Professional Documents
Culture Documents
PROLOG
Poput blistavog dragulja, grad je le`ao na prsima pustinje. Nekada je bio
podlo`an promenama i preina~enjima, ali sada je Vreme teklo mimo njega. No}i
i dani nizali su se preko lica pustinje, ali na ulicama Diaspara vladalo je ve~no
popodne i tama se nikada nije spu{tala. Duge zimske no}i mogle su mrazom da
okuju pustinju, lede}i poslednje ostatke vlage u razre|enom vazduhu Zemlje - ali
grad nije ose}ao ni toplotu ni hladno}u. On nije stajao ni u kakvoj vezi sa
spoljnim zbivanjima; bio je to svet za sebe.
Ljudi su i ranije podizali gradove, ali nikada sli~an ovome. Neki su trajali
stole}ima, drugi milenijumima, pre no {to je Vreme razvejalo ~ak i njihova imena.
Jedino se Diaspar uhvatio uko{tac sa Ve~no{}u, brane}i sebe i ono ~emu je
pru`ao okrilje protiv sporog osipanja vekova, razorne mo}i truljenja i pogubnog
dejstva r|e.
Od ~asa kada je sazdan, okeani su nestali sa povr{ine Zemlje, a pustinja se
rasprostrla ~itavom planetom. Vetrovi i ki{a satrli su u pra{inu poslednje planine,
a svet je bio odve} umoran da bi iznedrio nove. Grad za to nije mario; ~ak se i
sama Zemlja mogla pretvoriti u prah i pepeo, a Diaspar bi i dalje {titio decu
svojih tvoraca, nose}i bezbedno njih i njihova dobra niz reku vremena.
Ona su mnogo zaboravila, ali to nisu znala. Bila su savr{eno saobra`ena
svom svetu, ba{ kao {to se i on slagao sa njima - jer bili su stvoreni jedno za
drugo. Ono {to se nalazilo sa druge strane zidova grada nije ih se ticalo; to je
naprosto bilo izgnano iz njihovih umova. Jedino je postojao Diaspar, jedino im je
on bio potreban i samo su njega mogli da pojme. Ni{ta im nije zna~ila ~injenica
da je ^ovek jednom posedovao zvezde.
Pa ipak, drevni mitovi ponekad bi po~eli da ih more i nespokoj bi ih
obuzeo kada bi se setili predanja o Cartvu i mladom Diasparu koji je crpeo svoje
`ivotne sokove iz trgovine sa mnogim suncima. Oni nisu `eleli da vrate stare
dane, po{to su bili zadovoljni u svojoj ve~noj jeseni. Slave Carstva pripadale su
pro{losti, i tamo su mogle da ostanu - jer oni su pamtili kakav je bio njegov kraj,
a pri pomisli na Osvaja~e ledenost samog svemira uvla~ila bi im se u kosti.
Tada bi se ponovo vratili `ivotu i toplini grada, dugom zlatnom dobu ~iji je
po~etak ve} bio zapreten, a svr{etak jo{ udaljeniji. I drugi ljudi su ma{tali o
ovakvom dobu, ali samo su ga oni do~ekali.
@iveli su u istom gradu, hodali istim, ~udesno nepromenljivim ulicama, dok
je lagano proteklo vi{e od milijardu godina.
1.
Bilo im je potrebno mnogo ~asova da se izbore za izlaz iz Pe}ine Belih
Crva. ^ak je i sada bilo neizvesno da li ih neko od belih ~udovi{ta jo{ progoni -
a energija njihovog oru`ja ve} je bila na izmaku. Ispred njih, lebde}a strela
svetlosti, koja im je bila tajanstveni vodi~ kroz lavirinte Kristalne Planine, i dalje je
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 1/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
davala signale. Nisu imali drugog izbora do da je slede, iako ih je mogla, kao {to
se to dogodilo mnogo puta ranije, dovesti u jo{ pogubniju opasnost.
Alvin se osvrnuo da vidi da li su mu svi drugovi jo{ na broju. Alistra je i{la
odmah iza njega, nose}i kuglu hladne, ali stalno rasplamsale svetlosti koja je
obznanila toliko u`asa i toliko lepote od ~asa kada su zapo~eli pustolovinu. Bledo
belo zra~enje preplavljivalo je uzak hodnik i odbleskivalo se sa sjajnih zidova; dok
im energija bude trajala, mo}i }e da vide kuda idu i da uo~e prisustvo svake
vidljive opasnosti. Ali, Alvin je odve} dobro znao, najve}e opasnosti u ovim
pe}inama uop{te nisu bile vidljive.
Povijaju}i se pod te`inom projektora, iza Alistre su kora~ali Narilian i
Floranus. Alvin se na ~as upitao zbog ~ega su svi projektori tako te{ki, budu}i da
bi bilo sasvim jednostavno instalirati im neutralizatore sile te`e. Uvek bi mu
ovakve stvari dolazile na um, ~ak i u jeku najbezbednije pustolovine. Kada bi mu
neka takva misao prostrujala sve{}u, imao je utisak da je zdanje same stvarnosti
ustreptalo za tren, i da mu se iza podru~ja ~ula u magnovenju ukazao prizor
nekog drugog, potpuno razli~itog sveta...
Hodnik se zavr{avao golim zidom. Da li ih je to strela ponovo izneverila?
Ne - jer, jo{ dok su se pribli`vali, stena je po~ela da se drobi u pra{inu. Kroz zid
se probilo metalno rotiraju}e koplje koje se brzo {irilo u d`inovsko svrdlo. Alvin je
sa prijateljima odstupio unazad, ~ekaju}i da se ma{ina probije u pe}inu. Uz
zaglu{uju}e trenje metala o kamen - koje je sigurno odjekivalo po svim
udubljenjima Planine, bude}i sav njen demonski porod - bu{ilica je pro{la kroz zid
i zaustavila se pored njih. Masivna vrata su se otvorila i pojavio se Kalistron,
dovikuju}i im da po`ure. ("Za{to Kalistron? upitao se Alvin. [ta }e on ovde?").
Trenutak kasnije, ve} su bili bezbedni, a ma{ina se zateturala napred, krenuv{i na
put u dubinu zemlje.
Pustolovina se zavr{ila. Uskoro }e, kao i uvek dosad, biti kod ku}e, a sva
~udesa, u`asi i uzbu|enja osta}e iza njih. Bili su umorni i zadovljni.
Alvin je zaklju~io po nagnutosti poda da se bu{ilica spu{ta u zemlju.
Kalistron jama~no zna {ta radi i ovo je nesumnjivo put koji vodi ku}i. Pa ipak,
izgledalo je pomalo neobi~no...
"Kalistrone", re~e on iznenada, "za{to ne po|emo na gore? Niko ne zna
kako stvarno izgleda Kristalna Planina. Bilo bi divno izbiti negde na njenim
obroncima i ugledati nebo zajedno sa ~itavim okolnim predelom. Dovoljno smo
ve} dugo pod zemljom."
Jo{ dok je govorio ove re~i, osetio je na neki na~in da one nisu na mestu.
Alistri se oteo prigu{eni krik, unutra{njost bu{ilice se zatalasala poput prizora
vi|enog kroz vodu, a sa druge strane metalnih zidova koji su ga okru`ivali Alvin
jo{ jednom uhvati treptaj one druge stvarnosti. Dva sveta su se sukobila, pri ~emu
je ~as jedan, a ~as drugi odnosio prevagu. Onda je, iznenada, sve bilo gotovo.
Osetio je izvesno rascepljivanje i kidanje - i san se okon~ao. Alvin se opet obreo
u Diasparu, u svojoj dobro poznatoj sobi, lebde}i stopu ili dve iznad poda, dok ga
je gravitaciono polje {titilo od grubog dodira sa sirovom materijom.
Ponovo je bio on. Ovo je bila stvarnost - i on je ta~no znao {ta }e se sada
dogoditi.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 2/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Prva se pojavila Alistra. Bila je vi{e uzbu|ena nego ljuta, po{to je bila
veoma zaljubljena u Alvina.
"Oh, Alvine!" zajeca ona, pogledav{i ga sa zida na kome se prividno
materijalizovala. "Imali smo tako uzbudljivu pustolovinu! Za{to si sve morao da
pokvari{?"
"@ao mi je. Nisam imao nameru da... Samo sam pomislio da to ne bi bila
r|ava ideja..."
Prekinuo ga je istovremeni dolazak Kalistrona i Floranusa.
"Slu{aj me dobro, Alvine", po~e Kalistron. "Ovo je tre}i put kako si
prekinuo sagu. Ju~e si presekao sekvencu, hotev{i da se uspne{ izvan Doline
Duga. Prekju~e si sve pokvario poku{avaju}i da se vrati{ do Po~etka onom
vremenskom stazom koju smo ispitivali. Ako ne `eli{ da se dr`i{ pravila, mora}e{
sam da nastavi{."
Nestao je veoma razjaren, povev{i i Floranusa sa sobom. Narilian se nikada
nije pojavljivao; mora da mu je ve} bilo dosta svega ovoga. Jedino je ostala slika
Alistre, koja je tu`no gledala Alvina.
Alvin nagnu gravitaciono polje, stade na noge i ode prema stolu koji se u
~asu materijalizovao. Na njemu se pojavila zdela egzoti~nog vo}a - ali to nije bila
hrana koju je `eleo; zbunjenost mu je sasvim pobrkala misli. Ne hotev{i da prizna
gre{ku, on uze vo}ku koja je izgledala najmanje opasna i po~e oprezno da je sisa.
"Dakle", re~e Alistra, "{ta sada namerava{?"
"Ne mogu se promeniti", uzvrati on pomalo zlovoljno. "Mislim da su pravila
glupa. Osim toga, kako mogu da ih se setim dok do`ivljavam sagu? Pona{am se
na najprirodniji na~in. Zar i ti nisi po`elela da pogleda{ planinu?"
Alistrine o~i se ra{iri{e od u`asa.
"Ali to bi zna~ilo izi}i napolje!" prozbori ona u jednom dahu.
Alvin je znao da je beskorisno dalje raspravljati se. Ovo je bila barijera koja
ga je ogra|ivala od svih ostalih `itelja njegovog sveta, i koja ga je mogla osuditi
na `ivot pun osuje}enja. Oduvek je `eleo da izi|e napolje, kako u stvarnosti, tako
i u snu. Me|utim, za svakog drugog u Diasparu to 'napolje' predstavljalo je
ko{mar sa kojim se nisu mogli suo~iti. O toj temi oni nikada ne bi razgovarali,
ako su mogli da je izbegnu; bilo je to ne{to ne~isto i zlo. Razloge nije hteo da
mu objasni ni Jeserak, njegov staratelj.
Alistra ga je i dalje posmatrala zbunjenim, ali blagim o~ima. "Ti si nesre}an,
Alvine", re~e mu ona. "Niko ne treba da bude nesre}an u Diasparu. Dopusti mi
da do|em i da razgovaram sa tobom."
Nimalo uvi|avno. Alvin odmahnu glavom. Znao je kuda bi ih to odvelo, a
ovog ~asa je `eleo da bude sam. Dvostruko razo~arana Alistra i{~eznu sa zida.
U gradu koji je nastanjivalo deset miliona ljudskih bi}a, pomisli Alvin, on
nije imao nikoga sa kim bi stvarno mogao da popri~a. Eriston i Etanija voleli su
ga na svoj na~in, ali {to se rok njihovog nadzora bli`io kraju, bili su sre}ni {to
mogu sve vi{e da mu prepu{taju da sam oblikuje kako svoj `ivot, tako i razonode.
U poslednjih nekoliko godina, kako je njegovo podvajanje od uobi~ajenog obrasca
postajalo sve o~iglednije, on je ~esto ose}ao ozloje|enost svojih roditelja. Ne zbog
njega samog - sa tim bi jo{ mo`da mogao da se suo~i i da to prevlada - ve}
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 3/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
zbog zlehude sre}e koja je htela da upravo oni budu izabrani, me|u milionima
ostalih gra|ana, kao njegovi roditelji kada je izi{ao iz Dvorane Stvaranja pre
dvadeset godina.
Dvadeset godina. Jo{ se se}ao prvog trenutka i prvih re~i koje je za~uo:
"Dobro do{ao, Alvine. Ja sam Eriston; dodeljen sam ti kao otac. Ovo je
Etanija, tvoja majka."
Same re~i ni{ta mu nisu govorile, ali njegov um ih je zabele`io
besprekornom ta~no{}u. Tako|e se se}ao kako je pogledao u svoje telo; sada je
bio vi{i za koji centimetar, ali gotovo da se uop{te nije promenio od ~asa svog
ro|enja. Do{ao je na ovaj svet gotovo potpuno odrastao, i sem u pogledu visine
ostao bi u dlaku isti sve do trenutka kada bude trebalo da ga napusti, hiljadu
godina kasnije. Pre ovog prvog se}anja nije postojalo ni{ta. Jednoga dana }e se,
mo`da, to ni{tavilo vratiti, ali i sama pomisao na to bila je odve} daleka, da bi na
bilo koji na~in uznemirila njegova ose}anja.
Ponovo je upravio svoj um ka tajni vlastitog ro|enja. Alvinu nije izgledalo
neobi~no da su ga, u nekom datom trenutku vremena, stvorile sile i energije koje
su materijalizovale sve ostale predmete njegovog svakodnevnog `ivota. Ne, tajna
nije bila u tome. Zagonetka koju on sam nije bio u stanju da razre{i i koju mu
niko nikada ne bi objasnio odnosila se na njegovu jedinstvenost.
Jedinstven. Bila je to ~udna, tu`na re~ - ba{ kao {to je ~udno i tu`no to
biti. Kada mu je ona bila pripisivana - {to je on ~esto ~uo kada niko nije
podozrevao da prislu{kuje - obi~no je bila izgovorena zloslutnim glasom u kome
se krila pretnja ne samo po njegovu vlastitu sre}u.
Njegovi roditelji, njegovi staratelji, svi koje je poznavao poku{ali su da ga
za{tite od istine u nastojanju da sa~uvaju bezbri`nost njegovog dugog detinjstva.
Ovo skrivanje }e, me|utim, uskoro biti okon~ano; kroz nekoliko dana on }e
postati punoletni gla|anin Diaspara i ni{ta {to on bude `eleo da sazna ne}e mo}i
da mu bude uskra}eno.
Za{to se, na primer, nije uklapao u sage? Od mnogo hiljada vidova
rekreacije u gradu, ova je u`ivala najve}u popularnost. Kada u|ete u sagu, niste
samo obi~an pasivni posmatra~, kao u primitivnim poduhvatima drevnih vremena
koje je Alvin ponekad preduzimao. Mesto toga, vi ste aktivan sudeonik i
raspola`ete - ili izgleda da raspola`ete - slobodnom voljom. Zbivanja i prizore koji
predstavljaju sirovu gra|u va{ih pustolovina mo`da su unapred pripremili neki
zaboravljeni umetnici, ali podru~je je dovoljno postrano da dopusti nepregledno
mno{tvo varijacija. Mo`ete da odete u te utvarne svetove sa svojim prijateljima, u
potrazi za uzbu|enjima kojih nije bilo u Diasparu - a dokle god bi san trajao, on
se nikakko nije mogao razlikovati od stvarnosti. U stvari, ko je mogao biti siguran
da i sam Diaspar ne predstavlja jedan takav san.
Bilo je nemogu}e iscrpeti sve sage koje su stvarane i bele`ene od trenutka
osnivanja grada. One su uklju~ivale sva ose}anja i sadr`ale beskrajno raznovrsne
prelive. Sage koje su, na primer, bile osobito popularne me|u omladinom,
odnosile su se na jednostavna dramska zbivanja puna pustolovina i otkri}a. Druge
su predstavljale istra`ivanja psiholo{kih stanja, dok su neke, opet, bile vezane za
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 4/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
2.
Soba je bila tamna, izuzev jednog sjajnog zida na kome su se plime i oseke
boja smenjivale kako se Alvin rvao sa vlastitim snovima. Deo te {are mu se
dopadao; op~inile su ga uzvinute linije planina koje su se izdizale iz mora. Te
uspinja~e krive odisale su snagom i ponosom; proveo je dugo vremena
prou~avaju}i ih, a onda ih je uskladi{tio u jedinicu se}anja vizualizera, gde }e
ostati sa~uvane dok on bude vr{io opite sa preostalim delom slike. Pa ipak, ne{to
mu je izmicalo, premda nije znao {ta. Neprestano je nanovo poku{avao da ispuni
prazne prostore, dok je ure|aj ~itao pokretne sheme iz njegovog uma i
materijalizovao ih na zidu. To nije bilo dobro. Linije su bile mutne i nejasne, boje
izme{ane i ne~ise. Ako umetnik nije znao kakvom cilju te`i, ni naj~udesnija alatka
mu nije mogla pomo}i.
Alvin obrisa {krabotinu koja ga nije zadovoljavala i mrzovoljno se zagleda u
pravougaonik ~ije su tri ~etvrtine bile prazne, a koga je on poku{avao da ispuni
lepotom. Pokrenut iznenadnim porivom, on udvostru~i veli~inu postoje}eg crte`a i
pomeri ga u sredi{te okvira. Ne - time je samo povla|ivao vlastitoj lenjosti, a i
ravnote`a je bila sasvim pogre{na. [tavi{e, promena veli~ine otkrila je nedostatke
u sklopu, odsustvo sigurnosti u tim, na prvi pogled zadovoljavaju}im linijama.
Mora}e iz po~etka da se da na posao.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 5/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 6/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 7/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 8/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
3.
Kada su Alvinovi roditelji i Jeserak i{~ezli sa zida, on je ostao dugo da le`i,
nastoje}i da iz uma izgna sve misli. Za~aurio je sobu oko sebe, tako da ga niko
nije mogao prekinuti u transu.
Alvin nije spavao; san je predstavljao ne{to {to on nikada nije iskusio, po{to
je ta pojava poticala iz sveta gde su se smenjivali no} i dan, a u Diasparu je
ve~no vladao dan. Na ovaj na~in se najvi{e pribli`avao tom zaboravljenom stanju;
iako mu nije bilo ni od kakve osobite koristi, Alvin je znao da mu ono ipak
poma`e da pribere misli.
Malo je novog nau~io; gotovo sve {to mu je Jeserak rekao, on je ve} ranije
podozrevao. Ali jedno je bilo podozrevati ne{to, a sasvim drugo znati to
zasigurno, izvan svake mogu}nosti opovrgavanja.
Kako }e, i ho}e li uop{te, ova izvesnost uticati na njegov `ivot? Nije bio
na~isto sa tim, a nesigurnost je predstavljala sasvim novi ose}aj za Alvina. Mo`da
ne}e ostaviti nikakvoga traga; ako se ve} nije sasvim prilagodio Diasparu u ovom
`ivotu, u~ini}e to u slede}em... ili onom posle toga.
Jo{ dok mu se uobli~avala ova misao, Alvinov um ju je odbacio. Diaspar je
mogao biti dovoljan ~itavom preostalom delu ~ove~anstva, ali ne i njemu. Nije
nimalo sumnjao da se mo`e utro{iti hiljadu `ivota, a da se pri tom ne iscrpe sva
~udesa grada, ili iskuse svi vidovi iskustava koje je on nudio. Alvin je mogao da
im se u potpunosti preda, ali ukoliko ne bi preduzeo ni{ta vi{e od toga, nikada
ne bi bio zadovoljan.
Preostao je, dakle, samo jedan problem sa kojim je trebalo da se suo~i. [ta
je to vi{e {to se moglo u~initi?
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 9/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 10/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
njegovim senkama. U isto vreme, tle se lagano spu{talo nadole, tako da bi, kada
bi se najzad izi{lo iz uske {ume, ceo grad nestao sa vidika, zaklonjen {titom od
stabala.
[irok vodeni tok, koji se pru`ao ispred Alvina, nazivan je, jednostavno,
Reka. On nije imao, niti mu je bilo potrebno neko drugo ime. Na odre|enim
razmacima Reku bi natkrivljavali uski mostovi, a ona je tekla oko parka zatvaraju}i
pun krug, koga su mestimi~no prekidali zatoni. ^injenica da se brza reka vra}ala
u samu sebe posle toka manjeg od {est milja nije Alvinu nimalo izgledala
neobi~na; {tavi{e, on uop{te ne bi obratio pa`nju ni da je na nekom delu svog
kru`enja Reka protekla uzbrdo. U Diasparu je bilo znatno ~udnijih stvari od te.
Desetak mladih ljudi plivalo je u jednoj maloj uvali, i Alvin je zastao da ih
posmatra. Ve}inu njih poznavao je iz vi|enja, a neke i li~no, tako da je za
trenutak po`eleo da im se pridru`i u igri. Ali tajna koju je nosio odvratila ga je od
njih, i on se zadovoljio ulogom posmatra~a.
U fizi~kom pogledu, nije se moglo re}i ko je od ovih mladih gra|ana izi{ao
iz Dvorane Stvaranja ove godine, a ko je `iveo u Diasparu ve} isto toliko dugo
kao i Alvin. Iako su postojale primetne razlike u visini i te`ini, o uzrastu se ni{ta
nije moglo zaklju~iti. Ljudi su se naprosto takvi ra|ali, a iako je va`ilo pravilo da
{to je neko vi{i, to je i stariji, ono ipak nije bilo primerno, izuzev ako bi se starost
odre|ivala u vekovima.
Lice je tu bilo znatno pouzdaniji putokaz. Neki novoro|eni gra|ani bili su
vi{i od Alvina, ali su izgledali nekako nezrelo, sa izrazom koji je otkrivao za~u|enu
iznena|enost pred svetom u kome se sada nalaze i koji im se iznenada obznanio.
Bila je neobi~na i sama pomisao da se, usnuli i zapreteni u njihovim umovima,
nalaze nebrojeni raniji `ivoti kojih }e se uskoro setiti. Alvin im je zavideo, premda
nije bio siguran da li je to na mestu. Prvo iskustvo predstavljalo je dragocen dar
koji se nikada vi{e ne}e ponoviti. Bilo je predivno do`ivljavati `ivot po prvi put,
kao u sve`ini jutra. Kada bi samo bilo i drugih sli~nih njemu: sa kojima bi mogao
podeliti svoje misli i ose}anja!
Pa ipak, u fizi~kom pogledu, on je bio izliven u potpuno istom kalupu kao i
deca koja su se igrala u vodi. Ljudsko telo nije se uop{te promenilo tokom
milijardu godina proteklih od ~asa kada je Diaspar podignut, po{to je osnovni
sklop ve~no bio smrznut u gradskim Bankama Se}anja. Ono se, dodu{e, sada
prili~no razlikovalo od svog prvobitnog, primitinog oblika, premda je ve}ina
preina~enja bila unutra{nja i nedostupna oku. ^ovek je mnogo puta u svojoj
dugoj istoriji popravljao samoga sebe, u nastojanju da otkloni bolesti kojima je
njegovo tro{no telo nekada bilo podlo`no.
