklu ovog božanstva.17 Uz ovaj kulturološki fenomen
vezani su i kultovi Sabazija,18 i Libera,19 te u nekim slučajevima Silvana ili hi-
bridnih izvedenica ovog božanstva (katalog br. 123 i 124, Tab. 51, 123, 124 i 124
a), koji su bili direktni plod procesa imitatio orientalis Dioniza.20 Pored ovih
najpoznatijih imena, Dioniz i Bakhus, javlja se i treće ime - Liber.21 Zajedno sa
Apolonom,22 Hermesom23 i Artemidom24 spada u drugu, mlađu generaciju bo-
gova. Postoji više različitih predaja o njegovom porijeklu. Dvije najvažnije pra-
ve razliku između Dioniza kao sina Zeusa25 i Persefone,26 te Dioniza kao sina
Zeusa i Kadmove kćeri Semele.27 U prilog ovome idu i druge do danas sačuvane
tradicije koje govore o njegovom porijeklu. Tako se kao njegove majke spomi-
nju Diona, boginja hrastovog drveta, Ija i Demetra,28 žitne boginje.29 Dioniz je
odrastao uz žensko društvo, ovladao je načinima uzgoja vinove loze, pa je bio
i bog vina. Njegov vaspitač je bio i Silen. Bio je i bog vegetacije i plodnosti, a u
njegovom kultu značajan segment predstavlja i falus. Njegovi pratioci, sileni i
satiri, su prikazivani u itifaličnom stanju. Za vrijeme njegovih praznika nošen
je falus.30 Dionizov kult bio je znatno rasprostranjen,31 a predstavljao je orgija-
13
A. Musić 1942, 95.
14
A. Busuladžić 2016, 144.
15
S. Pilipović 2011, 15-18, E. Hamilton 1962, 54-64.
16
A. Nikoloska 2015, 259.
17
18
V. Paškvalin 1961, 203-209.
19
V. Paškvalin 1989, 157, D. Srejović – A. Cermanović 2000, 234.
20
J. Jeličić-Radonić 2015, 23-32.
21
S. Pilipović 2011, 9-10, B. Gabričević 1987, 146-148.
22
E. Hamilton 1962, 25-26, R. Grevs 2008, 55.
23
E. Hamilton 1962, 29.
24
E. Hamilton 1962, 26-28.
25
E. Hamilton 1962, 19-22.
26
27
28
R. Grevs 2008, 83-90.
29
R. Grevs 2008, 56.
30
A. Busuladžić 2016, 144, B. Gabričević 1987, 132.
31
A. Nikoloska 2015a, 87-97.
14
Athens, where Dionysus was worshipped as part of formal customs.13 The cult
spread by means of two separate but similar processes: one associated with
the interpretatio graeca and embracing Dionysus, and the other the interpreta-
tio romana,14 which meant embracing Bacchus.15
There are differing views on the origins of Dionysus.16 One is that he was
pre-Indo-European, another that he originated in Thrace, and a third that he
was of Egyptian origin.17 Other cults associated with him are those of Sabazios18
and Liber,19 and in some cases also Silvanus or his hybrid derivatives (catalogue
nos. 123 and 124, Plate 51, 123, 124 and 124a), which were a direct product of the
imitatio orientalis of Dionysus.20 Liber is another Roman name for this god,21
along with the two best-known names, the Greek Dionysus and Roman Bac-
chus. Like Apollo,22 Hermes23 and Artemis, he belongs to the younger genera-
tion of gods.24 There are several traditions concerning his birth, the two most
important distinguishing between Dionysus as the son of Zeus25 and Perse-
phone,26 and Dionysus as the son of Zeus and Cadmus’ daughter Semele.27 Oth-
er surviving traditions say that his mother was Dione, goddess of the oak, or Io,
or Demeter,28 goddess of the harvest.29 Dionysus, who was brought up among
women, mastered the art of viticulture, and was thus the god of wine. Silenus
was his tutor. He was also a god of vegetation and fertility, in whose cult the
phallus was a significant feature. His followers, sileni and satyrs, are portrayed
in ithyphallic state, and a phallus was carried during festivals in his honour.30
The orgiastic cult of Dionysus was widespread,31 and was particularly popular
13
A. Musić 1942, 95.
14
15
S. Pilipović 2011, 15-18, E. Hamilton 1962, 54-64.
16
A. Nikoloska 2015, 259.
17
18
V. Paškvalin 1961, 203-209.
19
V. Paškvalin 1989, 157, D. Srejović – A. Cermanović 2000, 234.
20
21
S. Pilipović 2011, 9-10, B. Gabričević 1987, 146-148.
22
E. Hamilton 1962, 25-26, R. Graves 2008, 55.
23
24
E. Hamilton 1962, 26-28.
25
E. Hamilton 1962, 19-22.
26
27
28
R. Graves 2008, 83-90.
29
R. Graves 2008, 56.
30
A. Busuladžić 2016, 144, B. Gabričević 1987, 132.
31
A. Nikoloska 2015a, 87-97.
15
stičku kultnu zajednicu. Posebno su mu žene bile privržene.32 Zbog karaktera
kulta privlačio je i pažnju pomoraca.33 Dioniz je bio i bog mrtvih i podzemnog
svijeta.34 Koliko je njegov kult bio prisutan govori i podatak da je na lokali-
tetu Kuma pronađena konfesionalna nekropola rezervirana isključivo za one
koji su uvedeni u njegove misterije. To je ujedno i prvo konfesionalno groblje
u evropskom kontekstu.35 Prikazivan je i kao lijep mladić36 na mnogobrojnim
predmetima grčke i rimske provenijencije.37 Od VII i VI stoljeća stare ere nje-
gov kult se širi,38 a oživljen je najvjerovatnije u Trakiji.39 Njegovi simboli su,
između ostalog, bili i bršljan, bor, smokva,40 grožđe i vino,41 ali i falus, jedan od
kultnih objekata u bahantskim procesijama.42 Raširenost kulta u antičko doba
je dokazana mnogobrojnim nalazima,43 i to u različitim oblicima spomenika44
i na različitim mjestima.45 Posebno se među mnogobrojnim primjerima ovog
kulta ističu i pojave maski kao rekvizita obredno–magijskog karaktera.46 Kult
ovog složenog božanstva vezan je u kasnijem periodu za vino i vinovu lozu.47
Loza i vino su bili poznati još od pradavnih vremena u starom Egiptu, Palestini,
Fenikiji, Maloj Aziji i drugim mjestima. I u Evropi, konkretno na Kreti i Mikeni,
vino se proizvodilo i obilato pilo. Dokazani ostaci potvrđuju da su vinova loza
i grožđe, ali i alkoholna pića od ječma, te razna pića spravljana od ovih biljaka
bila poznata na prostorima Trakije48 već od 3500. godine stare ere.49 Grci su
vino po svemu sudeći u počecima uvozili sa Krita.50 U ovom kontekstu mogu
se tumačiti i reljefni prikazi Ampelusa koji simboliziraju postanak vinove loze
32
S. Osvalt 1980, 113-114.
33
I. Radić Rossi 2005, 145.
34
B. Gabričević 1987, 136-137.
35
36
D. Srejović – A. Cermanović 2004, 116-118.
37
D. Nemeth-Ehrlich – D. Kušan- Špalj 2007, 60, sl. 2.
38
M. Đurić 2011, 279.
39
S. Pilipović 2011, 15-16.
40
41
C. K. Lindgren 2007, 137-145.
42
S. Pilipović 2011, 17.
43
Zbog praktične neodvojivosti, Dioniz se vrlo često poistovjećuje sa Bakhusom i Liberom. I. Popo-
vić 2012, 97-104, S. Pilipović 2011.
44
45
Grupa autora 1979, 77-86.
46
D. Tasić 2011, 181-194.
47
R. Grevs 2008, 56.
48
49
M. Zaninović 1989, 133.
50
R. Grevs 2008, 99.
16
among women.32 Sailors were also attracted to his cult.33 In addition, Dionysus
was a god of the dead and of the underworld.34 The presence of his cult is at-
tested at Kyme/Cumae, where a necropolis has been found reserved solely for
those who had been initiated into his mysteries. This is also the first known
confessional burial ground in Europe.35 Dionysus, whose cult began to spread
in the 7th and 6th centuries BCE,36 probably from Thrace,37 is portrayed as a
handsome youth38 on many artefacts of Greek and Roman origin.39 His symbols
include ivy, the pine tree, figs,40 grapes and wine,41 as well as the phallus, one of
the cultic objects carried in bacchanalian processions.42 Numerous finds43 of
different kinds of monument44 in different places45 attest to the extent of his
cult. Of particular note are masks, as accessories of a ritual and magic nature.46
The cult of this deity was later associated with wine and the grape vine.47
Grapes and wine were known in much earlier times, in ancient Egypt, Pales-
tine, Phoenicia, Asia Minor and elsewhere. In Europe, wine was produced and
drunk in quantities on Crete and in Mycenae. Remains confirm that the grape
vine and wine, as well as alcoholic drinks brewed from barley and various bev-
erages made from these plants, were known in Thrace48 as early as 3500 BCE.49
It appears that the Greeks initially imported wine from Crete.50 Relief images
of Ampelos, the satyr symbolizing the first grape-vine, may also be viewed in
this context (catalogue nos. 120, 121 and 122, Plate 50, figs. 120, 121 and 122). Am-
pelos is depicted as a youth with a tree-trunk in place of the lower part of his
32
S. Oswalt 1980, 113-114.
33
34
B. Gabričević 1987, 136-137.
35
36
M. Đurić 2011, 279.
37
S. Pilipović 2011, 15-16.
38
39
D. Nemeth-Ehrlich – D. Kušan-Špalj 2007, 60, fig. 2.
40
41
C. K. Lindgren 2007, 137-145.
42
43
Dionysus is effectively indivisible from and is often equated with Bacchus and Liber. I. Popović
2012, 97-104, S. Pilipović 2011.
44
45
Group of authors 1979, 77-86.
46
D. Tasić 2011, 181-194.
47
R. Graves 2008, 56.
48
49
50
R. Graves 2008, 99.
17
(katalog br. 120, 121 i 122, Tab. 50, sl. 120, 121 i 122). Ampelus se predstavljao kao
deblo u donjem dijelu tijela a u gornjem mladić, koji rukom pruža grozd Dio-
nizu. Kod nekih situacija prikazana je djevojka.51 I ovi spomenici stavljaju se u
direktnu korelaciju sa Dionizom. Na temelju njihove ikonografske interpreta-
cije može se pretpostaviti prisustvo kulta Dioniza,52 te s tim u vezi i različitih
teatarskih izvedenica.
Među najstarije oblike teatarskog izražavanja svakako možemo uvrstiti ra-
zličite, mahom religijske, festivale i audijencije koje su se odvijale i u Ateni i
kasnije u Rimu.53 Tako se važnost dionizijskih misterija ogleda i u činjenici da
su ova vjerska obilježavanja bila najpopularnija narodna vjerovanja. Dioniz je
više nego i jedno drugo božanstvo pripadao običnom puku, seljacima i svim
ljudima.54 To je bio izrazito državni kult u antičkoj Ateni i najpopularnija reli-
gijska proslava. Kao takav on je bio prisutan diljem etničkog prostora antičkih
Grka, ali i mnogobrojnih grčkih kolonija koje su nicale na obalama Crnog mo-
ra,55 istočnog Jadrana, sjeverne Afrike, južne Italije, Sicilije i drugih područja.56
U tom kontekstu mogu se promatrati i slikani prizori dionizija i dionizijskih
plesova, te dionizijskih banketa koji su prikazani na posudama (katalog br. 6,
Tab. 3, 6, katalog br. 29, Tab. 11, 29a i 29b).
Tokom Velikih Dionizija koje su bile proljetna svetkovina, te u manjoj mje-
ri u zimskoj svetkovini koja se zvala Leneje, nekoliko dana je bilo posvećeno
nadmetanju u teatarskim izvedbama, tragediji i komediji.57 Pjesnici komedija
su se natjecali sa po jednom komedijom, a autori tragedija sa po jednom trage-
dijom, odnosno sa po tri tragedije i jednom satirskom dramom. Zabilježeni su i
slučajevi kada su se tokom Velikih Dionizija predstavljala po tri tragična i tri ili
pet komičnih autora. Nakon takmičenja su proglašavani najbolji autori kome-
dija i tragedija.58 Same Velike Dionizije su predstavljale veliku državnu sveča-
nost, na kojoj su čak uz garancije participirali i zatvorenici.59 Ovo božanstvo je
zbog toga bilo omiljeno u svim društvenim kategorijama.60 Uz satirsku pjesmu
51
V. Paškvalin 2012, 288.
52
V. Paškvalin 2012, 307 i 319.
53
Grupa autora 2007 b, 184-201.
54
M. Đurić 2011, 280.
55
M. Milićević Bradač 2004.
56
M. Zaninović 1989, 139-143.
57
S. Osvalt 1980, 115.
58
A. Musić 1942, 99-100.
59
H. C. Baldry 1967, 99.
60
B. Čargo 2002, 367.
18
body, or in some cases as a girl.51 These images may also be directly associated
with Dionysus, their iconographic interpretation suggesting the presence of
his cult,52 as well as various theatrical derivatives.
Among the oldest forms of theatre are the mainly religious festivals and au-
diences in Athens, and later in Rome.53 The importance of the Dionysian mys-
teries is also reflected in the fact that these were the most popular folk beliefs.
More than any other deity, Dionysus was a god of the common people, of the
peasantry, a god for everyone.54 His was an official cult in ancient Athens, and
the most popular religious festival. He was present throughout the ethnic ter-
ritory of the ancient Greeks as well as in the many Greek colonies that sprang
up on the shores of the Black Sea,55 the eastern Adriatic, North Africa, southern
Italy, Sicily and elsewhere.56 Scenes of Dionysian religious ecstasy, dances and
banquets on painted vases may be viewed in that light (catalogue no. 6, Plate
3, 6, catalogue no. 29, Plate 11, 29a and 29b).
During the Greater Dionysia, a spring festival, and to a lesser extent during
the winter festivals known as the Lenaia, a number of days were dedicated
to drama contests of tragedies and comedies.57 Writers of comedies each sub-
mitted one comedy, and those of tragedies one tragedy, or three tragedies and
one satyr play. Cases are also known when the works of three writers of trag-
edies and three or five of comedies would be performed at the Greater Dio-
nysia. After the contest, the winning comedy and tragedy were proclaimed.58
The Greater Dionysia festivals were an important official festival, which even
prisoners could take part in subject to a guarantee.59 Dionysus was thus a fa-
vourite in every social class.60 The dithyramb61 was a hymn sung and danced
at folk festivals in honour of Dionysus, 62 accompanied by the unrestrained
consumption of wine. The first poets to compose dithyrambs in his honour
appeared in the 7th century BCE. These wild, ecstatic hymns were sung to the
51
52
V. Paškvalin 2012, 307 and 319.
53
Group of authors 2007 b, 184-201.
54
M. Đurić 2011, 280.
55
M. Milićević Bradač 2004.
56
M. Zaninović 1989, 139-143.
57
S. Oswalt 1980, 115.
58
A. Musić 1942, 99-100.
59
H. C. Baldry 1967, 99.
60
B. Čargo 2002, 367.
61
M. A. Mitchell 1986, 3.
62
Group of authors 2007, 240.
19
ditiramb,61 koja se uz igru pjevala na narodnim veseljima, uz nekontroliranu
upotrebu vina, slavio se Dioniz.62 U periodu VII stoljeća stare ere se javljaju i
prvi pjesnici koji se bave specijaliziranim pjesništvom i pišu prve ditirambe u
čast ovog božanstva. Pjesma se uz svirku frule u ekstatičkom zanosu izvodila
uz pomoć hora,63 koji je opet bio sastavljen od učesnika koji su bili maskirani
u silene i satire,64 odjenuti u jareća krzna, sa uzdignutim falusima, zatim kao
menade, Pan, nimfe i Erosi. Pratioci ove povorke su bili u zanosu, napuštajući
barem na tren svoj svakodnevni život i pretvarajući se u neko drugo biće. Za-
neseni božanstvom, učesnici su lutali brdima i šumama, učestvujući i u različi-
tim orgijama, te nekada i u surovim scenama čerečenja i jedenja mesa lanadi.
Dioniz bi se pojavljivao, uglavnom u oblicima bika ili jarca, dajući obilje meda,
mlijeka i vina, te oslobađajući ljude svih briga. Kroz ove i slične obrede božan-
stvo je postalo omiljeno. Postupno ga prihvataju i atenska aristokracija i delf-
sko proročište.65 Ono što je iznimno bitno iz ugla promatranja razvoja teatra
kao objekta, jesu tačno određene namjene, te činjenica da su ditirambi66 izvo-
đeni na takmičenjima na posebnim kultnim mjestima. To je, ako su prilike na
terenu dopuštale, bio zaravnjen kružni prostor u sredini kojeg je bio postavljen
žrtvenik na kome se žrtvovalo jare. Ovo je uzrokom da se i kasnije u grčkom
svijetu ovaj žrtvenik zadržava, a poznat je pod nazivom orhestra. Pobjednici
takmičenja u izvođenju ditiramba su zadržali neku formu objave i kasnije na
teatarskim festivalima.67
Novi impuls u izvođenjima ditiramba dao je pjesnik Arion,68 čiji je stvara-
lački opus u ovoj formi doveo do stvaranja nove dramske kategorije. On stva-
ra strofu korifeja i antistrofu hora. Ovim književnim vrstama nastaje dijaloški
odnos između antitetičkog sukobljavanja, te je udaren temelj dramskom izra-
žavanju. Postupno su se iskristalizirala tri dramska žanra: tragedija, komedija
i satirska drama.69 Prema sačuvanim izvorima pjesnik Arion je sastavio hor i
61
M. A. Mitchell 1986, 3.
62
Grupa autora 2007, 240.
63
A. Musić 1942, 96.
64
H. C. Baldry 1967, 88.
65
U Delfima je sagrađen i teatar. A. Deroko 1962, 111, sl. 132.
66
67
D. Rnjak 1979, 13-14.
68
69
20
accompaniment of flutes63 by a choir, whose members wore Silenus and Sa-
tyr masks64 and goatskins, with erect phalluses, or were disguised as maenads,
Pan, nymphs and Erotes. The followers of the procession would fall into a fren-
zy, shedding for a while at least their mundane lives and becoming different
beings. Carried away with enthusiasm for the god, they roamed the hills and
woods, joining orgies and even sometimes savagely tearing fawns apart and
devouring their flesh. Dionysus would appear, usually in the form of a bull or
a billy-goat, handing out quantities of honey, milk and wine, and freeing peo-
ple from all their cares. All this made him the people’s favourite, and even the
Athenian aristocracy and the Delphic oracle came gradually to accept him.65
Of particular significance from the perspective of the development of the the-
atre as a purpose-built structure is the fact that dithyrambs66 were performed
in competitions at separate religious sites. If the lie of the land allowed, these
would consist of a level circular central space where an altar would be placed
for the sacrifice of a kid. Later, this altar would be retained by the Greeks, by
whom it was known as the orchestra. The winners of dithyramb competitions
continued to preserve certain forms of proclamation at theatre festivals.67
The performance of dithyrambs gained a new impetus from the poet Ari-
on,68 whose compositions in this form led to the creation of a new category of
drama. It was he who developed the strophe of the coryphaeus and antistro-
phe of the chorus. From these literary forms arose the concept of antithetic di-
alogue, laying the foundations for dramatic expression. Three dramatic forms
gradually took shape: tragedy, comedy and satyr plays.69 Surviving sources re-
late that Arion assembled a choir and sang the dithyramb, creating a satirical
poem that gave rise to the custom of Dionysus’ followers celebrating him in
song.70
The next step in the development of dramaturgy was taken by Thespis of
Icaria,71 at the Greater Dionysia between 536 and 532 BCE,72 who was the first
63
A. Musić 1942, 96.
64
H. C. Baldry 1967, 88.
65
A theatre was built in Delphi. A. Deroko 1962, 111, fig. 132.
66
67
D. Rnjak 1979, 13-14.
68
69
70
M. Đurić 2011, 280.
71
72
M. Đurić 2011, 281.
21
spjevao ditiramb, stvorivši satirsku pjesmu kojom je uveo običaj da Dionizova
pratnja slavi boga uz pjesmu koju izvodi njegova pratnja.70
Naredni korak u razvoju dramskog stvaralaštva učinio je Tespid iz Ikarije,71
koji je na svečanostima Velikih Dionizija između 536. i 532. godine stare ere72
prvi izveo jednu tragediju.73 On iz hora izdvaja jednog glumca,74 koji predstav-
lja u početku jedno, a kasnije i više lica.75 Onaj koji je odgovarao horu nazvan je
hipokrites, kako su od tada nazivani svi glumci u antičkoj Grčkoj.76
Među predmetima koji se mogu tumačiti u sklopu teatarskih prikaza, a koji
su zastupljeni u antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, sva-
kako su i keramička posuda sa prikazom Dioniza u centralnom dijelu (katalog
br. 26, Tab. 9, 26 i 26a), kamena glava Dioniza (katalog br. 27, Tab. 9, 27), jedna
svjetiljka sa prikazom Bakhusa (katalog br. 69, Tab. 28, 69 i 69a), te grčke slika-
ne vaze sa scenom u kojoj postoji i Dioniz (katalog br. 7, 28 i 52, Tab. 3,7, Tab.
10, 28, 28a, 28b i 28c, Tab. 21, 52 i 52a). Šire analogije slikanih prizora Dioniza na
grčkim vazama zabilježene su na mnogobrojnim lokalitetima.77
Sabazije
(katalog br. 67, Tab. 27, 67)
Na prostoru Bosne i Hercegovine, na lokalitetu Srebrenice, pronađena je bron-
zana ruka boga Sabazija (katalog br. 67, Tab. 27, 67).78 Ovaj kult je bio u direk-
tnoj korelaciji sa kultom Dioniza,79 označavajući pri tom boga piva.80 Sabazije
je spadao u red orgijastičko–egzotičnih kultova, a sam način štovanja je orga-
niziran na način izvođenja niza orgijastičkih radnji, svečanih kultnih procesija,
kretanja u plesnom ritmu, gromoglasnih povika i padanja u trans.81 Kolijevkom
ovog kulta se smatraju Frigija i Trakija,82 odakle se vjerovanje dalje proširilo
70
M. Đurić 2011, 280.
71
72
M. Đurić 2011, 281.
73
D. Rnjak 1979, 14.
74
H. C. Baldry 1967, 88.
75
M. Đurić 1972, 243.
76
H. Kindermann 1966, 16.
77
A. Capano 2011, 168-174.
78
79
S. Pilipović 2011, 117 i 118.
80
R. Grevs 2008, 100.
81
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, VI, Leipzig, 1909, 232-263.
82
22
to perform a tragedy.73 He singled out one actor from the chorus,74 initially rep-
resenting a single character, and later several.75 The performer responding to
the chorus was known as the hypokrites, the term by which all actors were
subsequently known in ancient Greece.76
Artefacts in the antiquities collection of the National Museum of Bosnia
and Herzegovina that may be viewed as relating to theatre performances in-
clude a terracotta vessel with a central image of Dionysus (catalogue no. 26,
Plate 9, 26 and 26a), a head of Dionysus in stone (catalogue no. 27, Plate 9,
27), a lamp with the figure of Bacchus (catalogue no. 69, Plate 28, 69 and 69a),
and a Greek painted vase with a scene including Dionysus (catalogue nos. 7,
28 and 52, Plate 3,7, Plate 10, 28, 28a, 28b and 28c, Plate 21, 52 and 52a). Wider
analogies with figures of Dionysus on Greek painted vases have been recorded
at numerous sites.77
Sabazios
(catalogue no. 67, Plate 27, 67)
A bronze hand of the god Sabazios was found in Srebrenica, Bosnia and Her-
zegovina (catalogue no. 67, Plate 27, 67).78 This cult has direct parallels with
that of Dionysus,79 except that Sabazios was the god of barley and beer.80 His
cult too was orgiastic and exotic, celebrated by orgies, ceremonial processions,
dancing, thunderous cries and falling into a trance.81 This cult is believed to
have originated in Phrygia and Thrace,82 whence it spread throughout the Ro-
man Empire.83 Sabazios was the son of the Phrygian mother god, or of Zeus
and Persephone. One of the myths associated with him is that he was the first
to yoke oxen to the plough, making agriculture easier.84 Sabazios also helped to
protect people from evil. The way in which he was worshipped closely parallels
73
D. Rnjak 1979, 14.
74
H. C. Baldry 1967, 88.
75
M. Đurić 1972, 243.
76
H. Kindermann 1966, 16.
77
A. Capano 2011, 168-174.
78
79
S. Pilipović 2011, 117 and 118.
80
R. Graves 2008, 100.
81
82
83
E. Imamović 1977, 264-267.
84
S. Oswalt 1980, 300.
23
diljem Rimskog carstva.83 Sabazije je bio sin frigijske majke bogova ili Zeusa i
Persefone. Jedan od mitova vezanih za njega je i da je prvi upregnuo volove u
jaram, olakšavši ljudima obradu zemlje.84 Sabazije je pružao pomoć i zaštitu
od zla. Način štovanja ga stavlja u bliske odnose sa Dionizom,85 a što samo po
sebi nameće mišljenje da je i prisustvo kulta Sabazija imalo stanovitih uticaja i
u razvoju teatarskih predstava, u ovom slučaju primarno religijskog karaktera.
Na bronzanom primjerku iz Srebrenice nalaze se prikazi četiri životinje:
žaba, zmija, gušter i kornjača, dok je na palcu ruke prikazana šišarka.86 Pret-
postavlja se da je u pitanju kult koji su na području antičke Domavije štova-
li helenizirani Orijentalci, koji su na to područje došli državnom službom.87
Raširenost ovog kulta diljem Rimskog carstva potvrđuju i mnogobrojni nalazi
pronađeni na prostorima Panonije,88 Francuske, Njemačke, Švicarske, Italije i
dugih zemalja.89
Liber
(katalog br. 112-124, Tab. 47, 112, 113, 113 a, Tab. 48, 114, 115, 116 i 116 a, Tab. 49, 117,
118, 119, Tab. 50, 120, 121 i 122, Tab. 51, 123, 124 i 124 a)
U kontekstu naravi kultnih zajednica, koje su podrazumijevale i različite or-
gijastičke procesije,90 vrlo slične ili poistovjećene sa Dionizom,91 na prostoru
današnje Bosne i Hercegovine se javlja i kult Libera i Libere. Liber je staroital-
sko božanstvo slobode, plodnosti,92 cikličnih izmjena u prirodi93 i vinove loze.94
Jedan od njegovih osnovnih atributa je bio falus. Često je štovan u smislu obez-
bjeđenja plodnosti usjeva i stoke. Bio je zadužen i za plodnost ljudi. Zajedno
sa boginjom Liberom čini božanski par. U mnogobrojnim interpretacijama po-
83
E. Imamović 1977, 264-267.
84
S. Osvalt 1980, 300.
85
86
O prikazu šišarke vidi: E. Dobruna-Salihu 1990, 235-248.
87
E. Imamović 1977, 265.
88
Lj. Tadin 1979, 31-32.
89
90
B. Gabričević 1987, 143-145.
91
I. Jadrić 2008, 127.
92
93
I. Jadrić 2008, 127.
94
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, II, Leipzig, 1894. – 1897, 2022-
2028.
24
that of Dionysus,85 which in itself prompts the notion that the cult of Sabazios
also had some influence on the development of theatre, in this case primarily
of a religious nature.
The bronze hand from Srebrenica bears the figures of four animals – a frog,
a snake, a lizard and a tortoise – while on the thumb is a pine cone.86 This was
probably a cult followed in ancient Domavia by Hellenized people from Asia
Minor who came to the region in the service of the state.87 It was widespread
throughout the Roman Empire, as evidenced by numerous finds from Panno-
nia,88 France, Germany Switzerland, Italy and elsewhere.89
Liber
(catalogue nos. 112-124, Plate 47, 112, 113, 113a, Plate 48, 114, 115, 116 and 116a, Plate
49, 117, 118, 119, Plate 50, 120, 121 and 122, Plate 51, 123, 124 and 124a)
Another cult involving orgiastic processions90 very similar or identical to that
of Dionysus,91 was that of Liber and Libera, present in Bosnia and Herzegovi-
na. Liber was an ancient Italic god of freedom, fertility,92 the cycle of the sea-
sons93 and the vine.94 One of his attributes was the phallus. He was often wor-
shipped in order to ensure a rich harvest and fertile livestock, and was also
responsible for human fertility. He and the goddess Libera were a divine cou-
ple. Many interpretations equate him not only with Dionysus, 95 but also with
Jupiter,96 Isis, Serapis and Mithras. He was worshipped together with Ceres in
the interpretatio romana. Liber and Libera were also worshipped in place of
the Greek Demeter, Dionysus and Kore (Persephone). His connection with Di-
onysus indicated Liber’s close association with wine and the grape vine, as
well as with various processions of a theatrical nature, one of which involved
85
86
For images of pine cones see E. Dobruna-Salihu 1990, 235-248.
87
88
Lj. Tadin 1979, 31-32.
89
90
B. Gabričević 1987, 143-145.
91
I. Jadrić 2008, 127.
92
93
I. Jadrić 2008, 127.
94
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, II, Leipzig, 1894-1897, 2022-2028.
95
96
Liber also occurs together with Jupiter and Terminus, as in the case of a monument presented in
this book. E. Imamović 1977, 416. See catalogue no. 116, Plate 48, 116 and 116a.
25
istovjećuje se, pored Dioniza,95 i sa Jupiterom,96 Izidom, Serapisom i Mitrom.
U kontekstu pojave interpretatio romana, poštovan je u zajednici sa Cererom.
Liber i Libera štovani su i kao zamjena za grčke Demetru, Dioniza i Koru. Pove-
zanost sa Dionizom označila je Liberovu bliskost sa vinom, lozom, ali i različi-
tim procesijama koje su imale teatarski karakter. Jedna od njih je podrazumije-
vala i ceremonijalno nošenje falusa po njivama.97 Nošenje falusa u čast Libera
je zabilježeno i u gradu Laviniju, gdje su također održavane ceremonije koje
su podrazumijevale i nošenje ovog predmeta kroz forum do svetišta.98 Kult se
iznimno brzo širio diljem Carstva, te su mu podizani hramovi. Jedno od većih
središta ovog kulta je bila i Narona. Njegova partnerka, koja je ujedno poisto-
vjećena sa Cererom i Korom, bila je Libera te je kao takva označavala princip
ženske plodnosti.99 U čast Libera ljudi koji su ga štovali koračali su u svečanoj
povorci na praznik posvećen njemu -Liberalia. Taj se praznik proslavljao 17.
marta. Ovakve procesije su imale elemente teatralnog.100 Čašćen je posebno u
vrijeme berbe i tiještenja na selu.101 Epigrafski spomenici na lokalitetima Seni-
je i Salone ostavljaju razumnu mogućnost pretpostavke da su se u čast ovog
boga organizirale noćne ceremonije i ritualni banketi, a što je za posljedicu
imalo povezivanje ovog božanstva sa smijehom i pijanstvom, te je u konačnici
moglo imati i orgijastičke elemente.102 U kontekstu domaćih okolnosti treba
se spomenuti i pojava sinkretizma Libera sa Silvanom. Ova pojava se manife-
stira kroz ikonografske predstave, gdje se u prikazima Silvana javljaju i detalji
vinove loze i grožđa, kakav je slučaj sa našim primjerkom iz Duvna (katalog
br. 123, Tab. 51, 123) i primjerak hibridiziranog mogućeg Silvana sa nepoznatog
lokaliteta (katalog br. 124, Tab. 51, 124 i 124 a). Sličnu situaciju pruža i bronzana
figurina Libera na kojoj je božanstvo prikazano odjenuto u odjevni predmet
nebridu (katalog br. 119, Tab. 49, 119). Zbog ikonografske sličnosti interpretira
se kao Silvan, Pan103 ili Liber.104
95
96
Liber se javlja i u zajednici sa Jupiterom i Terminom, kakav je slučaj kod spomenika koji je prez-
entiran u ovom radu. E. Imamović 1977, 416. Vidi katalog br. 116, Tab. 48, 116 i 116 a.
97
98
I. Jadrić 2008, 127.
99
100
S. Osvalt 1980, 200.
101
A. Musić 1942, 169.
102
I. Jadrić 2008, 127-136.
103
O Panu: R. Grevs 2008, 94-96.
104
S. Bekavac 2011, 156.
26
ceremonially carrying a phallus around the fields.97 The phallus in honour of
Liber has been recorded in the city of Lavinium, where ceremonies were also
held during which the phallus was carried through the forum to the sanctu-
ary.98 The cult spread with great rapidity throughout the Empire, where tem-
ples were built in his honour. Narona was a major centre of this cult. Liber’s
partner, equated with Ceres and Kore, was Libera, who stood for the princi-
ple of female fertility.99 Those who worshipped Liber walked in procession at
the festival known as the Liberalia, on 17 March. Processions of this kind were
partly theatrical in nature.100 Liber was particularly honoured at harvest time
and during grape-pressing in the country.101 Epigraphic monuments from Se-
nia and Salona provide grounds for assuming that nocturnal ceremonies and
ritual banquets were held in honour of Liber, as a result of which he came
to be associated with merriment and drunkenness, and could ultimately have
had orgiastic features.102 In the local context, syncretic relations between Liber
and Silvanus are evidenced by iconographic scenes of Silenus with vines and
grapes, as in the case of our specimen from Duvno (catalogue no. 123, Plate 51,
123) and a hybrid possible Silvanus from an unknown site (catalogue no. 124,
Plate 51, 124 and 124a). The same is the case with a bronze statuette of Liber
wearing the skin of a fawn (catalogue no. 119, Plate 49, 119). This is interpreted
as Silvanus, Pan103 or Liber,104 on account of the iconographic similarities.
Several monuments pertaining to the cult of Liber have been recorded in
Bosnia and Herzegovina. Most of these are cippi and reliefs, along with sacrifi-
cial altars and statuettes (catalogue nos. 112-119, Plate 47-Plate 49). In addition
to those where the name Liber appears alone or with other deities, there are
instances where Liber is shown with his attributes such as Maenads105 (cata-
logue no. 113, Plate 47, 113 and 113a), or Ampelos – the myth of the origins of
the grape vine (catalogue nos. 120, 121, 122, Plate 50, 120, 121, 122) – vine ten-
drils, grapes, or a kantharos. Among the known monuments to this god are
those from Stari Brod, Rogatica, Ustikolina (catalogue no. 116, Plate 48, 116 and
97
98
I. Jadrić 2008, 127.
99
100
S. Oswalt 1980, 200.
101
A. Musić 1942, 169.
102
I. Jadrić 2008, 127-136.
103
For Pan, see R. Graves 2008, 94-96.
104
S. Bekavac 2011, 156.
105
Maenads could be portrayed on a range of artefacts, such as lamps. E. Marin 1997, 48.
27
Na području Bosne i Hercegovine konstatirano je više spomenika koji su
pripadali kultu Libera. Najčešće je riječ o cipusima i reljefima, te žrtvenicima
i figurinama (katalog br. 112-119, Tab. 47-Tab. 49). Pored spomenika koji ime-
nom samostalno ili u zajednici sa drugim božanstvima spominju ime Libera,
poznati su i one situacije kada je Liber predočen sa svojim atributima poput
Menade105 (katalog br. 113, Tab. 47, 113 i 113 a), ili Ampelusa – mita o nastanku vi-
nove loze (katalog br. 120, 121, 122, Tab. 50, 120, 121, 122), samih vitica loze, grož-
đa, kantarosa. Do danas je poznato postojanje više spomenika ovog božanstva.
Među njima se ističu spomenici iz Starog Broda, Rogatice, Ustikoline (kata-
log br. 116, Tab. 48, 116 i 116a), Brekavice (katalog br. 117, Tab. 49, 117),106 Bihaća,
Golubića,107 Založja, (katalog br. 118, Tab. 49, 118),108 Bišća,109 Duvna (katalog br.
112, Tab. 47, 112),110 Zenice (katalog 113, Tab. 47, 113),111 Vašarovina112 i Šumnjaka
kod Glamoča (katalog br. 114, 115, Tab. 48, 114 i 115)113 i drugih. Također, može se
pretpostaviti i postojanje hramova posvećenih Liberu kakvi su zabilježeni i na
drugim mjestima istočne obale Jadrana.114 Smatra se da su takvi hramovi vje-
rovatno postojali u Humcu,115 kod Ljubuškog,116 Vašarovinama gdje je pronađen
reljef117 i Putovićima.118 Dobra zastupljenost ovog božanstva zabilježena je i na
prostoru Hrvatske.119 Njihovo prisustvo ostavlja vrlo opravdanim mišljenje da
su različite teatarske igre u sklopu štovanja ovog kulta i mistični rituali,120 mo-
rali biti prisutni i na našem tlu, bez teatra sub divo.121
105
Menade su mogle biti prikazane i na različitim vrstama predmeta, poput svjetiljki. E. Marin 1997, 48.
106
C. Patsch 1907, 469.
107
I. Čremošnik 1957, 164.
108
109
O ovom lokalitetu vidi: W. Radimsky 1893, 237-308, 369-466, 575-636.
110
C. Patsch 1897, 231-233.
111
D. Sergejevski 1932, 38.
112
B. M. Vrdoljak 2005, 292.
113
V. Paškvalin 1986, 61-70.
114
M. Zaninović 1990, 725-732.
115
E. Marin 1980, 207-210.
116
R. Dodig 2014, 140-148.
117
118
V. Paškvalin 1989, 157-161.
119
M. Sanader 2008, 182-183, M. Zaninović 1997, 137-141.
120
121
V. Paškvalin 1989, 167, napomena 84.
28
116a), Brekavica (catalogue no. 117, Plate 49, 117),106 Bihać, Golubići,107 Založje
(catalogue no. 118, Plate 49, 118),108 Bišće,109 Duvno (catalogue no. 112, Plate 47,
112),110 Zenica (catalogue no. 113, Plate 47, 113),111 Vašarovine112 and Šumnjak near
Glamoč (catalogue no. 114, 115, Plate 48, 114 and 115).113 There may also have
been temples dedicated to Liber at Humac,114 near Ljubuški,115 at Vašarovine
where a relief was found,116 and in Putovići,117 such as have been recorded else-
where at other places on the eastern Adriatic littoral.118 The presence of Liber
in present-day Croatia has also been recorded.119 All these make it reasonable
to assume that theatrical performances, as part of the worship of Liber and
mystical rituals,120 must also have been present in this part of the world, with-
out a theatre sub divo.121
106
C. Patsch 1907, 469.
107
108
109
For this site see W. Radimsky 1893, 237-308, 369-466, 575-636.
110
C. Patsch 1897, 231-233.
111
112
B. M. Vrdoljak 2005, 292.
113
114
E. Marin 1980, 207-210.
115
R. Dodig 2014, 140-148.
116
117
V. Paškvalin 1989, 157-161.
118
M. Zaninović 1990, 725-732.
119
M. Sanader 2008, 182-183, M. Zaninović 1997, 137-141.
120
121
V. Paškvalin 1989, 167, note 84.
29
Eros – Amor
(katalog br. 13-20, Tab. 5, 13-16, Tab. 6, 17-20,
katalog br. 68-73, Tab. 28, 68-71, Tab. 29, 72 i 73)
Prema mitološkoj tradiciji Eros je utjelovljenje životne snage,122 nastao kada su
se Gaja i Tartar rodili iz haosa i praznine.123 Prema nešto mlađim tumačenjima
bio je sin boga rata Aresa i boginje ljepote Afrodite. Druga predanja govore da
mu je otac mogao biti Hermes ili Zeus.124 Mitološka tradicija govori i o tome da
su Erosovi roditelji bili Uran i Geja, ili Zefir i Irida.125 Sjedinjavao je suprotnosti,
siromaštvo i bogatstvo, dobrotu i zlo, mudrost i neznanje, a što su bila suprot-
na svojstva njegovih roditelja.126 U tom ozračju vremenom su se iskristalizirala
dva, pa čak i tri Erosa. Jedan je bio dobri Eros, drugi zli demon i treći zaštitnik
prijateljstva i ljubavi između muškaraca.127 Mlađi Eros je bio simbol svjetov-
ne ljubavi i slijepe zaljubljenosti.128 Ova tumačenja o postojanju više različitih
Erosa rezultat su pisanja antičkih pisaca.129 Najčešća ikonografija vezana za
Erosa130 je bila prikaz nestašnog dječaka s krilima,131 koji drži zlatni luk i pogađa
u srca ljudi.132 Erosove strijele nose radost, ljubavne jade, pa čak i smrt.133 Od
njegovih aktivnosti nisu bili imuni ni sami bogovi na Olimpu.134
Erosi se u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine javljaju na nekoli-
ko vrlo različitih primjera.135 Jedan od najreprezentativnijih je svakako svjetilj-
ka kratka zaobljena nosa sa lokaliteta Klepci kod Čapljine. Na ovom primjerku
vidimo razigranog Erosa na čijim leđima se vide krila, te Bakhusa sa grozdom
vinove loze (katalog br. 69, Tab. 28, 69 i 69a).136 Pored ovoga primjera, u antič-
koj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine se čuva i bronzana figurina
Erosa – Amora, dječaka sa krilima (katalog br. 68, Tab. 28, 68). Ovaj primjerak
122
123
S. Osvalt 1980, 133.
124
R. Grevs 2008, 56-57.
125
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884.-1886, 1340-1371.
126
127
128
K. A. Giunio 2015, 7-8.
129
S. Osvalt 1980, 134.
130
131
M. Zaninović 2005, 161-162.
132
N. A. Kun 2004, 68.
133
G. Budžak 2004, 54-55.
134
N. A. Kun 2004, 68.
135
136
A. Busuladžić 2007, 112, br. 40.
30
Eros/Amor
(catalogue nos. 13-20, Plate 5, 13-16, Plate 6, 17-20, catalogue nos. 68-73, Plate 28,
68-71, Plate 29, 72 and 73)
In mythological tradition, Eros is the embodiment of the life force,122 which
came into being when Gaia and Tartar were born from chaos and the void.123
Somewhat later myths held that he was the son of Ares, god of war, and Aph-
rodite, goddess of beauty; or that his father may have been Hermes or Zeus.124
Yet other myths relate that his parents were Uranus and Gea, or Zephyr and
Iris.125 He was a union of opposites, poverty and wealth, good and evil, wisdom
and ignorance, and that which was contrary to his parents’ character.126 With
the passage of time, two or even three Eroses emerged: a good Eros, an evil
demon, and the third the protector of friendship and love between men.127 The
view that there were several Eroses arose from the works of ancient authors.128
Young Eros was a symbol of profane love and blind infatuation.129 The most
common iconography associated with Eros130 portrays him as a mischievous
child with wings,131 holding a golden bow and aiming his arrows at people’s
hearts. 132 His arrows struck the heart with joy, the chagrins of love, and even
death.133 Only the gods on Mount Olympus were immune.134
There are several very different examples of Eroses in the collection of the
National Museum of Bosnia and Herzegovina.135 One of the finest is a lamp
with a short, rounded nozzle, from Klepci near Čapljina, decorated with a spir-
ited winged Eros and Bacchus with a bunch of grapes (catalogue no. 69, Plate
28, 69 and 69a).136 The Museum’s antiquities collection also holds a bronze
statuette of Eros/Amor as a winged boy (catalogue no. 68, Plate 28, 68). This
122
123
S. Oswalt 1980, 133.
124
R. Graves 2008, 56-57.
125
126
127
128
S. Oswalt 1980, 134.
129
K. A. Giunio 2015, 7-8.
130
131
M. Zaninović 2005, 161-162.
132
N. A. Kun 2004, 68.
133
G. Budžak 2004, 54-55.
134
N. A. Kun 2004, 68.
135
136
A. Busuladžić 2007, 112, no. 40.
31
odgovara više mitološkoj priči o gnjevnoj Veneri koja je od svog sina Amora
tražila da kazni djevojku Psihu, tako što će u njeno srce ugraditi ljubav prema
nedostižnom muškarcu.137 Iz ove priče i potiče jedan od ikonografskih načina
prikazivanja, prema kojem se Eros, odnosno Amor predstavlja sa krilima, kako
uz pomoć strijela pogađa u ljudska srca.138
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine nalazi se značaj-
niji broj predmeta koji imaju prikaze Erosa – Amora.139 Najveći broj predstav-
ljaju keramičke posude sa slikama na kojima su ovi prikazi (katalog br. 13, 14,
15, 16, 17, 18, 19, Tab. 5, 13, 14, 15, 16, Tab. 6, 17, 18, 19). U nekoliko slučajeva su u
pitanju i bronzane figurine. Pored već spominjanog Amora, u muzejskoj zbirci
čuva se još jedan bronzani primjerak (katalog br. 20, Tab. 6, 20). Vrlo zanimljiva
činjenica odnosi se na reljefe Erosa prikazane i na dvije urne (katalog br. 70 i
71, Tab. 28, 70 i 71). Na konstatiranim objektima mauzoleja u Foči i objektu iz
Šipova, postoje također prikazi lebdećih erosa (katalog br. 72 i 73, Tab. 29, 72 i
73). Na prostoru Bosne i Hercegovine prikaz Amora postoji i na mozaiku koji
se in situ nalazi na lokalitetu Ilidža, gdje Amor jaše na morskom lavu, a što
predstavlja dio scene povorke thiasosa.140 Bronzani primjerci svoju direktnu
analogiju imaju u primjercima iz Singidunuma141 i Viminacijuma.142 Erosi su
kao omiljena bića prikazivani i na drugim predmetima poput gema,143 ali i na
stelama,144 svjetiljkama, metalnim posudama i statuama.145 Sve iznijeto upu-
ćuje na činjenicu da su erosi bili ne tako rijedak motiv u različitim teatarskim
izvedbama, kako religijskog tako i profanog karaktera.
Satir – Silen
(katalog br. 1-12 i 26, Tab. 1-Tab. 4, Tab. 9, 26)
Satiri su bili pohotni i divlji demoni šuma.146 Prema vanjskim karakteristikama,
izgledu i osobinama istovjetni su silenima.147 Oni su razuzdana grupa veseljaka
137
D. Srejović – A. Cermanović 2004, 365.
138
R. Grevs 2008, 56.
139
140
A. Busuladžić 2008, 41-42.
141
Grupa autora 1997, 37, sl. 18 i 19.
142
Grupa autora 1980, 19, br. 77 i 78.
143
R. Koščević 2000, 14.
144
S. Kukoč 1994, 15-32.
145
146
147
32
last corresponds rather to the myth of the wrath of Venus, who demanded that
her son Amor punish the maiden Psyche by striking her heart with love for an
unattainable man.137 This is the tale that gave rise to the iconography of Eros or
Amor with wings, aiming his arrows at the human heart.138
The antiquities collection of the National Museum of Bosnia and Herze-
govina includes several artefacts with images of Eros/Amor.139 Most of them
are terracotta vases (catalogue nos. 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, Plate 5, 13, 14, 15, 16,
Plate 6, 17, 18, 19); a few are bronze statuettes. In addition to the Amor referred
to above, the collection includes another bronze statuette (catalogue no. 20,
Plate 6, 20). Relief images of Eros on two urns (catalogue nos. 70 and 71, Plate
28, 70 and 71) are also of considerable interest. A mausoleum in Foča and a
building in Šipovo also have images of Eros in flight (catalogue nos. 72 and
73, Plate 29, 72 and 73). In Bosnia and Herzegovina, there are also images of
Amor on mosaics in situ in Ilidža, where Amor is riding a sea-lion, part of a
scene of the thiasos or retinue of Dionysus.140 The bronze artefacts have direct
analogies in Singidunum141 and Viminacium.142 Erotes also appear on other ar-
tefacts, such as gems,143 and on steles,144 lamps, metal vessels and statues.145 All
this indicates that Erotes were a fairly common motif in theatre performances,
whether religious or profane in nature.
Satyr – Silenus
(catalogue nos. 1-12 and 26, Plate 1-Plate 4, Plate 9, 26)
Satyrs were wild, lustful woodland demons,146 identical in outward appear-
ance and nature to Silenus.147 They constitute a group of licentious plea-
sure-seekers, depicted as very similar to sileni,148 followers of Dionysus, along
137
138
R. Graves 2008, 56.
139
140
A. Busuladžić 2008, 41-42.
141
Group of authors 1997, 37, figs. 18 and 19.
142
Group of authors 1980, 19, nos. 77 and 78.
143
R. Koščević 2000, 14.
144
S. Kukoč 1994, 15-32.
145
146
147
148
33
koji zajedno sa nimfama i menadama prate Dioniza.148 Prikazuju se vrlo slično
silenima.149 Satiri su bili djeca Hekatera i kćerke Foroneja i Arga.150
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine čuva se više pred-
meta koji potiču sa različitih prostora izvan Bosne i Hercegovine, a na kojima
se nalaze prikazi ovog bića. U jednom slučaju riječ je o zdjeli na kojoj su ekspli-
citne scene seksualnog čina i prikazi satira – silena (katalog br. 4, Tab. 2, 4 i 4a).
U drugim slučajevima riječ je o prikazima satira, odnosno silena, na grčkim
vazama (katalog br. 1 – 3, katalog br. 5 – 7, Tab. 1, 1, 1a, 1b, Tab. 2, 2 i 3, Tab. 3, 5–7,
katalog br. 26, Tab. 9, 26). U pet slučajeva to su glave-maske s likom silena-sati-
ra (katalog br. 8 – 12, Tab. 3, 8, Tab. 4, 9 – 12). U antičkoj zbirci Zemaljskog muze-
ja Bosne i Hercegovine posebno se ističe slikana posuda sa trodimenzionalnim
prikazom silena – satira (katalog br. 1, Tab. 1, 1, 1a i 1b).
Prikazi satira, odnosno silena, česti su u mnogim formama.151 Često su
prikazivani kao osobe sa konjskim repom i nogama, kozijim rogovima i uši-
ma, te tijela prekrivenog kostrijeti.152 Pored slikovnih oblika, često se javljaju
i figurine,153 keramičke i bronzane svjetiljke,154 ali i maske155 i antefiksi.156 Ove
posljednje predstavljaju predmet iz kultno-obredne prakse, koja se odvijala
pred publikom u jasno definiranom prostoru.157 Kada je teatarska maska silena
i satira u pitanju može se izdvojiti postojanje nekoliko osnovnih vrsta. Prvi tip
prikazivanja je podrazumijevao Paposilena sa velikom ćelom, krupnim okru-
glim očima, širokim prćastim nosom, bujnom sijedom bradom i crvenosme-
đim licem animalnog izgleda. Prema drugoj podjeli, prvi silen je prikazivan sa
sijedom kosom, drugi sa bradom a treći golobrad. Ipak su se zadržale stoljeći-
ma osnovne karakteristike kod svih formi prikaza na maskama silena, satira i
menada koje potiču još iz arhajskog perioda. Satir iz arhajskog perioda je imao
ukočene crte lica, prćast nos, ispupčene usne, životinjske uši, pramenastu nad
čelom uzdignutu kosu i čupavu bradu. Kada dolazi do izmjene uloga, u koji-
148
149
150
S. Osvalt 1980, 301.
151
152
S. Osvalt 1980, 301.
153
Grupa autora 1997, 39, sl. 27.
154
E. Dobruna-Salihu 2010, 161.
155
156
A. Capano 2011, 169.
157
D. Tasić 2011, 181.
34
with nymphs and maenads.149 Satyrs were the offspring of Hecateros and a
daughter of Phoroneos of Argos.150
govina includes several artefacts, from various places outside Bosnia and Her-
zegovina, with images of satyrs. One is a dish with an explicit scene of sexual
intercourse and satyrs or sileni (catalogue no. 4, Platea 2, 4 and 4a). Greek vas-
es also bear images of satyrs or sileni (catalogue nos. 1-3, catalogue nos. 5-7,
Plate 1, 1, 1a, 1b, Plate 2, 2 and 3, Plate 3, 5-7, catalogue no. 26, Plate 9, 26). Five
are Silenus/satyr masks (catalogue nos. 8-12, Plate 3, 8, Plate 4, 9-12). Of partic-
ular note in the antiquities collection of the National Museum of Bosnia and
Herzegovina is a painted vase with a three-dimensional figure of a silenus or
satyr (catalogue no. 1, Plate 1, 1, 1a and 1b).
Images of satyrs or sileni are common and come in many forms.151 They
were often depicted with a horse’s tail and hind legs, goat’s horns and lips,
and their body covered with goat’s hair.152 As well as featuring on painted vas-
es, they also occur as statuettes,153 on terracotta and bronze lamps,154 and as
masks155 and antefixes.156 These last were used in rituals performed in public in
a clearly defined space.157 Theatre masks of sileni and satyrs may be classified
into a number of basic types. The first consists of Papposilenus, with his high
forehead, big round eyes, flat nose, bushy grey beard and tawny complexion.
The second type shows Silenus first with grey hair, secondly with a beard, and
thirdly beardless. In each group, masks of sileni, satyrs and maenads long re-
tained the basic features dating from the archaic period. In the archaic peri-
od, satyrs had rigid facial features, a snub nose, full lips, animal-like ears, long
curly hair and a shaggy beard. With changing roles, in which the choir leader
became an actor, his place was taken by a bald silenus with a goat’s beard.158
149
150
S. Oswalt 1980, 301.
151
152
S. Oswalt 1980, 301.
153
Group of authors 1997, 39, fig. 27.
154
E. Dobruna-Salihu 2010, 161.
155
156
A. Capano 2011, 169.
157
D. Tasić 2011, 181.
158
D. Rnjak 1979, 32-33.
35
ma vođa hora postaje glumac, njegovo mjesto zauzima ćelavi silen sa jarećom
bradom.158
Analogije našim keramičkim primjercima, mogu se konstatirati u vidu
svjetiljki oblika maske silena, kakav se primjerak čuva u Narodnom muzeju u
Beogradu,159 te mnogobrojne glave, maske, geme, svjetiljke i aplikacije koje su
otkrivene diljem Balkana.160
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine čuva se i znača-
jan broj predstava silena i satira, koje se mogu staviti u kontekst Dionizijevih
misterija, igara i banketa (katalog br. 6 i 26, Tab. 3, 6, Tab. 9, 26), a koje su se
organizirale u sklopu ovih vjerskih svečanosti. Sve ove aktivnosti podrazumi-
jevale su i izvođenje nekih teatarskih formi.
158
D. Rnjak 1979, 32-33.
159
D. Tasić 2011, 194.
160
36
Analogies with our terracotta objects may be found in lamps in the form of
silenus masks, such as the one in the National Museum in Belgrade,159 and in
many heads, masks, gems, lamps and appliqué decorations found throughout
the Balkans.160
govina also includes a significant number of depictions of sileni and satyrs
which may be associated with the Dionysian mysteries, games and banquets
(catalogue nos. 6 and 26, Plate 3, 6, Plate 9, 26) forming part of these religious
ceremonies. All involved some kind of theatre performance.