Nestali su svi suvi{e izra{taji poput noktiju i zuba. Kosa je bila ograni~ena
samo na glavu; po telu vi{e nije bilo nikakvih malja. Nedostatak koji bi u najve}oj
meri iznenadio ~oveka iz Ranih Vremena odnosio se na pupak. Njegovo
neobja{njivo odsustvo zadalo bi mu mnogo glavobolje, a na prvi pogled tako|e bi
imao problema sa razlikovanjem mu{karaca od `ene. Nije isklju~eno da bi na
kraju do{ao do zaklju~ka da me|u polovima vi{e nema nikakve razlike, {to bi
predstavljalo veliku pogre{ku. U prikladnim okolnostima, nije postojao ni tra~ak
sumnje u pogledu mu{kosti svakog mu{karca u Diasparu. Stvar je bila u tome {to
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 11/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
su njihova oru|a sada znatno doli~nija bila odlagana kada se nisu nalazila u
upotrebi; ~itavo odlaganje znatno se pobolja{alo u odnosu na prvobitno Prirodno,
koje ne samo {to je bilo nimalo elegantno, ve} i do zla boga uo~ljivo.
Bilo je ta~no da razmno`avanje ne spada vi{e u nadle`nost tela, s obzirom
na to da je posredi bila odve} va`na stvar da bi se olako prepustila igri slu~aja,
koja je postupala sa hromozomima kao sa kockicama. Pa ipak, iako su za~e}e i
ro|enje i{~ileli i iz se}anja, seks je ostao. ^ak i u drevnim vremenima, jedva ako
je stoti deo seksualnih delatnosti bio posve}en samom razmno`avanju. Nestanak i
ovog poslednjeg jednog postotka izmenio je iz temelja ljudsko dru{tvo, kao i
zna~anje pojmova 'otac' i 'majka' - ali `elja je i dalje bila tu, premda njeno
zadovoljenje vi{e nije imalo nikakvu vi{u svrhu nego bilo koje drugo u`ivanje ~ula.
Alvin je ostavio svoje razigrane vr{njake i nastavio ka sredi{tu parka. Slabo
uo~ljive staze ukr{atale su se i presecale kroz nisko {ipra`je, mestimi~no se
spu{taju}i u uske gudure izme|u velikih gromada prekrivenih li{ajevima. Jednom
je pro{ao pored male, vi{estrane ma{ine, ne ve}e od ~ovekove glave, koja je
lebdela me|u granama nekog drveta. Niko nije znao koliko varijeteta robota
postoji u Diasparu; oni su se obi~no dr`ali po strani, obavljaju}i tako nenametljivo
svoj posao da je bila prava retkost nai}i na nekoga.
Tle je ponovo po~elo da se uspinje; Alvin se pribli`avao maloj uzvi{ici koja
se nalazila u samom sredi{tu parka, pa dakle i celog grada. Ovde gotovo da nije
bilo prepreka i obila`enja, tako da je jasno video vrh brda{ca i jednostavno zdanje
koje se uzdizalo na njemu. Malo se zadihao kada je najzad stigao do odredi{ta;
oslonio se o jedan od ru`i~astih stubova i zadovoljno bacio pogled na put kojim je
do{ao.
Postoje izvesni oblici arhitekture koji se nikada ne menjaju zato {to su
dostigli nivo savr{enstva. Grob Jarlana Zeja lako su mogli projektovati i neimari
hramova iz prvih civilizacija koje je ~ovek osnovao, premda oni ne bi bili u stanju
da pojme od kakvog je materijala on sagra|en. Krov je bio otvoren prema nebu,
a jedina prostorija bila je poplo~ana tankim plo~ama koje su samo na prvi pogled
nalikovale prirodnom kamenu. U toku mnogih geolo{kih razdoblja, ljudska stopala
prelazila su uzdu` i popreko ovim podom, ne ostaviv{i pri tom ni najmanjeg traga
na nepojmljivo postojanom materijalu.
Tvorac velikog parka - neimar samog Diaspara, kako su neki govorili -
sedeo je sa blago oborenim o~ima kao da ispituje planove koji su mu bili
rasprostrti na kolenima. Na licu je imao onaj ~udno neodredljiv izraz koji je
dovodio u nedoumicu mnoga pokolenja. Neki su ga prenebregavali kao puki
dokoni hir umetnika, ali drugima je izgledalo kao da se to Jarlan Zej li~no smeje
nekoj pritajenoj {ali.
Celo zdanje predstavljalo je zagonetku, po{to se ni{ta u vezi sa njim nije
moglo prona}i u istorijskom arhivu grada. Alvin ~ak nije bio siguran ni {ta zna~i
re~ 'Grob'; Jeserak mu je to mo`da mogao objasniti, po{to je bio strastveni
sakuplja~ zastarelih izraza kojima je kitio svoje razgovore, {to je neretko zbunjivalo
njegove sabesednike.
Sa ove sredi{nje uzvi{ene ta~ke, Alvin je razgovetno mogao da vidi preko
parka, iznad zastora od drve}a, sve do samog grada. Najbli`e zgrade nalazile su
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 12/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
4.
Jaserak se nije pokazao od velike pomo}i, premda nije bio neraspolo`en za
saradnju, kao {to je Alvin gotovo o~ekivao. Sli~na pitanja postavljana su mu i
ranije u toku njegovog dugog bavljenja savetni~kom du`no{}u, tako da on nije
verovao da ga ~ak i neko ko je Jedinstven poput Alvina mo`e iznenaditi
problemima koje on ne bi bio u stanju da re{i.
Ta~no je da je Alvin po~eo da ispoljava izvesne manje nastranosti u
pona{anju, koje su zahtevale eventualne ispravke. On se nije ukalapao onako
kako je trebalo u neverovatno razra|en dru{tveni `ivot grada, kao ni u svetove
ma{te svojih drugova. Tako|e nije pokazivao ve}e zanimanje za dublja filosofska
razmi{ljanja, premda to nije bilo iznena|uju}e, s obzirom na njegov uzrast. Stvari
su stajale znatno ozbiljnije sa Alvinovim nepravilnim ljubavnim `ivotom; od njega
se, dodu{e, nije moglo o~ekivati da stupi u neku relativno ~vrstu vezu jo{
najmanje jedno stole}e, pa ipak kratko}a vremena koje je provodio sa pojedinim
partnerkama ve} je postala predmet prepri~avanja. Veze su mu bile postojane
dok su trajale, ali nije bilo takve koja bi opstala du`e od nekoliko nedelja.
Izgledalo je da Alvin ne mo`e da posveti pa`nju vi{e od jednoj stvari u isto vreme.
Postojala su razdoblja kada se on svom du{om predavao erotskim igrama svojih
dugova, ili kada je potpuno i{~ezavao sa izabranicom svog srca na nekoliko dana.
Ali kada bi ga volja za tim minula, usledili bi veliki razmaci, kada se ~inilo da je
izgubio svako zanimanje za ono {to je trebalo da predstavlja glavno zadovoljstvo
njegovog uzrasta. To je mo`da bilo lo{e i po njega, ali u svakom slu~aju po
ljubavnice koje je napustio i koje bi potom neobi~no dugo snu`dene lutale
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 13/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 14/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
nikada ne}e biti u stanju da napuste Diaspar; ono {to Jeserak uop{te nije
podozrevao, bila je ~injenica da uslovljenost koja je upravljala njihovim `ivotima
nema nikakvog uticaja na Alvina. On nije znao da li je njegova jedinstvenost plod
slu~aja ili drevnog plana, ali ovo je predstavljalo jednu od njenih posledica.
Zapitao se, koliko }e jo{ drugih otkriti.
Niko se nikada nije `urio u Diasparu, i to pravilo je ~ak i Alvin retko kr{io.
Podrobno je razmatrao problem nekoliko nedelja i utro{io mnogo vremena tra`e}i
najranija istorijska svedo~anstva grada. Proveo je sate le`e}i, u bestelesnom
naru~ju antigravitacionog polja, dok mu je hipnonski projektor zapljuskivao um
pro{lo{}u. Kada bi se svedo~anstva okon~ala, ma{ina bi se razlu~ila i nestala - ali
Alvin bi i dalje le`ao, zure}i ni u {ta, pre no {to bi ponovo prevalio put kroz
vekove do sada{njice. Pred o~ima bi mu se ukazale beskrajne morske milje plave
vode, prostranije od samog kopna, kako valjaju talase u pravcu zlatnih obala. U{i
bi mu bile ispunjene grmljavinom tih valova koji su spirali obalu proteklih milijardu
godina. U pam}enju su mu ostajale {ume, prerije i neobi~ne `ivotinje koje su
jednom delile svet sa ^ovekom.
Postojalo je svega nekoliko ovakvih drevnih svedo~anstava; op{te je bilo
prihva}eno obja{njenje, premda niko nije umeo da ka`e zbog ~ega, da su negde
izme|u dolaska Osvaja~a i podizanja Diaspara bila izgubljena sva se}anja na
primitivna vremena. zaborav je bio tako potpun, da se te{ko moglo poverovati da
je posredi puki slu~aj. ^ove~anstvo je izgubilo svoju pro{lost, sa izuzetkom
nekoliko hronika koje su sasvim mogle da predstavljaju predanja. Pre Diaspara
postojala su naprosto samo Rana Vremena. U ovom limbu bili su nerazmrsivo
prepleteni prvi ljudi koji su dobili duge kanue i prvi koji su stigli do zvezda. Na
dalekom kraju pustinje vremena, svi su oni stajali tik jedni uz druge.
Alvin je imao nameru da sam prevali jo{ jednom ovaj put, ali samo}a je
predstavljala ne{to sa ~im se uvek nije moglo ra~unati u Diasparu. Tek {to je
izi{ao iz svoje sobe, kada je sreo Alistru, koja nije ni{ta preduzela da stvori utisak
kako se tu nalazi slu~ajno.
Alvin nikada nije pomislio da je Alistra lepa, iz prostog razloga {to nije
imao priliku da se susretne sa ljudskom ru`no}om. Kada je lepota op{ta pojava,
ona gubi mo} da ushitri srce, a samo je njeno odsustvo u stanju da izazove
emocionalne posledice.
Alvin je za trenutak osetio mrzovolju zbog ovog susreta, po{to ga je on
se}ao na strasti koje ga vi{e nisu uzbu|ivale. Jo{ je bio odve} mlad i
samopouzdan da bi osetio potrebu za nekom trajnijom vezom, a kada bude do{lo
vreme za to, on }e je mo`da te{ko ostvariti. ^ak i u najprisutnijim trenucima,
barijera njegove jedinstvenosti ispre~avala se izme|u Alvina i njegovih ljubavnica.
Bez obzira na to {to mu je telo bilo sasvim uobli~eno i zrelo, on je i dalje bio
de~ak i to }e ostati jo{ decenijama, dok mu drugovi jedan za drugim budu
prizivali se}anja na ranije `ivote, ostavljaju}i ga daleko iza sebe. Ve} se prethodno
suo~avao sa tim, {to ga je u~inilo podozrivim pred svakim potpunim predavanjem
nekoj drugoj osobi. ^ak }e i Alistra, koja je sada izgledala tako bezazlena i
nepritvorna, uskoro postati kompleks se}anja i nadarenosti daleko izvan svih
njegovih sutnji.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 15/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 16/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 17/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
uzvrati nehajno. "Izgleda da smo prevalili dobar komad puta, ali ne znam zapravo
koliki."
"Sada smo u Loranoj Kuli", odgovori Alvin. "To je jedna od najvi{ih ta~aka
u Diasparu. Hodi, pokaza}u ti." Uhvatio je Alistru za ruku i poveo je iz dvorane.
Nije se mogao videti nikakv izlaz, ili na razli~itim mestima oblici poda ukazivali su
na bo~ne hodnike. Ako biste se primakli ogledalu u nekoj takvoj ta~ki, odraz bi
se razlu~io u zasveden prolaz svetlosti kroz koji se moglo u}i u drugi hodnik.
Alistra se sasvim izgubila u ovim krivudanjima i skretanjima, kada najzad stigo{e u
jedan duga~ak, savr{eno prav tunel kroz koji je stalno duvao prohladan vetar.
Vodoravno se pru`ao stotinama stopa u oba smera, tako da su mu udaljeni
rubovi izgledali kao si}u{ni krugovi svetlosti.
"Ne dopada mi se ovde", po`ali se Alisra. "Hladno je." Ona verovatno
nikada ranije u `ivotu nije isku{ila pravu hladno}u i Alvin je osetio da ga pomalo
pe~e savest. Trebalo je da joj blagovremeno skrene pa`nju da ponese ogrta~, i to
neki valjan, po{to su gotovo svi ogrta~i u Diasparu imali isklju~ivo ukrasnu, a
nimalo za{titnu vrednost.
Budu}i da se devojka ose}ala neudobno isklju~ivo njegovom krivicom, on joj
bez re~i pru`i svoj ogrta~. U ovom gestu nije, me|utim, bilo nikakve galantnosti;
ravnopravnost polova bila je ostvarena odve} davno da bi takve konvencionalnosti
opstale. Da su okolnosti bile obrnute, Alistra bi tako|e dala Alvinu svoj ogrta~ i
on bi ga automatski prihvatio.
Nije bilo neprijatno kora~ati dok im vetar duva u le|a, i oni su brzo stigli do
kraja tunela. Krupno mre`ast kameni filigran nije im dozvoljavao da nastave dalje,
{to je bilo dobro, po{to su stajali na samom rubu ni~ega. Velika vazdu{na cev
izbijala je na okomito pro~elje kule, tako da je ispod njih zjapio ponor dubok
najmanje hiljadu stopa. Nalazili su se visoko iznad spoljnih bedema grada, dok se
pod njima pru`ao prizor Diaspara koji je imao prilike da vidi tek mali broj `itelja
ovog sveta.
Vidik je sada bio suprotan onome koji je Alvin imao iz Sredi{ta parka.
Pogled mu se odavde spu{tao niz koncentri~ne talase kamena i metala koji su se
obru{avali u miljama dugim naborima ka srcu grada. Daleko dole, delimi~no
skrivene vrhovima kula, on je video polja, drve}e i reku koja ve~ito kru`i. Jo{
dalje, bastioni Diaspara koji su stajali sa suprotne strane ponovo su se uspinjali
put neba.
Stoje}i pored Alvina, Alistra je u`ivala u prizoru, ali nije bila iznena|ena.
Ona je ve} nebrojeno puta pre toga videla grad sa nekog drugog, gotovo
podjednako dobrog osmatra~kog mesta, koje je, me|utim, bilo znatno udobnije.
"Ovo je na{ svet; odavde se ceo vidi", re~e Alvin. "Hteo bih sada da ti
poka`em ne{to drugo." Okrenuo se od re{etke i krenuo ka udaljenom kru`i}u
svetlosti na suprotnom kraju tunela. Hladan vetar probijao mu se kroz laku ode}u,
ali on nije obra}ao pa`nju na ovu nelagodnost, kora~aju}i napred kroz vazdu{nu
struju.
Samo {to je prevalio nekoliko metara, shvatio je da Alistra ne ide za njim.
Stajala je i gledala ga, dok joj je pozajmljeni ogrta~ lepr{ao na vetru; jednu ruku
upravo je po~ela da di`e ka licu. Alvin je video kako joj se usne pokre}u, ali re~i
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 18/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
nisu stizale do njega. Uputio joj je najpre iznena|en, a potom i nestrpljiv pogled
u kome se mogao nazreti tra~ak sa`aljenja. Jeserak je rekao istinu. Ona nije bila
u stanju da po|e za njim, po{to je shvatila zna~enje onog udaljenog kru`i}a
svetlosti kroz koji je vetar ve~ito strujao prema Diasparu. Iza Alistre nalazio se
poznati svet, pun ~udesa ali bez iznena|enja, koji se poput blistavog, ali gusto
zbijenog mehura kretao niz reku vremena. Ispred nje, na udaljenosti ne ve}oj od
nekoliko koraka pru`ala se prazna divljina - svet pustinje - svet Osvaja~a.
Alvin se vratio do devojke i iznena|eno ustanovio da ona drhti. "^ega se
pla{i{", upita je. "I dalje smo na sigurnom, u Diasparu. Pogledala si kroz ovaj
prozor ispred nas; zar ne mo`e{ da baci{ pogled i kroz onaj tamo?"
Alistra je zurila u njega kao da pred sobom ima neko neobi~no ~udvi{te. U
stvari, po njenim merilima, on je to i bio.
"Ne mogu", re~e najzad. "^ak i pri pomisli na to obuzme me ve}a jeza
nego od ovog vetra. Nemoj i}i dalje, Alvine?"
"Ali to uop{te nije logi~no!" neumoljivo je nastavljao Alvin. "[ta ti se r|avo
mo`e dogoditi ako ode{ do kraja ovog hodnika i pogleda{ napolje? Prizor je tamo
neobi~an i samotan, ali nije u`asan. U stvari, {to ga du`e gledam, postaje mi sve
lep{i..."
Alistra nije sa~ekala da Alvin zavr{i misao. Okrenula se na petama i pojurila
dugom rampom koja ih je dovezla gore kroz pod tunela. Alvin nije ni{ta preduzeo
da je zaustavi, po{to bi to predstavljalo r|av gest nametanja svoje volje drugome.
S druge strane, bilo mu je jasno da je svako ube|ivanje potpuno uzaludno. Znao
je da Alistra ne}e stati sve dok se ne vrati svojim drugovima. Nije postojala
opasnost da }e se izgubiti u lavirintima grada, po{to je bez te{ko}a mogla da ide
svojim tragovima. Nagonska sposobnost da se sna|e i u najzapetljanijim
okolnostima predstavljala je samo jednu od osobina koje je ^ovek stekao od kada
je po~eo da `ivi u gradovima. Odavno istrebljen pacov bio je prinu|en da
pribegne sli~nim dovitljivostima kada je napustio polja i po~eo da deli usud sa
ljudskim rodom.
Alvin je oklevao trenutak, kao da je pomislio da bi se Alistra mogla vratiti.
Nije ga izneadila devoj~ina reakcija, ve} samo njena `estina i nerazumnost. Iako
mu je iskreno bilo `ao {to je ona oti{la, ipak ju je prekorevao u sebi {to je
zaboravila da mu ostavi ogrta~.
Nije samo bilo hladno, ve} se i te{ko moglo kretati uz vetar koji je ulazio
kroz plu}a grada. Alvin se borio kako protiv vazdu{ne struje, tako i protiv
nepoznate sile koja ju je pokretala. Tek kada je stigao do kamene re{etke i
obgrlio rukama njene {ipke, mogao je da predahne. Bilo je taman toliko prostora
da promoli glavu kroz otvor, ali mu je ~ak i tako vidno polje bilo malo
ograni~eno, po{to je ulaz d`inovske cevi bio delimi~no uvu~en u zidine grada.
Pa ipak, video je sasvim dovoljno. Hiljadama stopa ispod, svetlost sunca
povla~ila se sa pustinje. Gotovo vodoravni zraci prodirali su kroz re{etku,
istikivaju}i ~udesan mozaik zlata i senke koji se pru`ao duboko kroz tunel. Alvin je
rukom zaklonio o~i od sna`nog sjaja i pogledao nadole prema zemlji kojom
ljudska noga nije stupila ve} neznano mnogo vekova.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 19/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 20/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
nikada nije video nebo u njegovoj drevnoj rasko{nosti, tako da uop{te nije bio
svestan onoga {to je zauvek izgubljeno.
Hladno}a, koja mu se uvla~ila u kosti, nagnala ga je da se vrati u grad.
Iskobeljao se nekako iz re{etke, i krvotok mu je ponovo po~eo normalno da struji
udovima. Svetlost koja je kroz hodnik pred njim dopirala iz Diaspara bila je tako
blistava da je on na ~as morao da zakloni o~i. Izvan grada postojao je ciklus dana
i no}i, ali ovde je ve~no vladao dan. Kada bi sunce za{lo, nebo iznad Diaspara
ispunilo bi se svetlo{}u i niko ne bi opazio kada je i{~ezlo prirodno osvetljenje.
Jo{ pre no {to su ljudi izgubili potrebu za snom, oni su izgnali tamu iz svojih
gradova. Jedina no} koja se ikada spu{tala u Diasparu bilo je retko i
nepredvidljivo zatamnjivanje koje se ponekad zbivalo u parku, pretvaraju}i ga u
popri{te tajanstvenosti.
Alvin se polako vratio kroz dvoranu ogledala, dok su mu u umu i dalje
obitavali no} i zvezde. Ose}ao se nadahnuto, ali i poti{teno. Izgledalo je da nema
na~ina na koji bi utekao u onu ogromnu prazninu - ba{ kao ni nekog razumnog
razloga zbog ~ega bi to u~inio. Jeserak je kazao da bi ~ovek ubrzo umro napolju
u pustinji i Alvin nije video za{to mu ne bi verovao. Mo`da }e jednoga dana
otkriti kako da izi|e iz Diaspara, ali ~ak i u tom slu~aju znao je da }e brzo morati
da se vrati. Oti}i u pustinju - to bi bila samo zabavna igra i ni{ta vi{e, tu igru on
nije mogao ni sa kim da podeli, i to ga nikuda ne bi odvelo. Ali mo`da bi ona
ipak bila vredna truda, ukoliko bi mu pomogla da uta`i ~e`nju koju je ose}ao u
du{i.
Nevoljan da se odmah vrati u poznati svet, Alvin se zadr`ao me|u odrazima
iz pro{losti. Stao je ispred jednog od najve}ih ogledala i posmatrao prizore koji su
se odigravali u njegovim dubinama. Bez obzira na to kakav je mehanizam stvarao
ove slike, on je bio uslovljen njegovim prisustvom, a u izvesnoj meri i njegovim
mislima. Ogledala su bila prazna kada je Alvin u{ao u prostoriju, ali su namah
o`ivela ~im je zakora~io me|u njih.
^inilo se da stoji u velikom, otvorenom parku koji nikada u stvarnosti nije
video, ali koji mo`da jo{ postoji negde u Diasparu. Bilo je neobi~no mnogo sveta,
po{to je izgledalo da se upravo odr`ava nekakav javni skup. Dva ~oveka ne{to su
ugla|eno raspravljala na izdignutim platformama, dok su oni koji su ih podr`avali
stajali unaokolo i s vremena na vreme pravili upadice. Potpuna ti{ina doprinosila
je privla~nosti prizora, po{to je odmah na scenu stupala ma{ta da nadoknadi
odsustvo zvukova. O ~emu li su se govornici sporili? upitao se Alvin. Mo`da to
uop{te nije bio stvarni doga|aj iz pro{losti, ve} sasvim izmi{ljena epizoda. Bri`ljiva
ravnote`a prilika, pomalo formalne kretnje - sve je to prizor ~inilo odve}
ve{ta~kim.