159
D. Tasić 2011, 194.

160
37
ULOGA TRAGEDIJE, KOMEDIJE, PANTOMIME
I MIMA U RAZVOJU ANTIČKE TEATARSKE
UMJETNOSTI
Tragedija
Razvoj antičkog teatra i cjelokupne umjetnosti vezane
za ovaj segment saznajemo od Aristotela,161 koji se prvi
počeo baviti teatarskim starinama.162 Tako saznajemo
da je Eshil povećao broj glumaca sa jednog na dva.163
Uz ovo Eshil je smanjio ulogu hora, a akcent na sceni
dao dijalogu. Kasnije, Sofokle uvodi i trećeg glumca i
scenografiju.164
Eshil je tvorac antičke grčke tragedije. Živio je od
524. do 456. godine stare ere. Jedna od njegovih naj-
značajnijih tekovina je da je uspio na umjetničkom
planu vezati moralno-religiozni i socijalno-politički
problem.165 Pored njega postojali su i drugi stvaraoci
ovog književnog roda, poput Sofokla,166 Tespida, He-
rila,167 Friniha,168 Polifrasmona,169 Pratina170 i Aristije.171
Grčko teatarsko-književno stvaralaštvo172 bilježi i fe-
161
M. Đurić 2011, 285, sa napomenom 8.
162
M. Đurić 2011, 287.
163
M. Đurić 2011, 290.
164
M. Đurić 1948, 10 i 11.
165
M. Đurić 2011, 308-327.
166
Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1993, 192-217, M. Đurić 2011, 327-350.
167
M. Đurić 2011, 305.
168
M. Đurić 2011, 305-307.
169
Grčke tragedije 2010, 307.
170
D. Rnjak 1979, 18.
171
M. Đurić 2011, 308.
172
38
THE ROLE OF TRAGEDY, COMEDY, PANTOMIME
AND MIME IN THE DEVELOPMENT OF THE
PERFORMING ARTS IN ANCIENT TIMES
Tragedy
Our knowledge of the development of theatre and
of art in general associated with the performing arts
comes from Aristotle,161 the first to study the theatre.162
We learn that Aeschylus added a second actor,163 and
that he reduced the role of the chorus, laying the em-
phasis on dialogue. Sophocles later introduced a third
actor, as well as stage sets.164
Aeschylus, who lived from 524 to 456 BCE, was the
founder of ancient Greek tragedy. One of his greatest
achievements was to link moral and religious ques-
tions with social and political issues at the artistic
level.165 Others dramatists include Sophocles,166 Thes-
pis, Choerilus,167 Phrynichus,168 Polyphrasmon,169 Prati-
nus170 and Aristias.171 Greek theatre as a literary genre172
161
M. Đurić 2011, 285, with note 8.
162
M. Đurić 2011, 287.
163
M. Đurić 2011, 290.
164
M. Đurić 1948, 10 and 11.
165
M. Đurić 2011, 308-327.
166
Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1993, 192-217, M. Đurić 2011,
327-350.
167
M. Đurić 2011, 305.
168
M. Đurić 2011, 305-307.
169
170
D. Rnjak 1979, 18.
171
M. Đurić 2011, 308.
172
Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1993, 11-18.
39
nomen stvaranja pjesničkih dinastija u kojima su s koljena na koljeno preci
i potomci stvarali mnogobrojne tragedije. Tako znamo za Eufrona i Eueona,
sinove Eshilove. Pored ovakvih primjera zabilježeni su i autori tragedija poput
Agatona, Kritije, Heremona, Ijona, Aheja, Aristarha, Teodekte i drugih.173
Kod antičkih Grka, prikazivanje tragedije je imalo primarno religijski ka-
rakter.174 Sa velikom sigurnošću se može konstatirati da je sama tragedija po-
nikla iz vjerskog obreda i to iz najstarijeg elementa koji je najbliži obredu, a
to je bila horska pjesma. Lirski hor je izvodio legende, a pjesnik Tespid uvodi
ličnost poznatu kao hypokrites ili tumač. Tumač je recitirao govore i vodio raz-
govore sa horovođom. Tako se počinje rađati drama.175 Vremenom se pod ovim
uticajima razvijaju forme epske i lirske poezije, himni, ženidbenih, pogrebnih
i pobjedničkih pjesama.176 Zbog ovako široko koncipiranih formi, Aristotel je
definirao da tragedija izaziva sažaljenje i strah.177
Karakteristika Eshila, kao jednog od najzaslužnijih za pojavu tragedije, je
da je iz mita stvarao ovaj književni oblik. U njegovim djelima se javljaju mitski
heroji koji pobjeđuju smrt. Njegova djela šalju duboko humanu poruku da po-
zitivan odnos, dobrota, ljepota, hrabrost i snaga pobjeđuju smrt. U tom ozra-
čju se smatra da je upravo ovaj književnik tvorac tragedije.178 Dobitnik je prve
nagrade na dionizijama koje su se odigrale 484. godine stare ere. Prvo njegovo
djelo je izvedeno za vrijeme 70. Olimpijade između 500. i 497. godine stare ere.
U Sirakuzi je u jednom od najljepših teatara prisustvovao izvođenju svoje tra-
gedije „Etinjanke“. Pored ovoga napisao je i djela „Prometej“,179 „Perzijanci“,180
„Sedmorica protiv Tebe“,181 te njegovo najznačajnije djelo, trilogija „Orestija“.182
U izvođenje komada, pored glavnog glumca, on uvodi još jednog.183 Na kraju,
umire razočaran i uvrijeđen u mjestu Geli u blizini Sirakuze, gdje je proveo
173
M. Đurić 2011, 378-384.
174
M. Đurić 2011, 279.
175
H. C. Baldry 1967, 100.
176
T. Vovolis 2012, 156.
177
H. C. Baldry 1967, 90.
178
G. Murray 1940.
179
A. Cullum 1993, 111-121.
180
Grčke tragedije 2010, 53-99.
181
182
A. Cullum 1993, 121-125, Grčke tragedije 2010, 193-349, Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1993, 163-192.
183
A. Musić 1942, 96.
40
also saw the emergence of writer-dynasties, members of which composed nu-
merous tragedies from generation to generation. Among them were Aeschylus’
sons Euphorion and Euaeon. Others who composed tragedies include Agath-
on, Kritias, Chaeremon, Ion, Achaeus, Aristarchus and Theodectus.173
For the ancient Greeks, the performance of tragedies was mainly of a reli-
gious nature.174 Indeed, it may safely be said that tragedy derived from religious
rites, from the earliest feature closest to ritual, the chorus. A lyrical choir would
perform the legends, while the poet Thespis introduced the figure known as
the hypokrites or interpreter, who recited speeches and conducted a dialogue
with the choir leader. From this, drama was born.175 With the passage of time,
different forms evolved: epic and lyric poetry, hymns, and marriage, funeral
and victory songs.176 The range of these forms led Aristotle to state that tragedy
aroused pity and fear.177
Aeschylus, one of the greatest of Greek tragic dramatists, drew on myths
in creating this literary form. His works feature mythical heroes who vanquish
death, sending a deeply humane, positive message that goodness, beauty,
courage and strength triumph over death. He is thus regarded as the father of
tragedy.178 He won first prize at the Dionysian festival in 484 BCE, but his first
work had been performed during the 70th Olympic games, between 500 and
497 BCE. He attended the performance of his tragedy Aitnaioi in Syracuse, in
one of the finest theatres. He also wrote Prometheus,179 The Persians,180 Seven
Against Thebes,181 and his most important surviving work, the Oresteia trilogy.182
He added a second actor alongside the protagonist.183 He died, a disappointed
and embittered man, in Gela near Syracuse, where he spent the last years of
173
M. Đurić 2011, 378-384.
174
M. Đurić 2011, 279.
175
H. C. Baldry 1967, 100.
176
T. Vovolis 2012, 156.
177
H. C. Baldry 1967, 90.
178
G. Murray 1940.
179
A. Cullum 1993, 111-121.
180
181
182
A. Cullum 1993, 121-125, Grčke tragedije 2010, 193-349, Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1993,
163-192.
183
A. Musić 1942, 96.
41
posljednje godine svoga života.184 Napisao je oko sedamdesetak tragedija i 20
satirskih drama, od čega je sačuvano 7 tragedija i skupina fragmenata.185
Nakon smrti Eshilove javlja se još jedna znamenita ličnost u sferi tragedije.
Riječ je o Euripidu,186 koji je oko 485. godine stare ere187 rođen na Salamini.188
On se pojavljuje na sceni Dionizovog teatra u Ateni. Na tom mjestu se prezen-
tira sa tragedijom „Peliade“. Kasnije piše i „Alkestu“, koju prikazuje 438. godine
stare ere. Trag ovog teatarskog komada na prostoru Bosne i Hercegovine pred-
stavlja kamena ploča sa reljefom Herakla i Alkeste. Na sceni se vidi Heraklo
sa prebačenom lavljom kožom preko ramena. Pored Herakla vidi se i Alkesta
odjevena u dug hiton, a himation joj je prebačen preko lijevog ramena. He-
raklo oslobađa kćer trojanskog kralja Laomedonta, koja je bila prikovana uz
morsku stijenu kao žrtva bogu Posejdonu i Apolonu. Riječ je o jednoj sceni iz
ciklusa Heraklovih junačkih djela.189 Scena se direktno vezuje za Euripidovu
tragediju „Alkesta“ (katalog br. 74, Tab. 30, 74). Uz Sofoklovu „Antigonu“,190 oba
navedena Euripodova komada ističu hrabrost i požrtvovanost žena. Sličnosti
Eshila i Euripida se mogu pratiti i u njihovim sukobima sa nemilosrdnom sre-
dinom. Eshil bježi na Siciliju gdje umire, a Euripid ide u Makedoniju, u grad
Pelu, sjedište makedonskog kralja, gdje prema nekim izvorima tragično umire.
Iza njega je ostalo oko osamnaest cijelih djela i više fragmenata različitih tra-
gedija, koji su obilježili antičko grčko društvo.191 Među najpopularnijim, pored
spomenute „Alkeste“, ističu se djela „Hipolit“, „Medeja“, „Ifigenija na Tauridi“,192
„Helena“, „Kiklop“, „Antiopa“ i mnogi drugi.193 Izvori govore o 92 ili 75 njegovih
autorskih tragedija. Iz sačuvanih komada ili fragmenata iščitavamo preovla-
đujuće tematike: odbranu čovjeka, realizam i psihološko ocrtavanje likova.194
Ovako složen i dugotrajan proces razvoja tragedije uzrokovao je pojavu i vrlo
jasno diferencirane kompozicije tragedije.195
184
D. Rnjak 1979, 18.
185
186
A. Sinclair 2013, 5.
187
M. Đurić 2011, 350-377.
188
189
E. Imamović 1977, 221-222.
190
A. Cullum 1993, 31-47, Grčke tragedije 2010, 417-475.
191
D. Rnjak 1979, 19.
192
193
D. Rnjak 1979, 19-21.
194
195
M. Đurić 2011, 302-304.
42
his life,184 having written about seventy tragedies and twenty satyr plays, of
which seven tragedies and a collection of fragments survive.185
Another important figure for Greek tragedy entered the scene after Aeschy-
lus’ death: Euripides,186 who was born about 485 BCE187 on the island of Sala-
mis.188 His tragedy Peliades was performed in Dionysus’ theatre in Athens. He
later wrote Alcestis, which was performed in 438 BCE. There is evidence of this
play from Bosnia and Herzegovina, in the form of a stone plaque with a relief
of Heracles and Alcestis, showing Heracles with a lion’s skin over his shoul-
ders, and Alcestis wearing a long chiton and a himation over her left shoul-
der. Heracles is freeing the daughter of King Laomedon of Troy, who had been
chained to a rock in the sea as a sacrifice to the gods Poseidon and Apollo. This
is one of the scenes from the labours of Heracles,189 and is directly associated
with Euripides’ Alcestis (catalogue no. 74, Plate 30, 74).
Along with Sophocles’ Antigone,190 both these works by Euripides empha-
size the courage and self-sacrifice of women. Similarities between Aeschylus
and Euripides can also be observed in their struggles with the hostile envi-
ronment in which they lived. Aeschylus fled to Sicily, where he died, while
Euripides went to Pella, the seat of the king of Macedonia, where according to
some sources he died a tragic death. Some eighteen intact works of his survive,
along with several fragments from a number of tragedies.191 Among the most
popular of his plays, in addition to Alcestis, were Hippolytos, Medea, Iphigenia
in Tauris,192 Helen, Cyclops and Antiope, to name just a few.193 He is believed to
have written 92 (or perhaps 75) tragedies. The surviving plays and fragments
reveal that his principal themes were the defence of man, realism, and the
psychological portrayal of his characters.194
The long, complex evolution of tragedy gave rise to very different compo-
sitions.195 Tragedy as a literary form first appeared in ancient Rome at the ludi
184
D. Rnjak 1979, 18.
185
186
187
M. Đurić 2011, 350-377.
188
189
E. Imamović 1977, 221-222.
190
A. Cullum 1993, 31-47, Grčke tragedije 2010, 417-475.
191
D. Rnjak 1979, 19.
192
193
D. Rnjak 1979, 19-21.
194
195
M. Đurić 2011, 302-304.
43
U Rimu tragedija kao književna vrsta se prvi put javlja na svečanosti „ludi
Romani“ 240. godine stare ere, kada grčki rob Livije Andronik196 prevodi grčke
originale poput Sofokla197 i Euripida na latinski, te ih prikazuje. Nakon njega
pojavljuju se autori poput Enija,198 Pakuvija,199 Kvinta i Akija. Ipak, ova teatar-
ska forma postupno se potiskuje na uštrb drugih književnih vrsta,200 te ostaje
samo kao književni oblik bez čestog teatarskog izvođenja.201 Jedan od rimskih
pisaca tragedija koji se istakao je i Gnej Nevije, koji stvara fabulae praetextae,
tragedije sa scenama iz rimskog života.202 Ovaj autor je zabilježen i kao kome-
diograf.203 U svim rimskim žanrovima koji su izvođeni način odijevanja gluma-
ca i karakteristike pojedinih uloga pratile su grčki uzor.204 Među posljednjim
piscima rimskih tragedija je Seneka, za čija djela postoje i kritike da su često
pisana više da se ugodi caru Neronu.205 Jedno od njegovih čuvenih djela je „Po-
mahnitali Herkul“.206 Iza sebe Seneka je ostavio devet tragedija.207
Tragedija je imala i posebnu socijalno-političku dimenziju u antičkom
društvu.208 Koliko su tragedije, između ostalog, imale i emocionalni naboj go-
vore i do danas sačuvane mnogobrojne anegdote. Tako znamo da je surovi tira-
nin Aleksandar iz Fere (sredina IV stoljeća stare ere), dirnut dijelom teatarske
izvedbe Trojanki, u sceni gdje se predstavljaju Hekuba209 i Andromaha, ganut
njihovom nesrećom morao napuštati teatar da ne bi bio viđen da plače. Saču-
vana nam je i anegdota o glumcu iz IV stoljeća stare ere, koji je igrao Elektru
u istoimenoj Sofoklovoj tragediji. Nakon što je dobio ulogu, tome glumcu je
u stvarnom životu nastradao sin. U sceni kada Elektra, čuvši lažni glas govor-
nika, plače nad urnom za koju misli da sadrži pepeo brata, glumac bukvalno
grli urnu svoga poginulog sina, kao da je Orestova. Ovom, ne glumom, nego
196
G. Manuwald 2011, 188-194.
197
A. Sinclair 2013, 5, Grčke tragedije 2010, 349-475.
198
G. Manuwald 2011, 204-209.
199
G. Manuwald 2011, 209-2016.
200
G. Manuwald 2011, 133-140.
201
D. Rnjak 1979, 23.
202
G. Manuwald 2011, 140-144.
203
204
A. N. Modona 1967, 159.
205
A. N. Modona 1967, 160.
206
207
208
Grupa autora 2007 b, 72-91, M. Đurić 2011, 279.
209
O Hekubi vidi: A. Cullum 1993, 97-111.
44
Romani festival in 240 BCE, when the Greek slave Livius Andronicus196 translat-
ed Greek plays such as those of Sophocles197 and Euripides into Latin, and had
them performed. He was followed by dramatists such as Ennius,198 Pacuvius,199
Quintus Novius and Accius. However, tragedy as a dramatic form gradually
lost ground to other literary forms,200 surviving only as a literary genre and sel-
dom performed in the theatre.201 One prominent Roman tragic dramatist was
Gnaeus Naevius, author of fabulae praetexta, tragedies with scenes from Ro-
man life,202 who also wrote comedies.203 Performances of every theatrical form
in Rome emulated the Greek costumes worn by the actors and the features of
the various roles.204 One of the last tragic dramatists of Rome was Seneca, who
is sometimes criticized for writing to please the Emperor Nero.205 Nine of his
tragedies survive,206 one of which is Hercules furens.207
Tragedy also had a particular socio-political dimension in ancient society.208
Numerous anecdotes survive to reveal the emotional charge of these tragedies.
We know, for example, that the cruel tyrant Alexander of Pharae (mid 4th cen-
tury BCE), was so moved by the tragic fate of Hecuba209 and Andromache in
a performance of The Trojan Women that he had to leave the theatre lest he
be seen weeping. Another anecdote that has come down to us relates that in
the 4th century BCE, an actor playing Electra in Sophocles’ eponymous trage-
dy lost his son in real life after being chosen for the part. In the scene where
Electra, believing the false account of her brother Orestes’ death, weeps over
the urn which she is told contains his ashes, the actor was holding the urn of
his own dead son. The public was deeply moved by his grief, which was no act,
but genuine and sincere.210 Instances are also known of audiences fleeing the
196
G. Manuwald 2011, 188-194.
197
A. Sinclair 2013, 5, Grčke tragedije 2010, 349-475.
198
G. Manuwald 2011, 204-209.
199
G. Manuwald 2011, 209-2016.
200
G. Manuwald 2011, 133-140.
201
D. Rnjak 1979, 23.
202
G. Manuwald 2011, 140-144.
203
204
A. N. Modona 1967, 159.
205
A. N. Modona 1967, 160.
206
207
208
Group of authors 2007 b, 72-91, M. Đurić 2011, 279.
209
For Hecuba, see A. Cullum 1993, 97-111.
210
45
pravom i iskrenom tugom, sva publika bila je najdublje ganuta.210 Isto tako,
poznate su i situacije kada su gledaoci prestrašeni na predstavi jedne tragedije
u Sevilji, pobjegli iz teatra. Neke od sačuvanih teatarskih maski upravo dočara-
vaju strah kroz koji su prolazili gledaoci.211
Uz pojavu tragike i djelovanja Eshila veže se i mit o Orfeju. Ovu tragičnu
ljubavnu priču i okrutnu smrt opisao je i Eshil u tragediji Basaride, koja je na-
žalost izgubljena. Pored ove sačuvano je još osamdeset osam orfičkih himni.212
U ovom kontekstu može se promatrati i mozaik otkriven na lokalitetu Panik
kod Bileće, sa centralnim motivom na kome je predstavljen Orfej koji svira liru,
a oko kojeg se skupljaju različite životinje (katalog br. 101, Tab. 43, 101).213
Vrlo zanimljiv i u cijelom antičkom svijetu poznati i prihvaćeni mit o He-
raklu,214 svoje tragove bilježi kroz mnogobrojne oblike antičke civilizacije.215
Heraklo je bio heroizirano božanstvo, najslavniji grčki junak, sin Zeusa i Am-
fitrionove supruge Alkmene. Poznat je po svojih dvanaest junačkih djela. Ona
su posebno bitna, jer se Heraklo rano odlučio da krene putem vrline, a što mu
je kasnije i dalo veliku popularnost.216 Njegov život često je bio i predmetom
književne obrade, te teatarske prezentacije. Heraklovu sudbinu obradili su Eu-
ripid, u djelu „Herakle“ iz 421. godine stare ere, Sofokle u djelu „Trahinjanke“
oko 416. godine stare ere, te Seneka u spominjanom djelu „Pomahnitali Her-
kul“. Heraklo je bio predmet obrade i u komedijama i satiričnim igrama.217 Po-
red monumentalne arhitekture i skulpture, mozaika i freski sa njegovim likom,
mnogobrojni mali predmeti također pokazuju Herakla u nekom od njegovih
poznatih događaja, a što se može dovesti u usku vezu sa antičkom književno-
šću i teatrom. U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine nalaze
se tri svjetiljke na kojima su prikazani reljefi sa Heraklom/Herkulom (katalog
br. 42, 43, 44, Tab. 16, 42, 43 i 44),218 te nekoliko svjetiljki sa njegovim simbolima
(katalog br. 75-79, Tab. 31 i Tab. 32). Zanimljiv prikaz Herkula koji savladava
kiparskog bika predstavljen je i na jednom lekitosu (katalog br. 45, Tab. 17, 45).
210
211
M. Grant 1967, 253.
212
213
Mozaik sa prikazom Orfeja se tumači u sklopu kriptokršćanskog karaktera. I u tom svjetlu primar-
na priča o sudbini Orfeja ostaje i dalje prisutna. A. Busuladžić 2008, 52-54.
214
R. Grevs 2008, 389-495.
215
216
G. Budžak 2004, 131-169.
217
218
46
theatre in Seville, so terrified were they by the tragedy being performed there.
Some surviving theatre masks do indeed evoke the fear experienced by the
audience.211
The myth of Orpheus is also associated with tragedy and the works of
Aeschylus. His tragic love story and cruel death were described by Aeschylus in
his Bassarids, which sadly has been lost. However, eighty-eight Orphic hymns
have survived.212 The mosaic discovered at Panik near Bileća is of interest in
this regard, with its central motif of Orpheus playing his lyre, surrounded by
various animals (catalogue no. 101, Plate 43, 101).213
A fascinating myth, known and embraced throughout the ancient world,
is that of Heracles,214 evidence of whom is found in many aspects of ancient
civilization.215 Heracles was a divine hero, the most famous of all Greek he-
roes, son of Zeus and Alcmene, Amphitryon’s wife. He is best known for his
twelve labours, which are particularly significant in that he chose as a youth to
follow the path of virtue, which later made him extremely popular.216 His life
has been the subject of many literary works and performances of tragedies by
Euripides (Heracles, 421 BCE), Sophocles (The Trachinian Women, c. 416 BCE),
and Seneca (Hercules furens, see above). He was also the subject of comedies
and satyr plays.217 Figures of Heracles appear on monumental architecture and
sculpture, mosaics and frescoes, as well as on many small artefacts portraying
Heracles performing one of his labours, which may therefore be associated
with ancient literature and theatre. The antiquities collection of the National
Museum of Bosnia and Herzegovina has three lamps with reliefs of Heracles/
Hercules (catalogue nos. 42, 43, 44, Plate 16, 42, 43 and 44),218 as well as a num-
ber of lamps with his symbols (catalogue nos. 75-79, Plate 31 and Plate 32).
An interesting image of Hercules capturing the Cretan bull is depicted on a
lekythos (catalogue no. 45, Plate 17, 45).
211
M. Grant 1967, 253.
212
213
The mosaic with the figure of Orpheus is seen as crypto-Christian. In this light, the primary tales
of the fate of Orpheus are still present. A. Busuladžić 2008, 52-54.
214
R. Graves 2008, 389-495.
215
216
G. Budžak 2004, 131-169.
217
218
47
Mim
Pored tragedije kao forme teatarskog izražaja, već u grčkom teatru se javlja i
mim, kao način izražavanja nekih društvenih aktuelnosti. Ovaj vid predstavlja
sliku oponašanja prototeatra. To je forma koja je prethodila komediji. U mimu
se razvija i oblik realizma. Mim se u Rimu prvi puta javlja već krajem III stolje-
ća stare ere. Ove igre su se održavale u okviru državnih svečanosti koje su odi-
gravane u slavu boginje Flore. Veselog karaktera, mim postaje vrlo popularan
među mnogim učesnicima. Vremenom dospijeva i kao međuigra u teatar. Nje-
govom popularizacijom pojavljuju se i prvi pisci. Najpoznatiji od njih su Labe-
rije i Publije Sirijac. Laberije je svojim smjelim političkim aluzijama, od kojih
nije štedio ni samog vladara, zadobio opću popularnost.219 Sličnog karaktera su
bila i djela Publija Sirijca. Prema sačuvanim fragmentima njegovih djela, radilo
se o izboru mudrih misli i poslovica.220 Ovu formu je rimski teatar održavao
sve do perioda kasnog Carstva. Glumci mima igrali su bez maske, govorili su i
pjevali uz muziku. Ovo se odvijalo na prostoru ispred scaenae frons koja se za
vrijeme njihove igre prekrivala platnom. U najvećem broju slučajeva u mimu
su se pojavljivali likovi budale, a glavne neiscrpne i do danas aktuelne teme su
bile brakolomstvo i krađa. Pored glavnih likova, pojavljivali su se i ženski likovi,
mladići, te likovi sa životinjskim izrazima. Vremenom ovaj vid umjetnosti po-
staje vrlo popularan, te u jednom momentu kasnog Carstva, gotovo u cijelosti
potiskuje tragediju i komediju.221
Prve naznake mima mogu se pretpostaviti već kod Etruraca, čije su scenske
predstave imale elemente mima, sa prizvukom lakrdije i satire.222
Komedija
Pored tragedije, ali istovremeno sa njom, javlja se još jedna književno-teatarska
forma - komedija.223 Antički Grci su voljeli šalu i različite oblike zadirkivanja.
Po ovoj osobini su se naročito odlikovali Dorani. I ovaj segment je bio vezan
za dionizijske svečanosti i različite improvizirane izvedbe koje su asocirale na
falus od strane mladića koji su učestvovali u ovim procesijama. Slične pjesme
u formi zadirkivanja izvodile su se na mnogobrojnim mjestima i u čast drugih
219
220
221
D. Rnjak 1979, 22-23.
222
M. Pallottino 2008, 328.
223
48
Mime
Along with tragedy as a form of theatrical expression, mime also originated in
ancient Greece, as a means of expressing certain social topics. Mime, a word
deriving from a verb meaning to imitate, was a form of prototheatre which
preceded comedy, and in which realism also evolved. Mime first appeared in
Rome in the late 3rd century BCE, as part of the ceremonies in honour of the
goddess Flora. Light-hearted and joyful in character, it became very popular. It
would later be performed in the theatre, in the form of short skits. The most
famous early literary mime playwrights, who emerged in response to its pop-
ularity, were Laberius and Publilius the Syrian. Laberius’ daring political allu-
sions, in which he did not spare even the ruler himself, earned him widespread
popularity.219 The works of Publilius the Syrian were similar in nature. Surviv-
ing fragments of his works reveal that they consisted of a selection of wise
thoughts and proverbs.220 Roman theatre retained this form until late Imperial
times. Mime artists performed without masks, speaking and singing to musi-
cal accompaniment from the space in front of the scaenae frons, which was
covered by screen during their act. Popular mime involved stock characters
such as the fool, and the ever topical subjects of adultery and theft. Accompa-
nying the principal characters were women, youths, and figures with animal
features. With the passage of time it became so popular that in late Imperial
times it almost completely eclipsed tragedy and comedy.221
The earliest indications of mime suggest that it was already present among
the Etruscans, whose dramatic performances had elements of mime, with
overtones of farce and satire.222
Comedy
Comedy as a literary and theatrical form emerged at the same time as trage-
dy.223 The ancient Greeks, especially the Dorians, were fond of jokes and ban-
ter. Comedy too was associated with the Dionysian celebrations and with the
improvised phallic performances by young men taking part in these proces-
sions. Similar teasing songs were sung in many places in honour of other dei-
219
220
221
D. Rnjak 1979, 22-23.
222
223
49
božanstava. Prikazivanje smiješnih anegdota iz realnog života dobija stvarni
književni oblik na Siciliji, gdje su narodne zabave bile veoma prisutne. Ovi pro-
stori su iznjedrili autore komedija i lakrdija poput Epiharma i Sofrona.224
Jedan od ključnih događaja u razvoju komedije se desio 465. godine stare
ere, kada država preuzima nadzor nad izvođenjem ovog žanra, te dopušta au-
torima da mogu reći sve. Ovo je i bio povod početku duhovite kritike društve-
nih anomalija i ličnosti. Ovaj oblik satire imao je punu slobodu govora, podsti-
čući gledaoce na razmišljanje.225
Komedije su se u Ateni izvodile na istim svetkovinama kao i tragedije. Os-
novna razlika između tragedije i komedije ogleda se u činjenici da je publika
u tragediji gledala idealizirane heroje i mitska bića, dok je u slučaju komedije
pred očima publike bio obični čovjek neherojskog svakodnevnog karaktera,
sa iskeženom maskom, velikim falusom, trbuhom i zadnjicom. Na sceni nisu
bili mitska prošlost i slavni trenutci, nego sadašnjost.226 U početku komedija se
više zasnivala na tipskim karakteristikama i oslanjala se prije na lakrdiju nego
na duhovitost.227 Riječ je o umjetničkom izražaju koji također uvodi Tarentinac
Livije Andronik. Ovaj autor iz III stoljeća stare ere praktički prerađuje grčke
originale, često iz tematike trojanskog ciklusa.228 I ova književna forma nastaje
kao rezultat dijaloga hora u sklopu grčkog kulturnog kruga.229 Prirodno, ovaj
oblik teatarskog izražavanja bio je neuporedivo popularniji od tragedije. Ko-
medije su pisali mnogobrojni antički pisci, među kojima su se isticali Antifan,
Anaksandrid, Aleksid, Arhip,230 Plaut, Aristofan,231 Andronik, Enije, Trabea, Ati-
lije, Lukinije, Juventije, Statius Cecilije, Luscius Lanuvinije, Terencije, Turpilije
i drugi.232 Komedija kao forma je bila toliko široko raširena da se razaznaju
različite grupe komedija poput sicilske, stare i srednje atičke komedije.233
Jedan od najpoznatijih starogrčkih komediografa bio je Menandar, pred-
stavnik komedije situacije. O popularnosti Menandrovih komedija svjedoči
veliki broj fragmenata papirusa koji se i danas otkrivaju, a na kojima se prona-
224
M. Đurić 2011, 387-390.
225
M. Đurić 2011, 393.
226
H. C. Baldry 1967, 102.
227
M. Grant 1967, 244.
228
229
H. C. Baldry 1967, 91.
230
M. Đurić 2011, 411-413.
231
A. Sinclair 2013, 5, M. Đurić 2011, 395-410.
232
E. Duckworth 1952.
233
M. Đurić 2011, 387-414.
50
ties too. Humorous anecdotes drawn from real life became a true literary form
in Sicily, where folk entertainments were very popular, and where comedians
and jesters such as Epicharmus and Sophron came into their own.224
One of the key events in the development of comedy took place in 465
BCE, when the state took over the supervision of performances of this genre,
permitting dramatists to say whatever they wished. This gave rise to witty
critiques of social anomalies and personalities. With its absolute freedom of
speech, this form of satire prompted audiences to reflect.225
In Athens, comedies were performed at the same festivals as tragedies. The
essential difference between tragedy and comedy was that tragedies presented
idealized heroes and mythical beings to the audience, whereas comedy fea-
tured ordinary, unheroic characters with grimacing masks, large phalluses, and
prominent belly and buttocks. Comedy dealt not with the mythical past and
its glories, but with the present.226 At first it was based largely on certain stock
types and relied more on buffoonery than on wit.227 The 3rd century Greco-Ro-
man dramatist Livius Andronicus of Tarentum also composed in this manner,
in effect reworking Greek originals, often dealing with subject from the Tro-
jan cycle.228 Like tragedy, this literary form evolved from the choral dialogue of
the Greeks.229 Understandably, it was much more popular than tragedy. Many
dramatists composed comedies, including Antiphanes, Anaxandrides, Alexis,
Archippus,230 Plautus, Aristophanes,231 Andronicus, Ennius, Trabea, Atilius, Lu-
cinius, Juventus, Statius Caecilius, Luscius Lanuvinus, Terence and Turpilius.232
Comedy as a form was so widespread that different groups are recognized,
among them Sicilian, old and middle Attic comedy.233
One of the most famous ancient Greek comedists was Menander, represen-
tative of the comedy of situation. Fragments of papyrus still being discovered
with passages from or entire manuscripts of this genre attest to Menander’s
224
M. Đurić 2011, 387-390.
225
M. Đurić 2011, 393.
226
H. C. Baldry 1967, 102.
227
M. Grant 1967, 244.
228
229
H. C. Baldry 1967, 91.
230
M. Đurić 2011, 411-413.
231
A. Sinclair 2013, 5, M. Đurić 2011, 395-410.
232
E. Duckworth 1952.
233
M. Đurić 2011, 387-414.
51
laze fragmentirani ili cijeli rukopisi ovog žanra.234 Zanimljiv nalaz koji svjedoči
o odnosu mrtvih prema „ljekovitosti“ komedije predstavlja i enohoja sa prika-
zom komedije, pronađena kao grobni prilog na lokalitetu Ise.235
Među prvim rimskim piscima komedije ističe se Gnej Nevije koji se smatra
tvorcem fabulae togatae, komedija sa predmetom iz rimskog društva.236 Zlat-
nom periodu rimske komedije pripada Plaut, prvi veliki pisac ovih djela. Nešto
poslije njega je živio i djelovao i drugi pisac komedija, Terencije. Ograničenja
njihovih djela su se ogledala u činjenici da su to bila rafinirana djela namije-
njena za profiliranu publiku, kakve posigurno nije bilo u širokim masama.237
Kao potvrda prisustvu komedije mogu se spomenuti dvije figurine koje se
čuvaju u antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Riječ je o
bronzanoj figurini glumca komedijaša (katalog br. 99, Tab. 41, 99), 238 te jednoj
keramičkoj figurini (katalog br. 36, Tab. 13, 36). Obje figurine pokazuju karakte-
ristike komedijaša sa trbušastim stomakom ili komičnom maskom.
Razvoj teatarske umjetnosti neizostavno se veže za pojavu poezije i knji-
ževnosti uopće. U tom svjetlu treba tretirati i pojavu muze Kaliope koja je bila
jedna od najotmjenijih muza. Prizivali su je pjesnici, jer je smatrana predstav-
nicom umjetnosti, posebno pjesništva i epske poezije.239 U tom smislu treba
promatrati i predstavu muze Kaliope na dijelu mozaika sa lokaliteta Panik (ka-
talog br. 103, Tab. 43, 103).
Pantomima
Kako je teatar postajao sve bitniji društveni faktor, čak i na razini svakodnev-
nog života, tako su se oblici i načini teatarskog izražavanja usavršavali. Nastaje
i forma pantomime.240 Riječ je o tjelesnoj igri jednog igrača bez izgovaranja
tekstova. Igrač uz pomoć instrumenata, frula, cimbala, citri i sličnih dočara-
va različite situacije i likove. Pantomima je porijeklom iz Egipta, a nastaje u
periodu Ptolomejevića. U tom periodu se igrala na orgijastičkim svečanosti-
ma. Vremenom je usavršava grčki pantomimičar Telest, koji je igrao prstima.
I u pantomimi se kristaliziraju različite forme. Tako imamo tragičare poput
234
H. C. Baldry 1967, 105.
235
M. Ugarković 2016, 57-97.
236
A. N. Modona 1967, 158-159.
237
A. N. Modona 1967, 160.
238
239
D. Srejović - A. Cermanović 2004, 190.
240
52
popularity.234 The discovery of an oenochoa decorated with a scene from a
comedy, deposited as grave goods at Issa, reveals the attitude of the dead to
the “curative properties” of comedy.235
One of the first Roman comedists was Gnaeus Naevius, who is regarded
as the inventor of the fabulae togatae, comedies dealing with subjects from
Roman society.236 Plautus, the first great composer of such works, flourished
in the golden age of Roman comedy. Terence, another famous comedist, lived
and worked somewhat later than Plautus. Both wrote refined comedies in-
tended for a select audience of the kind that was certainly not to be found
among the masses.237
Evidence of comedy is provided by two objects in the antiquities collection
of the National Museum of Bosnia and Herzegovina: a bronze statuette of a co-
median (catalogue no. 99, Plate 41, 99), 238 and a terracotta figurine (catalogue
no. 36, Plate 13, 36), both displaying the typical features of a comedian with his
protruding belly or comic mask.
The development of the performing arts is inextricably linked with that of
poetry and of literature as a whole. Reference should therefore be made to the
muse Calliope, one of the most refined of the muses. Poets appealed to her, for
she presided over eloquence and epic poetry.239 Calliope features on part of a
mosaic from Panik (catalogue no. 103, Plate 43, 103).
Pantomime
As the theatre became ever more important as a social factor, even at the level
of everyday life, so the forms and modes of theatrical expression were perfect-
ed, and pantomime emerged as a distinct form.240 This consisted of a solo mute
dance performance accompanied by flutes, the tympanum and the cithara, to
conjure up various situations and characters. Pantomime originated in Egypt,
in the Ptolomaic period, when it was performed at orgiastic festivals. It was
perfected by the Greek mime artist Telestes, whose hand-language was partic-
ularly expressive. Various forms evolved, with tragedists such as Pylades, who
234
H. C. Baldry 1967, 105.
235
236
A. N. Modona 1967, 158-159.
237
A. N. Modona 1967, 160.
238
239
D. Srejović - A. Cermanović 2004, 190.
240
53
Pilada, koji je živio u I stoljeću stare ere,241 te izvođače ljubavnih i komičnih
komada poput Batila.242 Ovi umjetnici nastupaju sa maskom otvorenih usta,
izražavajući različite emocije uz pomoć tijela, nogu, ruku i prstiju. Pantomima
se toliko raširila i postala popularna da je njen kontinuitet nastavljen i u doba
Rimskog carstva,243 sve do perioda srednjovjekovne Vizantije.244 O popularno-
sti ovog žanra govori i podatak da su na javnim zdanjima postavljeni arhitek-
tonski ukrasi u obliku maske pantomimičara.245
Vremenom se razvija raznovrsni teatarski sadržaj, a raspoloženje same pu-
blike uvjetuje potiskivanje nekih oblika poput atelanskih igara, tragedije i ko-
medije, te populariziranje mima i pantomime.246
Uloga antičkog teatra i njegov razvoj u rimsko doba

Preuzimanjem grčkih običaja, Rimljani usvajaju i tradiciju teatra, te svih sadr-
žaja koji se za njega vežu.247 Ostala su svjedočenja da su Rimljani opisujući svo-
je prve pokušaje u drami koristili aluziju u riječima „nositi grčki ogrtač“. I prije
III stoljeća stare ere u Rimu su se izvodile igre po uzoru na Etrurce,248 ali stvarni
početak pada u 240. godinu stare ere, kada se u Rimu počinju prikazivati po-
jedine verzije grčkih komada.249 Ovaj događaj je organizirao Livije Andronik,
grčki zarobljenik iz Tarenta.250 Vremenom se razvijaju različite svečanosti koje
su podrazumijevale teatarske manifestacije u najširem značenju.251 Osnovni
povod njihovom izvođenju bile su upravo svečanosti različitog karaktera. U
toku jedne godine, uračunavajući vjerske, državne, stalne i vanredne praznike,
Rimljani su u carsko doba imali 180 neradnih prazničnih dana. Svaki mjesec je
imao svoje svečane dane koji su padali u vrijeme ida, ili sredinom kalenda ili
četvrtinom nona.252 Od davnina je postojala tradicija održavanja feriae publi-
cae, koja se u toku godine dijelila na Lupercalia u februaru, Parilia, Cerealia i
Vinalia u aprilu, Vestalia i Matralia u junu, Volcanalia u augustu, te Saturnalia
241
242
243
244
G. Manuwald 2011, 184-187.
245
E. J. Jory 2012, 186-199.
246
D. Rnjak 1979, 23.
247
G. Manuwald 2011, 15-20.
248
G. Manuwald 2011, 22-26.
249
M. Grant 1967, 244.
250
A. Musić 1942, 181.
251
G. Manuwald 2011, 26-30.
252
G. Manuwald 2011, 41-49.
54
lived in the 1st century BCE,241 and performers of love stories and comic piec-
es such as Bathyllus.242 Pantomime artists wore open-mouthed masks, using
their body, legs, arms and fingers to express a range of emotions. Pantomime
became so popular that it continued throughout imperial Rome243 and into
mediaeval Byzantium.244 Further evidence of its popularity is to be found in ar-
chitectural decorations in the form of pantomime masks on public edifices.245
Theatre evolved with the passage of time and the mood of the public, as
mime and pantomime became more and more popular at the expense of Atel-
lan farces, tragedy and comedy.246
The role and development of the performing arts in ancient Rome