Alvin je posmatrao lica u gomili, poku{avaju}i da prepozna nekog. Ovde
nije uo~io nikog takvog, ali uop{te nije bilo isklju~eno da gleda prijatelje sa kojima
}e se upoznati tek posle mnogo vekova. Koliko li je tu bilo mogu}ih tipova
ljudske fiziognomije? Broj je sigurno bio veliki, ali je ipak bio kona~an, posebno
kada su odstranjene sve neestetske varijacije.
Ljudi u svetu ogledala nastavili su svoju davno zaboravljenu raspravu,
prenebregavaju}i sliku Alvina koji je nepomi~no stajao me|u njima. Ponekad je
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 21/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
5.
U toku svog kratkog `ivota, Alvin se nije upoznao ni sa hiljaditim delom
`itelja Diaspara. Nije ga stoga za~udila ~injenica {to mu je ~ovek sa kojim se sreo
bio stranac. Iznenadilo ga je, me|utim, to {to je uop{te nai{ao na nekoga ovde, u
ovoj samotnoj kuli, tako blizu granice nepoznatog.
On okrenu le|a svetu ogledala i suo~i se sa uljezom. Ali pre no {to je
uspeo da prozbori i jednu re~, nepoznati mu se prvi obratio.
"Ti si Alvin, ako se ne varam. Kada sam ustanovio da neko dolazi ovamo,
odmah sam posumnjao na tebe."
Opaska o~igledno nije bila izre~ena sa namerom da zvu~i kao uvreda;
predstavljala je samo puko konstatovanje ~injeni~nog stanja i Alvin ju je prihvatio
kao takvu. Nije ga iznenadilo {to ga je ~ovek prepoznao; dopadalo mu se to ili
ne, bio je poznat svima u gradu po svojoj jedinstvenosti i po jo{ neotkrivenim
sposobnostima.
"Ja sam Kedron", nastavi stranac, kao da time obja{njava sve. "Zovu me
Lakrdija{."
Alvin ga je prazno pogledao i Kedron slegnu ramenima sa pritvorenom
rezignirano{}u.
"[ta }e{, takva je slava! Dodu{e, ti si mlad i za tvoga veka nije bilo nikakvih
lakrdija. To te opravdava zbog neznanja."
Postojalo je ne{to izazovno neobi~no u vezi sa Kedronom. Alvin je po~eo
da prebira po pam}enju, tragaju}i za zna~enjem nepoznate re~i 'Lakrdija{'; ona je
budila prisenke dose}anja, ali se nije mogla sasvim razabrati. Postojalo je ~itavo
mno{tvo takvih zvanja u slo`enoj socijalnoj strukturi grada i bio je potreban ~itav
jedan `ivotni vek da bi se ona sva upoznala.
"Dolazi{ li ~esto ovamo?" upita Alvin, sa prizvukom ljubomore. Ve} se
navikao na pomisao da Loranova Kula predstavlja njegovo privatno vlasni{tvo,
tako da ga je pomalo onespokojila ~injenica da i neko drugi zna za ova ~udesa.
Za ~as se upitao, da li je i Kedron ikada bacio pogled prema pustinji ili
posmatrao zvezde kako poniru ka zapadu?
"Ne", re~e Kedron, kao da je odgovarao na njegove neizre~ene misli.
"Nikada ranije nisam bio ovde. Ali rado se upoznajem sa svim neobi~nim
zbivanjima u gradu, a proteklo je veoma mnogo vremena od kada je neko bio u
Loranovoj Kuli."
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 22/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 23/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
na{ih tela i li~nosti. Tu je zaptivena i slika samog grada, u kojoj se svaki atom
protivi promenama koje vreme mo`e da donese. Baci pogled na ovaj pod:
postavljen je tu pre mnogo miliona godina i nebrojeno mno{tvo stopala pre{lo je
preko njega. Mo`e{ li da primeti{ i najmanji znak tro{nosti? Neza{ti}ena materija,
ma kako ~vrsta, odavno bi se pretvorila u prah. Ali dokle god postoji energija
neophodna za rad Banaka Se}anja i dok matrice koje one sadr`e budu upravljale
sklopom grada, fizi~ka strukura Diaspara nikada se ne}e promeniti."
"Ali nekih promena je ipak bilo", usprotivi se Alvin. "Mnogo zgrada je
poru{eno od kada je grad sazdan, a nove su podignute."
"Razume se, ali samo kori{}enjem informacija uskladi{tenih u Bankama
Se}anja, koje su iskombinovane u novi poredak. U svakom slu~aju, nisam to
imao na umu kada sam govorio o na~inu na koji se grad mo`e fizi~ki o~uvati.
Su{tina stvari je u tome da u Diasparu postoje i takve ma{ine koje ~uvaju na{u
socijalnu strukturu. One vode ra~una o svakoj promeni, ispravljaju}i je pre no {to
postane odve} velika. Kako ma{ine to ~ine? Ne znam: mo`da odabiraju}i one koji
}e iza}i iz Dvorane Stvaranja; mo`da manipuli{u}i sklopovima na{ih li~nosti. Mi
mo`emo misliti da raspola`emo slobodnom voljom, ali ko bi bio potpuno siguran
u to?
No, bez obzira na sve, problem je bio re{en. Diaspar je opstao i bezbedno
plovi niz vekove, poput nekog velikog broda koji kao tovar ima sve ono {to je
preostalo od ljudske rase. Posredi je zadivljuju}e dostigu}e socijalnog in`enjeringa,
premda je sasvim drugo pitanje da li je ono vredno truda.
Postojanost, me|utim, nije dovoljna. Ona lako vodi u stagnaciju, pa, dakle, i
u dekadenciju. Projektanti grada preduzeli su obimne mere da se to izbegne,
mada ove napu{tene zgrade nagove{tavaju da im to nije sasvim po{lo za rukom.
Ja, Kedron Lakrdija{, predstavljam tako|e deo plana. Sasvim mali deo, mo`da.
Voleo bih da su okolnosti druga~ije, ali {ta se mo`e."
"Koliki je, u stvari, taj deo?" upita Alvin, i dalje pipaju}i u mraku i ve}
pomalo razdra`en.
"Recimo da ja unosim prora~unatu koli~inu nereda u grad. Ako bi se sasvim
razjasnio moj delokrug, obezvredila bi se njegova efikasnost. Prosu|uj o meni
prema mojim delima, kojih je malo, a ne prema mojim re~ima, kojih ima ~itavo
obilje."
Alvin nikada ranije nije sreo nekoga poput Kedrona. Lakrdija{ je
predstavljao pravu li~nost - karakter koji je za glavu iznad op{teg nivoa
jednoobraznosti tipi~nog za Diaspar. Bilo je, dodu{e, malo nade da se otkrije {ta
su ta~no njegove du`nosti i kako ih on sprovodi, ali preko toga se jo{ moglo
pre}i. Alvin je ose}ao da je najzna~ajnije to {to najzad postoji neko sa kim mo`e
da razgovara - kada bi se pojavio izvestan predah u monologu - i ko je u stanju
da mu pru`i odgovore na mnoge probleme koji ga odavno zaokupljuju.
Vratili su se zajedno hodnicima Loranove Kule i izi{li pored praznog
pokretnog puta. Tek kada su se ponovo obreli na ulicama, Alvinu je palo na
pamet da ga Kedron uop{te nije zapitao {ta je radio tamo, na rubu nepoznatog.
Podozrevao je da Kedron zna razlog, da ga to zanima, ali da nije iznena|en.
Ne{to mu je govorilo da bi bilo veoma te{ko iznenaditi Kedrona.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 24/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 25/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
stanju da razre{i. Nije o~ekivao da }e posti}i neki ve}i uspeh bar u jo{ nekoliko
`ivota.
Etanijina zanimanja bila su vi{e estetke prirode. Ona je zami{ljala i pravila,
uz pomo} organizera materije, trodimenzionalne pletenaste tvorevine tako
zadivljuju}e slo`enosti da su odista predstavljale krajnje zamr{ene topolo{ke
probleme. Njena dela mogla su se videti svuda po Diasparu, a bilo je i takvih koja
su stajala utelovljena u podovima velikih koreografskih dvorana, gde su se koristila
kao potke za postavke nove baletske umetnosti ili kao igra~ki motivi.
Ovakva bavljenja mogla su izgledati jalova onima koji nisu raspolagali sa
dovoljno produhovljenosti kojom bi prosudili njihove tananosti. Ali u Diasparu nije
bilo nikoga ko nije razumeo pone{to od onoga {to su Eriston i Etanija poku{avali
da ostvare, i ko i sam nije imao neko sli~no interesovanje.
Atletika i razni sportovi, uklju~uju}i tu i mnoge koji su se mogli upra`njavati
samo kontrolom sile te`e, ~inili su prijatnim prvih nekoliko vekova mladosti. [to
se pustolovina i ve`banja ma{te ti~e, sage su nudile sve {to se moglo po`eleti.
One su predstavljale neizbe`an zavr{ni proizvod nastojanja da se stvori savr{ena
opsena stvarnosti - nastojanja koje je po~elo kada su ljudi po prvi put
reprodukovali pokretne slike i snimili zvuk, a zatim upotrebili ove tehnike da bi
opatvorili prizore iz stvarnog ili zami{ljenog `ivota. U sagama, sve opsene bile su
besprekorne, po{to su svi utisci ~ula poticali neposredno iz mozga, dok su
ometaju}i podra`aji bivali odstranjivani. U~esnik posmatra~ ostajao je potpuno
odse~en od stvarnosti dokle god je pustolovima trajala, bilo je to kao da je `iveo
u snu, a ipak verovao da je budan.
U svetu poretka i postojanosti, koji se u svojim glavnim odlikama nije
menjao milijardu godina, mo`da nije bilo iznena|uju}e ustanoviti zama{no
interesovanje za igre na sre}u. Ljudski rod je oduvek bio op~injen tajnama
okretanja kockica, rasporeda karata u {pilu, kru`enja kuglice na ruletu. Na svojim
najni`im nivoima, ovo interesovanje imalo je u zale|u puku pohlepu; takvom
jednom ose}anju nije, me|utim, bilo mesta u svetu gde je svako mogao da
poseduje ono {to mu je s razlogom bilo potrebno. Kada je ova pobuda otpala,
ostala je samo ~istointelektualna op~injenost slu~ajem, koja je zavodljivo mamila i
najumnije duhove. Ma{ine koje su se pona{ale potpuno nasumi~no i zbivanja ~iji
se ishod nikako nije mogao predvideti, ma sa koliko se informacija raspolagalo,
pru`ali su podjednaka i izvanredna u`ivanja kako filosofima, tako i kockarima.
Kona~no, svim ljudima su stajali na raspolaganju jo{ i spojeni svetovi ljubavi
i umetnosti. Spojeni, zato {to ljubav bez umetnosti predstavlja samo puko
uta`ivanje `elje, a u umetnosti se ne mo`e u`ivati ukoliko joj se ne pri|e s
ljubavlju.
^ovek je posegao za lepotom u mnogim oblicima - u nizovima zvuka, u
crtama na hartiji, u povr{ini kamena, u kretnjama ljudskog tela, u bojama
raspr{enim kroz prostor. Svi ovi mediji i dalje su postojali u Diasparu, a tokom
vekova pridodavani su im i novi. Niko, me|utim, nije znao da li su ve} otkrivene
sve mogu}nosti umetnosti; isto je tako bilo neizvesno ima li ona kakvog smisla
izvan ~ovekovog uma.
A sve je to va`ilo i za ljubav.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 26/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
6.
Jeserak je nepomi~no sedeo u vrtlogu cifara. Prvih hiljadu prostih brojeva,
izra`enih u binarnom sistemu koji se koristio za sve aritmeti~ke operacije od
otkri}a elektronskih ra~unara, nizali su se u poretku pred njim. Beskrajne serije
sastavljene od samo dva simbola, '1' i '0', neumorno su promicale pred
Jeserakovim o~ima, upotpunjavaju}i sled onih brojeva ~ije je glavno svojstvo da se
mogu deliti samo samim sobom i jedinicom. Postojala je izvesna tajanstvenost u
vezi sa prostim brojevima koja je oduvek op~injavala ~oveka, i oni su jo{
zaokupljali njegovu ma{tu.
Jeserak nije bio matemati~ar, premda mu se ponekad dopadalo da veruje
kako jeste. Sve {to je mogao uraditi bilo je da traga po beskrajnom redu prostih
brojeva za posebnim odnosima i pravilima koje bi nadareniji ljudi objedinili u
op{te zakone. On je bio u stanju da prona|e kako se brojevi pona{aju, ali nije
umeo da objasni za{to. U`ivao je u tome da kr~i za sebe put kroz aritmeti~ku
d`unglu, a s vremena na vreme uo~avao bi neobi~nosti koje su promakle znatno
ume{nijim istra`iva~ima.
Postavio je matricu svih mogu}ih prirodnih brojeva i podesio kompjuter da
ni`e proste brojeve preko njene povr{ine, {to je li~ilo na perle raspore|ene po
seci{tima neke mre`e. Jeserak je to u~inio ve} stotinu puta, ali nikada ni{ta nije
otkrio. Me|utim, op~injavao ga je na~in na koji su cifre {to ih je izu~avao bile
razme{tene, na prvi pogled bez ikakve pravilnosti, po nizu prirodnih brojeva.
Znao je za zakone distribucije koji su ve} bili utvr|eni, ali nije gubio nadu da }e
ustanoviti ne{to novo.
Te{ko da se mogao po`aliti {to je bio prekinut. Ako je `eleo da ga ne
ometaju, trebalo je samo da podesi svoj najavljiva~. Kada mu se blaga zvonjava
oglasila u u{ima, zid cifara se zatresao, brojke su se me|usobno pretopile i
Jeserak se vratio u svet obi~ne stvarnosti.
Odmah je prepoznao Kedrona, {to mu nije bilo odve} milo. Jeserak nije
mario ako bi mu omeli ustaljen na~in `ivota, ali Kedron je predstavljao
nepredvidljivo. Pa ipak, pozdravio je svog posetioca prili~no ljubazno, prikriv{i sve
tragove izvesne zabrinutosti.
Kada bi se dva ~oveka srela u Diasparu po prvi put - ili po stoti, svejedno
- vladao je obi~aj da provedu oko jedan ~as izmenjuju}i u~tivosti pre no {to bi
pre{li na posao, ako ga je uop{te bilo. Kedron je pomalo uvredio Jeseraka
okon~av{i ove formalnosti za ciglih petnaest minuta. "Voleo bih da razgovaramo
o Alvinu", re~e mu iznenada. "Ti si njegov staratelj, zar ne?"
"Tako je", uzvrati Jeserak. "Jo{ ga vi|am nekoliko puta nedeljno... u stvari,
kako on to odlu~i."
"Da li ti se ~ini da je valjan u~enik?"
Jeserak se na ~as zamislio; te{ko je bilo odgovoriti na ovo pitanje. Odnos
izme|u staratelja i u~enika bio je izuzetno va`an i predstavljao je, zapravo, jedan
od temelja `ivota u Diasparu. U proseku je deset hiljada novih umova dolazilo u
grad svake godine. Njihova prethodna se}anja jo{ su bila pritajena, tako da im je
u prvih dvadeset godina `ivota sve unaokolo izgledalo sve`e i neobi~no. Morali su
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 27/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 28/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
nego prikladan. Nekada su postojali ljudi koji su imali veoma sli~na zadu`enja i
ovla{}enja, u davnim vremenima kada je jo{ bilo dvorova i kraljeva.
"Olak{a}emo stvari", re~e Jeserak, "ako budemo iskreni jedan prema
drugome. Obojica znamo da je Alvin jedinstven, da nikada ranije nije `iveo u
Diasparu. Mo`da ti mo`e{ bolje od mene da razabere{ {ta to zna~i. Sumnjam da
se u gradu mo`e dogoditi bilo {ta {to ne bi bilo isplanirano, tako da verovatno
postoji odre|ena svrha zbog koje je on stvoren. Da li }e on ostvariti tu svrhu, ma
{ta ona bila, ja ne znam. Isto tako nemam pojma da li je ona dobra ili r|ava.
Ona mi je, naprosto, nedoku~iva."
"Da se ona mo`da ne odnosi na ne{to {to je izvan grada,"
Jeserak se strpljivo osmehnuo; kao {to se i moglo o~ekivati, Lakrdija{ je
sprovodio u delo svoju malu {alu.
"Objasnio sam mu {ta se nalazi napolju; on zna da sa druge strane zidova
Diaspara postoji samo pustinja. Odvedi ga tamo, ako mo`e{; mo`da ti zna{ put.
Kada se jednom suo~i sa stvarno}u, to }e mo`da odagnati neobi~nost iz njegovog
uma."
"Mislim da je on ve} video spoljni svet", re~e Kedron tiho. Kazao je to vi{e
samome sebi nego Jeseraku.
"Ne verujem da je Alvin sre}an", nastavi Jeserak. "Jo{ nije stupio ni u kakvu
ozbiljnu vezu, a i ne vidim kako bi, kada ga jo{ proganja ta fiks-ideja. Pa ipak,
on je veoma mlad. Nije isklju~eno da }e prerasti ovu fazu i uklopiti se u op{tu
shemu grada."
Izgledalo je kao da Jeserak poku{ava sam sebe da uveri u to {to govori,
tako da se Kedron zapita koliko je on stvarno ube|en u to.
"Reci mi, Jesera~e", upita ga Kedron iznenada, "zna li Alvin da on nije prvi
koji je bio Jedinstven?"
Jeserak ga pogleda upla{eno, a zatim pomalo izaziva~ki.
"Mogao sam pretpostaviti", re~e on poti{teno, "da }e{ ti to znati. Koliko je
Jedinstvenih bilo u ~itavoj istoriji Diaspara? Ne vi{e od deset?"
"^etrnaest", odgovori Kedron bez oklevanja. "Ne ra~unaju}i Alvina."
"Bolje si obave{ten od mene", re~e Jeserak oporo. "Mo`da mi mo`e{ kazati
{ta se dogodilo sa tim Jedinstvenima?"
"Nestali su."
"Hvala: to sam ve} i sam znao. Zbog toga sam i rekao Alvinu {to sam
mogao manje o njegovim prethodnicima; te{ko da bi mu to pobolj{alo sada{nje
raspolo`enje. Smem li da ra~unam na tvoju saradnju?"
"Za sada, da. I ja `elim da ga prou~im; tajanstvenosti su me oduvek
privla~ile, a u Diasparu ih ima tako malo. Osim toga, imam ose}aj da Usud
priprema jednu lakrdiju spram koje }e svi moji poduhvati izgledati vi{e nego
skromni. Ako je to ta~no, onda }u preduzeti sve da ne propustim finale."
"Ti kao da u`iva{ da govori{ u zagonetkama", po`ali se Jeserak. "Na {ta, u
stvari, cilja{?"
"Sumnjam da su moja naga|anja iole bolja od tvojih. Pa ipak, uveren sam
da ni ti, ni ja, niti bilo ko u Diasparu ne}e biti u stanju da spre~i Alvina da
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 29/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
ostvari ono {to je naumio. Mislim da nas u budu}nosti ~eka nekoliko veoma
zanimljivih stole}a."
Jeserak je ostao dugo nepomi~no da sedi, sasvim zaboraviv{i na
matematiku, po{to je Kedronova prilika i{~ezla sa vidika. Izvesna zla slutnja, koju
on nikada ranije nije iskusio, po~ela je da ga ti{ti svom svojom te`inom. U
magnovenju se zapitao da li da zatra`i prijem u Ve}u, ali onda se pobojao da bi
to moglo biti samo dizanje sme{ne graje ni oko ~ega. Mo`da je cela stvar
predstavljala neku zapetljanu i mra~nu Kedronovu lakrdiju, premda mu nije bilo
jasno za{to je ba{ on morao biti izabran kao njena meta.
Pa`ljivo je razmotrio ceo problem, ispituju}i ga iz svih uglova. Posle ne{to
vi{e od jednog ~asa, doneo je odluku koja je bila tipi~na za njega.
Sa~eka}e i vide}e razvoj doga|aja.
Alvin nije gubio vreme, ve} se dao u sakupljanje svega onoga {to se znalo
o Kedronu. Kao i uvek, Jeserak mu je bio glavni izvor obave{tenja. Stari u~itelj
pru`io mu je podroban ~injeni~ki izve{taj o svom susretu sa Larkdija{em, dodav{i
tome ono malo {to je znao o njegovom na~inu `ivota. U meri u kojoj je to bilo
mogu}e u Diasparu, Kedron je bio samotnjak: niko nije znao gde stanuje niti
kakav `ivot provodi. Poslednja lakrdija koju je priredio bila je pomalo detinjasta
smicalica: pre pedeset godina izazvao je op{te blokiranje pokretnih puteva.
Stole}e pre toga, pustio je veoma razlju}enog zmaja koji je lutao gradom,
pro`diru}i sva postoje}a ostvarenja jednog tada naro~ito popularnog skulptora.
Siromah umetnik, koji se s razlogom uspani~io kada su otpale sve sumnje u
pogledu alinog jednoli~nog jelovnika, utekao je u neko skrovi{te i nije izi{ao iz
njega sve dok ~udovi{te nije nestalo na isto tako vol{eban na~in na koji se i
pojavilo.
Ovi izve{taji su bespogovorno ukazivali na jednu stvar. Kedron se veoma
dobro razumeo u ma{ine i energiju koje upravljaju gradom i mogao ih je pot~initi
svojoj volji ve{tije nego {to bi to ikom drugom uspelo. Sva je prilika, me|utim, da
postoji odre|ena superkontrola koja sputava odve} ambiciozne Lakrdija{e da
prouzrokuju trajnu i nepopravljivu {tetu u slo`enoj strukturi Diaspara.
Alvin je dobro upamtio sve ove podatke, ali ni{ta nije preduzeo da stupi u
kontakt sa Kedronom. Iako je imao mnogo pitanja da postavi Lakrdija{u, njegova
neumoljiva te`nja ka nezavisnosti - mo`da najjedinstvenije odli~je koje je
posedovao - u~inila ga je odlu~nim da otkrije {to vi{e mo`e svojim vlastitim
snagama. Zapo~eo je jedan posao koji }e mu mo`da uzeti vi{e godina, ali sve
dok bude ose}ao da se pribli`ava svom cilju, bi}e sre}an.
Poput nekog drevnog moreplovca, koji unosi u kartu nepoznatu zemlju,
Alvin je otpo~eo sistematski da istra`uje Diaspar. Provodio je nedelje i dane
tumaraju}i po usamljenim kulama na rubovima grada, u nadi da }e negde otkriti
put u spoljni svet. U toku ovog traganja, prona{ao je desetak velikih ventilacionih
otvora visoko iznad pustinje, ali svi su bili zaptiveni re{etkama; ~ak i da ovih nije
bilo, ponor pod njima koji je gotovo dostizao jednu milju, predstavljao je sasvim
dovoljnu prepreku.
Nije otkrio nikakav drugi izlaz, iako je ispitao hiljadu hodnika i deset hiljada
praznih prostorija. Sva zdanja nalazila su se u savr{enom i besprekornom stanju,
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 30/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
{to su `itelji Diaspara prihvatali kao izraz normalnog poretka stvari, Alvin je
ponekad sretao robote, koji su o~igledno vr{ili nadzorni obilazak, i uvek je
iskori{}avao priliku da ne{to zapita ma{ine. To, me|utim, nije ura|alo plodom,
po{to roboti sa kojima se susretao nisu bili programirani da odgovaraju na ljudski
govor ili misli. Iako su bili svesni njegovog prisustva, po{to su se ljubazno sklanjali
u stranu da bi ga propustili da pro|e, odbijali su da zapodenu razgovor.
Doga|alo se da Alvin po ~itavih nekoliko dana ne nai|e ni na jednog
~oveka. Kada bi ogladneo, on je odlazio u neki od apartmana predvi|enih za
boravak i naru~ivao obroke. ^udesne ma{ine, na ~ije je postojanje uop{te on
veoma retko pomi{ljao, povratile bi se u `ivot posle sna dugog eonima. Sheme
koje su bile uskladi{tene u njihovim pam}enjima zatitrale bi na rubu stvarnosti,
ustrojavaju}i i upravljaju}i materiju koja im je stajala pod kontrolom. I tako, obrok
koga je neki vrhunski kulinar zgotovio pre sto miliona godina ponovo bi bio
prizvan u postojanje da bi pru`io slast ~ulu ukusa ili samo da bi uta`io glad novog
sladokusca.
Samotnost ovog pustog sveta - prazne opne koja obavija `ivo srce grada -
nije Alvina ispunjavala malodu{no{}u. On je bio navikao na usamljenost ~ak i
kada se nalazio me|u onima koje je nazivao prijateljima. Strasna predanost
istra`ivanju, na koje je tro{io svu snagu i usredsre|ivao svako zanimanje, u~inila je
da na trenutak smetne s uma tajnu svog porekla i osobenost koja ga je razdvajala
od ostalih `itelja.
Istra`io je manje od stotog dela ivica grada, kada je shvatio da time samo
gubi vreme. Ova odluka nije proistekla iz nestrpljivosti, ve} je do nje do{ao
zdravim razumom. Ukoliko se poka`e potrebnim, on je bio spreman da se vrati i
da zavr{i zapo~eti posao, ~ak i po cenu da na to utro{i ostatak `ivota. Do sada
je, me|utim, dovoljno video, da bi mu bilo jasno kako, ako i postoji izlaz iz
Diaspara, njega uop{te ne}e biti tako lako na}i. Mogao je da stra}i stole}a u
jalovom traganju, ukoliko se ne obrati za pomo} mudrijim od sebe.
Jeserak mu je s izvesnim `aljenjem rekao da on ne zna ni za kakav put koji
bi vodio iz Diaspara i da sumnja da tako ne{to uop{te postoji. Informacione
ma{ine prebirale su, kada im je Alvin postavio isto pitanje, po svom gotovo
neizmernom pam}enju, ali uzalud. One su mogle da mu ka`u svaku pojedinsot iz
istorije grada od trenutka kada su doga|aji po~eli da se bele`e - od ~asa kada su
se okon~ala zauvek skrivena Rana Vremena. Ali nisu bile u stanju da odgovore na
Alvinovo jednostavno pitanje - ili ih je mo`da neka vi{a sila spre~avala u tome.
Morao je, dakle, ponovo da se vidi sa Kedronom.
7.
"Radio si na svoju ruku", re~e Kedron, "ali znao sam da }e{ me ranije ili
kasnije potra`iti."
Ova samouverenost zabrinula je Alvina; nije mu se dopadala pomisao da se
njegovo pona{anje mo`e tako ta~no predskazati. Zapitao se da li je Lakrdija{ bio
o~evidac svih njegovih bezuspe{nih traganja i da li je upoznat sa koracima koje
preduzima.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 31/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 32/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 33/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 34/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Model, mislim", ali taj odgovor je izgledao tako o~igledan da je sigurno bio
pogre{an. Zato je samo odmahnuo glavom i prepustio Kedronu da sam odgovori
na svoje pitanje.
"Se}a{ se", re~e Lakrdija{, "da sam ti jednom pri~ao o tome kako se grad
odr`ava, kako Banke Se}anja ~uvaju njegov sklop ve~no zamrznut. Ove Banke
nalaze se svuda oko nas, sa neizmernim skladi{tima podataka, koji potpuno
odre|uju grad ovakav kakav je danas. Svaki atom u Diasparu povezan je na neki
na~in, silama koje smo mi zaboravili, sa matricama ugra|enim u ovim zidovima."
Pokazao je rukom ka savr{enom, beskrajno podrobnom simulakrumu
Diaspara koji je stajao pod njima.
"Ovo nije model; to stvarno ne postoji, ve} predstavlja samo projekcionu
sliku sheme koja je zapretena u Bankama Se}anja, {to zna~i da je potpuno
istovetno sa samim gradom. Opti~ke ma{ine koje se nalaze unaokolo
omogu}avaju da se uveli~a bilo koji izabrani deo do svojih prirodnih razmera, ili u
jo{ ve}em obimu. One se koriste kada se pojavi potreba za nekom izmenom u
projektu, premda je pro{lo dugo vremena od kada je tako ne{to preduzeto. Ako
`eli{ da sazna{ ne{to o Diasparu, ovo je najprikladnije mesto za to. Za samo
nekoliko dana, u ovoj postoriji mo`e{ nau~iti vi{e nego u toku ~itavog `ivota
provedenog u neposrednom istra`ivanju."
"Pa to je ~udesno", re~e Alvin. "Koliko je ljudi upoznato sa ovim?"
"Oh, prili~no, ali ih retko zanima. Ve}e se okuplja ovde s vremena na
vreme; nemogu}e je izvr{iti ikakvu promenu u gradu ukoliko se svi ne na|u ovde.
Pa ~ak je i onda potrebno da Centralni Kompjuter odobri predlo`eni projekat.
Sumnjam da ve}nici dolaze u ovu prostoriju vi{e od dva ili tri puta godi{nje."
Alvin je po`eleo da zna odakle Kedronu svi ti podaci, a onda se setio da je
ve}ina njegovih domi{ljatijih lakrdija morala da pretpostavlja upu}enost u
unutra{nje mehanizme grada, do ~ega se moglo do}i jedino veoma temeljitim
izu~avanjem. Sigurno je jedna od pogodnosti koju je u`ivao Lakrdija{ bila ta da
ide gde `eli i da u~i {ta ho}e; bolji vodi~ koji bi ga uveo u tajne Diaspara od
njega se nije mogao zamisliti.
"Ono {to tra`i{ mo`da ne postoji", re~e Kedron, "ali ako ga ipak ima, ovde
}e{ ga ponajpre na}i. Hajde da ti poka`em kako se rukuje monitorima."
Slede}i sat Alvin je proveo sede}i pred jednim video-ekranom i u~e}i kako
da koristi njegov upravlja~ki sistem. Mogao je po `elji izabrati bilo koju ta~ku u
gradu i ispitivati je kroz sve stepene uve}anja. Ekranom su brzo promicale ulice,
kule, zidovi i pokretni putevi, kako je on menjao koordinate; izgledalo je kao da
je svevide}i, bestelesni duh koji se bez po muke mogao kretati svuda po
Diasparu, neometan nikakvim fizi~kim preprekama.
Pa ipak, on nije ispitivao pravi Diaspar. Kretao se kroz }elije pam}enja,
gledaju}i sliku grada iz sna - sna koji je posedovao mo} da sa~uva stvarni Diaspar
neokrnjen u toku razdoblja dugog milijardu godina. Pred o~ima mu je stajao samo
onaj deo grada koji je bio stalan; ljudi koji su i{li ulicama nisu sa~injavali deo ove
zamrznute slike. To mu i nije bilo potrebno za ono {to je nameravao. Njega su
sada isklju~ivo zanimale tvorevine od kamena i metala, ~iji je on bio zarobljenik, a
ne oni koji su - premda sasvim dobrovoljno - delili njegovo zato~eni{tvo.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 35/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 36/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 37/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
8.
Slike je nestalo sa monitorskog ekrana kada je Alvin podigao ruke sa
kontrolnog panela i oslobodio vodove. Za trenutak je sedeo sasvim nepomi~no,
zure}i u zatamnjen pravougaonik koji mu je potpuno zaokupljao svest mnogo
nedelja. Prokrstario je uzdu` i popreko svojim svetom; ekranom je pro{la svaka
kvadratna stopa spoljnih zidina Diaspara. Sada je poznavao grad bolje od bilo kog
drugog `ivog ~oveka, sa izuzetkom mo`da Kedrona; isto tako, sada mu je bilo
jasno da nema nikakvog puta kroz zidove.
Ose}anje koje ga je pro`imalo nije bila puka utu~enost; on uop{te nije
o~ekivao da }e imati lak posao, niti se nadao da }e ve} iz prve na}i ono {to
tra`i. Najva`nije je bilo da je odstranio jednu mogu}nost. Sada se mora
usredsrediti na ostale.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 38/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 39/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 40/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
jednog dana ovamo do}i neki drugi umetnik i obaviti bolji posao. Njegovo delo
ne}e biti prepu{teno propadanju."
"Poznavao sam ~oveka koji je projektovao ovaj zid," re~e Kedron, i dalje
ispituju}i prstima naprsline u mozaiku. "^udno da pamtim ovu ~injenicu, kada ne
mogu da se setim samog ~oveka. Mora da mi se nije dopadao, tako da sam ga
izbrisao iz uma." Za trenutak se nasmejao. "Mo`da sam ga i ja sam napravio u
toku jedne od mojih umetni~kih faza; posle sam sigurno bio toliko ljut kada je
grad odbio da ga ovekove~i, da sam odlu~io da zaboravim na celu stvar. Ha,
znao sam da }e se ovaj komad odvaliti!"
Po{lo mu je za rukom da istrgne jednu zlatnu plo~icu i veoma zadovoljno je
posmatrao malu sabota`u. Bacio je komadi} na pod, dodav{i: "Roboti za
odr`avanje mora}e ne{to da urade s tim!"
Alvin je u magnovenju shvatio da je upravo imao priliku da ne{to nau~i. To
mu je rekao onaj neobi~an nagon poznat kao intuicija koji se kretao pre~icama
nepristupa~nim prostoj logici. Pogledao je zlatnu ljusku koja mu je stajala kraj
nogu, poku{avaju}i da je dovede u nekakvu vezu sa problemom koji mu je
zaokupljao um.
Nije bilo te{ko do}i do odgovora kada je jednom shvatio da on postoji.
"Razumem {ta ho}e{ da mi ka`e{", re~e Kedronu. "Postoje predmeti u
Diasparu koji se ne ~uvaju u vodovima pam}enja, tako da nikada ne bih mogao
da ih na|em posredstvom monitora u Ve}nici. Kada bih oti{ao tamo i upravio
osmatra~ku ta~ku na ovo dvori{te, ne bi bilo ni traga od zida na kome sedimo."
"Mislim da bi na{ao zid, ali na njemu ne bi bilo mozaika."
"Da, jasno mi je to", re~e Alvin, odve} nestrpljiv da bi se zadr`avao na
takvim cepidla~enjima. "Na isti na~in, mo`da jo{ postoje delovi grada koji nikada
nisu bili uneseni u vodove ve~nosti, ali koji jo{ stoje sa~uvani. Pa ipak, i dalje ne
vidim kako mi to mo`e pomo}i. Pouzdano znam da spoljni zid postoji i da u
njemu nema nikakvog otvora."
"Mo`da izlaz odista ne postoji, odgovori Kedron. "Ne mogu ti ni{ta obe}ati.
Ali mislim da ima jo{ mnogo stvari kojima nas monitori mogu nau~iti, ukoliko im
to dopusti Centralni Kompjuter. Sre}om, izgleda da mu se ti dopada{."
Alvin je razmi{ljao o ovoj opasci dok su i{li prema Ve}nici. Do sada je
verovao da je isklju~ivo zahvaljuju}i Kedronovom uticaju uspeo da do|e do
minitora. Nije mu uop{te padalo na pamet da bi to moglo biti i zbog nekog
njegovog unutarnjeg odli~ja. Biti Jedinstven - imalo je mnogo r|avih strana; bilo
je red da u`iva i neku pogodnost.
Nepromenjiva slika grada i dalje je preovla|ivala prostorijom u kojoj je Alvin
proveo toliko ~asova. Pogledao ju je sada druga~ijim o~ima; sve {to je video ovde
odista je postojalo - ali se mo`da u slici nije odra`avao ceo Diaspar. Dodu{e, sva
nepoklapanja su sigurno bila neznatna i, koliko je uspevao da razabere,
neprimetna.
"Poku{ao sam ovo pre mnogo godina", re~e Kedron, sedaju}i za monitorski
pult, "ali kontrolni ure|aji me nisu slu{ali. Mo`da }e mi se sada pokoriti."
Najpre lagano, a zatim sa sve ve}im samopouzdanjem, kako je ponovo
sticao davno zaboravljenu ume{nost, Kedron je baratao prstima po kontrolnoj
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 41/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 42/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 43/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
izvestan na~in i on morao postojati u tom drevnom svetu. Naravno, nije bilo
isklju~eno da je potpuno sinteti~ki stvoren - da su mu celokupnu li~nost
projektovali umetnici-tehni~ari, koriste}i nepojmljivo slo`ena oru|a za ostvarenje
svog jasno postavljenog cilja. Pa ipak, vi{e mu se dopadala pomisao da
predstavlja smesu ljudi koji su davno `iveli i hodali na Zemlji.
Veoma je malo preostalo od starog Diaspara kada je novi grad stvoren;
park mu je gotovo uni{tio svaki trag. Jo{ pre preobra`aja, postojala je mala,
travom prekrivena ~istina u sredi{tu Diaspara koja je okru`ivala ta~ku spajanja svih
radijalnih ulica. Posle toga, ona se desetostruko pro{irila, gutaju}i kako ulice tako
i zgrade. Grob Jarlana Zeja postavljen je u to vreme umesto veoma velike kru`ne
strukture koja je ranije stajala na seci{tu svih ulica. Alvin nikada nije verovao u
predanja o starodrevnosti Groba, ali sada se ispostavilo da su ona ta~na.
"Pretpostavljam", re~e Alvin, poveden iznenadnom mi{lju, "da mo`emo
istra`ivati ovu sliku ba{ kao {to istra`ujemo i slike dana{njeg Diaspara?"
Kedronovi prsti zaigra{e po monitorskoj kontrolnoj plo~i, i ekran odgovori
na Alvinovo pitanje. Davno i{~ezli grad po~eo je da se {iri pred njegovim o~ima,
dok mu se osmatra~ka ta~ka kretala neobi~no uskim ulicama. Se}anje na drevni
Diaspar bilo je u podjednakoj meri o{tro i jasno kao i slika grada u kome je on
danas `iveo. ^itavu milijardu godina, informacioni vodovi odr`avali su ga u
avetinjskom, la`nom postojanju, ~ekaju}i na trenutak kada }e ga neko ponovo
prizvati. U stvari, pomisli Alvin, ovo {to je sada gledao nije bilo samo puko
se}anje. Bilo je to ne{to znatno slo`enije - ne{to kao se}anje na se}anje.
Nije znao {ta bi mogao nau~iti odavde, niti da li bi mu ovo uop{te moglo
pomo}i u traganju. Uostalom, svejedno; op~injavalo ga je da gleda u pro{lost i da
posmatra svet koji je postojao u danima kada je ~ovek jo{ lutao me|u zvezdama.
Pokazao je na nisko, kru`no zdanje koje je stajalo u srcu grada.
"Po~nimo odavde", re~e Kedronu. "Mesto je prikladno kao i svako drugo."
Mo`da je posredi bila puka sre}a; mo`da neko drevno prise}anje; mo`da
elementarna logika. Bilo je to, dodu{e, bez zna~aja, po{to bi ranije ili kasnije
ionako stigao do te ta~ke - ta~ke u kojoj su se sabirale sve radijalne ulice grada.
Pro{lo je desetak minuta pre no {to je otkrio da se one ne ukr{taju ovde
samo iz razloga simetrije - desetak minuta pre no {to mu je postalo jasno da je
njegovo dugo traganje najzad urodilo plodom.
9.
Alistra je sasvim lako mogla da prati Alvina i Kedrona bez njihovog znanja.
Izgledalo je da su u velikoj `urbi - {to je ve} samo po sebi bilo neobi~no - i
uop{te se nisu osvrtali unazad. Bila je to zabavna igra slediti ih po pokretnim
putevima i kriti se u gomili, ali ih nikada ne ispu{tati iz vida. Kona~no, postalo je
o~igledno koje su odredi{te izabrali; kada su napustili mre`u ulica i u{li u park,
jedino su mogli da se upute ka Grobu Jarlana Zeja. U parku nije bilo drugih
gra|evina, a neko ko je bio u tako grozni~avoj hitnji sigurno nije do{ao ovamo da
bi u`ivao u prirodi.
Po{to nije postojao na~in da se prikrije na brisanom prostoru od nekoliko
stotina metara koji je okru`ivao Grob, Alistra je sa~ekala da Kedron i Alvin
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 44/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 45/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 46/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 47/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Alvin i Kedron proveli su dugo vremena netremice zure}i u taj nemi simbol.
Kedronu je on predstavljao izazov za koji je znao da ga ne mo`e prihvatiti -
{tavi{e, ~ije mu se samo postojanje uop{te nije dopadalo. Ali za Alvina bio je to
nagove{taj ostvarenja svih njegovih snova; iako mu re~ Lis nije ni{ta zna~ila, on je
po~eo da je oblikuje usnama, ku{aju}i otegnuto slovo 's' poput nekog egzoti~nog
ukusa. Krv mu je br`e potekla `ilama, a grudi po~e{e da mu se nadimaju kao u
groznici. I{ao je pogledom oko velikog zbori{ta, poku{avaju}i da zamisli kako je
izgledalo u drevnim danima, kada se vazdu{ni saobra}aj okon~ao, ali su gradovi
Zemlje i dalje bili u me|usobnoj vezi. Na um mu pado{e nebrojeni milioni godina
koje su protekle dok je saobra}aj postepeno jenjavao, a svetlosti se na velikoj
karti gasile jedna za drugom, da bi na kraju preostala samo ova jedna. Koliko
ve}, upita se on, ona sija me|u svojim utuljenim sadruzima, ~ekaju}i da bude
vodi~ onima koji nikako da do|u, od kada je Jarlan Zej zapreo pokretne puteve i
zatvorio Diaspar prema svetu?
A to je bilo pre ~itavih milijardu godina. Mora da je jo{ onda Lis izgubio
vezu sa Diasparom. Izgledalo je neverovatno da je samo on mogao opstati; ko
zna, mo`da je karta sada bila bez ikakvog zna~enja.
Kedron najzad prekinu Alvinovo razmi{ljanje. Ostavljao je utisak nervozne i
uzrujane osobe, nimalo nalik onoj iz grada, punoj samouverenosti i pouzdanja.
"Mislim da ne bi trebalo da idemo dalje", re~e. "Ne}emo biti u bezbednosti
dok se... dok se bolje ne pripremimo."
Bilo je to sasvim razumno, ali Alvin je osetio prigu{eni odjek straha u
Kedronovom glasu. Da ga nije bilo, on bi postupio onako kako mu je razboritost
nalagala, ali odve} jasna svest o vlastitoj hrabrosti udru`ena sa prezirom prema
Kedronovoj boja`ljivosti nagnala je Alvina napred. Izgledalo je glupo sti}i ~ak
dovde, a onda se vratiti kada se cilj pojavio na vidiku.
"Ja idem u tunel!", re~e neumoljivo, kao da je ~ikao Kedrona da ga spre~i.
"@elim da vidim kuda vodi." Odlu~no je krenuo napred, a posle trenutka oklevanja
za njim je po{ao i Lakrdija{, prate}i strelu svetlosti koja im se sjajila pod nogama.
Kada su zakora~ili u tunel, osetili su poznato vu~enje peristati~nog polja i
samo ~as kasnije bez otpora su skliznuli u dubinu. Put jedva da je trajao pun
minut; kada su se oslobodili polja, obreli su se na jednom kraju neke duga~ke,
uske prostorije oblika polucilindra. Na suprotnoj strani, dva slabo osvetljena tunela
pru`ala su se u nedogled.
Ljudi iz gotovo svake civilizacije koja je postojala od Ranih Vremena sasvim
lako bi prepoznali ovaj ambijent, ali za Alvina i Kedrona bio je to odsev iz
potpuno druga~ijeg sveta. Svrha duga~kih ma{ina aerodinami~nog oblika koje su
stajale postavljene poput projektila bila je o~igledna, ali one zbog toga nisu
izgledale manje nove. Gornji deo im je bio providan, tako da je Alvin, gledaju}i
kroz zidove, primetio redove rasko{no postavljenih sedi{ta. Nigde nije bilo ni traga
ulazu, a ~itava ma{ina lebdela je oko stopu iznad jedne metalne {ine koja se
pru`ala u daljinu, nestaju}i u jednom od tunela. Nekoliko metara odatle, ista takva
{ina vodila je u drugi tunel, ali iznad nje nije lebdela nikakva ma{ina. Alvinu je u
magnovenju sinula pomisao da negde ispod nepoznatog, dalekog Lisa ta druga
ma{ina ~eka u nekoj prostoriji sli~noj ovoj.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 48/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 49/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
10.
Kada su se vrata zatvorila iza njega, Alvin se sru~io u najbli`e sedi{te.
Najednom mu se u~inilo da su mu noge sasvim malaksale. Kona~no je stekao
svest o onome {to mu je ranije izgledalo potpuno nepojmljivo - svest o strahu
pred nepoznatim koji je obuzimao svu njegovu sabra}u. Osetio je kako mu svaki
deli} tela podrhtava, a vid mu je postao maglovit i nejasan. Da je mogao da
utekne iz ove brze ma{ine rado bi to u~inio, ~ak i po cenu da digne ruke od svih
svojih snova. Sada mu, me|utim, to vi{e nije bilo mogu}e.
Ono {to ga je ti{talo nije, me|utim, bio sam strah, ve} i ose}aj neizrecive
usamljenosti. Sve {to je poznavao i voleo nalazilo se u Diasparu; ~ak i ako ne ide
u susret opasnosti, lako se moglo dogoditi da vi{e nikada ne vidi svoj svet.