The Romans adopted Greek customs, including the Greek theatrical tradition
and everything associated with it.247 Surviving accounts state that in describ-
ing their early attempts at drama, the Romans used the allusive expression “to
wear a Greek mantle.” Even before the 3rd century BCE, plays were performed
in Rome modelled on those of the Etruscans,248 but the true beginning was in
240 BCE, when versions of Greek plays were first performed in Rome,249 un-
der the auspices of Livius Andronicus, a Greek freedman from Tarentium.250
Various festivals were introduced which included theatre performances in the
broadest sense of the term.251 Indeed, it was celebrations of various kinds that
gave rise to these performances. The Romans enjoyed no fewer than 180 holi-
days in the year, counting religious, official, regular and movable feasts. Each
month had its own ceremonial day, falling during the Ides, or the mid Kalends
or the fourth of Nones.252 The feriae publicae, an ancient tradition, consisted
of the Lupercalia in February, the Parilia, Cerealia and Vinalia in April, the
Vestalia and Matralia in June, the Volcanalia in August, and the Saturnalia in
241
242
243
244
G. Manuwald 2011, 184-187.
245
E. J. Jory 2012, 186-199.
246
D. Rnjak 1979, 23.
247
G. Manuwald 2011, 15-20.
248
G. Manuwald 2011, 22-26.
249
M. Grant 1967, 244.
250
A. Musić 1942, 181.
251
G. Manuwald 2011, 26-30.
252
G. Manuwald 2011, 41-49.
55
u decembru. Postojale su i izolirane praznične svečanosti poput Robigalie, ludi
piscatorii i mnoge druge.253 Do danas su ostala svjedočanstva o održavanju Me-
galenzijskih igara u aprilu (ludi Megalenses), u čast velike Majke. Druge igre
su se održavale krajem aprila ili početkom maja u čast boginje Flore – floralije
(ludi Florales). U mjesecu julu su održavane Apolonske (ludi Apollinares), te u
septembru Rimske igre (ludi Romani), dok su u novembru održavane Plebejske
igre (ludi plebeii).254 Početak igara označavao bi se na trgovima i ulicama, a ula-
zak na predstave bi se osiguravao ulaznicom (tessera teatralis). Ove ulaznice
su izrađivane od kosti ili metala, a prikazi na njima su bili raznovrsni. Imali su
urezan broj mjesta i reda u teatru, a ako su imali ukras onda je to moglo biti u
reljefu u vidu mitološkog ili grotesknog prikaza glave žene i muškarca koji je
pak mogao biti prikazan u profilu.255
Scene priredbi najčešće su se izvodile kao ispunjenje zavjeta bogovima,256
prilikom posvećenja hramova ili drugih značajnih građevina. Identična situa-
cija se odigravala i prilikom trijumfa, te tokom pokopa istaknutih osoba. Rim-
ski teatri su bili državne ustanove, pa su zbog toga finansirani iz državne kase.
Vremenom je i organiziranje ovih predstava počelo dobivati skrivene motive,
pa su organizatori preko ovih predstava pribavljali popularnost u plebsu, ali i
sticali važne državne službe.257 Iako u početku vezane za kult, igre su vreme-
nom postale potpuno profanog karaktera. Postale su sredstvo u rukama vlada-
jućih krugova.258 Do danas su ostala sačuvana mnogobrojna vrela koja svedoče
da su upravo teatarske igre bile jedina mogućnost kontakata politički profili-
ranih, ali i ambicioznih ljudi sa širokim masama, od kojih su tražili podršku.
Ove igre (ludi) bile su mjesto na kojem je plebs provodio vrijeme. Obzirom na
postojanje velikog broja nezaposlenih kao i siromašnih, bilo je neophodno na
svaki način spriječiti pojavu bilo kakvih revolucionarnih ideja. Jedan od efika-
snih načina usmjeravanja negativne energije, različitih socijalnih frustracija
bio je i organiziranje permanentnih teatarskih igara, kako bi se pažnja mase
odvukla na drugu stranu.259
253
A. N. Modona 1967, 151.
254
I. M. Tronski 1951, 371, B. Čargo 2002, 367.
255
B. Čargo 2002, 367.
256
G. Manuwald 2011, 54-55.
257
I. M. Tronski 1951, 371.
258
G. Manuwald 2011, 49-54.
259
A. N. Modona 1967, 153-154.
56
December. There were also isolated holidays such as the Robigalie and the ludi
piscatori, to name just two.253 Accounts survive to this day of the ludi Mega-
lenses in April, in honour of the Great Mother. Other festivals were held in
late April or early May in honour of the goddess Flora – the ludi Florales. The
Apollonian games (ludi Apollinares) were held in July, the Roman games (ludi
Romani) in September, and the Plebeian games (ludi plebeii) in November.254
The date of the games would be posted in squares and streets. The entrance
tickets were known as tesserae teatralis, made of bone or metal, which were
stamped with the row and place number in the theatre and, in some cases,
bore a decoration in the form of a mythological or grotesque woman’s or man’s
head in relief, sometimes in profile.255
The various scenes were usually performed in fulfilment of vows to the
gods,256 or at the dedication of temples or other important buildings. Other
occasions for such performances were triumphs and the funerals of promi-
nent persons. Roman theatres belonged to the state and were financed from
the state coffers. As time passed, those holding such performances began to
exploit them for their own self-interested aims – to gain popularity among the
plebs, or to acquire an important official post.257 Numerous surviving sources
record that theatre performances were the only means for politically-inclined,
ambitious people to reach the masses whose support they sought. Though orig-
inally associated with religion, plays later became secular, a tool in the hands
of ruling circles.258 These ludi were a pastime for the plebs, among whom there
were so many jobless and poor people that everything possible had to be done
to avoid the emergence of revolutionary ideas. One of the most effective ways
of redirecting negative energies and social frustrations was to hold frequent
theatrical performances to capture the attention of the masses.259
253
A. N. Modona 1967, 151.
254
I. M. Tronski 1951, 371, B. Čargo 2002, 367.
255
B. Čargo 2002, 367.
256
G. Manuwald 2011, 54-55.
257
I. M. Tronski 1951, 371.
258
G. Manuwald 2011, 49-54.
259
A. N. Modona 1967, 153-154.
57
Pojava teatra, amfiteatara
i hipodroma kao namjenskih objekata
Sama riječ teatar svoje etimološko značenje ishodi od grčke riječi theatron što
u različitim značenjima i kontekstima ima isto ili slično značenje usko poveza-
no sa radnjom gledanja, posmatranja, svjetla i spektakla.260 Na samim počeci-
ma grčkog teatra namjenske zgrade nisu postojale. Koncept teatarskih komada
nije iziskivao posebnu scenografiju, a ako je i bilo, radilo se o šatorima, kućama
od drveta, pletiva ili platna.261 Među najznačajnijim tekovinama grčko-helen-
ske graditeljske baštine svakako je i pojava grčkog teatra. Niti jedan stari grčki
teatar nije se u cijelosti sačuvao do danas.262 Ipak, i pod takvim okolnostima,
osnovni koncept grčkog teatra je ostao prisutan i u promijenjenim oblicima
sve do danas. Jedan od najstarijih grčkih teatara je Dionizov teatar,263 koji se
nalazi pod stijenom atenskog Akropolisa.264 Ovaj teatar ima oblik amfiteatra sa
kamenim sjedištima stepenasto postavljenim, na padini brijega, čime se izbje-
gavalo da se podiže bilo kakva konstrukcija.265 Bio je na otvorenom i mogao je
da primi oko dvadeset sedam hiljada gledalaca.266 U početku se u Dionizovom
hramu nalazilo okruglo plesalište, u čijoj je sredini bio žrtvenik koji je bio na
postamentu. Mjesto se biralo na način da je korišten brežuljak, kako bi se gle-
danje olakšavalo. Ako je bilo potrebno, okolo su izrađivane drvene konstruk-
cije. U kasnijem periodu po obronku Akropole su nasipana i podziđivana sje-
dišta za gledaoce.267 Ove preinake i mnogobrojne građevinske intervencije su
uzrokovale da je atenski teatar u IV stoljeću stare ere imao kamenu teatarsku
zgradu četiri metra visoku i osam metara dugu, a u njoj su bile prostorije za
glumce i različite rekvizite. Posebno se isticala čelna strana koja je bila ukra-
šena mnogobrojnim dorskim stubovima i sa čak troja vrata.268 Grčki teatar se
sastojao od theatrona ili koilona – mjesta za sjedišta,269 skena je bila bina,270
logeon je bio podium, a prednji dio je bio proskenion.271 Kružni odnosno kasnije
260
T. Vovolis 2012, 150.
261
A. Musić 1942, 97.
262
263
264
A. W. Lawrence 1967, 280-281.
265
Princip biranja kosih terena za izradu teatra postalo je u grčkoj tradiciji pravilo, za razliku od
rimskih, gdje su birani i ravni tereni. I. Kuzmanović 1989, 169-170.
266
M. Đurić 2011, 289.
267
A. Musić 1942, 96.
268
A. Musić 1942, 98-99.
269
W. Müller – G. Vogel 1999, 201.
270
D. S. Robertson 1959, 271, Grupa autora 2015, 149-161.
271
A. Deroko 1962, 147, M. Đurić 2011, 289.
58
The emergence of purpose-built theatres,
amphitheatres and hippodromes
The word theatre derives etymologically from the Greek word théatron, asso-
ciated with the actions of watching or observing, or with a spectacle.260 There
was no such thing as a purpose-built theatre in the early days of Greek drama,
nor did these plays require any special stage set; if such there was, it would
consist of tents and wooden, wattle or canvas houses.261 Later, theatres would
rank among the finest achievements of Greco-Hellenistic architecture. Not
one ancient Greek theatre has survived intact,262 but their basic design sur-
vives to this day in various forms. One of the oldest Greek theatres is that of
Dionysus,263 located at the foot of the Acropolis in Athens.264 This is an open-air
amphitheatre, with stepped stone seating rising up the slope, thus avoiding
the need for any construction.265 It had seating for about twenty-seven thou-
sand people.266 Initially, the temple of Dionysus had a circular dance floor with
a central sacrificial altar on a plinth. The hill was chosen for the temple so that
people could more easily see what was happening. Wooden structures could
be built around the temple if necessary. Later the hills around the Acropolis
were banked up and seating for the audience was built.267 This alteration was
followed by successive building works, so that by the 4th century BCE Athens
had a stone-built theatre four metres high and eight metres long, with rooms
for the actors and props. The most prominent feature was the portico, which
had Doric columns and three doorways.268 A Greek theatre consisted of the
theatron or koilon – the seating area,269 the skene or stage,270 the logeon or po-
dium, and the proskenion, a platform in front of the skene.271 The orchestra272
260
T. Vovolis 2012, 150.
261
A. Musić 1942, 97.
262
263
264
A. W. Lawrence 1967, 280-281.
265
The choice of a sloping site for a theatre was the rule in the Greek tradition, whereas the Romans
built their theatres on level ground. I. Kuzmanović 1989, 169-170.
266
M. Đurić 2011, 289.
267
A. Musić 1942, 96.
268
A. Musić 1942, 98-99.
269
270
D. S. Robertson 1959, 271, Group of authors 2015, 149-161.
271
A. Deroko 1962, 147, M. Đurić 2011, 289.
272
Group of authors 2015, 105-119, D. S. Robertson 1959, 271.
59
polukružni prostor272 je bio orhestra,273 a bočni prilazi orhestri nazivani su pa-
rodosi.274 Tipična osobina grčkog teatra odnosila se i na potkovičastu osnovu275
samog objekta.276 Često su ovakvi objekti bili predviđeni za vrlo raznorodne
programe, te su u tim slučajevima uzimani ili sintetizirani različiti elementi
iz teatra i amfiteatra. Tako su gladijatorske i izvedbe sa životinjama podrazu-
mijevale da se koristi vrsta prilagođene orhestre koja je tada dobijala naziv
konistra.277 Kod mnogih objekata od samog početka ili u kasnijim intervencija-
ma organizirana su mješovita zdanja namijenjena za teatarske i gladijatorske
predstave. U takvim okolnostima pulpitum je najvjerovatnije bio fleksibilnog
karaktera.278 Značajni teatarski objekti koji su ostali do danas u izvjesnoj mjeri
sačuvani, ili su bili predmetom arheoloških istraživanja su teatri u Epidauru279
u južnoj Grčkoj,280 koji je sagradio Poliklet Mlađi oko 350. godine stare ere, te-
atar u Pergamonu,281 Prieni,282 te teatarska zdanja u Apoloniji,283 Butrintu,284 Si-
konu, Dodoni, Meseni, Korintu, Maronei, Efesu, Selinuntu, Halikarnasu, Kipru,
Patari i mnogim drugim mjestima.285 Kontinuitet opstanka i korištenja grčkih
teatara nastavljen je i kasnije u rimsko doba,286 te se za značajan broj njih može
argumentirano tvrditi da su rekonstruirani u rimskom periodu.287
Na prostoru Apenina, scenske predstave su zabilježene kod Etruraca, kod
kojih su igre bile sastavni dijelovi pogrebnog ritusa.288 One su služile da zabave
i odobrovolje bogove i izmole za naklonost. U prvo vrijeme one nisu imale po-
sebno određeno mjesto za izvođenje, nego su priređivane pod vedrim nebom,
na improviziranoj pozornici koja se lahko uklanjala. Gledaoci ovih igara su sto-
jeći promatrali predstave. Od sredine II stoljeća stare ere predstave polahko
gube sakralni karakter, te se počinju izgrađivati mjesta sa sjedištima. Od ove
272
M. Đurić 2011, 289.
273
Grupa autora 2015, 105-119, D. S. Robertson 1959, 271.
274
A. W. Lawrence 1967, 282.
275
P. Lisičar 1971, 179-180.
276
I. Kuzmanović 1989, 170.
277
T. Janakievski 1989, 153.
278
I. Kuzmanović 1989, 172-173.
279
Larousse Encyclopedia of Archaeology 1997, 138.
280
281
A. Deroko 1962, 147, J. Ferguson 1973, 37.
282
J. Ferguson 1973, 36.
283
O. Gilkes 2013, 47.
284
O. Gilkes 2013, 102.
285
286
E. Guhl – W. Korner 1994, 424.
287
O. Gilkes 2013, 138.
288
G. Manuwald 2011, 22-26.
60
was a circular, or later semi-circular, 273 space, with wings to the side known as
parodosi.274 A typical feature of Greek theatres was the horseshoe275 footprint
of the structure as a whole.276 They were often designed for very different types
of programme, in which case they would combine features of a theatre and an
amphitheatre. Gladiator combats and spectacles involving animals required
adaptations to the orchestra, which was then known as the konistra.277 Either
from the outset or as a result of later alterations, many theatres were suitable
for use for both theatre performances and gladiator combats. In such cases the
pulpitum would probably be flexible.278 Among major theatres that have sur-
vived in part or have been the subject of archaeological investigations are the
theatre at Epidaurus279 in southern Greece,280 built by Polycletes the Younger
about 350 BCE, the theatres at Pergamon281 and Priene,282 and those of Apol-
lonia,283 Butrint,284 Sycion, Dodona, Messene, Corinth, Maroneia, Ephesus, Se-
linunt, Halicarnassus, Cyprus and Patara, to name just a few.285 Greek theatre
persisted into the Roman period,286 and it is possible that several were rebuilt
in Roman times.287
In the Apennine region, stage performances are known to have been held
by the Etruscans, for whom they were an integral part of funerary rites,288 in-
tended to amuse and win the favour of the gods. At first the Etruscans had no
specially designated place for these plays, which were performed in the open
air on makeshift stages that could easily be dismantled. The audience would
stand to watch the performances. These performances began to lose their re-
ligious character in the mid 2nd century BCE, and the Etruscans began to set
up sites with seating, as well as to build the first actual theatres. Initially these
273
M. Đurić 2011, 289.
274
A. W. Lawrence 1967, 282.
275
P. Lisičar 1971, 179-180.
276
277
278
I. Kuzmanović 1989, 172-173.
279
280
281
A. Deroko 1962, 147, J. Ferguson 1973, 37.
282
283
O. Gilkes 2013, 47.
284
O. Gilkes 2013, 102.
285
286
287
O. Gilkes 2013, 138.
288
G. Manuwald 2011, 22-26.
61
epohe počinje se i sa izgradnjom prvih oblika teatarske arhitekture. Prvi načini
izgradnje podrazumijevali su pravougaoni red stolica na istoj razini. Kasnije se
stolice redaju po sistemu stepenica, kako bi svi gledaoci imali dobro vidno po-
lje. Naposlijetku je preko ovih stolica napravljen krov u vidu nastrešnice, koja
je imala funkciju da gledaoce zaštiti od sunca ili kiše. Ovakvi prostori sa na-
strešnicom dobijaju i bolji akustični efekat, pa su bili namijenjeni posebno za
muzičke i horske izvedbe. Ova specijalizirana zdanja su nosila naziv odeum.289
Prvo spominjanje klasičnog stalnog teatra u Rimu nalazimo u djelima Plinija,
koji govori o raskošnom teatru koji je izgradio M. Skaur. Sigurne podatke o rim-
skom teatru potvrđuju postojanje Pompejevog teatra iz sredine I stoljeća,290 čiji
je uzor izgradnje bio helenski teatar u Mitileni.291 S obzirom na zabranu izgrad-
nje kamenog teatra Pompej se poslužio prevarom. Naime, na vrhu gledališta je
između 61. i 55. godine stare ere izgradio hram Venere Pobjednice, proglasivši
čitavo zdanje supstrukcijom hrama.292 Drugi teatri u Rimu bili su oni koje je
osnovao Kornelije Balb 13. godine stare ere,293 a obnovio Tiberije, te poznati
Marcelov teatar koji započinje Cezar,294 a završava Avgust.295 Od bolje sačuva-
nih ističe se i teatar u Aspendu, koji je podignut u II stoljeću.296 Vremenom
teatar postaje sastavni dio urbanog sadržaja, a mnogobrojni ostaci na nekim
područjima poput Lombardije potvrđuju ovu činjenicu.297 Često su u pitanju
bila zdanja vrlo monumentalnog karaktera,298 koja su u nekim situacijama pri-
lagođena upotrebi i u savremenom periodu.299
Arhitektonsku osnovu kasnije isprofiliranog teatra činio je krug, čiji je preč-
nik dijelio prostor za gledaoce (cavea)300 od dijela pozornice na kojoj su bili
glumci. Cavea je bila u obliku polukružnih stepenica301 koje su imale više pasa-
ža i stepenica sa razdjelnicama – klinama (cunei). Na dnu se nalazio orhestar
koji je bio namijenjen za ugledne ličnosti, odnosno bio je dio auditoriuma.302
289
A. N. Modona 1967, 154.
290
A. Musić 1942, 181.
291
G. Manuwald 2011, 55-68.
292
M. Sanader 2008, 132.
293
294
295
G. Manuwald 2011, 55-68.
296
297
R. Viccei 2014, 220-310.
298
M. Bolla 2010.
299
300
A. Deroko 1962, 166-167.
301
302
D. S. Robertson 1959, 272, M. Kathleen – M. A. Kenyon 1934, 2.
62
consisted of a rectangular area with rows of seats all at the same level, but
later stepped seating was introduced, to allow the audience a better view. Fi-
nally, a pent roof was constructed over the seating to shelter the audience from
the sun and rain, which also improved the acoustics. These structures, known
as odeon,289 were specially designed for the performance of instrumental and
choral music.
The first reference to a permanent theatre of the classic type in Rome is
to be found in the works of Pliny, who refers to the magnificent theatre built
by Marcus Scaurus. Certain details concerning the theatre in Rome confirm
the existence of Pompey’s theatre in the mid 1st century,290 built between 61
and 55 BCE, which was modelled on the Hellenistic theatre in Mitylene.291 Per-
manent stone theatres were forbidden, so Pompey circumvented the ban by
erecting above the auditorium a temple to Venus Victrix, declaring that the
entire edifice was merely the substructure of the temple.292 Other theatres in
Rome included the one built by Cornelius Balbus in 13 BCE, 293 and restored by
Tiberius, and the theatre of Marcellus, begun by Caesar294 and completed by
Augustus.295 The best-preserved ancient theatre, in Aspendos, was built in the
2nd century.296 Theatres became an integral part of the urban fabric, as attest-
ed by the many ruins in areas such as Lombardy.297 Many were monumental
in character,298 and some have even been adapted for use in modern times.299
The architectural footprint of later theatres was circular, divided into two
halves diametrically, one half consisting of the cavea where the audience sat300
and the other the stage where the actors performed. The cavea consisted of
semi-circular stepped seating301 with passageways, subdivided into wedge-
shaped blocks or cunei. The lowest level of the auditorium, around the orches-
289
A. N. Modona 1967, 154.
290
A. Musić 1942, 181.
291
G. Manuwald 2011, 55-68.
292
M. Sanader 2008, 132.
293
294
295
G. Manuwald 2011, 55-68.
296
297
R. Viccei 2014, 220-310.
298
M. Bolla 2010.
299
300
A. Deroko 1962, 166-167.
301
63
U nekim situacijama počasna mjesta za visoke zvanice su imala uklesana ime-
na na sjedištima, što je predstavljalo trajnu rezervaciju.303 Prostor za izvođenje
programa i scenska pozadina su se zvali pulpitum i scaenae frons,304 a bili su
namijenjeni za glumačke rekvizite i boravak teatarskog osoblja. Ove pozadine
su bile bogato dekorirane.305 Ispod gledališta su se nalazile supstrukcije sa sa-
vršenim sistemom pokrivenih hodnika, stepenika i otvora (vomitoria), koji su
se koristili kao prilazi za sjedišta.306
Kako se razvijala teatarska umjetnost, tako su se povećavale potrebe za
različitim namjenskim objektima koji bi zadovoljavali potrebe za organizira-
njem ove vrste umjetnosti. Po svemu sudeći, najstariji oblik teatra na prostori-
ma Balkana pripada lokalitetu otoka Visa307 u Issi, gdje je djelomično otkrivena
zgrada teatra koja se sastojala od scene, prosceniuma, orhestre i gledališta.308
Iza prosceniuma su bile prostorije koje su imale namjenu glumačkih gardero-
ba.309 Kasniji objekti ove naravi na području Balkana su pronađeni i u Solinu,310
antičkoj Puli311 koja je imala dva teatra, jedan teatar u Saloni,312 Herakleji313 - Bi-
tolju,314 Stobima,315 Skoplju,316 Ohridu,317 a za pretpostaviti je da su ista bila i na
lokalitetima Vida,318 Zadra319 i Siska.320 Ovoliki broj konstatiranih, pretpostavlje-
nih ili istraženih lokaliteta, za koje se može reći da su imali ovakvu namjenu,
potvrđuje da su različite forme teatarskih i amfiteatarskih objekata bile prisut-
ne diljem rimskih provincija, kao sastavni dio urbanih sadržaja.321
Pored teatra, u antičkom svijetu se javljaju i drugi vidovi namjenskih obje-
kata gdje su se održavale razne predstave i manifestacije. Jedan od poznatih
303
304
305
A. N. Modona 1967, 156.
306
307
B. Čargo 2002, 367, B. Kirigin 1981, 229-236, A. Zanella 1981, 53-65.
308
N. Cambi 2002, 73.
309
310
N. Cambi 1991, 463-464.
311
Š. Mlakar 1981, 91-108, N. Cambi 2002, 71.
312
D. Rendić-Miočević 1981, 73-86, N. Cambi 2002, 70, J. Mardešić 2008, 223-234.
313
T. Janakievski 1978, 694-707.
314
315
Đ. Mano-Zisi 1981, 3-13.
316
N. Vulić 1981, 37-45, V. Malenko 1978, 339-349, B. Saria 1938, 53, F. Papazoglu 1951, 279-293, D. Rnjak
1979, 25-26.
317
318
N. Cambi 1981, 111-115, M. Sanader 2001, 52, T. Neuhauser 2014, 222.
319
M. Suić 1981, 202.
320
B. Čargo 2002, 367, V. Vukelić – D. Pernjak 2013, 10-22.
321
T. Neuhauser 2014, 215-230.
64
tra, was reserved for members of the higher echelons of society.302 In some
instances these seats had names carved into them, indicating that they were
permanently reserved.303 The area where the actors performed and the stage
set were known respectively as the pulpitum and scaenae frons,304 with rooms
for the stage props and the actors’ dressing rooms. The latter were elaborate-
ly decorated.305 The structure beneath the auditorium consisted of a system
of covered corridors, steps and openings (vomitoria), providing access to the
seating.306
As the performing arts evolved, so too there was a growing need for pur-
pose-built structures where performances could be held. Evidence suggests
that the oldest kind of theatre in the Balkans is in Issa, on the island of Vis,307
where a theatre has been partly uncovered, consisting of the scene, prosceni-
um, orchestra and auditorium.308 Behind the proscenium were rooms in which
the actors’ wardrobe was kept.309 Later structures of this type in the Balkans
have been found in Solin,310 ancient Pula,311 which had two theatres, and one
each in Salona,312 Heracleum313 Bitolje,314 Stobi,315 Skoplje316 and Ohrid,317 and it
is likely that there were also theatres at Vid,318 Zadar319 and Siscia.320 This many
identified, probable or investigated sites used for performances is evidence
that there were various kinds of theatres and amphitheatres throughout the
Roman provinces, as an integral part of the urban fabric.321
302
D. S. Robertson 1959, 272, M. Kathleen – M. A. Kenyon, 1934, 8.
303
304
305
A. N. Modona 1967, 156.
306
307
B. Čargo 2002, 367, B. Kirigin 1981, 229-236, A. Zanella 1981, 53-65.
308
N. Cambi 2002, 73.
309
310
N. Cambi 1991, 463-464.
311
Š. Mlakar 1981, 91-108, N. Cambi 2002, 71.
312
D. Rendić-Miočević 1981, 73-86, N. Cambi 2002, 70, J. Mardešić 2008, 223-234.
313
314
315
Đ. Mano-Zisi 1981, 3-13.
316
N. Vulić 1981, 37-45, V. Malenko 1978, 339-349, B. Saria 1938, 53, F. Papazoglu 1951, 279-293, D. Rnjak
1979, 25-26.
317
318
N. Cambi 1981, 111-115, M. Sanader 2001, 52, T. Neuhauser 2014, 222.
319
M. Suić 1981, 202.
320
B. Čargo 2002, 367, V. Vukelić – D. Pernjak 2013, 10-22.
321
T. Neuhauser 2014, 215-230.
65
objekata bio je grčki hipodrom.322 Pandan grčkom hipodromu kod Rimljana je
bio cirkus, koji je imao vrlo sličnu namjenu. Ova vrsta zdanja je bila poznata
kod antičkih Grka još u homerovskom periodu. U njemu su se održavale razne
manifestacije, trke konja, takmičenja iz raznih borilačkih vještina, te nastupi
lakrdijaša koji su trebali zabaviti publiku. Jedan od najomiljenijih sadržaja su
bile konjske trke u dvokolicama sa upregnutim konjima od dva (biges), do čak
četiri (quadriges) konja. Publika je navijala za svoje favorite, a sam se događaj
prepričavao danima nakon završetka.323 Slikovite scene konjskih utrka može-
mo pratiti i na mnogobrojnim mozaicima,324 kao i na monumentalnim arhi-
tektonskim zdanjima.325 U antičkom Rimu postojale su i posebno obilježavane
manifestacije i svetkovine u čast održavanja konjskih utrka, equus october, koje
su se odigravale 15. 10. svake godine sa bogato organiziranim konjskim trkama.
Ovaj praznik imao je drevno dvostruko značenje. Njime se iskazivala zahval-
nost i obred čišćenja po povratku vojske sa ratnog pohoda. Konjske trke su
završavale žrtvovanjem konja pobjednika, kome je Marsov svećenik odsijecao
glavu, a krv je hvatana i dijeljena na dvije polovine koje su služile u obredne
svrhe.326 Upotreba kvadriga je imala i ceremonijalni značaj, posebno u carskim
trijumfalnim manifestacijama.327 Rimski hipodrom ili cirkus bio je izgrađen po
uzdužnoj stazi oko jednog središnjeg zida – spine. Sa dužih strana su bila ste-
penasto postavljena sjedišta,328 odnosno tribine.329
U arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Ljubuškom postoji ulomak
keramičke svjetiljke koji na disku ima scenu zaprege dvokolice u trenutku trke
(katalog br. 90, Tab. 39, 90). Ovaj ulomak pripada nalazu sa lokaliteta glaso-
vitog objekta Gračine u općini Ljubuški.330 Pored ovog ulomka, na lokalitetu
rimske vile u Višićima kod Čapljine otkrivena su dva keramička ulomka terrae
sigillatae na kojima su vidljive ljudske i konjske noge i biga – zaprega (kata-
log br. 92 i 93, Tab. 39, 92 i 93), te do sada nepublicirani fragment, vjerovatno
olovnog sarkofaga331 sa istim prikazom sa lokaliteta Mokrice kod Bosanske Gra-
322
A. Deroko 1962, 148.
323
D. Rnjak 1979, 36-37.
324
M. Garčević 2009, 62 i 119, H. Löhr 2015, 49.
325
C. B. Rose 2005, 21-75.
326
A. N. Modona 1967, 151 i 152.
327
S. Midford 2014, 11-25.
328
A. Deroko 1962, 166.
329
Vrlo slikovit primjer predstavljaju upravo ostaci tribina na lokalitetu antičkog Sirmijuma. P. Mi-
lošević 1989, 150.
330
A. Busuladžić 2007, 200, T. XIII, sl. 2.
331
A. Jovanović 2007, 151-154.
66
Theatres were not the only purpose-built structures where performances
and events were held in the ancient world. One such was the Greek hippo-
drome,322 of which the Roman counterpart was the circus, used for very sim-
ilar purposes. Hippodromes were known in the ancient Greek world as long
ago as the Homeric period. They were used for various events, chariot races,
and various martial arts competitions, as well as performances by jesters, to
entertain the public. One of the most popular events was chariot racing with
two-wheeled vehicles drawn by a pair (biga) or four (quadriga) horses abreast.
The public cheered on their favourites, and the race was talked over for days
afterwards.323 Chariot-racing scenes can be seen on many mosaics, 324 and also
on grand edifices.325 In ancient Rome there was a special festival dedicated to
chariot racing, the equus october, held on 15 October each year with two-horse
chariots. This holiday, rooted in the past, was of dual significance, celebrating
the end of the military season and ritual cleansing after the return of warriors
from war. The chariot race ended with the sacrifice of the right-hand winning
horse, whose head was cut of by a priest of Mars; the blood was saved and
divided into two halves, each used for subsequent rituals.326 The use of the
quadriga also had a ceremonial significance, particularly in triumphal impe-
rial events.327 The Roman hippodrome or circus was a stadium built around a
longitudinal central wall, the spina, with stepped seating328 or tribunes329 along
the long sides.
The archaeological collection of the Franciscan monastery in Ljubuš-
ki holds a piece from a terracotta lamp which bears on the disc a scene of a
two-wheeled, two-horse chariot race (catalogue no. 90, Plate 39, 90). This was
found at the famous site of Gračine in Ljubuški municipality.330 Two sherds of
terra sigillata found at the site of a Roman villa in Višići near Čapljina are dec-
orated with men’s and horses’ legs and a biga (catalogue nos. 92 and 93, Plate
39, 92 and 93), and a previously unpublished fragment, probably from a lead
322
A. Deroko 1962, 148.
323
D. Rnjak 1979, 36-37.
324
M. Garčević 2009, 62 and 119, H. Löhr 2015, 49.
325
C. B. Rose 2005, 21-75.
326
A. N. Modona 1967, 151 and 152.
327
S. Midford 2014, 11-25.
328
A. Deroko 1962, 166.
329
The remains of tributes at the site of ancient Sirmium provide a striking illustration of this this. P.
Milošević 1989, 150.
330
A. Busuladžić 2007, 200, T. XIII, fig. 2.
67
diške (katalog br. 91, Tab. 39, 91). Svi navedeni primjerci izrađeni su najvjero-
vatnije izvan prostora današnje Bosne i Hercegovine. To se posebno odnosi
na keramičku svjetiljku i kvalitetnu terru sigillatu, koji su morali doći putem
importa do ovih prostora. Opravdana je pretpostavka da su na Gračinama i u
Višićima332 boravili ljudi koji nisu rođeni na ovom terenu, što ukazuje da su do-
nosili običaje karakteristične za rodno podneblje, uključujući i konjske utrke
koje su bile jedan od bitnih segmenata zabave. Spomenik domaćeg porijekla
koji potvrđuje poznavanje konjskih utrka mogao bi pripadati i do danas malo
poznatom anepigrafskom spomeniku iz Glamoča (katalog br. 94, Tab. 39, 94),
koji između ostalog prikazuje najvjerovatnije konjsku zapregu sa četiri konja,333
vrlo slične scene koja se vidi i na olovnom fragmentu.
Pored ovih domaćih predstava konjskih zaprega, u antičkoj zbirci Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine su zabilježeni i drugi predmeti sa predsta-
vama konjskih zaprega. Riječ je o grčkim slikanim vazama, na kojima se vide
prikazi biga i kvadriga (katalog br. 50 i 51, Tab. 20, 50 i 50a, 51 i 51a, katalog br.
52, Tab. 21, 52 i 52a). Slikane posude, ali i reljefna dekorativna rješenja sa prika-
zima vožnje ili utrka na bigama ili kvadrigama zabilježeni su diljem antičkog
svijeta.334
Utrke u bigama i kvadrigama bile su poznate još u grčka vremena, a njihova
organizacija je posebno bila aktuelna tokom Olimpijskih igara. Dva srednja
konja u jarmu su vukla rudu, a dva konja sa bokova su bila vezana užetima i
upregnuta pred kolima. Na mjestu gdje bi počinjalo takmičenje nalazilo se uže
čijim je spuštanjem označavan početak takmičenja. Na tim takmičenjima zna-
lo se iskupiti i do četrdesetak zaprega. Posebno osjetljivu fazu su predstavljali
pokušaji okretanja oko cilja, jer su u tim trenutcima svi htjeli da preteknu i
steknu stratešku prednost. Zanimljivo je da se pobjednikom nije smatrao onaj
ko je kolima i konjima rukovodio, nego vlasnik konja.335 U rimsko doba vozač
na kolima je stajao obučen u tuniku, koja mu je u gornjem dijelu tijela bila
čvrsto stegnuta. Od opreme je posjedovao kacigu, bič i nož za pojasom. Vozači
biga i kvadriga su obično bili robovi, koji su ipak dobivali znatne nagrade za
svoja takmičenja. Velika takmičarska i navijačka atmosfera je uzrokovala da
su se vremenom pojavili i takmičarski timovi konjskih zaprežnih utrka. Radi
332
333
D. Milanov Nikić 1989, 21.
334
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884. – 1886, 1767,
isto, III, Leipzig, 1897. – 1902, 898, N. Cambi 2005, 155-162, E. Pochmarski – B. Porod 2008, 23-33, E.
Christof 2010, 345, Abb. 3a.
335
A. Musić 1942, 94.
68
sarcophagus,331 with the same scene, from Mokrice near Bosanska Gradiška
(catalogue no. 91, Plate 39, 91). All these artefacts were probably made outside
Bosnia and Herzegovina, particularly the terracotta lamp and the terra sigillata
object, which must have been imported to this part of the world. It is reason-
able to assume that people who were not born here were living in Gračine
and Višići,332 indicating that they brought with them customs typical of their
native lands, including the chariot races that were such a central feature of
entertainment. A monument of local origin which confirms that chariot races
were known here could belong to a still little known anepigraphic monument
from Glamoč (catalogue no. 94, Plate 39, 94), which includes a scene of what is
probably a four-horse chariot,333 very similar to the scene on the lead fragment.
As well as these local images of chariot races, the antiquities collection of
the National Museum of Bosnia and Herzegovina holds other artefacts with
such scenes: Greek painted vases with scenes of bigae and quadrigae (cata-
logue nos. 50 and 51, Plate 20, 50 and 50a, 51 and 51a, catalogue no. 52, Plate 21,
52 and 52a). Painted vases and decorative reliefs with images of bigae or quad-
rigae chariots have been recorded throughout the ancient world.334
Races in bigae and quadrigae were already known in ancient Greece, and
were particularly prominent during the Olympic games. The two yoke horses
harnessed either side of the central shaft were flanked by the outer or trace
horses, which were fastened by ropes in front of the wheels. The starting point
was marked by a rope which was dropped to mark the start of the race. As
many as forty chariots could race together. The most difficult point was the
turn, where every charioteer tried to overtake and gain a strategic advantage.
The owner of the horses, not the charioteer, was regarded as the winner.335 In
Roman times, the charioteer drove standing, wearing a tight-fitting tunic. His
gear consisted of a helmet, a whip, and a knife on his belt. Bigae and quadrigae
charioteers were usually slaves, though they were well rewarded for compet-
ing. The highly-charged, competitive atmosphere among the fans led to the
emergence of different factions, distinguished by colour to make it easier to
331
A. Jovanović 2007, 151-154.
332
333
D. Milanov Nikić 1989, 21.
334
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884-1886, 1767, ibid,
III, Leipzig, 1897. – 1902, 898, N. Cambi 2005, 155-162, E. Pochmarski – B. Porod 2008, 23-33, E.
Christof 2010, 345, Abb. 3a.
335
A. Musić 1942, 94.
69
lakšeg praćenja na terenu razlikovali su se po bojama opreme i kola. Timovi
su bili prepoznatljivi po bijeloj, crvenoj, zelenoj i modroj boji.336 U mitološkom
kontekstu bige su predstavljane i u zaprezi sa hibridnim bićima, kentaurima.337
Pored teatra i hipodroma, za rimski svijet se veže i pojava amfiteatara,338
koji su u kasnijem periodu potisnuli pozorišta i postali dominante građevi-
ne.339 Amfiteatri su se razvili iz grčkih teatara. Bili su većih dimenzija. Često
se radilo o višespratnim građevinama sa zastupljenim dorskim, jonskim i ko-
rintskim stilovima na fasadi.340 Pretpostavlja se da je prvi izumitelj bio Cezarov
prijatelj Kurion Mlađi,341 koji je za potrebe izborne kampanje došao na ideju
da organizira gladijatorske borbe i izvođenje teatarskog komada. Za tu priliku
je dao napraviti dva drvena teatra koja su se okretala na stožernoj osi. Nakon
tih manifestacija, obje polovine koje su stajale jedna nasuprot druge su bivale
spojene priljubljivanjem krajeva cavea.342 Kada bi pozornice bile uklonjene iz-
među do tada dva teatra našao se prostor eliptičnog oblika koji je predstavljao
arenu. Ovaj koncept je prihvatio Cezar koji gradi amfiteatar 46. godine stare
ere, a poznati su još i amfiteatri koje su sagradili Kornelije Statilije Taur, Vespa-
zijan i mnogi drugi.343 U ovim amfiteatrima na praznoj sredini – areni, odvijale
su se različite vrste gladijatorskih borbi.344 Obzirom da su bili na otvorenom, u
slučaju kiše ili jakog sunca prostor se posebnim mehanizmom mogao zastrti
platnom velariumom.345 Amfiteatri postaju jedna od osnovnih arhitektonskih
tekovina, a sačuvani su u manjoj ili većoj mjeri diljem Rimskog carstva. Tako su
u dalekoj provinciji Britaniji sačuvani različiti tragovi i ostaci više amfiteatara,
poput Londona, Chichestera, Cirencestera, Richborougha, Silchestera i mno-
gih drugih.346 Ista je situacija u Burnumu,347 odnosno prostoru današnje Hr-
vatske,348 Tunisa,349 te Albanije, gdje je pronađen značajan broj amfiteatara.350
336
A. Musić 1942, 181.
337
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, III, Leipzig, 1897. – 1902, 898.
338
L. Mamford 2001, 177, O. Gilkes 2013, Plate 9, Ž. Noel Rober 2009, 206.
339
340
B. N. Nestorović 1952, 467-468.
341
342
C. Chamontin 2005, 85.
343
A. N. Modona 1967, 168-170, E. Guhl – W. Korner 1994, 432-437.
344
A. Deroko 1962, 166.
345
Grupa autora 2011, 148, A. Deroko 1962, 166.
346
V. Deniger 1997.
347
M. Glavičić 2011, 289-315.
348
N. Cambi 2002, 73-75.
349
350
O. Gilkes 2013, 161-162.
70
follow the races: white, red, green and blue.336 In the mythological context, bi-
gae were also represented with centaurs yoked to the chariot.337
The Roman world is associated not only with theatres and hippodromes,
but also with amphitheatres,338 which later largely displaced theatres.339 Am-
phitheatres, which evolved from Greek theatres, were large structures, often of
several storeys, with façades in the Doric, Ionic and Corinthian styles.340 Curio
the Younger,341 a friend of Caesar’s, is said to have invented the amphitheatre,
when he held gladiator combats and theatre performances as part of his elec-
tion campaign. To that end he had two semi-circular wooden theatres built,
which were rotated on a central axis to face each other, ends touching, to form
a cavea.342 Once the stages were removed, this left an elliptical space, the arena.
Caesar adopted the idea, building an amphitheatre in 46 BCE, and other am-
phitheatres were built by Cornelius Statilius Taurus, Vespasian and others.343
Gladiator combats of various kinds were held in the arena of these amphithe-
atres.344 A canvas velarium could be extended over these open-air structures to
shelter the audience from rain or scorching sun.345 Amphitheatres became one
of ancient Rome’s central architectural achievements, surviving to a greater or
lesser extent throughout the Roman Empire. The remains or traces of amphi-
theatres in the remote province of Britannia include those of London, Chich-
ester, Cirencester, Richborough and Silchester, to name only a few.346 The same
is true of Burnum,347 in present-day Croatia,348 Tunis,349 and Albania, where a
several amphitheatres have been found.350 The most advanced towns had the-
atres and amphitheatres to entertain the public with a variety of spectacular
events, attended by people from neighbouring settlements as well as from the
336
A. Musić 1942, 181.
337
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, III, Leipzig, 1897. – 1902, 898.
338
L. Mamford 2001, 177, O. Gilkes 2013, Plate 9, Jean-Noël Robert 2009, 206.
339
340
B. N. Nestorović 1952, 467-468.
341
342
C. Chamontin 2005, 85.
343
A. N. Modona 1967, 168-170, E. Guhl – W. Korner 1994, 432-437.
344
A. Deroko 1962, 166.
345
Group of authors 2011, 148, A. Deroko 1962, 166.
346
V. Deniger 1997.
347
M. Glavičić 2011, 289-315.
348
N. Cambi 2002, 73-75.
349
350
O. Gilkes 2013, 161-162.
71
Teatre i amfiteatre su posjedovali gradovi koji su imali najveću razinu urbanog
razvoja. To su građevinska zdanja koja su namjenski zadovoljavala potrebe za
različitim vrstama spektakularnih manifestacija. Ova događanja posjećivali su
i stanovnici obližnjih naselja, kao i stanovnici urbanog mjesta gdje su se isti
nalazili. Ovo je i razlog potrebe izgradnje teatara i amfiteatara velikih kapacite-
ta, često i većih od gabaritnosti samog grada. Predstave i drugi sadržaji u ovim
objektima su se održavali u periodu religijskih svečanosti, praznika i sajmova.
Bili su to dobri povodi da se stanovništvo okupi, zabavi i uživa.351
Fizičkoj kondiciji je pridavana velika pažnja još u grčka vremena. Poznato je
da su pobjednicima sportskih natjecanja, posebno olimpijskih igara, pripadali
mnogi benefiti i poštovanje atleta u njihovim sredinama.352 Trčanje maratona,
bacanje diska i koplja petoboj, desetoboj, grčko hrvanje, tekovine su antičkih
Grka. Da bi se ova takmičenja mogla odvijati izgrađivani su i namjenski objek-
ti. Organiziranje ovih sportskih manifestacija podrazumijevalo je izgradnju
staza i stadiona za lahku atletiku.353 Takva zdanja poznata su diljem antičkog
svijeta.354
Mnogobrojne religijske svečanosti bile su nezamislive bez igara, u kojima
je značajan segment izvođenja u sebi sadržavao i dimenziju sportskog, takmi-
čarskog i borilačkog. Te igre su osnovane još u pradavna vremena. Sve Grke
je izvođenje ovih igara podjednako veselilo. Koliko se držalo do njih govori i
podatak da su tokom izvođenja religijskih igara zaboravljane i političke i dru-
ge razmirice. Ovakve igre su kasnije postale poznate kao olimipijske, pitijske,
istmijske i nemejske igre.355 Olimpijske igre su bile najznačajnija manifestaci-
ja ovog tipa. Organizirale su se svake četvrte godine u Elidi. Vremenski okvir
početka ovih igara seže u 776. godinu stare ere. Sadržaj Olimpijskih igara je
podrazumijevao utrke biga i kvadriga, trčanje, bacanje diska, skakanje, ali i re-
citiranje poezije i čitanje djela onovremenih pisaca, te izlaganje umjetnina.
Zbog toga su ove igre bila svojevrsni sajam ne samo sporta nego i književnosti,
teatra i likovne umjetnosti.356 Da bi se ovakve manifestacije organizirale bilo je
neophodno imati i namjenske objekte, teatar, amfiteatar ili hipodrom.
351
N. Cambi 2002, 70.
352
N. B. Crowther 1996, 35.
353
A. Deroko 1962, 147-148.
354
O. Gilkes 2013, 28.
355
A. Musić 1942, 92-93.
356
A. Musić 1942, 94-95.
72
town itself. This made it necessary to build theatres and amphitheatres with
a large seating capacity, often greater than the size of the town itself. Other
events were held there during religious festivals and other holidays, and fairs,
providing the people with opportunities for amusement.351
Physical fitness was an important feature of ancient Greek life. The winners
of contents, particularly at the Olympic games, were well rewarded and fêted.352
Events first introduced by the Greeks include running a marathon, throwing
the discus and javelin, the pentathlon and decathlon, and wrestling. Tracks
and stadia were built for these athletics events,353 and are known throughout
the ancient world.354
Games, many of them competitive athletics or the martial arts, were an
essential feature of many religious festivals. Such games were of considerable
antiquity, and were enjoyed by all Greeks, to the extent, it is said, that political
and other disagreements were forgotten during religious games. The four pan-
hellenic games were known as the Olympic, Pythian, Isthmian and Nemean
games,355 of which the Olympic games were the most important. Held every
four years in Elis, they date back to 776 BCE. The games included biga and
quadriga chariot races, running, discus throwing and jumping, and also po-
etry recitals and readings of works by contemporary authors, and a display of
works of art. As a result these games were not just a an athletics event, but also
featured poetry, drama and the visual arts.356 Purpose-built structures were
needed for these events: a theatre, amphitheatre or hippodrome.
351
N. Cambi 2002, 70.
352
N. B. Crowther 1996, 35.
353
A. Deroko 1962, 147-148.
354
O. Gilkes 2013, 28.
355
A. Musić 1942, 92-93.
356
A. Musić 1942, 94-95.
73
Pojava teatarskih maski
(katalog br. 30-41, Tab. 12, Tab. 13, Tab. 14, Tab. 15, katalog br. 46-48, Tab. 18, kata-
log br. 80-89, Tab. 33, Tab. 34, Tab. 35, Tab. 36, Tab. 37, Tab. 38, katalog br. 125-136,
Tab. 52, Tab. 53, Tab. 54, Tab. 55)
Pored antičkog teatra kao objekta, ogroman je broj različitih predmeta koji se
javljaju u službi, ili kao simbol teatra, arena, hipodroma i amfiteatara. U najve-
ćem broju slučajeva radi se o pokretnim nalazima, koji nedvojbeno potvrđuju
da je ovaj segment društvenog života bio značajno zastupljen. Tako se i u sre-
dinama gdje nemamo jasnu graditeljsku potvrdu javljaju pokretni predmeti
scenskog karaktera. Najčešće se javljaju različite figurine, bronzane aplike, re-
ljefi sa metalnog posuđa, dijelovi statueta, prikazi na keramičkim posudama
i svjetiljkama. Na ovim predmetima prikazani su eroti, sileni, satiri, Menade,
Dioniz, glumci-komičari i tragičari, teatarske maske,357 kostimi,358 gladijatori i
njihove borbe, te drugi prikazi koji tretiraju ovu problematiku.359 Jedan od naj-
karakterističnijih pokretnih predmeta koji ulaze u sferu teatra kao takvog su
razni oblici maski.360 Maske su bile opća pojava u mnogim primitivnim druš-
tvima. One su bile instrument metamorfoze primarno povezivan sa religio-
znim pojavama.361 Muškarci su u toku vjerskih ceremonija nosili maske. Maske
se nisu doživljavale kao predmet iza kojeg se moglo sakriti. Njihova osnovna
uloga, u tim primitivnim društvima bila je da se prezentira bog ili demon. U
takvim okolnostima, maske su imale profilaktičku, oslobađajuću i ozdravljuju-
ću namjenu.362
U antičko doba, izvođenje tragedija, komedija i satirskih teatarskih komada
također je iziskivalo upotrebu maski.363 Glumci su nosili maske iz umjetničkih,
ali i praktičnih razloga. Obzirom da su predstave izvođene često pod vedrim
nebom, udaljenost gledatelja od same scene zahtijevala je da glumac bude
veći i da mu se crte lica jače ističu. Uz pomoć maski muškarci su mogli glu-
miti i ženske uloge. Tragične maske su imale trokutasti nastavak na čelu, čime
357
O teatarskim maskama vidi: D. Šimko 1989.
358
O kostimima i sličnim stvarima vidi: G. Manuwald 2011, 68-80.
359
M. Parović-Pešikan 1981, 155-173, V. Kolšek 1981, 179-185, V. Sokolovska 1981, 221-226, B. Kirigin
1981, 229-236, B. Ilakovac 1981, 239-242, V. Paškvalin 1981, 245-249, V. Damevski 1981, 251-259, Lj.
Plesničar-Gec 1981, 263-271.
360
F. Gregori 1913, C. Robert 1911, R. Löhrer 1927, D. Rnjak 1979, 41 sa napomenom 37.
361
R. Kajoa 1965, 118-119.
362
D. Colin 2004, 290-291.
363
T. Vovolis 2012, 158.
74
Theatre masks
(catalogue nos. 30-41, Plate 12, Plate 13, Plate 14, Plate 15, catalogue nos. 46-48,
Plate 18, catalogue nos. 80-89, Plate 33, Plate 34, Plate 35, Plate 36, Plate 37, Plate
38, catalogue nos. 125-136, Plate 52, Plate 53, Plate 54, Plate 55)
As well as the actual structures, there is a vast quantity of artefacts related to
or symbolizing the theatre, the arena, the hippodrome and the amphitheatre,
providing irrefutable evidence of the important place these occupied in soci-
ety. Even where clear structural evidence is lacking, artefacts of a scenic nature
are found, most common among which are statuettes and figurines, bronze
appliqué decorations, reliefs from metal vessels, parts of statues, scenes on
terracotta vases and lamps. These objects bear images of erotes, sileni, satyrs,
maenads, Dionysus, comic and tragic actors, theatre masks,357 costumes,358
gladiators and gladiator combats, and other scenes of this kind.359 Among the
most typical theatre-related objects are masks,360 which were very common
in many primitive societies as an instrument of metamorphosis, mainly in as-
sociation with religious manifestations.361 During religious ceremonies, men
wore masks, not in order to conceal their faces, but to represent a god or de-
mon. In other words, masks were prophylactic, liberating and health-giving.362
In ancient Greece and Rome, masks were also worn for the performance of
tragedies, comedies and satyr plays,363 for both artistic and practical reasons.
Since plays were almost invariably performed in the open air, with most of the
audience at quite a distance from the stage, a mask gave the actor exaggerated
facial features and expression. In addition, masks enabled men to play wom-
en’s roles. The hair of a tragic mask representing an old man rose in a triangle
above the forehead, increasing the sense of exaggeration.364 Masks also had
an acoustic function, helping to enhance the actor’s voice,365 and served the
357
For theatre masks see D. Šimko 1989.
358
For costumes and similar props see G. Manuwald 2011, 68-80.
359
M. Parović-Pešikan 1981, 155-173, V. Kolšek 1981, 179-185, V. Sokolovska 1981, 221-226, B. Kirigin
1981, 229-236, B. Ilakovac 1981, 239-242, V. Paškvalin 1981, 245-249, V. Damevski 1981, 251-259, Lj.
Plesničar-Gec 1981, 263-271.
360
F. Gregori 1913, C. Robert 1911, R. Löhrer 1927, D. Rnjak 1979, 41 with note 37.
361
R. Kajoa 1965, 118-119.
362
D. Colin 2004, 290-291.
363
T. Vovolis 2012, 158.
364
A. Musić 1942, 100.
365
F. Kontomichos – C. Papadakos – E. Georganti – T. Vovolis – J. N. Mourjopoulos 2014, 1444-1452.
75
se ovaj utisak uvećanja upravo postizao.364 Ne treba iz uma izgubiti ni faktor
akustičnosti maske prilikom izvođenja predstava.365 Jedna od praktičnih strana
upotrebe maski je i ta da je ograničeni broj glumaca mogao igrati više uloga u
jednom teatarskom komadu.366 Izvore za proučavanje maski možemo podje-
liti u dvije grupe. Prvoj grupi pripadaju dvodimenzionalni prikazi poput mo-
zaika,367 freski i slikane keramike.368 Drugoj grupi pripadaju trodimenzionalni
predmeti kao što su terakotne maske, skulpture i arhitektonski elementi.369
Među zanimljivim legendama koje govore o izradi maski na arhitektonskim
dijelovima je i ona po kojoj je čovjek po imenu Butades koji je pravio crijep,
potaknut nesretnom ljubavlju njegove kćerke, izradio masku. Naime, nesretna
kćer je u čežnji nacrtala konture mladićeve sjene. Otac je modelirao njegovo
lice u glini i ispekao ga.370 Na više mjesta, poput Burnuma371 i Aserije,372 Murse,
Dakije, Ptuja373 i drugih prostora pronađeni su antefiksi u obliku tragične ma-
ske. Opis mnogobrojnih teatarskih maski374 ostao je sačuvan u Poluksovu djelu
Onomastikon, koji je napisan u devet knjiga.375 Prvobitna namjena maski je bila
u odigravanju različitih uloga u sklopu dionizijskih svečanosti. Pojava i širenje
upotrebe maski su imali mnogobrojne razvojne faze, uz zadržavanje osnovne
namjene. Maska je nastala u trenutcima ekstaze, u momentima razlučivanja i
povezivanja fenomena rađanja i umiranja, a što je sve ulazilo i sferu religijskog.
Dolaskom na teatarsku scenu maska dobija scenske sadržaje, ali i zadržava
višeslojno značenje prenijeto iz kulta.376 Iako se upotrebljava i u kasnijem, ma-
ska svoju kulminaciju doživljava u grčkom periodu. Jedan od izvora za prou-
čavanje pojave teatarskih maski je i poznata grčka slikana Pronomos vaza. Na
ovoj posudi su prikazane teatarske scene u vezi sa satirskom dramom, gdje su
učesnici došli da svoje maske posvete u Dionizovu svetilištu, kao znak zahval-
364
A. Musić 1942, 100.
365
F. Kontomichos – C. Papadakos – E. Georganti – T. Vovolis – J. N. Mourjopoulos 2014, 1444-1452.
366
M. Đurić 2011, 290.
367
M. Garčević 2009, 29-30, 37, O. Gilkes 2013, 109.
368
M. Parović-Pešikan 1981, 166.
369
370
V. Glavaš 2011, 89-90.
371
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 90, br. 211.
372
V. Glavaš 2011, 92-93.
373
V. Glavaš 2011, 95.
374
H. C. Baldry 1967, 89.
375
B. Čargo 2002, 368.
376
D. Rnjak 1979, 27.
76
practical purpose of enabling each actor to perform several different roles in
a given play.366
Sources for the study of masks fall into two groups. The first consists of
two-dimensional images such as mosaics,367 frescoes and painted vases;368 the
second of three-dimensional artefacts such as terracotta masks, sculptures
and architectural elements.369 A legend has come down to us of a tile-mak-
er named Budates, whose unhappy daughter drew the outline of the shadow
of the young man she loved in vain, and who, to console her, made a mask,
modelling the young man’s face in clay and firing it.370 Antefixae in the form
of tragic masks have been found in several places, among them Burnum371 and
Asseria,372 Mursa, Dacia and Ptuj.373 In addition, there are descriptions of sever-
al theatre masks374 in Pollux’s nine-volume Onomasticon.375
Masks were first used in various roles forming part of the Dionysian cere-
monies. Even as they retained this original purpose, their increasing use went
through several phases of development, from their initial origins in moments
of religious ecstasy, of differentiating and reconnecting birth and death. With
the introduction of theatre, they became stage props, while still retaining the
polysemic aspect of their origins in religion.376 Though they continued to be
used in later times, their apogee was in the Greek period. One of the finest
sources for the study of theatre masks is the famous painted vase known as the
Pronomos vase, with its pictorial representations of a satyr play. This shows
the participants coming to dedicate their masks at the altar of Dionysus, in
gratitude for their victory in the drama contest.377
Thespis is thought to have first conceived the idea of theatre masks, using
various methods to conceal the face.378 Different colours were used for the fac-
366
M. Đurić 2011, 290.
367
M. Garčević 2009, 29-30, 37, O. Gilkes 2013, 109.
368
369
370
V. Glavaš 2011, 89-90.
371
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 90, no. 211.
372
V. Glavaš 2011, 92-93.
373
V. Glavaš 2011, 95.
374
H. C. Baldry 1967, 89.
375
B. Čargo 2002, 368.
376
D. Rnjak 1979, 27.
377
378
D. Rnjak 1979, 27.
77
nosti zbog pobjede na dramskom nadmetanju.377 Pretpostavlja se da je idejni
tvorac teatarske maske bio Tespid. On je za skrivanje lica upotrebljavao različi-
te metode.378 Ovisno o karakteru uloge, korištene su i različite boje za bojenje
lica. Tako znamo za upotrebu crne, crvene, bijele, sive, žute i drugih boja.379 Iz
sačuvanih izvora znamo da se pristupalo bojenju lica bijelom bojom, skriva-
nju lica pod lišćem, izradi obrazina maski od kore i lanenog platna,380 a kosa
i brada su se lijepili. Ovo su samo neki od prvobitnih oblika i načina izrade
maski.381 Druga osoba, po imenu Frinih stvara žensku masku, dok Eshil razvija i
usavršava različite oblike maski. Stvaraju se i različite tehnologije izrade. Pored
već spomenutih lanenih, izrađuju se i maske od tankog drveta i pluta,382 a za-
bilježeni su i slučajevi izrade maski od mramora i terakote.383 Lanene maske su
se natapale u gipsu i stavljale na kalup. Na bijelu gipsanu površinu se nanosila
boja i pravili dijelovi poput obrva, usta, očiju, bora i drugih detalja. Maska je
imala otvore za oči i usta. Izgled teatarskih maski se vremenom mijenjao, od
onih malih dimenzija, do onih većih, sa izraženim očima, grotesknim izrazom
lica, otvorenih usta i drugih detalja, koji su bili prilagođeni datom teatarskom
trenutku, tragediji ili češće komediji. Sam izraz lica na maski je pratio stilsku
fazu koja je bila u nekom od hronoloških slijedova. Tako se u klasično doba na
licima maski osjećala smirenost i ljepota, dok je period helenizma pokazivao
više realistični i patetični izraz. Ovo je uzrokovalo da su i pojedine društvene
kategorije u odnosu na samu ulogu pravile jasnu distinkciju u prikazima. Tako
su stariji mušarci prikazivani sa dugom bradom, mladići golobadi, starije oso-
be sa borama i sijedom kosom, mladi su bili plave kose, a robovi crvene. Tako-
đer, karakter uloge je diktirao izgled i oblik maske. Spljošten nos je označavao
pohotljivost koja je bila rezervirana za satire i sluge. Kod hetera – prostitutki,
glatko lice je označavalo ulizicu, a krivi nos znak drskosti. Podignute obrve su
značile ponos i sigurnost, a visoko podignute obrve su značile srdžbu. Spušte-
ne obrve su predstavljale tugu, koju su pojačavali spušteni krajevi usana. Ova
mnogobrojna duševna stanja rezultirala su postojanjem 76 različitih tipova
maski, predviđenih za različite uloge. Pisani izvori govore o 28 vrsta tragičnih,
377
378
D. Rnjak 1979, 27.
379
A. Sinclair 2013, 16-19.
380
M. Đurić 2011, 290.
381
B. Čargo 2002, 368.
382
D. Rnjak 1979, 28-29 i 31.
383
Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1995, 29.
78
es of the various characters: black, red, white, grey, yellow and more.379 Surviv-
ing sources reveal that the face of the mask was first painted white, that the
face was concealed by leaves, that the mask was made of wood and linen,380
and that the hair and beard were glued on. These were just some of the origi-
nal methods of mask-making.381 Another early Greek tragedian, Phrynicus, in-
troduced masks for men playing female characters, while Aeschylus developed
and perfected the various kinds of mask. Different methods of mask-making
were also developed, using thin pieces of wood and cork in addition to linen,382
and cases are even recorded of masks made of marble and terracotta.383 Linen
masks were soaked in plaster and set on a mould. The white plaster was paint-
ed and details such as the eyebrows, mouth, eyes and wrinkles were added.
Openings were left for the eyes and mouth. The appearance of theatre masks
evolved over time, from small masks to larger ones with exaggerated eyes, gro-
tesque expressions, gaping mouths and so forth, as appropriate to their intend-
ed use in tragedy or, more often, comedy. The facial expressions of masks also
evolved. In classical times, the face of a mask expressed feelings of calm and
beauty, but in Hellenistic times they bore more realistic, pathetic expressions.
They also differed according to the character they represented. The masks of
older male characters had long beards, while those of young men were beard-
less; older men had grey hair and wrinkles, younger ones blond hair, and slaves
were red-haired. The nature of the character also differed: a hetaira’s mask was
smooth-faced, denoting sycophancy, and the nose was crooked, a sign of inso-
lence. Raised eyebrows meant pride and certainty, but if exaggeratedly raised,
they denoted anger. Lowered eyebrows represented sadness, further empha-
sized by a down-turned mouth. Altogether, the variety of moods and feelings
resulted in 76 different types of mask for different roles. Written sources refer
to 28 types of tragic mask, four satyr, and 44 comic masks, and to masks for
young and mature women, slaves, old men, young men and boys, satyrs and
servants.384 These numbers varied, however, depending on when the various
forms of mask were in use.385 Then there were animal masks, masks of nymphs,
379
A. Sinclair 2013, 16-19.
380
M. Đurić 2011, 290.
381
B. Čargo 2002, 368.
382
D. Rnjak 1979, 28-29 and 31.
383
Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1995, 29.
384
D. Rnjak 1979, 28-29 and 31.
385
M. Đurić 2011, 291.
79
4 satirske, te 44 komične maske. U ovim kategorijama zabilježene su maske
mlađih i zrelijih žena, robova, staraca, mladića, muškaraca, satira i služavki.384
Ovi brojevi su oscilirali ovisno o periodu upotrebe pojedinih formi maski.385
Pored ovih, zabilježene su i maske životinja, nimfi, gorgona,386 titana, morskih
čudovišta, giganata, ali i simboličnih maski koje su predstavljale pravdu, smrt
i druge pojave.387 U ovom kontekstu mogu se spomenuti i maske sa grimasama
demona iz Kartage, koje su korištene u čast vjerskog obilježavanja u toku kojih
su žrtvovana djeca.388 Koliko je upotreba maski bila popularna govori podatak
da su u rimsko doba pravljene mnogobrojne svjetiljke sa prikazima maski.389 Iz
ovih scena razaznajemo plesača sa azijskim crtama, maske koje predstavljaju
tragične pantomime i tragedije, komične maske, heroje, maske crnaca i mno-
gobrojne groteskne oblike.390 Sličnu situaciju za proučavanje teatarskih maski
daju nam i sačuvane rimske freske, koje također potvrđuju veliki broj različitih
oblika ovih predmeta.391 Glumcima je dugo vremena bilo zabranjeno da nose
maske. Rekvizit koji su upotrebljavali je bila perika. Perike su bile prilagođene
vrsti uloge. Tako su uloge staraca prezentirane sijedim perikama, crne perike
su bile rezervirane za sredovječne, a crvene za mlađe ljude. Prema sačuvanim
svjedočenjima prvi glumac koji stavlja maske na lice je Roscije početkom I sto-
ljeća stare ere. On je koristio maske i za uloge u komedijama i u tragičnim
teatarskim komadima. Rimska teatarska maska392 je nastala kao rezultat imi-
tacije grčke teatarske maske.393 Razlika se odnosila na činjenicu da su rimski
primjerci bili u općem izrazu i dimenziji pretjeraniji u odnosu na uzor. Kosa
na njima je bila stilizirana, izgledom je ličila na perike, sa krutim uvojcima
i visokim onkosom. Obrve su bile istaknute, a otvori za oči i usta prošireni.
Pored komičnih i tragičnih, rimski teatar je poznavao i maske pantomimusa,
atelanskih i filijačkih šaljivih igara.
384
D. Rnjak 1979, 28-29 i 31.
385
M. Đurić 2011, 291.
386
O maskama gorgona Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1995, 31-37.
387
388
389
J. Mardešić 2006, 134-135, M. Buzov 2004, 179, M. Glavičić 308, sl. 49.
390
C. Grandjouan 1961, 20-25.
391
G. Pisani Sartorio 2010, 222-226.
392
M. A. Mitchell 1986, 15-19.
393
M. A. Mitchell 1986, 2-15.
80
gorgons386 and titans, sea monsters and giants, and symbolic masks represent-
ing justice, death and other phenomena.387 Masks with grimacing demons
from Carthage, used during religious events at which children were sacrificed,
may also be mentioned in this context.388
The popularity of masks is clear from the many lamps with images of
masks made in the Roman period.389 These include dancers with Asiatic fea-
tures, marks representing tragic pantomime and tragedy, comic masks, heroes,
masks of black people, and many grotesque forms.390 Surviving Roman frescoes
also confirm the many different forms of theatre masks.391 Actors were long
forbidden to wear masks. Wigs were worn, however, adapted to the type of
role: grey wigs for old men, black wigs for the middle-aged, and red for young
people. According to Diomedes, the first actor to wear a mask was Roscius,
in the early 1st century BCE, who used masks for roles in both comedies and
tragedies. Roman theatre masks392 were made in imitation of Greek masks,393
differing in that Roman masks were more exaggerated in both expression and
size. The hair was stylized, resembling a wig rather than natural hair, with stiff
ringlets and a high onkos. The eyebrows were prominent, and the openings for
the eyes and mouth were larger. In addition to comic and tragic masks, panto-
mime masks and those for Atellan and phlyax farces were also known.
Theatre masks of sileni and satyrs394 fall into a number of basic types. The
first depicted Papposilenus, with a high forehead, large round eyes, a wide, flat
nose, luxuriant grey beard and tawny, animal-like face. In another, the first
Silenus was depicted with grey hair, the second with a beard, and the third
beardless. Each type of mask of sileni, satyrs and maenads, however, retained
its basic, archaic features for centuries. Satyrs of the archaic period had rigid
features, a flat nose, prominent lips, animal’s ears, locks of hair over the fore-
head, and a shaggy beard. When roles changed and the coryphaeus spoke for
the chorus as actor, his place was taken by a bald Silenus with a goat’s beard.395
386
For Gorgon masks see Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1995, 31-37
387
388
389
J. Mardešić 2006, 134-135, M. Buzov 2004, 179, M. Glavičić 308, fig. 49.
390
C. Grandjouan 1961, 20-25.
391
G. Pisani Sartorio 2010, 222-226.
392
M. A. Mitchell 1986, 15-19.
393
M. A. Mitchell 1986, 2-15.
394
395
D. Rnjak 1979, 32-33.
81
Kada je teatarska maska silena i satira394 u pitanju može se izdvojiti posto-
janje nekoliko osnovnih vrsta. Prvi tip prikazivanja je podrazumijevao Papo-
silena sa velikom ćelom, krupnim okruglim očima, širokim prćastim nosom,
bujnom sijedom bradom i crvenosmeđim licem animalnog izgleda. Prema
drugoj podjeli, prvi silen je prikazivan sa sijedom kosom, drugi sa bradom, a
treći golobrad. Kod svih formi prikaza maski silena, satira i menada ipak su se
stoljećima zadržale osnovne karakteristike još iz arhajskog perioda. Satir iz ar-
hajskog perioda je imao ukočene crte lica, prćast nos, ispupčene usne, životinj-
ske uši, pramenastu, nad čelom uzdignutu kosu i čupavu bradu. Kada dolazi
do izmjene uloga u kojima vođa hora postaje glumac, njegovo mjesto zauzima
ćelavi Silen sa jarećom bradom.395
Kao rezultat direktnog grčkog uticaja može se tumačiti i pojava velikog bro-
ja malih komičnih maski u etrurskim grobovima, što je jasan indikator da je
ovaj predmet bio poznat i kod ovog naroda.396
Rimljani su također prihvatili mnogobrojne tekovine grčke kulture, poseb-
no preko grčkih kolonija na jugu Italije i na Siciliji. Tako preuzimaju i korište-
nje teatarskih maski.397 Rimske teatarske maske često predstavljaju i konven-
cionalnu masku: Dosen je predstavljao prepredenog grbavca, Mak alavka, Pap
starog lakrdijaša i budalu, Buk razmetljivca. Ove uloge su sadržavale značajnu
dozu satire i aluzije, te su kritike vrlo često upućivane političkim prvacima.398
Kako se odvijao kontinuirani razvoj teatarske umjetnosti, koji je iziskivao i
mnogobrojne tehničke, konceptualne, scenografske, te žanrovske inovacije u svi-
jetu teatra, upotreba maski vremenom slabi, te u konačnici i potpuno nestaje.399
Pored navedene primarne uloge, teatarske maske su se koristile i u pogreb-
nom kultu.400 Tako su u antičkim grobovima grčkog, helenističkog i rimskog
perioda zabilježeni slučajevi upotrebe teatarskih maski kao grobnih priloga.401
Te su maske rađene u terakoti, ali i od kosti, kamena i metala.402 Poznate su
i zlatne maske pokojnika, koje se vežu za grčki period,403 poput primjeraka
pronađenih na lokalitetu Trebeništa,404 ili primjerka za koji se pretpostavlja
394
395
D. Rnjak 1979, 32-33.
396
M. Pallattino 2008, 328.
397
398
A. N. Modona 1967, 157.
399
A. N. Modona 1967, 159.
400
401
402
T. Janakievski 1989, 154-155, Larousse Encyclopedia of Archaeology 1997, 319.
403
M. Garašanin 1992./97, 59-68.
404
Đ. Mano-Zisi 1982, 8 i 9.
82
Direct Greek influence probably also accounts for the many small comic
masks in Etruscan graves, clear evidence that masks were also known to that
people.396
The Romans adopted many other features of Greek culture in addition to
theatre masks,397 mainly through Greek colonies in southern Italy and Sicily.
Roman theatre masks often represented stock characters: Dossennus, the clev-
er hunchback, Maccus, the clown, Pappus, the old fool, and Bucco, the brag-
gart. These roles included plenty of satire and allusion, along with criticism
often directed at political leaders.398
As the performing arts continued to evolve, giving rise to new techniques,
concepts, scenography and innovative genres in the theatre, masks became
less common and finally disappeared altogether.399
In addition to their primary use in the theatre, masks were also used in fu-
nerary rituals.400 Instances are known of graves dating from the ancient Greek,
Hellenistic and Roman periods containing theatre masks as grave goods.401
These masks were made of terracotta, bone, stone or metal.402 Gold masks of
the deceased date from the Greek period,403 such as the one from Trebeništa,404
or another which appears to be an individual portrait.405 These masks, partic-
ularly those that were evidently luxury items, probably belonged to the aris-
tocracy.406 Theatre masks have also been found on stone funerary monuments,
steles, sacrificial altars and sarcophagi.407 In Bosnia and Herzegovina, theatre
masks can be seen on the gable of a number of steles (catalogue no. 88, Plate
37, 88 and 88a, catalogue no. 89, Plate 38, 89 and 89a). Monumental examples
include those of the mausoleum in Diocletian’s palace,408 where theatre masks
396
M. Pallattino 2008, 328.
397
398
A. N. Modona 1967, 157.
399
A. N. Modona 1967, 159.
400
401
402
T. Janakievski 1989, 154-155, Larousse Encyclopedia of Archaeology 1997, 319.
403
M. Garašanin 1992./97, 59-68.
404
Đ. Mano-Zisi 1982, 8 and 9.
405
406
M. Garašanin 1992./97, 60.
407
B. Djurić 2005, 195-198.
408
For Diocletian see B. Šušnjar 2013.
83
da predstavlja individualni portret.405 Ove maske, posebno luksuzni primjerci,
su najvjerovatnije bili staleško obilježje plemićkog sloja.406 Teatarske maske su
konstatirane i na kamenim nadgrobnim spomenicima, stelama, žrtvenicima
i sarkofazima.407 Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, teatarske maske
u ovom kontekstu su vidljive na pojedinim primjercima stela i to na prostoru
zabata (katalog br. 88, Tab. 37, 88 i 88 a, katalog br. 89, Tab. 38, 89 i 89 a). Među
monumentalnim spomenicima ističe se i mauzolej u Dioklecijanovoj palači408
na čijim su arhitektonskim dijelovima pronađeni i prikazi teatarskih maski.409
Mnogobrojne kamene maske bile su arhitektonski dio objekata.410
U kontekstu sakralnog, teatarske maske su korištene i prilikom štovanja kul-
ta Minerve. Tokom njenog drugog praznika članovi udruženja flautista - colle-
gium tibicinum Romanorum - su se, stavljajući masku na lice i svirajući frule,
okupljali oko Minervinog hrama te na taj način odavali počast boginji.411 Slična
situacija je zabilježena i tokom proslavljanja praznika u čast boginje Artemi-
de.412 U Sparti su u procesu štovanja ovog kulta stavljane maske koje su pred-
stavljale stare i ružne žene,413 koje su uz igru i svirku odavale počast boginji.414
Maska kao dio ikonografije često je prikazivana i na scenama boga Atisa, koji je
u rukama držao masku Kibele.415 Arheološki dokazano prisustvo maski vezuje
se i za kult Dioniza. Dionizijske mermerne maske različitih dimenzija kori-
štene su za kačenje, po čemu se može pretpostaviti više profilaktički karakter.
U prilog ove pretpostavke ide i činjenica da su pronađene i slikane posude sa
identičnim prikazima maski pričvršćenih za stub.416 Ovakve kultne maske bile
su namijenjene za predstavljanje nekog božanstva ili pokrivanje lica onih koji
slave božanstvo u toku trajanja obreda. Riječ je o kultnim maskama, različitim
od onih namijenjenih teatru.417
Teatarske maske kao grobni prilozi mogli su imati višestruke namjene. Po-
red simbola pokojnikove profesije, one su mogle značiti i pokojnikovu sklonost
405
406
M. Garašanin 1992./97, 60.
407
B. Djurić 2005, 195-198.
408
O Dioklecijanu vidi: B. Šušnjar 2013.
409
410
E. J. Jory 2012, 186-188, H. Liebl – W. Wilberg 2006, 225.
411
412
O Artemidi: R. Grevs 2008, 78-81.
413
414
415
Lj. Tadin 1979, T. XXVIII, sl. 63, T. XXXIX, sl. 97.
416
417
84
feature on parts of the architecture.409 Many stone masks were an architectural
feature of buildings.410
In the religious context, masks were also used in the worship of Minerva.
During the lesser of her two festivals, members of the guild of Roman flautists
– collegium tibicinum Romanorum – wore masks as they played their flutes
around the temple of Minerva in honour of the goddess.411 Flutes were also
played at the festival of the Greek goddess Artemis.412 At her festival in Sparta,
masks representing ugly old women413 were worn by the flautists and danc-
ers.414 Masks as an iconographic feature also often appear on scenes of the god
Atis, holding a mask of Cybele.415 Archaeology has also confirmed that masks
were associated with the cult of Dionysus. Marble Dionisian masks of various
sizes were made to be hung, suggesting that they were prophylactic in nature,
as does the fact that painted vases have been found with identical images of
masks fixed to a pillar.416 These masks were intended to represent a deity, or to
conceal the faces of those celebrating the god or goddess during the ritual, and
were thus cultic in nature, unlike those used in the theatre.417
As grave goods, theatre masks could serve several purposes. They might
symbolize the deceased’s profession or a fondness for the theatre,418 be apot-
ropaic in nature,419 be a Dionysian symbol or indicate affiliation to the cult of
Dionysus,420 or appear as a decorative feature on a funerary monument421 or
urn.422 Masks were used in Roman during cremation, when the deceased was
accompanied by a cortege of musicians, keeners, dancers and actors wearing
masks, often of the deceased’s ancestors.423 Our terracotta mask of the face of a
409
410
E. J. Jory 2012, 186-188, H. Liebl – W. Wilberg 2006, 225.
411
412
For Artemis see R. Graves 2008, 78-81.
413
414
415
Lj. Tadin 1979, T. XXVIII, fig. 63, T. XXXIX, fig. 97.
416
417
Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1995, 29-30.
418
B. Gabričević 1989, 124-125.
419
B. Gabričević 1989, 125-126.
420
B. Gabričević 1989, 126-127.
421
B. Gabričević 1989, 127-128.
422
J. M. C. Toynbee 1971, 68, fig. 23.
423
A. N. Crnobrnja 2006, 57.
85
ka teatru,418 biti apotropejski predmet,419 dionizijski simbol ili predstavljati pri-
padnosti istom kultu,420 te biti dekorativni detalj na nadgrobnom spomeniku421
ili urni.422 Maske su korištene u Rimu i tokom procesa incineracije, kada je
pokojnika pratila povorka muzičara, narikača, igrača i glumaca koji su nosili
maske, vrlo često umrlih predaka.423 U pogrebnom kontekstu može se tumačiti
i naš primjerak keramičke maske koja prikazuje lice mlađe ženske osobe spu-
štenih očnih kapaka (katalog br. 40, Tab. 14, 40).
Pored navedenih, maske su mogle imati i vojnu funkciju. Zabilježeni su
slučajevi kada su maske od običnih ili plemenitih metala, posebno od srebra,
nosili konjanici na vojnim paradama, ali i za vrijeme bitki, kada su imale na-
mjenu da izazovu strah i pometnju kod neprijateljskih vojnika. Takav primje-
rak srebrene maske je pronađen na prostoru današnje Njemačke,424 ali i na pro-
storu Srbije.425 Slična željezna maska, kao dio konjaničke kacige je pronađena
u Kornakumu. Kacige sa ovim formama ukrasnih detalja služile su prilikom
smotri i sportsko–rekreativnih igara.426
U kategoriju metalne - bronzane maske mogu se uvrstiti i primjeri koji su
postavljani na rimskim kupatilima i fontanama. U najvećem broju slučajeva na
njima su prikazana različita mitološka bića, a sama maska je imala primarno
dekorativni karakter. Jedna takva maska je pronađena u Njemačkoj, sa prika-
zom boga mora Oceanusa.427 Kult je direktno povezan sa vodama, pa se ova ma-
ska upravo stavlja u dekorativni kontekst na fontani u sklopu luksuzne vile.428
Maske se vežu i za muze. Tako su zabilježene muze sa tragičnim maskama,429 ali
i muza Talija koja je inspirirala pjesnike komedije, jer je nosila masku koju su
upotrebljavali glumci komičari.430 Kategoriji metalnih maski koje su primarno
imale dekorativnu funkciju, u sklopu funkcionalnih predmeta, spadaju i okovi
jarma na kojima su prikazane i maske, kakve su pronađene na lokalitetima Šu-
418
B. Gabričević 1989, 124-125.
419
B. Gabričević 1989, 125-126.
420
B. Gabričević 1989, 126-127.
421
B. Gabričević 1989, 127-128.
422
J. M. C. Toynbee 1971, 68, fig. 23.
423
424
S. Hansen 2017, 78.
425
Đ. Mano-Zisi 1982, 84, sl. 73 i 74, D. Srejović 1997, T. 24.
426
M. Ilikić 2008, 137.
427
O Okeanusu: Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1897-
1902, 809-819.
428
S. Hansen 2017, 82.
429
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, II, Leipzig, 1894. – 1897, 3290-
3291.
430
S. Osvalt 1980, 229.
86
young woman with lowered eyelids (catalogue no. 40, Plate 14, 40) may be seen
as a funerary mask.
Masks could also serve a military purpose. Instances have been recorded
of masks, made of ordinary or precious metal, particularly silver, being worn
by cavalrymen during military parades, and even in battle, when they were
intended to instil fear and confusion into the enemy forces. Silver masks of this
kind were found in present-day Germany424 and Serbia.425 A similar iron mask,
part of a cavalry helmet, was found in Cornacum. Helmets with this kind of
decorative detail were used during military reviews and at athletics and recre-
ational games.426
Metal masks, in this case bronze, were also placed in Roman baths and on
fountains. Most of these masks represented mythological beasts, and were
principally decorative in nature. One such was found in Germany, depicting
Oceanus, the god of the sea.427 His cult was of course associated with water,
which is why it was placed on a fountain in a luxury villa.428
Muses too wore masks, sometimes tragic,429 but the muse Thalia, who pre-
sided over comedy, wore a mask such as that used by comic actors.430 Also of
primarily decorative purpose were the metal masks appearing on the fixings
of a yoke, such as those found at Šušelj and Tiškovac in Croatia,431 and the small
bronze mask of a Muse found in Bosnia and Herzegovina (catalogue no. 102,
Plate 43, 102), which was probably a decoration on some unidentified object.
govina includes several images of masks. In comparison with other ancient
sites, the most typical examples are masks on the discs of three terracotta fac-
tory lamps and at the base of the neck of a bronze lamp (catalogue nos. 30,
31, Plate 12, 30, 30a and 31, catalogue no. 81, 82, Plate 34, 81, 81a, 82 and 82a).432
There are many comparable examples throughout the Roman Empire, such as
424
S. Hansen 2017, 78.
425
Đ. Mano-Zisi 1982, 84, figs. 73 and 74, D. Srejović 1997, T. 24.
426
M. Ilikić 2008, 137.
427
For Oceanus, see Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1897-
1902, 809-819.
428
S. Hansen 2017, 82.
429
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, II, Leipzig, 1894-1897, 3290-3291.
430
S. Oswalt 1980, 229.
431
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 28-29.
432
A. Busuladžić 2007, 203, T. XVI.
87
šelj i Tiškovac u Hrvatskoj.431 U predmet ovakve naravi može se uvrstiti i mala
bronzana maska Muze pronađena na tlu Bosne i Hercegovine (katalog br. 102,
Tab. 43, 102), koja je najvjerovatnije bila dekoracija nekog predmeta.
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine postoji više pred-
stava maski. U odnosu na druge antičke lokalitete, najkarakterističniji primjer-
ci se odnose na predstave maski na diskovima tri keramičke firma svjetiljke, te
na dnu vrata jedne bronzane (katalog br. 30, 31, Tab. 12, 30, 30 a i 31, katalog br.
81, 82, Tab. 34, 81, 81 a, 82 i 82 a).432 Komparacije našim primjercima su mnogo-
brojne na različitim lokalitetima, diljem Rimskog carstva, poput primjeraka
pronađenih u Francuskoj,433 Hrvatskoj,434 Srbiji435 i Sloveniji.436 Motiv maske na
svjetiljkama se u najvećem broju slučajeva veže upravo za antički teatar.437
Prikaz maske se javlja i na dva fragmentirana mozaika sa lokaliteta Ilidža
kod Sarajeva (katalog br. 87 i 87 b, Tab. 36, 87 i 87 b).438 Prikazi teatarskih maski i
scena priprema glumaca prije izvođenja predstave na mozaicima zabilježeni su
još u periodu helenizma.439 Teatarska maska je prikazana i na keramičkoj posu-
di iz Japre kod Sanskog Mosta, gdje su prikazane četiri maske na jednoj posudi
(katalog br. 80, Tab. 33, 80, 80 a - 80 c).440 Na ovoj keramičkoj posudi su prikazi
teatarskih maski u formi medaljona. Svaka od maski se razlikuje u odnosu na
drugu. Na jednoj maski vidljivi su karakteristični detalji: otvorena i iskrivljena
usta, te velike oči sa istaknutim arkadama. Ovi parametri je najvjerovatnije de-
finiraju kao tragičnu masku (Tab. 33, 80 b). Druga maska ima širi nos i velika
iskrivljena usta, te izražene oči i kapke, nisko čelo i pune obraze što je klasificira
u komični tip maske (Tab. 33, 80 c). Ono što i treću masku najvjerovatnije defi-
nira kao komičnu je nadesno iskrivljeni nos (Tab. 33, 80 a). Četvrta maska poka-
zuje talasasto iščešljanu kosu, nisko čelo, mesnati povijeni nos i oble obraze, što
vrlo moguće predstavlja žensku tragičnu masku (Tab. 33, 80).441
U posebnu grupu se izdvajaju keramički primjerci reljefnih prikaza maski
Silena, koji su pronađeni van prostora Bosne i Hercegovine (katalog br. 8 – 12,
Tab. 3, 8, Tab. 4, 9 - 12). Prostoru današnje Crne Gore, Grčke, Albanije i Bliskog
431
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 28-29.
432
A. Busuladžić 2007, 203, T. XVI.
433
Grupa autora 2013 a, 25.
434
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 98, br. 231 i 232.
435
436
437
438
A. Busuladžić 2008, 79, T. XIX.
439
440
Đ. Basler 1977, T. XX, sl. 7.
441
88
those found in France,433 Croatia,434 Serbia435 and Slovenia.436 In most cases the
mask motifs on lamps are associated with the theatre.437
Masks also feature on two fragmentary mosaics from Ilidža near Sarajevo
(catalogue nos. 87 and 87b, Plate 36, 87 and 87b).438 Images of theatre masks
and scenes of actors preparing for a performance already featured in mosa-
ics in the Hellenistic period.439 Theatre masks also appear on a terracotta vase
from Japra near Sanski Most, showing four masks on a vase (catalogue no. 80,
Plate 33, 80, 80a - 80c).440 These theatre masks, each different, are shown in the
form of medallions. One has distinctive features – open, twisted mouth, large
eyes with pronounced brows – suggesting that it represented a tragic mask
(Plate 33, 80b). Another has a broad nose and large, twisted mouth, prominent
eyes and eyelids, a low forehead and plump cheeks, identifying it as a comic
mask (Plate 33, 80c). The third is also probably a comic mask, with its nose
bent to the right (Plate 33, 80 a). The fourth has hair combed into waves, a low
forehead, crooked nose and rounded cheeks, probably representing a tragic
female mask (Plate 33, 80).441
Relief masks of Silenus in terracotta, found outside Bosnia and Herzegovi-
na, constitute a separate group (catalogue nos. 8 – 12, Plate 3, 8, Plate 4, 9 - 12).
Comic masks were found in present-day Montenegro, Greece, Albania and the
Middle East (catalogue nos. 33 and 34, Plate 13, 33 and 34), the mask of a beard-
ed man (catalogue no. 32, Plate 13, 32), tragic masks (catalogue no. 35, Plate 13,
35), and masks probably of a votive or religious character (catalogue nos. 37, 38
and 39, Plate 14, 37, 38 and 39).
In addition, the antiquities collection of the National Museum of Bosnia
and Herzegovina also includes part of a terracotta mask (catalogue no. 83,
Plate 35, 83), probably part of a vase of some kind, and three small objects,
probably pendants and appliqué decorations, which also depict theatre masks
(catalogue nos. 84, 85, 86, Plate 35, 84, 85, 86), found in the Duvno region. Met-
433
Group of authors 2013 a, 25.
434
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 98, no. 231 and 232.
435
436
437
438
A. Busuladžić 2008, 79, T. XIX.
439
440
Đ. Basler 1977, T. XX, fig. 7.
441
89
istoka pripadaju i komične maske (katalog br. 33 i 34, Tab. 13, 33 i 34), maske
bradatog muškarca (katalog br. 32, Tab. 13, 32), tragične maske (katalog br. 35,
Tab. 13, 35), te maske koje su najvjerovatnije imale votivni ili religijski karakter
(katalog br. 37, 38 i 39, Tab. 14, 37, 38 i 39).
Pored navedenih predmeta, u antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine se čuvaju i fragment jedne keramičke maske (katalog br. 83, Tab.
35, 83), koja najvjerovatnije pripada nekoj posudi, te tri predmeta, vjerovatno
privjesci i aplike, malih dimenzija koji također prikazuju teatarske maske (ka-
talog br. 84, 85, 86, Tab. 35, 84, 85, 86), a koji su pronađeni na području Duvna.
Ovakva metalna rješenja nisu bila rijetkost, a malene bronzane maske razli-
čitih scena i pojava često su ukrašavale mnogobrojno posuđe442 i svijetiljke.443
Među scenama koje prikazuju maske ističe se i prikaz čitave bronzane fi-
gurine glumca komičara sa maskom (katalog br. 99, Tab. 41, 99), te jedan kera-
mički primjerak (katalog br. 36, Tab. 13, 36). U kontekstu šire analogije našem
bronzanom primjerku treba spomenuti bronzanu masku glumca koja je pro-
nađena kod Siska.444
U posebnu kategoriju koja se indirektno može povezati sa maskama u te-
atarskom kontekstu spadaju predmeti sa prikazima Gorgone (katalog br. 41,
Tab. 15, 41, katalog br. 125-136, Tab. 52 - Tab. 55). Maska Gorgone zastupljena
je u reljefnom, vjerovatno arhitektonskom nalazu, koji potiče izvan prostora
Bosne i Hercegovine (katalog br. 41, Tab. 15, 41),445 na antefiksu446 rimske vile u
Višićima kod Čapljine (katalog br. 126, Tab. 52, 126),447 te nizu drugih sepulkral-
nih448 (katalog br. 130, Tab. 52, 130, katalog br. 131, Tab. 53, 131 i 131 a, katalog br.
132, Tab. 53, 132, katalog br. 133, Tab. 54, 133 i 133 a, katalog br. 134, Tab. 54, 134,
katalog br. 135, 136, Tab. 55, 135, 135 a, 136) i arhitektonskih spomenika (katalog
br. 125, Tab. 52, 125, katalog br. 127, Tab. 52, 127, katalog br. 128, Tab. 52, 128), te
jednom bronzanom manjem primjerku (katalog br. 129, Tab. 52, 129)449 prona-
đenim na tlu Bosne i Hercegovine.450 Gorgone su bile kćerke Kete i Forkija.451
442
A. Radnóti 1938, Tab. XXXI, sl. 2, 3, 4 i 5, Tab. XL, sl. 3 a, Tab. XLI, sl. 3, Tab. XLII, sl. 2, Tab. XLIII, sl.
2, 3a i 4, Tab. XLIV, sl. 3, 4, 5 i 7, Tab. XLVI, sl. 1a, Tab. XLVII, sl. 1c, Tab. LIII, sl. 8 i drugi.
443
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 30, br. 21.
444
Lj. Tadin 1979, T. XLII, sl. 113.
445
D. Sergejevski 1952, 51 i 55.
446
Na antefiksima su mogli biti prikazivani različiti portreti. Tako su zabilježeni i likovi Hadrijanove
supruge Sabine. I. Iskra-Janošić 1992, 211.
447
448
Među nadgrobne spomenike na kojima su prikazane maske Gorgona su primjerci pronađeni na
lokalitetima Ljubuškog i Lisičića. K. Patsch 1902, 314, sl. 10 i 320, sl. 16, R. Dodig 2005, 212-213.
449
C. Patsch 1910, 200, sl. 40, isti 1912, 27, sl. 23,
450
V. Paškvalin 2012, 213, sl. 7, 8, 9, 218, sl. 26, 236, sl. 74, 491, sl. 2, C. Patsch 1997, 40, 42-43.
451
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884. – 1886, 1696-1726.
90
al objects of this kind are not uncommon, and small bronze masks of various
scenes and features often decorated vases442 and lamps.443
Notable objects featuring masks are an intact bronze statuette of a comic
actor with a mask (catalogue no. 99, Plate 41, 99), and a terracotta specimen
(catalogue no. 36, Plate 13, 36). The bronze mask of an actor found near Sisak444
is broadly analogous with our bronze.
Another separate group that may indirectly be associated with theatre
masks consists of objects depicting Gorgons (catalogue no. 41, Plate 15, 41,
catalogue nos. 125-136, Plate 52 - Plate 55). Gorgon masks feature on a relief,
probably architectural, found outside Bosnia and Herzegovina (catalogue no.
41, Plate 15, 41),445 on an antefix446 from the Roman villa in Višići near Čaplji-
na (catalogue no. 126, Plate 52, 126),447 and on several other sepulchral mon-
uments448 (catalogue no. 130, Plate 52, 130, catalogue no. 131, Plate 53, 131 and
131a, catalogue no. 132, Plate 53, 132, catalogue no. 133, Plate 54, 133 and 133a,
catalogue no. 134, Plate 54, 134, catalogue nos. 135, 136, Plate 55, 135, 135a, 136)
and architectural monuments (catalogue no. 125, Plate 52, 125, catalogue no.
127, Plate 52, 127, catalogue no. 128, Plate 52, 128), as well as a small bronze
specimen (catalogue no. 129, Plate 52, 129)449 found in Bosnia and Herzegovi-
na.450 The three Gorgons, named Stheno, Euryale and Medusa, were the daugh-
ters of Ceto and Phorcys.451 They are depicted with writhing snakes for hair, as
shown on terracotta and stone reliefs in the National Museum of Bosnia and
Herzegovina. Anyone who looked at them would be turned to stone. The only
one who was mortal was Medusa,452 with whom the greatest number of myths
are associated.453 Images of this kind are quite common; they were apotropa-

442
A. Radnóti 1938, Plate XXXI, figs. 2, 3, 4 and 5, Plate XL, fig. 3a, Plate XLI, fig. 3, Plate XLII, fig. 2,
Plate XLIII, figs. 2, 3a and 4, Plate XLIV, figs. 3, 4, 5 and 7, Plate XLVI, figs. 1a, Plate XLVII, fig. 1c,
Plate LIII, fig. 8, etc.
443
T. Šeparović – N. Uroda 2009, 30, no. 21.
444
Lj. Tadin 1979, T. XLII, fig. 113.
445
D. Sergejevski 1952, 51 and 55.
446
Antefixes could bear a variety of portraits, as for instance those of Hadrian’s wife Sabina. I. Isk-
ra-Janošić 1992, 211.
447
448
Funerary monuments with Gorgon masks have been found in Ljubuški and Lisičići. K. Patsch
1902, 314, fig. 10 and 320, fig. 16, R. Dodig 2005, 212-213.
449
C. Patsch 1910, 200, fig. 40, idem 1912, 27, fig. 23,
450
V. Paškvalin 2012, 213, figs. 7, 8, 9, 218, figs. 26, 236, figs. 74, 491, fig. 2, C. Patsch 1997, 40, 42-43.
451
452
J. Campbell 1965, 25, Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1995, 35-36.
453
S. Oswalt 1980, 98-99.
91
Njihova imena su bila Stena, Eurijala i Meduza. Ikonografski element im je
kosa koja je sastavljena od klupka zmija, kakvi su upravo keramički i kameni
reljefi koji se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Svako ko bi
ih pogledao pretvarao se u zmije. Među njima jedina smrtna je bila Meduza,452
za koju se veže i najviše različitih tradicija.453 Ove predstave su dosta česte,
a imale su apotropejsko značenje.454 Njihova osnovna funkcija je bila zaštita
kuće, okućnice i ukućana,455 ili samog pokojnika ako se radilo o sepulkralnom
spomeniku.456 Okačena u zanatskim radionicama maska Meduze ima ulogu
da zaštiti grnčarske peći i rastjera zle duhove iz kovačnica.457 Zaštitnu ulogu
prikazi maske Gorgone su imali i u vojničkom kontekstu. U prilog ove tvrdnje
ide i arheološki nalaz metalnog oklopa sa predstavom ovog bića.458 Prikazi Me-
duze Gorgone su mogli imati i solarni aspekt.459 Kontekst maski sa predstavom
Meduze veže se za tradiciju koja govori o Perseju,460 argivskom heroju i sinu
Zeusa i Danaje. Persej je obećao kralju Polidektu donijeti Meduzinu glavu.461
Opremljen od strane nimfi, Atene i Hermesa uspijeva da savlada Meduzu i da
joj odsiječe glavu.462 Nakon odrubljenja iz glave Meduze iskaču Pegaz i Hriso-
ar.463 Vrativši se nazad zatekao je tiranina Polidekta u gozbi. Persej je izvadio
Meduzinu glavu koja je skamenila sve Persejeve neprijatelje.464 Ovaj mit potvr-
đen je mnogobrojnim materijalnim dokazima, prvenstveno grčkim slikanim
vazama.465 Vremenom dolazi i do različitih pojavnih oblika maske Meduze.466
Tako su zabilježeni slučajevi prikazivanja monstruoznih ženskih lica, ali i lije-
pih žena koje su također predstavljale ovu Gorgonu.467 Ovaj mit je uzrokovao
da se maska Meduze često nalazi na mozaicima,468 grčkim slikanim vazama,469
452
J. Cambell 1965, 25, Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1995, 35-36.
453
S. Osvalt 1980, 98-99.
454
455
456
D. Sergejevski 1952, 55-56.
457
458
D. Srejović 1997, 418-419, Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1995, 31 i 33.
459
S. Kukoč 1997, 1-20.
460
O Perseju: R. Grevs 2008, 213-220.
461
R. Grevs 2008, 214.
462
G. Budžak 2004, 102-106.
463
S. M. Serfontein 1991.
464
465
K. Topper 2007, 73-105.
466
C. Currie 2011, 169-181.
467
S. Price – E. Kearns 2003.
468
A. Belis 2016, 6-10.
469
L. Posthumus 2011, 115-116.
92
ic,454 protecting the house, its grounds and the household,455 or the deceased
himself when featuring on a sepulchral monument.456 Masks of Medusa were
hung in workshops to protect a pottery kiln or to banish evil spirits from a
forge.457 Gorgon masks were also protective in a military context, as suggested
by the discovery of metal armour with the image of a Gorgon.458 Images of the
Gorgon could also have solar connotations.459 Masks of Medusa are associat-
ed with the myth of Perseus,460 an Argive hero, son of Zeus and Danaë, who
promised King Polydectes that he would bring him Medusa’s head.461 Helped
by nymphs, Athene and Hermes, Perseus overcame Medusa and cut off her
head,462 from which sprang Pegasus and Chrysaor.463 On his return, he found
the tyrant Polydectes at a banquet. Perseus revealed Medusa’s head, which
turned all his enemies to stone.464 The myth features on many objects, particu-
larly painted Greek vases.465 Different types of Medusa mask evolved:466 those
with a monstrous female face, but also those of a beautiful woman.467 Masks
of Medusa often feature on mosaics,468 painted Greek vases,469 funerary mon-
uments,470 Roman terracotta vases with images in relief, glass vessels and met-
al appliqué decorations,471 decorative architectural features, and also theatre
masks, evoking the entire myth during a performance.
Analysis of our examples reveals that there are numerous instances of relief
images on funerary monuments – steles. Images of Gorgons are fairly common
on the gables of steles, and have also been found on a mosaic in Bosnia and
Herzegovina.472 They are portrayed in the manner of contemporary Roman
454
455
456
457
458
D. Srejović 1997, 418-419, Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1995, 31 and 33.
459
S. Kukoč 1997, 1-20.
460
On Perseus, see R. Graves 2008, 213-220.
461
R. Graves 2008, 214.
462
G. Budžak 2004, 102-106.
463
S. M. Serfontein 1991.
464
465
K. Topper 2007, 73-105.
466
C. Currie 2011, 169-181.
467
S. Price – E. Kearns 2003.
468
A. Belis 2016, 6-10.
469
L. Posthumus 2011, 115-116.
470
471
K. Goethert 2015, 17-26.
472
N. Gavrilović-Vitas – B. Popović 2015, 215-216.
93
nadgrobnim spomenicima,470 rimskim keramičkim posudama sa reljefnim
prikazima, staklenim posudama i metalnim aplikacijama,471 arhitektonskim
ukrasnim elementima, ali i teatarskim maskama, gdje je trebala dočarati cijelu
priču u toku izvođenja predstava.
Analiza naših primjeraka pokazuje da su mnogobrojni primjeri reljefnih pri-
kaza prisutni na nadgrobnim spomenicima - stelama. Prikazi Gorgona su raz-
mjerno čest detalj na zabatima stela, a zabilježeni su i na jednom mozaiku u
Bosni i Hercegovini.472 Njihovi prikazi prate stremljenja ondašnjih karakteristi-
ka rimskog portreta. Glava Meduze je bila vrlo omiljen likovni detalj, posebno u
periodu I i II stoljeća, kada se i datiraju ovdje prezentirani primjerci. Pored već
spomenutog apotropejskog značenja, prikaz Meduze je tumačen i kao simbol
tame i svjetla podzemlja. U odnosu na prikaze na stelama iz Bosne i Hercegovi-
ne, može se pretpostaviti da je riječ o motivu koji je karakterističan za ukupan
antički civilizacijski krug u kontekstu kultnog, sepulkralnog i profanog karakte-
ra. Ovakvo prikazivanje odvijalo se u kontinuitetu od I do III stoljeća.473
Koliko je ovaj mit o Meduzi ostavio traga potvrđuje i činjenica da se u sa-
vremenoj medicini, potaknuti negativnim predstavama i karakternim osobi-
nama, čitav niz psihičkih poremećaja definira kao Meduza kompleks,474 a pri-
kazi Meduze su i dalje motiv za izradu skulptura ovog mitskog bića.475 I u sferi
duhovnog, maska ima simboličko mjesto u tumačenju podsvjesnih stanja.476
Odjeća i obuća glumaca

Pored maski namjenski predmeti u angažmanu glumca bili su i odjeća i obuća.
Sačuvana svjedočanstva nam govore o dugom naboranom hitonu sa rukavima,
koji je dopirao do nogu. Da bi bio što krupniji, glumac je često koristio i varku
stavljajući jastuke na grudi i stomak, kako bi izgledao što veći. Gornji dio odje-
će je nazivan himatija, koja se omotavala oko cijelog tijela, ili hlamida koja se
omotavala oko lijevog ramena. Ako su glumci tumačili pojedine likove, heroje
ili božanstva, često su koristili i njihove atribute. Nošnja komičara je više bila
470
471
K. Goethert 2015, 17-26.
472
N. Gavrilović-Vitas – B. Popović 2015, 215-216.
473
474
M. Caramela – S. Salvatore 2016, 1-11.
475
C. Coonrod 2015, 5.
476
D. Colin 2004, 291-292.
94
portraiture. The head of Medusa was a favourite artistic detail, particularly in
the 1st and 2nd centuries, the period to which these examples belong. In addi-
tion to their apotropaic significance, images of Medusa are seen as a symbol of
the darkness and light of the underworld. These motifs on steles from Bosnia
and Herzegovina are probably typical of the ancient world as a whole in the
religious, sepulchral and profane traditions, which were present throughout
the 1st to the 3rd century.473
The power of the myth of Medusa lives on in modern medicine, where a
range of psychological disorders are defined as a Medusa complex,474 and im-
ages of Medusa are still a motif in contemporary sculpture.475 In the spiritual
context, masks have a symbolic place in understanding the subconscious.476
Actors’ costumes and footwear

Along with masks, costumes and footwear also formed part of an actor’s ward-
robe. Surviving accounts refer to a full-length pleated chiton with sleeves. The
overgarment known as a himation covered the whole body, while the chlamys
covered only the left shoulder. Actors would often pad their chest and stom-
ach to appear larger. When playing a specific personage, hero or deity, actors
would often use the attributes of the character they were playing. Comedians
wore costumes similar to the garments worn by ordinary people. 477 In satyr
plays featuring the followers of Dionysus, the costumes would be consist of
animal skins or furs over a leotard.478
A sherd from a Greek black-figure vase in the collection of the National
Museum of Bosnia and Herzegovina appears to feature an actor wearing a fur
costume (catalogue no. 14, Plate 5, 14).479
Actors’ footwear also depended on the role they were playing. Comedians
wore a type of shoe known as socci,480 while tragedians wore cothurni.481 These
473
474
M. Caramela – S. Salvatore 2016, 1-11.
475
C. Coonrod 2015, 5.
476
D. Colin 2004, 291-292.
477
M. Đurić 2011, 292.
478
A. Musić 1942, 100-101.
479
480
A. Musić 1942, 100.
481
M. Paoli 1967, 86.
95
slična odjeći običnih ljudi iz svakodnevnog života. 477 Kod satirskih drama, gdje
se prikazivala pratnja Dioniza, odijelo je bilo od trikota sa krznom i životinj-
skim kožama.478
U ovom ili sličnom kontekstu, na ulomku grčke crvenofiguralne posude iz
zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, može se pretpostaviti prikaz
glumca u odjeći od krzna (katalog br. 14, Tab. 5, 14).479
Ovisno o ulozi, glumci su nosili i obuću. Tako su komičari nosili vrstu cipela
poznatu pod nazivom socci,480 a tragičari su nosili obuću koja se zvala cothur-
ni.481 Obuća tragičara je često podrazumijevala visoke drvene đonove, dok je
obuća komičara bila prosta obuća naroda, kako bi izvođenje brzih i šaljivih
pokreta bilo nesmetano.482
Itifalički muškarci
(katalog br. 46-48, Tab. 18, 46-48)
Kada su u pitanju scenske itifaličke aluzije, u antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine se nalaze i fragmenti keramičkih posuda na kojima su pri-
kazani upravo muškarci itifaličkog karaktera (katalog br. 46-48, Tab. 18, sl. 46-48).
U grupu grčke slikane keramike iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine spadaju i tri ulomka na kojima su fragmentarno vidljivi liko-
vi muških osoba, koji najvjerovatnije pripadaju itifaličkim muškarcima. Kod
antičkih Grka poseban žanr je predstavljala narodna filijačka komedija. Njen
neizostavan dio su bili i itifalički muškarci. Ovu formu teatarskog izražaja su
njegovali još grčki stanovnici na Siciliji i južnoj Italiji.483 Kasnije ju je preuzelo
te modificiralo domaće stanovništvo. Potvrda popularnosti ovih teatarskih ko-
mada je i veliki broj pronađenih keramičkih posuda sa naslikanim motivima
ovih šaljivih predstava. U filijačkim predstavama nastupaju istaknuti pojedin-
ci u grotesknim maskama, unakaženog i ružnog lica, različiti heroji i bogo-
vi. Njihove maske predstavljaju kombinaciju odvratnog i komičnog.484 Tako je
Apolon prikazivan ružan i naboran, Zeus sa velikim orlovskim nosom, Hefest
477
M. Đurić 2011, 292.
478
A. Musić 1942, 100-101.
479
480
A. Musić 1942, 100.
481
M. Paoli 1967, 86.
482
M. Đurić 2011, 293.
483
484
96
often had high wooden soles, in contrast to the footwear of comedians, which
resembled everyday footwear, allowing for more rapid, comical movements.482
Ithyphallic men
(catalogue nos. 46-48, Plate 18, 46-48)
The antiquities collection of the National Museum of Bosnia and Herzegovina
holds sherds of terracotta vases with images of ithyphallic men (catalogue no.
46-48, Plate 18, fig. 46-48). Among the painted Greek vases in the collection are
three sherds on which the figures of men can be seen in part, probably ithy-
phallic. Ithyphallic men were an indispensable feature of the genre of ancient
Greek folk comedy known as the phlyax play, which developed in the Greek
colonies of Sicily and southern Italy,483 and was later adopted and modified by
the local population. The popularity of these plays is evident from the many
painted terracotta vases with images of these farces. The characters consisted
of a number of stock characters in grotesque masks with hideous, deformed
faces, along with various heroes and gods. Their masks were a combination of
the repulsive and the comical.484 Apollo would be portrayed as ugly and wrin-
kled, Zeus with a huge aquiline nose, Hephaestus frowning, with a pointed
nose and wide mouth, Heracles as a skirt-chaser, mouth agape with lust and
wide-open, concupiscent eyes.485 A typical scene would include men with ex-
aggerated phalli. The masks would be appropriate to the genre. Pantomime
masks had closed mouths and fine, symmetrical features,486 because in their
case the play was acted out by a dancer performing all the roles, with stock
poses and hand language, while the story was sung by the chorus.487
Cabeiric vases,488 such as ours, often depict costumes and masks familiar
from the theatre.489 Scenes of pygmies with exaggerated phalli are also known,
and it is likely that the scenes on our sherds are of that nature.490
A distinct group of Greek red-figure vases with depictions of comedy is de-
fined as phlyax vases. The range of motifs on these vases is extensive, ranging
482
M. Đurić 2011, 293.
483
484
485
D. Rnjak 1979, 29.
486
A broken mask of this kind was found at Segedunum. A. Rushworth – A. Croom 2016, 77, figs. 338,
78, figs. 338 and 345.
487
D. Rnjak 1979, 29-30.
488
For cabeiric cults see T. Turković 2006, 5-18.
489
C. W. Marshall 1999, 188.
490
H. Hoffmann 1997, 28 and 38.
97
namršten sa šiljatim nosom i širokim ustima, Heraklo je prikazan kako juri za
suknjama, te su mu zbog pohote usta raširena, a oči široke i pune požude.485
Jedna od njihovih karakterističnih scena su i muškarci sa istaknutim falusima.
Ovisno o namjeni, izgled maske se prilagođavao žanru. Tako se maska panto-
mimičara izrađivala zatvorenih usta i lijepih simetričnih crta.486 Razlog tome je
ležao u činjenici da je komad izražavan tijelom, a sadržaj je saopštavao hor.487
Ove kabirske posude,488 kakvi su upravo i naši primjerci, često prikazuju
nošnje i maske poznate iz teatarskih manifestacija.489 Također su zabilježene
i scene prikazivanja pigmeja sa izraženim falusima, kakvi su najvjerovatnije i
prikazi na našim ulomcima.490
U kontekstu gore navedenog, posebna kategorija slikanih grčkih posu-
da crvenofiguralnog stila definirana je kao flijak vaze. Na njima je tretirana
pojava komedije. Širok je spektar motiva koji su oslikavani na njima. Pored
najjednostavnijih, sa prepoznatljivim prikazom teatarske maske, javljaju se i
detaljne scene koje rekonstruiraju mnogobrojne tada aktuelne teme, ali i mi-
tološke tradicije, koje su bile povod smijehu i komediji.491 Ovaj teatarski žanr
koji je apliciran na slikanim posudama, karakterističan je za period V do IV
stoljeća stare ere, a područje najintenzivnije proizvodnje i korištenja su bili
prostori Metaponta, Taranta, Apulije, Pesta, Sicilije, Lukanije i Kampanije,492
Korinta,493 te Grčke,494 Olimpije495 i drugih mjesta. Postojanje keramičkih posu-
da sa komičnim teatarskim sadržajima, samo potvrđuje činjenicu poznatu iz
analize drugih izvora, pisane građe i otkrivenih arheoloških ostataka, da su te-
atri bili sastavni dio kulturnog segmenta života i kod koloniziranih stanovnika
Magnae Greciae. Ovakve pojave ukazuju na intenzivne kontakte sa matičnim
etničkim prostorom, ali i prilagođavanje novim okolnostima.496
485
D. Rnjak 1979, 29.
486
Takva fragmentirana maska pronađena je na lokalitetu Segedunuma. A. Rushworth – A. Croom
2016, 77, fig. 338, 78, fig. 338 i 345.
487
D. Rnjak 1979, 29-30.
488
O kabirskom kultu vidi: T. Turković 2006, 5-18.
489
C. W. Marshall 1999, 188.
490
H. Hoffmann 1997, 28 i 38.
491
M. Denoyelle 2010, 108.
492
493
I. McPhee 2014, 114.
494
M. Denoyelle 2010, 114 i 115.
495
H. Froning 2009, 117.
496
M. Ugarković 2016, 64.
98
from the simplest, with images of theatre masks, to more detailed scenes repre-
senting topical issues as well as myths that could be the occasion for comedy.491
This genre when applied to painted vases is typical of the 5th to the 4th centu-
ries BCE, and such vases were produced in quantity in Metapontum, Taren-
tum, Apulia, Paestum, Sicily, Lucania and Campania,492 Corinth,493 Greece,494
Olympia495 and elsewhere. The existence of terracotta vases featuring theatre
comedies serves to corroborate that, as is known from other sources, written
records and archaeological remains, theatre was also an integral part of cul-
tural life among the colonial population of Magna Graecia. It also reveals that
close contacts were maintained with the ethnic motherland, even as the colo-
nists adjusted to new circumstances.496
The role of the actors

(catalogue no. 36, Plate 13, 36, catalogue no. 99, Plate 41, 99)
Numerous archaeological finds, sculptures and painted vases attest to the
existence of actors in ancient societies.497 Etruscan sources provide some of
the earliest evidence of this, various monuments revealing performances of
mime, satire and comedy by actor-dancers known as ludiones or histriones.
These were invariably men, who also played female roles, wearing a mask.498
The status of actors in Greek and Roman theatre differed markedly.499 In the
Republic, the protagonists led the chorus and orchestra onto the stage. The
purpose was to involve the chorus in the action directly, so that it formed part
of the scene. Dialogue was reduced to a minimum in the Roman theatre, serv-
ing only to connect successive songs. At those points the actor was able to at-
tract the attention of the audience with his physical presence, which required
a strong voice, grand gestures and movement. Actors had to follow a strict
regime in order to achieve this effect,500 watching their weight and keeping
fit in order to perform to the required standard.501 Though they were treated
491
M. Denoyelle 2010, 108.
492
493
I. McPhee 2014, 114.
494
M. Denoyelle 2010, 114 and 115.
495
H. Froning 2009, 117.
496
M. Ugarković 2016, 64.
497
498
499
M. Đurić 2011, 290.
500
G. Manuwald 2011, 80-90.
501
99
Uloga glumaca
(katalog br. 36, Tab. 13, 36, katalog br. 99, Tab. 41, 99)
Mnogobrojni arheološki nalazi, skulpture, ali i slikane keramičke posude svje-
doče o postojanju glumaca u antičkom društvu.497 Među najstarijim podacima
koji ukazuju na postojanje ove skupine su etrurski izvori. Različiti prikazi na
sačuvanim etrurskim spomenicima govore o izvođenju mima zajedno sa lakr-
dijom i satirom. Ove scene su izvodili glumci-plesači – histriones.498 Navedeni
izvori govore da je riječ isključivo o muškarcima. Ovo pravilo bilo je korišteno i
kada je trebalo tumačiti ženske uloge, koje su uz pomoć maski također izvodili
muškarci.499 Kada je status glumaca bio u pitanju, između grčkog i rimskog
teatra je postojala i značajna razlika. Glavni glumci iz republikanskog perioda
su prenijeli hor sa orkestre na scenu. Cilj ovog postupka je bio da hor uvedu
neposredno u radnju, čime se hor utopio u teatarsku scenu. Dijalozi su u rim-
skom teatru svedeni na minimum, te su imali funkciju samo da povežu se-
kvencu pjesama. U ovom trenutku je glumac mogao da privlači pažnju publi-
ke upotrebljavajući svoj glas, gestikulaciju, pokrete, te da unese svoju ličnost i
osobenost. Da bi postigli ovakav efekat glumci su morali imati i poseban režim
života.500 Morali su održavati tjelesnu težinu i fizičku kondiciju kako bi samo
izvođenje pred publikom bilo adekvatno.501 Iako su zakonske odredbe tretira-
le glumce kao nečasne djelatnike, narod ih je volio, te im je odavao počast.502
Mnogobrojni arheološki dokazi potvrđuju njihovo postojanje. Vrlo zanimljive
detalje iz života glumaca i njihovog umjetničnog djelovanja saznajemo upravo
preko slikanih keramičkih vaza.503 Njihov društveni status u Ateni potvrđuje i
postojanje staleškog udruženja.504 Broj glumaca postupno raste, a već Demo-
sten govori o putujućim glumačkim družbama koje su izvodile predstave. Ove
strukovne organizacije su se nazivale Dionizovi umjetnici. Ovakva glumačka
udruženja su bila priznata od države i imala reguliran pravni status.505 Ovo je
u nekim slučajevima podrazumijevalo i neke privilegije poput oslobađanja od
vojne službe, ali i obavezu participiranja u diplomatskoj službi i posredništvu.
Vremenom je ovo rezultiralo da su se na prostorima antičke Grčke razvile čita-
ve mreže glumačkih ustanova, vježbaonica i glumačkih domova za njihov bo-
497
498
499
M. Đurić 2011, 290.
500
G. Manuwald 2011, 80-90.
501
502
A. N. Modona 1967, 160-161.
503
Grupa autora 2013 b, 517-535, Ž. Pjer Vernan – P. Vidal-Nake 1993, 217-222.
504
A. Musić 1942, 100.
505
M. Đurić 2011, 294.
100
under the law as of low status, the people loved and honoured them.502 Among
the many archaeological finds relating to actors are painted vases with scenes
providing fascinating evidence of their lives and art.503 Their social status in
Athens is confirmed by the existence of an actors’ guild.504 The number of ac-
tors rose steadily, to the point where Demosthenes spoke of travelling troupes
of actors performing plays. These professional organizations, whose members
were known as Artists of Dionysus, were recognized by the state and their
status was governed by law.505 This sometimes even involved privileges such
as exemption from military service, as well as duties such as acting as diplo-
mats and intermediaries. The outcome of this was the development of net-
works of actors’ institutions, gymnasia and actors’ hostels where they could
stay during guest appearances. The guilds themselves had their own hierarchy,
with a president, treasurer and other management positions.506 Thanks to their
popularity we know many of their names: Nicostratus, Callippus, Mynniscus,
Theodorus, Pollio, Thessalus, Athenorodus, Aristocritus, Lycon, Phormion and
Ariston, to name just a few.507 Somewhat later, in Roman times, some actors
could have been recruited from among slaves.508 An interesting epigraphic
monument from this part of the world is that of the actor Leburna from Siscia,
magister mimariorum of a troupe of actors.509
govina includes a bronze statuette of a comedian from the village of Prevala
near Duvno (catalogue no. 99, Plate 41, 99). It is apparent from his padded bel-
ly, his comedian’s mask, and his very unusual cap, with a pointed, steeple-like
cap, that he was a comic actor. He is dressed in a short, belted tunic. The overall
impression, and particular that of his big belly, is of a droll, good-natured, stout
man, intended to be the butt of jokes and mockery during the performance of
the comedy.510 The Museum also has a terracotta figurine of a seated comedian
wearing a comic mask (catalogue no. 36, Plate 13, 36).
502
A. N. Modona 1967, 160-161.
503
Group of authors 2013 b, 517-535, Jean-Pierre Vernant & P. Vidal-Naquet 1993, 217-222.
504
A. Musić 1942, 100.
505
M. Đurić 2011, 294.
506
M. Đurić 2011, 294.
507
M. Đurić 2011, 294-295.
508
A. M. Burks 2008, 50-52.
509
CIL III 3980.
510
101
ravak i odmor u toku gostovanja. Sama udruženja su imala hijerarhijsku orga-
nizaciju sa predsjednikom, blagajnikom i drugim rukovodećim pozicijama.506
O popularnosti glumaca, već za njihova života govori i činjenica da su imena
mnogih od njih ostala poznata do danas. Tako znamo imenom za Nikostra-
ta, Kalipida, Miniska, Teodora, Pola, Tesala, Atenodora, Aristrokrita, Likona,
Formiona, Aristona i mnoge druge.507 U nešto hronološki mlađe rimsko doba,
pojedini glumci su mogli biti regrutirani i iz redova robova.508 Na lokalnom
prostoru zanimljiv je i epigrafski spomenik glumca Leburne iz Siscie, koji je
bio profesionalni prvak glumačke družine.509
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine čuva se jedna
bronzana figurina komičara sa lokaliteta sela Prevale kod Duvna (katalog br.
99, Tab. 41, 99). Da je riječ o komičaru govori i podatak da je figurina prika-
zana sa jastučastim trbuhom, s komičnom maskom na glavi, vrlo neobičnom
kapom, koja prelazi u visok i šiljat završetak. Glumac je odjeven u kratku i pot-
pasanu haljinu. Ovakvim prikazom, osobito velikim stomakom, želio se postići
dojam šaljivog, dobroćudnog, krupnog i debelog muškarca, kojeg u komediji
treba izvrgnuti šali i podsmijehu.510 Pored navedene bronzane figurine, u Ze-
maljskom muzeju Bosne i Hercegovine se nalazi i keramička figurina glumca
komičara, sa komičnom maskom na licu. Glumac je prikazan kako sjedi (kata-
log br. 36, Tab. 13, 36).
Uloga gledalaca
Gledaoci su dolazili u teatar, pogotovo u početku, kao dio pobožnog čina. Da
bi dali na značaju ovom događaju, oblačili su svečana odijela i stavljali vijence
na glavu. Na teatarske izvedbe su dolazili građani, stranci, meteci, ali i robovi,
koji su bili pratnja svojih gospodara. Izvori bilježe i društvene limite prilikom
izvođenja nekih žanrova. Tako je ženama i djeci u počecima teatra bilo za-
branjeno prisustvovati izvođenju komedija, dok im je bilo dozvoljeno gledati
tragedije. Zakupnik teatra, koji bi se u današnjem smislu mogao najbliže defi-
nirati kao „producent“, ubirao je zakupninu koju je plaćao državi i to na način
da je naplaćivao ulaznice. Od perioda Perikla, građanima se ulaznina namiri-
vala takozvanim teatarskim kovanicama, kao oblikom ulaznica. Uglednim čla-
506
M. Đurić 2011, 294.
507
M. Đurić 2011, 294-295.
508
A. M. Burks 2008, 50-52.
509
CIL III 3980.
510
102
The role of the audience
People came to the theatre, particularly in early times, as an act of piety. To
mark the significance of the event, they dressed in their best clothes and wore
garlands on their heads. Citizens, foreigners, metics and even slaves accom-
panying their masters, all came to see the plays. Sources indicate that certa-
in groups were excluded from some forms of theatre: for instance, in the be-
ginning, women and children were forbidden to attend comedies, but were
allowed to watch tragedies. The lessee of the theatre, whose role most closely
approximates to today’s producer, collected the entrance fees and paid rent to
the state from the proceeds. From the time of Pericles, the entrance token con-
sisted of a small coin with a theatrical emblem. The state granted free entry to
prominent members of society, such as politicians, priests and deserving citi-
zens, philosophers, scholars and artists, who had the best front-row seats, with
back rests.511 Men and women had separate seating areas, as did hetaerae, who
sat apart from the other women.512 Not all members of the audience were edu-
cated or well-born; some authors refer to the vulgar and inappropriate conduct
of some, clapping at the wrong moment or loudly expressing their disapproval
and whistling at actors admired by the rest of the audience; then, as now, clap-
ping signified approval and whistling, displeasure.513 It was not uncommon for
the actors to treat the audience to wine, nuts, figs and other delicacies.514
In ancient Rome, the city of Rome was known for the long-established cus-
tom of providing the citizenry with a free ration of grain and wine and with
free entry to the theatre and the circus. Only foreigners paid entrance fees,
with the exception of those who were honoured guests.515 Troupes hoping to
perform had to go through a selection process to secure suitable conditions
for their performance. This often led to clashes between the fans of the various
troupes. The selected troupes would be given a fee to prepare for the perfor-
mance, whereas the author of the winning play would receive his fee only after
the performance, provided it had pleased the audience. If the audience ex-
pressed its dissatisfaction at the quality of the performance, the leader of the
troupe would himself be responsible for paying the author’s fee. This led to the
511
A. Musić 1942, 96 and 101, M. Đurić 2011, 298.
512
M. Đurić 2011, 298.
513
M. Đurić 2011, 298-299.
514
M. Đurić 2011, 299.
515
D. Rnjak 1979, 38.
103
novima društva, poput političara, svećenika i zaslužnih pojedinaca, filozofa,
naučnika i umjetnika država je davala slobodan ulaz i najbolja mjesta. Za njih
su bila namijenjena mjesta prvog reda, sa stolicama sa naslonom za leđa.511 Iz
grčkog teatra je poznata i diferencijacija na odijeljeno sjedenje muškaraca od
žena, te hetera u odnosu na ostale građanke.512 Nisu ni svi gledaoci bili iz redo-
va obrazovanih ili više društvene klase. Neki autori nam govore o prostačkom
i neadekvatnom ponašanju nekih gledalaca, koji plješću kad ostali to ne rade
ili glasno negoduju i zvižde glumcima kojima se ostali gledaoci dive.513 Ova re-
akcija podrške u formi pljeskanja ili neslaganja u obliku zvižduka kod publike
bila je pristuna od grčkih vremena pa sve do danas. Nije bio rijedak slučaj da
su članovi teatarske ekipe gledaoce čašćavali vinom, orasima, smokvama i dru-
gim đakonijama.514
U rimsko doba grad Rim je bio poznat upravo po činjenici da je duboko
bio ukorijenjen običaj da se građanstvu obezbjeđuju besplatne količine žita,
vina i različitih teatarskih i još više sportskih i gladijatorskih igara. Ulaznice su
plaćali jedino stranci, izuzev ako nisu bili počasni gosti.515 U Rimskom carstvu,
da bi neka teatarska grupa nastupala, bilo je neophodno da prođe i izvjesnu
selekciju kako bi se obezbijedio adekvatan teatarski sadržaj. U toku selekcije
često je dolazilo i do otvorenih sukobljavanja, jer su sve glumačke ekipe ima-
le svoje navijače. Odabrana teatarska družina bi nakon proglašenja najboljih
dobila dio honorara za pripremu predstave, dok je honorar za pisca komada
davan tek nakon izvođenja predstave, pod uvjetom da se dopala publici. Ako
publika izrazi nezadovoljstvo kvalitetom teatarske izvedbe, rukovodilac glu-
mačkog tima morao je sam snositi troškove isplate honorara piscu komada.
Ovakva situacija uzokovala je produkciju popularnih, ali nekvalitetnih pred-
stava, a u cilju da se svide publici, vrlo često na ivici pornografije. Koliko su
teatarske predstave unatoč svemu bile popularne, svjedoče i arheološki nalazi
koji potvrđuju da su pojedinci ili grupe građana mogli trajno rezervirati mjesto
u teatru. Na takvim mjestima su bili uklesani inicijali ili puna imena onih gle-
dalaca koji su imali rezervaciju.516
511
A. Musić 1942, 96 i 101, M. Đurić 2011, 298.
512
M. Đurić 2011, 298.
513
M. Đurić 2011, 298-299.
514
M. Đurić 2011, 299.
515
D. Rnjak 1979, 38.
516
D. Rnjak 1979, 37-38.
104
production of popular performances of inferior quality, aimed only at pleas-
ing the public and often verging on pornography. The popularity of plays is
attested by archaeological finds showing that individuals or groups of citizens
could reserve permanent seats at the theatre. These would be marked with the
initials or full name of the person for whom they were reserved.516

516
D. Rnjak 1979, 37-38.
105
MUZIKA U ANTIČKO DOBA
(katalog br. 2, Tab. 2, 2, katalog br. 6, Tab. 3, 6, katalog br. 26, Tab. 9, 26, katalog
br. 53 i 54, Tab. 22, katalog br. 55 i 56, Tab. 23, katalog br. 57, Tab. 24, 57a, katalog
br. 58 i 59, Tab. 24, 58, 58a, 59 i 59a, katalog br. 100, Tab. 42, katalog br. 104 i 105,
Tab. 44, katalog br. 106-109, Tab. 45, katalog br. 110 i 111, Tab. 46)
Počeci muzike zabilježeni su još u prastaro doba i vežu

se za razvoj uzvika i znakova, koji su prvobitno služili
za sporazumijevanje. Vremenom su se razvijali oblici i
stilovi muziciranja, prema kojima su i pojedine etnič-
ke zajednice postajale karakteristične. U nauci ovo je
dokazano kada su u pitanju stari Kinezi, Egipćani, te
semitski narodi.517 Muzika se inače definira kao umjet-
nost koja pomoću tonova neposredno izražava razli-
čita emocionalna stanja, te reflektira neke trenutke
ljudske zbilje.518
Među najstarije arheološki zabilježene duhačke
instrumente možemo ubrojiti solističke puhačke in-
strumente okarine, na kojima se zvuk dobijao pomo-
ću piska na gornjem dijelu. Princip je bio vrlo sličan
kasnijoj flauti. Za ove instrumente se s pravom pret-
postavlja da su više služili u praktične svrhe, prilikom
dozivanja na većoj udaljenosti ili u magijske svrhe.519
Saznanja o muzici i njenom postojanju u antičkoj
Grčkoj prvenstveno imamo zahvaljujući ostacima sli-
karstva, arhitekture, skulpture i pisanih vrela. Među
najstarijim nalazima iz doba pretklasičnih civilizacija
koje su se razvijale na tlu kikladskih otoka na prosto-
ru Grčke su figurine koje predstavljaju svirače harfe i
517
K. Nef 1937, 13-17.
518
N. Ferri 2008, 89.
519
N. Ferri 2008, 90.
106
MUSIC IN ANCIENT TIMES
(catalogue no. 2, Plate 2, 2, catalogue no. 6, Plate 3, 6, catalogue no. 26, Plate
9, 26, catalogue nos. 53 and 54, Plate 22, catalogue nos. 55 and 56, Plate 23,
catalogue no. 57, Plate 24, 57a, catalogue nos. 58 and 59, Plate 24, 58, 58a, 59 and
59a, catalogue no. 100, Plate 42, catalogue nos. 104 and 105, Plate 44, catalogue
nos. 106-109, Plate 45, catalogue nos. 110 and 111, Plate 46)
The origins of music lie in remote prehistoric times,

from sounds and signs probably initially serving as
an aid to understanding. These evolved into different
forms and styles of music-making, typical of different
ethnic groups. This is known to be the case in ancient
China, and among the ancient Egyptians and Semitic
tribes.517 One definition of music is that it is an art us-
ing sounds to evoke different emotional states and to
reflect some momentary human reality.518
One of the earliest wind instruments recorded
archaeologically is the ocarina, which was played by
blowing into the mouthpiece. The principle is very
similar to that of the flute, a later invention. It was
probably used for practical purposes, to summon oth-
ers from afar, or for magical purposes.519 Our knowl-
edge of music in ancient Greece derives mainly from
paintings, architecture, sculpture and written sources.
Among the earliest finds, dating from the time of the
pre-classical civilizations that evolved on the Cyclades
islands off mainland Greece, are statuettes of harpists
and flautists. Now kept in the National Archaeological
Museum in Athens, they provide evidence of the role
517
K. Nef 1937, 13-17.
518
N. Ferri 2008, 89.
519
N. Ferri 2008, 90.
107
frule. Ove figurine se i danas čuvaju u Nacionalnom arheološkom muzeju u
Ateni i potvrđuju ulogu koju je muzika imala na ondašnje stanovništvo.520 U
počecima grčke antičke umjetnosti muzika je bila povezana sa književnošću,
poezijom521 i s tim u vezi pojavom teatra.522 Ovaj proces zabilježen je još i ranije
kada su u ritmu ponavljane kratke rečenice, riječi i slogovi uz jednoliku into-
naciju, te odgovarajuće pokrete tijela.523 Muzika je imala ulogu i u vaspitanju
djece, a ljudi koji su se bavili muzikom su držani za obrazovane osobe. U toku
procesa muzičkog obrazovanja antički Grci su koristili jednostavnu liru, dok
se pouka u sviranju zahtjevnijih instrumenata prepuštala virtuozima. Pouku
u sviranju frula davale su frulašice kao profesionalni muzičari.524 Jasniji pisani
izvori govore o društvenoj i kulturnoj ulozi muzike kod antičkih Grka, a kasni-
je i antičkih Rimljana. Muzika je u antičkoj Grčkoj bila veoma cijenjena, te se
smatrala darom bogova. Prema jednoj grčkoj legendi, bogovi su se ražalostili
nad ljudskim rodom, te su im odredili svetkovine i s tim u vezi zadužili Apo-
lona, Muze i Dioniza da potiču muziciranje, ples i igre.525 Muzika je u grčkom
periodu stavljana u direktnu korelaciju sa muzama koje su bile zaštitnice mu-
zike i pjesništva uopće.526 Mnogobrojne javne manifestacije bile su nezamisli-
ve bez muzike. Sahrane, slavlja, vjenčanja, takmičenja i slično su bile praćene
upotrebom muzičkih instrumenata. Stari Grci su, u odnosu na efekat koji je
ostavljala na ljude, muziku dijelili na dobru i lošu. Iz ovog perioda imamo prve
ostatke kompozicija ili sačuvanih rukopisa. Antički Grci su posjedovali tonski
sistem baziran na akustici, te notno zapisivanje i razvijenu muzičku estetiku.
U tom smislu razvijena su tri sistema tonskih rodova: diatonski, hromatski i
enharmonski. Iz antičkih vremena ostali su i termini poput harmonije i simfo-
nije. Za obilježavanje tonova Grci su koristili notno pisanje uz pomoć grčkog
alfabeta. Suština grčke muzike je bila u najvećem broju slučajeva podređena
tekstu poezije, te s tim u vezi naglašavanju emocionalnog trenutka teksta koji
se izvodi. Kolika je bila međusobna prožetost muzike i poezije može se vidjeti
iz zaključka da jedno bez drugog nije uopće egzistiralo. Vrlo često je ista osoba
bila autor i teksta i muzike. Razvojem ove umjetnosti počinje i razvoj muzič-
kih instrumenata. Javljaju se tako lira, kitara i aulos. Poticaj razvoju muzičke
520
H. Tomas 2016, 54.
521
J. Huizinga 1970, 212.
522
523
M. Bošković-Stulli 1961, 34-35.
524
A. Musić 1942, 52.
525
J. Huizinga 1970, 212-213.
526
M. Višić 2010.
108
of music among the people of that time.520 In ancient Greece, music was asso-
ciated with literature, poetry521 and, consequently, the theatre.522 Indeed, this
was true even earlier, when short sentences, words and syllables were repeated
rhythmically in a monotone, with corresponding movements.523 Music played
a part in the upbringing of children, and musicians were regarded as educated
persons. The ancient Greeks used a simple lyre to teach music; instruments
that were more difficult to play were taught by a virtuoso. Professional flautists
taught how to play the flute.524
Clearer written sources refer to the social and cultural role of music in an-
cient Greece, and later in ancient Rome. Music was greatly valued in ancient
Greece, and was believed to be a gift of the gods. Plato said that “The gods, ...
out of pity for the race of men born to sorrow, ordained the feasts of thanks-
giving as a respite from their troubles and gave them Apollo, lord of the Muses,
and Dionysus to be their companions in the feast.”525 In ancient Greece, music
was associated with the Muses, who presided over music and poetry.526 Music
was an essential component of many events: funerals, celebrations, weddings,
contests and so forth were accompanied by musical instruments. The ancient
Greeks classified music by the effect it had on people – good, or bad. The ear-
liest surviving scraps of compositions or manuscripts date from this period.
The ancient Greeks developed a tonal system based on acoustics and a system
of musical notation using the Greek alphabet, and also evolved a sophisticat-
ed aesthetics of music. Three octave genera were developed: the diatonic, the
chromatic and the enharmonic. Terms such as harmony and symphony also
survive from ancient times.
Greek music was almost always subordinate to poetry, and hence to the
emphasis on the emotional moment of the poem being performed. It appears
that music and poetry were so intimately associated that the one simply did
not exist without the other. It was common for the same person to compose
both the words and the music. The development of the musical arts led to
520
H. Tomas 2016, 54.
521
J. Huizinga 1970, 212.
522
523
M. Bošković-Stulli 1961, 34-35.
524
A. Musić 1942, 52.
525
J. Huizinga 1970, 212-213. [Translator’s note: quotation from Homo ludens: a study of the play-ele-
ment in culture, 1949, 159, the English translation of Johan Huizinga’s Homo ludens: Proeve eener
bepaling van het spel-element der cultuur]
526
M. Višić 2010, 99.
109
umjetnosti daju i religijski praznici. Tako je na pitijskim igrama u Delfima 586.
godine stare ere pobijedio svirač na aulosu, po imenu Sakadas. Komad koji je
izvodio govorio je o pobjedi Apolona u borbi sa aždajom. Drugi autor, Timotej
iz Mileta, je oko 417. godine stare ere u svojoj kompoziciji Nautilos prikazao
buru na moru. Vremenom su se pojedini instrumenti koristili isključivo za
određene kultove. Tako je duhački instrument aulos korišten prilikom izvođe-
nja predstava i komada posvećenih kultu Dioniza, dok je lira korištena u čast
Apolonovu kultu. Kada je Apolon u pitanju,527 uz pomoć muzike se pokušavala
dočarati borba Apolona i zmaja Pitosa i to po tačno određenom redosljedu:
uvodno raspoloženje, Apolon izaziva zmaja, borba i Apolonova pobjeda i nje-
gove pobjedničke pjesme. Do danas su sačuvane desetine grčkih kompozicija
ili fragmenata. Među njima ističu se Pindarova pitijska pobjednička nota, Fra-
gment hora iz Euripidova Oresta, Dvije delfijske himne Apolonu, Nadgrobnica
Seikilosa iz Tralesa u Maloj Aziji, Odlomak jedne škole za frulu i mnogi drugi.
Najznačajnije muzičko djelo odnosi se na Apolonovu delfijsku himnu, koja
nažalost nije u potpunosti sačuvana.528 Muzika se stavlja u direktni kontakt i
sa teatarskim predstavama. Tako znamo da se dio tragedije koji se izvodio uz
muzičku pratnju nazivao melopeja.529
Značajan je broj i do danas poznatog instrumentarija antičke populacije.
Kod starih Grka riječ je o liri i kitari, žičanim instrumentima koji su proizvodili
samo jedan ton. Lira je više služila za neformalno muziciranje u domovima, te
za podučavanje djece muzici. Kitara je služila za izvođenje solističkih nastupa
i koncerata, te je bila nešto kompliciranija za sviranje. U kategoriju žičanih
instrumenata spadale su i harfe, te jednožičani monokord. Od duhačkih instru-
menata posebno popularni su bili aulos, koji se sastojao od cijevi sa rupicama,
diaulos sa dvije odvojene cijevi, hromatski aulos, flauta – monokromna siringa i
Panova flauta ili polikromna siringa. Duhački instrumenti su pravljeni najčešće
od kosti, drveta ili u kombinaciji ovih materijala sa bronzom.530 Ondašnji mu-
zičari su poznavali i udaraljke poput kimbali,531 kastanjeta, bubnjića i činela,
te prvi instrument sa dirkama - hidraulis.532 Navedeni instrumentariji omogu-
ćavao je i razvoj različitih oblika muzičke umjetnosti. Do danas su ostala svje-
dočenja o izvođenju kitarodije, interludijuma, aulodije, kitaristika, pitijskih
527
O Apolonu: R. Grevs 2008, 72-78,
528
K. Nef 1937, 17-23.
529
530
I. Žižek 2008, 81-84 i 86.
531
532
Udaraljke kao instrumenti su zabilježeni i na mozaicima. I. Žižek 2008, 85, fig. 8.
110
the development of different musical instruments, among them the lyre, the
cithara and the aulos. Religious holidays also stimulated the development of
the musical arts. At the Pythian games in Delphi in 586 BCE, victory went to an
aulos player named Sakadas, who performed a composition commemorating
Apollo’s victory over the dragon. In 417 BCE Timotheus of Miletus composed
his Nautilos, describing a tempest at sea. Later, certain instruments were used
solely for specific cults: the aulos at plays dedicated to Dionysus, the lyre in
honour of Apollo.527 Music was used to evoke the combat between Apollo and
the serpent or dragon Python, following a standard sequence: introductory
mood, Apollo challenges the dragon, the combat, Apollo is victorious, his vic-
tory song. Dozens of Greek compositions or fragments of composition have
survived, notably Pindar’s Pythian victory ode, a fragment of the chorus from
Euripides’ Orestes, two Delphic hymns to Apollo, the epitaph of Seikilos of
Tralles in Asia Minor, and part of a study for the flute. The most significant mu-
sical composition is a Delphic hymn to Apollo, which has not survived in its
entirety.528 Music was also a feature of theatre performances; we know of part
of a tragedy performed to musical accompaniment known as melopoeia.529
Many ancient musical instruments are still familiar today. The ancient
Greeks had the lyre and the cithara, stringed instruments of which each string
produces a single note. The lyre was used mainly for informal music-making
at home and in teaching music to children. The cithara, which was more dif-
ficult to play, was used at solo performances and concerts. Other stringed in-
struments were the harp and the single-stringed monochord. Popular wind
instruments included the aulos, the double diaulos, the chromatic aulos, the
flute or monochromatic syrinx, and the Pan pipes or polychromatic syrinx.
Wind instruments were usually made of bone or wood, sometimes in com-
bination with bronze.530 Musicians also used percussion instruments such as
the the tympanon,531 castanets, drums and cymbals, and the first keyed instru-
ment, the hydraulis.532 The diversity of instruments made it possible to develop
various forms of the musical arts. Accounts survive of performances of the
kitharodic and the aulodic nomos, the latter introduced at the Pythian games
527
For Apollo, see R. Graves 2008, 72-78.
528
K. Nef 1937, 17-23.
529
530
I. Žižek 2008, 81-84 and 86.
531
532
Percussion instruments have also been recorded in mosaics. I. Žižek 2008, 85, fig. 8.
111
nomusa, te različitih oblika horskog pjevanja. Najznačajnije forme horskog
pjevanja su se odnosile na tren, pean i ditiramb. Prvi oblik je bio namijenjen za
pogrebe, drugi za radosne trenutke, a treći je bio posvećen Dionizu.533 Heleni-
stički period također bilježi živu aktivnost na polju izvođenja muzike koja je
i tada bila neizostavni dio vjerskih proslava, igara, festivala, sportskih manife-
stacija i sličnih dešavanja.534 U ovom kontekstu može se spomenuti i boginja
Kibela koja je prema tradiciji pronašla cimbale, flautu i doboš, kako bi mogla
organizirati igre i plesove.535 U vjerskom kontekstu treba promatrati i domaće
prikaze Silvana u različitim formama i pratnjama, koji se javlja sa instrumen-
tom siringom (katalog br. 104, Tab. 44, 104, katalog br. 106-109, Tab. 45, 106-109,
katalog br. 110 i 111, Tab. 46, 110 i 111).
Pod neposrednim grčkim uticajem, Etrurci također baštine muzičku umjet-
nost.536 Mnogobrojni arheološki dokazi, sačuvane freske sa prikazima čitavih
orkestara, muzičkih instrumenata, ali i igara dokazuju koliku je ulogu na sva-
kodnevni život imala muzika i kod ovog naroda. Tako sa scena freske u „Grob-
nici štitova“ iz Tarkvinija otkrivamo muzički život Etruraca.537 Ista je situacija
i kada govorimo i o „Grobu igračica“,538 kultnoj namjeni igara u „Grobu augu-
ra“,539 „Grob triklinija“540 i drugi. Na pojedinim etrurskim predstavama vidimo
da je instrumentariji bio identičan grčkim. Etrurci su također koristili žičane
instrumente poput lire541 ili duhačke instrumente.542 Neki sačuvani izvori go-
vore i o pojedinim instrumentima koji bi se mogli definirati kao nacionalni
etrurski instrumenti. Na prvom mjestu se misli na dvostruku frulu i trubu po-
znatu pod nazivom salpinx. Pored navedenih, pisani izvori ili sačuvani prikazi
potvrđuju etrursko korištenje instrumenata poput barbitona, svinute trube -
cornu, te udaraljke – krotali.543
Rimljani preuzimaju muziku od Grka, te vrše odvajanje poezije od muzike.
Muzika kao forma umjetničkog izražavanja, za razliku od antičkih Helena, u
rimskom društvu gubi na značaju. Sve više ona postaje dio aktivnosti rezervi-
533
M. Uzelac 2005, 19-22.
534
M. Cary 1972, 317.
535
S. Osvalt 1980, 182.
536
M. Pallottino 2008, 326-327.
537
B. Gavela 2007, 37.
538
B. Gavela 2007, 39.
539
B. Gavela 2007, 50.
540
B. Gavela 2007, 70-71.
541
B. Gavela 2007, 54.
542
B. Gavela 2007, 71.
543
112
and hence known as the Pythian nomos, interludes, and various forms of cho-
ral music. The principal forms of choral music were the threnody, the pae-
an and the dithyramb, the first a funeral dirge, the second a victory song also
performed at joyous occasions, and the third dedicated to Dionysus.533 Mu-
sic continued to be performed in the Hellenistic period, when it remained an
essential feature of religious celebrations, games, festivals, athletics and such
like.534 In this context, mention may be made of the goddess Cybele, to whom
tradition ascribes the invention of the tympanon, flute and the drum, to ac-
company merry dances.535 Local images of Silvanus in different forms and with
various attendants, featuring the syrinx or Pan pipes, also fall within the reli-
gious context. (catalogue no. 104, Plate 44, 104, catalogue nos. 106-109, Plate 45,
106-109, catalogue nos. 110 and 111, Plate 46, 110 and 111).
Etruscan music was directly influenced by Greece.536 Many archaeological
finds, surviving frescoes depicting entire orchestras, musical instruments or
games, reveal the importance of music in the lives of the Etruscans. These in-
clude the frescoes in the Tomb of the Shields in Tarquinia;537 the Tomb of the
Dancers,538 the cultic games in the Tomb of the Augurs539 and the Tomb of the
Triclinium.540 Certain Etruscan scenes reveal that some of their instruments
were identical to those of the Greeks; they also used stringed instruments such
as the lyre,541 or wind instruments.542 Some surviving sources refer to instru-
ments that might be regarded as Etruscan national instruments, in particu-
lar the double flute and the straight trumpet known as the salpinx. Written
sources or images also reveal that the Etruscans used instruments such as the
barbiton, the curved horn or cornu and the crotala, a percussion instrument.543
The Romans adopted music from the Greeks, but drew a distinction be-
tween poetry and music. Music as a form of artistic expression lost much of its
importance in Roman society, in contrast to that of ancient Greece, increasing-
533
M. Uzelac 2005, 19-22.
534
M. Cary 1972, 317.
535
S. Oswalt 1980, 182.
536
M. Pallottino 2008, 326-327.
537
B. Gavela 2007, 37.
538
B. Gavela 2007, 39.
539
B. Gavela 2007, 50.
540
B. Gavela 2007, 70-71.
541
B. Gavela 2007, 54.
542
B. Gavela 2007, 71.
543
113
ran za robove.544 Muzika u rimskom društvu postaje dio tjelesnog užitka, te dio
perverznih privatnih priredbi. Ova funkcija muzike zabilježena je u životopisu
cara Nerona.545 Kod Rimljana muzika postaje faktor moralnog zastranjivanja
te su Rimljani, barem deklarativno, zazirali od muzike i plesa. Paradoksalna je
činjenica da je i u takvim okolnostima muzika imala značajnu ulogu i u religio-
znom i u svakodnevnom životu. U periodu Carstva vladar Domicijan izgrađuje
Odeon – koncertnu dvoranu,546 koja je služila za muzička takmičenja.547 Pod
neposrednim kulturološkim uticajima Grka i Etruraca, Rimljani prihvataju i
različite instrumente, razvijajući i neke specifičnosti na njima. Različiti arhe-
ološki dokazi, ali i pisani izvori govore o postojanju svirale tibie, hidrauličnih
orgulja, žičanih instrumenata citre i lire, duhačkih instrumenata tube i bucine,
udaračkih instrumenata sistrum, cymbalium i drugih.548
Kod antičkih Rimljana muzika je bila povezana sa nekoliko društvenih segme-
nata. Prvenstveno je riječ o vjerskim običajima, rimskom teatru i izvođenju tea-
tarskih predstava, ritualnom izvođenju u toku javnih manifestacija, te upotrebi
muzičkih instrumenata u izvođenju vojnih ceremonija i vojsci uopćeno. Upravo
ovaj posljednji primjer ilustrira i bronzana figurina sa prikazom vojnog trubača,
koja je pronađena na tlu Bosne i Hercegovine (katalog br. 100, Tab. 42, 100).
Stupanjem na historijsku pozornicu kršćanstva kao nove religije koja je bila
u usponu dolazi do promjene odnosa prema muzici. Muzika nastala kao rezul-
tat duhačkih instrumenata se zabranjuje, a vokalne religijsko-muzičke izvedbe
postaju jedini vid zvaničnog muziciranja.549
Predstave svirača
(katalog br. 26, Tab. 9, 26, katalog br. 53 i 54, Tab. 22, 53 i 54, katalog br. 55 i 56,
Tab. 23, 55 i 56, katalog br. 57, Tab. 24, 57 a, katalog br. 100, Tab. 42, 100)
Najstariji antički predmeti koji se čuvaju u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine, a predstavljaju scene muziciranja, su ulomci crvenofiguralnih
posuda na kojim se vide osobe sa lirom (katalog br. 53 i 54, Tab. 22, 53 i 54).
Sličan sadržaj sa prikazom Silena koji ima liru sa sedam žica, također je za-
stupljen na vrlo reprezentativnom primjerku crvenofiguralne posude (katalog
544
G. Manuwald 2011, 80-90.
545
K. Nef 1937, 17-23.
546
Odeoni su bili manjih dimenzija i pokriveni. B. N. Nestorović 1952, 382.
547
Ž. Noel Rober 2009, 200.
548
549
N. Ferri 2008, 93.
114
ly becoming the preserve of slaves.544 It became a feature of physical pleasure
and of depraved private performances, as recorded in the biography of the em-
peror Nero,545 and a factor in moral deviance. As a result, the Romans professed
to abhor music and dance. Paradoxically, though, music played an important
part in both religious and everyday life. The emperor Domitian built an odeon,
or concert hall,546 where music competitions were held.547 Directly influenced
by the Greeks and Etruscans, the Romans also adopted various instruments,
some of which they further refined. Archaeological finds and written sources
refer to the tibia, the hydraulic organ, stringed instruments such as the zither
and lyre, wind instruments such as the tuba and the buccina, and percussion
instruments such as the sistrum and the tympanum.548
Among the ancient Romans, music was associated with certain social fea-
tures, primarily religious customs and theatre performances, ritual perfor-
mances as part of public events, and the use of musical instruments during
military ceremonies and other military matters. This last is illustrated by a
bronze statuette of a military trumpeter, found in Bosnia and Herzegovina
(catalogue no. 100, Plate 42, 100).
Attitudes towards music changed when the new religion of Christianity
made its appearance. Wind instruments were banned, and vocal religious mu-
sic became the only officially recognized kind.549
Images of musicians
(catalogue no. 26, Plate 9, 26, catalogue nos. 53 and 54, Plate 22, 53 and 54, cat-
alogue nos. 55 and 56, Plate 23, 55 and 56, catalogue no. 57, Plate 24, 57a, cata-
logue no. 100, Plate 42, 100)
The oldest artefacts of antiquity in the collection of the National Museum
of Bosnia and Herzegovina on which images of musicians are to be seen are
sherds of red-figure vases with the figures of lyre-players (catalogue nos. 53
and 54, Plate 22, 53 and 54). A fine example of a red-figure vase (catalogue no.
26, Plate 9, 26) bears an image of Silenus with a seven-stringed lyre. Another
two sherds depict a boy or youth playing a wind instrument (catalogue nos.
544
G. Manuwald 2011, 80-90.
545
K. Nef 1937, 17-23.
546
Odeons were smallish, roofed buildings. B. N. Nestorović 1952, 382.
547
Jean-Noël Robert 2009, 200.
548
549
N. Ferri 2008, 93.
115
br. 26, Tab. 9, 26). Druga dva ulomka predstavljaju muškarca i to dječaka-mla-
dića koji svira neki duhački instrument (katalog br. 55 i 56, Tab. 23, 55 i 56). Sce-
na žene koja sjedi i svira duhački instrument, a koja pripada crnofiguralnom
stilu također se čuva u antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
(katalog br. 57, Tab. 24, 57 a).
U grupi predmeta iz Bosne i Hercegovine, koji pokazuju sadržaj neke tea-
tarske scene je i svjetiljka sa prikazom plesača sa dvocijevnom frulom u pro-
filu.550 U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine čuva se i već
spomenuta bronzana figurina svirača iz Donje Blatnice kod Mostara (katalog
br. 100, Tab. 42, 100). Iako skromno, ovaj predmet potvrđuje nesumnjivu upo-
trebu i izvjesni značaj koji je muzika imala na lokalnu populaciju u rimskoj
provinciji Dalmaciji.
Predstave plesačica i plesača

(katalog br. 4, Tab. 2, 4, katalog br. 6 i 7, Tab. 3, 6 i 7, katalog br. 28, Tab. 10, katalog
br. 59, Tab. 24, 59 i 59 a, katalog br. 113, Tab. 47, 113 a)
U sklopu rekonstrukcije teatarsko-muzičkih izvedbi u antičko doba ističu se
i menade.551 Menade su bile žene pratilje Dioniza. Često su nazivane i baha-
natkinje ili tijade. Pod uticajem vjerskih osjećanja padale su u trans, koji se
između ostalog manifestirao i izvođenjem različitih plesno-muzičkih komada,
a što je potvrđeno i mnogobrojnim spomenicima na kojima je ova tradicija i
zabilježena.552 Na području Bosne i Hercegovine je upravo konstatiran kameni
spomenik na kojem je prikazana scena plesa jedne menade (katalog br. 113,
Tab. 47, 113 a). Nekoliko predstava menada prikazano je i na grčkim slikanim
posudama koje se čuvaju u antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Herce-
govine (katalog br. 4, 7 i 28, Tab. 2, 4, Tab. 3, 7, Tab. 10).
Plesove u direktnoj vezi sa Dionizovim misterijama predstavlja i scena na
grčkoj slikanoj posudi (katalog br. 6, Tab. 3, 6). Riječ je o sceni koja predočava
izvođenje plesa. Vrsti izvođenja plesnih numera najvjerovatnije možemo pri-
dodati i primjerak slikane posude na kojoj se vide tri žene odjevene u duge
haljine (katalog br. 58, Tab. 24, 58 i 58 a).
Ovim primjerima možemo pridodati i fragment atičke pikside na kojoj se
jasno vidi scena sa šest muških nagih figura koje plešu (katalog br. 59, Tab. 24,
550
A. Busuladžić 2007, 112, br. 39.
551
Menade su prikazivane kako plešu, držeći u ruci timpan. M. Parović-Pešikan 1981, 156.
552
S. Osvalt 1980, 207.
116
55 and 56, Plate 23, 55 and 56). A black-figure vase showing a seated woman
playing a wind instrument (catalogue no. 57, Plate 24, 57a) also belongs in the
antiquities collection of the National Museum of Bosnia and Herzegovina.
The group of artefacts from Bosnia and Herzegovina with images from the
theatre includes a lamp featuring a dancer in profile, with a double flute.550 The
bronze figure of a musician from Donja Blatnica near Mostar already referred
to (catalogue no. 100, Plate 42, 100), also in the antiquities collection of the Na-
tional Museum of Bosnia and Herzegovina, provides clear evidence of the im-
portance of music to the local population in the Roman province of Dalmatia.
Images of men and women dancers

(catalogue no. 4, Plate 2, 4, catalogue nos. 6 and 7, Plate 3, 6 and 7, catalogue no.
28, Plate 10, catalogue no. 59, Plate 24, 59 and 59a, catalogue no. 113, Plate 47,
113a)
Maenads feature prominently in any reconstruction of theatrical and musical
performances in antiquity.551 Female followers of Dionysus, and the most signi-
ficant members of his thiasos or retinue, they are often also known as Bacchan-
tes. Inspired by the god, they would dance themselves into a religious trance,
as depicted on the many monuments recording this tradition.552 A stone mo-
nument in Bosnia and Herzegovina (catalogue no. 113, Plate 47, 113a) bears just
such an image of a maenad dancing. Other images of maenads appear on Greek
vases kept in the antiquities collection of the National Museum of Bosnia and
Herzegovina (catalogue nos. 4, 7 and 28, Plate 2, 4, Plate 3, 7, Plate 10).
Dances relating to the Dionysian mysteries are also depicted in a scene on
another Greek vase (catalogue no. 6, Plate 3, 6). Another painted vase showing
three women in long dresses also probably depicts a dance (catalogue no. 58,
Plate 24, 58 and 58a). To these may be added a sherd from an Attic pyxis clearly
showing a scene of six naked men dancing (catalogue no. 59, Plate 24, 59 and
59a). This probably represents Comos, the god of merry-making, the source of
the comic chorus, analogies of which are found on vases in Athens.553

550
A. Busuladžić 2007, 112, no. 39.

551
Maenads are depicted dancing, holding a thyrsos, syrinx or tympanon. M. Parović-Pešikan 1981,
156.
552
S. Oswalt 1980, 207.
553
117
59 i 59 a). Najvjerovatnije je riječ o predstavi veselog komosa, koji je izvor ko-
mičnog hora, a čije analogije su zabilježene na posudama u Ateni.553 U kontek-
stu plesanja muškaraca može se spomenuti i scena plesa naoružanih vojnika
na posudama geometrijskog stila. Ovi plesovi su imali ulogu podizanja morala
vojske neposredno prije napada.554
Scene na kojima su prikazani različiti načini izvođenja plesova u paru, u
formi zborova muškaraca ili žena koje se gibaju, plesni koraci, poskakivanje
nogu, te naglašene kretnje ruku ukazuju na prisustvo plesa već kod Etruraca.555
Plesovi su zabilježeni i kasnije kod Rimljana. Ples je bio značajan i u religij-
skim ceremonijama i kod vojske. Ples uz zvuke oružja, Vellicrepa saltatio, slavio
je Romulovu otmicu Sabinjanki. Drugi u izvorima zabilježeni rimski ples je
poznat pod nazivom tripudium. Riječ je o religijskom plesu bratstva Salijevaca,
koji je proslavljan u oktobru i martu.556
Orfej – pjevač i svirač lire i Kaliopa – muza pjevačica

(katalog br. 101-103, Tab. 43)
Značaj muzičke umjetnosti u antičko doba potvrđuje i mit koji govori o Or-
feju.557 Orfej je bio sin muze Kaliope i riječnog boga Eagra.558 Bio je jedan od
najvećih pjesnika559 koji je ukazivao poštovanje bogovima izvodeći svoje pje-
sme.560 Zbog velike ljubavi koju je osjećao prema svojoj umrloj supruzi Euri-
diki,561 otišao je u podzemni svijet.562 Tamo je pjevao svojim čuvenim glasom,
ali i svirao zlatnu liru koju mu je poklonio Apolon,563 a Muze ga naučile kako
da svira.564 Njegovo muzičko umijeće je opčinilo mnogobrojna božanstva koja
su ga čula. I kasnije, na zemlji, Orfej je toliko zanosno pjevao i svirao da su na
zvuke njegovog glasa i svirke mnoge zvijeri i ptice došle da ga slušaju.565 Tradi-
553
554
555
556
557
V. D. Macchioro 1930, 3-28.
558
R. Grevs 2008, 103.
559
L. M. Owen 1996, 3.
560
S. Osvalt 1980, 255.
561
P. O. M. Morford – J. R. Lenardon 2003, 358.
562
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, III, Leipzig, 1897. – 1902, 1159-
1164.
563
P. O. M. Morford – J. R. Lenardon 2003, 360-361.
564
R. Grevs 2008, 103.
565
J. P. Darmon 1995, 61-62.
118
Another instance of men dancing is found in a scene of armed soldiers
dancing, on vases in the geometric style. These war dances were designed to
boost the moral of the soldiers before going into battle.554
Scenes showing couples dancing, in the form of groups of men or women per-
forming dance movements and steps, skipping and making exaggerated move-
ments with their hands, indicate the presence of dance among the Etruscans.555
Later, dances are also recorded among the Romans, for whom dance was
important in both religious ceremonies and in the army. The Bellicrepa Salta-
tio, a Roman military dance, is said to have been instituted by Romulus, after
he had carried off the Sabine virgins. Another Roman dance recorded in sourc-
es was known as the tripudium, a religious dance of the Salii brotherhood, cel-
ebrated in October and March.556
Orpheus the singer and lyre-player and Calliope,

the beautiful-voiced Muse
(catalogue nos. 101-103, Plate 43)
The myth of Orpheus reveals the importance of the musical arts in ancient
times.557 Orpheus, son of the Muse Calliope and the river god Oeagrus,558 was
one of the greatest poets,559 honouring the gods in his songs.560 His love for his
dead wife Eurydice561 was so great that to bring her back he descended into
the underworld.562 There, accompanying himself on the golden lyre given to
him by Apollo,563 which he was taught to play by the Muses,564 he charmed
the gods with his singing. Later, back on earth, he sang and played the lyre so
exquisitely that the beasts and the birds would gather round to listen to him.565
After his death, his lyre was carried to heaven by the Muses and placed among
the stars.566 His death was met with lamentations, and his return to life was
554
555
556
557
V. D. Macchioro 1930, 3-28.
558
R. Graves 2008, 103.
559
L. M. Owen 1996, 3.
560
S. Oswalt 1980, 255.
561
P. O. M. Morford – J. R. Lenardon 2003, 358.
562
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, III, Leipzig, 1897-1902, 1159-1164.
563
P. O. M. Morford – J. R. Lenardon 2003, 360-361.
564
R. Graves 2008, 103.
565
J. P. Darmon 1995, 61-62.
566
G. Budžak 2004, 195-199.
119
cija govori da je nakon Orfejeve smrti, njegova lira stavljena na nebo između
sazviježđa.566 Njegova smrt je obilježavana žalopojkama, a povratak u život je
obilježavan gozbom, koja je bila neka vrsta paganske verzije Uskrsa.567 Sve ovo
je utjecalo da je zabilježen čitav spektar orfičkih misterija,568 koje su podrazu-
mijevale različite ekstatične situacije569 i pojavu kultne zajednice orfirizma,570
na koju je posigurno, obzirom na tradiciju koja se vezala za Orfeja, morao utje-
cati i muzički segment.
Pored muzičkog, mit o Orfeju je imao uticaja i na razvoj teatarske umjet-
nosti. Tako je u Euripidovoj tragediji Alcestis iz V stoljeća stare ere zabilježeno
da je kralj Tesalije Admetus dopustio svojoj supruzi da umre umjesto njega. U
navedenom djelu on izjavljuje da bi u slučaju da ima pjevačke i muzičke vrline
Orfeja, mogao sići u podzemlje da povrati svoju suprugu.571
Ovaj mit je zabilježen i na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Naime,
na lokalitetu rimske vile u Paniku kod Bileće otkriven je mozaik sa prikazom
Orfeja u pjevačkom zanosu (katalog br. 101, Tab. 43, 101). Razne životinje opči-
njene njegovom pjesmom i svirkom pohitale su prema Orfeju.572 Ovaj mome-
nat zabilježen je na mnogobrojnim spomenicima diljem Rimskog carstva.573
Orfejeva majka, muza Kaliopa, se također stavlja u kontekst umjetnosti.574
Prema sačuvanoj tradiciji ona je bila jedna od najotmjenijih muza. Bila je kćer
Zeusa i Mnemosine. Držana je za zaštitnicu umjetnosti, posebno pjesništva i
to epskog.575 Kaliopino ime je izvedeno od grčkih riječi za ljepotu i glas. Zbog
svoje uloge ime joj znači Lijepoglasna. Uloga svih muza je ujedno bila i pje-
vanje radi zabave bogovima na Olimpu. Na veselim događajima vjenčanja,
igre, radosti, ali i tuge i sahrane muze su bile neizostavan dio. One nadahnjuju
pjesnike i pjevače. Tako je muza Erato prikazivana sa žičanim instrumentima.
Ona je zaštitnica lirske poezije i ljubavnog pjesništva. Euterpa je bila muza
sviranja na fruli i zaštitnica lirike i muzike, dok je Melpomena bila također
566
G. Budžak 2004, 195-199.
567
P. Carus 1903, 484.
568
V. D. Macchioro 1930, 53-74.
569
V. D. Macchioro 1930, 29-53.
570
V. D. Macchioro 1930, 122-145.
571
L. E. Owen 1996, 5.
572
A. Busuladžić 2008,105-107.
573
I. Žižek 2008, 82, N. Ferri 2008, 93.
574
S. Osvalt 1980, 228.
575
D. Srejović – A. Cermanović 2004, 190
120
celebrated with a banquet, a pagan version of the Resurrection.567 A range of
Orphic mysteries568 evolved, marked by ecstasy569 and the emergence of Or-
phic communities,570 which must also have had an impact on music.
The Orpheus myth also influenced the development of the performing arts.
In Euripides’ tragedy Alcestis, composed in the 5th century BCE, King Adme-
tus of Thrace allows his wife to die instead of him, saying, “If I had the voice
and music of Orpheus, I would descend to the underworld to bring you back.”571
This myth is recorded in Bosnia and Herzegovina, at the Roman villa in
Panik near Bileća, where a mosaic was uncovered portraying Orpheus in an
ecstasy of song (catalogue no. 101, Plate 43, 101), with animals, entranced by
his music, gathering around him.572 This scene appears on many monuments
throughout the Roman Empire.573
Calliope, mother of Orpheus, is also a key figure in the arts.574 The daugh-
ter of Zeus and Mnemosine, she is traditionally regarded as one of the most
refined of the Muses, presiding over the arts and in particular over epic poet-
ry.575 Her name derives from the Greek words for beauty and voice: Calliope,
the beautiful-voiced. The Muses not only inspired and personified knowledge
and the arts, especially literature, dance and music, but also entertained the
gods on Mount Olympus. They were an essential part of joyous occasions such
as weddings and games, but also of sorrow and of funerals. Erato, whose em-
blem was the cithara, was the Muse of love poetry; Euterpe, whose emblems
were the aulos and the syrinx, was the Muse of music, song and lyrical poet-
ry; and Melpomene was the Muse of tragedy.576 In different traditions there
were nine Muses, others including Clio, Polyhymnia and Thalia; it is said there
were originally three, one of who was Melete, or in later traditions four, one of
whom was Arche.577 The Muses were synonymous with the melodious sounds
of nature, birdsong, the babble of water, the sound of wind, which led to the
567
P. Carus 1903, 484.
568
V. D. Macchioro 1930, 53-74.
569
V. D. Macchioro 1930, 29-53.
570
V. D. Macchioro 1930, 122-145.
571
L. E. Owen 1996, 5.
572
A. Busuladžić 2008,105-107.
573
I. Žižek 2008, 82, N. Ferri 2008, 93.
574
S. Oswalt 1980, 228.
575
D. Srejović – A. Cermanović 2004, 190
576
577
M. Višić 2010, 27.
121
muza pjevanja i zaštitnica tragedije.576 Pored ovih javljaju se muze poznate
po imenima Klio, Meleta, Polimahia, Arkha, Talija i druge.577 Muze su bile si-
nonim za melodične zvukove prirode, pjev ptica, žubor vode, zvuk vjetra, što
je dovodilo do ispoljavanja misli i osjećaja u različitim oblicima umjetničkog
izražavanja, prvenstveno poeziji, književnosti, ali i muziciranju. Autori ovih
umjetničkih djela vidjeli su u tome djelovanje nekog božanstva, koje je pod-
sticalo na umjetničku kreativnu snagu. Ova uloga je upravo bila rezervirana za
muze.578 One postaju inspiratori umjetničkog i duhovnog stvaralaštva i mani-
festacije lijepog. Predočavane su kao misaona bića, te nisu imale hram. Ovo je
razlogom da im se nisu prinosile žrtve, niti su tretirane kao bića povezana sa
božanskim.579
Na području današnje Bosne i Hercegovine na lokalitetu Stolac, pronađena
je i bronzana aplika Muze (katalog br. 102, Tab. 43, 102), koja je vjerovatno bila
dekorativni dio nekog većeg predmeta. Prikazi muza u različitim tehnikama i
materijalima nisu bili rijetkost u Rimskom carstvu.580
Na mozaiku sa lokaliteta Panik kod Bileće, pored prikaza Orfeja nalazi se i
prikaz njegove majke Kaliope (katalog br. 103, Tab. 43, 103). Ona se kao majka
stavlja u direktnu korelaciju sa Orfejom.581 Prisustvo ova dva mitska bića sa
velikom vjerovatnoćom ukazuje na to da su ljudi koji su živjeli na prostoru da-
našnje Bosne i Hercegovine bili svjesni uloge i značaja ova dva bića u rimskoj
umjetnosti, poeziji, pjesništvu, muzici i njihovom izvođenju.
U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da su diljem antičkog svijeta pronađeni
mnogobrojni spomenici, skulpture,582 slikana keramika,583 freske, mozaici584 i
drugi spomenici koji prikazuju Orfeja.585
U značajnom broju slučajeva prikazi Orfeja se tumače i kao kriptokršćan-
ski simbol.586 Usvajanje Orfeja kao zamjene za Božanskog pastira vidljivo je
576
577
M. Višić 2010, 27.
578
M. Višić 2010, 26.
579
M. Višić 2010, 28.
580
N. Ferri 2008, 92.
581
A. Busuladžić 2008, 105-107.
582
R. E. Panyagua 1972, 88, 91, 93, 94, 95, 96, 98, 100, 101, 102, 103,107, 108, 111, 112, 113, 123, 125, 130.
583
F. Bejaoui 1992/93, 141.
584
L. F. Miraj 2013, 103, 118, 120, H. Stern 1955, 68, 69, 70, 71, 73, 74, 75, Z. Dimitrov 2014, 31.
585
1207.
586
V. D. Macchioro 1930, 186-205.
122
artistic expression of thoughts and feelings in poetry, literature and music. The
authors and composers of these works saw this as inspiration from a god, who
instilled the creative force: the very role that was the preserve of the Muses,578
who inspired artistic and spiritual creativity and the manifestation of beauty.
They were seen as reflective or imaginative beings, and thus had no temple, no
sacrifices were made to them, nor were they treated as beings with a connec-
tion to the divine.579
A bronze appliqué decoration of a Muse (catalogue no. 102, Plate 43, 102)
found in Stolac, in Bosnia and Herzegovina, was probably part of a larger ob-
ject. Images of Muses in various materials and made using various techniques
were not uncommon in the Roman Empire.580
The mosaic from Panik near Bileća with the image of Orpheus also portrays
his mother Calliope (catalogue no. 103, Plate 43, 103).581 The presence of these
two mythical figures strongly suggests that the people living in what is now
Bosnia and Herzegovina were aware of their role and importance in Roman
art, poetry, song, music and their performance.
Further evidence of this is the fact that many monuments, sculptures,582
painted vases,583 frescoes, mosaics584 and so on depicting Orpheus have been
found throughout the ancient world.585
In a significant number of instances, images of Orpheus have been seen as
a crypto-Christian symbol.586 Orpheus in place of the Good Shepherd can be
seen on many Christian monuments.587 The motif of Orpheus the musician
has also been used in portrayals of the biblical David, as the royal psalmist and
unusually talented musician.588
578
M. Višić 2010, 26.
579
M. Višić 2010, 28.
580
N. Ferri 2008, 92.
581
A. Busuladžić 2008, 105-107.
582
R. E. Panyagua 1972, 88, 91, 93, 94, 95, 96, 98, 100, 101, 102, 103,107, 108, 111, 112, 113, 123, 125, 130.
583
F. Bejaoui 1992/93, 141.
584
L. F. Miraj 2013, 103, 118, 120, H. Stern 1955, 68, 69, 70, 71, 73, 74, 75, Z. Dimitrov 2014, 31.
585
1207.
586
V. D. Macchioro 1930, 186-205.
587
R. Lanciani 1893, 23.
588
R. Hachlili 2013, 414-415.
123
na mnogobrojnim spomenicima kršćanskog karaktera.587 Motiv muzikalnog
Orfeja je korišten i u prikazivanju biblijskog Davida, kao kraljevskog psalmiste
i muzičara sa izvanrednim muzičkim sposobnostima.588
Hermes – Merkur – izumitelj lire