Postalo mu je jasno, kao nijednom ~oveku ve} ogromno dugo vremena, {ta zna~i
zauvek napustiti dom. U tom trenutku poti{tenosti, u~inilo mu se potpuno
bezna~ajno da li ga put kojim ide vodi u opasnost ili bezbednost; jedino mu je
bila va`na ~injenica da ga on sve dalje odnosi od doma. Ne zato {to je mrzeo
svoj dom; ali, kao {to su njegovi daleki preci dobro znali, dolazi trenutak kada se
mora upoznati i svet izvan vlastitog doma.
Ali ovo raspolo`enje ga je polako minulo; tmurni oblaci razi{li su mu se sa
svesti. Po~eo je da obra}a pa`nju na ono {to ga je okru`ivalo i dao se u
ispitivanje neverovatno starog vozila u kome je putovao. Alvinu se nije u~inilo
osobito neobi~nim i ~udnim to {to je ovaj podzemni transportni sistem jo{ bio u
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 50/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
stanju da savr{eno radi, posle toliko proteklih eona. Nije se nalazio uskladi{ten u
vodovima ve~nosti gradskih monitora, ali mora da su na nekom drugom mestu
bili sli~ni vodovi koji su ga ~uvali od promene i propadanja.
A onda je prvi put primetio tablu sa pokazateljima koja je ~inila deo
naspramnog zida. Na njoj se nalazila kratka, ali umiruju}a poruka.
LIS
35 MINUTA
Upravo dok je posmatrao, brojka se promenila u '34'. Ovo nije bio osobito
koristan podatak, jer kako nije imao predstavu o brzini kretanja ma{ine, on mu
ni{ta nije mogao re}i o du`ini putovanja. Zidovi tunela predstavljali su neprekidan
snop sivila, a jedini ose}aj kretanja poticao je od veoma slabih vibracija koje on
uop{te ne bi primetio da ih hotimice nije potra`io.
Od Diaspara ga je sada sigurno delilo mnogo milja, a iznad mora da se
pru`ala pustinja sa svojim nepostojanim pe{~anim dinama. Mo`da je upravo u
ovom trenutku jurio ispod izlomljenih brda koje je tako ~esto posmatrao iz
Loranove Kule.
Misli mu tada pohrli{e ka Lisu, kao da je goreo od nestrpljenja da tamo
stigne pre vlastitog tela. Kakav li je to samo grad? Ma koliko se trudio da ga
predo~i sebi, na um mu je padala samo umanjena verzija Diaspara. Upitao se da
li uop{te jo{ postoji, ali odmah je odagnao sve sumnje, po{to ga u suprotnom
ova ma{ina ne bi tako brzo vozila kroz Zemljinu utrobu.
Najednom je osetio uo~ljivu promenu vibriranja koje je dopiralo odozgo.
Vozilo je usporavalo - to je bilo sasvim izvesno. Vreme je sigurno promicalo
znatno br`e nego {to se njemu ~inilo; pomalo iznena|en, Alvin pogleda na
pokazatelj.
LIS
23 MINUTA
Zbunjen i pomalo zabrinut, on pribi lice uz bok ma{ine. Zbog brzine, zidovi
tunela i dalje su se rastakali u bezobli~no sivilo, ali sada je ve} s vremena na
vreme uspevao da u magnovenju razabere neke znakove koji bi i{~ezavali isto
tako munjevito kao {to su se i pojavljivali. Prilikom svakog narednog promicanja
izgledalo je da se zadr`avaju ne{to malo du`e u njegovom vidnom polju.
A tada, bez ikakvog upozorenja, zidovi tunela se razmako{e sa obe strane.
Ma{ina je prolazila, i dalje veoma velikom brzinom, kroz nekakav ogroman
prazan prostor, znatno obuhvatniji ~ak i od hale sa pokretnim putevima.
Gledaju}i za~u|eno kroz providne zidove, Alvin je pod sobom uo~io
prepletenu mre`u {ina koje su se ukr{tale i presecale da bi na kraju nestajale u
lavirintu tunela sa obe strane. Plima plavi~aste svetlosti slivala se sa lu~ne kupole
tavanice; spram ovog sjaja on je uspeo da razabere samo obrise velikih ma{ina.
Svetlost je bila tako blistava da su od nje o~i bolele, i Alvin je shvatio da ovo
mesto nije bilo predvi|eno za ~oveka. Trenutak kasnije, njegovo vozilo projurilo je
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 51/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
pored niza cilindara koji su nepomi~no stajali iznad svojih tra~nica. Bili su znatno
ve}i od ovoga u kome je on putovao, {to je Alvinu stavilo do znanja da su se
koristili za prevoz tereta. Oko njega bili su grupisani mnogi me|usobno povezani
mehanizmi, utihli i nepomi~ni, ~ija mu je svrha ostala nedoku~iva.
Gotovo isto tako brzo kao {to se i pojavila, ogromna i samotna hala nestala
je iza njega. Prolaz kroz nju izazvao je u Alvinovom umu ose}aj strahopo{tovanja;
po prvi put stvarno mu je postalo jasno zna~enje one velike zatamnjene karte
ispod Diaspara. Svet je znatno vi{e obilovao ~udesima nego {to je on i u snu
pomi{ljao.
Alvin ponovo baci pogled na pokazatelj. Ni{ta se nije promenilo; bilo je,
dakle, potrebno manje od jednog minuta da prohuji kroz veliku halu. Ma{ina je
ponovo pove}avala brzinu; iako gotovo da nije postojao ose}aj kretanja, zidovi
tunela promicali su tako munjevito sa obe strane da on uop{te nije mogao
odrediti kojom brzinom ide.
Izgledalo je da je protekla ~itava ve~nost pre no {to je ponovo do{lo do
jedva primetne promene vibriranja. Sada je na pokazatelju stajao novi znak:
LIS
1 MINUT
DIASPAR
35 MINUTA
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 52/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 53/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 54/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 55/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
su odatle proisticale, veoma ga je zbunilo. Tamo gde ima ra|anja, mora da bude
i umiranja, a `ivotni vek u Lisu sigurno se veoma razlikovao od onoga u
Diasparu. Nije mogao proceniti da li je Seranis pedeset, pet stotina ili pet hiljada
godina, ali gledaju}i je u o~i naslu}ivao je mudrost i dubinu iskustva koje je
ponekad ose}ao kada je bio sa Jeserakom.
Ona pokaza na malo sedi{te; iako su joj se o~i osmehivale dobrodo{licom,
nije ni{ta progovorila sve dok se Alvin nije udobno smestio - odnosno onoliko
koliko mu je to bilo mogu}e pod tim prodornim, mada prijateljskim motrenjem.
Ona najzad uzdahnu i obrati se Alvinu prigu{enim, blagim glasom.
"Ovo je prilika koja se ~esto ne pru`a, tako da te molim da mi oprosti{ ako
ne budem umela ispravno da se pona{am. Ali postoje izvesna prava koja
pripadaju gostu, makar i neo~ekivanom. Pre no {to otpo~nemo razgovor, `elela
bih da te na ne{to upozorim. Ja sam u stanju da ti ~itam misli."
Osmehnula se na Alvinovu o~iglednu zapanjenost i brzo dodala: "Nema
nikakvog razloga da zbog toga bude{ zabirnut. Nijedno pravo ne po{tuje se tako
strogo kao mentalna autonomnost. Ja }u u}i u tvoj um samo ako me bude{
pozvao. Ali ne bi bilo po{teno prikrivati tu ~injenicu od tebe; to }e isto tako
objasniti zbog ~ega dr`imo da je govor pomalo spor i te`ak. Mi se njime ovde
~esto ne koristimo."
Iako je bilo donekle uznemiruju}e, ovo otkri}e nije iznenadilo Alvina.
Nekada su i ljudi i ma{ine raspolagali tom sposobno{}u, a nepromenjive ma{ine i
dalje su mogle da ~itaju nare|enja svojih gospodara. Ali u Diasparu, ~ovek je
tokom vremena izgubio dar koji je jednom delio sa svojim robovima.
"Ne znam {ta te je dovelo iz tvog sveta u na{", nastavi Seranis, "ali ako
traga{ za `ivotom, tvoj posao je okon~an. Sa izuzetkom Diaspara, s druge strane
na{ih planina pru`a se samo pustinja."
Bilo je neobi~no {to Alvin, koji je ranije ~esto dovodio u pitanje prihva}ena
verovanja, uop{te ne sumnja u Seranisine re~i. Jedino ga je obuzela seta {to se
ispostavilo da je sve ono {to su ga u~ili gotovo sasvim ta~no. "Pri~aj mi o Lisu",
zamoli on. "Zbog ~ega ste tako dugo odse~eni od Diaspara, kada izgleda da znate
veoma mnogo o nama?"
Seranis se osmehnula ovoj radoznalosti.
"Odmah }u ti objasniti", re~e ona. "Ali prethodno bih volela da saznam
ne{to o tebi. Reci mi kako si na{ao put koji vodi dovde i za{to si do{ao?"
Najpre se uzdr`avaju}i, ali potom sa sve ve}im samopouzdanjem, Alvin joj
je ispri~ao sve. Nikada ranije nije govorio tako slobodno; ovde je kona~no na{ao
nekoga ko se ne}e smejati njegovim snovima, zato {to je znao da su ti snovi
stvarnost. Jednom ili dva puta Seranis ga je prekinula brzim pitanjima, kada je on
pomenuo ne{to u vezi sa Diasparom {to joj je bilo nepoznato. Alvin je s mukom
shvatao da stvari koje su sa~injavale deo njegovog svekodnevnog `ivota mogu da
ni{ta ne govore nekome ko nikada nije ni `iveo u gradu i uop{te nije bio upu}en
u njegovo slo`eno kulturno i dru{tveno ustrojstvo. Seranis ga je slu{ala sa toliko
razumevanja, da on uop{te nije sumnjao u njeno poimanje; tek mu je znatno
kasnije postalo jasno da su i drugi umovi osim njenog slu{ali ono {to je pri~ao.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 56/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 57/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 58/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 59/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
da pojmi kolika je, zapravo, snaga mentalnih mo}i kojima je ovaj ~udni narod
raspolagao, uop{te ne oklevaju}i da ih upotrebi.
Da li je, u takvim okolnostima, bilo nekog smisla pripremati planove?
Seranis je obe}ala da mu ne}e zavirivati u um bez njegove dozvole, ali on se
upitao postoje li mo`da i takve situacije kada se ovo obe}anje nije moglo odr`ati.
"Siguran sam", re~e on, "da ne o~ekuje{ da odmah donesem odluku. Da li
bih mogao malo da se upoznam sa va{om zemljom pre no {to se opredelim za
jednu od mogu}nosti?"
"Svakako", uzvrati Seranis. "Mo`e{ ostati ovde koliko `eli{, a potom se
vratiti u Diaspar ako se predomisli{. Ali ako bi se odlu~io u toku narednih
nekoliko dana, sve bi bilo znatno jednostavnije. Sigurno ne `eli{ da ti se prijatelji
brinu, a {to du`e bude{ odsustvovao, to }e nam te`e biti da izvr{imo neophodna
pode{avanja."
Alvin je imao uva`avanja za ovaj predlog; jedino je hteo da zna kakva su to
'pode{avanja' bila posredi. Verovatno bi neko iz Lisa stupio u vezu sa Kedronom,
~ega Lakrdija{ uop{te ne bi bio svestan, i izazvao izvesne promene u njegovom
umu. ^injenica o Alvinovom nestanku nije se mogla prikriti, ali je zato bilo
mogu}e sasvim zapresti ono {to su on i Kedron otkrili. Sa protokom vremena,
Alvinovo ime pridru`ilo bi se imenima ostalih Jedinstvenih koji su tajanstveno
nestali bez traga, a zatim bili zaboravljeni.
Ovde je postojalo mno{tvo zagonetki, a on jo{ nijednu nije uspeo da
razre{i. Da li je bilo neke svrhe iza neobi~nog, jednostranog odnosa izme|u Lisa i
Diaspara, ili je posredi naprosto bio samo istorijski nesre}ni slu~aj? Ko su i {ta su
bili Jedinstveni, a ako su ve} `itelji Lisa mogli da u|u u Diaspar, za{to se nisu
domogli vodova se}anja u kojima se nalazio klju~ njihovog postojanja? Mo`da je
to bilo jedino pitanje na koje je Alvin mogao dati iole prikladan odgovor. Nije
isklju~eno da je Centralni Kompjuter odve} istrajan i izdr`ljiv protivnik, tako da na
njega nisu mogle da deluju ni najsavr{enije mentalne tehnike.
Odlu~io je da ostavi po strani ove probleme; jednoga dana, kada bude znao
daleko vi{e nego sada, mo`da }e biti u prilici da ih odgonetne. Nije bilo mudro
razbijati glavu i baviti se naga|anjima na temelju pukog neznanja.
"Vrlo dobro", re~e on, premda ne odve} sre}nim glasom, po{to je i dalje
bio ljut {to mu se ova neo~ekivana prepreka ispre~ila na putu. "Da}u vam
odgovor {to br`e budem mogao, ako mi omogu}ite da se podrobno upoznam sa
va{om zemljom."
"U redu", re~e Seranis; njen osmeh ovoga puta nije sadr`ao nikakvu
skrivenu pretnju. "Mi se ponosimo Lisom i bi}e nam zadovoljstvo da ti poka`emo
kako ljudi mogu `iveti bez pomo}i gradova. U me|uvremenu, nema{ se zbog
~ega brinuti: prijatelji ti se ne}e uzbuditi zbog tvog nestanka. Mi }emo povesti
ra~una tome, ako ni zbog ~ega drugog, ono zbog na{e bezbednosti."
Bilo je to prvi put da je Seranis izrekla jedno obe}anje koje nije mogla
odr`ati.
11.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 60/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 61/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 62/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
temeljnih stvari kao {to je govor. Samo su se deca koristila glasovima prilikom
normalnog saobra}anja; odrasli te{ko da bi uop{te progovorili i posle izvesnog
vremena. Alvinu je postalo jasno da to ~ine isklju~ivo iz ljubaznosti prema njemu.
Bilo je to neobi~no, osuje}uje}e iskustvo obresti se usred velike mre`e be{umnih i
nedoku~ivih re~i, ali Alvin se ubrzo navikao. ^inilo se iznena|uju}im {to je
govorni jezik uop{te opstao, budu}i da se vi{e nije nalazio ni u kakvoj upotrebi,
ali Alvin je tek kasnije ustanovio da su stanovnici Lisa veliki poklonici pevanja,
odnosno svih oblika muzike. Bez ovog podstreka, sva je prilika da bi oni odavno
postali potpuno nemi.
Stalno su bili zauzeti ne~im, zaokupljeni zadacima ili problemima koji su
Alvinu obi~no izgledali nepojmljivi. Kada mu je ipak polazilo za rukom da shvati
{ta rade, predmet njihovog zanimanja ~inio mu se sasvim nepotrebnim. Najve}i
deo prehrambenih proizvoda, na primer, rastao je na zemlji, a nije bivao
sintetizovan u saglasnosti sa shemama izra|enim u dubokoj pro{losti. Kada je
Alvin izrazio svoje ~u|enje, strpljivo mu je obja{njeno da `itelji Lisa u`ivaju da
gledaju kako stvari rastu, da vr{e slo`ene geneti~ke eksperimente, kao i da
pronalaze sve tananije ukuse i slasti. Erli je bio ~uven po svom vo}u, ali kada je
Alvin ku{ao nekoliko izabranih uzoraka, oni mu se nisu u~inili nimalo boljim od
vo}a koje je mogao stvoriti u Diasparu samo pokretom malog prsta.
U prvi mah se upitao da li su stanovnici Lisa zaboravili, odnosno da li su
ikada posedovali sile i ma{ine koje je on dr`ao sasvim obi~nim i na kojima se
temeljio sam `ivot u Diasparu. Ubrzo je ustanovio da to nije tako. Oru|e i znanje
su postojali, ali su se koristili samo kada je to bilo od su{tinskog zna~aja.
Najuo~ljiviji primer bio je vezan za prevozni sistem, ako se on uop{te mogao
udostojati tim imenom. Ljudi su kratke udaljenosti prevaljivali pe{ice, u`ivaju}i u
tome. Ukoliko im se, pak, `urilo, ili su morali da prebace manje terete, koristili su
`ivotinje koje su o~evidno bile uve`bane za ovu svrhu. Tovarnu marvu
predstavljala su niska, {estonoga stvorenja, veoma poslu{na i sna`na, ali skromne
inteligencije. Trka}e `ivotinje bile su sasvim razli~ite pasmine; normalno su i{le na
~etiri noge, koriste}i svoje veoma mi{i}ave stra`nje udove samo kada su stvarno
brzo jurile. Mogle su uzdu` da prevale ~itav Lis za ciglih nekoliko ~asova, dok bi
putnici jahali na istaknutom sedi{tu koje je kai{evima bilo sapeto oko `ivotinjinog
boka. Ni{ta na svetu ne bi moglo nagnati Alvina da preduzme tako riskantno
jahanje, mada je ono predstavljalo veoma omiljen sport kod mla|eg sveta. Njihovi
~istokrvni paripi predstavljali su aristokratiju `ivotinjskog carstva i bili su sasvim
svesni toga. Alvinu je ~esto dopiralo do uha hvalisavo }askanje, vo|eno prili~no
bogatim re~nikom, o pro{lim i budu}im pobedama. Kada je poku{ao da im se
pribli`i i da se uklju~i u njihov razgovor, oni su se pretvarali da ga ne razumeju, a
ukoliko bi on navaljivao, odjahali bi od njega povre|enog dostojanstva.
Ove dve vrste `ivotinja bile su dovoljne za sve obi~ne potrebe i pru`ale su
svojim vlasnicima takva zadovoljstva kakva nije bilo u stanju da pru`i nikakvo
mehani~ko sredstvo. Ali kada bi se javila potreba za veoma velikim brzinama i
kada je trebalo prebaciti te{ke terete, na pozornicu bi stupale ma{ine koje su se
upotrebljavale bez oklevanja.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 63/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Iako je `ivotinjsko carstvo Lisa priu{tilo Alvinu ~itav jedan svet novih
zanimanja i iznena|enja, njega su ipak u najve}oj meri op~inile dve krajnje ta~ke
spektra ljudske populacije. Veoma mladi i veoma stari `itelji bili su za njega
podjednako neobi~ni i podjednako zapanjuju}i. Najvreme{niji stanovnik Erlija tek
{to je pro`iveo drugo stole}e i pred sobom je imao jo{ svega nekoliko godina
`ivota. Kada on bude stigao u to doba, pade Alvinu na pamet, telo mu se gotovo
uop{te ne}e promeniti, dok je ovaj starac, koji pred sobom kao naknadu nije
imao ~itav niz budu}ih postojanja, ve} gotovo iscrpeo sve svoje fizi~ke snage.
Kosa mu je bila sasvim seda, a lice mu je predstavljalo neverovatno prepletenu
mre`u bora. Najve}i deo vremena provodio je sede}i na suncu ili se polako
{etaju}i selom, izmenjuju}i be{umne pozdrave sa svakim koga bi sreo. Kako se
Alvinu ~inilo, on je bio sasvim zadovoljan; ni{ta vi{e nije tra`io od `ivota, niti ga
je uzbu|ivala pomisao na skori kraj.
Bila je to filosofija koja se u toj meri razlikovala od one u Diasparu da je
Alvin uop{te nije mogao pojmiti. Zbog ~ega bi se neko mirio sa smr}u kada ona
nije bila nu`na, kada vam je na raspolaganju stajao izbor da `ivite hiljadu godina,
a onda da prostrujite kroz mnogo milenijuma da biste ponovo krenuli ispo~etka u
svetu kome ste vi pomogli da se uobli~i? ^vrsto je odlu~io da razre{i ovu tajnu
~im mu se bude ukazala prilika da je iskreno razmotri sa nekim. Bilo mu je
veoma te{ko da poveruje da se Lis opredelio za ovo po slobodnoj volji, znaju}i
pri tom da postoji i druga mogu}nost.
Deo odgovora prona{ao je me|u decom, tim malim stvorenjima koja su mu
izgledala podjednako ~udna kao i `ivotinje u Lisu. Proveo je mnogo vremena
me|u njima, posmatraju}i ih kako se igraju; na kraju, ona su ga prihvatila kao
prijatelja. Ponekad mu se ~inilo da deca uop{te nisu ljudska, po{to su im pobude,
logika, pa ~ak i jezik bili sasvim osobeni. Sa nevericom bi pogledao u odrasle i
pitao se kako je mogu}e da su se oni razvili iz ovih izuzetnih bi}a koja kao da su
najve}i deo `ivota provodila u svom vlastitom, privatnom svetu.
Pa ipak, ~ak i onda kada su ga varala, budila su mu u srcu ose}anje koje
mu je ranije bilo potpuno nepoznato. Kada bi - {to je bio prili~no redak izuzetak
- briznula u pla~ zbog neke osuje}nosti ili o~ajanja, njihova mala poti{tenost ~inila
mu se tragi~nijom od ^ovekovog dugog povla~enja posle gubitka Galakti~kog
Carstva. Ovo je bilo suvi{e veliko i daleko da bi ga dirnulo, dok je pla~ deteta
poga|ao pravo u srce.
Alvin je upoznao ljubav u Diasparu, ali sada se sreo sa ne~im podjednako
dragocenim, bez ~ega sama ljubav nije mogla dosti}i svoje najvi{e ispunjenje, ve}
je uvek ostajala nepotpuna. Bila je to ne`nost. Dok je Alvin prou~avao Lis, ovaj
je tako|e njega ispitivao i nije bio nezadovoljan onim {to je prona{ao. Proveo je
u Erliju tri dana, kada mu je Seranis predlo`ila da krene malo dalje i da obi|e i
druge delove zemlje. On je smesta prihvatio predlog - pod uslovom da ne mora
da ja{e neku od seoskih trka~kih `ivotinja.
"Uveravam te", re~e Seranis, sa retkim prizvukom humora, "da ovde
nikome ne pada ni na kraj pameti da izla`e opasnosti svoje dragocene konje.
Po{to je ovo naro~iti slu~aj, pripremi}u prevoz koji }e ti znatno vi{e pristajati.
Hilvar }e ti biti vodi~, ali, naravno, ti i dalje u`iva{ punu slobodu kretanja."
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 64/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 65/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
~ovek normalno kora~ao; retko se ina~e doga|alo da se nekom `itelju Lisa vi{e
`uri od toga.