(katalog br. 1, Tab. 1, 1a, katalog br. 14, Tab. 5, 14, katalog br. 21-23, Tab. 7, katalog
br. 52, Tab. 21, 52 i 52a)
Za antičku muziku i njenu pojavnost u društvu veže se i ime boga Hermesa589
– Merkura.590
U rimskoj mitologiji Merkur,591 bog trgovine i putovanja, pandan je grčkom
bogu Hermesu.592 Sličnosti su također impozantne i sa etrurskim bogom Turm-
som.593
Hermes je bio poznat prvenstveno kao glasnik bogova.594 On je bio sin Ze-
usa i Atlantove kćeri Maje.595 Bio je najmlađi od dvanaest olimpijskih bogova
i zaštitnik lukavstva,596 sna, pastira, bog prevara, umješnosti i dosjetljivosti.597
Ovakve osobine stekao je mnogobrojnim lukavstvima koja je činio.598 Rođen je
u pećini na planini Kileni, u Arkadiji. Na tom mjestu je živjela i Maja. Tradicija
govori da je čim se rodio, od kornjačinog oklopa, volovske kože, trske i ovčijih
crijeva izradio instrument liru uz koju je zapjevao o ljubavi svojih roditelja. Od
svog polubrata Apolona je ukrao stado krava pa mu je da bi ga udobrovoljio,
poklonio liru. Hermes je pronašao i frulu koju je opet poklonio Apolonu.599
Zbog ova dva poklona Apolon ga je darovao vrijednim nagradama. Apolon mu
je, između ostalog, dao nadzor nad govedima.600
587
R. Lanciani 1893, 23.
588
R. Hachlili 2013, 414-415.
589
S. Osvalt 1980, 379-381.
590
591
S. Osvalt 1980, 219-220.
592
593
K. A. Giunio 2004, 141.
594
A. Musić 1942, 71.
595
Paulys-Wissowa Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1912, 738-791.
596
597
LIMC 5/1, 1990, 285-387.
598
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884. – 1886, 2342-
2431.
599
O Apolonu: R. Grevs 2008, 55.
600
K. A. Giunio 2004, 141.
124
Hermes – Mercury – inventor of the lyre
(catalogue no. 1, Plate 1, 1a, catalogue no. 14, Plate 5, 14, catalogue nos. 21-23, Plate
7, catalogue no. 52, Plate 21, 52 and 52a)
The god Hermes589 or Mercury590 is also associated with music in the ancient
world. In Roman mythology, Mercury,591 the god of commerce and of travellers,
is the counterpart of the Greek god Hermes.592 There are also striking similari-
ties with the Etruscan god Turms.593
Hermes, originally known as the messenger of the gods,594 was the son of
Zeus and Atlas’ daughter Maia.595 He was the youngest of the twelve Olympian
gods, the patron of subterfuge,596 sleep, herdsmen, trickery, art and wit,597 qual-
ities ascribed to him on account of the many ruses for which he is known.598
He was born in a cave on Mount Cyllene, in Arcadia, where his mother Maia
lived. Tradition has it that as a new-born baby he made a lyre from the shell
of a tortoise, the hide of a calf, reeds and sheep gut, which he played while
singing of the love of his parents. He stole a herd of cows from his half-brother
Apollo, whom he mollified by giving him the lyre. Hermes also invented the
reed pipe, and this too he gave to Apollo.599 For this he was richly rewarded by
Apollo, who allowed him to keep the cows.600
In the Roman tradition, the Greek Hermes is identified with Mercury,601
who is typically portrayed with a purse,602 as in our specimens (catalogue nos.
21, 22, 23, Plate 7, 21, 22 and 23).
govina has several statuettes of this deity (catalogue nos. 21-23, Plate 7), as well
as a number of Greek vases with scenes that include Hermes (catalogue nos.
589
S. Oswalt 1980, 379-381.
590
591
S. Oswalt 1980, 219-220.
592
593
K. A. Giunio 2004, 141.
594
A. Musić 1942, 71.
595
A. Pauly & G. Wissowa Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Stuttgart, 1912, 738-
791.
596
597
LIMC 5/1, 1990, 285-387.
598
599
For Apollo, see R. Graves 2008, 55.
600
K. A. Giunio 2004, 141.
601
A. Musić 1942, 168.
602
LIMC 6/1, 1992, 500-554, D. Srejović – A. Cermanović 2004, 262, M. Sanader 2008, 186.
125
U rimskoj tradiciji grčki Hermes je poistovjećen s Merkurom.601 Jedna od
karakteristika prikazivanja je i pojava kese,602 što je upravo slučaj s našim pri-
mjercima (katalog br. 21, 22, 23, Tab. 7, 21, 22 i 23).
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine čuva se nekoliko
figurina ovog božanstva (katalog br. 21-23, Tab. 7), te nekoliko grčkih slikanih
vaza sa scenama na kojima je, između ostalog, prikazan i Hermes (katalog br.
1, 14 i 52, Tab. 1, 1a Tab. 5, 14603 i Tab. 21, 52 i 52a). Analogije bronzanih figurina
postoje u Singidunumu,604 Sloveniji,605 a različiti spomenički tragovi zabilježe-
ni su i na prostoru Hrvatske.606
Apolon – svirač lire

(katalog br. 1, Tab. 1, 1b, katalog br. 2, Tab. 2, 2, katalog br. 24 i 25, Tab. 8, katalog
br. 52, Tab. 21, 52 i 52a, katalog br. 63, 64, 65, 66, Tab. 26)
Za kult boga Apolona vezuju se mnogobrojne mitske tradicije.607 Apolon je bio
sin Zeusa i Lete.608 Bio je to bog svjetlosti, rođen na otoku Delosu,609 koji je na-
kon njegovog rođenja počeo da cvjeta i sija.610 On je ubio strašnog Pitona611 koji
je proganjao njegovu majku i osnovao je delfijsko proročište.612 Strijela Erosa
ga je pogodila,613 pa se nesretno zaljubio u nimfu Dafne. Služio je i kod svoga
mezimca, kralja Admeta, radi otkupljenja grijeha.614 Stalno se nalazi u društvu
devet muza i vješto svira na liri.615 Zbog toga se posebno veže za muziku. Apo-
lona su na Delosu slavili kroz igre, pjesmu i muziku.616 Za ime Apolona se veže i
događaj kada je zbog ubistva zmaja Pitona prvi spjevao pjesmu pobjede zvanu
pean. U čast njegovog kulta izvođene su i Pitijske igre koje su se sastojale od
muzičkog takmičenja, u kojem je svaki takmičar izvodio muzičku himnu u čast
601
A. Musić 1942, 168.
602
LIMC 6/1, 1992, 500-554, D. Srejović – A. Cermanović 2004, 262, M. Sanader 2008, 186.
603
Ulomak je znatno fragmentiran, pa se cjelokupna scena samo pretpostavlja.
604
605
M. Strmčnik 1997, 278, 12.
606
M. Sanader 2008, 185-186.
607
E. Hamilton 1962, 25-26.
608
S. Osvalt 1980, 48, R. Grevs 2008, 72.
609
LIMC 2/1, 1984, 183-363.
610
G. Budžak 2004, 30-35.
611
612
N. A. Kun 2004, 39-40.
613
614
N. A. Kun 2004, 42-43.
615
G. Budžak 2004, 30-35.
616
Paulys Wissowa Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1895, 2-110.
126
1, 14 and 52, Plate 1, 1a, Plate 5, 14603 and Plate 21, 52 and 52a). Analogies to the
bronze statuettes were found in Singidunum604 and Slovenia,605 and a number
of monuments have been recorded in Croatia.606
Apollo – the lyre player

(catalogue no. 1, Plate 1, 1b, catalogue no. 2, Plate 2, 2, catalogue nos. 24 and 25, Plate 8,
catalogue no. 52, Plate 21, 52 and 52a, catalogue nos. 63, 64, 65, 66, Plate 26,)
There are many myths about Apollo,607 the son of Zeus and Leto.608 He was the
god of light, born on the island of Delos,609 where the earth burst into flow-
er and shone with light after his birth.610 He killed the dreadful Python,611 his
mother’s enemy, at the Oracle of Delphi, of which he was the patron.612 Struck
by an arrow loosed by Eros,613 he fell unhappily in love with the nymph Daph-
ne. He also served King Admetus, as punishment for his sins.614 A skilled lyre
player, his constant companions were the nine Muses;615 thus he is also seen as
a god of music. He was celebrated in dance, song and music on Delos.616 Apollo
also sang the first victory song, or paean, after slaying the Python. The Pythian
games were held in his honour, consisting of musical contests at which each
contender performed a hymn to Apollo; later, athletics contests were added.617
Other myths tell of his musical contests with Marsias and Pan.618 His musi-
cal talents were as famous as those of Orpheus, both attracting even animals
603
The piece is badly damaged, so the identification of the scene as a whole is conjectural.
604
605
M. Strmčnik 1997, 278, 12.
606
M. Sanader 2008, 185-186.
607
E. Hamilton 1962, 25-26.
608
S. Oswalt 1980, 48, R. Graves 2008, 72.
609
LIMC 2/1, 1984, 183-363.
610
G. Budžak 2004, 30-35.
611
612
N. A. Kun 2004, 39-40.
613
614
N. A. Kun 2004, 42-43.
615
G. Budžak 2004, 30-35.
616
A. Pauly & G. Wissowa Real Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1895,
2-110.
617
618
R. Graves 2008, 73.
127
Apolona. Kasnije su se u ovim igrama počela izvoditi sportska takmičenja.617
U grčkoj tradiciji zabilježene su i priče o njegovom muzičkom takmičenju sa
Marsijom i Panom.618 Njegova vještina muziciranja je poznata poput Orfejeve.
On svira liru i privlači čak i životinje da ga slušaju.619 Prikazuje se često nag, lijep,
skladnog tijela i izraženih muških proporcija, te kovrdžave kose.620
Kult boga Apolona je bio razmjerno dobro zastupljen na prostoru današnje
Bosne i Hercegovine,621 ali i u različitim formama i na mnogim drugim lokali-
tetima.622 U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine nalazi se
osam predmeta koji prikazuju Apolona. Riječ je o jednoj bronzanoj dobro oču-
vanoj statueti Apolona (katalog br. 63, Tab. 26, 63), čije se vrlo slične paralele
mogu konstatirati u Singidunumu,623 te još jedna oštećena bronzana figurina
(katalog br. 24, Tab. 8, 24). U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine se nalazi i jedan keramički ulomak sa naslikanim prikazom Apolona
(katalog br. 25, Tab. 8, 25), te scena na grčkim slikanim vazama (katalog br. 1,
Tab. 1, i katalog br. 52, Tab. 21). U posljednju kategoriju može se uvrstiti i slikana
scena koja, između ostalog, prikazuje Apolona pobjednika svirke (katalog br.
2, Tab. 2, 2). Na prostoru Bosne i Hercegovine pronađeni su i epigrafski spo-
menici koji također potvrđuju prisustvo ovog kulta (katalog br. 64, 65, 66, Tab.
26, 64, 65, 66). Prikazi Apolona su dosta česti na antičkim lokalitetima. Tako
su otkrivene bronzane figurine na prostoru Slovenije,624 Panonije,625 Kosova,626
Francuske,627 Rumunije,628 a kamene i druge izvedenice otkrivene su u Vimina-
cijumu629 i drugim lokalitetima u Srbiji,630 Hrvatskoj, Makedoniji i Vojvodini.631
617
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884.-1886, 422-467.
618
R. Grevs 2008, 73.
619
S. Osvalt 1980. 48-51.
620
A. Musić 1942, 67.
621
E. Imamović 1977, 211-214.
622
Grupa autora 2015, 76 i 117, D. Srejović – A. Cermanović 2004, 38-42.
623
624
M. Strmnčnik 1997, 278, sl. 13.
625
Lj. Tadin 1979, 10-12.
626
N. Ferri 2008, 91, E. Dobruna-Salihu 2010, 156.
627
P. Lebel 1962, 15-16, br. 4.
628
D. Alicu – C. Pop – V. Wollmann 1979, 143, br. 371.
629
Grupa autora 1980, 25, br. 164.
630
A. Jovanović 2007, 9-14.
631
128
to listen to them playing the lyre.619 He is often portrayed in the nude, with a
beautiful body of markedly masculine proportions, and curly hair.620
The cult of Apollo was quite well represented in Bosnia and Herzegovina,621
and in various forms and at many other places.622 The antiquities collection of
the National Museum of Bosnia and Herzegovina includes eight artefacts por-
traying Apollo. One is a well-preserved bronze statuette (catalogue no. 63, Plate
26, 63), very similar to others found at Singidunum,623 and to another, damaged
bronze statuette (catalogue no. 24, Plate 8, 24). The antiquities collection of
the National Museum of Bosnia and Herzegovina also has a pottery sherd with
a painted image of Apollo (catalogue no. 25, Plate 8, 25), as well as scenes on
Greek vases (catalogue no. 1, Plate 1, catalogue no. 52, Plate 21). Among these is
a scene depicting Apollo victorious in music (catalogue no. 2, Plate 2, 2). Epi-
graphic monuments providing evidence of the cult of Apollo have also been
found in Bosnia and Herzegovina (catalogue nos. 64, 65, 66, Plate 26, 64, 65,
66). Images of Apollo are quite common at ancient sites: bronze statuettes
have been found in Slovenia,624 Pannonia,625 Kosovo,626 France627 and Ruma-
nia,628 and artefacts in stone and other materials at Viminacium629 and other
sites in Serbia,630 Croatia, Macedonia and Vojvodina.631
619
S. Oswalt 1980. 48-51.
620
A. Musić 1942, 67.
621
E. Imamović 1977, 211-214.
622
Group of authors 2015, 76 and 117, D. Srejović – A. Cermanović 2004, 38-42.
623
624
M. Strmnčnik 1997, 278, fig. 13.
625
Lj. Tadin 1979, 10-12.
626
N. Ferri 2008, 91, E. Dobruna-Salihu 2010, 156.
627
P. Lebel 1962, 15-16, no. 4.
628
D. Alicu – C. Pop – V. Wollmann 1979, 143, no. 371.
629
Group of authors 1980, 25, no. 164.
630
A. Jovanović 2007, 9-14.
631
129
Atena – izumitelj frule
U kontekstu uloge muzike u antičkom društvu, jedno od božanstava koje se
ističe je i grčka boginja Atena. Njen kult je bio raširen posvuda po Grčkoj.632
Ona je bila Zeusova i Metidina kćer.633 Veliki je broj tradicija koje govore o rođe-
nju ove boginje.634 Najpoznatija je ona koja svjedoči o njenom rođenju iz Zeu-
sove glave.635 Pored ovoga, mitologija spominje i da ju je rodio Zeus, jer je njenu
majku sklonio u svoje tijelo, te time spriječio ostvarenje proročanstva da će
dijete koje rodi Metida biti vladar svijeta. Za roditelje Atene uzimaju se i gigant
Palant, kiklop Bront ili tesalski kralj Iton. U svim mitovima je prezentirana kao
djevica. Ateni se pripisuje da je bila zaštitnica kuće, kućanskih poslova, sit-
nih ljudi i zanatlija. U tom smislu je otkrila i ljudima podarila različite sprave.
Među njima pronašla je i ljudima podarila frulu,636 i trubu637 koja je u različitim
oblicima, kao duhački instrument, bila prisutna tokom cijelog antičkog doba.
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, čuva se nekoliko
skulptura ove boginje. Među njima ističe se tijelo od mramora (katalog br. 60,
Tab. 25, 60) i glava sa predstavom Atene (katalog br. 61, Tab. 25, 61). Pored ove dvi-
je skulpture, u istoj zbirci se nalazi i reljefna pločasta keramička predstava Atene.
Vidljiva je bogata draperija, ali glava nije sačuvana (katalog br. 62, Tab. 25, 62).
Silvan – svirač siringe

(katalog br. 104, Tab. 44, 104, katalog br. 106-109, Tab. 45, katalog br. 110 i 111, Tab. 46).
Kult koji se, između ostalog, veže i za pojavu muzike, a pripada prostoru da-
našnje Bosne i Hercegovine je i kult Silvana. Silvan je bio štovan širom Rim-
skog carstva.638 Ovu činjenicu potvrđuju i pronađeni spomenici na prostorima
današnje Srbije, Makedonije, Crne Gore, Galije, Afrike, Sirije,639 Germanije,640
632
A. Musić 1942, 65-66.
633
O Ateni: Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1884.-1890,
675-703, R. Grevs 2008, 45-47.
634
E. Hamilton 1962, 24-25.
635
Paulys Wissowa Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1896, 1942-2019.
636
637
R. Grevs 2008, 90.
638
S. Osvalt 1980, 307.
639
E. Imamović 1977, 55-82.
640
K. P. Goethert 2015, 27-36.
130
Athene – inventor of the flute
Another deity of note in the role of music in ancient society is the Greek god-
dess Athene, who was worshipped throughout Greece.632 The daughter of Zeus
and Metis,633 her birth is the subject of many myths,634 the most famous being
that she was born from Zeus’ head.635 Another is that Zeus gave birth to her
after swallowing her mother to pre-empt the prophecy that Metis’ children
would depose him. Others identified as Athene’s father are the Titan Pallas, the
Cyclops Brontes, or King Itonus of Thessaly. All the myths say she was a virgin.
She was the protectress of the home and household affairs, of the humble,
and of artisans and craftsmen, and in that capacity she invented and bestowed
on them various devices and instruments. These included the flute636 and the
trumpet,637 a wind instrument present in various forms throughout the ancient
world.
govina holds a number of statues of Athene, including a marble torso (cata-
logue no. 60, Plate 25, 60) and a head (catalogue no. 61, Plate 25, 61), as well as
a terracotta plaque with the image of Athene, showing her elaborately draped
garments, but missing the head (catalogue no. 62, Plate 25, 62).
Silvanus – the syrinx player

(catalogue no. 104, Plate 44, 104, catalogue nos. 106-109, Plate 45, catalogue nos.
110 and 111, Plate 46).
Silvanus, whose cult was present throughout the Roman Empire,638 including
the region that is now Bosnia and Herzegovina, is also associated with mu-
sic. Evidence of his cult is provided by monuments found in Serbia, Macedo-
632
A. Musić 1942, 65-66.
633
For Athene, see Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1884-
1890, 675-703, R. Graves 2008, 45-47.
634
E. Hamilton 1962, 24-25.
635
A. Pauly & G. Wissowa Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1896,
1942-2019.
636
637
R. Graves 2008, 90.
638
S. Oswalt 1980, 307.
131
Hrvatske641 te drugim područjima. Silvan je bio bog granica, te čuvar međa.642
On je bio najpopularnije božanstvo siromaha u Rimu, zaštitnik tesara, trgova-
ca žitom, te svih onih koji su bili vezani za neki vid šumske industrije. Štovali
su ga i gladijatori, ali i lovci, robovi i koloni. Ono što je bitno naglasiti je da
italske varijante Silvana prikazuju kao poljoprivrednika. Prema analizi prona-
đenih spomenika koji imaju ikonografske predstave, može se dati jedan opći
zaključak da su mnogi narodi imali neko lokalno božanstvo vezano za stada,
šume, pašnjake, vegetaciju, te se dolaskom pod vlast Rima to domaće božan-
stvo u promjeni imena poistovjećuje sa rimskim božanstvom Silvanom.643 Na
domaćim spomenicima Silvan je prikazivan kao šumsko božanstvo.644 Vreme-
nom se razvija forma koja Silvana na našim prostorima prikazuje u antropo-
morfnom, pa teromorfnom obliku sa pridodanim rogovima, kozijim nogama
i papcima umjesto stopala.645 Ovi ikonografski elementi ukazuju na veću slič-
nost sa grčkim Panom,646 ali epigrafski spomenici izrijekom navode Silvana.647
Ova povezanost sa grčkim Panom648 upravo i ima zajedničke elemente u ulozi
i tradiciji koja povezuje ova dva boga sa muzikom i instrumentima. Naime, do-
maći Silvan je u različitim predstavama prikazivan, između ostalog, i sa duhač-
kim instrumentom koji se nazivao siringa. Siringa je instrument koji se veže
za Keramba, sina gorske nimfe Ejdoteje, koji je posjedovao velika stada. On je
izumio siringu, a bio je poznat i po pjevanju uz liru.649 Ovaj detalj pastira koji
svira siringu je potvrda da se sva božanstva koja su u najširem smislu vezana za
stada i šume, gotovo po pravilu ikonografski prikazuju sa ovim instrumentom.
U našem slučaju ikonografski sličan grčkom Panu je domaći, odnosno rimski
Silvan.650 Na prostoru Bosne i Hercegovine ima nekoliko zabilježenih spome-
nika Silvana, u različitom kontekstu, koji se prikazuje sa siringom (katalog br.
104, Tab. 44, 104, katalog br. 106-109, Tab. 45, katalog br. 110 i 111, Tab. 46).
641
M. Milićević Bradač 2008, 359-364.
642
M. Milićević Bradač 2008, 362.
643
Sve o Silvanu vidi: E. Imamović 1977, 55-82.
644
S. Bekavac 2011, 153-154.
645
E. Imamović 1977, 56-58, S. Bekavac 2011, 154.
646
A. Musić 1942, 75.
647
M. Sanader 2008, 178.
648
O Panu: R. Grevs 2008, 94-96.
649
650
D. Rendić-Miočević 1955, 5-40.
132
nia, Montenegro, Gaul, Africa, Syria,639 Germania,640 Croatia641 and elsewhere.
A god of woods and fields, he was the guardian of boundaries.642 He was the
most popular deity among the poor in Rome, the protector of carpenters, grain
merchants, and all those associated with forestry in all its forms. He was also
worshipped by gladiators, hunters, slaves and colonists. Italic variants of Sil-
vanus depict him as a farmer. Iconographic analysis of monuments suggests
that many peoples had a local deity associated with flocks, woods, pastures
and vegetation, and that when they came under Roman rule those local de-
ities underwent a change of name, being identified with the Roman god Sil-
vanus.643 He is portrayed as a god of woods on local monuments.644 Various
forms of Silvanus evolved in this part of the world show him in anthropomor-
phic or theriomorphic form, with horns, the legs of a goat and cloven hooves
instead of feet.645 These iconographic features suggest closer similarity to the
Greek Pan,646 but epigraphic monuments specifically refer to Silvanus.647 He
also shares other attributes with Pan,648 both being associated with music and
musical instruments. The local Silvanus is often depicted with the wind in-
strument known as the syrinx or pan pipes, an instrument associated with
Cerambus, son of the nymph Eidothea, owner of large flocks, who is credited
with inventing the syrinx and was also known for his singing to the accompa-
niment of the lyre.649 This indicates that deities broadly associated with flocks
and woods are almost invariably depicted with the syrinx. In our case, the lo-
cal, Roman Silvanus650 is iconographically similar to the Greek Pan. In Bosnia
and Herzegovina, a number of monuments of Silvanus are known in various
contexts, complete with the syrinx (catalogue no. 104, Plate 44, 104, catalogue
nos. 106-109, Plate 45, catalogue nos. 110 and 111, Plate 46).
639
E. Imamović 1977, 55-82.
640
K. P. Goethert 2015, 27-36.
641
M. Milićević Bradač 2008, 359-364.
642
M. Milićević Bradač 2008, 362.
643
For Silvanus see E. Imamović 1977, 55-82.
644
S. Bekavac 2011, 153-154.
645
E. Imamović 1977, 56-58, S. Bekavac 2011, 154.
646
A. Musić 1942, 75.
647
M. Sanader 2008, 178.
648
For Pan, see R. Graves 2008, 94-96.
649
650
D. Rendić-Miočević 1955, 5-40.
133
Siringa kao instrument je neizostavni inventar kod mnogobrojnih nimfi, bogo-
va, vladara i heroja,651 a različite tradicije izum siringe pripisuju i drugim mit-
skim osobama, poput kralja Mide.652
Pojava muzičkog instrumenta sistruma

(katalog br. 105, Tab. 44, 105 i 105 a)
Na području Bosne i Hercegovine na reljefnom prikazu nadgrobnog spome-
nika - cipusa iz Stoca, među biljnim dekorom je prikazan, teško vidljiv mu-
zički udarački instrument sistrum (katalog br. 105, Tab. 44, 105 i 105 a). I ovaj
instrument se veže za religiju, jer je služio u kultu Izide kod Egipćana. Putem
ovog kulta instrument je dospio i do ovih prostora. Nosioci ovog kulta, vojnici,
trgovci i pomorci, šireći Izidin kult neizostavno su koristili i ovaj instrument
koji je po svemu sudeći bio prisutan na našim prostorima već od I stoljeća nove
ere.653
651
D. Srejović – A. Cermanović 2004, 44, 157, 317 i 387.
652
653
134
The syrinx is associated with many nymphs, gods, rulers and heroes,651 while
some traditions also ascribe it to other mythical figures, such as King Midas.652
The sistrum, a percussion instrument

(catalogue no. 105, Plate 44, 105 and 105a)
The image of a sistrum, a percussion instrument, can just be made out among
the floral decoration of a relief on a cippus from Stolac, Bosnia and Herzegov-
ina (catalogue no. 105, Plate 44, 105 and 105a). This instrument too is associ-
ated with religion, featuring in the cult of Isis among the ancient Egyptians,
from whom it reached this part of the world. The followers of Isis, soldiers,
merchants and sailors, would have used this instrument, which it appears was
present here by the 1st century CE.653
651
D. Srejović – A. Cermanović 2004, 44, 157, 317 and 387.
652
653
135
POJAVA GLADIJATORSKIH BORBI
(katalog br. 49, Tab. 19, 49 i 49a, katalog br. 137, Tab. 56, 137, katalog br. 139-142, Tab.
57, 139-142, katalog br. 143 i 144, Tab. 58, 143 i 144)
Pojavom cirkusa sa različitim atraktivnim mješovitim

programima postupno se razvija novi ukus publike,
koja se polahko seli u arene gdje se izvode gladijator-
ske borbe.654 Gladijatorske borbe nisu predstavljale
izum Rimljana.655 One su preuzete od drugih naroda,
prvenstveno Samnita i Etruraca,656 te su svoj vrhunac
dostigle u rimskom društvu.657 Suština gladijatorskih
igara predstavljala je borbu zarobljenih neprijatelja.658
Osnovna njihova karakteristika je bila okrutnost, vrlo
često sa smrtnim posljedicama.659 U Rimu su prve
gladijatorske borbe održane prilikom pogreba660 Ju-
nija Bruta 264. godine stare ere, kada njegovi sinovi
organiziraju tri para gladijatora. Ove pogrebne gladi-
jatorske borbe u razmjerno kratkom periodu postaju
masovnije. Tako pisani izvori bilježe da su potomci
umrlih u njihovu čast obezbjeđivali dvadeset dva, pa
čak i šesdeset parova gladijatora. To je period kada
ova vrsta surovog natjecanja nije bila dio javnih igara,
nego privatne inicijative po posljednjoj želji umrlih ili
654
O gladijatorima A. Bejker 2009.
655
656
M. Charlot 2014, 5, M. Sanader 2008, 129-130.
657
O detaljima vezanim za gladijatore vidi: L. Jacobelli 2003.
658
M. A. Janković 2011, 701.
659
N. Cambi 2002, 73.
660
136
GLADIATOR COMBATS
(catalogue no. 49, Plate 19, 49 and 49a, catalogue no. 137, Plate 56, 137, catalogue
nos. 139-142, Plate 57, 139-142, catalogue nos. 143 and 144, Plate 58, 143 and 144)
The various entertainments on offer in the circus in-

cluded gladiator combats, for which the public devel-
oped a taste.654 These were not a Roman invention,655
being adopted from other peoples, mainly the Sam-
nites and the Etruscans,656 but their heyday was in
Roman society.657 Gladiators were armed combatants,
usually enemy captives who had been enslaved.658
The combats were vicious, and often had fatal conse-
quences.659 The first gladiator combats in Rome were
held at the funeral660 of Iunius Brutus Pera in 264 BCE,
to honour whom his sons had three gladiator pairs
fight to the death. Before long these funerary gladia-
tor combats involved more and more pairs. Written
sources record that the heirs of the deceased would
honour them with twenty-two or even as many as
sixty-two gladiator pairs. This was a time when these
brutal combats were not part of public games, but
were private initiatives, honouring the deceased’s last
wish or chosen by his family.661 They soon lost their
654
For gladiators, see A. Baker 2009.
655
656
M. Charlot 2014, 5, M. Sanader 2008, 129-130.
657
For more detail on gladiator combats see L. Jacobelli 2003.
658
659
N. Cambi 2002, 73.
660
661
M. Sanader 2008, 131.
137
njihovih familija.661 Ubrzo gube vjerski i pogrebni karakter662 i postaju isklju-
čivo zabava.663 Izvori bilježe i organiziranje javnih gladijatorskih igara u čast
Cezarove preminule kćerke i oca.664 Država po prvi put biva organizatorom
gladijatorskih borbi povodom smrti Cezara, a već 46. godine stare ere gladija-
torske borbe ulaze u državni kalendar.665 Gladijatorske borbe najčešće organi-
ziraju, pored vladara, gradske vlasti i bogati pojedinci.666 Konkurencija teatru
postaju cirkus i amfiteatar. Svjetina je preferirala gladijatorske borbe i trke u
odnosu na predstave i izvođenje književnih komada. Prednost ove pojave je
bila i u tome da je svjetina mogla gledati pravu bitku, učestvovati u njoj svim
čulima, ne izlažući se nikakvoj opasnosti. I profinjeniji svijet bio je pod snaž-
nim uticajem mase. Čak vremenom dolazi i do intervencija rimskih vladara667
koji omogućavaju da cirkus radi besplatno i do 30 dana, dok je takva solucija
za teatar smanjena na 15 dana. Ovakvi potezi uzrokom su da su se gladijatorske
bitke vremenom razvile u neizostavan dio ljudskih života.668 Koliko su gladi-
jatorske borbe bile popularne govori i podatak da su se pojavili i zakoni koji
su limitirali mogućnost sticanja gladijatorske popularnosti među ljudima koji
su imali političku karijeru.669 Organiziranje gladijatorskih borbi s vremenom
dobija i karakter dobročinstva, te bogati pojedinci u vidu poklona, običnim
građanima nude ovu vrstu zabave.670 I pored činjenice da su gladijatorske bor-
be bile popularne, sami gladijatori su bili dio društvenog sloja u kojem su bili
i glumci, prostitutke, te podvođači. Ove društvene kategorije su bile infames,671
te su ih Rimljani smatrali ponižavajućim.672 Ono što je do danas ostalo teško
razumljivo je društvena općeprihvatljiva pojava toleriranja sadističkih scena
najokrutnije vrste, koje su se odvijale u gladijatorskim borbama.673 Ove borbe
su imale drevno značenje munus, u čijoj osnovi su ležale procesije sa prino-
šenjem ljudskih žrtava. Široke mase stanovništva koje su prisustvovale ovim
661
M. Sanader 2008, 131.
662
M. Sanader 2008, 132.
663
A. N. Modona 1967, 168.
664
665
M. Sanader 2008, 132.
666
N. Cambi 2002, 73, M. Sanader 2008, 131.
667
O odnosu vladara i gladijatora vidi: T. Wiedmann 1995.
668
A. N. Modona 1967, 160.
669
M. Sanader 2008, 131.
670
P. Veyne 1988.
671
M. Charlot 2014, 5.
672
673
B. Burliga 2016, 120.
138
religious and funerary character, however,662 to become pure entertainment.663
Sources also record that public gladiator games were held in honour of Cae-
sar’s deceased daughter and father.664 The state first organized gladiator games
on the occasion of Caesar’s own death, and by 46 BCE, gladiator games were
part of the state calendar.665 As well as the state, gladiator combats were often
also held by city authorities and wealthy individuals.666 The circus and the am-
phitheatre competed with the theatre for audiences, who preferred gladiator
combats and chariot races to theatre performances of literary works. The com-
bats provided an opportunity for the riff-raff to watch a true fight, involving
all their senses, without any danger to themselves. More sophisticated people
too were strongly influenced by the masses. In the course of time the Roman
authorities667 provided for free entry to the circus for 30 days, while the same
privilege for the theatre was reduced to 15 days. As a result, gladiator combats
became a central feature of people’s lives.668 They were so popular that laws
were introduced to restrict the political advantages to be gained from them
by their sponsors.669 Sponsoring gladiator combats also came to be regarded
as a good deed, with wealthy individuals offering this kind of entertainment
to ordinary citizens.670 However popular gladiator combats may have been, the
gladiators themselves were part of the same social stratum as actors, prosti-
tutes and pimps – people known as the infames,671 regarded by the Romans as
the lowest of the low.672 It remains difficult for us to understand how it could
be socially acceptable to tolerate the sadistic scenes of utmost brutality that
were part of gladiator combats.673 They were regarded as a form of the ancient
munus, a commemorative duty owed to ancestors, originating from a proces-
sion with human sacrifices. The masses attending these bloody events must
have been aware of their ancient roots in religion and sacrifice, even if their
662
M. Sanader 2008, 132.
663
A. N. Modona 1967, 168.
664
665
M. Sanader 2008, 132.
666
N. Cambi 2002, 73, M. Sanader 2008, 131.
667
For relations between gladiators and the ruler, see T. Wiedmann 1995.
668
A. N. Modona 1967, 160.
669
M. Sanader 2008, 131.
670
P. Veyne 1988.
671
M. Charlot 2014, 5.
672
673
B. Burliga 2016, 120.
139
brutalnim scenama nisu mnogo marile za njihovu staru povezanost sa religij-
skim značenjem i žrvovanjem. Osnovni motiv bila je želja za zabavom.674 Ove
borbe su podrazumijevale vrlo širok spektar sadržaja, od borbi gladijatora –
koje su bile najpopularnije,675 do borbi između ljudi i životinja,676 posebno osu-
đenika, kojima je bila namijenjena sudbina smrti od strane zvijeri,677 bitaka na
vodi,678 međusobnih borbi životinja,679 raznih nadmetanja sportaša, konjskih
trka i sličnih manifestacija.680 Ponekad su prikazivali i pripitomljene zvijeri,
pantere upregnute u bige, ukroćene tigrove, slonove koji su surlom pisali po
pijesku arene.681 Puštali su gladnog medvjeda da se bori sa bivolom, slona su
huškali na nosoroga i mnoge slične predstave.682 Cilj ovakvih manifestacija je
bio da ljudi upoznaju druge narode i vide kako izgledaju strane životinje.683 Na
osnovu analize osteološkog materijala i pisanih vrela može se zaključiti da su
u različitim manifestacijama, u kojima su neizostavni dio bile životinje, bilo
u lovu, ili u sklopu borbi gladijatora sa životinjama ili životinja između sebe
korišteni leopardi, lavovi, antilope, bizoni, losovi,684 psi, mačke, kamile, jele-
ni, divlje svinje, medvjedi, lisice, zečevi, različite vrste ptica, vukovi, kozorozi i
divokoze, goveda i druge životinjske vrste.685 Prvi lov ove vrste prikazan je 186.
godine stare ere.686 Kao i kod teatra i za ovu vrstu zabave korijene treba tražiti u
religijskim običajima, odnosno festivalima u toku kojih su lovljene i žrtvovane
životinje. Posebnu ulogu u povezivanju religije i životinja su imali vjerski festi-
vali Ceralia, Floralia i ludi Taurei. Slične tradicije zabilježene su još kod antič-
kih Grka. Tokom ovih manifestacija i procesija životinje su javno prikazivane.
Ove procesije održavane su još od IV stoljeća stare ere. Korištenje životinja,
pogotovo onih egzotičnih za evropske standarde, posebno je intenzivirano od
punskih ratova i osvajanja prostora sjeverne Afrike, čime je znatno olakšana
674
A. N. Modona 1967, 152-153.
675
A. J. Koutsoukis 1978, 136-138, E. Guhl – W. Korner 1994, 561-562.
676
A. Bejker 2009, 111-127, E. Guhl – W, Korner 1994, 563.
677
S. I. Vuković 2015, 30-31.
678
A. Bejker 2009, 101-111.
679
S. I. Vuković 2015, 30-31.
680
D. Rnjak 1979, 23.
681
M. Mackinnon 2006, 1-25.
682
A. N. Modona 1967, 170-172.
683
D. G. Kyle 1998, 3.
684
S. I. Vuković 2015, 23.
685
S. I. Vuković 2015, 51-152.
686
140
aim was entertainment.674 These games included not only gladiator combats,
the most popular event,675 but also fights between men and animals,676 in par-
ticular involving convicts sentenced to death by wild beasts,677 water battles,678
fights between animals,679 competitive athletics, chariot races and the like.680
Trained wild animals sometimes also featured: panthers harnessed to a char-
iot, tame tigers, elephants said to have written in the sand of the arena with
their trunks.681 A hungry bear would be set to fight with a buffalo, elephants
to provoke rhinoceroses, and so on.682 The object of these events was for the
crowd to get to know other peoples and to see what exotic animals looked
like.683 Analysis of osteological material and written sources suggest that many
different animals were used in various events, whether in the hunt or as part
of gladiator combats with animals or as animals fighting animals, including
leopards, lions, antelope, bison, elk,684 dogs, cats, camels, deer, wild boar, bears,
foxes, hares, birds of various kinds, wolves, ibex and chamois, and cattle.685 The
first venatio of this kind took place in 186 BCE.686 Like the theatre, this type of
entertainment too has its roots in religious practices, in the form of festivals
at which animals were hunted and sacrificed. The most significant of these
were the Ceralia, Floralia and ludi Taurei. Similar traditions were also present
among the ancient Greeks. During these processions, which date from the 4th
century BCE, the animals were on public display. The use of animals, partic-
ularly those seen as exotic by Europeans, increased markedly after the Punic
Wars and the conquest of North Africa, which made it much easier to acquire
African species.687 There are records of as many as 9,000 animals being slaugh-
tered at major events.688 Obtaining animals in such large numbers was a lo-
674
A. N. Modona 1967, 152-153.
675
A. J. Koutsoukis 1978, 136-138, E. Guhl – W. Korner 1994, 561-562.
676
A. Baker 2009, 111-127, E. Guhl – W, Korner 1994, 563.
677
S. I. Vuković 2015, 30-31.
678
A. Baker 2009, 101-111.
679
S. I. Vuković 2015, 30-31.
680
D. Rnjak 1979, 23.
681
M. Mackinnon 2006, 1-25.
682
A. N. Modona 1967, 170-172.
683
D. G. Kyle 1998, 3.
684
S. I. Vuković 2015, 23.
685
S. I. Vuković 2015, 51-152.
686
687
S. I. Vuković 2015, 21-22.
688
S. I. Vuković 2015, 24.
141
nabavka afričkih životinja.687 Na ovim velikim manifestacijama zabilježeni su
slučajevi ubistva i do 9000 životinja.688 Da bi se obezbijedio ovoliki broj životi-
nja, bila je neophodna i velika organizacija, koja je podrazumijevala i aktivno
učešće vojske, rimskih uglednika, administracije, te na koncu i cara i države.
Čitave službe i vojne jedinice bile su zadužene samo da love i transportiraju
divlje zvijeri do amfiteatara.689
Ovakve iznimno teške situacije su podrazumijevale dobro obučene gladija-
tore. U carskom Rimu država je priređivala ove borbe preko svojih službenika
koji su zamijenili lanistae, ljude koji su imali gladijatorske škole.690 I nakon pre-
uzimanja organizacije gladijatorskih škola – ludi gladiatorii691 od strane države,
u provincijama su gladijatorske škole u rukama privatnika i dalje egzistirale.
U specijaliziranim kasarnama, kakve su bile Ludus magnus i Ludus matuti-
nus, regruti su postupno savlađivali obuku i borilačke vještine pod nadzorom
iskusnih preživjelih starih gladijatora. Obuka je započinjala na način da su po-
četnici vježbe obavljali sa lutkom koja je bila postavljena na zemlju, dok su
kasnije prelazili na teže vježbe. Posljednja faza obuke se nazivala primus palis,
nakon čega je gladijator sticao pravo da uđe u arenu.692
Sama organizacija gladijatorskih surovih borbi imala je tačno propisanu
proceduru. Dan prije nastupa servirana im je besplatna vrlo raznovrsna i obi-
lata večera (cena libera). Nakon večere gladijator pristupa fizičkoj i psihičkoj
pripremi. Borbe su se održavale sljedećeg dana poslijepodne,693 dok su prije-
podne694 gladijatori provodili vrijeme u lovu – venancijama,695 a u podne su
izvodili spectaculum meridianum696 sa zabavnim sadržajima slabije klase gla-
dijatora koji su za oružje imali bič. U tim dešavanjima prije samih borbi vršena
su i smaknuća osuđenih.697 Jedna od omiljenijih vrsta gladijatorskih aktivnosti
je bio venantio, lov zvijeri. Gladijatori su učestvovali, često i nenaoružani u
lovu u areni koja je nalikovala na prirodni ambijent. Zabilježeni su i slučajevi
687
S. I. Vuković 2015, 21-22.
688
S. I. Vuković 2015, 24.
689
S. I. Vuković 2015, 34-37.
690
691
692
A. N. Modona 1967, 171.
693
A. Bejker 2009, 198-209.
694
A. Bejker 2009, 174-186.
695
A. Bejker 2009, 146.
696
A. Bejker 2009, 186-198.
697
A. Bejker 2009, 141-165.
142
gistical challenge, involving the army, prominent Romans, the administration,
and finally even the emperor and the state. Entire departments and military
units were responsible solely for capturing wild beasts and transporting them
to the amphitheatres.689
This also required well trained gladiators. In Imperial Rome this was or-
ganized by officials of the state, replacing the lanistae or gladiator managers
who ran schools for gladiators.690 Even after the gladiator schools, known as
ludi gladiatorii,691 were taken over by the state, such schools continued in pri-
vate hands in the provinces. Recruits in specialist barracks, such as the Ludus
magnus and the Ludus matutinus, were taught martial skills by experienced
older gladiators. The training began with recruits practising on a dummy on
the ground before moving on to more difficult exercises. The final stage in their
training was known as the primus palis, after which the gladiator earned the
right to enter the arena.692
The organization of the gladiator games themselves followed a prescribed
procedure. The day before the event, gladiators were provided free of charge
with a lavish banquet, the cena libera. The gladiators then prepared them-
selves physically and psychologically. The combats were held on the following
afternoon,693 the gladiators having spent the morning694 in wild-beast shows
or venationes,695 followed at noon by the spectaculum meridianum696 with en-
tertainment by lower-ranking gladiators armed with whips. These events pre-
ceding the actual combats also included the execution of those condemned
to death.697 The venatio or wild-beast hunt, one branch of the gladiator games,
was one of the favourite gladiator sports. The gladiators taking part were of-
ten unarmed, and the arena resembled a natural setting. Massacres were often
a feature of the venatio, with several thousand animals slaughtered. Small-
scale naval battles were known as naumachia, while one kind of the main fea-
689
S. I. Vuković 2015, 34-37.
690
691
692
A. N. Modona 1967, 171.
693
A. Baker 2009, 198-209.
694
A. Baker 2009, 174-186.
695
A. Baker 2009, 146.
696
A. Baker 2009, 186-198.
697
A. Baker 2009, 141-165.
143
kada je u takvim hajkama vršen pravi masakr, kojom prilikom je poubijano i
po nekoliki hiljada životinja. Venantiones su predstavljale jedan ogranak gla-
dijatorskih borbi. Prave male pomorske bitke u obliku gladijatorskih borbi su
se nazivale naumahije, a glavni oblik se nazivao hoplomahije, borbe između
ljudi.698 Pojam naumahija699 značio je reprodukciju historijskih pomorskih
okršaja, koji su priređivani u javnim građevinama, prenamjenovanim za ovu
vrstu zabave. Naumahije su organizirane u amfiteatrima, teatrima, cirkusu, ili
za tu namjenu iskopanim površinama. Osnovna karakteristika se odnosila na
naplavljivanje površine i dotjerane scenografije, kako bi se dotična pomorska
bitka predočila što istinitijom. Naumahije su bile masovna manifestacija, koja
je podrazumijevala sigurnu smrt velikog broja učesnika. One zato nisu uobiča-
jena gladijatorska borba, nego su priređivane u iznimnim trenutcima. Koliko
je ovaj vid gladijatorskih aktivnosti bio rijedak i skup, govori i podatak da su
naumahije organizirali najčešće društveni i državni vrh poput Cezara, Seksta
Pompeja, cara Augusta, cara Kaligule, Klaudija, Nerona, Tita, Domicijana, Ela-
gabala, Filipa Arapina i Aurelijana.700 U ovim manifestacijama sudjelovalo je
od 3000, do nevjerovatnih 19.000 ljudi.701
Podnevne borbe gladiatores meridiani su se odvijale ulaskom u arenu ra-
znih ubica, razbojnika, palikuća, silovatelja, koji su bili osuđeni na smrt u amfi-
teatru ad bestias. Bitka se odvijala na način da su u arenu puštali par aktera, od
kojih je jedan bio naoružan a drugi nije. Nakon ubistva jednog puštan je drugi,
da se nastavi boriti sa preživjelim. Taj postupak je provođen dok i posljednji
osuđenik ne bi bio likvidiran.702 Prije same borbe u areni (munus) gladijatori
su se okupljali u prostorijama amfiteatra i u svečanoj povorci (pompa) prodefi-
lirali bi preko borilišta. Priređivač predstave – borbe, koji je najčešće bio jedan
od najuglednijih građana703 lokalne zajednice, sjedao je na specijalno mjesto.
Poslije pozdrava organizator ili njegov zakonski zastupnik su vršili smotru
oružja (probatio armorum). Uvertira za izvođenje stvarnih borbi je podrazu-
mijevala izvođenje prividne borbe, u kojoj su se svi detalji glumili kao u pravoj
borbi. Posebnim zvukom trube obilježavan je početak prave borbe, koja se od-
698
A. N. Modona 1967, 170-171.
699
700
T. Wiedmann 1995.
701
M. Buovac 2012, 381-393.
702
A. N. Modona 1967, 173.
703
O političaru Gaju Skriboniju Kurionu koji je organizirao gladijatorske borbe vidi: A. Bejker 2009,
81-85.
144
ture, man-to-man combat, was known as hoplomachia.698 Naumachia699 was
the term used for the re-enactment of historic naval battles, held in specially
adapted public edifices – amphitheatres, theatres, circuses – or purpose-built
structures. These would be flooded and staged to give as realistic an appear-
ance of the battle as possible. Large numbers of people were involved, and
many of the participants would no doubt have met their death. These events
were not therefore ordinary gladiator combats, but were rare and very expen-
sive, held on special occasions, mainly by leading figures and rulers such as
Caesar, Sextus Pompey, the emperors Augustus, Caligula, Claudius, Nero, Titus,
Domitian, Elagabalus, Philip the Arab and Aurelian.700 From 3,000 to as many
as 19,000 people would take part in these events.701
The afternoon combats, gladiatores meridiani, began with the arrival in the
arena of murderers, robbers, arsonists and rapists sentenced to death in the
amphitheatre ad bestias. Two men, one armed, the other unarmed, would be
set against each other. After the death of one, the survivor would fight another,
and so on until the last condemned man was dead.702 Before the actual com-
bat (munus), the gladiators would form part of a formal procession (pompa)
across the arena. The editor of the games, usually a leading figure703 in the local
community, would have a special seat. After the greeting, the editor or his legal
representative would check the weapons (probatio armorum). The overture to
the real combats consisted of mock fights, accurate to the last detail. The start
of the real combats would be announced by a trumpet-blast; music also ac-
companied the fights. The gladiators fought in pairs; sometimes several pairs
would be fighting at the same time. A gladiator who refused to fight would be
whipped to force him into combat. A wounded gladiator had to fight on or
seek missio, the sparing of a defeated gladiator’s life. Written accounts suggest
that it was rare for missio not to be granted. To seek missio, the gladiator would
lay down his weapon and raise his left arm, raising his thumb or forefinger,
then cross his arms on his back or stomach. At first the editor of the games
alone would decide whether or not to spare the gladiator; later, the decision
was at the whim of the public. If the gladiator was to be spared, the audience
698
A. N. Modona 1967, 170-171.
699
700
T. Wiedmann 1995.
701
M. Buovac 2012, 381-393.
702
A. N. Modona 1967, 173.
703
For the politician Gaius Scribonius Curio, who held gladiator combats, see A. Baker 2009, 81-85.
145
vijala uz muziku. Gladijatori su se borili u paru, a ponekad je bilo i više parova
koji su se borili paralelno u borilištu. U slučaju da je neko odbio učestvova-
ti u borbi, postojali su metodi bičevanja kako bi se isti natjerao da prihvati
borbu. U slučaju ranjavanja gladijator je morao da nastavi borbu ili da koristi
instituciju missio, kako bi bio pomilovan. Na temelju mnogobrojnih pisanih
svjedočanstava može se zaključiti da su bile rijetke borbe u kojima nije bilo
pomilovanja. Gladijator je, spustivši oružje i podigavši lijevu ruku i ispruženi
palac ili kažiprst nagore, te skrstivši ruke na leđima ili stomaku tražio milost. U
početku je o ovome odlučivao isključivo organizator igara, a kasnije je i publi-
ka dobila pravo odlučivanja. U slučaju pozitivnog odgovora publika je mahala
maramicama ili podizala prst prema gore. Nakon toga je ranjeni borac napu-
štao arenu. U slučaju negativne odluke, publika je pružala palac nadolje.704 U
tom slučaju ranjeni gladijator se morao okretati prema pobjedniku, koji bi mu
na licu mjesta zadavao smrtonosni udarac. U nekim slučajevima oba gladijato-
ra su bila iste snage, te je rezultat bio neriješen (stontes missi sunt). Ponekada
se nije proglašavao zvanični pobjednik, već se u zamjenu dovodio novi pro-
tivnik (suppositicius, tertiarius) koji bi nastavio borbu sa pobjednikom pret-
hodne borbe. Kada bi gladijator u borbi pao, jedan od poslužitelja sa maskom
Merkura bi došao da usijanim željezom provjeri da li se radi o pretvaranju ili je
protivnik zaista mrtav.705 U nekim slučajevima gladijatoru su čekićima razbijali
glavu kako bi potvrdili da je mrtav. Iz arene su poginulog gladijatora iznosili
libitinarii.706 Tragično poginulog gladijatora bi postavili na oltar (sandopila) i u
pratnji boga smrti odvukli kroz kapiju u mrtvačnicu (spoliarium). U mrtvačnici
bi se posljednjim ubodom bodeža prekratile eventualne muke i definitivno
izvršilo ubistvo nastradalog gladijatora. U pauzi između dvije bitke poslužitelji
bi očistili krv iz arene i posuli po podu novi čisti pijesak. Pobjednik bi dobio
palminu granu ili vijenac, zlato, novac, skupocjene dragulje, ali i status slobod-
nog građanina, što mu je omogućavalo da se povuče i živi od rente.707 Često se
dešavalo da je gladijator pobjednik, opčinjen pobjedom i mogućnošću zarade
i slave, produžavao ugovor i nastavljao karijeru gladijatora.708 Rijetki srećnici bi
zbog svoje hrabrosti, ali i ljepote postajali miljenici, pogotovo imućnih žena.
704
O podizanju ili spuštanju prsta od strane gledališta postoje argumentirane dvojbe.
705
D. Rnjak 1969, 33-37.
706
A. N. Modona 1967, 172.
707
Takav slučaj gladijatora koji je umro od prirodne smrti, oslobođen od gladijatorskih borbi, pot-
vrđen je u Saloni. M. A. Janković 2011, 705.
708
A. N. Modona 1967, 172-173.
146
would wave their handkerchiefs or give the thumbs-up, when the wounded
man would leave the arena. If missio was refused, the public would give the
thumbs-down sign.704 The gladiator would then have to turn to face the victor,
who would deliver the fatal blow. If a pair of gladiators were evenly matched,
the result could be a draw (stontes missi sunt). Sometimes the victor was not
officially proclaimed; instead a new opponent (suppositicius, tertiarius) would
be brought in to continue the fight against him. When a gladiator fell in com-
bat, an official, dressed as Mercury, would test for life-signs with a red-hot
iron in case he was shamming.705 In some cases the gladiator’s head would be
smashed in with a mallet to ensure he was dead. Dead gladiators were carried
from the arena by libitinarii,706 who would lay him on an altar (sandopila) and
taken with dignity to the arena morgue (spoliarium). There a final blow with
a dagger would end his suffering if he were not already quite dead. During the
interval between two bouts, the arena would be cleared of blood and fresh
sand laid. The victor would receive a palm branch or garland, gold, money and
precious gems, and would also be freed, enabling him to retire and live as a
rentier.707 Often, though, a victorious gladiator, tempted by the opportunity
for greater earnings and glory, would continue his career as a gladiator.708 The
fortunate few, blessed with courage and good looks, might win public favour,
particularly among wealthy women, and could acquire handsome estates. Sad-
ly, the majority suffered a different fate, their lives ended in the most brutal
manner.
Various sources reveal that gladiators were recruited from a number of
groups.709 At first, they were invariably enemy captives who had been en-
slaved: Gauls, Samnites, Thracians, Dacians, Sarmatians, Jews,710 blacks (even
black women), pygmies711 and more. Hardened criminals were also sentenced
to death in the arena or to be sent to gladiator school to be trained to fight.712
704
It is not certain whether the thumbs-up or thumbs-down signals were in fact given.
705
D. Rnjak 1969, 33-37.
706
A. N. Modona 1967, 172.
707
A case of a gladiator dying a natural death after being freed from the obligation to continue fight-
ing, has been confirmed in Salona. M. A. Janković 2011, 705.
708
A. N. Modona 1967, 172-173.
709
710
D. Rnjak 1979, 33-37.
711
M. Charlot 2014, 4-21.
712
147
Takvi bi sticali i značajnu imovinu. Nažalost, većina je doživjela tešku sudbinu
te okončala život na najbrutalniji način. Različiti izvori potvrđuju postojanje
nekoliko osnovnih izvora za regrutiranje gladijatora.709 U počecima ovih borbi
učesnici su bili isključivo ratni zarobljenici, poput Gala, Samnićana, Tračana,
Dačana, Sarmata, Jevreja,710 crnaca, čak i crnih žena, pigmeja711 i drugih etnič-
kih zajednica. Teški zločinci su također osuđivani na ovaj vid kazni. Osuđeni
kriminalci su mogli biti kažnjeni na borbu u areni, te na odlazak u gladija-
torske škole radi obuke.712 Treća kategorija se odnosila na robove713 koji su ta-
kođer mogli postati gladijatori.714 Najmanja, ali i najzanimljivija grupa su bile
slobodne osobe koje su se dobrovoljno javljale da kao gladijatori učestvuju u
borbama.715 Vrsta naoružanja i opreme ovisila je o gladijatorovoj ulozi i vrsti
borbe.716 Pored ovoga i etnička pripadnost gladijatora često je znala uvjetovati
vrstu naoružanja.717 Tako su Samnićani nosili mač (spatha) i štit (scutum),718
dok su Tračani nosili krive sablje (sica) i štit (parma).719 Vremenom dolazi do
specijaliziranja stila borbi pa se pojedine kategorije gladijatora definiraju kao
eques, murmillo, thraex, hoplomachus, secutor,720 provocator i retiarus.721
Eques je bio konjanik koji se borio odjeven, protiv protivnika iste kategorije.
Murmilon se borio gol do pasa, odjeven u neku vrstu suknjice, a njegovi protiv-
nici su bili thraex i hoplomachus. Secutor je bio gonič, vrlo sličan murmilonu.722
Jedan od osnovnih ciljeva gladijatorskih borbi bio je da se rimskom narodu
prikažu vrste naoružanja i načini borbi neprijatelja. Zabava ipak nije nikada
stavljana po strani, tako da je mašta u osmišljavanju borbi bila uvijek prisutna.
Poznata je i borba pod nazivom andabates, gdje su se gladijatorima stavljali
šljemovi bez otvora za oči kako bi se borili naslijepo. Divlja bitka veće skupine
709
710
D. Rnjak 1979, 33-37.
711
M. Charlot 2014, 4-21.
712
713
A. M. Burks 2008, 46-50.
714
715
D. Rnjak 1979, 33-37, A. N. Modona 1967, 171.
716
717
O oružju gladijatora vidi: E. Guhl – W. Korner 1994, 557-558.
718
O rimskom oružju vidi: I. Radman-Livaja 2004.
719
A. N. Modona 1967, 172.
720
M. Sanader 2008, 134-135.
721
722
M. Sanader 2008, 134-135.
148
Slaves713 could also become gladiators.714 The smallest but most interesting
group was freemen who chose to become gladiators.715 The type of weapon and
equipment depended on the role of the gladiator and the type of combat,716
and could also be dictated by his ethnic origins.717 Samnites, for example, car-
ried a sword (spatha) and shield (scutum),718 while Thracians carried a curved
sabre (sica) and shield (parma).719 In due course specialized styles of com-
bat evolved, with separate categories of gladiator defined as eques, murmil-
lo, thraex, hoplomachus, secutor,720 provocator, secutor and retiarus.721 An eques
was a clothed horseman, fighting another eques. A murmillo fought bare to the
waist, with a loincloth; his opponents were thraex and hoplomachus. A secutor
or pursuer was very similar to a murmillo.722
One of the aims of gladiator combat was to present different types of weap-
on and ways of fighting to the Roman public. The entertainment factor was
never disregarded, however, to which end imaginative forms of combat were
devised. One kind of combat was the andabates, when the gladiators wore hel-
mets without openings for the eyes, so that they were fighting blind. Savage
battles between larger groups of gladiators killing each other in a free-for-all
were called sportula.723 Essedari were gladiators who fought from war chariots,
probably introduced from Britannia, and dimachaeri each had two swords.724
Retiariusi fought by throwing a net (iaculum) at the opponent725 and killing
him with a trident (fuxina).726
The principal god of the gladiators was the Roman god of war, Mars. Gladi-
ators also worshipped Diana, Heracles and Silvanus. The Greek goddess Nem-
esis, originally the distributer of fortune, whether good or bad, was patroness
713
A. M. Burks 2008, 46-50.
714
715
D. Rnjak 1979, 33-37, A. N. Modona 1967, 171.
716
717
For gladiator weapons see E. Guhl – W. Korner 1994, 557-558.
718
For Roman weapons see I. Radman-Livaja 2004.
719
A. N. Modona 1967, 172.
720
M. Sanader 2008, 134-135.
721
722
M. Sanader 2008, 134-135.
723
A. N. Modona 1967, 172.
724
M. Sanader 2008, 135.
725
M. Sanader 2008, 135.
726
A. N. Modona 1967, 172.
149
gladijatora, u kojoj su se ubijali međusobno svi protiv svih, se zvala sportula.723
Essedari su bili gladijatori koji su u bitku uskakali iz britanskih ratnih kola,
a dimachaeri su nosili po dva mača.724 Retiariusi su bili gladijatori koji su se
borili bacajući mreže (iaculum) na neprijatelja,725 nakon čega su ga trozupcem
(fuxina) ubijali.726
Glavno božanstvo gladijatora je bio rimski bog rata Mars. Pored njega gladi-
jatori su poštovali i Dijanu, Herakla i Silvana. Također, u isti kontekst se može
staviti i kult grčke boginje Nemeze koja je dijelila pravdu i sreću i bila prihva-
ćena kao zaštitnica borilišta u carsko doba.727
Mnogobrojni su i pisani izvori koji potvrđuju moralne dvojbe pojedinaca
u vezi naravi ovih surovih natjecanja.728 Intelektualna građanska elita se često
ismijavala njihovom postojanju. No, to nije umanjivalo popularnost gladija-
torskih borbi među masom. Konačnom konsolidacijom kršćanstva ova vrsta
zabave biva postupno ukidana. Nakon Milanskog edikta 313. godine biskupi i
svećenstvo su se obrušili na sve vrste igara, koje gube na masovnosti.729 Među
prvim informacijama koje potvrđuju intervencije vlasti spadaju edikti cara
Honorija iz 404. i 423. godine kojima zabranjuje krvave gladijatorske borbe.730
Prvi sačuvani dokument koji negativno tretira ovu pojavu izdaje car Konstan-
tin Veliki. Kršćanski pisci i oci osuđuju ne samo učestvovanje nego čak i gleda-
nje gladijatorskih borbi, pa ovaj običaj u svim njegovim pojavnostima konačno
nestaje iz stvarnih života u periodu kasne antike,731 tačnije u V stoljeću.732 Sma-
tra se da su gladijatorske borbe prestale da se organiziraju zauzećem Rima od
strane Alariha.733
Na širem području rimskih provincija Dalmacije i Panonije otvoreni am-
fiteatri su građeni u Saloni,734 Burnumu,735 Mursi, Zadru, Puli i drugim mjesti-
ma. Specifičnost predstavlja i antički Sisak, koji je imao dobru poziciju za odr-
723
A. N. Modona 1967, 172.
724
M. Sanader 2008, 135.
725
M. Sanader 2008, 135.
726
A. N. Modona 1967, 172.
727
G. Alföldy 1961, 107 i 121.
728
B. Burliga 2016, 119-127.
729
M. Sanader 2008, 133.
730
731
M. Buovac 2012, 390.
732
A. Bejker 2009, 211-223.
733
E. Köhne 2000, 38.
734
M. A. Janković 2011, 703-707.
735
150
of gladiators and venatores in imperial Rome and was one of the deities of the
drilling-ground.727
Numerous written sources reveal that some people had moral reservations
concerning these bloodthirsty combats.728 The intellectual elite often ridiculed
them, but this did not make gladiator combat any less popular among the
masses. It was not until Christianity was firmly established that this kind of en-
tertainment was gradually abolished. Following the Edict of Milan in 313, bish-
ops and priests spoke against all kinds of games, and audience numbers fell
sharply.729 Among the earliest evidence of intervention by the authorities are
edicts by the emperor Honorius in 404 and 423, banning gladiator fights.730 The
oldest surviving document in which these combats are referred to in negative
terms was issued by the emperor Constantine the Great. The Christian fathers
and writers condemned not only taking part in but even watching gladiator
combat, which was eventually abandoned in all its forms in late Antiquity,731
in the 5th century to be precise.732 It is believed that after Rome was sacked by
Alaric, no more gladiator combats were held.733
Open-air amphitheatres were built in the Roma provinces of Dalma-
tia and Pannonia in Salona,734 Burnum,735 Mursa, Zadar, Pula and elsewhere.
Ancient Siscia was well placed to hold naumachiae in the nearby River Kupa,
below the city walls.736 Amphitheatres were used both for the performance of
plays and, above all, for the popular gladiator games.737 Numerous sources refer
to public discontent when purpose-built theatres were enlarged and repur-
posed for use as amphitheatres.738 There were certain rules to be applied to
the construction of amphitheatres intended for gladiator games. The orches-
tra floor would be covered with fine sand; the walls separating the orchestra
from the arena, which had spaces for animal cages, were about 210 cm high,
727
G. Alföldy 1961, 107 and 121.
728
B. Burliga 2016, 119-127.
729
M. Sanader 2008, 133.
730
731
M. Buovac 2012, 390.
732
A. Baker 2009, 211-223.
733
E. Köhne 2000, 38.
734
M. A. Janković 2011, 703-707.
735
736
V. Vukelić – D. Pernjak 2013, 10-22.
737
The presence of gladiators in Salona is also attested by urns with epitaphs. M. Sanader 2008, 129-143.
738
D. Rnjak 1979, 34.
151
žavanje naumahija. One su mogle biti održavane u blizini rijeke Kupe ispod
gradskih zidina.736 Ovi objekti, pored izvođenja teatarskih predstava, primarno
su služili za izvođenje omiljenih gladijatorskih borbi.737 Mnogobrojna sačuva-
na svjedočenja govore o negodovanju ljudi u slučajevima kada su namjenski
objekti teatra trpjeli građevinske intervencije, dogradnje i prenamjene, kako
bi se prilagodili amfiteatarskim sadržajima.738 Amfiteatri u kojima su se održa-
vale gladijatorske borbe imali su i neke kanone prilikom same izgradnje. Tako
su podovi orhestre bili nasuti sitnim pijeskom. Ogradni zidovi koji su dijelili
orhestru od gradilišta bili su visoki oko 210 cm, kako bi osigurali auditorij od
životinja. Na ogradnom zidu bili su predviđeni prostori za kaveze, te kao oba-
vezni funkcionalni sadržaj i štale za smještaj životinja.739 Najspektakularnije
gladijatorske borbe su organizirane u sklopu velikih urbanih centara, prven-
stveno grada Rima. Veliki broj pokretnih predmeta koji asociraju na gladijator-
ske borbe pronađen je i u provincijama. Bronzane statue gladijatora i oslikani
prikazi i reljefi na keramičkim posudama, svjedoče o popularnosti ovih mani-
festacija.740 Važan izvor za proučavanje gladijatorskih borbi predstavljaju i mo-
zaici na kojima se vrlo živopisno prikazuju različite scene s tom tematikom.741
Pored navedenih, korisne informacije o gladijatorima nam daju i rimske lampe
sa prikazima,742 natpisi i grafiti,743 kalupi za izradu različitih predmeta sa prika-
zima gladijatora,744 te nalazi gladijatorske opreme.745 Na području Balkana ova
vrsta zabave je potvrđena od I i II stoljeća stare ere, a kulminaciju je doživjela
krajem II i početkom III stoljeća nove ere. Velika je mogućnost da je u manjim
sredinama ovakva vrsta aktivnosti izvođena i u improviziranim uvjetima bez
amfiteatara.746
U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine se čuva jedna
svjetiljka sa prikazom gladijatorske borbe (katalog br. 49, Tab. 19, 49).747 Svje-
tiljke sa predstavama gladijatora izrađivane su povodom Ludi saeculares, a
736
V. Vukelić – D. Pernjak 2013, 10-22.
737
O postojanju gladijatora u Saloni govore i urne sa natpisima. M. Sanader 2008, 129-143.
738
D. Rnjak 1979, 34.
739
740
D. Rnjak 1979, 36.
741
M. Garčević 2009, 49, 78, 90-91, 99-100 i 125.
742
O. Brukner – V. Dautova-Ruševljan – P. Milošević 1987, 172, sl. 4 i 6, 173, sl. 2, 177, sl. 1 i 2.
743
M. Sanader 2008, 133.
744
Z. Buljević 2004, 193-202.
745
M. Junkelmann 2000, 161-187.
746
D. Rnjak 1979, 36.
747
A. Busuladžić 2007, 206, T. XIX, sl. 1.
152
to protect the audience from the animals; there would also be stabling.739 The
most spectacular gladiator games were held in major cities, Rome in partic-
ular. Many artefacts associated with gladiator games have also been found in
the provinces. Bronze statues of gladiators, along with paintings and reliefs on
terracotta vases, attest to the popularity of these events.740 Mosaics with vivid
scenes of gladiator games are also a valuable source for the study of this sub-
ject.741 Further information on gladiators is to be gleaned from Roman lamps
bearing images,742 inscriptions and graffiti,743 moulds for the production of var-
ious objects with images of gladiators,744 and finds of gladiator weapons and
gear.745 Entertainments of this kind are known to have taken place in the Bal-
kans from the 1st and 2nd centuries BCE, reaching a peak in the late 2nd and
early 3rd centuries CE. It is very likely that in smaller towns lacking an amphi-
theatre, such entertainments would have been held in makeshift settings.746
govina includes a lamp decorated with the scene of a gladiator combat (cat-
alogue no. 49, Plate 19, 49).747 Such lamps were produced on the occasion of
the Ludi saeculares, and analogies with similar scenes have been found in
France,748 Serbia,749 Croatia750 and elsewhere. There are also many monuments
to or with images of Diana, Heracles/Hercules and Silvanus, which may be re-
lated to gladiator games. Numerous religious and votive monuments in Bosnia
739
740
D. Rnjak 1979, 36.
741
M. Garčević 2009, 49, 78, 90-91, 99-100 and 125.
742
O. Brukner – V. Dautova-Ruševljan – P. Milošević 1987, 172, figs. 4 and 6, 173, figs. 2, 177, figs. 1 and 2.
743
M. Sanader 2008, 133.
744
Z. Buljević 2004, 193-202.
745
M. Junkelmann 2000, 161-187.
746
D. Rnjak 1979, 36.
747
A. Busuladžić 2007, 206, T. XIX, fig. 1.
748
749
750
M. Sanader 2008, 133 with note 24.
153
uvjetne analogije sa sličnim sadržajem pronađene su i u Francuskoj,748 Srbiji,749
Hrvatskoj750 i mnogim drugim mjestima. Pored ove scene postoji i više spo-
meničkih primjera Dijane, Herakla/Herkula i Silvana, koji se uvjetno mogu,
između ostalog, staviti i u kontekst gladijatorskih borbi. Veliki broj kultnih i
votivnih spomenika u Bosni i Hercegovini751 pripada upravo zajednicama Di-
jane,752 Silvana,753 Herkula/Herakla,754 Marsa755 i Nemeze,756 koje su mogle imati
vezu sa ovom vrstom društvenih aktivnosti. Iako bez monumentalnih zdanja,
kakva do danas nisu registrirana na prostoru Bosne i Hercegovine, blizina van
svake sumnje dokazanih gladijatorskih aktivnosti u Saloni757 nameće vrlo razu-
man zaključak da su neke vrste manje spektakularnih gladijatorskih borbi ili
borilačkih vještina i igara organizirane i u unutrašnjosti provincije Dalmacije.
Dijana – zaštitnica gladijatora

Boginja Dijana predstavlja italsko božanstvo plodnosti, majčinstva, divljači
i lova.758 U složenim procesima poistovjećivanja ove boginje sa grčkom, ona
predstavlja ekvivalent grčke Artemide.759 Njen kult prenijet je rano u Rim.760
Ono što je ovu boginju povezalo sa gladijatorskim borbama je jedan okrutni
običaj vezan za njen kult. Naime, u jednom Dijaninom hramu na području
Aricije djelovao je svećenik. Preuzimanje funkcije od strane drugog svećenika
bilo je usko povezano sa običajem da pretendent ubere granu sa drveta, kojom
je morao da ubije prethodnika uvijek budnog i spremnog na odbranu. Objaš-
748
749
750
M. Sanader 2008, 133 sa napomenom 24.
751
Analizom konteksta nalaza te epigrafskog sadržaja, za veliki broj navedenih kultova u Bosni i
Hercegovini se ne može sa sigurnošću dati interpretacija u kontekstu gladijatorskih borbi. Upravo
njihova funkcija u smislu bogova zaštitnika lovstva, šuma, stada i slično njihovu primarnu narav
opredjeljuje u ovom smislu. Zbog toga ovi spomenici u najvećem broju slučajeva nisu uzeti u
obradu i razmatranje u ovom radu.
752
E. Imamović 1977, 64-73, 83-92.
753
E. Imamović 1977, 55-81.
754
E. Imamović 1977, 152-155.
755
E. Imamović 1977, 135, 146-147.
756
E. Imamović 1977, 223-233.
757
M. A. Janković 2011, 703-707, M. Sanader 2008, 129-143, Z. Buljević 2004, 193-202.
758
Paulys-Wissowa Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1903, 325-337.
759
E. Imamović 1977, 85-86.
760
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1884-1890, 1002-1011.
154
and Herzegovina751 to Diana,752 Silvanus,753 Hercules/Heracles,754 Mars755 and
Nemesis756 could be related to such events. Though no amphitheatres have yet
been found in Bosnia and Herzegovina, the proximity of proven gladiatorial
activities in Salona757 strongly suggests that less spectacular gladiator games
and combats would also have been held in the hinterland of the province of
Dalmatia.
Diana – protectress of gladiators

Diana was an Italic deity of fertility, childbirth and women, wild animals and
the hunt,758 who eventually came to be equated with the Greek goddess Ar-
temis.759 Her cult came early to Rome.760 A cruel custom associated with her
cult also links her to gladiator games. The rex Nemorensis, Diana’s priest in the
Arician wood, ever on the alert and ready to defend himself, held the position
until someone else challenged and killed him in a duel, after breaking a branch
from a certain tree of the wood. The explanation for this would be that the
goddess approved of human sacrifice,761 and thus of gladiator games and of the
resulting human victims.
Some twenty different monuments762 attesting to the worship of the god-
dess Diana763 have been found in Bosnia and Herzegovina. None, however, can
be directly associated with gladiators, so we have opted to select a few that
might indirectly corroborate or suggest the presence of gladiators or provide
751
It is not possible from a study of the context of these finds and of the epigraphic content of many
of these cults in Bosnia and Herzegovina to associate them with certainty with gladiator games.
However, their role as deities of the hunt, woods, flocks and the like suggests that their primary
nature favoured such an association. Nevertheless, most of these monuments are not covered in
this book.
752
E. Imamović 1977, 64-73, 83-92.
753
E. Imamović 1977, 55-81.
754
E. Imamović 1977, 152-155.
755
E. Imamović 1977, 135, 146-147.
756
E. Imamović 1977, 223-233.
757
M. A. Janković 2011, 703-707, M. Sanader 2008, 129-143, Z. Buljević 2004, 193-202.
758
A. Pauly & G. Wissowa Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1903,
325-337.
759
E. Imamović 1977, 85-86.
760
761
762
E. Imamović 1977, 81-91.
763
V. Paškvalin 1963, 132-134.
155
njenje za ovaj brutalni običaj je bilo da boginji odgovaraju ljudske žrtve.761 U
ovom kontekstu se može tumačiti i posvećenost Dijane pojavi gladijatorstva i
ljudskih žrtava koje je ono iziskivalo.
Na području Bosne i Hercegovine otkriven je znatan broj spomenika koji
svjedoče o štovanju boginje Dijane.762 Riječ je o gotovo dvadesetak različitih
spomenika ovog kulta.763 Kako se od postojećeg broja niti jedan u Bosni i Her-
cegovini ne može najdirektnije povezati sa pojavom gladijatora, tako smo se
opredijelili za selektivni prikaz samo nekih spomenika, koji su hipotetički
mogli biti dio nekog indirektnog postojanja ili barem saznanja u vezi gladija-
torstva ili vojno–lovačke tematike, u šta se uvjetno mogu ubrojiti i gladijator-
ske vještine. Riječ je o jednoj bronzanoj kvalitetno izrađenoj figurini, koja je
proizvod neke radionice većeg urbanog centra (katalog br. 139, Tab. 57, 139), te
kamenim reljefima (katalog br. 141 i 142, Tab. 57, 141 i 142) i jednom žrtveniku
(katalog br. 140, Tab. 57, 140). Analogije Dijaninom kultu zabilježene su i na
drugim mjestima provincije Dalmacije.764
Silvan765 - zaštitnik gladijatora

Među kultovima koji su pronađeni na tlu Bosne i Hercegovine, a koji se mogu
indirektno staviti i u kontekst gladijatorskih i uopćeno borilačkih aktivnosti,
je i Silvan.766 Prema publiciranim interpretacijama pod ovim imenom se kri-
je staro domaće ilirsko božanstvo koje je nosilo italski naziv.767 Kao potvrda
njegovog u imenu romaniziranog, ali domaćeg karaktera ide i činjenica da su
761
762
V. Paškvalin 1963, 132-134.
763
E. Imamović 1977, 81-91.
764
M. Zaninović 1982, 43-52.
765
U najvećem broju slučajeva spomenici Silvana koji su otkriveni na prostoru Bosne i Hercegov-
ine mogu se ipak staviti isključivo u kontekst božanstva zaštitnika šume, lova, stada, pašnjaka i
drugih sličnih pojava. Spomenik koji prikazuje Silvana sa grozdom u ruci ili primjerak hibridi-
ziranog Silvana sa grozdom i vinovom lozom (katalog br. 123 i 124, Tab. 51, 123 i 124 i 124 a) ukazuje
na značajniju mogućnost povezivanja sa Dionizom, Liberom i Sabazijem. Ikonografske scene na
kojima je vidljivo i postojanje muzičkih instrumenata – siringi također determinira samo neke
spomenike u ovom radu. Zbog toga su ovi primjerci obrađeni u dijelu rada koji govori o teatru i
muzici. Silvan je spomenut isključivo na temelju drugih dokaza koji potvrđuju da su ga štovali
gladijatori, bez pretenzije da se svi primjerci u Bosni i Hercegovini kontekstualiziraju o ovoj društ-
venoj formi. Zbog svega iznesenog ostali spomenici nisu prezentirani u ovom radu. Za detalje o
kultu Silvana u Bosni i Hercegovini vidi: E. Imamović 1977, 55-82.
766
V. Paškvalin 1964, 151-155.
767
O Silvanu: Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1911, 824-
876.
156
knowledge of military activities or hunting that could have involved gladi-
atorial skills. One is a well-executed bronze statuette, from a workshop in a
sizeable urban centre (catalogue no. 139, Plate 57, 139); others are stone reliefs
(catalogue nos. 141 and 142, Plate 57, 141 and 142) and an altar (catalogue no.
140, Plate 57, 140). Analogies have been found elsewhere in the province of
Dalmatia.764
Silvanus765 – protector of gladiators

Another cult that was present in Bosnia and Herzegovina and which may in-
directly be associated with gladiator combat and fighting in general is that of
Silvanus.766 The name is said to refer to an ancient Illyrian deity given an Ital-
ic name.767 The presence of dozens768 of monuments to Silvanus found over
a wide area throughout Bosnia and Herzegovina also suggests that he was a
Romanized local deity. The major concentration of these monuments is in
Glamoč municipality, but significant numbers have also been found in the Bi-
hać region, central Bosnia, Herzegovina, and around Srebrenica.769 Syncretism,
particularly in the case of Silvanus, has also been found elsewhere in the prov-
ince of Dalmatia.770 It is evident that the Italic cult of Silvanus was predomi-
nant in the eastern Adriatic littoral, whereas indigenous influences were more
pronounced in the hinterland.771 Some of the monuments of this cult found to
date in Bosnia and Herzegovina could well have resulted from the presence of
gladiators in the province.
764
M. Zaninović 1982, 43-52.
765
Most of the monuments to Silvanus found in Bosnia and Herzegovina, however, were probably
associated solely with him as a deity of woods, the hunt, flocks, pastures and the like. Monu-
ments depicting Silvanus holding a bunch of grapes, or a hybridized Silvanus with grapes and a
vine (catalogue nos. 123 and 124, Plate 51, 123 and 124 and 124a) strongly suggest an association
with Dionysus, Liber and Sabazios. Iconographic scenes with the syrinx also feature on a few
monuments in this paper and are thus covered in the sections dealing with theatre and music.
Silvanus is mentioned solely on the basis of other evidence that he was worshipped by gladiators,
without suggesting that all monuments to him in Bosnia and Herzegovina belong in this context.
For this reason, other monuments are not covered. For more on the cult of Silvanus in Bosnia and
Herzegovina see E. Imamović 1977, 55-82.
766
V. Paškvalin 1964, 151-155.
767
For Silvanus, see Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1911,
824-876.
768
V. Paškvalin 1963, 127-136.
769
E. Imamović 1977, 81-82.
770
Lj. Perinić 2015, 79-89, idem 2015 a, 215-228, M. Sanader 2008, 177-179.
771
S. Bekavac 2011, 151-166.
157
spomenici posvećeni ovom kultu pronađeni diljem današnje Bosne i Herce-
govine. Riječ je o više desetina spomenika768 koji su i teritorijalno disperzirani
u širokom arealu. Pored velike koncentracije na prostoru općine Glamoč, zna-
tan broj ih je pronađen i u bihaćkom kraju, središnjoj Bosni, Hercegovini, ali i
na prostoru Srebrenice.769 Ovaj proces sinkretizma, osobito na slučaju Silvana,
konstatiran je i u drugim dijelovima provincije Dalmacije.770 Ovisno o mjestu
pronalaska, mogu se uočiti i razlike koje potvrđuju da je na istočnoj obali Ja-
drana dominantan italski kult Silvana, dok je u unutrašnjosti više riječ o au-
tohtonim uticajima.771 Od do danas pronađenog broja spomenika ovog kulta u
Bosni i Hercegovini, može se pretpostaviti da je jedan broj mogao nastati i kao
rezultat gladijatorskog prisustva u provinciji.
Mars – zaštitnik gladijatora

(katalog br. 143 i 144, Tab. 58, 143 i 144)
Na području Bosne i Hercegovine, između kultova koji se mogu staviti u kon-
tekst gladijatorskih borbi, ali i konjskih utrka je i više spomenika posvećenih
Marsu, (katalog br. 143 i 144, Tab. 58, 143 i 144).772 Nakon Jupitera i Junone, Mars
je jedno od najvažnijih božanstava rimskog panteona.773 Izjednačavan je sa
grčkim bogom rata Aresom.774 Na Apeninskom poluotoku poznat je bio pod ra-
zličitim imenima, što je ovisilo od kojeg naroda i pod čijim je uticajem štovan.
Kao bog ratništva,775 bio je zadužen između ostalog i za vojsku, oružje i vojnu
opremu.776 Ovo ga stavlja u direktnu vezu sa gladijatorima, koji ga poštuju.
Primjerci spomenika koji su pronađeni na tlu Bosne i Hercegovine ovaj
kult primarno i neoborivo vežu za vojni stalež, koji se i izrijekom spominje na
sačuvanim natpisima.777 Ova povezanost sa vojskom uvjetno ovo božanstvo u
našem slučaju stavlja u komparaciju sa gladijatorima, sportistima, atletama i
768
V. Paškvalin 1963, 127-136.
769
E. Imamović 1977, 81-82.
770
Lj. Perinić 2015, 79-89, ista 2015 a, 215-228, M. Sanader 2008, 177-179.
771
S. Bekavac 2011, 151-166.
772
E. Imamović 1977, 146-147.
773
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Leipzig, 1894.-1897, 2385-
2437.
774
A. Musić 1942, 167.
775
S. Osvalt 1980, 209-212.
776
777
E. Imamović 1977, 146-147.
158
Mars – protector of gladiators
(catalogue nos. 143 and 144, Plate 58, 143 and 144)
Several monuments to Mars found in Bosnia and Herzegovina are also rele-
vant to gladiator games, as well as to chariot racing (catalogue nos. 143 and
144, Plate 58, 143 and 144).772 After Jupiter and Juno, Mars, who is identified
with Ares,773 the Greek god of war, is one of the most important deities in the
Roman pantheon.774 He was known by various names by different tribes and
under different influences in the Apennine peninsula. As the god of war,775 he
presided over the army, weapons and military equipment,776 and was thus di-
rectly associated with gladiators, who venerated him.
Monuments found in Bosnia and Herzegovina mainly and undoubtedly as-
sociate the cult of Mars with the army, which is explicitly referred to in inscrip-
tions.777 By extension, it implies a connection with gladiators and athletes, and
with physical fitness and training in general. The presence of military units
often involved competitive and recreational athletics.778
The cult of Mars included games held in his honour by priests, known as
Salii, dressed as warriors,779 which indicates a close relationship with the the-
atre.
Nemesis – protectress of gladiators

The cult of Nemesis was also closely associated with the gladiator class.780
Nemesis was the implacable goddess of retribution,781 akin to the Erinyes, de-
ities of vengeance.782 She originally represented the abstract notion of righ-
teous anger, but was later anthropomorphized into a deity with the ability to
transform human destiny, turning fortune into misfortune and vice versa.783
772
E. Imamović 1977, 146-147.
773
A. Musić 1942, 167.
774
775
S. Oswalt 1980, 209-212.
776
777
E. Imamović 1977, 146-147.
778
M. Ilkić 2008, 137-141.
779
780
781
S. Oswalt 1980, 231.
782
A. Musić 1942, 78.
783
159
uopćeno sa fizičkom kondicijom i sportskim treningom. Prisustvo vojnih jedi-
nica vrlo je često podrazumijevalo turnirske i sportsko-rekreativne igre.778
Kult Marsa je štovan i na način da su njegovi svećenici, poznati pod nazivom
salijevci, u ratničkoj uniformi izvodili igre u čast bogu,779 što ovaj kult dovodi i
u blisku vezu sa teatrom.
Nemeza – zaštitnica gladijatora

(katalog br. 137, Tab. 56, 137)
Jedan od kultova koji je imao bliske veze sa gladijatorskom društvenom kla-
som je i boginja Nemeza.780 Ova boginja je predstavljala zlovolju i osvetu svega
i svih onih koji su to zaslužili.781 Njenu osvetu su realizirale Erinije, božice kle-
tve.782 U početku je predstavljala apstraktnu pojavu i pravednu srdžbu, dok je
kasnije materijalizirana u antropomorfnom liku. Imala je moć da brzo izmije-
ni ljudsku sudbinu, te da sreću pretvori u nesreću i obratno.783 Ovo je i povezalo
sa srećom i sudbinom koja je namijenjena gladijatorima.784 To je naročito bilo
izraženo u amfiteatrima gdje je ugrađivan i mali hram posvećen ovoj boginji.785
Njene statue su postavljane i u hipodromima i gimnazijumima, a sve u cilju
da se obezbijedi njena zaštita prilikom poštovanja pravila natjecanja i igri.786
Takav slučaj je upravo i zabilježen na objektima u Saloni i Stobima.787
Na području Bosne i Hercegovine pronađena je samo jedna epigrafska ara,
posvećena ovoj grčkoj boginji (katalog br. 137, Tab. 56, 137).788
Tragovi sporta
Pored gladijatorskih borbi treba spomenuti i različita takmičenja koja su se
odvijala u sklopu mnogobrojnih manifestacija, čiji je neizostavni sadržaj bio i
sport. Sport se u antičkom društvu sve više širio, dobijajući posebnu funkciju,
te je u svoje područje uvlačio vremenom sve veći broj oblasti. Takmičenje u
778
M. Ilkić 2008, 137-141.
779
780
781
S. Osvalt 1980, 231.
782
A. Musić 1942, 78.
783
784
785
T. Janakievski 1989, 154, D. Rnjak 1979, 36.
786
787
E. Imamović 1977, 224 i 225.
788
E. Imamović 1977, 223-235.
160
In this lay her connection with the fortune or fate that awaited gladiators.784
This was expressed in particular in amphitheatres, where a small temple to
Nemesis would be built.785 Statues of Nemesis would also be placed in hippo-
dromes and gymnasia, to ensure her protection when the rules of contests and
games were respected.786 Such cases have been recorded in edifices in Salona
and Stobi.787 A single epigraphic altar dedicated to this Greek goddess has been
found in Bosnia and Herzegovina (catalogue no. 137, Plate 56, 137).788
Evidence of athletics
As well as gladiator combats, contests also formed part of many other events,
invariably including competitive athletics. Athletics became ever more wide-
spread in ancient society, with its own distinct function and a growing number
of different disciplines. Athletics requiring dexterity, strength or endurance
occupied an ever more important place in children’s games, religious practice
and entertainment alike.789 Written accounts, reliefs, inscriptions, stone, terra-
cotta figurines and bronze statuettes,790 and images on mosaics and frescoes791
corroborate this. In this part of the world, we have an inscription recording
such contests in Epidaurus.792 Famous statues portraying athletes, including
the Discobolos of Myron, demonstrate the role of athletes in Greek society.793
Then as now, the athlete’s lifestyle and the ultimate objective of athletics
aroused both approbation and concern.794 The physician Galen said that the
health of an athlete in peak condition could only change for the worse. He also
criticized their obsession with diets which ultimately deformed the body, and
drew particular attention to their lack of intelligence and to the morality of
784
785
T. Janakievski 1989, 154, D. Rnjak 1979, 36.
786
787
E. Imamović 1977, 224 and 225.
788
E. Imamović 1977, 223-235.
789
J. Huizinga 1970, 260-261.
790
A. Jovanović 2000, 261-262, Lj. Tadin 1979, 33.
791
B. Gavela 2007, 52.
792
CIL III 1745.
793
794
A. Jovanović 2007, 101-103.
161
spretnosti, snazi, izdržljivosti, zauzimalo je sve važnije mjesto, bilo da se radilo
o dječijoj igri, štovanju kulta ili veselju.789 Pisana svjedočanstva, reljefi, natpisi,
kamene, terakotne i bronzane figurine,790 te prikazi na mozaicima i freskama791
potvrđuju ovu pojavu. Tako je na lokalnoj razini poznat i natpis koji spominje
organizaciju sportskog takmičenja u Epidauru.792 Među poznatijim skulptura-
ma sa prikazom sportiste ističe se Bacač diska, vajarsko djelo Mironovo, koje
predočava ulogu sportista u grčkom društvu.793 Njihove aktivnosti, kao i danas,
pobuđivale su odobravanje ali i negodovanje, načinom života i konačnim ci-
ljem.794 Tako je ostala poznata izjava ljekara Galena koji ističe da se za zdrav-
stveno stanje atlete koji je u vrhuncu kondicije može očekivati samo promjena
nagore. On također kritizira njihovu prekomjernu ishranu koja na koncu de-
formira tijelo. Posebno naglašava odsustvo njihove inteligencije, te postavlja
moralne dileme bavljenja ovim aktivnostima.795 Međutim, sportske aktivnosti
su često imale i svoje vrlo konkretne ciljeve, osposobljavanje i održavanje fizič-
ke kondicije u svrhu održavanja vojnih, odnosno ratničkih kapaciteta.796
Dioskuri – zaštitnici atleta i sportista

(katalog br. 138, Tab. 56, 138)
U ovom kontekstu može se spomenuti i spomenik Disokura koji je prona-
đen na tlu Bosne i Hercegovine (katalog br. 138, Tab. 56, 138) u Hercegovini.797
Dioskuri798 Kastor i Polideuk bili su sinovi blizanci799 Zeusa i Lede,800 odnosno
Tindareja i Lede.801 Kastor je bio poznat po vještinama kroćenja konja, a Poli-
deuk po borbama šakama.802 Ovo ih je stavilo u ulogu zaštitnika viteških vjež-
789
J. Huizinga 1970, 260-261.
790
A. Jovanović 2000, 261-262, Lj. Tadin 1979, 33.
791
B. Gavela 2007, 52.
792
CIL III 1745.
793
794
A. Jovanović 2007, 101-103.
795
A. Ćirić 1996, 47 i dalje.
796
T. J. Cornell 2002, 29-40.
797
798
Paulys-Wissowa Real Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1903, 1087-
1122.
799
S. Osvalt 1980, 115-117.
800
N. A. Kun 2004, 235-237.
801
802
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884.-1886, 1154-
1176.
162
the pursuit of victory at all costs.795 Yet athletics also often had the very specific
aim of maintaining fitness for military service and war.796
The Dioscuri – protectors of athletes

Mention may be made in this context of a monument to the Dioscuri found
in the Herzegovina region of Bosnia and Herzegovina (catalogue no. 138, Plate
56, 138).797 The Dioscuri798 Castor and Pollux or Polydeuctes were the twin
sons799 of Leda,800 the former by Tindarius801 and the latter by Zeus. Castor was
a skilled horse-breaker, Pollux a great fist-fighter.802 They were thus regard-
ed as protectors of chivalry, gladiators and athletes,803 and also of sailors and
the shipwrecked.804 Reliefs very similar to ours are to be found in Narona.805 It
should not be forgotten that the Dioscuri are also associated with the Cabeiric
cult which, through orgiastic celebrations and the consumption of wine, and
their connection with Dionysus,806 had its place in ancient theatre.
There is a more tenuous connection in the funerary stele portraying a dead
girl holding a small ball, found in Zenica, suggesting that children played ball
games,807 which would no doubt have emulated adult sports. There is ample
evidence of ball games, whether for children or for adults, in the form of ar-
chaeological finds, mosaics, reliefs and written accounts in ancient Egypt,
Greece and Rome.808
795
A. Ćirić 1996, 47 passim.
796
T. J. Cornell 2002, 29-40.
797
798
A. Pauly & G. Wissowa, Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1903,
1087-1122.
799
S. Oswalt 1980, 115-117.
800
N. A. Kun 2004, 235-237.
801
802
803
A. Musić 1942, 81.
804
805
M. Prusac 2010, 8.
806
T. Turković 2006, 10-11.
807
K. Patsch 1914, 213, fig. 126, M. Sanader 2008, 147-148.
808
M. Sanader 2008, 145-152.
163
bi, gladijatora, sportista i atleta,803 ali i mornara i brodolomaca.804 Vrlo bliske i
slične analogije našem primjerku reljefnog spomenika nalazimo na lokalitetu
Narone.805 Kada spominjemo Dioskure, ne treba smetnuti ni činjenicu da se
oni stavljaju i u vezu sa kultom kabira, koji preko orgijastičkog kulta i upotrebe
vina, te veza sa Dionizom,806 imaju svoje mjesto u antičkom teatru.
U vrlo uvjetnom smislu može se spomenuti i nadgrobna stela na kojoj je
prikazana umrla djevojčica sa malenom loptom u ruci, koja je pronađena u
Zenici.807 Ovakav prizor u svakom slučaju ostavlja otvorenu mogućnost upo-
trebe lopte u dječijoj igri. Takve vrste igara morale su odražavati sportski ka-
rakter. Igre loptom, kako dječije, tako i za odrasle, potvrđene su na temelju
mnogobrojnih arheoloških nalaza, mozaika, reljefa, ali i pisanih izvora. Ove
potvrde konstatirane su u egipatskim, grčkim i rimskim prikazima i pisanim
svjedočanstvima.808
Heraklo – Herkul – zaštitnici sportista,

atleta i gladijatora, teme teatarskih komada
(katalog br. 1, Tab. 1, 1a, katalog br. 16, Tab. 5, 16, katalog br. 42-44, Tab. 16, katalog
br. 45, Tab. 17, katalog br. 74-79, Tab. 30, Tab. 31, Tab. 32)
U kontekst atleta i gladijatora, ali i teatarske uloge, mogu se staviti i predmeti sa
prikazom Herkula809 koji je bio zaštitnik atletike, omladine, palestri, gimnazija,
kupatila, ljekovitih izvora,810 puteva, putnika i oslobođenika,811 ali i nadahnuće
za teatarske igre i književna djela. U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine nalaze se tri primjerka svjetiljki sa prikazom ovog heroiziranog
polubožanstva (katalog br. 42-44, Tab. 16, 42-44), više svjetiljki sa Herkulovim
simbolima (katalog br. 75-79, Tab. 31, 75-77, Tab. 32, 78 i 79), te nekoliko primje-
ra slikanih grčkih posuda gdje se između ostalog, prikazuje i ovaj heroj (kata-
log br. 1, Tab. 1, 1a, katalog br. 16, Tab. 5, 16). Njegov kult je značajno zastupljen u
provincijama, a često je štovan sinkretiziran između grčkog Herkula i rimskog
803
A. Musić 1942, 81.
804
805
M. Prusac 2010, 8.
806
T. Turković 2006, 10-11.
807
K. Patsch 1914, 213, sl. 126, M. Sanader 2008, 147-148.
808
M. Sanader 2008, 145-152.
809
2297.
810
A. Starac 2008, 301-313.
811
N. Gavrilović 2014, 13-14.
164
Heracles/Hercules – protectors of athletes and gladiators,
the subject of theatre plays
(catalogue no. 1, Plate 1, 1a, catalogue no. 16, Plate 5, 16, catalogue nos. 42-44, Plate
16, catalogue no. 45, Plate 17, catalogue nos. 74-79, Plate 30, Plate 31, Plate 32)
Artefacts portraying Hercules,809 protector of athletics, youth, the palaestra, the
gymnasium, baths, healing springs,810 roads, travellers and freed slaves,811 and
an inspiration for plays and literary works, may also be seen as relating to glad-
iators and to the theatre. The antiquities collection of the National Museum of
Bosnia and Herzegovina includes three lamps with this demi-god hero (cata-
logue nos. 42-44, Plate 16, 42-44), several lamps with the symbols of Hercules
(catalogue nos. 75-79, Plate 31, 75-77, Plate 32, 78 and 79), and a number of Greek
vases on which Heracles features among the figures depicted (catalogue no. 1,
Plate 1, 1a, catalogue no. 16, Plate 5, 16). His cult was popular in the provinces,
often in the syncretic form of the Greek Heracles and the Roman Hercules.812
Iconographic and religious influences from the Greek colonies in Italy seem
to have been decisive in the adoption of Heracles/Hercules by the Romans,813
whose rulers erected major monuments in his honour. Roman emperors and
generals such as Sulla, Crassus and Pompey were inspired by his profound
heroic symbolism and sought to associate their successes with his popularity
among the people.814 In Croatia alone, about fifty monuments to Hercules have
been found.815 The goddess Hera816 was the bitter enemy817 of Heracles, the son
of Zeus and Alcmene,818 from the moment of his birth. He chose as a youth
to follow the path of virtue and heroism, for which he was celebrated.819 His
name is principally associated with his twelve labours, which included slay-
ing the Nemean lion, slaying the Lernaean Hydra, capturing the Erymanthian
boar, capturing the Ceryneian hind, capturing the Cretan bull, and returning
809
810
A. Starac 2008, 301-313.
811
812
Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I, Leipzig, 1884-1886, 2135-2251,
M. Sanader 1994/95, 88, 89 and 90.
813
814
815
M. Sanader 2008, 183-184.
816
817
N. A. Kun 2004, 151-155.
818
A. Musić 1942, 80.
819
165
Herakla.812 Ikonografski i sakralni uticaji grčkih kolonija na tlu Italije su po sve-
mu sudeći bili presudni u preuzimanju ovog kulta od strane Rimljana,813 čiji
vladari posvećuju značajne spomenike ovom junaku. Rimski carevi i vojskovo-
đe poput Sule, Krasa, Pompeja i drugih bili su potaknuti njegovom duboko he-
rojskom simbolikom, koja je i njih motivirala u odnosu na ondašnju javnost.814
O njegovoj zastupljenosti govori podatak da je samo na tlu današnje Hrvat-
ske pronađeno oko pedesetak spomenika ovog heroiziranog polubožanstva.815
Herkul je bio sin Zeusa i Alkmene.816 Već od samog rođenja boginja Hera817 je
bila njegov protivnik.818 Odlučio je da krene putem vrlina i junaštva, koji su ga
proslavili.819 Njegovo ime se veže primarno za dvanaest junačkih djela poput:
lova na nemejskog lava, lernejsku Hidru, erimantskog vepra, dovođenja keri-
nejske košute, kritskog bika i konja kralja Diomeda.820 Pored toga, rastjerao je
stimfalidske ptice, donio je zlatne jabuke iz vrta Hesperida, te izveo Kerbera821
iz Podzemlja, a izveo je i mnoge druge herojske pothvate.822 Sva ova mitološ-
ka tradicija nastajala je u dužem vremenskom intervalu, obzirom da je junak
bio omiljen među cjelokupnim grčkim stanovništvom. O njegovoj popularno-
sti svjedoči ogroman broj kamenih i mramornih skulptura glasovitih grčkih
umjetnika, grčkih slikanih vaza, arhitektonskih reljefnih prikaza, freskoslika,
mozaika i bronzanih figurina sa scenama iz njegovog života.823 Kult Herkula
zabilježen je u Bosni i Hercegovini pojavom četiri epigrafske are.824 Za nas je
posebno značajan prikaz Herakla i Alkeste,825 scene koja je potaknuta mitskim
kazivanjem, čestim u priređivanju i kasnijih teatarskih predstava (katalog br.
74, Tab. 30, 74). U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine se
812
2251, M. Sanader 1994/95, 88, 89 i 90.
813
814
815
M. Sanader 2008, 183-184.
816
A. Musić 1942, 80.
817
2133.
818
N. A. Kun 2004, 151-155.
819
820
R. Grevs 2008, 405-451.
821
O Kerberu vidi: M. Sanader 1986.
822
G. Budžak 2004, 135-169.
823
N. Gavrilović 2014, 14.
824
E. Imamović 1977, 152-154,
825
E. Imamović 1977, 221-222.
166
the mares of King Diomedes.820 He also defeated the Stymphalian birds, stole
the golden apples from the Gardens of the Hesperides, and captured Cerbe-
rus,821 guardian of the gates of the underworld, along with many other heroic
exploits.822 These myths evolved over a long period, reflecting his popularity
among the entire Greek population. This is attested by the huge numbers of
stone and marble statues of Heracles by famous Greek sculptors, images on
Greek vases and on architectural reliefs, frescoes, mosaics and bronze statu-
ettes with scenes from his life.823 The cult of Hercules is recorded in Bosnia and
Herzegovina on three epigraphic altars.824 Of particular interest is the scene of
Heracles and Alcestis,825 drawn from myth, that often features in later theatre
performances (catalogue no. 74, Plate 30, 74). The antiquities collection of the
National Museum of Bosnia and Herzegovina includes a lekythos with a scene
of Hercules capturing the Cretan bull (catalogue no. 45, Plate 17, 45 and 45a).
Strigil – strigilis
(catalogue no. 15, Plate 5, 15, catalogue no. 26, Plate 9, 26, catalogue nos. 95-97,
Plate 40, 95, 96 and 97)
The strigil or strigilis826 is another object associated with gladiators and ath-
letes, who used it to maintain personal hygiene (catalogue no. 95, 96 and 97,
Plate 40, 95, 96 and 97). Greek and Roman bronze strigils consisted of a han-
dle and a curved blade,827 which was used by wrestlers and other athletes to
scrape oil, sweat and dust from their bodies.828 Athletes and gladiators would
oil their bodies before the contest, to render them supple and slippery and
thus to make it more difficult for their opponent to obtain a firm hold. After
the contest and before bathing, they would scrape the oil from their bodies
with strigils.829 After bathing, they would again apply oils and unguents to their
bodies, removing excess grease with the strigil.830 Women too used strigils. In
820
R. Graves 2008, 405-451.
821
On Cerberus, see M. Sanader 1986.
822
G. Budžak 2004, 135-169.
823
N. Gavrilović 2014, 14.
824
E. Imamović 1977, 152-154,
825
E. Imamović 1977, 221-222.
826
M. Parović – Pešikan 1991 – 2005, 113.
827
828
D. Srejović 1997, 982.
829
S. Ivčević 2002, 336.
830
N. Cambi 2007, 95.
167
nalazi i lekitos sa prikazom Herkula koji savladava kritskog bika (katalog br.
45, Tab. 17, 45 i 45 a).
Strigil – strigilus
(katalog br. 15, Tab. 5, 15, katalog br. 26, Tab. 9, 26, katalog br. 95-97, Tab. 40, 95,
96 i 97)
Među predmetima koji se između ostalog, mogu staviti i u kontekst postojanja
gladijatora ili nekih drugih vidova sportskih aktivnosti su i strigili, uz pomoć
kojih su sportaši održavali i ličnu higijenu (katalog br. 95, 96 i 97, Tab. 40, 95,
96 i 97).
U grupu predmeta koji su služili za održavanje higijene spada i onaj po-
znat pod terminom strigilus.826 Kod Grka i Rimljana je predstavljao instrument
od bronze, koji se sastojao od drške i lučno povijenog udubljenog strugača.827
Ovim instrumentom se primarno skidala naslaga ulja, znoja i prašine sa tijela
hrvača i drugih sportista.828 Naime, atletičari i gladijatori su prije borbe prema-
zivali tijelo uljem kako bi ono bilo gipkije i skliskije, a sve da bi se protivniku
otežao čvrst zahvat. Nakon borbe, a prije kupanja sportisti su strigilima skidali
namazano ulje.829
Nakon kupanja i premazivanja tijela uljima i različitim pomastima, strigi-
lom se skupljao višak masnoće.830 Strigil su koristili i žene i muškarci. U uobi-
čajenim okolnostima tijelo se premazivalo uljem koje je imalo različite dodat-
ke, čime su postizani različiti efekti. Tako se dodavanjem praška od plovućca
neposredno prije premazivanja čistilo tijelo. Sva nečistoća i ulje su strugani
strigilom.831 Strigil je korišten i kod svih vrsta kupanja u termama.832 U izvje-
snom broju slučajeva strigili su korišteni i kao grobni prilog, što je potvrđeno
na mnogim rimskim nekropolama.833
Najstariji primjerci strigila izrađivani su kovanjem, te su imali oblik kruž-
ne pločice sa ravnom drškom. Kada su se počeli izrađivati tehnikom lijevanja,
dobijaju kašikasti oblik. U ovom mlađem obliku gornji dio je bio prelomljen
826
M. Parović – Pešikan 1991 – 2005, 113.
827
828
D. Srejović 1997, 982.
829
S. Ivčević 2002, 336.
830
N. Cambi 2007, 95.
831
832
S. Ivčević 2002, 336.
833
P. Lisičar 1962, 199-214.
168
ordinary circumstances the oil used on the body would have various additives,
to achieve different effects. Powdered pumice was applied before the oil, to
cleanse the body. Dirt and oil were then scraped off with the strigil.831 The strig-
il was also used in the public baths.832 Strigils as grave goods are found in many
Roman necropolises.833
The earliest strigils, which were forged, were in the shape of a circular
plate with a flat handle. Once they began to be made by casting, they ac-
quired a scooped shape, with the upper part at a right-angle to the lower.
The handle consisted of two parallel strips a few millimetres to a centimetre
apart.834 The handle could also be cylindrical. The length of the strigil varied
from 16 to 30 cm, though examples are known that were a mere 3 cm long.
They were engraved with various decorations from simple straight or curved
lines to floral designs, masks and figures. Some bore the name and seal of the
owner or maker.835
Some authorities have proposed a typology of strigils based on chronolo-
gy and shape. P. Lisičar, for instance, distinguished between pre-Roman and
Roman strigils.836 The handles of Greek strigils fall into two basic types: those
with a rod-shaped or cylindrical handle, and those with a handle made from a
folded strip.837
The collection of the National Museum of Bosnia and Herzegovina in-
cludes three specimens found in Novi Šeher,838 Stolac839 and Mogorjelo (cat-
alogue nos. 95, 96 and 97, Plate 40, 95, 96 and 97). Analogies may be found in
Split,840 Zadar and Nin,841 and as actual artefacts or as images on monuments
and mosaics in Aqincum,842 Iuvavum,843 Salzburg,844 Brigetium845 Sisak,846 Mi-
831
832
S. Ivčević 2002, 336.
833
P. Lisičar 1962, 199-214.
834
835
S. Ivčević 2002, 336.
836
P. Lisičar 1958, 323-331.
837
M. Parović-Pešikan 1991 – 2005, 115.
838
T. Dragičević 1896, 425, fig. VIII/1.
839
Ć. Truhelka 1892, Plate IV, fig. 3.
840
K. A. Giunio – T. Alihodžić 2010, 95, nos. 136-138.
841
P. Lisičar 1962, 199-214.
842
E. Bónis 1968, 36.
843
E. Bónis 1968, 37.
844
S. Ivčević 2002, 337.
845
E. Bónis 1968, 41.
846
P. Lisičar 1958, 328-329.
169
pod pravim uglom. Drška se izrađivala od dvije paralelne vrpce, koje su bile
razmaknute od nekoliko milimetara do jednog centimetra.834 Drška je mogla
biti i cilindrična. Prosječna dužina strigila je iznosila između 16 i 30 cm, ali su
zabilježeni i slučajevi dužine svega 3 cm. Ukrasi na njima su izrađivani urezi-
vanjem raznih motiva, od običnih, ravnih, zakrivljenih, do floralnih, maski i fi-
guralnih oblika. U nekim slučajevima imaju i urezana imena i pečate vlasnika
ili proizvođača.835
U odnosu na hronologiju i oblik neki autori su predložili i tipologiju strigila.
Tako je P. Lisičar podijelio primjerke koje je analizirao na strigile iz predrim-
skog i one iz rimskog perioda.836 U odnosu na oblik drške grčki strigili se dijele
na dva osnovna tipa; primjerci sa drškom u obliku štapića ili cilindričnog tuljca
i primjerci sa drškom u obliku presavijene trake.837
U zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine nalaze se tri primjerka
pronađena na lokalitetima Novog Šehera,838 Stoca839 i Mogorjela (katalog br.
95, 96 i 97, Tab. 40, 95, 96 i 97). Slične analogije mogu se konstatirati u Splitu,840
Zadru i Ninu,841 a pronađeni su u vidu predmeta, ili prikaza na spomenicima i
mozaicima u Aqincumu,842 Iuvavumu,843 Salzburgu,844 Brigetiju,845 Sisku,846 Mi-
lanu,847 Viminaciju,848 Zadru,849 Emoni850 i mnogim drugim mjestima. I mno-
gobrojne antičke skulpture prikazuju mlade atlete u procesu korištenja strigi-
la.851 U antičkoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine se čuvaju i dva
ulomka grčke slikane posude na kojima se, između ostalog, vide i osobe koje
drže strigil (katalog br. 15, Tab. 5, 15 i katalog br. 26, Tab. 9, 26).
834
835
S. Ivčević 2002, 336.
836
P. Lisičar 1958, 323-331.
837
M. Parović-Pešikan 1991 – 2005, 115.
838
T. Dragičević 1896, 425, sl. VIII/1.
839
Ć. Truhelka 1892, Tab. IV, sl. 3.
840
K. A. Giunio – T. Alihodžić 2010, 95, br. 136-138.
841
P. Lisičar 1962, 199-214.
842
E. Bónis 1968, 36.
843
E. Bónis 1968, 37.
844
S. Ivčević 2002, 337.
845
E. Bónis 1968, 41.
846
P. Lisičar 1958, 328-329.
847
M. Bolla 1988, 119.
848
M. M. Vasić 1905, 148.
849
S. Ivčević 2002, 337.
850
S. Petru 1972, Tab. XLVIII.
851
N. Cambi 2007, 85-109.
170
lan,847 Viminacium,848 Zadar,849 Emona850 and elsewhere. There are also numer-
ous sculptures of young athletes using a strigil.851 The antiquities collection of
the National Museum of Bosnia and Herzegovina also holds two sherds from
a Greek vase showing people holding a strigil (catalogue no. 15, Plate 5, 15 and
catalogue no. 26, Plate 9, 26).
847
M. Bolla 1988, 119.
848
M. M. Vasić 1905, 148.
849
S. Ivčević 2002, 337.
850
S. Petru 1972, Plate XLVIII.
851
N. Cambi 2007, 85-109.
171
Bronzani aribalos – ampullae oleariae
U sklopu održavanja higijene, uz strigil, neizostavni dio opreme sportista i
atleta su bile i posude za pohranu različitih mirišljavih ulja koja su stavljana na
tijelo.852 Ovakve posude su iz praktičnih razloga najčešće bile metalne.853 Jedna
takva posuda koja je najvjerovatnije mogla biti dio ove opreme pronađena je
na području antičke Domavije (katalog br. 98, Tab. 40, 98).
Za veliki broj staklenih balzamarija i boca koji se čuvaju u Bosni i Herce-
govini također se može pretpostaviti da su, između ostalog, mogli služiti i za
pohranu različitih materija za tretiranje tijela gladijatora ili atleta i sportaša,
nakon takmičenja.854
852
K. A. Giunio 2016, 13.
853
854
A. Busuladžić 2015, 223-231.
172
Bronze aryballos – ampullae oleariae
Another indispensable item of personal hygiene for athletes was a container
for the perfumed oils they used on their bodies.852 For practical reasons, these
containers were almost always made of metal.853 One such, which was probably
part of this kit, was found in ancient Domavia (catalogue no. 98, Plate 40, 98).
Many of the glass balsamaria and flasks in Bosnia and Herzegovina could
also have contained various substances used to treat the bodies of gladiators
and athletes after the games.854
852
K. A. Giunio 2016, 13.
853
854
A. Busuladžić 2015, 223-231.
173
TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA
I AMFITEATRA
NA TLU DANAŠNJE
BOSNE I HERCEGOVINE
Domaće predrimsko stanovništvo na tlu današnje

Bosne i Hercegovine je kroz više segmenata svakod-
nevnog života pokazalo sposobnost djelimičnog ili
potpunog prilagođavanja novim civilizacijskim, kul-
turnim, tehničkim, vojnim, administrativno-pravnim,
ekonomskim, religijskim i komunikacijskim trendovi-
ma. Prihvatanje različitih uticaja bi se moglo definira-
ti u nekoliko osnovnih tačaka. Jedan proces prihvata-
nja antičkih normi i općecivilizacijskih standarda je
išao preko većih urbanih centara, a prvenstveno preko
Salone i Narone. Drugi proces romanizacije je išao di-
rektno iz velikih centara izvan balkanskog prostora, a
prevashodno iz Rima.
U tom smislu i u unutrašnjosti rimske provincije
Dalmacije i na rubnim južnim područjima rimske pro-
vincije Panonije mogu se pretpostaviti izvjesni ostaci
koji govore o, u najmanju ruku, poznavanju rimskog
teatra i teatarskih komada među domaćim stanovniš-
tvom. Ista je situacija kada govorimo o sportskim ak-
tivnostima, te takmičenjima.
Ovi ostaci na području današnje Bosne i Herce-
govine se očituju u prikazima teatarskih maski na
keramičkim svjetiljkama, posudama, mozaicima i
bronzanim aplikacijama, bronzanom kipiću glumca,
muzičara, različitim kultovima koji u štovanju podra-
174
EVIDENCE OF ANCIENT THEATRE
AND AMPHITHEATRES
IN PRESENT-DAY
BOSNIA AND HERZEGOVINA
It is apparent that the indigenous pre-Roman popula-

tion of Bosnia and Herzegovina was adaptable, alter-
ing almost every aspect of their day-to-day lives as the
cultural, technological, military, administrative, legal,
economic, religious and communications trends in-
troduced by the Romans, a civilization new to them,
were adopted in part or as a whole. These various in-
fluences may have been introduced in a number of
ways. One way in which the norms and civilizational
standards of ancient Rome reached them was through
major urban centres, particularly Salona and Narona.
Another source of Romanization came direct from
major centres beyond the Balkans, above all from
Rome itself.
As a result, one may expect to find some evidence,
in both the hinterland of the Roman province of Dal-
matia and the peripheral southern regions of the Ro-
man province of Pannonia, to suggest that the indig-
enous population was aware of Roman theatre and
plays, as well as of athletics and contests.
In Bosnia and Herzegovina, this evidence consists
of images of theatre masks on terracotta lamps, vas-
es, mosaics and bronze appliqué decorations, bronze
statuettes of actors and musicians, evidence of the
175
zumijevaju i neku vrstu teatarskih igara, prikazima konjskih utrka sa zaprega-
ma i drugim sličnim arheološkim dokazima.
Zaključak
Kulturna strujanja na Sredozemlju posebno intenzivno su dolazila sa italskog
poluotoka. Kao i u mnogim drugim segmentima antičkog života, najviše su se
odrazila na stil života i običajnu praksu u najvećem provincijalnom gradu u
Dalmaciji – Saloni. Velika frekvencija ljudi različitog porijekla, ali i intelektu-
alnih i iskustvenih potencijala, uzrokovala je da se u Saloni razvijaju različite
pojave, uključujući i pojavu teatra, teatarskih komada, gladijatorskih borbi i ra-
znorodnih sportskih takmičenja. U tom kontekstu Salona, ali i drugi veći urbani
centri poput Narone, postaju polazne tačke odakle su se navedeni uticaji širili u
dubinu rimske provincije Dalmacije. Kao rezultat ovih dugih i složenih procesa
romanizacije na prostoru današnje Bosne i Hercegovine se javljaju skromne po-
tvrde postojanja teatarskih, te drugih vrsta sličnih manifestacija. Upravo otkri-
veni predmeti, prikazi, reljefi i mozaici navode na ovakav zaključak.
Zidani objekti koji bi se na indirektan način mogli povezati sa ovim druš-
tvenim fenomenom odnose se primarno na održavanje i štovanje kulta Libera
i Libere. Ovaj kult je bio u direktnoj simbiozi, često u cijelosti poistovjećen sa
Dionizom. Razmjerno veći broj spomenika na tlu Bosne i Hercegovine ukazu-
je da je i broj vjernika morao biti znatan, a što se opet direktno može vezati
sa organizacijom igara, koje su bile sastavni dio kultnog sadržaja.855 Različiti
spomenici Libera konstatirani su na području Duvna,856 Zenice,857 Vašarovina,
Šumnjaka kod Glamoča,858 Brekavice,859 Golubića,860 Založja861 i Bišća862 kod
Bihaća, ali i na lokalitetima Skelana,863 i Rogatice,864 Ustikoline,865 te Japre.866
Postojanje hrama ovog kulta potvrđeno je i na sačuvanom pisanom spome-
855
V. Paškvalin 1989, 157-168.
856
K. Patsch 1897, 231-233.
857
858
859
C. Patsch 1907, 469.
860
861
862
O ovom lokalitetu vidi: W. Radimsky 1893, 237-308, 369-466, 575-636.
863
K. Patsch 1907, 438.
864
865
866
176
various cults that included some form of theatre performances, images of
chariot racing and other such archaeological evidence.
Conclusion
In the Mediterranean, cultural influences from the Italian peninsula were par-
ticularly strong. As in many other aspects of life in ancient Rome, they had a
marked impact on the way of life and customs in Salona, the largest provincial
city in Dalmatia. The presence of people of different origins as well as different
intellectual potential and experience led to the development of new amenities
in Salona, including the theatre, gladiatorial games and athletics. Salona and
other sizeable urban centres, such as Narona, thus became the starting point
for the spread of these new features into the hinterland of the Roman province
of Dalmatia. The slow and complex process of Romanization in Bosnia and
Herzegovina has left evidence, albeit meagre, of the presence of the theatre
and other such entertainments, based on artefacts, images, reliefs and mosaics.
Masonry structures that could indirectly be associated with these ameni-
ties relate mainly to the cult of Liber and Libera, which was symbiotic, or often
even wholly equated, with that of Dionysus. The relatively large number of
monuments in Bosnia and Herzegovina suggests that these cults must have
had many followers, which in turn indicates that games, an integral part of
the worship of these gods, must also have been held.855 Monuments to Liber
have been found in Duvno,856 Zenica,857 Vašarovine, Šumnjak near Glamoč,858
Brekavica,859 Golubići,860 Založje861 and Bišće862 near Bihać, and at Skelani863 and
Rogatica,864 Ustikolina,865 and Japra.866 A temple to Liber has also been identi-
fied on an epigraphic monument found not far from Gračine near Ljubuški.
855
V. Paškvalin 1989, 157-168.
856
K. Patsch 1897, 231-233.
857
858
859
C. Patsch 1907, 469.
860
861
862
For this site see W. Radimsky 1893, 237-308, 369-466, 575-636.
863
K. Patsch 1907, 438.
864
865
866
177
niku koji je otkriven nedaleko od Gračina kod Ljubuškog. Pretpostavlja se da
je drugi hram ovog kulta postojao i na području Putovića kod Zenice, gdje je
posigurno bila veća antička urbana aglomeracija.867
Dosadašnja arheološka istraživanja ipak nisu dokazala postojanje zidanog
antičkog teatra niti bilo kakve slične građevine poput hipodroma, cirkusa i
slično, na teritoriju Bosne i Hercegovine. Stepen i broj konstatiranih većih ur-
banih naselja usmjerava na zaključak da objekata takve naravi nije niti bilo u
unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Na istom prostoru su, ipak, prona-
đeni pokretni predmeti koji asociraju ili primarno potvrđuju saznanja o tea-
tru. Taj skromni broj pronađenih predmeta teatarskog karaktera ide u prilog
činjenici da je nesumnjiv uticaj iz većih urbanih centara išao prema dubini
teritorije, te da je najvjerovatnije riječ o postojanju improviziranih teatarskih
manifestacija, te oskudnog teatarskog inventara na prostoru Bosne i Herce-
govine. Najvjerovatnije su glumačke družine kao organizirane putujuće grupe
boravile u unutrašnjosti provincija Dalmacije i Panonije, kako bi uveselile ov-
dašnju populaciju.868 Pronađena keramička posuda sa prikazom četiri maske
sa lokaliteta Japre – Majdanište nije slučajan nalaz.869 Naime, riječ je o meta-
lurškom urbanom centru u kojem je živio veći broj orijentalnih i heleniziranih
stanovnika, kojima je teatar po tradiciji bio kulturna potreba. Sam lokalitet
Japre je bio u najdirektnijoj vezi sa antičkom Siscijom kao obližnjim većim
urbanim središtem. Potvrda ovome je i poznati natpis starog glumca Leburne
koji je pronađen u Sisku.870 Pored antičke Siscije, i dokazana središta na istoč-
noj obali Jadrana, poput Salone, Narone i Iadera, bili su mjesta s kojih su se
uticaji širili ka unutrašnjosti.871 U smislu improvizacije u organizaciji skromnih
teatarskih dešavanja, na području današnje Bosne i Hercegovine, uvjetno se
može pretpostaviti da su neki objekti mogli privremeno i povremeno poslužiti
i za ovakve događaje. Tako je na području Duvna pronađen gradski forum,872
koji je mogao povremeno dobiti i ulogu improviziranog teatra, na kratki vre-
menski period.
Iz vida se ne smiju izgubiti ni tragovi koji nagovještavaju sportske i atletske
aktivnosti, te konjske utrke, a pronađeni su na tlu Bosne i Hercegovine. I za
867
868
869
Đ. Basler 1977, 121-216.
870
V. Paškvalin 1981, 245-249.
871
872
K. Patsch 1904, 336-337.
178
There may also have been another temple to Liber in Putovići near Zenica,
where there was certainly a sizeable urban agglomeration in Roman times.867
Archaeological excavations to date, however, have not yet identified any
Roman theatre, hippodrome, circus or the like in Bosnia and Herzegovina.
The number of sizeable urban settlements so far identified suggests that there
were no such structures in the hinterland of the Roman province of Dalmatia.
On the other hand, artefacts have been found that suggest or confirm that the
theatre was not unknown. These few theatre-related finds indicate that the
influence of major urban centres reached deep into the province, and that im-
provised theatre performances were probably held in Bosnia and Herzegovina,
with a modest range of props. These were probably performed by members of
actors’ troupes travelling from place to place in the hinterland of the provinces
of Dalmatia and Pannonia to entertain the local population.868 The terracotta
vase with four masks found at Japra – Majdanište is no chance find.869 This was
a metal-working centre with a large Hellenized population, including people
from Asia Minor, for whom the theatre was traditionally a cultural necessity.
Japra was directly linked with Siscia, the nearest sizeable urban centre, as at-
tested by the epitaph of the centenarian magister mimariorum Leburna, found
in Sisak.870 Influences also spread into the hinterland from cities on the east-
ern Adriatic littoral, such as Salona, Narona and Iader.871 It may be assumed
that certain buildings in Bosnia and Herzegovina might temporarily have been
used for modest theatre performances. The forum found in Duvno, for exam-
ple,872 could well have been used for this purpose.
Nor should evidence of athletics and chariot racing found in Bosnia and
Herzegovina be overlooked. These events would almost certainly have been
held in makeshift settings, as there was no purpose-built structure for such
events in Bosnia and Herzegovina.
867
868
869
Đ. Basler 1977, 121-216.
870
V. Paškvalin 1981, 245-249.
871
872
K. Patsch 1904, 336-337.
179
ovaj vid sportskih manifestacija se može sa velikom sigurnošću pretpostaviti
da su se izvodile u improviziranim objektima, te da na prostoru Bosne i Herce-
govine nisu postojala namjenska čvrsta zdanja takvog karaktera.
Predmeti koji su pronađeni na tlu Bosne i Hercegovine su:
Teatarski kontekst:
1. Motiv teatarskih maski sa mozaika na Ilidži.
2. Kamena ploča sa reljefom Herakla i Alkeste, lokalitet Golubić, Bihać.
3. Nalaz keramičke posude sa prikazom četiri maske, lokalitet Japra.
4. Keramička svjetiljka sa prikazom teatarske maske, lokalitet Sovići, Grude.
5. Keramička svjetiljka sa prikazom teatarske maske, lokalitet Gračine,
Ljubuški.
6. Nadgrobni spomenik, stela sa prikazom teatarske maske, Hardomilje,
Ljubuški.
7. Nadgrobni spomenik, stela sa prikazom teatarske maske, Ostrožac, Konjic.
8. Keramički ulomak sa prikazom komične maske. Nepoznat lokalitet.
9. Keramička svjetiljka sa prikazom Erosa i Bakhusa koji nosi grozd, Ča-
pljina.
10. Bronzana figurina Erosa-Amora, Gradina, Srebrenica.
11. Bronzana figurina sa prikazom komičara, selo Prevala, Duvno.
12. Prva bronzana aplika sa prikazom teatarske maske, selo Vinica, Duvno.
13. Druga bronzana aplika sa prikazom teatarske maske, selo Vinica, Duvno.
14. Treća bronzana aplika sa prikazom teatarske maske, selo Vinica, Duvno.
15. Kamena urna sa prikazom Erosa, Livno.
16. Kamena urna sa prikazom Erosa, Kupreško Polje.
17. Arhitektonski ulomak sa prikazom Erosa, Trbušće, Foča.
18. Arhitektonski ulomak sa prikazom Erosa, Šipovo.
19. Keramička svjetiljka sa prikazom Herkulovih atributa, Klepci, Čapljina.
20. Keramička svjetiljka sa prikazom Herkulovih atributa, Ilidža, Sarajevo.
21. Keramička svjetiljka sa prikazom Herkulovih atributa, Ilidža, Sarajevo.
22. Keramička svjetiljka sa prikazom Herkulovih atributa, Gračine, Ljubuški.
23. Keramička svjetiljka sa prikazom Herkulovih atributa, Gračine, Ljubuški.
24. Bronzana ruka boga Sabazija, Sase, Srebrenica.
25. Poprsje Libera, Duvno.
26. Liber i Libera na žrtveniku, Zenica.
180
Objects found in Bosnia and Herzegovina:
Relating to the theatre:
1. Motif of theatre masks from a mosaic in Ilidža.