Pro{li su kroz mnoga sela, od kojih su neka bila ve}a od Erlija; ve}ina ih je
bila podignuta na u osnovi sli~an na~in. Alvin je sa zanimanjem uo~avao tanane,
ali va`ne razlike u odevanju, pa ~ak i fizi~kom izgledu koje bi se ispoljavale kada
bi iz jedne zajednice pre{li u drugu. Civilizacija Lisa sastojala se iz vi{e stotina
razli~itih kultura, od kojih je svaka nekom posebnom nadareno{}u doprinosila
celini. Hoverkraft je bio dobro natovaren najpoznatijim proizvodom Erlija -
malom, `utom breskvom koju su sa zahvalno{}u primali svi kojima bi Hilvar dao
nekoliko komada. ^esto se zaustavljao da porazgovara sa prijateljima i da
predstavi Alvina, koga je svaki put o~aravla jednostavna ljubaznost trenutnog
prelaska na govorni jezik ~im bi se saznalo ko je on. To mora da im je bilo
prili~no naporno, ali koliko je on mogao prosuditi, oni su uvek odolevali isku{enju
da skliznu u telepatiju i nikada ga nisu isklju~ivali iz svojih razgovora.
Najdu`e su se zadr`ali u jednom malom selu, gotovo skrivenom u moru
visoke, zlatne trave, koja im se uzdizala visoko iznad glava, talasaju}i se na
blagom povetarcu kao da je nadahnuta `ivotom. Dok su se kretali kroz nju,
neprestano su ih sustizali valjaju}i talasi, kako su se nebrojene vlati skladno
povijale nad njima. To im je najpre malo smetalo, po{to se Alvinu javilo
nerazumno uverenje da se trava savija nadole da bi ga gledala, ali je ubrzo na{ao
da neprekidno kretanje deluje prili~no ospokojavaju}e.
Nedugo potom, Alvinu je postalo jasno za{to su se ovde zaustavili. U maloj
gomili koja se namah sakupila jo{ pre no {to su kola uklizala u selo nalazila se i
stidljiva, tamnokosa devojka koju je Hilvar predstavio kao Niaru. Oni su o~evidno
bili veoma radosni {to se ponovo vide i Alvin im je pozavideo na njihovoj
neprikrivenoj sre}i pri ovom kratkom susretu. Hilvar je o~igledno dospeo u
procep izme|u du`nosti vodi~a i `elje da mu jedini sadrug bude Niara; Alvin ga je
ubrzo izvukao iz neprilike, dav{i se u nekakvo istra`ivanje za svoj gro{. Nije bilo
mnogo toga da se vidi u malom selu, ali on se ipak lepo proveo.
Kada su ponovo krenuli na put, pojavilo se ~itavo mno{tvo pitanja na koja
je on od Hilvara hteo da potra`i odgovor. Nije imao pojma kako izgleda ljubav u
telepatskom dru{tvu, i posle kra}eg oklevanja izi{ao je na sredu sa tim. Hilvar je
predusretljivo pristao da mu objasni, iako je Alvin posumnjao da je prekinuo
prijatelja u dugom i ne`nom mentalnom opra{tanju.
Izgledalo je da u Lisu sve ljubavi po~inju mentalnim kontaktom, a mogli su
prote}i meseci, pa ~ak i godine, pre no {to se par stvarno sretne. Na ovaj na~in,
smatrao je Hilvar, nije moglo do}i do pogre{nih utisaka niti obmana kod obe
strane. Dvoje ljudi ~iji su umovi me|usobno bili otvoreni nisu mogli sakriti nikakve
tajne. Ukoliko bi to neko poku{ao, drugi partner bi istog ~asa znao da je ne{to
pritajeno.
Samo veoma zreli i potpuno uravnote`eni umovi mogli su podneti ovo
krajnje po{tenje; jedino je ljubav utemljena na potpunoj nesebi~nosti bila u stanju
da ga pre`ivi. Alvin je shvatio da je takva ljubav dublja i bogatija od svih za koje
je njegov narod znao; ona je, u stvari, bila u toj meri savr{ena da on gotovo nije
verovao da se uop{te mo`e dogoditi.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 66/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 67/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 68/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 69/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 70/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Ka`i mi kako je ovaj krov iznad nas stvorila ta kutija na kojoj sedi{", upita
on, "pa }u ti objasniti na kom principu rade Vodovi Ve~nosti."
Hilvar se nasmeja.
"Mislim da je pore|enje po{teno. Mora}e{ da pita{ nekog od na{ih
stru~njaka za teoriju polja. Ja ti to svakako ne umem re}i."
Alvina je ovaj odgovor nagnao na razmi{ljanje. U Lisu je, dakle, i dalje bilo
ljudi koji su se razumeli u rad ma{ina; tako ne{to nije se moglo re}i za Diaspar.
Proveli su jo{ neko vreme u }askanju i razgovoru, kada Hilvar re~e:
"Umoran sam. [ta je s tobom? Tebi se ne spava?"
Alvin protrlja svoje jo{ umorne noge.
"Naprotiv", priznade on, "ali nisam siguran da }u mo}i. Spavanje mi i dalje
izgleda kao prili~no ~udna navika."
"Ono je znatno vi{e od navike", osmehnu se Hilvar. "^uo sam da je nekada
predstavjalo nu`nu potrebu svakog ljudskog stvora. Mi i dalje obi~avamo da
spavamo bar jednom dnevno, makar samo nekoliko ~asova. Za to vreme telo se
osve`i, ba{ kao i um. Zar u Diasparu niko nikada ne spava?"
"Samo u veoma retkim prilikama", re~e Alvin. "Jeserak, moj staratelj, u~inio
je to jednom ili dva puta, po{to je preduzeo neke vanredno slo`ene mentalne
napore. Dobro satkano telo ne bi trebalo da ose}a potrebu za takvim razdobljima
po~inka; mi smo ih se otaralil pre mnogo miliona godina."
Jo{ dok je izgovarao ove prili~no hvalisave re~i, vlastite kretnje su ga
izneverile. Osetio je malaksalost kao nikada ranije u `ivotu; izgledalo je da mu se
pru`a od listova i bedara, da bi se potom rasprostrla po celom telu. Nije bilo
ni~eg neprijatnog u ovom ose}aju - ~ak, naprotiv. Hilvar ga je posmatrao sa
veselim sme{kom, a Alvin je imao jo{ taman toliko snage da se upita ne ispobava
li to njegov drug neku od svojih mentalnih mo}i na njemu. Ako je to i bilo
posredi, on nije imao ni{ta protiv.
Svetlost koja se slivala sa metalne kru{ke pritulila je svoj sjaj, ali toplota koju
je zra~ila nije jenjavala. Pri poslednjem treptaju svetla, Alvinov pospani um
registrovao je jednu neobi~nu ~injenicu koju }e on morati da ispita sutra ujutro.
Hilvar je svukao svoju ode}u i Alvin je po prvi put primetio u kojoj se meri
dva ogranka ljudske rase me|usobno razlikuju. Neke od promena odnosile su se
na puke nagla{enosti ili proporcije, ali druge, kao {to su spoljni polni organi i
prisustvo zuba, noktiju i telesnih malja bile su znatno temeljnije. Ono {to ga je,
me|utim, najve}ma za~udilo, bila je ~udna mala {upljina usred Hilvarovog trbuha.
Kada se, nekoliko dana kasnije, iznenada setio ove stvari, ona je uzrokovala
~itavo mno{tvo obja{njavanja. Hilvar je morao utro{iti mnogo hiljada re~i i
nacrtati nekoliko diagrama, pre no {to mu je po{lo za rukom da svom prijatelju
~estito objasni funkciju pupka.
No, upravo je to pomoglo da obojica prevale veliki korak napred u
razumevanju osnova na kojima su po~ivale njihove kulture.
12.
Bilo je gluvo doba kada se Alvin probudio. Ne{to ga je uznemirilo, nekakav
{u{anj koji mu je dopro do uma uprkos neprestanoj grmljavini vodopada.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 71/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 72/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 73/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
preobratila tokom vekova u svoje prvobitne, prirodne oblike. Prili~an broj stabala
uop{te nije poticao sa Zemlje - a verovatno ni iz Sun~evog sistema. Bdiju}i poput
stra`ara nad manjim drve}em, uzdizale su se d`inovske sekvoje, visoke po tri ili
~etiri stotine stopa. Nekada su nosile odli~je najstarijih stvari na Zemlji; i dalje su
bile malo vreme{nije od ^oveka.
Reka se sada {irila; stalno se rastakala u mala jezera, po kojima su stajala
usidrena si}u{na ostrva. Bilo je mno{tvo insekata - blistavo obojenih stvorova koji
su se njihali tamo-amo iznad povr{ine vode. Uprkos Hilvarovoj naredbi, Krif je
jednom pohitao da se pridru`i svojim dalekim srodnicima. Istog trena nestao je u
oblaku ble{tavih krila i do njih je dopro zvuk ljutitog zujanja. Trenutak potom,
oblak se rasprsnuo i Krif se vratio preko vode, brzinom koja je gotovo izmicala
vidu. Posle toga, dr`ao se tih uz Hilvara i sli~ni izleti mu vi{e nisu padali na
pamet.
Predve~e su do njih doprli slu~ajni odsevi planina koje su se pru`ale ispred.
Reka koja im je bila veoma veran vodi~ sada je tromo proticala, kao da se i ona
pribli`avala kraju svog puta. Ali bilo je o~igledno da ne}e mo}i da stignu do
planina pre no}i; znatno pre zalaska sunca {uma je postala tako tamna da je
dalje napredovanje bilo nemogu}e. Velika stabla le`ala su sasvim u senci, a kroz
li{}e je {umeo hladan vetar. Alvin i Hilvar re{ili su da se ulogore pored jedne
gorostasne zimzelene sekvoje, ~ije su najvi{e grane i dalje plamtele sjajem sunca.
Kada je najzad skriveno sunce za{lo, svetlost se i dalje zadr`ala na
razigranoj vodi. Dva istra`iva~a - kakvima su sada sebe smatrali, i to nipo{to bez
razloga - otpo~inila su u sve gu{}oj tami, posmatraju}i reku i razmi{ljaju}i o
svemu onome {to su videli. A onda je Alvin ponovo osetio kako ga obuzima
ose}aj prijatne dremljivosti koji je prvi put iskusio prethodne no}i i on se radosno
prepustio snu. Ovaj mo`da nije bio potreban u lagodnom `ivotu Diaspara, ali
ovde je bio veoma dobrodo{ao. U poslednjem trenutku pre no {to }e uroniti u
stanje nesvesnosti, upitao se ko je poslednji pro{ao ovuda i pre koliko vremena.
Sunce je ve} stajalo visoko na nebu kada su izbili iz {ume i kona~no se
obreli pred planinskim zidinama Lisa. Pred njima se tle strmo uznosilo uvis u
talasima golih stena. Ovde se reka okon~avala na podjednako spektakularan na~in
na koji je i nastajala, po{to se zemlja otvarala usred njenog toka i ona je bu~no
ponirala sa vidika. Alvin se upitao {ta se doga|a sa njom i kroz kakve podzemne
pe}ine putuje pre no {to ponovo izi|e na svetlost dana. Mo`da izgubljeni okeani
Zemlje jo{ postoje, duboko dole u ve~noj tami, i mo`da ova drevna reka i dalje
ose}a zov koji je mami ka moru.
Hilvar je za trenutak zastao da bi bacio pogled na vrtlog i veliku uvalu u tlu.
Zatim pokaza na jedan procep u brdima.
"[almiran le`i u ovom pravcu", re~e pouzdano. Alvin ga nije upitao kako to
zna; pretpostavio je da je Hilverov um stupio u vezu sa nekim prijateljem
udaljenim mnogo milja, tako da mu je be{umno dostavljen podatak koji mu je bio
potreban.
Nisu utro{ili mnogo vremena na putu do procepa, a kada su pro{li kroz
njega, na{li su se na neobi~noj zaravni sa blago zako{enim rubovima. Alvin vi{e
nije ose}ao umor, ba{ kao ni strah, ve} samo napeto i{~ekivanje i slutnju bliske
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 74/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
pustolovine. Nije imao pojma o tome {ta }e otkriti. Da ga je neko otkri}e ~ekalo,
u to uop{te nije sumnjao.
Kada su se pribli`ili vrhu, priroda zemlji{ta naglo se promenila. Donji deo
strmine sastojao se od poroznih, vulkanskih stena, koje su mesti~no bile sabrane
u velike gomile {ljake. Povr{ina se sada najednom pretvorila u ~vrsti, staklasti
pokrov, gladak i sklizak, kao da je kamenje najednom po~elo da se sliva niz
planinu u obliku rastopljene reke.
Ivica zaravni nalazila se neposredno pred njima. Hilvar je stigao do nje prvi,
a nekoliko sekundi kasnije Alvin ga je pretekao i bez re~i se zaustavio. Odista su
stajali na ivici, ali ne zaravni kao {to su o~ekivali, ve} d`inovske uvale, duboke
pola, a {iroke tri milje. Pred njima se tle strmo obru{avalo nadole, lagano se
zaravnjuju}i pri dnu doline, da bi potom ponovo po~elo da se uspinje, sve strmije
i strmije, ka suprotnom rubu. U najni`em delu uvale nalazilo se kru`no jezero, ~ija
je povr{ina neprestano podrhtavala, kao da su je remetili neprekidni talasi.
Iako je bilo obasjano punim sjajem sunca, ~itavo to veliko udubljenje
izgledalo je abonosno crno. Alvin i Hilvar nisu mogli ni da naslute od kakvog je
materijala sastavljen krater, ali on je bio crn poput stena sa nekog sveta koji
nikad nije video sunca. To, me|utim, nije bilo sve; le`e}i pod njihovim nogama i
okru`uju}i ceo krater, pru`ala se be{avna metalna traka, {iroka oko sto stopa,
nagri`ena nebrojenim vekovima, ali bez i najmanjeg znaka r|e.
Kada su im se o~i privikle na avetinjski prizor, Alvin i Hilvar su razabrali da
crnilo uvale nije tako potpuno kao {to su mislili. Tu i tamo, tako varave da su ih
samo neposredno mogli videti, si}u{ne eksplozije svetlosti iskri~ile su na
abonosnim zidovima. Javljale su se bez plana, nestaju}i ~im bi se pojavile, poput
odraza zvezda na uzburkanom moru.
"^udesno", prozbori Alvin. "Ali {ta je to?"
"Izgleda kao nekakav reflektor."
"Ali tako je crno!"
"To samo tako izgleda na{im o~ima, ne zaboravi. Mi ne znamo koja
zra~enja koriste."
"Ali sigurno mora postojati jo{ ne{to! Gde je utvr|enje?"
Hilvar pokaza na jezero.
"Dobro osmotri", re~e.
Alvin pogleda kroz drhtavi krov jezera, poku{avaju}i da doku~i tajne koje je
ono krilo u svojim dubinama. Najpre nije mogao ni{ta da razabere; a onda, u
pli}aku blizu obale, opazio je jedva primetan preplet svetlosti i senke. Po{lo mu je
za rukom da sledi {aru ka sredi{tu jezera, sve dok dublja voda nije prikrila dalje
pojedinosti.
Tamno jezero progutalo je utvr|enje. Na njegovom dnu le`ale su ru{evine
nekada mo}nih zdanja koje je vreme pregazilo. Pa ipak, nisu sva potonula, po{to
je na suprotnoj strani kratera Alvin uo~io gomile raznolikog kamenja i velike
blokove koji mora da su nekada sa~injavali deo masivnih zidova. Voda ih je
zapljuskivala, ali jo{ nije dosegla dovoljno visoko da okon~a svoju pobedu.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 75/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 76/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 77/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 78/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 79/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
13.
Gospodar je do{ao na Zemlju u jeku haosa Prelaznih Vekova, kad se
Galakti~ko Carstvo raspadalo, ali komunikacione linije me|u zvezdama jo{ nisu
bile sasvim prekinute. Bio je ljudskog porekla, ali mu se prebivali{te nalazilo na
planeti koja je kru`ila oko jednog od sedam Sunaca. Kao jo{ mlad, bio je
prinu|en da se otisne sa svog mati~nog sveta, a se}anja na njega proganjalo ga
je ceo `ivot. Za ovo izgnanstvo optu`ivao je osvetoljubive neprijatelje, ali bila je
~injenica da je patio od neizle~ive bolesti koja je, izgleda, napadala samo homo
sapiensa me|u svim inteligentnim rasama Vaseljene. Ta bolest bila je religijska
manija.
Tokom ranih razdoblja svoje istorije, ~ove~anstvo je iznedrilo beskrajan niz
proroka, vidovnjaka, mesija i jevan|elista koji su uveravali sami sebe i svoje
sledbenike da su samo njima obznanjene tajne Vaseljene. Nekima od njih po{lo je
za rukom da zasnuju religije koje su opstale mnogo pokolenja i imale uticaja na
milijarde ljudi; druge su bile zaboravljene jo{ pre no {to su izumrle.
Uspon nauke, koja je jednoli~nom pravilno{}u pobijala kosmologije proroka
i stvarala ~uda sa kojima se oni nisu mogli ogledati, kona~no je uni{tila sve te
vere. Ona, me|utim, nije uni{tila zastra{enost, poniznost i strahopo{tovanje koje
su ose}ala sva razumna bi}a, poku{avaju}i da doku~e veli~anstvenu Vaseljenu, ~iji
su bili sastavni deo. Umesto toga, poljuljala je i najzad zatrla nebrojene religije, od
kojih je svaka tvrdila sa neverovatnom nadmeno{}u da je jedina riznica istine, a
da su milioni njenih takmaca i prete~a pogre{ni.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 80/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Pa ipak, iako vi{e nisu posedovali pravu mo} kada je ~ove~anstvo jednom
doseglo elementarni nivo civilizacije, tokom svih potonjih vekova nastavili su da
ni~u zasebni kultovi i ma kako fanstati~ne bile vere koje su propovedali, uvek su
uspevali da zadobiju pristalice. S osobitom snagom bujali su u razdobljima
pometnji i nereda, tako da nije iznena|uju}e {to su Prelazni Vekovi videli pravi
preporod iracionalnosti. Kada bi stvarnost po~ela da ih ti{ti, ljudi bi potra`ili utehu
u mitovima.
Iako je Gospodar bio izgnan sa svog sveta, on ga ipak nije napustio praznih
{aka. Sedam Sunaca predstavljalo je sredi{te galakti~ke mo}i i nauke, a on je
jama~no imao uticajne prijatelje. Otisnuo se na svoju hed`iru u malom, ali brzom
brodu, koji je u`ivao glas jednog od najboljih koji su ikada napravljeni. Sa sobom
je u izganstvo poneo jo{ jednu poslednju re~ galakti~ke nauke - robota koji je
upravo gledao u Alvina i Hilvara.
Niko nikada nije do kraja upoznao sve ume{nosti i funkcije te ma{ine. U
izvesnoj meri, zapravo, ona je postala Gospodarev alter ego; bez nje bi religija
Velikih po svoj prirodi propala posle Gospodareve smrti. Zajedno su tumarali
me|u zvezdanim oblacima, slede}i krivudavi trag koji ih je napokon doveo,
svakako ne slu~ajno, na svet sa koga su poticali Gospodarevi preci.
^itave biblioteke bile su napisane u ovoj sagi, da bi svako od ovih dela
potom nadahnulo mno{tvo komentara, sve dok se, po lan~anoj reakciji, izvornici
nisu izgubili pod planinama tuma~enja i obja{njenja. Gospodar se zaustavio na
mnogim svetovima i stekao sledbenike me|u mnogim rasama. On je nesumnjivo
morao da ima neizmerno jaku li~nost, kada mu je po{lo za rukom da podjednako
nadahne ljudska i ne-ljudska bi}a; tako|e je sigurno da je religija tako velikih
zahvata sadr`ala mnogo tananog i otmenog. Gospodar je verovatno bio
najuspe{niji - a ujedno i poslednji mesija ljudskog roda. Nijedan njegov prethodnik
nije imao toliko poklonika, niti su se njihova u~enja pru`ala po tako ogromnim
razmerama prostora i vremena.
Alvin i Hilvar, me|utim, nisu bili u stanju da iole pouzdano doku~e o ~emu
su govorila ta u~enja. Veliki polip o~ajni~ki je davao sve od sebe da im to saop{ti,
ali ve}ina re~i koje je koristio bila je bez ikakvog zna~enja; osim toga, on je
pokazivao sklonost da ponavlja re~enice ili cele govore, i to brzim mehani~kim
izlaganjem, tako da ga je bilo veoma te{ko pratiti. Hilvar je ubrzo poku{ao da
odvrati razgovor sa ovih besmislenih teolo{kih bezizlazja, da bi se usredsredio na
~injenice koje su se mogle smatrati pouzdanim.
Gospodar i ~eta njegovih najvernijih sledbenika stigli su na Zemlju u vreme
kada gradovi jo{ nisu bili nestali i kada je Luka Diaspar jo{ bila otvorena prema
zvezdama. Mora da su prispeli u brodovima raznih vrsta; polipi su se, na primer,
nalazili u letelicama ispunjenim morskom vodom koja je bila njihova prirodna
sredina. Nije bilo izvesno da li je ovaj pokret dobro primljen na Zemlji; u svakom
slu~aju, on se nije suo~io sa nasilnim otporom i kona~no, posle dugog lutanja,
na{ao je poslednje pribe`i{te u {umama i planinama Lisa.
Pri kraju svog dugog `ivota, Gospodareve misli jo{ jednom su se upravile ka
postojbini iz koje je izgnan, i on je zatra`io od prijatelja da ga iznesu na otvoreno
kako bi mogao da posmatra zvezde. ^ekao je, dok mu je snaga venula, do
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 81/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 82/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 83/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 84/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
14.
Putovanje natrag u Erli trajalo je gotovo tri dana, poglavito zato {to se
Alvinu, zbog njegovih li~nih razloga, nije osobito `urilo. Fizikalno istra`ivanje Lisa
podre|eno je jednom znatno va`nijem i uzbudljivijem projektu; polako je
uspostavljao kontakt sa neobi~nom, opsednutom inteligencijom, koja mu je sada
postala pratilac.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 85/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 86/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Alvine", po~e Seranis, "ima mnogo stvari koje ti ranije nisam kazala, ali sa
kojima se sada mora{ upoznati da bi razumeo ono {to }emo preduzeti.
Upu}en si u jedan od razloga razdvojenosti na{ih dveju rasa. Strah od
Osvaja~a, ta tamna senka u srcima svih ljudskih bi}a, odvratio je tvoj narod od
sveta i zapreo ga u njegove vlastite snove. Ovde, u Lisu, taj strah nije bio tako
veliki, iako je na nas pao teret zavr{nog napada. Imali smo ja~i razlog za delanje,
i ono {to smo u~inili, u~inili smo otvorenih o~iju.