2. Stone plaque with relief of Heracles and Alcestis, Golubić, Bihać.
3. Terracotta vase with four masks, Japra.
4. Terracotta lamp with theatre mask, Sovići, Grude.
5. Terracotta lamp with theatre mask, Gračine, Ljubuški.
6. Funerary monument, stele with theatre mask, Hardomilje, Ljubuški.
7. Funerary monument, stele with theatre mask, Ostrožac, Konjic.
8. Pottery sherd with comic mask, site unknown.
9. Terracotta lamp with Eros and Bacchus holding grapes, Čapljina.
10. Bronze statuette of Eros/Amor, Gradina, Srebrenica.
11. Bronze statuette with comedian, village of Prevala, Duvno.
12. Bronze appliqué decoration with theatre mask, village of Vinica, Duvno.
13. Second bronze appliqué decoration with theatre mask, village of Vini-
ca, Duvno.
14. Third bronze appliqué decoration with theatre mask, village of Vinica,
Duvno.
15. Stone urn with Eros, Livno.
16. Stone urn with Eros, Kupreško Polje.
17. Architectural fragment with Eros, Trbušće, Foča.
18. Architectural fragment with Eros, Šipovo.
19. Terracotta lamp with the attributes of Hercules, Klepci, Čapljina.
20. Terracotta lamp with the attributes of Hercules, Ilidža, Sarajevo.
21. Terracotta lamp with the attributes of Hercules, Ilidža, Sarajevo.
22. Terracotta lamp with the attributes of Hercules, Gračine, Ljubuški.
23. Terracotta lamp with the attributes of Hercules, Gračine, Ljubuški.
24. Bronze hand of the god Sabazios, Sase, Srebrenica.
25. Bust of Liber, Duvno.
26. Liber and Libera on an altar, Zenica.
27. Liber, Vašarovine.
28. Liber, Šumnjaci.
29. Sacrificial altar to Liber, Brekavica.
30. Liber, Glamoč.
31. Sacrificial altar to Liber, Ustikolina.
32. Bronze statuette of Liber, Glamoč.
181
27. Liber, Vašarovine.
28. Liber, Šumnjaci.
29. Žrtvenik Libera, Brekavica.
30. Liber, Glamoč.
31. Žrtvenik Liberu, Ustikolina.
32. Bronzana figurina Libera, Glamoč.
33. Ampelus, Stari Brod, Rogatica.
34. Ampelus i grozdovi na cipusu, Stari Brod, Rogatica.
35. Kameni spomenik sa prikazom grozda koji raste iz kantarosa.
36. Silvan sa grozdom u ruci, Duvno.
37. Hibrid Silvana i vinova loza, nepoznat lokalitet.
38. Kamena maska Gorgone, Šipovo.
39. Antefiks sa prikazom maske Gorgone, Višići, Čapljina.
40. Prikaz maske Gorgone, kameni ulomak, Mala Rujiška.
41. Prikaz maske Gorgone na timpanonu, Pritoka, Bihać.
42. Prikaz maske Gorgone na nadgrobnom spomeniku, Hardomlje, Ljubuški.
46. Prikaz maske Gorgone na nadgrobnom spomeniku, Ostrožac, Konjic.
47. Prikaz maske Gorgone na nadgrobnom spomeniku Lisičići, Konjic.
48. Prikaz maske Gorgone na nadgrobnom spomeniku, Varvara, Prozor.
49. Prikaz maske Gorgone na nadgrobnom spomeniku, Homolje, Konjic.
50. Bronzana maske Gorgone, Varcar Vakuf.
51. Prikaz maske Gorgone na mozaiku, Skelani, Srebrenica.
Kontekst konjskih takmičenja

52. Keramička svjetiljka sa prikazom konjske zaprege, Gračine, Ljubuški.
53. Olovni fragment moguće olovnog sarkofaga, sa prikazom kvadrige, Mo-
krice, Bosanska Gradiška.
54. Keramički ulomak sa prikazom bige – zaprege,Višići, Čapljina.
55. Keramički ulomak sa prikazom bige – zaprege,Višići, Čapljina.
56. Kameni anepigrafski spomenik sa prikazom četiri konja, Glamoč.
182
33. Ampelos, Stari Brod, Rogatica.
34. Ampelos and grapes on a cippus, Stari Brod, Rogatica.
35. Stone monument with grapes growing out of a kantharos.
36. Silvanus holding a bunch of grapes, Duvno.
37. Hybrid Silvanus and vine, site unknown.
38. Stone Gorgon mask, Šipovo.
39. Antefix with Gorgon mask, Višići, Čapljina.
40. Gorgon mask on broken piece of stone, Mala Rujiška.
41. Gorgon mask on a tympanon, Pritoka, Bihać.
42. Gorgon mask on a funerary monument, Hardomlje, Ljubuški.
46. Gorgon mask on a funerary monument, Ostrožac, Konjic.
47. Gorgon mask on a funerary monument, Lisičići, Konjic.
48. Gorgon mask on a funerary monument, Varvara, Prozor.
49. Gorgon mask on a funerary monument, Homolje, Konjic.
50. Bronze Gorgon mask, Varcar Vakuf.
51. Gorgon mask in a mosaic, Skelani, Srebrenica.
Relating to chariot racing

52. Terracotta lamp with chariot and horses, Gračine, Ljubuški.
53. Lead piece with quadriga, perhaps from a sarcophagus, Mokrice,
Bosanska Gradiška.
54. Pottery sherd with biga,Višići, Čapljina.
55. Pottery sherd with biga,Višići, Čapljina.
56. Anepigraphic stone monument with four horses, Glamoč.
Relating to athletics
57. Bronze strigil used by athletes to scrape themselves clean, Novi Šeher.
58. A second bronze strigil used by athletes to scrape themselves clean, Stolac.
59. Piece of a third bronze strigil used by athletes to scrape themselves
clean, Mogorjelo, Čapljina.
60. Bronze aryballos, Skelani, Srebrenica.
61. Stone monument dedicated to the Dioscuri, Dračevo, Čapljina.
183
Sportski kontekst
57. Prvi bronzani strigil za održavanje higijene atleta, Novi Šeher.
58. Drugi bronzani strigil za održavanje higijene atleta, Stolac.
59. Treći ulomak bronzanog strigila za održavanje higijene atleta, Mogor-
jelo, Čapljina.
60. Bronzani aribalos, Skelani, Srebrenica.
61. Kameni spomenik posvećen Dioskurima, Dračevo, Čapljina.
Gladijatorski kontekst
62. Kameni spomenik posvećen boginji Nemezi, Stari Majdan, Prijedor.
63. Kameni spomenik posvećen bogu Marsu, Letka, Duvno.
64. Votivna ara posvećena bogu Marsu, Skelani, Srebrenica.
65. Bronzana figurina posvećena boginji Dijani, Talež, Trebinje.
66. Kameni žrtvenik posvećen Dijani, Karaula, Duvno.
67. Kameni reljef posvećen Dijani, Karaula, Duvno.
68. Kameni reljef posvećen Dijani, Opačići, Glamoč.
Muzički kontekst
69. Bronzana figurina svirača, Donja Blatnica, Mostar.
70. Silvan sa siringom, Podgradina, Glamoč.
71. Silvan i Dijana sa siringom, Halapić, Glamoč.
72. Silvan i Dijana sa siringom, Opačić, Glamoč.
73. Silvan i Dijana sa siringom, Busija, Glamoč.
74. Silvan i Dijana sa siringom, Livno.
75. Silvan, Dijana, nimfe i siringa, Suhača, Livno.
76. Silvan, nimfa i siringa, Nadvoda, Jajce.
77. Motiv Orfeja na mozaiku, Panik kod Bileće.
78. Motiv muze Kaliope, Panik kod Bileće.
79. Bronzana aplika sa prikazom Muze, Stolac.
80. Bronzana figurina Apolona,Vršani, Prijedor.
81. Kamena ara posvećena Apolonu, Šuica, Kupres.
82. Kameni spomenik posvećen Apolonu, Ilidža, Sarajevo.
83. Kameni spomenik posvećen Apolonu, Podgradina, Glamoč.
84. Nadgrobni cipus sa prikazom muzičkog instrumenta sistruma, Stolac.
184
Relating to gladiators
62. Stone monument dedicated to the goddess Nemesis, Stari Majdan, Pri-
jedor.
63. Stone monument dedicated to the god Mars, Letka, Duvno.
64. Votive altar dedicated to the god Mars, Skelani, Srebrenica.
65. Bronze statuette dedicated to the goddess Diana, Talež, Trebinje.
66. Stone sacrificial altar dedicated to Diana, Karaula, Duvno.
67. Stone relief dedicated to Diana, Karaula, Duvno.
68. Stone relief dedicated to Diana, Opačići, Glamoč.
Relating to music
69. Bronze statuette of a musician, Donja Blatnica, Mostar.
70. Silvanus with syrinx, Podgradina, Glamoč.
71. Silvanis and Diana with syrinx, Halapić, Glamoč.
72. Silvanus and Diana with syrinx, Opačić, Glamoč.
73. Silvanus and Diana with syrinx, Busija, Glamoč.
74. Silvanus and Diana with syrinx, Livno.
75. Silvanus, Diana, nymphs and syrinx, Suhača, Livno.
76. Silvanus, nymphs and syrinx, Nadvoda, Jajce.
77. Orpheus in mosaic, Panik near Bileća.
78. The Muse Calliope, Panik near Bileća.
79. Bronze appliqué decoration with Muse, Stolac.
80. Bronze statuette of Apollo,Vršani, Prijedor.
81. Stone altar dedicated to Apollo, Šuica, Kupres.
82. Stone monument dedicated to Apollo, Ilidža, Sarajevo.
83. Stone monument dedicated to Apollo, Podgradina, Glamoč.
84. Funerary cippus with sistrum, Stolac.
Though no masonry structures have been discovered, other finds to date

confirm that theatres and amphitheatres were not unknown to the inhabi-
tants in ancient times. Relatively few artefacts that can be identified as relating
to the theatre or of similar use have been found to date in Bosnia and Herze-
govina. Despite this, one may assume that there was a class of society that
enjoyed the theatre, and that theatre performances, put together within the
constraints of provincial circumstances, would have been held. This would be
corroborated in particular by the worship in these parts of Liber and Sabazios,
which involved games.
185
Iako nije bilo zidanih objekata, dosadašnji nalazi sa navedenom tematikom
potvrđuju da teatar i amfiteatar nisu bili nepoznanica ondašnjem stanovniš-
tvu. Do danas je na prostoru Bosne i Hercegovine pronađeno razmjerno malo
predmeta koji se mogu definirati kao predmeti sa teatarskom ili sličnom na-
mjenom. I pored ove činjenice, može se pretpostaviti da je jedan društveni sloj
stanovništva ipak bio sklon teatru, te da je u granicama provincijalnih okol-
nosti organizirao improvizirane teatarske igre. Ovo pogotovo dobiva potvrdu
ako se ima u vidu i kontekst štovanja Libera i Sabazija koji je, između ostalog,
podrazumijevao i organiziranje igara.
186
KATALOG
CATALOGUE1
1 Kataloški dio rada je

podijeljen prema porijek-
lu materijala. Tako je u
prvom dijelu prezentiran
sav materijal koji se nalazi
u muzejskim zbirkama, a
pronađen je van Bosne i
Hercegovine, dok drugi,
izdvojeni dio predstavlja
predmete koji su pronađe-
ni na tlu današnje Bosne i
Hercegovine.
The catalogue section of
this book is subdivided
according to the origin
of the artefacts. The first
part consists of all the
artefacts in museum
collections that were
found outside Bosnia and
Herzegovina; the second
consists of artefacts found
in present-day Bosnia and
Herzegovina.
187
SATIR - SILEN
1. INV. BR. 654, (TAB. 1, 1, 1A I 1B).
Mjesto čuvanja: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.
Lokalitet: Kamira, Rodos.
Opis: Riton sa jednom ručkom. Na mješini leži satir, rukama se drži za
ručkaste hvataljke, a nogama se privio uz mješinu, s obilježjima pohotnog
satira. Njegova ćelava glava viri iz ždrijela panterskog krzna, koje se i na
ramenima vidi. Uši su mu duge i šiljate (jedno fali), oči velike i duguljaste,
nos širok i tup, brkovi dugi, usta otvorena, a brada samo po rubu. Posudu
nosi na leđima. Naslikana scena lahko se razabire. Bradati, goli Heraklo
bježi s ugrabljenim tronogom pred Apolonom. Apolon trči za junakom, da
plijen opet povrati. Heraklo desnicom diže kijaču. Idući nadesno, ogleda
se na Apolona koji proganja Herakla u hleni i s tenijom u kosi, sa skitskim
lukom i strijelama u ljevici. Njegova shematski natrag bačena ruka svjedo-
či njegovu hitrinu. Zavađenima dolazi u susret u trku slijeva bradati Zeu-
sov glasnik Hermes. U brzini mu je s glave pao njegov petasos. Odjeven je
samo hlamidom i krilatim sandalama, ljevicu je na prvo pružio, a unatrag
svinutom desnicom drži rabdos. Polje označava palmino drvo iza Herme-
sa. Među Hermesom i Apolonom je natpis Καλός. Riton stoji na nozi koja
je crveno presvučena. Firnis sjajan i crn. Nađen u Kamiru, nabavljen u Ka-
lavardi kod Kamira.
Dimenzije: Visina 17 cm, promjer 9,6 cm.
Literatura: E. Bulanda „Katalog grčkih vaza u bos. – hercegovačkom ze-
maljskom muzeju u Sarajevu.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1911, 285; M. Parović–Pešikan „Corpus vasorum
antiquorum.“ – Yougoslavie, Sarajevo – Musée National de la République
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 27, 1-3, Pl. 28, 1-4; A.
Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog sadržaja iz antičke zbirke Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka
ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sa-
rajevo, 2016, 178.
2. INV. BR. 639, (TAB. 2, 2).
Lokalitet: Nepoznat.
Opis: Ulomak vaze. Na kamenu, pokrivenom panterovim krznom, sjedi
mlad, ovjenčan satir i drži u desnici dvojnice. Zamišljen, upro je glavu o
lijevu ruku. Leđima se naslonio na deblo. Iza njega su ostaci veće osobe,
189
koja stoji i koja je – po sačuvanim tragovima – bila bogato odjevena. Poza
osobe sigurno je bila svečana, kako to pokazuje koplje na koje se naslanja.
Na grudima ima tragova štita. Moguće je da je riječ o Palas Ateni i Marziju.
Apolon je pobjednik u svirci, pa kitaroedu leti u susret Nika s pobjedničkim
vijencem. Iz držanja i izražaja Marzije, koji je ovdje prikazan mlad, nazire
se njegov nemir, njegovo beznađe i očaj. Ostaci Nike, vijenac Marzije i cvje-
tovi na stablu bijelo su slikani. Lijep, sjajan firnis. Nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 13,5 cm.
Hercegovine, Sarajevo, 1911, 287-288; M. Parović–Pešikan „Corpus vasorum
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 43, 3; M. Parović-Pe-
šikan „Pozorišni motivi na grčkim vazama.“ In: Antički teatar na tlu Jugo-
slavije, Novi Sad, 1981, 155-173; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog
sadržaja iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.“ In:
Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 179, sl. 2.
3. INV. BR. 34, (TAB. 2, 3).
Lokalitet: Atena.
Opis: Poklopac pikside. Satir u ekstazi pada unatrag. Firnis sjajan.
Dimenzije: Promjer 6 cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, 42; A. Busuladžić
„Predmeti i prikazi erotskog sadržaja iz antičke zbirke Zemaljskog muze-
ja Bosne i Hercegovine.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016,
179, sl. 3.
4. INV. BR. 421, (TAB. 2, 4 I 4A).
Lokalitet: Teba.
Opis: Grčka keramička posuda crnofiguralnog stila sa predstavom polnog
odnosa dva silena sa dvije gole žene. Na drugoj sceni dva silena koji drsko
190
proganjaju menade u hitonu sa rukavima i plaštom. Menade uplašeno gle-
daju silene. Nađena u Tebi.
Dimenzije: Visina 10,5 cm. R: 18,5 cm.
Literatura: M. Parović–Pešikan „Corpus vasorum antiquorum.“ – Yougo-
slavie, Sarajevo – Musée National de la République Socialiste de Bosnie
– Herzégovine, Belgrade, 1975, P. 25, 4-10; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi
erotskog sadržaja iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovi-
ne.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 179, sl. 4 a i b.
5. INV. BR. 33B, (TAB. 3, 5).
Lokalitet: Atena.
Opis: Grčka posuda sa predstavom Satira. Dva fragmenta jednog velikog
kratera. Na fragmentima prikazi i to:
B. Na poleđini je velik, bradat satir s tirsom; iza njega menada s kantarom.
Pred satirom ima tragova druge jedne menade. Firnis crn, sjajan. Poleđina
je, u opreci s naličjem, nemarno rađena. Nađen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Veći „A“ ulomak visina 26, dužina 33 cm, manji „B“ ulomak
visina 16 cm, dužina 30 cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, 49-50, Pl. 48, sl. 2; A.
ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sa-
rajevo, 2016, 180, sl. 5.
6. INV. BR. 22, (TAB. 3, 6).
Lokalitet: Teba.
Opis: Lekitos, nezgrapan, jako sužen prema dolje. Ručka mu ne pripada.
Po ramenu vidljiv ukras u obliku zrakastih linija i lotosovih pupoljaka. Na
trupu je prikazan ples dviju menada u tijesnim i kratkim hitonima sa dva si-
lena. Sileni se gibaju nalijevo, menade nadesno, ali glave su im nalijevo obr-
nute, tako da sve četiri osobe gledaju na jednu stranu. Donji dio je zajedno
191
s nogom firnisan. Glina je tamnosmeđa, firnis blijed i crn. Prednja je strana
jače ispečena. Najvjerovatnije lokalni bojotski fabrikat. Nađen u Tebi.
maljskom muzeju u Sarajevu.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja 1911, 278; M.
Parović–Pešikan „Corpus vasorum antiquorum.“ – Yougoslavie, Sarajevo –
Musée National de la République Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Bel-
grade, 1975, 32; M. Parović-Pešikan „Pozorišni motivi na grčkim vazama.“
In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 155-173; A. Busuladžić
180, sl. 6.
7. INV. BR. 640, (TAB. 3, 7).
Opis: Ulomak vaze. Mladom čovjeku duge kose i s kabanicom oko koljena
koji sjedi, drži u desnoj ruci baklju, a u lijevoj štap, približava se djevojka u
hitonu, sa narukvicom na desnoj ruci i pruža mu cvijet. Iza djevojke sjedi,
također ovjenčan, bradat silen i drži goruću baklju. Iza mladića koji sjedi
vidljivi tragovi jedne ruke. To je Dioniz okružen silenima i menadama. Vi-
jenci, oganj, cvijeće i narukvica djevojčina bijelo su naslikani. Sjajni firnis.
Nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 10 cm, dužina 16,5 cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 43, 6; M. Parović-Pe-
šikan „Pozorišni motivi na grčkim vazama.“ In: Antički teatar na tlu Jugo-
slavije, Novi Sad, 1981, 155-173; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog
192
8. INV. BR. 689, (TAB. 3, 8).
Lokalitet: Rodos.
Opis: Keramički predmet sa prikazom glave muškarca sa dugom bradom,
istaknutih obrva i brkova, te duge kuštrave kose. Scena prikazuje Silena.
Dimenzije: Visina 11 cm, širina 10 cm.
Literatura: A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog sadržaja iz antičke
zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.“ In: Godišnjak Centra za
balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercego-
vine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 180, sl. 8.
9. INV. BR. 690, (TAB. 4, 9).
Lokalitet: Rodos.
Dimenzije: Visina 11 cm, širina 10,5 cm.
10. INV. BR. 691, (TAB. 4, 10).
Lokalitet: Rodos.
Dimenzije: Visina 12,5 cm, širina 12 cm.
11. INV. BR. 692, (TAB. 4, 11).
Lokalitet: Rodos.
istaknutih obrva i brkova, na glavi neka vrsta kupaste kape. Scena prika-
zuje Silena.
193
12. INV. BR. 113, (TAB. 4, 12).
Lokalitet: Iz groba, Beotija.
Opis: Prikaz glave Satira, terakota.
EROS - AMOR
13. INV. BR. 653, (TAB. 5, 13).
Lokalitet: Kamira, Rodos.
Opis: Oinohoe sa prikazom Erosa pred žrtvenikom. Crn i sjajan firnis. Po-
vršna radnja. Nađena u Kamiru, nabavljena u Kalavardi kod Kamira.
185, sl. 26.
14. INV. BR. 33, (TAB. 5, 14).
Lokalitet: Atena.
Opis: Dva fragmenta jednog velikog kratera. Na fragmentima prikazi i to:
194
A. Po obodu vidljiva linija od lovora, a pod njom ornament od jajastih crti-
ca. Prema dolje je slika završena meandar-linijom. Na stijeni sjedi mladić u
frigijskoj kapi, u tijesnoj šarenoj odjeći s rukavima i hlačama, a preko toga
ima kabanicu. Među nogama stoji Eros i pruža mu zdjelicu. Osim Erosa
približava se pastiru Hermes, koga prepoznajemo po rabdosu i krilatim
sandalama, ima hlamidu koja je samo djelomice sačuvana. Iza Zeusovog
glasnika stoji žena, čije su samo noge sačuvane. Pastir je vjerovatno Paris,
kojemu Hermes dovodi tri boginje. Nad glavom Parisovom vidi se pred-
nji dio krave, a s obzirom na ručku, koja se ovdje nastavlja, ima druga do
njegovih nogu. Tik do ruba trupa vidljiv je pas. Nađen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Veći „A“ ulomak visina 26, dužina 33 cm, manji „B“ ulomak
visina 16 cm, dužina 30 cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, 49-50; A. Busuladžić
185, sl. 27.
15. INV. BR. 15, (TAB. 5, 15).
Lokalitet: Atena.
Opis: Fragmentirani gornji dio pelike. Na rubu usne i preko fragmentirane
slike na trupu ima ornament od jajastih štapića. Na prednjoj strani pribli-
žava se Eros dvojici mladića; do stijene vidljiv disk. Na poleđini sačuvane
su samo glave dvojice mladića. Među njima se vidi jedan strigilis, koji je-
dan od njih drži. Najvjerovatnije je s obje strane prikaz života efeba. Firnis
jako oštećen. Nađen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 12 cm, promjer 16 cm.
195
185, sl. 28.
16. INV. BR. 399, (TAB. 5, 16).
Lokalitet: Atena.
Opis: Ulomak vaze, sa prikazom Erosa koji u letu pruža bradatom, ovjen-
čanom muškarcu teniju. Do Erosa tragovi ženske glave. Iza muškarca po-
dignuta ruka. Vjerovatno dočekuje Herakla u Olimpu. Gore je ornament
od zrakastih crtica. Prvobitno pozlaćen. Sjajan firnis. Nađen i nabavljen u
Ateni.
186, sl. 29.
17. INV. BR. 400, (TAB. 6, 17).
Lokalitet: Atena.
Opis: Ulomak vaze sa prikazom žene, ali je samo glava sačuvana. Nosi ku-
tijicu za nakit. Pred njom je Eros s tenijom. Ima tragova ornamenta od
jajastih linija. Blijed firnis. Nađen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 6 cm, širina 4,4, cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, 44-45; A. Busuladžić
186, sl. 30.
196
18. INV. BR. 403, (TAB. 6, 18).
Lokalitet: Atena.
Opis: Ulomak vaze sa prikazom gornjeg dijela Erosa, koji leti s girlandom
u ljevici. Ima tragova jedne žene i jedne posude. Prvobitno pozlaćena. Na-
đen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 4 cm, dužina 5,4 cm.
186, sl. 31.
19. INV. BR. 404. (TAB. 6, 19).
Lokalitet: Atena.
Opis: Ulomak vaze sa prikazom fragmenta ženske glave sa ogledalom. Na
obje strane po jedan Eros. Pred jednim samo ostaci krila. U gornjem dijelu
ornament od jajastih linija. Prvobitno pozlaćena. Nađen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 4,1 cm, dužina 6,4 cm.
186, sl. 32.
20. INV. BR. 609, (TAB. 6, 20).
Lokalitet: Tesprotia.
197
Opis: Bronzana figurina Erosa. Jedna noga oštećena. Desna ruka spuštena,
a lijeva podignuta prema glavi i savijena.
HERMES - MERKUR
21. INV. BR. 793, (TAB. 7, 21).
Lokalitet: Nikopolis, Epir.
Opis: Bronzana figurina nagog Hermesa – Merkura, bez glave.
Dimenzije: Visina 7 cm.
vine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 189, 39.
22. INV. BR. 612, (TAB. 7, 22).
Lokalitet: Albanija.
Opis: Bronzana figurina nagog Hermesa – Merkura. Preko lijeve ruke i ra-
mena platno.
23. INV. BR. 780, (TAB. 7, 23).
Opis: Bronzana figurina Hermesa – Merkura. Nag, sa platnom preko lije-
vog ramena i ruke. Na glavi kapa.
198
APOLON
24. INV. BR. 677, (TAB. 8, 24).
Lokalitet: Mylasa, Caria.
Opis: Bronzana figurina nagog muškarca, vjerovatno Apolona.
25. INV. BR. 139, (TAB. 8, 25).
Opis: Keramički ulomak crvenofiguralnog stila. Na ulomku vidljiv lik, naj-
vjerovatnije nagog Apolona.
Dimenzije: Dužina 7 cm, visina 4,5 cm.
Literatura: M. Parović–Pešikan „Corpus vasorum antiquorum.“ – Yougo-
slavie, Sarajevo – Musée National de la République Socialiste de Bosnie
– Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 36, 2; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi
umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 191, sl. 45.
DIONIZ
26. INV. BR. 416, (TAB. 9, 26 I 26A).
Lokalitet: Teba.
Opis: Krater, koji ima vidljiv ukras oko oboda sa lovorom između dvije pru-
ge. Prema dolje se završava slika naizmjence linijom meandra i uzorkom
199
šahovskog polja. Oko svakog nastavka ručke ima ornament od ehinusa.
Pod svakom ručkom nalazi se jedan akantov list. Na recipijentu scene i to:
A. Dioniz, mlad, gol, sa vrpcom na glavi, ovjenčan, sjedi na stijeni pokrive-
noj njegovom odjećom. U lijevoj ruci drži tiros, a desnom se upire o stije-
nu. Pred njim je bradat, ovjenčan silen sa lirom od sedam žica u lijevoj, a
s plektronom u uzdignutoj desnoj ruci. Prema općem dojmu razgovaraju.
Iza silena, koji svira na liru, stoji djevojka, ovjenčana, sa dugim opasanim
hitonom i narukvicom na desnici. U ruci drži bršljanovu granu. Četvrta
osoba, iza Dioniza, je silen koji stoji kao sve druge osobe, ovjenčan, tako-
đer s bršljanovom granom u rukama, koja je valjda namijenjena onome
silenu, koji svira.
B. Drugi prikaz predstavlja tri tzv. „osobe u kabanici“ sa svezama u kosi (bi-
jelo), od kojih se dvije obraćaju nadesno trećoj, koja govori i maše rukama.
Do zida su strigilis i jedan alabastron.
Vijenci, bršljanovo lišće u praznom prostoru i neravnosti tla prikazani su
bijelom bojom. Firnis crn i sjajan. Nađen u Tebi, nabavljen u Ateni.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 47, 1-4; M. Paro-
vić-Pešikan „Pozorišni motivi na grčkim vazama.“ In: Antički teatar na tlu
Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 155-173; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erot-
skog sadržaja iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.“
In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i um-
jetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 192, sl. 46.
27. INV. BR. 796, (TAB. 9, 27).
Opis: Mramorna glava koja najvjerovatnije predstavlja Dioniza. Lice lije-
pog mladića, duže kose.
200
28. INV. BR. 31, (TAB. 10, 28, 28A, 28B I 28C).
Lokalitet: Atena.
Opis: Fragmentirani gornji dio hidrije. Na ostacima grla ima tragova or-
namenta od jajaste pruge. Na ramenu je prikazana otmica jedne djevojke.
Hlamidom odjeveni mladić otima djevojku u hitonu (glave osoba nisu sa-
čuvane). U dvopregu s visokim naslonom drži je među rukama, a rukama
upravlja uzde i drži povrh toga štap u jednoj (bič?). Djevojka hvata otmi-
čara za desnicu a u isto vrijeme diže drugu, tražeći pomoć. Pred kolima
trči muž u hlamidi sa dvije sulice (samo dijelom sačuvane). Ovomu dolazi
trkom u susret djevojka, a on joj, sudeći po gestikulacijama, priča događaj.
Desno do ove djevojke dvije druge – sve tri u pepelu, a prve dvije povrh
toga i u himationu – trče ustrašene za kolima i ogledaju se natrag. Na de-
sno tri mladića progone kola, svi su u hlamidi, a prvi i treći drže po dvije
sulice, sva tri sa šematski dignutom ljevicom. Radi lošeg stanja slika ne
možemo protumačiti scenu.
Slika recipijenta završena je gore meandrom, a sa strana sa dvije okomite
linije su palmete. Sprijeda stoji (vrlo okrnjen) Dioniz, bradat i ovjenčan, sa
tirzom u lijevoj ruci. Menada s tenijom u kosi i s tirzom u ljevici nalijeva mu
iz oinohoe u kantaros, koga on drži u desnici. Iza Dioniza je druga menada,
također s tenijom u kosi i s tirzom u ruci. Obje menade a i Dioniz odjeveni
su u dugi hiton s rukavima. Dioniz je još prebacio kabanicu. Firnis crn i
sjajan, vrlo lijepa izrada, danas dosta oštećena. Nađen i nabavljen u Ateni.
Dimenzije: Visina 29 cm, promjer 31 cm.
Literatura: E. Bulanda „Katalog grčkih vaza u bos. – hercegovačkom zemalj-
skom muzeju u Sarajevu.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercego-
vine, Sarajevo, 1911, 286; M. Parović–Pešikan „Corpus vasorum antiquorum.“
– Yougoslavie, Sarajevo – Musée National de la République Socialiste de
Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, 40-41; M. Parović-Pešikan „Pozorišni
motivi na grčkim vazama (uz osvrt na jugoslovenske zbirke).“ In: Antički
teatar na tlu Jugoslavije. Novi Sad, 1981, 155-177; A. Busuladžić „Predmeti i
prikazi erotskog sadržaja iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije na-
uka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 200.
29. INV. BR. 411, (TAB. 11, 29A I 29B).
Lokalitet: Beotija.
Opis: Lekitos sa prikazom Dionizovog banketa.
201
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 21, sl. 5, 6, 7.
MASKA
30. INV. BR. 866, (TAB. 12, 30 I 30A).
Lokalitet: Atika.
Opis: Bronzana svjetiljka bez poklopca. Na donjoj strani nosa oblik maske.
Dimenzije: Dužina 10 cm, širina 6,3 cm, visina 3 cm.
Literatura: A. Busuladžić „Antičke svjetiljke u Bosni i Hercegovini.“ Saraje-
vo, 2007, 183, br. 309 i 309a.
31. INV. BR. 870 (TAB. 12, 31).
Lokalitet: Istra.
Opis: Fragment diska firma keramičke svjetiljke sa prikazom teatarske
maske.
Dimenzije: Razmjer: 4,8 cm.
Literatura: A. Busuladžić „Antičke svjetiljke u Bosni i Hercegovini.“ Sara-
jevo, 2007, 143, br. 145.
32. INV. BR. 434, (TAB. 13, 32).
Lokalitet: Bejrut.
Opis: Terakotna maska sa prikazom bradatog muškarca.
Literatura: Nepublicirano.
33. INV. BR. 673, (TAB. 13, 33).
Lokalitet: Rodos.
Opis: Komična terakotna maska.
202
34. INV. BR. 674, (TAB. 13, 34).
Lokalitet: Rodos.
Opis: Komična terakotna maska Thona.
35. INV. BR. 959, (TAB. 13, 35).
Lokalitet: Igalo.
Opis: Keramička maska, obijena sa jedne strane.
36. INV. BR. 693, (TAB. 13, 36).
Lokalitet: Kamiros, Rodos.
Opis: Prelomljena keramička statua komičara sa maskom. Scena ga prika-
zuje kako sjedi.
maljskom muzeju u Sarajevu.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine, Sarajevo, 1911, 293, sl. 58.
37. INV. BR. 546, (TAB. 14, 37).
Lokalitet: Mala Azija.
Opis: Terakotna maska mladog muškarca.
38. INV. BR. 547, (TAB. 14, 38).
Lokalitet: Mala Azija.
Opis: Terakotna maska sa zrakastim reljefom na pozadini glave.
Dimenzije: Visina 4,6 cm, širina 4,5 cm.
203
39. INV. BR. 662, (TAB. 14, 39).
Lokalitet: Grob na Rodosu.
Opis: Terakotna maska žene sa velom.
40. INV. BR. 699, (TAB. 14, 40).
Lokalitet: Pljoča, Berat u Albaniji.
Opis: Keramička maska mlade žene sa spuštenim očnim kapcima i velom
preko glave.
RELJEFNA MASKA GORGONE

41. INV. BR. 704, (TAB. 15, 41).
Opis: Kameni reljef sa prikazom Gorgone, vjerovatno arhitektonski ulomak.
HERKUL
42. INV. BR. 867, (TAB. 16, 42 I 42A).
Lokalitet: Nikopolje, Epir.
Opis: Svjetiljka oštećenog diska. U sredini diska prikaz Herkula sa Kerbe-
rom.
Dimenzije: Dužina 10,5 cm.
jevo, 2007, 118, br. 58.
43. INV. BR. 709, (TAB. 16, 43 I 43A).
Lokalitet: Stari Grad, Hvar.
204
Opis: Fragmentirana, ali slijepljena svjetiljka sa oštećenim dijelom diska.
Na disku reljef Herkula u borbi sa Hidrijom.
Dimenzije: Dužina 11 cm.
jevo, 2007, 108, br. 27.
44. INV. BR. 949, (TAB. 16, 44 I 44A).
Lokalitet: Planjanik, Albanija.
Opis: Fragment diska svjetiljke sa prikazom Herkula sa Kerberom.
jevo, 2007, 184, br. 313.
45. INV. BR. 412, (TAB. 17, 45A I 45B).
Opis: Lekitos sa prikazom Herakla koji savladava kiparskog bika.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 23, sl. 3, 4, 6 i 7.
ITIFALIČKI MUŠKARACI - PIGMEJI

46. INV. BR. 131, (TAB. 18, 46).
Lokalitet: Teba.
Opis: Fragment ruba jedne kabirske posude. Vidljiv prikaz muškarca u
kratkoj, opasanoj odjeći kako nosi neku posudu (košaru) na glavi. Za njim
ide drugi muškarac, gol, noseći štap u lijevoj ruci. Tamnosiva glina, crn
firnis. Uparane crte. Nađen u Tebi.
Dimenzije: Visina 4,5 cm, dužina 6 cm.
205
199, sl. 59.
47. INV. BR. 132, (TAB. 18, 47).
Lokalitet: Teba.
Opis: Fragment kabirske posude sa prikazom itifaličkog muškarca. Glina
tamnosiva, firnis crn. Nađen u Tebi.
199, sl. 60.
48. INV. BR. 133, (TAB. 18, 48).
Lokalitet: Teba.
Opis: Fragment ruba kabirske posude, sa glavom karikiranog, najvjerovat-
nije itifaličkog muškarca. Glina tamnosiva, a firnis crn. Nađen u Tebi.
199, sl. 61.
206
GLADIJATORSKA BORBA
49. INV. BR. 710, (TAB. 19, 49 I 49A).
Lokalitet: Pljoča-Berat u Albaniji.
Opis: Svjetiljka sa prikazom gladijatorske borbe na disku.
Dimenzije: Dužina 11 cm, širina 8,5 cm, visina 2,8 cm.
jevo, 2007, 120, br. 64.
PRIKAZ KONJSKE ZAPREGE – BIGA I KVADRIGA

50. INV. BR. 410, (TAB. 20, 50 I 50A).
Opis: Lekitos sa prikazom konjske zaprege u trku.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 21, sl. 1-4.
51. INV. BR. 415, (TAB. 20, 51 I 51A).
Lokalitet: Nepoznato.
Opis: Lekitos sa prikazom konjske zaprege.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 24, sl. 6, 7, 8, 9 i 11.
52. INV. BR. 652, (TAB. 21, 52 I 52A).
Lokalitet: Nalaz iz groba, Kamerios, Rodos.
207
Opis: Slikana keramička posuda sa prikazom konjske zaprege pored koje
su Hermes, Apolon i Dioniz.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 20, sl. 1 i 2.
PRIKAZ LIRE
53. INV. BR. 393, (TAB. 22, 53).
Lokalitet: Atena.
Opis: Ulomak keramičke vaze crvenofiguralnog stila. Na ulomku se vidi
prikaz muškarca sa lirom.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 36, sl. 7.
54. INV. BR. 29, (TAB. 22, 54).
Lokalitet: Atena.
Opis: Keramička hidrija sa prikazom više osoba, od kojih jedna drži in-
strument.
Dimenzije: Visina 16 cm, otvor R: 12 cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 37, sl. 5 i 7.
208
PRIKAZ DUHAČKOG INSTRUMENTA
55. INV. BR. 392, (TAB. 23, 55).
Lokalitet: Atena.
Opis: Ulomak keramičke posude sa prikazom muškarca koji svira duhački
instrument.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 30, sl. 1.
56. INV. BR. 418, (TAB. 23, 56).
Lokalitet: Atena.
Opis: Keramička posuda sa prikazom žene koja nosi amforu i dječaka koji
svira duhački instrument.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 31, sl. 1, 2, 3 i 4.
PRIKAZ PLESA
57. INV. BR. 655, (TAB. 24, 57 I 57A).
Lokalitet: Iz groba, Kameiros, Rodos.
Opis: Alabastron sa prikazom djevojke koja svira duhački instrument i
druge koja pleše.
209
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 24, 1, 2, 4 i 5.
58. INV. BR. 30, (TAB. 24, 58 I 58A).
Lokalitet: Atena.
Opis: Odlomak velike amfore sa prikazom osoba koje najvjerovatnije ple-
šu.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 19, sl. 1, 2, i 3.
59. INV. BR. 32, (TAB. 24, 59 I 59A).
Lokalitet: Atena.
Opis: Piksida sa predstavom muškaraca koji plešu.
Dimenzije: Visina 7 cm, R: 13,9 cm.
Socialiste de Bosnie – Herzégovine, Belgrade, 1975, Pl. 19, sl. 4, 7 i 8; M. Pa-
rović-Pešikan „Pozorišni motivi na grčkim vazama.“ In: Antički teatar na
tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 155-177.
ATENA
60. INV. BR. 712, (TAB. 25, 60).
Lokalitet: Kroja.
Opis: Mramorna statua Atene bez glave.
Literatura: J. Jüthner – F. Knoll – K. Patsch – H. Swoboda „Eine archäolo-
gische Expedition nach Kleinasien.“ In: Vorläufiger Bericht Mitteilung XV,
210
Gesellschaft zur Förderung deutscher Wissenschaft, Kunst und Literatur,
Prag, 1903, 26.
61. INV. BR. 665, (TAB. 25, 61).
Lokalitet: Rodos.
Opis: Mramorna glava Atene.
62. INV. BR. 661, (TAB. 25, 62).
Lokalitet: Kameiros.
Opis: Keramički pločasti prikaz Atene, bez glave i dijela scene.
PREDMETI PRONAĐENI NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE
APOLON
63. INV. BR. 70, (TAB. 26, 63).
Lokalitet: Vršani, Prijedor.
Opis: Bronzana statueta, dobro očuvana. Apolon bez odjeće, oslonjen na
desnu nogu. Na glavi duža kosa.
Literatura: K. Patsch „Bosna i Hercegovina u rimsko doba.“ In: Putopisi i
opažanja, sv. 15, Sarajevo, 1912, 25, sl. 20; E. Imamović „Antički kultni i vo-
tivni spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 428; A.
ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45,
Sarajevo, 2016, 191, 43.
64. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO, (TAB. 26, 64).
Mjesto čuvanja: Župni ured u Šuici?
Lokalitet: Šuica, Kupres.
211
Opis: Manji kameni žrtvenik posvećen Apolonu.
Literatura: I. Marijanović „Votivni žrtvenik iz Šuice.“ In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, 40/41, Sarajevo, 1986, 109-112.
65. INV. BR. 173, (TAB. 26, 65).
Lokalitet: Ilidža, Sarajevo.
Opis: Ara od vapnenca sa natpisom koji potvrđuje posvetu Apolonu.
Literatura: E. Imamović „Antički kultni i votivni spomenici na području
Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 428.
66. INV. BR. 337, (TAB. 26, 66).
Lokalitet: Podgradina, Glamoč.
Opis: Gornji dio žrtvenika sa zdjelastim udubljenjem.
Literatura: E. Imamović „Antički kultni i votivni spomenici na područ-
ju Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 428; M. Đukić „Antički period na
području Glamoča.“ In: Glamoč kroz vijekove, Banja Luka 2008, 79, sl. 66.
SABAZIJE
67. INV. BR. 3180, (TAB. 27, 67).
Lokalitet: Sase, Srebrenica.
Opis: Bronzana ruka kulta boga Sabazija. Na ruci vidljiva zmija koja se
ovila oko ruke, a glava se penje uz šaku. Na šaci prikaz žabe, kornjače i
guštera. Na vrhu kažiprsta šišarka.
Literatura: E. Imamović „Antički kultni i votivni spomenici s područja Bo-
sne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 264-267; V. Paškvalin „Bronzana votivna
ruka iz Sasa.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s.
A, XV – XVI, Sarajevo, 1961, 203-209; E. Imamović „Srebrenica i okolica u
rimsko doba.“ In: Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne, knj.
17, Tuzla, 2002, 24.
212
EROSI- AMOR
68. INV. BR. 69, (TAB. 28, 68).
Lokalitet: Gradina, Srebrenica.
Opis: Bronzana figurina Amora – Erosa u obliku nagog dječaka koji stoji
na visokom postamentu, raširenih nogu. Jedna ruka je niz tijelo, dok je
druga podignuta u ravnini ramena. Kosa nešto duža i kovrdžava. Na leđi-
ma krila.
ju Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 412, 178; E. Imamović „Srebrenica
i okolica u rimsko doba.“ In: Članci i građa za kulturnu historiju istočne
Bosne, knj. 17, Tuzla, 2002, 23; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog
69. INV. BR. 773, (TAB. 28, 69 I 69A).
Lokalitet: Klepci, Čapljina.
Opis: Svjetiljka od smeđe gline, sa drškom. U sredini diska reljef sa prika-
zom Erosa sa krilima i Bakhusa koji drži grozd vinove loze.
Dimenzije: Dužina 11 cm, širina 8 cm, visina 2,2 cm.
Literatura: A. Busuladžić „Antičke svjetiljke u Bosni i Hercegovini.“ Saraje-
vo, 2007, 112; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog sadržaja iz antičke
70. INV. BR. 247, (TAB. 28, 70).
Lokalitet: Livno.
Opis: Oštećena urna sa prikazom dva erosa. Sa strana vidljivi ostaci ka-
neliranih četvrtastih stubova. Poklopac u vidu krova na dvije vode i četiri
akroterija.
Dimenzije: Visina 82 cm, širina 74 cm, dužina 80 cm.
Literatura: V. Paškvalin „Antički sepulkralni spomenici s područja Bosne i
Hercegovine.“ Djela knj. LXXXIII, br. 9, Centar za balkanološka ispitivanja
213
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 391; A.
Sarajevo, 2016, 188, sl. 35; A. Busuladžić „Tipologija rimskih urni iz antičke
71. INV. BR. 248, (TAB. 28, 71).
Lokalitet: Stubo Vrelo, Kupreško Polje.
Opis: Oštećena urna sa prikazom dva erosa i girlandama.
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 391-
392; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi erotskog sadržaja iz antičke zbirke
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.“ In: Godišnjak Centra za balka-
nološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
knj. 45, Sarajevo, 2016, 188, sl. 36; A. Busuladžić „Tipologija rimskih urni
iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.“ In: Godišnjak
Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 98, sl. 2.
72. INV. BR. 288, (TAB. 29, 72).
Lokalitet: Šipovo.
Opis: Spomenik od sivkastog lapora. U centralnom dijelu prikazan lik po-
kojnika kojeg drže dva lebdeća erosa.
Dimenzije: Visina 93 cm, širina 230 cm,
Literatura: Ć. Truhelka „Arheološko ispitivanje jajačkog grada i najbliže
okoline.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja, 4, Sarajevo, 1892a, 319, sl. 5; D.
Sergejevski „Kasnoantički spomenici iz Šipova.“ In: Glasnik Zemaljskog
muzeja, n. s. 7, Sarajevo, 1952, 43, sl. 1-6; Đ. Basler „Arhitektura kasnoantič-
kog doba u Bosni i Hercegovini.“ Sarajevo, 1972, 145, sl. 157; N. Cambi „Sar-
kofag iz Šipova.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja 20/18,
Sarajevo, 1982, 102; D. Maršić „Ugradbeni građevinski portretni reljefi u
Histriji i Dalmaciji.“ Zadar, 2009, 83-86; A. Busuladžić „Predmeti i prikazi
214
umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, Sarajevo, 2016, 188, sl. 37.
73. INV. BR. 260, (TAB. 29, 73).
Lokalitet: Foča.
Opis: Arhitektonski kameni ulomak sa prikazom lebdećeg erosa.
Dimenzije: Dužina 99 cm, visina 66 cm.
Literatura: D. Sergejevski „Nekoliko neizdatih antičkih reliefa.“ In: Gla-
snik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, LV, Sarajevo, 1943, 3; A.
Sarajevo, 2016, 188, sl. 38.
HERAKLO I ALKESTA
74. INV. BR. 106, (TAB. 30, 74).
Mjesto čuvanja: Arheološki muzej u Zagrebu.
Lokalitet: Golubić kod Bihaća.
Opis: Kamena ploča sa reljefom Herakla i Alkeste. Heraklo sa prebačenom
lavljom kožom preko ramena. Alkesta odjevena u dug hiton, a himation
joj je prebačen preko lijevog ramena. Scena se vezuje za Euripidovu trage-
diju „Alkesta“.
Dimenzije: Visina 46 cm, širina 47 cm, debljina 13 cm.
Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 432; V. Paškvalin „Arheološki nalazi
s teatarskom tematikom s područja S. R. Bosne i Hercegovine.“ In: Antički
teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 246.
HERKUL/HERAKLO
75. INV. BR. 1089, (TAB. 31, 75 I 75A).
Lokalitet: Klepci, Čapljina.
Opis: Svjetiljka uglata nosa sa volutama, sa prikazom Herkulove maske na
žrtveniku.
215
Dimenzije: Dužina 8,5 cm, širina 6 cm.
jevo, 2007, 106, br. 17.
76. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO, (TAB. 31, 76 I 76A).
Mjesto čuvanja: Muzej Sarajeva.
Opis: Svjetiljka uglata nosa sa volutama, sa prikazom reljefa baklji i maske
na žrtveniku.
Dimenzije: Dužina 8,6 cm, šir. 6,2 cm.
jevo, 2007, 107, br. 20.
77. INV. BR. 1039, (TAB. 31, 77 I 77A).
Mjesto čuvanja: Muzej Sarajeva.
Opis: Svjetiljka uglata nosa sa volutama, sa prikazom reljefa baklji i maske
na žrtveniku.
Dimenzije: Dužina 8,9 cm, širina 6,4 cm.
jevo, 2007, 107, br. 21.
78. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO, (TAB. 32, 78 I 78A).
Mjesto čuvanja: Franjevački samostan Humac, Ljubuški.
Lokalitet: Gračine, Ljubuški.
Opis: Svjetiljka uglata nosa sa volutama i prikazom baklji.
jevo, 2007, 107, br. 22.
79. INV. BR. 11, (TAB. 32, 79 I 79A).
Opis: Svjetiljka uglata nosa sa volutama sa reljefom na kojem je prikazana
Herkulova maska na žrtveniku.
jevo, 2007, 107, br. 23.
216
TEATARSKA MASKA
80. INV. BR. 6033, (TAB. 33, 80, 80A, 80B, 80C).
Lokalitet: Japra-Majdanište.
Opis: Nalaz keramičke posude sa prikazom četiri maske. Posuda je od fino
pečene crvene gline. Ukrašena kružnim rebrima i sa četiri medaljona u
kojima su prikazi teatarskih maski.
Literatura: Đ. Basler „Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre.“
In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XXX/XXXI, Sarajevo,
1977, T. XX, sl. 7; V. Paškvalin „Arheološki nalazi s teatarskom tematikom
s područja S. R. Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije,
Novi Sad, 1981, 246; V. Paškvalin „Arheološko kulturno-historijska proble-
matika o grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tema-
tikom na području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugosla-
vije, istorija i savremenost. Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad, 1989,
T. V i T. VI.
81. INV. BR. 802, (TAB. 34, 81 I 81A).
Lokalitet: Sovići kod Gruda.
Opis: Keramička firma svjetiljka sa prikazom teatarske maske.
Dimenzije: Dužina 9 cm, širina 6,3 cm, visina 3,2 cm.
Literatura: F. Fiala „Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine.“ In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, V, Sarajevo, 1893, 151 i 158; V. Paš-
kvalin „Arheološki nalazi s teatarskom tematikom s područja S. R. Bosne
i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 245;
V. Paškvalin „Arheološko kulturno-historijska problematika o grčko-rim-
skom kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tematikom na područ-
ju Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija i sa-
vremenost. Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad, 1989, 168; A. Škegro
„Antička ekonomika u Bosni i Hercegovini - (na osnovu epigrafskih izvo-
ra).“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991, 72; A. Busuladžić „Antičke
svjetiljke u Bosni i Hercegovini.“ Sarajevo, 2007, 139, br. 133.
217
82. INV. BR. 23, (TAB. 34, 82 I 82A).
Opis: Keramička firma svjetiljka sa prikazom teatarske maske na disku.
Dimenzije: Dužina 10,6 cm, širina 7 cm, visina 3,4 cm.
Literatura: V. Atanacković-Salčić „Gračine, Humac, Ljubuški – antički voj-
ni logor sa naseljem.“ In: Arheološki pregled, 20, Beograd, 1978, 76, T. XLIII,
sl. 2; A. Busuladžić „Antičke svjetiljke u Bosni i Hercegovini.“ Sarajevo,
2007, 155, br. 200.
Opis: Keramički fragment sa prikazom komične maske. Vjerovatno dio
neke posude.
Dimenzije: R: 3,5 cm.
84. INV. BR. 979, (TAB. 35, 84).
Lokalitet: Vinice, Duvno.
Opis: Bronzana aplikacija – privjesak u obliku teatarske maske.
Literatura: V. Paškvalin „Arheološki nalazi s teatarskom tematikom s pod-
ručja S. R. Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi
Sad, 1981, 245.
85. INV. BR. 980, (TAB. 35, 85).
Sad, 1981, 245.
86. INV. BR. 981, (TAB. 35, 86).
218
Sad, 1981, 245.
87. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO (TAB. 36, 87 I 87B).
Opis: Sačuvana četiri fragmenta mozaika. Boje na mozaiku su crna, crve-
na, svijetlocrvena, žuta, plavičasta, zelena, smeđa i ljubičasta. Nalazi se u
Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Pojas oko mozaika je gotovo
jednobojan, sivo-bijel sa tri strane, dok je uz četvrtu stranu slike okvir, koji
je ukrašen nizom kvadrata koji su podijeljeni u pravougaonike i kvadrate.
Kvadrati u sebi imaju ukras kvadrata i rombova u sredini. Koliko se po
očuvanim fragmentima može suditi, mozaik je bio podijeljen pletenicom
u veliko centralno polje i na dva reda manjih kvadratnih polja oko njega.
Unutarnji red kvadratnih polja sadrži likovne prikaze ptica, maski, repa
ribe, a vanjski red geometrijske motive, kao što su Gordijev čvor, zvijezda
sa četiri kraka od pelti, četverokraka rozeta u krugu, beskonačna pleteni-
ca, polje ukrašeno nizom trouglova poredanih oko centra, nizom kvadrata
koji čine romb, kvadrat izdijeljen na kvadrate i pravougaonike. U srednjem
velikom polju očuvane su noge i rep, najvjerovatnije lava. Osnova pleteni-
ce je plavičasta, a pletenice su bijelo–žućkasto-crvene i ljubičasto-bijele.
Ptice su crvene, bijele, zelene i crne boje. Pripada II-III stoljeću.
Dimenzije: 3,85 x 3,60 m.
Literatura: J. Kellner „Römische Baureste in Ilidže bei Sarajevo.“ In: Wis-
senschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina, V, Wien,
1897, 139-140, T. LXII, LXIII, LXIV, fig. 8e1, e2, e3, e4; I. Čremošnik „Mozaici
i zidno slikarstvo rimskog doba.“ Sarajevo, 1984, 117; V. Paškvalin „Arheo-
loški nalazi s teatarskom tematikom s područja S. R. Bosne i Hercegovi-
ne.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 245; M. H. Ćeman
„Res publica Aquarum S... .“ In: Monografija Ilidža, Sarajevo, 2000, 149; A.
Busuladžić „Umjetnost antičkih mozaika na tlu Bosne i Hercegovine.“ Sa-
rajevo, 2008, 41.
88. INV. BR. 56, (TAB. 37, 88 I 88A).
Lokalitet: Ostrožac, Jablanica.
219
Opis: Rimska stela koja u zabatu ima predstavu teatarske maske.
Literatura: K. Patsch „Rimska mjesta u konjičkom kotaru.“ In: Glasnik Ze-
maljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XIV, Sarajevo, 1902, 324, sl. 20; V.
Paškvalin „Antički sepulkralni spomenici s područja Bosne i Hercegovine.“
Djela knj. LXXXIII, br. 9, Centar za balkanološka ispitivanja Akademije na-
uka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 94.
89. INV. BR. 69, (TAB. 38, 89 I 89A).
Lokalitet: Hardomilje, Ljubuški.
Opis: Rimska stela koja u zabatu ima predstavu teatarske maske.
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 63.
KONJSKA ZAPREGA
Opis: Fragment keramičke svjetiljke sa prikazom konjske zaprege.
jevo, 2007, 185, br. 318.
91. INV. BR. 94, (TAB. 39, 91).
Lokalitet: Mokrice, Bosanska Gradiška.
Opis: Olovni fragment, vjerovatno olovnog sarkofaga sa prikazom kvadri-
ge.
92. INV. BR. 3811, (TAB. 39, 92).
Lokalitet: Višići, Čapljina.
220
Opis: Ulomak keramičke posude terrae sigillatae, sa vidljivim donjim dije-
lom zaprege bige. Vide se noge čovjeka, konja i kotači bige.
Dimenzije: Visina 4 cm, žirina 8,5 cm.
Literatura: I. Čremošnik „Rimska vila u Višićima.“ In: Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XX, Sarajevo, 1965, 184.
93. INV. BR. 2933, (TAB. 39, 93).
Opis: Ulomak keramičke posude terrae sigillatae, sa vidljivim donjim dije-
lom zaprege bige. Vide se noge čovjeka, konja i kotači bige.
muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XX, Sarajevo, 1965, 184.
Mjesto čuvanja: Nepoznato.
Lokalitet: Glamoč.
Opis: Kameni, četvrtasti anepigrafski spomenik sa reljefnim prikazom če-
tiri konja i jedne osobe.
Literatura: D. Sergejevski „Rimski kameni spomenici sa Glamočkog i Li-
vanjskog polja i iz Ribnika.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine, XL, Sarajevo, 1928, 90, sl. 10; D. Milanov Nikić „Glamoč, naselja i
stanovništvo.“ Sarajevo, 1989, 21.
STRIGIL
95. INV. BR. 768, (TAB. 40, 95).
Lokalitet: Novi Šeher.
Opis: Bronzani strigil za održavanje higijene atleta. Strigil je sa savijenim
dijelom i tankom drškom kružnog presjeka.
Literatura: T. Dragičević „Ruševine rimskih kuća u Novom Šeheru.“ In:
Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine VIII, Sarajevo, 1896, 425,
sl. VIII/1; A. Busuladžić „Rimski medicinski, veterinarski i farmaceutski in-
strumenti, kozmetička i ženska lična oprema iz zbirke Zemaljskog muze-
221
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 44, Sarajevo, 2015, 199.
96. INV. BR. 302, (TAB. 40, 96).
Lokalitet: Stolac.
Opis: Bronzani strigil za održavanje higijene atleta. List oštro savijen. Drš-
ka okruglog presjeka. Na mjestu gdje se drška završava ima više profilacija.
Vrh drške ima zadebljanje.
Dimenzije: Dužina drške 11,5 cm, dužina lista 6,3 cm.
Literatura: Ć. Truhelka „Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine.“
In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1892,
Tab. IV, sl. 3; A. Busuladžić „Rimski medicinski, veterinarski i farmaceut-
ski instrumenti, kozmetička i ženska lična oprema iz zbirke Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispi-
tivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 44, Sarajevo,
2015, 199.
97. INV. BR. 1997, (TAB. 40, 97).
Lokalitet: Mogorjelo, Čapljina.
Opis: Odlomak bronzanog strigila.
BRONZANI ARIBALOS
98. INV. BR. 37, (TAB. 40, 98).
Lokalitet: Skelani, Srebrenica.
Opis: Očuvana bronzana posudica, aribalos s okruglim recipijentom i
kratkim vratom. Otvor urađen u oštroj formi, prstenasto.
Literatura: C. Patsch „Arheološko-epigrafska istraživanja.“ In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XI, Sarajevo, 1899, sl. 82; A.
Busuladžić „Rimski medicinski, veterinarski i farmaceutski instrumenti,
kozmetička i ženska lična oprema iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i
222
Hercegovine.“ In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademi-
je nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 44, Sarajevo, 2015, 197.
BRONZANA FIGURINA KOMIČARA

99. INV. BR. 72, (TAB. 41, 99).
Lokalitet: Selo Prevala, Duvno.
Opis: Bronzana figurina sa prikazom komičara.
Literatura: W. Radimsky „Starine kotara županjačkog u Bosni.“ In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, VI, Sarajevo, 1894, 312, sl. 35 a,
b, c; V. Paškvalin „Arheološki nalazi s teatarskom tematikom s područja
S. R. Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981, 245; V. Paškvalin „Arheološko kulturno-historijska problematika o
grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tematikom na
području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija
i savremenost. Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad, 1989, 168.
BRONZANA FIGURINA SVIRAČA DUHAČKOG INSTRUMENTA

100. INV. BR. 71, (TAB. 42, 100).
Lokalitet: Donja Blatnica, Mostar.
Opis: Bronzana figurina svirača duhačkog instrumenta.
Dimenzije: Visina 10, 5 cm.
Literatura: C. Patsch „Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur
Geschichte der römischen Provinz Dalmatien.“ VI. In: Wissenschaftliche
Mittheilungen IX, Wien, 1904a, 281, fig. 162; K. Patsch „Bosna i Hercegovina
u rimsko doba.“ In: Putopisi i opažanja, sv. 15, Sarajevo, 1912, 26, sl. 22.
ORFEJ
101 INV. BR. NEINVENTARIZIRANO, (TAB. 43, 101).
Lokalitet: Panik, Bileća.
223
Opis: Veliki fragmentirani mozaik sa prikazom Orfeja koji svira liru u
centralnom dijelu. Sa strana prikazane različite životinje koje dolaze da
slušaju čarobnu pjesmu Orfeja. Vide se rajske ptice, kozorog, bik, zmije,
pantera. Okolo mozaika bogat okvir sa floralnim detaljima.
Dimenzije: Ukupna dimenzija mozaika 4,5 m x 6 m.
Literatura: I. Čremošnik „Rimsko naselje na Paniku kod Bileće.“ In: Gla-
snik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XXIX, Sarajevo, 1976,
78; I. Čremošnik „Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba.“ Sarajevo, 1984,
123-125; A. Busuladžić „Umjetnost antičkih mozaika na tlu Bosne i Herce-
govine.“ Sarajevo, 2008, 52-54.
MUZA
102. INV. BR. 88, (TAB. 43, 102).
Lokalitet: Stolac.
Opis: Bronzana aplika sa prikazom maske Muze.
Literatura: Ć. Truhelka „Zenica und Stolac, Beiträge zur römischen Ar-
chäologie Bosniens und der Hercegovina.“ In: Wissenschaftliche Mitthe-
ilungen aus Bosnien und der Hercegovina, I, Wien, 1893, 301, fig. 69.
MUZA KALIOPA
Lokalitet: Panik, Bileća.
Opis: Fragment mozaika sa prikazom muze Kaliope. Fragment je dio ve-
ćeg mozaika sa prikazom Orfeja.
Dimenzije: Ukupna dimenzija mozaika 4,5 m x 6 m.
Literatura: I. Čremošnik „Rimsko naselje na Paniku kod Bileće.“ In: Gla-
snik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XXIX, Sarajevo, 1976,
78; I. Čremošnik „Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba.“ Sarajevo, 1984,
123-125; A. Busuladžić „Umjetnost antičkih mozaika na tlu Bosne i Herce-
govine.“ Sarajevo, 2008, 52-54.
224
SILVAN SA SIRINGOM
104. INV. BR. 462, (TAB. 44, 104).
Lokalitet: Podgradina, Glamoč.
Opis: Kameni odlomak sa reljefnim prikazom Silvana, pored kojeg se na-
lazi instrument siringa sa šest cijevi.
Literatura: D. Rendić-Miočević „Ilirske pretstave Silvana na kultnim slika-
ma s područja Dalmata.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercego-
vine, n. s. A, X, Sarajevo, 1955, T. IV, 2; E. Imamović „Antički kultni i votivni
spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 316; M. Đukić
„Antički period na području Glamoča“. In: Glamoč kroz vijekove, Banja
Luka 2008, 75, sl. 53.
CIPUS SA PRIKAZOM SISTRUMA
105. INV. BR. 583, (TAB. 44, 105 I 105 A)

Lokalitet: Stolac.
Opis: Kameni spomenik – cipus sa floralnim ukrasima na rubovima. Na
uglovima vidljv prikaz instrumenta sistrum, koji se veže za štovanje kulta
Izide.
Literatura: V. Paškvalin „Antički sepulkralni spomenici s područja Bosne
i Hercegovine.“ Djela LXXXIII, knj. 9, Centar za balkanološka ispitivanja,
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 259-
260.
SILVAN I DIJANA SA SIRINGOM

Lokalitet: Gradac, Halapić, Glamoč.
Opis: Kameni spomenik na kojem se vidi Silvan, koji drži siringu u ruci.
225
vine, n. s. A, X, Sarajevo, 1955, T. V, 4; E. Imamović „Antički kultni i votivni
spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 324.
107. INV. BR. 380, (TAB. 45, 107).
Lokalitet: Opačići, Glamoč.
Opis: Kameni spomenik sa prikazom Dijane i Silvana. Pored Silvana pri-
kaz siringe sa šest cijevi.
spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 324; M. Đukić
„Antički period na području Glamoča“. In: Glamoč kroz vijekove, Banja
Luka 2008, 75, sl. 55.
108.INV. BR. NEINVENTARIZIRANO (TAB. 45, 108).
Lokalitet: Busija, Glamoč.
Opis: Kameni spomenik, oštećen, sa prikazom Silvana i Dijane. Silvan u
lijevoj ruci drži siringu.
ju Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 324; M. Đukić „Antički period na
području Glamoča“. In: Glamoč kroz vijekove, Banja Luka 2008, 75, sl. 56.
109. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO (TAB. 45, 109).
Mjesto čuvanja: Franjevački muzej i galerija Gorica, Livno.
Lokalitet: Livno.
Opis: Oštećeni kameni spomenik sa prikazom Silvana i Dijane. Silvan de-
snom rukom drži i svira siringu.
226
SILVAN, DIJANA, NIMFE I SIRINGA
110. INV. BR. 125, (TAB. 46, 110).
Lokalitet: Suhača, Livno.
Opis: Oštećeni kameni spomenik sa prikazom Silvana, Dijane i nimifi. Si-
lvan svira siringu sa šest cijevi.
Literatura: D. Rendić-Miočević „Ilirske pretstave Silvana na kultnim sli-
kama s područja Dalmata.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine, n. s. A, X, Sarajevo, 1955, T. IV, 3; E. Imamović „Antički kultni i
votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 328;
D. Milanov Nikić „Glamoč, naselja i stanovništvo.“ Sarajevo, 1989, 93; B. M.
Vrdoljak „Plodovi ljubavi i žrtve.“ 2005, 297.
SILVAN, NIMFE I SIRINGA

Lokalitet: Nadvoda, Jajce.
Opis: Kameni spomenik, dio hrama. Prikaz dva Silvana i pet nimfi. Jedan
Silvan drži u ruci siringu.
KULT LIBERA I LIBERE

112. INV. BR. 317, (TAB. 47, 112).
Lokalitet: Duvno.
Opis: Kameni fragment sa prikazom Libera.
Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 396; V. Paškvalin „Arheološko kultur-
no-historijska problematika o grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nala-
za s teatarskom tematikom na području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički
227
teatar na tlu Jugoslavije, istorija i savremenost. Zbornik radova, Matica
srpska, Novi Sad, 1989, 168, T. I, 1.
113. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO, (TAB. 47, 113 I 113 A).
Lokalitet: Zenica.
Opis: Kameni žrtvenik sa prikazom Libera, Libere i Menade koja pleše.
srpska, Novi Sad, 1989, 168, T. I, 2 i 3.
114. INV. BR. 122, (TAB. 48, 114).
Lokalitet: Vašarovine.
Opis: Kameni spomenik sa prikazom Libera.
Literatura: V. Paškvalin „Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapad-
ne Bosne.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A,
40/41, Sarajevo, 1986, 61-63; V. Paškvalin „Arheološko kulturno-historijska
problematika o grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom
tematikom na području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Ju-
goslavije, istorija i savremenost. Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad,
1989, 168, T. II, 1; B. M. Vrdoljak „Plodovi ljubavi i žrtve.“ Livno, 2005, 292.
115. INV. BR. 1833, (TAB. 48, 115).
Lokalitet: Šumnjaci.
Opis: Kameni spomenik sa prikazom Libera.
Literatura: V. Paškvalin „Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapad-
ne Bosne.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A,
40/41, Sarajevo, 1986, 65-66; I. Bojanovski „Noviji rimski epigrafski nalazi s
Glamočkog polja.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n.
s. A, 40/41, Sarajevo, 1986, 104-105; V. Paškvalin „Arheološko kulturno-histo-
rijska problematika o grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nalaza s tea-
228
tarskom tematikom na području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar
na tlu Jugoslavije, istorija i savremenost. Zbornik radova, Matica srpska,
Novi Sad, 1989, 168, T. II, 2; M. Đukić „Antički period na području Glamo-
ča“. In: Glamoč kroz vijekove, Banja Luka 2008, 65, sl. 13.
116. INV. BR. 460, (TAB. 48, 116 I 116 A).
Lokalitet: Ustikolina.
Opis: Žrtvenik posvećen Liberu, od krečnjaka. Blok podijeljen u tri dijela.
Literatura: D. Sergejevski „Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Roga-
tice.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XLVIII, Saraje-
vo, 1936, 5; E. Imamović „Antički kultni i votivni spomenici na području
srpska, Novi Sad, 1989, 168, T. II, 3.
Lokalitet: Brekavica, Bihać.
Opis: Kameni žrtvenik sa prikazom Libera.
Literatura: K. Patsch „Arheološko-epigrafska istraživanja.“ In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XI, Sarajevo, 1899, 469, sl. 97; E.
Imamović „Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Herce-
govine.“ Sarajevo, 1977, 394; V. Paškvalin „Arheološko kulturno-historijska
problematika o grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom
tematikom na području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Ju-
goslavije, istorija i savremenost. Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad,
1989, 168, T. IV, 2.
Lokalitet: Založje, Bihać.
Opis: Kamena ara sa dvije volute. Tekst dosta oštećen, ali se vidi ime Li-
bera.
229
Lokalitet: Glamoč.
Opis: Bronzana figurina Libera. Desna ruka podignuta u laktu, bez šake.
srpska, Novi Sad, 1989, 168, T. IV, 3; M. Đukić „Antički period na području
Glamoča“. In: Glamoč kroz vijekove, Banja Luka 2008, 77, sl. 63.
AMPELUS I GROŽĐE
Lokalitet: Stari Brod, Rogatica.
Opis: Kameni spomenik sa prikazom Ampelusa.
Dimenzije: Nepoznate.
Literatura: D. Sergejevski „Rimska groblja na Drini.“ In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, XLVI, Sarajevo, 1934, 22, sl. 8; V. Paškva-
lin „Arheološko kulturno-historijska problematika o grčko-rimskom kul-
tu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tematikom na području Bosne i
Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija i savremenost.
Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad, 1989, 168, T. III, 1.
Lokalitet: Stari Brod, Rogatica.
Opis: Kameni cipus sa prikazom ampelusa i grozdova.
Literatura: D. Sergejevski „Rimska groblja na Drini.“ In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, XLVI, Sarajevo, 1934, 21, sl. 6; V. Paškva-
lin „Arheološko kulturno-historijska problematika o grčko-rimskom kul-
230
tu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tematikom na području Bosne i
Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija i savremenost.
Opis: Kameni spomenik sa prikazom grozda koji raste iz kantarosa.
Literatura: V. Paškvalin „Arheološko kulturno-historijska problematika o
grčko-rimskom kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tematikom na
području Bosne i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija
i savremenost. Zbornik radova, Matica srpska, Novi Sad, 1989, 168, T. III, 3.
SILVAN I GROZD – HIBRIDIZIRANI SILVAN, GROZD I VINOVA LOZA

123. INV. BR. 90, (TAB. 51, 123).
Lokalitet: Duvno.
Opis: Kameni spomenik sa prikazom Silvana sa grozdom u ruci.
spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 320; V. Paš-
kvalin „Arheološko kulturno-historijska problematika o grčko-rimskom
kultu Dionisa-Libera i nalaza s teatarskom tematikom na području Bosne
i Hercegovine.“ In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija i savremenost.
124. INV. BR. NEINVENTARIZIRANO, (TAB. 51, 124 I 124 A).
Opis: Kameni spomenik sa prikazom hibrida Silvana koji stoji na posta-
mentu. Centralni prikaz je okružen viticama vinove loze i grožđa. Noge
prikazanog antropomorfnog bića imaju naglašene butove, te uvučene pot-
koljenice, što asocira na Pana ili Silvana. S druge strane, prikaz je moguće
definirati i kao Genija. Identični reljef se nalazi na dvije strane spomenika.
231
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 265,
br. 32.
MASKA GORGONE
125. INV. BR. 301, (TAB. 52, 125).
Lokalitet: Šipovo.
Opis: Maska - glava Meduze, odlomljena. Lice okruglo, čelo nisko, a oči
poluzatvorene. Na glavi dvije male zmije.
Literatura: D. Sergejevski „Kasnoantički spomenici iz Šipova.“ In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, VII, Sarajevo, 1952, 50-51.
Opis: Keramički antefiks sa predstavom maske Meduze, sa kosom koja liči
na dijademu. Na čelu umjesto zmija oblik palmete.
muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XX, Sarajevo, 1965, 167-168.
127. INV. BR. 373, (TAB. 52, 127).
Lokalitet: Mala Rujiška.
Opis: Mramorni odlomak sa reljefnim prikazom Gorgone.
Literatura: V. Skarić „Römische Ansiedlung in Mala Rujiška.“ In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XL, Sarajevo, 1928, 102, T. IV.
128. INV. BR. 590, (TAB. 52, 128).
Lokalitet: Pritoka, Bihać.
Opis: Desna polovina vjerovatno timpanona sa prikazom Gorgone.
232
Dimenzije: Visina 38 cm, dužina 77 cm.
Literatura: D. Sergejevski „Arheološki nalazi kod Bihaća i Bosanskog No-
vog.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, LI, Sarajevo,
1939, 10, Tab. V, sl. 6.
129. INV. BR. 73, (TAB. 52, 129).
Lokalitet: Varcar Vakuf.
Opis: Bronzana maska Gorgone, najvjerovatnije predmet u profilaktičke
svrhe, na maču ili sličnom predmetu.
Literatura: C. Patsch „Prilozi našoj rimskoj povijesti.“ In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXII, Sarajevo, 1910, 200; C. Patsch „Bo-
sna i Hercegovina u rimsko doba.“ In: Putopisi i opažanja, Sarajevo, 1912,
26-27.
130. INV. BR. 81, (TAB. 52, 130).
Opis: Gornji dio kamenog odlomka nadgrobnog spomenika sa sačuvanim
akroterijumima sa strane. U sredini zabata reljefni prikaz Gorgone.
Literatura: C. Patsch „Kleinere Untersuchungen in und um Narona.“ In:
Jahrbuch für Altertumskunde II, Wien, 1908, 112, fig. 31; V. Paškvalin „An-
tički sepulkralni spomenici s područja Bosne i Hercegovine.“ Djela knj.
LXXXIII, br. 9, Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i um-
jetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 64-65.
131. INV. BR. 82, (TAB. 53, 131 I 131 A).
Opis: Rimska stela sa prikazom maske Gorgone u zabatu iz I stoljeća.
Literatura: C. Patsch „Kleinere Untersuchungen in und um Narona.“ In:
Jahrbuch für Altertumskunde II, Wien, 1908, 110, fig. 30; R. Dodig „The Se-
venth Legion’s monuments in the area of Ljubuški.“ In: Illyrica antiqua,
Zagreb, 2005, 211; V. Paškvalin „Antički sepulkralni spomenici s područja
Bosne i Hercegovine.“ Djela knj. LXXXIII, br. 9, Centar za balkanološka
233
ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
2012, 64.
132. INV. BR. BEZ BROJA, (TAB. 53, 132).
Lokalitet: Homolje, Konjic.
Opis: Rimska stela oštećenog plićeg reljefa, sa prikazom Gorgone u zaba-
tu, između akroterija.
maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XIV, Sarajevo, 1902, 314.
133. INV. BR. 100, (TAB. 54, 133 I 133 A).
Opis: Rimska stela sa prikazom maske Gorgone u zabatu iz II stoljeća.
Literatura: K. Patsch „Prilozi našoj rimskoj povijesti.“ In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, XXII, Sarajevo, 1910, 179, sl. 2; V. Paškva-
lin „Antički sepulkralni spomenici s područja Bosne i Hercegovine.“ Djela
knj. LXXXIII, br. 9, Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012, 95; A. Marić „Prva kohorta
Belga i njeni pripadnici u ljubuškom kraju.“ In: Godišnjak Centra za bal-
kanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
45, Sarajevo, 2016, 110.
Lokalitet: Lisičići, Konjic.
Opis: Rimska stela sa prikazom maske Gorgone u zabatu.
maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XIV, Sarajevo, 1902, 320.
135. INV. BR. 92, (TAB. 55, 135 I 135 A).
Opis: Kameni nadgrobni spomenik, stela sa prikazom Gorgone u zabatu.
234
Literatura: K. Patsch „Prilozi našoj rimskoj povijesti.“ In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, XXII, Sarajevo, 1910, 178, sl. 1; R. Dodig
„The Seventh Legion’s monuments in the area of Ljubuški.“ In: Illyrica an-
tiqua, Zagreb, 2005, 211.
136. INV. BR. 116, (TAB. 55, 136).
Lokalitet: Varvara, Prozor.
Opis: Dio rimske stele sa prikazom maske Gorgone između akroterija.
Dimenzije: Dužina 78 cm, visina 35 cm.
Literatura: C. Patsch „Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur
Geschichte der römischen Provinz Dalmatien.“ In: Wissenschaftliche Mi-
tteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, XI, Wien, 1909, 109.
NEMEZA
Mjesto čuvanja: Muzej u Prijedoru.
Lokalitet: Stari Majdan, Prijedor.
Opis: Kameni žrtvenik posvećen grčkoj boginji Nemezi.
Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 223 i 432.
DIOSKURI
138. INV. BR. M. H. I. 5.77.6.2.67, (TAB. 56, 138).
Mjesto čuvanja: Muzej Hercegovine, Mostar.
Lokalitet: Dračevo, Čapljina.
Opis: Kameni reljef sa prikazom Dioskura. Oštećen.
Dimenzije: Visina 40 cm, dužina 50 cm.
Literatura: V. Paškvalin „Interpretacija likovnih predstava na stijeni kod
Dračeva (Čapljina).“ In: Starinar, Beograd, 1974, 53-61.
235
DIJANA
139. INV. BR. 68, (TAB. 57, 139).
Lokalitet: Talež, Trebinje.
Opis: Bronzana figurina dobro očuvana. Figurina predstavlja boginju Di-
janu.
Literatura: K. Patsch „Bosna i Hercegovina u rimsko doba.“ In: Putopisi
i opažanja, sv. 15, Sarajevo, 1912, 25, sl. 21; E. Imamović „Antički kultni i
votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 404.
140. INV. BR. 140, (TAB. 57, 140).
Lokalitet: Karaula, Duvno.
Opis: Žrtvenik od vapnenca posvećen Dijani.
Bosne i Hercegovne.“ Sarajevo, 1977, 336.
141. INV. BR. 128, (TAB. 57, 141).
Lokalitet: Karaula, Duvno.
Opis: Reljefna kamena ploča djelimično oštećena. Na sceni prikazana Di-
jana.
Literatura: K. Patsch „Prilog topografiji i povijesti Županjca – Delminiju-
ma.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XVI, Sarajevo,
1904, 341, sl. 54; E. Imamović „Antički kultni i votivni spomenici na područ-
ju Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 334.
142. INV. BR. 381, (TAB. 57, 142).
Lokalitet: Opačići, Glamoč.
Opis: Reljefna ploča sa prikazom Dijane i dvije adorantice.
Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 336; D. Milanov Nikić „Glamoč nase-
236
lja i stanovništvo.“ Sarajevo, 1989, 72-73; M. Đukić „Antički period na po-
dručju Glamoča“. In: Glamoč kroz vijekove, Banja Luka 2008, 76, sl. 59.
MARS
Lokalitet: Letka, Duvno.
Opis: Votivna kamena ara posvećena Marsu. Natpis oštećen.
Literatura: I. Bojanovski „Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Du-
vanjskog polja.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s.
A, XXV, Sarajevo, 1970, 16, br. 4; E. Imamović „Antički kultni i votivni spo-
menici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 386.
Lokalitet: Liješće, Skelani, Srebrenica.
Opis: Kamena ara posvećena Marsu, dobro očuvana.
Literatura: C. Patsch „Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske
provincije Dalmacije.“ In: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovi-
ni, XIX, Sarajevo, 1907, 437, br. 6, sl. 9; E. Imamović „Antički kultni i votivni
spomenici na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo, 1977, 388.
237
238
IZVORI
SOURCES:
CIL III Corpus Inscriptionum Latinarum III, Edidit Th. Mommsen, Berlin, 1873.
LITERATURA
BIBLIOGRAPHY:
G. Alföldy 1961. Geschichte der religiosen Lebens in Aquincum. In: Acta Archaeolo-
gica Academiae Scientarum Hungaricae, XIII, Budapest, 1961.
D. Alicu – C. Pop – V. Wollmann 1979. Figured Monuments from Ulpia Traiana Sarmizegetusa. In: British
Arheological Report, International Series, 55, Oxford, 1979.
D. Antonijević 1981. Narodno glumovanje i Dionisov kult. In: Antički teatar na tlu Jugo-
slavije, Novi Sad, 1981, 205-218.
V. Atanacković-Salčić 1978. Gračine, Humac, Ljubuški – antički vojni logor sa naseljem. In: Ar-
heološki pregled, 20, Beograd, 1978, 73-77.
Ausführliches Lexikon Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I,
(Hrsg. W. H. Roscher), Leipzig, 1884.-1886.
Ausführliches Lexikon Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, I,
Ausführliches Lexikon Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, II,
Ausführliches Lexikon Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, III,
Ausführliches Lexikon Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie, VI,
(Hrsg. W. H. Roscher), Leipzig, 1909.
Ausführliches Lexikon Ausführliches Lexikon der griechischen und römischen Mythologie,
(Hrsg. W. H. Roscher), Leipzig, 1911.
H. C. Baldry 1967. Glas Grčke. Prva velika književnost i uslovi u kojima se razvijala. In:
Rađanje evropske civilizacije. Grčka i Rim, Beograd, 1967, 81-107.
Đ. Basler 1972. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo,
1972.
1977. Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre. In: Glasnik Ze-
maljskog muzeja Bosne i Hercegovine n. s. A, XXX – XXXI, Sarajevo, 1977,
121-216.
239
F. Bejaoui 1992/93. Deux nouvelles representationes d’Orphee sur la ceramique
Africaine. In: Africa, tom. XI-XII, 140-146.
A. Bejker 2009. Gladijator, tajna istorija rimskih robova ratnika. Beograd, 2009.
S. Bekavac 2011. Silvan u Saloni. In: Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, br.
104, Split, 2011, 151-166.
A. Belis 2016. Roman Mosaics in the J. Paul Getty Museum, Los Angeles, 2016.
N. Berberović 2015. Ritual, Myth and Tragedy: Origins of Theatre in Dionysian Rites. In:
Epiphany Journal of Transdisciplinary Studies. Vol. 8, No. 1, Faculty of
Arts and Social Sciences, 2015, 31-38.
I. Bojanovski 1970. Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja. In: Gla-
snik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XXV, Sarajevo, 1970,
5-18.
1986. Noviji rimski epigrafski nalaz s Glamočkog polja III. In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, 40/41, Sarajevo, 1986,
79-108.
M. Bolla 1988. Le necropoli romane di Milano. In: Rassegna di studi del Civico
museo archaeologico e del Civico gabineto di numismatico di Milano, V,
Milano, 1988, 115-136.
2010. Il teatro romano di Verona e le sue sculture. Verona, 2010.
Ě. Bónis 1968. Emaillierte palästragerate aus Brigetio. In: Folia archaeologica, XIX,
Budimpešta, 1968, 25-58.
M. Bošković-Stulli 1961. Pojava književnosti u ljudskom društvu. Zagreb, 1961.
O. Brukner – V. Dautova 1987. Počeci romanizacije u jugoistočnom delu provincije Panonije. Novi
-Ruševljan – P. Milošević Sad, 1987.
G. Budžak 2004. Antologija grčkih mitova. Beograd, 2004.
Z. Buljević 2004. Salonitanski kalup s prikazom gladijatora. In: Opuscula archaeolo-
gica, 28, Zagreb, 2004, 193-202.
M. Buovac 2012. Postanak i razvoj naumahija na prostoru Rimskog carstva. In:
Histria Antiqua, 21, Pula, 2012, 381-393.
A. M. Burks 2008. Roman Slavery: A Study of Roman Society and its Dependence on
Slaves. East Tennessee State University, 2008.
B. Burliga 2016. Tertullian on the Paradox of the Roman Amphitheatre Games: De
Spectaculis 22. In: Vox Patrum, 36, 2016, 119-127.
A. Busuladžić 2007. Antičke svjetiljke u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2007.
2008. Umjetnost antičkih mozaika na tlu Bosne i Hercegovine. Sarajevo,
2008.
2011. Rimske vile u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2011.
2014. Antički željezni alat i oprema sa prostora Bosne i Hercegovine. Sa-
rajevo, 2014.
2015. Rimski medicinski, veterinarski i farmaceutski instrumenti, kozme-
tička i ženska lična oprema iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine. In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 44, Sarajevo, 2015, 169-233.
240
2016. Tipologija rimskih urni iz antičke zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine. In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knji. 45, Sarajevo, 2016, 63-105.
2016. Predmeti i prikazi erotskog sadržaja iz antičke zbirke Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine. In: Godišnjak Centra za balkanološka ispiti-
vanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 45, 2016,
127-205.
M. Buzov 2004. Zanatska proizvodnja u Sisciji. In: Histria Antiqua, vol. 12, Pula,
2004, 173-185.
N. Cambi 1981. Portreti grčkih tragika i scene iz grčkih tragedija u antičkoj likovnoj
umjetnosti u Dalmaciji. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981,131-142.
1981. Bilješka o antičkom teatru u Naroni. In: Antički teatar na tlu Jugo-
1982. Sarkofag iz Šipova. In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja
20/18, Sarajevo, 1982, 91-109.
1991. Uvod i pogovor u: Antička Salona. Split, 1991.
2002. Antika. Zagreb, 2002.
2005. Greek amphora in Kaštel Sućurac. In: Illyrica antiqua, Zagreb,
2005, 155-163.
2007. Brončani kip čistača strigila iz mora kod otočića Vele Orjule blizu
Lošinja. In: Archaeologia Adriatica, I, Zadar, 2007, 85-109.
J. Campbell 1965. The Masks of God: Occidental Mythology. London, 1965.
A. Capano 2011. Dioniso e le Ninfe nella Basilicata antica. In: Basilicata Regione No-
tizie, 127-128. Roma, 2011, 168-195.
M. Caramela – S. Salvatore 2016. The Medusa Complex: the head separated from the body in the
psychopathology of negative affects. In: Mediterranean Journal of Clini-
cal Psychology, vol. IV, N. 1, 2016, 1-11.
P. Carpus 1903. Orpheus: A study in comparative religion. In: The Open Court, vol.
8, 1903, 480-491.
M. Cary 1972. A History of the Greek World 323 to 146 BC. New Fetter Lane, Lon-
don, 1972.
C. Chamontin 2005. Najveće kulture svijeta – Rim. Rijeka, 2005.
M. Charlot 2014. African Women in the Gladiatorial Games of Rome. In: Sankofa
Griotte Journal, vol. 1, no. 1, 2014, 4-21.
E. Christof 2010. Römische Elfenbeintäfelchen und kleinformatige Webtechniken.
In: Mitteilungen des Deutschen Archäologischen Instituts Römische
Abteilung. Band 116, Rom, 2010, 343-361.
D. Colin 2004. Rječnik simbola, mitova i legendi. Zagreb, 2004.
C. Coonrod 2015. Two Images of Medusa in the Sculpture of Harriet Hosmer. In: Un-
dergraduate Journal of Humanistic Studies, vol 1, Spring, 2015, 1-12.
T. J. Cornell 2002. On War and Games in the Ancient World. The Global Nexus En-
gaged. In: Sixth International Symposium for Olympic Research, 2002,
29-40.
A. N. Crnobrnja 2006. Kultna namena rimskih žišaka u Gornjoj Meziji. Beograd, 2006.
241
N. B. Crowther 1996. Athlete and State: Qualifying for the Olympic Games in Ancient
Greece. In: Journal of Sport History, vol. 23, no. 1, 1996, 34-43.
A. Cullum 1993. Greek and Roman plays. USA, 1993.
C. Currie 2011. Transforming Medusa. In: Amaaltea, vol. 3, 2011, 169-181.
I. Čremošnik 1957. Rimski spomenici iz okolice Bihaća. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, n. s. A, XII, Sarajevo, 1957, 163-172.
1965. Rimska vila u Višićima. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine, n. s. A, XX, Sarajevo, 1965, 147-260.
1976. Rimsko naselje na Paniku kod Bileće. In: Glasnik Zemaljskog muze-
ja Bosne i Hercegovine, n. s. A, XXIX, Sarajevo, 1976, 41-164.
1984. Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba. Sarajevo, 1984.
B. Čargo 2002. Aplike u obliku kazališnih maski. In: Longae Salonae I i II, Split,
2002, 367-373.
M. H. Ćeman 2000. Res publica Aquarum S... . In: Monografija Ilidža, Sarajevo, 2000,
140-154.
A. Ćirić 1996. Igre u Olimpiji. Beograd, 1996.
V. Damevski 1981. Arheološki nalazi teatarskog obilježja s područja južne Panonije. In:
Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 251-259.
J. P. Darmon 1995. Les representations mythologiques dans le decor domestique en
Narbonnaise a l’epoque imperiale. In: Revue archaeologique de Picardie
Numero special 10, 1995, 59-74.
V. Deniger 1997. Amphitheatres of Roman Britain: A Study of their Classes, Archite-
cture and Uses. Queen’s University, Kingston, Ontario, Canada, 1997.
M. Denoyelle 2010. Comedy Vases from Magna Graecia. In: The Art of Ancient Greek
Theatre. (ed. M. Louise Hart). Los Angelos 2010, 105-122.
A. Deroko 1962. Arhitektura starog veka. Beograd, 1962.
Z. Dimitrov 2014. Resumption of regular archaeological excavations in Ratiaria. In:
The European Archaeologist, 41, 2014, 28-35.
B. Djurić 2005. Fremmento di un coperchio di sarcofago con maschera – AMZ 481.
In: Illyrica antiqua, Zagreb, 2005, 195-199.
E. Dobruna-Salihu 1990. Borova šišarka kao dekorativni motiv sepulkralne plastike rimskog
doba i njezina simbolička tradicija u području Dardanije. In: Arheološki
vestnik, 41, Ljubljana, 1990, 235-248.
2010. Predmeti umjetničkog obrta u bronci tijekom rimskog doba u
središnjem dijelu Dardanije (današnjeg Kosova). In: Histria Antiqua, 19,
Pula, 2010, 153-166.
R. Dodig 2005. The Seventh Legion’s monuments in the area of Ljubuški. In: Illyri-
ca antiqua, Zagreb, 2005, 209-219.
2014. Kult boga Libera na području Ljubuškog. In: Cleuna br. 1, Livno,
2014, 140-148.
T. Dragičević 1896. Ruševine rimskih kuća u Novom Šeheru. In: Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, VIII, Sarajevo, 1896, 420-430.
E. Duckworth 1952. The Nature of Roman Comedy. A Study in Popular Entertainment.
Princeton, 1952.
242
M. Đukić 2008. Antički period na području Glamoča. In: Glamoč kroz vijekove. Ba-
nja Luka, 2008, 57-85.
M. Đurić 1948. O pjesničkoj umjetnosti. Beograd, 1948.
1972. Istorija helenske književnosti. Beograd, 1972.
2011. Istorija helenske književnosti. Beograd, 2011.
J. Ferguson 1973. The Heritage of Hellenism. London, 1973.
N. Ferri 2008. Glazba, glazbala i kultovi u vezi s glazbom tijekom prapovijesti i
antike na području današnjeg Kosova. In: Histria Antiqua, vol. 16, Pula,
2008, 89-97.
F. Fiala 1893. Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine. In: Glasnik Zemaljskog mu-
zeja Bosne i Hercegovine, V, Sarajevo, 1893, 145-159.
H. Froning 2009. Der Vogelkrater ehemals in Malibu: Kömodie oder Satyrspiel. In:
Hermeneutik der Bilder Beiträge zu Ikonographie und Interpretation
griechuscher Vasenmalerai. (eds. S. Schmidt and J. Oakley). München,
2009, 115-124.
B. Gabričević 1981. Neka razmišljanja o teatru u Issi. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije,
Novi Sad, 1981, 67-71.
1981. Epigraphica quaedam. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi
Sad, 1981,147-155.
1987. Studije i članci o religijama i kultovima antičkog svijeta. Split, 1987.
1989. Teatarska maska u pogrebnom kultu. In: Antički teatar na tlu Jugo-
M. Garašanin 1992./97. Značenje funerarnih maski u bogatim (kneževskim) grobovima
Makedonije. In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knj. XXX,
Sarajevo, 1992./97, 59-69.
M. Garčević 2009. Mozaik. Zagreb, 2009.
B. Gavela 2007. Etrurci. Istorija, kultura, umetnost. Beograd, 2007.
N. Gavrilović 2014. Kult Herkula i Merkura u Gornjoj Meziji. Beograd, 2014.
N. Gavrilović-Vitas – B. Popović 2015. Kasnoantički domus u Skelanima (municipium Malvesiatium). Be-
ograd, 2015.
O. Gilkes 2013. Albania, an archaeological guide. London – New York, 2013.
K. A. Giunio 2004. Kult Merkura – boga trgovine u rimskoj provinciji Dalmaciji. In:
Histria Antiqua, 12, Pula, 2004, 141-148.
2015. Ars Amatoria, ljubav i erotika u starom Rimu. Zadar, 2015.
2016. Medicamina faciei feminae. Odijevanje, frizure, kozmetika i mirisi
staroga Rima, kroz fundus Arheološkog muzeja Zadar. Zadar, 2016.
K. A. Giunio – T. Alihodžić 2010. Ars medica et pharmaceutica. Rimski medicinsko–farmaceutski
instrumenti iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar. Zadar, 2010.
V. Glavaš 2011. Antefiksi s prikazom tragične maske iz Burnuma i Aserije. In: Arha-
eologia Adriatica, V, Zadar, 2011, 89-103.
M. Glavičić 2011. Arheološka istraživanja amfiteatra u Burnumu. In: Izdanja Hrvat-
skog arheološkog društva. Arheološka istraživanja u Cetinskoj krajini.
Radovi kolokvija Rimska vojska u procesu romaniziranja provincije Dal-
macije. Vol. 27, Zagreb, 2011, 289-315.
S. Gluščević 1991. Rimska nekropola u Kaljskoj ulici. In: Diadora, 12, Zadar, 1991.
243
K. Goethert 2015. Medusa in Trier. In: Funde und Ausgrabungen im Bezirk Trier, 47,
Trier, 2015, 17-26.
K. P. Goethert 2015. Der Silvanus von Fell, Kreis Trier-Saarburg. Dokumentation zur Re-
konstruktion des Götterbildes. In: Funde und Ausgrabungen im Bezirk
Trier, 47, Trier, 2015, 27-36.
M. Gorenc 1981. Nimfej iz Varaždinskih Toplica (Aquae Iasae) – arhitektonsko-skul-
ptorsko ostvarenje obrednog prikazanja. In: Antički teatar na tlu Jugo-
C. Grandjouan 1961. Terracottas and Plastic Lamps of Roman Period. Princeton, New
Jersey, 1961.
M. Grant 1967. Poezija, proza i besjedništvo. In: Rađanje evropske civilizacije. Grč-
ka i Rim, Beograd, 1967, 241-265.
R. Grevs/R. Graves 2008. Grčki mitovi. Beograd, 2008.
Grčke tragedije 2010. Grčke tragedije, Eshil, Sofokle, Euripid. Prevod, M. Đurić. Beograd,
2010.
F. Gregori 1913. Maskenkünste. München, 1913.
P. Grimal 1967. Porodični život. In: Antički Rim, panorama jedne civilizacije. Beo-
grad – Ljubljana, 1967, 39-59.
Grupa autora/Group of authors 1979. Antički teatar na tlu Jugoslavije. Nov Sad, 1979.
Grupa autora/Group of authors 1980. Viminacium. Glavni grad rimske provincije Gornje Mezije. Beograd,
1980.
Grupa autora/Group of authors 1981. Antički teatar na tu Jugoslavije, Novi Sad, 1981.
Grupa autora/Group of authors 1989. Antički teatar na tlu Jugoslavije, istorija i savremenost, Novi Sad,
1989.
Grupa autora/Group of authors 1993. Spiel mit Penelope! Spiele und Spielzeug der Antike – Katalog.
Landesmuseum Joanneum, Graz, 1993.
Grupa autora/Group of authors 1996. Leksikon antičkih autora. Zagreb, 1996.
Grupa autora/Group of authors 1997. Antička bronza Singidunuma. Beograd, 1997.
Grupa autora/Group of authors 2002. Greek and Roman actors. Aspects of an Ancient Profession. (ed. P.
Easterling and E. Hall). Cambridge, 2002.
Grupa autora/Group of authors 2003. Zemlja pod vašimi nogami. Arheologija na avtocestah Slovenije.
Ljubljana, 2003.
Grupa autora/Group of authors 2007. Antička Grčka. (ur. P. Kartlidž). Novi Sad, 2007.
Grupa autora/Group of authors 2007. a. Rimska vojska u Burnumu. Drniš – Šibenik – Zadar, 2007.
Grupa autora/Group of authors 2007 b. The Cambridge Companion to Greek and Roman Theatre. Cam-
bridge University Press, 2007.
Grupa autora/Group of authors 2011. Umetnost i sport. In: Proceedings, vol. 3, 146-154.
Grupa autora/Group of authors 2013 a. L’otium: loisirs et plaisirs dans le monde romain. (ed. C. Leblond
and F. Ferreira). Paris, 2013.
Grupa autora/Group of authors 2013 b. Perfomance in Greek and Roman Theatre. (ed. G. W. M. Harrison
and V. Liapis). Leiden – Boston, 2013.
Grupa autora/Group of authors 2015. The Architecture of the Ancient Greek Theatre. In: Acts of an In-
ternational Conference at the Danish Institute at Athens 27-30 January
2012. (ed. R. Frederiksen, E. R. Gebhard and A. Sokolicek) Monographs
of the Danish Institute at Athens, vol. 17, Athens, 2015.
244
E. Guhl – W. Korner 1994. The Romans – Their Life and Customs. London, 1994.
R. Hachlili 2013. Ancient synagogues – archaeology and art: New discoveries and
current research. Brill – Leiden – Boston, 2013.
E. Hamilton 1962. La Mythologie. Marabout Université, 1962.
S. Hansen 2017. Arheološki nalazi iz Njemačke. Berlin, 2017.
H. Hoffmann 1997. Sotades: Symbols of Immortality on Greek Vases. Oxford, Claren-
don Press, 1997.
J. Huizinga 1970. Homo ludens o podrijetlu kulture u igri. Zagreb, 1970.
B. Ilakovac 1981. Prikaz kazališnih maski na predmetima iz Arheološkog muzeja u
Zadru. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 239-242.
M. Ilkić 2008. Arheološki tragovi turnirskih igara rimske vojne posade u Korna-
kumu. In: Histria Antiqua, vol. 16, Pula, 2008, 137-144.
E. Imamović 1977. Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 1977.
2002. Srebrenica i okolica u rimsko doba. In: Članci i građa za kulturnu
historiju istočne Bosne, knj. 17, Tuzla, 2002, 1-34.
I. Iskra-Janošić 1992. Građevinski materijali i njihova upotreba u Cibalama. In: Opuscula
Archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 207-219.
S. Ivčević 2000. Medicinsko-farmaceutski instrumenti iz Arheološkog muzeja
u Splitu. In: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 90/91, Split,
2000, 101-160.
2002. Predmeti za šivanje, tkanje i predenje. In: Longae Salonae I i II,
Split, 2002, 471-482.
2002. Kozmetički pribor. In: Longae Salonae I i II, Split, 2002, 327-348.
L. Jacobelli 2003. Gladiators at Pompeii. Los Angeles, 2003.
I. Jadrić 2008. Svečanosti u čast boga Libera u Seniji i Saloni. In: Histria Antiqua,
vol. 16, Pula, 2008, 127-137.
T. Janakievski 1978. Heraclea Lyncestis – tri objekta iz kasnoantičke mikrostambene
celine iznad rimskog teatra. In: Arheološki vestnik, XXIX, Ljubljana, 1978,
694-711.
1981. Antički teatar u Herakleji kod Bitolja. In: Antički teatar na tlu Jugo-
1987. Teatar – Heracleia Lynkestis. Posebna izdanja, knj. 2, Bitola, 1987.
1989. Program heraklejskog teatra. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije,
Novi Sad, 1989, 153-157.
M. A. Janković 2011. Konstruisanje identiteta u rimskoj Dalmaciji: salonitanski gladijatori
i njihov društveni status. In: Etnoantropološki problemi, n. s. god. 6, sv. 3,
Beograd, 2011, 699-713.
J. Jeličić-Radonić 2015. The cult of Dionysus or Liber – votive monuments in Salona. In:
Cult and votive monuments, Cluj – Napoca, 2015, 23-32.
E. J. Jory 2012. The mask of Astyanax and the Pantomime Librettist. In: Logeion, a
Journal of Ancient Theatre, 1/2012, 186-199.
A. Jovanović 2000. Dva arheološka svedočanstva o igrama u kasnoantičkom periodu
sa prostora istočne Srbije. In: Glasnik Srpskog arheološkog društva, 15-16,
Beograd, 2000, 261-263.
245
2007. Ogledi iz antičkog kulta i ikonografije. Beograd, 2007.
M. Junkelmann 2000. Das Spiel mit dem Tod. Mainz am Rhein, 2000.
J. Jüthner – F. Knoll 1903. Eine archäologische Expedition nach Kleinasien. In: Vorläufiger
– K. Patsch – H. Swoboda Bericht Mitteilung XV, Gesellschaft zur förderung deutscher Wissensc-
haft Kunst und Literatur, Prag, 1903, 4-52.
R. Kajoa 1965. Igre i ljudi maska i zanos. Beograd, 1965.
M. Kathleen – M. A. Kenyon 1934. The Roman Theatre of Verulamium. 1934.
J. Kellner 1897. Römische Baureste in Ilidže bei Sarajevo. In: Wissenschaftliche Mi-
tteilungen aus Bosnien und der Herzegovina, V, Wien, 1897.
H. Kindermann 1966. Theatergeschichte Europas. Salzburg, 1966.
B. Kirigin 1981. Tri teatarske maske na Gnathia vazama iz Visa. In: Antički teatar na
E. Köhne 2000. Brot und Spiele. Die Politik der Unterhaltung, Caesaren und Gla-
diatoren. Die Macht der Unterhaltung im antiken Rom. Mainz am Rhein.
V. Kolšek 1981. Odraz antičnega gledališča na kamnitih spomenikih Celeje in Šem-
petra v Savinjski Dolini. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981,179-185.
F. Kontomichos – C. Papadakos 2014. The sound effect of ancient Greek theatrical masks. In: Proceedings
– E. Georganti – T. Vovolis – ICMC/SMS, Athens, 2014, 1444-1452.
J. N. Mourjopoulos
R. Koščević 1991. Antička bronca iz Siska. Umjetničko-obrtna metalna produkcija iz
razdoblja Rimskog carstva. Zagreb, 1991.
2000. Arheološka zbirka Benko Horvat, Zagreb, 2000.
A. J. Koutsoukis 1978. Social Man: Communities Past and Present. Longman Cheshire,
Melbourne, 1978.
S. Kukoč 1994. Eros i Tanatos na stelama Daunije. In: Radovi Filozofskog fakulteta,
33/20, Zadar, 1993/1994, 15-32.
1997. Solarni aspekti Meduze Gorgone u helenizmu. In: Radovi Filozof-
skog fakulteta, 35/22, Zadar, 1997, 1-20.
N. A. Kun 2004. Legende i mitovi stare Grčke. Beograd, 2004.
I. Kuzmanović 1989. Arhitektura antičkog teatra na tlu Jugoslavije. In: Antički teatar na
D. G. Kyle 1998. Spectacles of Death in Ancient Rome. Routeledge, Rome, London,
New York, 1998.
Larousse Larousse Encyclopedia of Archaeology, London, 1997.
R. Lanciani 1893. Pagan and Christian Rome. Cambridge, 1893.
A. W. Lawrence 1967. Greek Architecture. London, 1967.
P. Lebel 1962. Catalogue des collections archéologiques de Monbéliar 3. Les
bronzes figurés, Paris, 1962.
Z. Lešić 1979. Jezik i književno djelo. Sarajevo, 1979.
LIMC. Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae. 2/1, 1984, Zürich-Münc-
hen.
hen.
246
hen.
LIMC. Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae. 8/1, 1997, Zürich-Düsse-
ldorf.
H. Liebl – W. Wilberg 2006. Iskopavanja u Aseriji. In: Asseria 4, Zadar, 2006, 203-246.
C. K. Lindgren 2007. Art, Wine and Dionysos. In: Histria Antiqua, 15, Pula, 2007, 137-145.
P. Lisičar 1958. Strigilis u našim zbirkama. In: Živa antika III, sv. 2, Skopje, 1958,
323-331.
1962. Rimski strigili iz ninskih i zadarskih grobova. In: Diadora, 2, Zadar,
1962, 199-214.
1971. Grci i Rimljani. Zagreb, 1971.
H. Löhr 2015. Brandspuren an der Porta Nigra in Trier. Mit einem Hinweis auf we-
itere Brandspuren im römischen Trier. In: Funde und Ausgrabungen im
Bezirk Trier, 47, Trier, 2015, 37-50.
R. Löhrer 1927. Minenspiel und Maske in griechischen Tragödie. Padeborn, 1927.
V. D. Macchioro 1930. From Orpheus to Paul. London, 1930.
M. Mackinnon 2006. Supplying Exotic Animals for the Roman Amphitheatre Games:
New Reconstructions Combining Archaeological, Ancient Textual, Histo-
rical and Etnographic Data. In: Mouseion, ser. III, vol. 6, 2006, 1-25.
V. Malenko 1978. Novi antički naodi vo Ohrid i ohridsko. In: Živa antika, 1-2, br. XXVIII,
Skopje, 1978, 339-349.
1981. Antički teatar – Ohrid. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981,17-27.
L. Mamford 2001. Grad u istoriji. Beograd, 2001.
Đ. Mano-Zisi 1981. Antički teatar u Stobima. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi
Sad, 1981, 3-13.
1982. Umetnost na tlu Jugoslavije – Antika. Beograd – Zagreb – Mostar,
1982.
G. Manuwald 2011. Roman republican Theatre. Cambridge, 2011.
J. Mardešić 2006. Svjetiljke s volutama i trokutastim nosom iz Aserije koje se čuvaju
u Arheološkom muzeju u Splitu. In: Asseria 4, Zadar, 2006, 127-172.
2008. Teatar i hram u Saloni. In: Archaeologia Adriatica, II, Zadar, 2008,
223-234.
A. Marić 2016. Prva kohorta Belga i njeni pripadnici u ljubuškom kraju. In: Go-
dišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, 45, Sarajevo, 2016, 105-118.
I. Marijanović 1986. Votivni žrtvenik iz Šuice. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine, n. s. A, 40/41, Sarajevo, 1986, 109-112.
E. Marin 1980. O antičkim kultovima u Naroni. In: Dolina rijeke Neretve od pret-
historije do ranog srednjeg vijeka. Znanstveni skup Metković, Split, 1980,
207-210.
1997. Ave Narona. Zagreb, 1997.
C. W. Marshall 1999. Some fifth-century masking conventions. In: Greek and Rome,
46/2, 1999, 188-202.
247
D. Maršić 2009. Ugradbeni građevinski portretni reljefi u Histriji i Dalmaciji. Zadar,
2009.
I. McPhee 2014. Corinthian Red-figure Pottery: a Brief Survey. In: The Regional Pro-
duction of Red-figure Pottery: Greece, Magna Graecia and Etruria. (eds.
S. Schierup and V. Sabetai). Aarhus Universitetsforlag, Aarhus 2014, 103-
121.
S. Midford 2014. Roman Imperial Triumphal Arches. In: Journal of the Classical
Association of Victoria, New Series, Vol. 27, 2014, 11-25.
D. Milanov Nikić 1989. Glamoč, naselja i stanovništvo. Sarajevo, 1989.
M. Milićević Bradač 2004. Stara Grčka – Grci na Crnome Moru. Zagreb, 2004.
2008. Dijana izvan grada. In: Archaeologia Adriatica, vol. 2, I, Zadar,
2008, 359-366.
P. Milošević 1989. Novi fragmenti rimskog hipodroma u Sirmijumu. In: Antički teatar
na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1989, 149-153.
L. F. Miraj 2013. Orpheus the evolution of the myth in Greek, Roman, Early Christian
period and Orpheus mosaic of Dyrrachium. In: Niš i Vizantija, XI, Zbornik
radova sa simpozija Sveti car Konstantin i nasleđe Evrope, Niš, 3-5. juna
2012, Niš, 2013, 101-122.
M. A. Mitchell 1986. The Development of the Mask as a critical Tool for an Examination
of Character and Performer Action. Faculty of Texas Tech University, dok-
torska disertacija u rukopisu, 1986.
Š. Mlakar 1981. Iz inventara svjedočanstava o kazališnom životu u antičkoj Puli. In:
Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981,91-108.
A. N. Modona 1967. Predstave, glumci i publika. In: Antički Rim, panorama jedne civili-
zacije. Beograd – Ljubljana, 1967, 151-163.
1967. Cirkus i amfiteatar. In: Antički Rim, panorama jedne civilizacije. Be-
ograd – Ljubljana 1967, 163-175.
M. P. O. Morford – R. J. Lenardon 2003. Classical mythology. New York – Oxford, 2003.
G. Murray 1940. Aeschylus The Creator of Tragedy. Oxford, 1940.
A. Musić 1942. Nacrt grčkih i rimskih starina. Zagreb, 1942.
W. Müller – G. Vogel 1999. Atlas arhitekture 1. Opći dio, Povijest graditeljstva od Mezopotami-
je do Bizanta. Zagreb, 1999.
K. Nef 1937. Uvod u istoriju muzike. Beograd, 1937.
D. Nemeth-Ehrlich – D. Kušan-Špalj 2007. Dvije tisuće godina Audautonije od rimskog grada do arheološkog
parka. Zagreb, 2007.
B. N. Nestorović 1952. Arhitektura starog veka. Beograd, 1952.
T. Neuhauser 2014. Roman provincial theatres. A review. – Rimska provincijalna ka-
zališta. Pregled. In: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 31/2014,
Zagreb, 2014, 215-230.
A. Nikoloska 2015. Evidence of “Oriental” cults from the Republic of Macedonia. In:
Romanising Oriental Gods? Religious transfomations in the Balkan pro-
vinces in the Roman period. New finds and novel perspectives. Procee-
dings of the International Symposium, Skopje, 18.-21. September, 2013,
Skopje, 2015, 257-279.
248
2015 a. The world of Dionysos on monuments from the Republic of Ma-
cedonia. In: Cult and Votive Monuments in the Roman provinces. Procee-
dings of the 13th International Colloquium on Roman provincial Art, 27.
05. – 3. 06. 2013. Cluj-Napoca, 2015, 87-97.
S. Osvalt 1980. Grčka i rimska mitologija. Beograd, 1980.
L. M. Owen 1996. Virgil As Orpheus: A study of Georgics, Herndon (Virginia). New
York, 1996.
M. Pallottino 2008. Etruščani i etruskologija. Zagreb, 2008.
R. E. Panyagua 1972. Catalogo de representaciones de Orfeo en el arte antiguo. Parte I.
Vasos griegos y etruscos, escultura griega, espejos, Helmantica. In: Re-
vista de filologia clasica y hebrea. Tom, 23, 1972, 83-136.
M. Paoli 1967. Odevanje, moda i tradicija. In: Antički Rim, panorama jedne civili-
zacije. Beograd – Ljubljana 1967, 81-91.
F. Papazoglu 1951. Natpis iz Nemezejona i datovanje stobskog pozorišta. In: Živa anti-
ka I, Skopje, 1951, 279-293.
M. Parović-Pešikan 1981. Pozorišni motivi na grčkim vazama. In: Antički teatar na tlu Jugo-
1991. – 2005. Tipologija grčkih strigila iz Jugoslavije i Albanije. In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, sv. 46, Sarajevo, 1991. – 2005,
113-131.
V. Paškvalin 1961. Bronzana votivna ruka iz Sasa. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bo-
sne i Hercegovine, n. s. A, XV – XVI, Sarajevo, 1961, 203-209.
1963. Kultovi u antičko doba na području Bosne i Hercegovine. In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XVIII, Sarajevo, 1963, 127-153.
1964. Reljef Silvana i nimfi. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Herce-
govine, n. s. A, XIX, Sarajevo, 1964, 151-155.
1974. Interpretacija likovnih predstava na stijeni kod Dračeva (Čapljina).
In: Starinar, Beograd, 1974, 53-61.
1981. Arheološki nalazi s teatarskom tematikom s područja Bosne i Her-
cegovine. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 245-249.
1986. Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapadne Bosne. In: Gla-
snik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, 40/41, Sarajevo,
1986, 61-70.
1989. Arheološka kulturnohistorijska problematika o grčko-rimskom kul-
tu Dioniza – Libera i nalaza s teatarskom tematikom na području Bosne i
Hercegovine. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1989, 157-169.
2012. Antički sepulkralni spomenici s područja Bosne i Hercegovine. In:
Djela, knj. LXXXIII, Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, br. 9, Sarajevo, 2012.
K. Patsch 1897. Novi spomenici iz Županjca-Delminiuma. In: Glasnik Zemaljskog
muzeja u Bosni i Hercegovini, IX, Sarajevo, 1897, 227-243.
1899. Arheološko-epigrafska istraživanja. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, XI, Sarajevo, 1899, 69-123.
1902. Rimska mjesta u konjičkom kotaru. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
u Bosni i Hercegovini, XIV, Sarajevo, 1902, 303-333.
249
1904. Prilog topografiji i povijesti Županjca – Delminijuma. In: Glasnik
Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XVI, Sarajevo, 307-365.
1904. a. Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte
der römischen Provinz Dalmatien. VI. In: Wissenschaftliche Mittheilun-
gen IX, Wien, 1904, 281-289.
1907. Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dal-
macije. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XIX, Saraje-
vo, 1907, 431-470.
1908. Kleinere Untersuchungen in und um Narona. In: Jahrbuch für Al-
tertumskunde II, Wien, 1908, 87-117.
1909. Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der
römischen Provinz Dalmatien. In: Wissenschaftliche Mitteilungen aus
Bosnien und der Herzegowina, XI, Wien, 1909, 109.
1910. Prilozi našoj rimskoj povijesti. In: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bo-
sni i Hercegovini, XXII, Sarajevo, 1910, 177-208.
1912. Bosna i Hercegovina u rimsko doba. In: Putopisi i opažanja, Sara-
jevo, 1912.
1914. Zbirke rimskih i grčkih starina u bosanskohercegovačkom zemalj-
skom muzeju. In: Glasnik Zemljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XXVI,
Sarajevo, 1914, 141-220.
1997. Manja istraživanja u Naroni i oko nje. Povijesna baština, knj. 3, Met-
ković, 1997.
Paulys-Wissowa/A. Pauly – G. Wissowa 1895. Real Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stutt-
gart, 1895.
1896. Real Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stutt-
gart, 1896.
1903. Real Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Stutt-
gart, 1903.
Lj. Perinić 2015. Je li doista riječ o Besu Silvanu?. Was it Bes-Silvanus? In: Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, 108/2015, Split, 2015, 79-89.
2015a. Različite razine sinkretizma na tri Silvanova spomenika – Different
levels of syncretism on three Silvanus monuments. In: Prilozi Instituta za
arheologiju, 32, Zagreb, 2015, 215-228.
S. Petru 1972. Emonske nekropole. Ljubljana.
S. Pilipović 2011. Kult Bahusa na centralnom Balkanu I – IV vek. Beograd, 2011.
G. Pisani Sartorio 2010. Pittura antica e teatro antico. A proposito della mostra Rosso Pom-
peiano. In: Dionysus ex machina I, 2010, 215-234.
Lj. Plesničar-Gec 1981. Arheološki predmeti z gledališko tematiko in nekaj podatkov o
obstoju gledališča v Emoni. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981, 263-271.
E. Pochmarski – B. Porod 2008. The Silver Scyphos of the Roman Villa of Grünau (Gross St. Florian,
Styria, Austria) – Expression of the Otium of a Roman Villa Owner. In:
Histria Antiqua, vol. 16, Pula, 2008, 23-35.
I. Popović 2012. Mermerne skulpture. Beograd - Sremska Mitrovica, 2012.
250
V. Popović 1981. Igre u Sirmijumu. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981,119-129.
L. Posthumus 2011. Hybrid monsters in the Classical World. University of Stellenbosch,
2011.
S. Price – E. Kearns 2003. The Oxford Dictionary of Classical Myth and Religion. Oxford,
2003.
M. Prusac 2010. Hybrid Deities in South Dalmatia. In: Bollettino di Archeologia on
line, Roma, 2010, 1-13.
I. Radić Rossi 2005. Sjećanje na vrijeme Tritona i Nereida. Histria Antiqua, vol. 13, Pula,
2005, 143-155.
W. Radimsky 1893. Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bišća. In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, V, Sarajevo, 1893, 237-308, 369-466,
575-636.
1894. Starine kotara županjačkog u Bosni. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, VI, Sarajevo, 1894, 283-319.
I. Radman-Livaja 2004. Militaria Sisciensia – nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundu-
su Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zagreb, 2004.
A. Radnóti 1938. Die römischen bronzegefässe von Pannonien. Budapest, 1938.
D. Rendić-Miočević 1955. Ilirske pretstave Silvana na kultnim slikama s područja Dalmata.
In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. A, X, Sarajevo,
1955, 5-40.
1981. Scupi – istraživanja rimskog teatra 1959-1961. In: Antički teatar na
tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981,45-50.
1981. Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske
i tehničke karakteristike. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981,73-86.
D. Rnjak 1979. Antički teatar na tlu Jugoslavije. Novi Sad, 1979.
1981. Antički repertoar i naša pozorišta u svjetlu pozorišnih zbivanja u
Evropi. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 273-301.
Ž. Noel Rober/Jean-Noël Robert 2009. Stari Rim. Beograd, 2009.
C. Robert 1911. Die Masken der neueren attischen Komödie. Halle, 1911.
D. S. Robertson 1959. Greek and Roman Architecture. Cambridge, 1959.
C. B. Rose 2005. The Parthians in Augustan Rome. In: American Journal of Archae-
ology, vol. 109, 2005, 21-75.
H. J. Rose 1960. Roman religion 1910-1960. In: The Journal of Roman Studies, vol. L,
parts I and II, London, 1960, 161-172.
A. Rushworth – A. Croom 2016. Segedunum. Excavations by Charles Daniels in the Roman Fort at
Wallsend (1975-1984). Volume I and II, Oxford, 2016.
M. Sanader 1986. Kerber u antičkoj umjetnosti. Split, 1986.
1994/1995. O kultu Herkula u Hrvatskoj. In: Opuscula archaeologia, 18,
Zagreb, 1994/95, 87-114.
1997. Zur Ikonographie der Herkulesdarstellungen in Kroatien. In: Akten
des IV, Internationalen Kolloquiums über Probleme des provinzialrömis-
chen Kunstschaffens. Ljubljana, 1997, 207-213.
2001. Antički gradovi u Hrvatskoj. Zagreb, 2001.
251
2008. Imago provinciarum. Zagreb, 2008.
B. Saria 1938. Das Theater von Stobi. Wien, 1938.
P. Selem 1981. Aspekti teatralizacije u kultu Kybele i Attisa. In: Antički teatar na tlu
Jugoslavije, Novi Sad, 1981, 187-195.
S. M. Serfontein 1991. Medusa: From beast to beauty in archaic and classical illustrations
from Greece and south Italy. Hunter College of the City University of New
York, 1991.
D. Sergejevski 1928. Rimski kameni spomenici sa Glamočkog i Livanjskog polja i iz Rib-
nika. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XL, Sarajevo,
1928, 79-97.
1932. Spätantike Denkmäler aus Zenica. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, XLVI, Sarajevo, 1932, 35-56.
1934. Rimska groblja na Drini. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine, XLVI, Sarajevo, 1934, 11-41.
1936. Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice. In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, XLVIII, Sarajevo, 1936, 3-14.
1939/40. Arheološki nalazi kod Bihaća i Bosanskog Novog. In: Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, LI, Sarajevo, 1939/40, 7-14.
1943. Nekoliko neizdatih antičkih reliefa. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, LV, Sarajevo, 1943, 1-20.
1952. Kasnoantički spomenici iz Šipova. In: Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, n. s. A, VII, Sarajevo, 1952, 41-57.
1957. Epigrafski nalazi iz Bosne. In: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine, XII, Sarajevo, 1957, 109-125.
A. Sinclair 2013. Unmasking ancient colour. In: Ancient planet online Journal, vol. 4,
2013, 3-20.
V. Skarić 1928. Römische Ansiedlung in Mala Rujiška. In: Glasnik Zemaljskog mu-
zeja Bosne i Hercegovine, XL, Sarajevo, 1928, 99-107.
V. Sokolovska 1981. Pokretni arheološki materijal s teatarskom tematikom iz Socijali-
stičke Republike Makedonije. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi
Sad, 1981, 221-226.
D. Srejović 1997. Arheološki leksikon. Beograd, 1997.
D. Srejović – A. Cermanović 2000. Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd, 2000.
2004. Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd, 2004.
A. Starac 2008. Salus, Herkul i izvor vode. Primjer Pule. In: Archaeologia Adriatica,
2, I, Zadar, 2008, 301-313.
H. Stern 1955. La mosaique d’Orphee de Blanzy-les-Fismes (Aisne). In: Gallia, 13,
Paris, 1955, 41-77.
M. Strmčnik 1997. Mariborsko–bistriško območje v poznorimski dobi. In: Arheološki
vestnik 48, Ljubljana, 1997, 269-288.
M. Suić 1981. Prošlost Zadra u starom vijeku I. Zadar, 1981.
T. Šeparović – N. Uroda 2009. Antička zbirka Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (izbor).
Split, 2009.
252
D. Šimko 1989. Antike Maskenspiele im römischen Theater. Eine Geschichte für
Kinder und Jugendliche mit Masken zum Ausschneiden und Bastelanlei-
tung. Basel, 1989.
A. Škegro 1991. Antička ekonomika u Bosni i Hercegovini - (na osnovu epigrafskih
izvora). In: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991, 69-81.
B. Šušnjar 2013. Emperor Diocletian 294-305. Split, 2013.
Lj. Tadin 1979. Sitna rimska bronzana plastika u jugoistočnom delu provincije Pa-
nonije. Beograd, 1979.
D. Tasić 2011. Maska i kult Dionisa. In: Zbornik Matice srpske za klasične studije,
13, Novi Sad, 2011, 181-194.
J. M. C. Toynbee 1971. Death and Burial in the Roman World. London, 1971.
H. Tomas 2016. Prapovijesni Kikladi. Zagreb, 2016.
K. Topper 2007. Perseus, the Maiden Medusa, and the Imagery of Abduction. In:
Hesperia 76, 2007, 73-105.
I. M. Tronski 1951. Povijest antičke književnosti. Zagreb, 1951.
Ć. Truhelka 1892. Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine. In: Glasnik Zemalj-
skog muzeja Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1892, 340-365.
1892 a. Arheološko ispitivanje jajačkog grada i najbliže okoline. In: Gla-
snik Zemaljskog muzeja, 4, Sarajevo, 1892, 315-320.
1893. Zenica und Stolac. Beiträge zur römischen Archäologie Bosniens
und der Hercegovina. In: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien
und der Hercegovina, I, Wien, 1893, 273-302.
T. Turković 2006. Ikonografska interpretacija sarkofaga s kabirima iz Arheološkog
muzeja u Splitu. In: Peristil, 49, 2006, 5-18.
M. Ugarković 2016. Nevolje u raju? Među posljednjim komičnim prikazima u crveno-
figuralnom stilu: enohoja iz Ise i njezin kulturni kontekst. In: Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku. 109, Split, 2016, 57-97.
M. Uzelac 2005. Filozofija muzike. Novi Sad, 2005.
M. M. Vasić 1905. Bronzani sud iz Viminacija. In: Vjesnik Hrvatskog arheološkog
društva. N. s. VIII, Zagreb, 1905, 148-158.
Ž. Pjer Vernan – Š. Vidal-Nake/ 1993. Mit i tragedija u antičkoj Grčkoj I. Sremski Karlovci – Novi Sad, 1993.
Jean-Pierre Vernant – P. Vidal-Naquet 1995. Mit i tragedija u antičkoj Grčkoj II. Sremski Karlovci – Novi Sad,
1995.
H. S. Versnel 1990. Ter unus Isis, Dionysos, Hermes, three Studies in Henotheism. In:
Studies in Greek and Roman Religion. Vol, 6, Leiden – New York – Ko-
benhavn – Köln, 1990.
P. Veyne 1988. Brot und Spiele. Gesellschaftliche Macht und politische Herrschaft
in der Antike. Frankfurt am Main, New York, 1988.
R. Viccei 2014. I teatri romani in Lombardia. Archeologia a valorizzazione. In: Dio-
nysus ex machina V, 2014, 220-310.
B. Vikić-Belančić 1948. Rimski koštani predmeti iz Osijeka u Arheološkom muzeju u Zagre-
bu. In: Osječki zbornik 2.3, Osijek, 1948.
M. Višić 2010. Kult Muza u evropskoj književnoj tradiciji. Podgorica, 2010.
253
T. Vovolis 2012. Acoustical Masks and Sound Aspects of Ancient Greek Theatre. In:
Revista brasileira de estudos clássicos Clasica, v. 25. n. 1/2, 2012, 149-173.
B. M. Vrdoljak 2005. Plodovi ljubavi i žrtve. Livno, 2005.
V. Vukelić – D. Pernjak 2013. Rekognosciranje i pokušaj ubikacije siscijanskoga amfiteatra. In:
Povijesni prilozi br. 44, Zagreb, 2013.
N. Vulić 1981. Rimsko pozorište kod Skoplja. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije,
Novi Sad, 1981, 37-45.
S. I. Vuković 2015. Životinje u rimskim amfiteatrima. Studija slučaja amfiteatra u Vi-
minacijumu. Doktorska disertacija u rukopisu. Beograd, 2015.
T. Wiedmann 1995. Emperors and Gladiators. Routledge, New York, 1995.
A. Zanella 1981. Rimski teatar u Visu. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad,
1981,53-65.
M. Zaninović 1982. Kult božice Dijane u Seniji. In: Senjski zbornik, IX, Senj, 1982, 43-52.
1989. Dionizijske tradicije Pharosa. In: Antički teatar na tlu Jugoslavije,
Novi Sad, 1989, 133-149.
1990. Liberov hram u Polačama na otoku Mljetu. In: Arheološki vestnik,
41, Ljubljana, 1990, 725-732.
1997. Liberov natpis iz Vrsara. In: Arheološka istraživanja u Istri. Izdanja
Hrvatskog arheološkog društva, 18, Zagreb, 1997, 137-141.
2005. Kult Afrodite i Venere na tadašnjoj hrvatskoj obali. In: Histria An-
tiqua 13, Pula, 2005, 157-166.
I. Žižek 2008. Roman Instruments in Ptuj Regional Museum. In: Histria Antiqua,
vol. 16, Pula, 2008, 81-89.
254
TABLE
PLATES
Tabla 1 - SATIR - SILEN
1. (654)
1a. (654) 1b. (654)
257
2. (639)
3. (34)
4. (421)
4a. (421)
258
5. (33)
6. (22)
7. (640)
8. (689)
259
9. (690)
10. (691)
12. (113)
11. (692)
260
Tabla 5 - EROS - AMOR
13. (653) 14. (33)
15. (15)
16. (399)
261
Tabla 6 - EROS - AMOR
18. (403)
17. (400)
20. (609)
19. (404)
262
Tabla 7 - HERMES - MERKUR
21. (793)
23. (780)
22. (612)
263
Tabla 8 - APOLON
24. (677)
25. (139)
264
Tabla 9 - DIONIS
26. (416)
27. (796)
26a. (416)
265
Tabla 10 - DIONIS
28. (31)
28a. (31)
28b. (31)
28c. (31)
266
Tabla 11 - DIONISIJSKI BANKET
29a. (411) 29b. (411)
267
Tabla 12 - MASKA
30. (866)
30a. (866)
31. (870)
268
Tabla 13 - MASKA
32. (434) 33. (673)
34. (674)
35. (959) 36. (693)
269
Tabla 14 - MASKA
39. (662)
37. (546)
38. (547)
40. (699)
270
Tabla 15 - RELJEF MASKE GORGONE
41. (704)
271
Tabla 16 - HERKUL
42. (867) 42a. (867)
43. (709)
43a. (709)
44. (949) 44a. (949)
272
Tabla 17 - HERKUL
45.a (412) 45b. (412)
273
Tabla 18 - ITIFALIČKI MUŠKARAC
46. (131)
47. (132)
48. (133)
274
Tabla 19 - GLADIJATORSKA BORBA
49. (710)
49a. (710)
275
Tabla 20 - KONJSKA ZAPREGA - BIGE I KVADRIGE
50. (410)
51. (415) 51a. (145)
50a. (410B)
276
Tabla 21 - KONJSKA ZAPREGA - BIGE I KVADRIGE
52. (652) 52a. (652)
277
Tabla 22 - PRIKAZ LIRE
53. (393)
54. (29)
278
Tabla 23 - DUHAČKI INSTRUMENT
55. (392)
56. (418)
279
Tabla 24 - PLES
59. (32)
57. (655) 57a. (655)
59a. (32)
58. (30)
58a. (30)
280
Tabla 25 - ATENA
60. (712)
62. (661)
61. (665)
281
Tabla 26 - APOLON
64. (BB)
63. (70)
66. (337)
65. (173)
282
Tabla 27 - SABAZIJE
67. (3180)
283
Tabla 28 - EROSI
69. (773) 69a. (773)
70. (247)
68. (69)
71. (248)
284
Tabla 29 - EROSI
72. (288)
73. (260)
285
Tabla 30 - HERAKLO - ALKESTA
74. (106)
286
Tabla 31 - HERKUL - HERAKLO - SIMBOLI
75. (1089) 75a. (1089)
76. (BB) 76a. (BB)
77. (1039)
77.a (1039)
287
Tabla 32 - HERKUL - HERAKLO - SIMBOLI
78. (BB)
78a. (BB)
79. (11)
79a. (11)
288
Tabla 33 - MASKA
80. (6033) 80a. (6033)
80c. (6033)
80b. (6033)
289
Tabla 34 - MASKA
81a. (802)
81. (802)
82. (23)
82a. (23)
290
Tabla 35 - MASKA
83. (BB) 84. (979)
85. (980) 86. (981)
291
Tabla 36 - MASKA
87. (BB)
87b. (BB)
292
Tabla 37 - MASKA
88. (56)
88a. (56)
293
Tabla 38 - MASKA
89. (69)
89a. (69)
294
Tabla 39 - KONJSKA ZAPREGA
90. (BB)
94. (BB)
91. (94)
93. (2933)
92. (3811)
295
Tabla 40 - STRIGIL I ARIBALOS
95. (768)
96. (302)
97. (1997)
98. (37)
296
Tabla 41 - KOMIČAR
99. (72)
297
Tabla 42 - SVIRAČ
100. (71)
298
Tabla 43 - ORFEJ I KALIOPA
102. (88)
101. (BB)
103. (BB)
299
Tabla 44 - SILVAN SA SIRINGOM
CIPUS SA PRIKAZOM SISTRUMA
104. (462)
105 (583) 105a (583)
300
Tabla 45 - SILVAN I DIJANA SA SIRINGOM
106. (BB) 107 (380)
109. (BB)
108. (BB)
301
Tabla 46 - SILVAN, DIJANA, NIMFE I SIRINGA
SILVAN, NIMFE I SIRINGA
110. (125)
111. (BB)
302
Tabla 47 - KULT LIBERA I LIBERE
112. (317)
113a. (BB) 113. (BB)
303
114. (122) 115. (1833)
116. (460) 116a. (460)
304
117. (BB) 118. (BB)
119. (BB)
305
Tabla 50 - AMPELUS I GROŽĐE
121. (BB)
120. (BB)
122. (BB)
306
Tabla 51 - SILVAN I GROZD
HIBRIDIZIRANI SILVAN, GROZD I VINOVA LOZA
123. (90)
124. (bb) 124a. (bb)
307
Tabla 52 - MASKA GORGONE
127. (373)
125. (301) 126. (BB)
129. (73)
128. (590)
130. (81)
308
131. (82)
131a. (82)
132. (bb)
309
133. (100)
133a. (100)
134. (bb)
310
135. (92)
135a. (92)
136. (116)
311
Tabla 56 - NEMEZA I DIOSKURI
137. (BB)
138. (M.H.I.5.77.6.2.67.)
312
Tabla 57 - DIJANA
139. (68)
140. (140)
141. (128)
142. (381)
313
Tabla 58 - MARS
144. (BB)
143. (BB)
314
ISBN 978-9958-502-20-0
9 789958 502200
www.zemaljskimuzej.ba

Tragovi Antickog Teatra Muzike Gladijato

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tragovi Antickog Teatra Muzike Gladijato

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA

MUZIKE, GLADIJATORSKIH BORBI I TAKMIČENJA

EVIDENCE OF THE THEATRE

EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR

Tekst na bos. i engl. jeziku. - Bibliografija: str. 239-254 ;

COBISS.BH-ID 24724998 [2]

Štampanje ove knjige realizirano je uz pomoć Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

TRAGOVI ANTIČKOG TEATRA, MUZIKE,

EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

This book is dedicated to the memory of my prematurely

6•7 Predgovor • Foreword 124•125 Hermes - Merkur – izumitelj lire • Hermes –

38•39 ULOGA TRAGEDIJE, KOMEDIJE, PANTOMIME 136•137 POJAVA GLADIJATORSKIH BORBI •

EVIDENCE OF THE THEATRE, MUSIC, GLADIATOR COMBATS

Kao rezultat velikog projekta rađenog na prostoru

An important exhibition and a series of seminars on

Počeci antičkog teatra, fenomen kulta Dioniza

The inception of theatre in ancient times: the cult of Dionysus

Uloga antičkog teatra i njegov razvoj u rimsko doba

The role and development of the performing arts in ancient Rome

Odjeća i obuća glumaca

Actors’ costumes and footwear

The role of the actors

Počeci muzike zabilježeni su još u prastaro doba i vežu

The origins of music lie in remote prehistoric times,

Predstave plesačica i plesača

Images of men and women dancers

Orfej – pjevač i svirač lire i Kaliopa – muza pjevačica

Orpheus the singer and lyre-player and Calliope,

Hermes – Merkur – izumitelj lire

Apolon – svirač lire

Apollo – the lyre player

Silvan – svirač siringe

Silvanus – the syrinx player

Pojava muzičkog instrumenta sistruma

The sistrum, a percussion instrument

Pojavom cirkusa sa različitim atraktivnim mješovitim

The various entertainments on offer in the circus in-

Dijana – zaštitnica gladijatora

Diana – protectress of gladiators

Silvan765 - zaštitnik gladijatora

Silvanus765 – protector of gladiators

Mars – zaštitnik gladijatora

Nemesis – protectress of gladiators

Nemeza – zaštitnica gladijatora

Dioskuri – zaštitnici atleta i sportista

The Dioscuri – protectors of athletes

Heraklo – Herkul – zaštitnici sportista,

Domaće predrimsko stanovništvo na tlu današnje

It is apparent that the indigenous pre-Roman popula-

Predmeti koji su pronađeni na tlu Bosne i Hercegovine su:

Relating to the theatre:

1. Motif of theatre masks from a mosaic in Ilidža.

Kontekst konjskih takmičenja

Relating to chariot racing

Though no masonry structures have been discovered, other finds to date

1 Kataloški dio rada je

RELJEFNA MASKA GORGONE

ITIFALIČKI MUŠKARACI - PIGMEJI

PRIKAZ KONJSKE ZAPREGE – BIGA I KVADRIGA

PREDMETI PRONAĐENI NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE

BRONZANA FIGURINA KOMIČARA

BRONZANA FIGURINA SVIRAČA DUHAČKOG INSTRUMENTA

105. INV. BR. 583, (TAB. 44, 105 I 105 A)