Veoma davno, Alvine, ljudi su se dali u traganje za besmrtno{}u i kona~no
su je ostvarili. Oni su, me|utim, zaboravili da je iz sveta, iz koga je izgnana smrt,
tako|e izgnan `ivot. Mo} da se `ivot produ`i nesagledivo dugo zadovoljavaju}a je
za pojedinca, ali rasi donosi stagnaciju. Pre mnogo vremena mi smo `rtvovali
besmrtnost, ali Diaspar jo{ ide za la`nim snom. Zbog toga su se na{i putevi
razi{li, i zato se oni vi{e nikada ne smeju ukrstiti."
Iako je ove re~i gotovo o~ekivao, njihova zlokobnost zbog tog predose}anja
nije izgledala ni{ta manja. Pa ipak, Alvin je odbio da se pomiri sa krahom svih
svojih planova, koje je ve} po~eo da razra|uje, i samo je jednim delom svesti
nastavio da slu{a Seranis. Primao je i razumeo sve njene re~i, ali ostatkom uma
ponovo je i{ao putem koji je vodio u Diaspar, poku{avaju}i da doku~i sve
prepreke koje bi mu mogle biti postavljene.
Seranisina nesre}nost bila je o~evidna. Glas joj je postao mole}iv dok je
govorila i Alvin je znao da se ne obra}a samo njemu, ve} i svom sinu. Sigurno je
uvi|ala da su se u danima koje su proveli zajedno me|u njima razvili razumevanje
i naklonost. Hilvar je pomno posmatrao majku kako govori, a Alvinu se u~inilo
da mu pogled ne odra`ava samo obzir, ve} i ne mali trag prekora.
"Ne `elimo da te prisilimo da u~ini{ ni{ta protiv svoje volje, ali sigurno
shvata{ {ta bi to zna~ilo kada bi se na{a dva naroda ponovo srela. Izme|u na{e i
va{e kulture zjapi ponor ve}i od svih koji su ikada razdvajali Zemlju od njenih
drevnih kolonija. Promisli o ovome, Alvine. Ti i Hilvar ste sada pribli`no vr{njaci,
ali i on i ja }emo biti ve} vekovima mrtvi kada ti i dalje bude{ mlad. A ovo je tek
prvi u beskrajnom nizu tvojih `ivota."
U prostoriji je bilo veoma tiho, ~ak tako tiho da je Alvin mogao ~uti
neobi~ne, `alosne krike nepoznatih `ivotinja sa polja oko sela. A onda on
prozbori, gotovo {apatom: "[ta `elite da uradim?"
"Nadali smo se da }emo ti mo}i pru`iti izbor izme|u toga da ostane{ ovde i
da se vrati{ u Diaspar, ali sada to vi{e nije mogu}e. Po nas se dogodilo odve}
mnogo va`nih stvari da bismo odluku prepustili tebi. ^ak i za ovo kratko vreme
koje si proveo me|u nama, tvoj uticaj bio je veoma uznemiravaju}i. Ne, ne
prebacujem ti ni{ta; ube|ena sam da ni{ta nisi hotimice u~inio. Ali mislim da }e
biti najbolje ako stvorenja koja si sreo u [almiranu prepusti{ njihovoj sudibni.
[to se, pak, Diaspara ti~e..." Seranis ljutito odmahnu rukom... "Odve}
mnogo ljudi zna kuda si oti{ao; nismo stigli na vreme. Znatno je, me|utim,
ozbiljnija ~injenica da je ~ovek koji ti je pomogao da otkrije{ Lis nestao bez traga;
ni va{e Ve}e ni na{i agenti ne mogu da ga prona|u, tako da on ostaje mogu}a
opasnost po na{u bezbednost. Mo`da te iznena|uje {to ti sve ovo govorim, ali
time nimalo ne ugro`avam vlastitu sigurnost. Bojim se da sada imamo samo jedan
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 87/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 88/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 89/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
15.
Alvin se nije smirio sve dok se ponovo nije obreo u hali sa pokretnim
putevima. I dalje je postojala opasnost da `itelji Lisa mogu zaustaviti, ili ~ak
poterati unatrag vozilo u kome je putovao, {to bi ga bespomo}no vratilo na
po~etnu ta~ku. Ali povratak je predstavljao samo jednoli~no ponavljanje odlaska;
~etrdeset minuta po{to je krenuo iz Lisa stigao je do Groba Jarlana Zeja.
Tu su ga ~ekali slu`benici Ve}a, odeveni u propisne crne ode`de koje nisu
obla~ili ve} stole}ima. Alvina nije iznenadilo, ali ga je malo uznemirilo prisustvo
ovog odbora za do~ek. Do sada je ve} prevalio toliko prepreka, da je jedna
manje ili vi{e bilo sasvim svejedno. Domogao se velikog znanja od kada je oti{ao
iz Diaspara, znanja koje mu je ulivalo samopouzdanje {to se grani~ilo sa
nadmeno{}u. [tavi{e, sada je imao i mo}nog, odanog saradnika. Najbolji umovi
Lisa nisu bili u stanju da mu osujete naume; ne{to mu je govorilo da ni Diaspar
ne}e biti uspe{niji.
Postojala je razumna osnova za ovo uverenje, ali ono se delimi~no temeljilo
i na ne~emu {to je bilo izvan razuma - na veri u vlastitu sudbinu koja je sve vi{e
ispunjavala Alvinov um. Tajna njegovog porekla, uspe{ni poduhvati koje nije
ostvario nijedan ~ovek pre njega, na~in na koji su se novi vidici raskriljavali pred
njim i prepreke koje nisu mogle da ga zadr`e - sve to je doprinosilo njegovoj
samouverenosti. Vera u sopstveni sud bila je jedan od najvrednijih darova koje su
bogovi mogli da daju ~oveku, ali Alvin nije znao kolike je mnoge ona odvela u
potpunu propast.
"Alvine", re~e vo|a gradskih proktora, "imamo nare|enje da te pratimo
svuda kuda bude{ i{ao, sve dok Ve}e ne ispita tvoj slu~aj i ne donese odluku."
"Za {ta sam optu`en?" upita Alvin. Jo{ je bio razdragan od odu{evljenja i
poleta zbog bekstva iz Lisa, tako da nije previ{e ozbiljno uzimao ovaj novi tok
doga|aja. Verovatno je Kedron sve ispri~ao; osetio je kratku ljutnju prema
Lakrdija{u zato {to mu je izdao tajnu.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 90/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 91/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
stvorila nije vi{e postojala; za nekoliko dana koje je proveo izvan Diaspara, Alvinu
se ~inilo da je prikupio iskustvo ~itavog jednog ljudskog veka.
Obrisao je sve te mladala~ke tvorevine, uni{tiv{i ih zauvek, umesto da ih
vrati u Banke Se}anja. Soba je ponovo bila prazna, izuzev le`aja na kome se
opru`io i robota koji je i dalje gledao {irokim, nedoku~ivim o~ima. [ta li on misli
o Diasparu? Odmah mu je palo na um da robot ovde nije stranac, po{to je
poznavao grad iz razdoblja poslednjih dana kontakta sa zvezdama.
Tek kada se sasvim sa`iveo sa atmosferom doma, Alvin je po~eo da poziva
prijatelje. Najpre se odlu~io za Eristona i Etaniju, premda znatno pre iz ose}aja
du`nosti, nego iz stvarne `elje da ih ponovo vidi i da razgovara sa njima. Nimalo
mu nije bilo `ao kada su ga njihovi komunikatori obavestili da ih je trenutno
nemogu}e dobiti, ali im je ipak ostavio kratku poruku u kojoj ih je obavestio da
se vratio. Bilo je to sasvim nepotrebno, po{to je ta ~injenica do sada sigurno bila
poznata ~itavom gradu. On se, me|utim, nadao da }e mu roditelji ceniti ovaj
znak pa`nje. Po~eo je da vodi ra~una o drugima, premda jo{ nije shvatio da,
poput mnogim ostalih, i ova vrlina malo vredi ukoliko nije spontana i
nesra~unata.
A onda, pokrenut iznenadnim porivom, pozvao je broj koji mu je Kedron
davno dao u Loranovoj kuli. Nije, naravno, o~ekivao nikakav odgovor, ali nije bila
isklju~ena mogu}nost da mu je Kedron ostavio poruku.
To se pokazalo ta~nim; ali sama poruka bila je krajnje iznena|uju}a.
Zid se rasplinuo i Kedron se pojavio pred njim. Lakrdija{ je izgledao
umorno i nervozno, nimalo kao samouverena pomalo cini~na osoba koja je
Alvina povela stazom {to ga je dovela u Lis. U o~ima mu se odr`avala neka
mora, a progovorio je kao neko ko ima na raspolaganju sasvim malo vremena.
"Alvine", po~e on, "ovo je snimak. Samo ga ti mo`e{ primiti, a posle toga
dopu{teno ti je da ~ini{ s njim {ta ti je volja. Bi}e mi sasvim svejedno.
Kada sam se vratio u Grob Jarlana Zeja, ustanovio sam da nas je Alistra
uhodila. Mora da je kazala Ve}u da si ti oti{ao iz Diaspara i da sam ti ja
pomogao u tome. Proktori su ubrzo po~eli da me tra`e, tako da sam odlu~io da
se sakrijem. Navikao sam na to: ~inio sam to i ranije, kada bi se dogodilo da
moje lakrdije nisu primljene sa odu{evljenjem." (Sada je zaiskri~io stari Kedron,
pomisli Alvin.) "Oni me ne bi prona{li ni za hiljadu godina, ali nekom drugom to
umalo nije po{lo za rukom. U Diasparu ima stranaca, Alvine; oni su jedino mogli
do}i iz Lisa i siguran sam da tra`e mene. Ne znam {ta to zna~i, a i ne dopada
mi se. ^injenica da su me gotovo uhvatili govori da raspola`u telepatskim
mo}ima. Sa Ve}em mogu da se nosim, ali ovo je nepoznata opasnost od koje
zazirem.
Stoga sam se odlu~io da dobrovoljno preduzmem korak na koji bi me Ve}e
verovatno primoralo, po{to mi je i ranije pretilo time. Idem tamo gde me niko ne
mo`e uhoditi i gde }u izbe}i sve promene koje su na putu da se zbiju u Diasparu.
Mo`da je glupo {to to ~inim; to }e samo vreme mo}i da poka`e. Sazna}u
odgovor jednog dana.
Sigurno poga|a{ da sam odlu~io da se vratim u Dvoranu Stvaranja, u
bezbednost Banki Se}anja. Ma {ta se dogodilo, ja se uzdam u Centralni
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 92/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 93/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 94/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
srca za to. Njena tuga bila je sasvim o~igledna i o~i su joj se ispunile suzama dok
mu je hitala u susret da ga pozdravi.
"Oh, Alvine!" uzviknu devojka. "[ta }e u~initi s tobom?"
"Ne brini, Alistra", re~e. "Sve }e biti u redu. Uostalom, u najgorem slu~aju
Ve}e me mo`e vratiti u Banke Se}anja, ali mi ne{to govori da se to ne}e
dogoditi."
Njena lepota i nesre}nost bile su tako izazovne da je, ~ak i u ovom ~asu,
Alvin osetio kako mu telo odgovara na njeno prisustvo svojim iskonskim na~inom.
Ali to je bila samo po`uda tela; on je nije prezirao, ali mu samo ona vi{e nije bila
dovoljna. Blago je odvojio ruke od njenih i krenuo za Jeserakom ka Ve}nici.
Alistrino srce bilo je usamljeno, ali ne vi{e ispunjeno gor~inom, dok ga je
posmatrala kako odlazi. Znala je sada da ga nije izgubila, po{to joj on nikada nije
pripadao. Kada se pomirila sa ovim saznanjem, po~ela je da shvata kako vi{e
nema mesta uzaludnim tugovanjima.
Alvin je jedva prime}ivao ljubopitljiv ili u`asnut pogled sugra|ana dok je sa
pratnjom prolazio poznatim ulicama. Razvrstavao je argumente koje }e mo`da
morati da upotrebi i pripremao je pri~u koja }e mu najvi{e odgovarati. S vremena
na vreme, uveravao bi sam sebe da nije nimalo uzbu|en i da je i dalje potpuni
gospodar situacije.
^ekali su samo nekoliko minuta u predvorju, ali to je bilo dovoljno dugo da
se Alvin zapita za razlog {to su mu, ako se ve} ne boji, noge postale tako
slaba{ne. Iskusio je taj ose}aj dok je savla|ivao poslednji uspon na onom dalekom
brdu u Lisu, gde mu je Hilvar pokazao vodopad sa ~ijeg su vrha ugledali
ekspoloziju svetlosti koja ih je odvela u [almiran. Upitao se {ta Hilvar sada radi i
da li }e se ikada ponovo sresti. Najednom mu u~inilo veoma va`nim da se to
dogodi.
Velika vrata se raskrili{e i on krenu za Jeserakom u Ve}nicu. Dvadeset
~lanova ve} je sedelo oko stola u obliku polumeseca i Alvin se oseti polaskanim
kada je video da nijedno mesto nije prazno. Ovo mora da je prvi put posle
mnogo vekova da se sakupilo celo Ve}e bez i jednog odsutnog. Retki sastanci
ovog tela obi~no su predstavljali puku formalnost, po{to su se svi redovni poslovi
obavljali uz samo nekoliko poziva videofonom i, ukoliko se pojavila potreba,
razgovorom izme|u Predsednika i Centralnog Kompjutera.
Alvin je iz vi|enja poznavao ve}inu ~lanova Ve}a i prisustvo tolikih poznatih
lica malo ga je ospokojilo. Kao i Jeserak, oni nisu izgledali neprijateljski, ve}
samo bri`ni i za~u|eni. Uostalom, na njima je le`ala odgovornost. Mo`da }e biti
ozloje|eni {to je neko pokazao da nisu u pravu, ali Alvin nije verovao da }e mu
to ozbiljno prebaciti. Nekada bi to bila brzopleta i neiskusna pretpostavka, ali
ljudska priroda se u me|uvremenu popravila u nekim pogledima.
Pa`ljivo }e ga saslu{ati, ali ono {to }e potom misliti ne}e biti odve} va`no.
Alvinov sudija ne}e biti Ve}e, ve} Centralni Kompjuter.
16.
Nije bilo nikakvih formalnosti. Predsednik je proglasio sastanak otvorenim, a
zatim se okrenuo prema Alvinu.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 95/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 96/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
je saznao u Lisu, ali kako da im stvarno predo~i ne{to {to oni ranije nikada nisu
videli i {to su veoma te{ko mogli da zamisle?
"Velika je tragedija", re~e on, "{to su dva preostala ogranka ljudske rase
morala da `ive razdvojeno kroz tako ogromno vremensko razdoblje. Jednoga
dana }emo, mo`da, saznati kako je do toga do{lo, ali sada je daleko va`nije da se
ispravi propu{teno i da se spre~i da se opet dogodi. Za vreme boravka u Lisu
digao sam glas protiv njihovog stanovi{ta da su nadre|eni u odnosu na nas; oni
nas sigurno mogu mnogome nau~iti, ali i mi njih. Ako oboje verujemo da
nemamo {ta jedni od drugih nau~iti, nije li onda o~igledno da oboje nismo u
pravu?"
Uputio je pogled pun nade ka nizu lica koja su ga ohrabrila da nastavi.
"Na{i preci", produ`i Alvin, "osnovali su carstvo koje je stiglo do zvezda.
Ljudi su se slobodno {etali po svim tim svetovima, a njihovi potomci se sada boje
da provire izvan zidina svog grada. Treba li da vam ka`em za{to?" Zastao je za
trenutak; u velikoj, neukra{enoj prostoriji nije bilo ni najmanjeg pokreta.
"Zato {to se bojimo, bojimo se ne~ega {to se zbilo u po~etku istorije. Rekli
su mi istinu u Lisu, mada sam je i sam davno naslutio. Moramo li se uvek kao
kukavice kriti u Diasparu, prave}i se da ni{ta vi{e ne postoji, zato {to su nas
Osvaja~i pre milijardu godina potisnuli na Zemlju?"
Upro je prstom u njihov tajni strah - strah koji on nikada nije ose}ao, pa
dakle nije mogao ni da ga u potpunosti razume. Neka sada u~ine {ta im je volja;
rekao im je istinu onako kako je on vidi.
Predsednik mu uputi ozbiljan pogled.
"Ima{ li jo{ ne{to da ka`e{", upita ga, "pre no {to razmotrimo {ta valja
preduzeti?"
"Samo jednu stvar. Voleo bih da povedem ovog robota do Centralnog
Kompjutera."
"Ali za{to? Dobro zna{ da je Kompjuter ve} svestan svega onoga {to se
odigralo u ovoj sobi."
"Ipak bih `eleo da to u~inim", uzvrati Alvin u~tivo ali nepopustljivo. "Molim
za dopu{tenje i od Ve}a i od Kompjutera."
Pre no {to je Predsednik stigao da odgovori, prostorijom se razlegao jasan,
miran glas. Alvin ga nikada ranije u `ivotu nije ~uo, ali znao je {ta stoji iza njega.
Obave{tajne ma{ine, koje su bile tek spoljni deli}i velike inteligencije, mogle su se
obra}ati ljudima, ali nisu posedovale nepogre{ivi naglasak mudrosti i pozvanosti.
"Neka do|e kod mene", re~e Centralni Kompjuter.
Alvin pogleda Predsednika. I{lo je u prilog njegovom dobrom glasu {to nije
poku{ao da zloupotrebi ovu pobedu. Samo je jednostavno upitao: "Da li mi
dozvoljavate da se udaljim?"
Predsednik pro|e pogledom po Ve}nici i po{to nije primetio nijedan znak
neslaganja, uzvrati pomalo bespomo}no: "Vrlo dobro. Proktori }e te otpratiti, a
potom }e te ponovo dovesti ovamo kada zavr{imo ve}anje."
Alvin lagano klimnu u znak zahvalnosti, velika vrata se otvori{e pred njim i
on polako izi|e iz Ve}nice. Jeserak je po{ao za njim, a kada su se vrata ponovo
zatvorila, on se okrenu ka svom staratelju.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 97/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"[ta misli{, {ta }e Ve}e sada preduzeti?" upita bri`no. Jeserak se osmehnu.
"Nestrpljiv kao i uvek, zar ne?" re~e. "Ne znam koliko su mi procene
ispravne, ali pretpostavljam da }e odlu~iti da se zaprete Grob Jarlana Zeja tako
da niko vi{e ne mo`e krenuti tvojim tragom. Onda }e Diaspar nastaviti po
starom, neuznemiravan od spoljnog sveta."
"Toga se i pribojavam", re~e Alvin gorko.
"I dalje se nada{ da }e{ to preduprediti?"
Alvin nije odmah odgovorio; znao je da mu je Jeserak prozreo namere, ali
staratelj bar nije mogao da mu predvidi planove, po{to ih jo{ nije imao. Do{ao je
do onog nivoa kada je samo mogao da improvizuje i da se bez pripreme suo~ava
sa novim okolnostima.
"Da li me okrivljuje{?" upita iznenada; Jeseraka je iznenadio novi ton
njegovog glasa. Bio je to tra~ak poniznosti, veoma blag nagove{taj da Alvin po
prvi put tra`i podr{ku od svojih sunarodnika. Jeseraka je to dirnulo, ali bio je
premudar da bi ga shvatio odve} ozbiljno. Alvin je bio prili~no napet i bilo bi
neosnovano uzdati se u neko trajno pobolj{anje njegovog karaktera.
"Te{ko je odgovoriti na to pitanje", re~e Jeserak polako. "Sklon sam da
tvrdim da je svako znanje vredno, a ne mo`e se pore}i da si ti znatno pro{irio
na{a znanja. Ali ti si pove}ao i na{e strahove. [ta je od toga dvoga probita~nije
na duge staze? Da li si se to ikada zapitao?"
Za trenutak, u~itelj i u~enik zami{ljeno su se posmatrali, mo`da poimaju}i
stanovi{te drugoga znatno jasnije nego ikada ranije u `ivotu. A onda, nagnani
istim porivom, krenuli su dugim prolazom koji je vodio iz Ve}nice, dok je pratnja
strpljivo kora~ala za njima.
Alvin je znao da ovaj svet nije stvoren za ~oveka. Obasjan `estokom plavom
svetlo{}u - tako zaslepljuju}om da je pekla o~i - duga~ki, prostrani hodnici
izgledali su kao da se pru`aju u beskraj. Tim velikim prolazima roboti Diaspara
dolazili su i odlazili tokom svojih beskona~nih `ivota, ali njima ve} nebrojeno dugo
vekova nije odjeknuo bat ljudskih koraka.
Tu se nalazio podzemni grad, grad ma{ina bez kojih Diaspar nije mogao
postojati. Nekoliko stotina metara ispred, hodnik se {irio u kru`nu halu sa
pre~nikom ve}im od jedne milje, ~iji su krov nosili veliki stubovi na kojima je
sigurno po~ivala i nepojmljiva te`ina Energetskog Centra. Ovde je, prema
kartama, Centralni Kompjuter ve~no bdio nad sudbinom Diaspara.
Hala je bila jo{ ve}a nego {to se Alvin usudio da pretpostavi - ali gde se
nalazio Kompjuter? Zbog ne~ega je o~ekivao da ugleda jednu ogromnu ma{inu,
mada je dobro znao da je ta predstava krajnje naivna. Zastra{uju}a, ali li{ena
svakog smisla, panorama koja se pru`ala pod njim nagnala ga je da zastane u
~udu i neizvenosti.
Hodnik kojim su do{li zavr{avao se visoko na zidu hale - nesumnjivo
najve}eg zatvorenog prostora koji je ~ovek ikada sagradio - a sa obe strane
duga~ke rampe spu{tale su se do udaljenog poda. Zaposedaju}i u potpunosti
blistavo osvetljenu zapreminu, stajale su stotine velikih, belih struktura, tako
neo~ekivanih da je Alvin za trenutak pomislio kako pred sobom ima podzemni
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 98/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
grad. Utisak je bio zapanjuju}e `iv i jama~no mu nikada ne}e sasvim izbledeti.
Nije bilo ni traga prizoru koji je on o~ekivao, prizoru ispunjenom poznatim sjajem
metala, koji je ~ovek od po~etka vremena dovodio u vezu sa svojim slugama.
Ovde se nalazio svr{etak evolucije duge gotovo koliko i ^ovekova. Njen
po~etak bio je zapreten u maglama Ranih Vremena, kada je ljudski rod prvi put
nau~io da koristi energiju, a zatim poslao svoje bu~ne lokomotive da tandr~u po
celom svetu. Para, voda, vetar - svi ovi oblici energije nakratko su kori{}eni, a
potom napu{teni. Vekovima je snaga materije pokretala svet, da bi i ona kona~no
bila prevazi|ena, a prilikom svake promene stare ma{ine bile bi zaboravljene, dok
bi nove zauzimale njihova mesta. Veoma lagano, u toku mnogo hiljada godina,
ljudi su se pribli`avali idealu savr{ene ma{ine - idealu koji je najpre bio puki san,
potom daleka perspektiva i najzad stvarnost:
Bio je to krajnji izraz ideala. ^oveku je bilo potrebno mo`da sto miliona
godina da bi ga dosegao, a u samom ~asu trijumfa, zauvek je okrenuo le|a
ma{ini. Ona je stigla do krajnje ta~ke i nadalje je ve~no mogla sama o sebi da se
brine, slu`e}i istovremeno svog tvorca.
Alvin se vi{e nije pitao koja je od ovih utihlih, belih prikaza Centralni
Kompjuter. Znao je da ih on sve obuhvata i da se`e daleko izvan ove hale,
uklju~uju}i u svoje bi}e i sve nebrojene ostale ma{ine u Diasparu, bile one
pokretne ili nepomi~ne. Kao {to je i njegov vlastiti mizak predstavljao skup
mnogo milijardi zasebnih }elija, raspore|enih po zapremini prostora pre~nika
svega nekoliko centimetara, tako su i fizi~ki elementi Centralnog Kompjutera bili
razme{teni posvuda, uzdu` i popreko Diaspara. U ovoj hali mogao se nalaziti
samo uklju~no-isklju~ni sistem posredstvom koga su sve ra{trkane jedinice bile u
me|usobnoj povezanosti.
Neodlu~an kuda da krene, Alvin je pre{ao pogledom preko velikih silaznih
rampi i be{umne arene. Centralni Kompjuter zacelo zna da je on ovde, ba{ kao
{to je upu}en i u sve ostalo {to se zbiva u Diasparu; jedino mu je preostalo da
sa~eka njegova uputstva.
Sada ve} poznat, ali ipak zastra{uju}i glas bio je tako tih i blizak, da se
Alvinu u~inilo da ga niko iz njegove pratnje nije mogao ~uti. "Po|i dole levom
rampom", obratio mu se. "Posle }u te ja voditi."
Krenuo je polako nagibom, dok mu je robot lebdeo iznad glave. Jeserak i
proktori nisu po{li za njim. Upitao se da li su dobili nare|enja da ostanu ovde, ili
su, mo`da, smatrali da ga dobro mogu dr`ati na oku i sa ove osmatra~nice, tako
da nije bilo potrebno upu{tati se u dugo sila`enje. Nije bila isklju~ena ni
mogu}nost da se, naprosto, dalje nisu usu|ivali pribli`iti Centralnoj riznici
Diaspara.
Kod podno`ja rampe tihi glas ponovo je dao Alvinu uputstva i on je krenuo
avenijom usnulih, gorostasnih obli~ja. Glas mu se obratio jo{ tri puta, a onda je
shvatio da je stigao do cilja.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 99/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Ma{ina pred kojom je stajao bila je manja od ve}ine svojih sadruga, ali on
se ose}ao kao patuljak u odnosu na nju. Pet nivoa sa vodorovanim linijama koje
su i{le ukrug stvarali su utisak ne}e {}u}urene `ivotinje; skrenuv{i pogled sa nje
na svog robota, Alvinu se u~inilo neverovatnim da oboje predstavljaju izdanke iste
evolucije i da su ustrojeni prema istom na~elu.
Na oko tri stope iznad tla {iroko, providno polje pru`alo se celom du`inom
strukture. Alvin je priljubio ~elo uz gladak, neobi~no topao materijal i pogledao u
unutra{njost ma{ine. U prvih mah nije video ni{ta; a onda, kada je zaklonio o~i,
uspeo je da razbere hiljade slaba{nih ta~aka svetlosti koje su po~ivale u ni{tavilu.
Bile su pore|ane jedna iza druge po trodimenzionalnoj re{etki, {to je njemu
podjednako izgledalo ~udno i li{eno zna~enja kao i drevnom ~oveku zvezdani
svod. Iako je netremice posmatrao vi{e minuta, sasvim nesvestan protoka
vremena, raznobojne svetlosti nisu se micale sa svojih mesta i sjaj im se uop{te
nije menjao.
U trenutku mu je sinulo da, kada bi mogao da pogleda u vlastiti mozak, i
on bi mu se u istoj meri u~inio li{en smisla. Ma{ina je izgledala nepokretna i
nepromenljiva zato {to nije mogao videti njene misli.
Po prvi put po~eo je da sti~e izvesnu maglovitu predstavu o mo}ima i
silama koje su odr`avale grad. ^itavog `ivota je bez ikakvog pitanja prihvatao
~udo sintetizera, koji su iz veka u vek u neiscrpnom prilivu podmirivali sve
potrebe Diaspara. Hiljadu puta bio je o~evidac tog ~ina stvaranja, ali mu je pri
tom retko padalo na um da se negde mora nalaziti prauzor onoga {to je pred
njim dolazilo na svet.
Kao {to se ljudski um tek mal~ice mogao zadr`ati na samo jednoj misli,
tako su nesravnjivo ve}i mozgovi, koji su predstavjali tek deli} Centralnog
Kompjutera, bili u stanju da obuhvate i zauvek zadr`e i najslo`enije ideje. Sklopovi
svih stvorenih stvari bili su zamrznuti u tim ve~nim umovima, a bio je potreban
samo treptaj ~ovekove volje pa da oni postanu deo stvarnosti.
Svet je zaista daleko odmakao od vremena kada su, iz ~asa u ~as, pe}inski
ljudi strpljivo gla~ali vr{ke svojih strela i no`eve u ~vrstom kamenu.
Alvin je ~ekao, ne hotev{i da progovori dok ne dobije novi znak
raspoznavanja. Upitao se na koji je na~in Centralni Kompjuter svestan njegovog
prisustva, odnosno kako ga mo`e videti i ~uti mu glas. Nigde nije bilo ni
najmanjeg traga organima ~ula - nikakvih re{etkastih zastora, ekrana ili
bezose}ajnih kristalnih o~iju kojima su normalno roboti poimali svet oko sebe.
"Izlo`i svoj problem", re~e mu tihi glas u uho. Izgledalo je neobi~no {to ova
sveobuhvatna zapremina ma{inerija izra`ava tako blago svoje misli. A onda mu je
postalo jasno da sam sebi laska; njime nije bio zaokupljen mo`da ni milioniti deo
mozga Centralnog Kompjutera. On je predstavljao samo jedan od bezbrojnih
nepravilnih slu~ajeva kojima je on istovremeno posve}ivao pa`nju, bdiju}i nad
Diasparom.
Te{ko je razgovarati sa prikazom koja ispunjava ~itav prostor oko vas.
Alvinove re~i kao da su zamirale u praznom vazduhu istog ~asa kada bi ih
izgovorio.
"[ta sam ja?" upita on.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 100/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 101/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 102/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
17.
Sve je bilo u dlaku isto kao i pro{li put: velika abonosna uvala upijala je
svetlost sunca, ali je nije odra`avala ka oku. Stajao je me|u ru{evinama utvr|enja,
gledaju}i preko jezera, ~ija je nepomi~na vodena povr{ina ukazivala da d`inovski
polip sada predstavlja samo razlu~eni oblak animalkula, a ne vi{e ustrojeno bi}e,
sposobno da ose}a.
Robot se i dalje nalazio uz njega, ali od Hilvara nije bilo ni traga. Nije imao
vremena da razmisli o ovoj neobi~nosti, niti da se zabrine zbog odsustva prijatelja,
po{to se gotovo istog trena dogodilo ne{to tako fantasti~no, da su mu sve ostale
stvari i{~ilele iz uma.
Nebo je po~elo da se raspolu}uje na dvoje. Tanak klin tame pru`ao se od
obzorja do zenita, lagano se {ire}i, kao da se tmina i haos zarivaju u Vaseljenu.
Klin je neumoljivo prodirao, sve dok nije obuhvatio ~etvrtinu neba. I pored sve
upu}enosti u ~injeni~ku stvarnost astronomije, Alvin se nije mogao oteti
svepro`imaju}em utisku da se on i njegov svet nalaze pod velikom, plavom
kupolom - koju sada ne{to probada spolja.
Klin tmine prestao je da se {iri. Sile koje su ga izazvale gledale su nadole, u
svet-igra~ku koju su otkrile, mo`da raspredaju}i me|u sobom da li je on uop{te
vredan njihove pa`nje. Pod ovim kosmi~kim motrenjem, Alvin nije osetio ni
uznemirenost, ni u`as. Znao je da se nalazi licem u lice sa silom i mudro{}u pred
kojima je ~ovek mogao ose}ati strahopo{tovanje, ali ne i strah.
A onda je pala odluka: utro{i}e jedan deli} Ve~nosti na Zemlju i njene
`itelje. Dolazili su kroz prozor koji su otvorili u nebu.
Poput iskri iz neke nebeske kova~nice, po~eli su se slivati na Zemlju. Njihov
priliv postojao je sve zama{niji i na kraju se sa nebesa obru{avao plameni
vodopad, rasprskavaju}i se u lokve te~ne svetlosti kada je stizao do tla. Alvin nije
morao da ~uje re~i koje su mu zazvu~ale u u{ima poput blagoslova:
Veliki su do{li.
Plamen je stigao do njega, ali nije pekao. Bilo ga je posvuda: ispunjavao je
veliku uvalu [almirana svojim zlatnim sjajem. Posmatraju}i u ~udu, Alvin je
primetio da to nije bezobli~na struja svetlosti, ve} da poseduje oblik i sklop.
Po~eo je da se rasta~e u razaznatljiva obli~ja, da se sakuplja u zasebne ognjene
kovitlace. Ova vrtlo`ja okretala su se sve br`e i br`e oko svojih osa, dok su im se
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 103/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 104/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 105/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 106/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 107/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 108/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 109/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Brod je sada predstavljao samo tamnu ta~ku spram neba, a samo tren
potom Jeserak ga sasvim izgubi iz vida. Nije primetio kako nestaje, ali najednom
se sa nebesa oglasi najzastra{uju}iji zvuk koga je ^ovek ikada proizveo: otegnuta
grmljavina vazduha, koji se iz milje u milju survava u vakuumski tunel iznenada
izbu{en kroz nebo.
Jeserak je ostao nepomi~an dok su poslednji odjeci zamirali preko pustinje.
Razmi{ljao je o de~aku koji je oti{ao: za Jeseraka Alvin }e uvek predstavljati dete,
jedino koje je ugledalo svetlost dana u Diasparu, od kada je, veoma davno, ukinut
ciklus ra|anja i umiranja. Alvin nikada ne}e odrasti; za njega je ~itava Vaseljena
predstavljala igra~ku, zagonetku koju je on razre{avao vlastite zabave radi. U toj
igri, sada je nai{ao na zavr{nu, pogubnu stvar~icu koja je mogla satrti ono {to je
preostalo od ljudske civilizacije: ali ma kakav bio ishod, za njega }e to i dalje biti
samo igra.
Sunce se sada nalazilo nisko na obzorju, a iz pustinje je dopirao prohladan
povetarac. Ali Jeserak jo{ nije odlazio, savla|uju}i strah u sebi; a onda je, po prvi
put u `ivotu, ugledao zvezde.
18.
^ak i u Diasparu, Alvin je retko imao prilike da vidi takvu rasko{ kao {to je
bila ona koja ga je zasenila kada su unutra{nja vrata vazdu{ne komore skliznula u
stranu. Ma {ta da je ina~e bio, Gospodar sigurno nije spadao u askete. Trebalo
je, me|utim, da protekne izvesno vreme pre no {to je Alvinu postalo jasno da sva
ova udobnost ne predstavlja znak ta{te rasipnosti; mali svet bio je Gospodarevo
jedino stani{te tokom mnogih dugih putovanja me|u zvezdama.
Nigde se nisu mogli videti nikakvi upravlja~i, ali veliki, ovalni ekran koji je
potpuno zapremao suprotni zid ukazivao je da to nije obi~na prostorija.
Postavljena u polukrug ispred njega, nalazila su se tri niska le`aja; ostali deo
kabine zauzimali su dva mala stola i nekoliko mekanih stolica, od kojih neke
o~igledno nisu bile predvi|ene za ljude.
Kada se udobno smestio naspram ekrana, Alvin pogledom potra`i robota.
Na njegovo iznena|enje, ovaj je i{~ezao; a onda ga je opazio, {}u}urenog u
jednom udubljenju ispod zakrivljene tavanice. Dovezao je Gospodara kroz
svemirska prostranstva na Zemlju, a zatim ga je kao sluga pratio u Lis. Sada je
ponovo stajao spreman, kao da minuli eoni uop{te nisu postojali, da se jo{
jednom lati svoje stare du`nosti.
Alvin mu uputi jedno eksprementalno nare|enje i veliki ekran pred njim
o`ive. Pojavila se Loranova Kula, neobi~no skra}ena u perspektivi i prividno kao
da le`i postrance. Potonji poku{aji predo~ili su mu prizore neba, grada i velikog
prostranstva pustinje. Slika je bila izvrsna, gotovo neprirodna i jasna, iako je
izgledalo da nije upotrebljeno nikakvo uve}anje. Alvin je jo{ malo vr{io
isprobavanja, sve dok mu nije po{lo za rukom da dobije svaki prizor koji bi
po`eleo; tada je bio spreman za polazak.
"Odvezi me u Lis." Nalog je bio jednostavan, ali kako je brod mogao da ga
izvr{i, kada on sam nije imao pojma u kom se pravcu nalazi odredi{te? Alvin to
ranije nije uzeo u obzir, a kad mu je palo na pamet, ma{ina je ve} hitala preko
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 110/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 111/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
dogodilo. Krif je jo{ jednom izra`avao svoju odbojnost prema svemu {to je letelo
bez krila.
Ne hotev{i da povredi divno, ali glupo stvorenje, Alvin je zaustavio robota i
izdr`ao ki{u udaraca {to je mogao postojanije. Iako je udobno sedeo na
udaljenosti od jedne milje, ustuknuo bi pri svakom lepetu; najzad je odahnuo kada
je Hilvar izi{ao da vidi u ~emu je stvar.
Kada mu se gospodar pribli`io, Klif se povukao, i dalje zlokobno zuje}i. U
ti{ini koja je potom usledila, Hilvar je neko vreme gledao robota, a onda se
osmehnuo.
"Zdravo, Alvine", re~e. "Drago mi je {to si se vratio. Ili si mo`da jo{ u
Diasparu?"
Po ko zna koji put, Alvin je osetio zavidljivo divljenje prema hitrini i ta~nosti
Hilvarovog uma.
"Ne", re~e on, upitav{i se istog ~asa koliko jasno robot odra`ava njegove
re~i. "Nalazim se u Erliju, ne mnogo daleko. Ali za sada ostajem ovde."
Hilvar se nasmeja.
"Mislim da si u pravu. Seranis ti je oprostila, ali {to se Skup{tine ti~e... no,
dobro, to je druga stvar. Upravo se sada odr`ava skup, prvi koji je ikada prire|en
u Erliju."
"Ho}e{ da ka`e{", upita Alvin, "da su va{i ve}nici do{li ovamo? S obzirom
na telepatske mo}i kojima raspola`ete, takav susret mi se ne ~ini neophodnim."
"Oni su zbilja retki, ali postoje trenuci kada se smatraju po`eljnim. Nisam
upu}en u ta~nu prirodu krize, ali trojica senatora su ve} ovde, a ostali se svakog
~asa o~ekuju."
Alvin nije mogao obuzdati osmeh pri pomisli kako se doga|aji u Diasparu
verno odra`avaju ovde. Ma kuda da se kretao, izgledalo je da sada posvuda
ostavlja za sobom trag u`asnutosti i uzbu|enosti.
"Mislim da ne bi bilo r|avo", re~e, "ako bih mogao da se obratim va{oj
Skup{tini, pod uslovom da to ne ugrozi moju bezbednost."
"Smeo bi bez bojazni da li~no do|e{ ovamo", re~e Hilvar, "ako ti Skup{tina
obe}a da ne}e ponovo poku{ati da ti zaposedne um. U suprotnom, bolje bi bilo
da ostanem{ tu gde jesi. Pove{}u robota do senatora... bi}e prili~no usplahireni
kada ga budu videli."
Dok je i{ao za Hilvarom u ku}u, Alvina je pro`eo prijatan, ali varljiv ose}aj
u`ivanja i razdraganosti. Sretao se sa vladarima Lisa na znatno ravnijoj nozi nego
pro{li put; iako nije bio kivan na njih, dopadalo mu se saznanje da je sada
gospodar situacije i da mu se u rukama nalaze mo}i koje ni sam jo{ nije do kraja
razabrao.
Vrata prostorije u kojoj se odr`avao skup bila su zatvorena i trebalo je da
pro|e izvesno vreme pre no {to je Hilvar prizvao pa`nju na sebe. Umovi senatora
izgledali su u toj meri zaokupljeni da je bilo veoma te{ko uplesti im se u misaone
tokove. A onda su se zidovi nevoljno razmakli i Alvin je brzo uveo robota u
prostoriju.
Trojica senatora uko~ila su se u stolicama kada je on krenuo prema njima,
ali je preko Seranisionog lica prostrujao tek treptaj iznena|enja. Mo`da ju je
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 112/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Hilvar ve} upozorio, ili je mo`da ona o~ekivala da }e se Alvin ranije ili kasnije
vratiti.
"Dobro ve~e", re~e on veoma u~itivo, kao da je ovo zastupni~ko nastupanje
predstavljalo ne{to najprirodnije. "Re{io sam da se vratim."
Njihovo iznena|enje prili~no je nadma{ilo Alvinova predvi|enja. Prvi se
pribrao jedan mladi senator pepeljaste kose.
"Kako si do{ao ovamo?" promuca.
Razlog njegovog zaprepa{}enja bio je o~igledan. Ba{ kao i Diaspar, Lis je
tako|e zapreo podzemni put.
"Za{to, pa do{ao sam ovde na isti na~in kao i pro{li put", re~e Alvin, ne
mogav{i da odoli isku{enju da se ne na{ali na njihov ra~un.
Dvojica senatora o{tro pogleda{e tre}ega, koji samo ra{iri ruke u znak
osuje}ene rezignacije. A onda ponovo progovori mladi} koji mu se ve} obratio.
"Zar nisi nai{ao ni na kakve pote{ko}e?" upita.
"Ba{ nikakve", re~e Alvin, re{en da pove}a njihovu pometnju. Shvatio je da
mu je to po{lo za rukom.
"Vratio sam se", nastavi on, "po slobodnom izboru i zato {to imam neke
va`ne novosti za vas. Me|utim, s obzirom na na{u prethodnu nesuglasicu, za sada
}u ostati po strani. Ako se pojavim li~no, da li mi obe}avate da vi{e ne}ete
poku{ati da ograni~ite moje kretanje?"
Za trenutak, niko nije ni{ta progovorio i Alvin se upita kakve se misli sada
be{umno izmenjuju. A onda, Seranis progovori u ime svih prisutnih.
"Ne}emo vi{e poku{avati da te kontroli{emo, premda ni pro{li put nismo
bili ba{ osobito uspe{ni."
"Vrlo dobro", uzvrati Alvin. "Do}i }u u Erli {to br`e mogu."
Sa~ekao je da se robot vrati, a onda je, veoma bri`ljivo, izdao ma{ini
uputstva i nalo`io joj da mu ih ponovi. Bio je uveren da Seranis ne}e prekr{iti
datu re~; pa ipak, nije bilo zgoreg da za svaki slu~aj obezbedi uzmak.
Kada je izi{ao iz broda, vazdu{na komora se be{umno zatvorila za njim.
Trenutak potom, za~ulo se {aptavo hisss... sli~no otegnutom uzdahu iznena|enja,
dok je vazduh pravio mesta brodu koji se uspinjao. Za~as, tamna senka pre{la je
preko zvezda, a onda je brod nestao.
Tek kada je i{~ezao sa vidika, Alvin je shvatio da je po~inio si}u{nu, ali
kobnu gre{ku, zbog kakvih su propadali i najbolje skovani planovi. Zaboravio je
da su robotova ~ula znatno tananija od njegovih, a no} je bila tamnija nego {to je
o~ekivao. U vi{e navrata, sasvim je skretao sa staze, a nekoliko puta je za dlaku
izbegao sudar sa drve}em. U {umi se gotovo nije video ni prst pred okom, a
jednom je ne{to veliko krenulo ka njemu kroz {iblje. Za~ulo se slaba{no
pucketanje gran~ica i dva smaragdna oka upre{e se u njega sa visine struka. Oteo
mu se prugu{eni krik, a neverovatno dugi jezik hrapavo mu pre|e preko ruke.
Trenutak kasnije, sna`no telo ne`no se o~e{a o njega i produ`i bez {uma. Nije
imao pojma {ta bi to moglo biti.
Kona~no, svetlosti sela promoli{e se kroz kro{nje, ali vi{e mu nije bio
potreban njihov putokaz, po{to mu se staza pod nogama pretvorila u reku
tamnoplavog plamena. Mahovina kojom je kora~ao jasno se sjajila, a njegove
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 113/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
stope ostavljale su tamne tragove, koji su se polako gubili iza njega. Bio je to
divan i o~aravaju}i prizor, a kada se Alvin zaustavio i ubrao malo neobi~ne
mahovine, ona je minutima svetlucala u njegovim skupljenim {akama pre no {to
joj je zra~enje zgaslo.
Hilvar ga je po drugi put do~ekao pred ku}om i ponovo ga najavio Seranis
i senatorina. Pozdravili su ga opreznim i nevoljnim po{tovanjem; ako su se i pitali
gde se deo robot, to ni~im nisu pokazali.
"Veoma mi je `ao", po~eo Alvin, "{to sam bio primoran da napustim va{u
zemlju na tako nedostojan na~in. Mo`da }e vas zanimati da ni{ta lak{e nije bilo ni
pobe}i iz Diaspara." Sa~ekao je da ova opaska stvori utisak, a onda je brzo
dodao: "Ispri~ao sam mom narodu sve o Lisu i preduzeo sam sve {to je bilo u
mojoj mo}i da ostavim {to povoljniji dojam. Ali Diaspar ne `eli da ima nikakva
posla sa vama. Bez obzira na sve {to sam izlo`io, on `eli da predupredi me{anje
sa podre|enom kulturom."
Osetio je veliko zadovoljstvo, posmatraju}i reakciju senatora; ~ak je i
ugla|ena Seranis blago promenila boju na ove re~i. Ako mu po|e za rukom da u
dovoljnoj meri okrene Lis i Diaspar jedno protiv drugog, re{i}e vi{e od polovine
problema. Obe zajednice upre}e se iz petinih `ila da doka`u nadre|enost vlastitog
na~ina `ivota, tako da }e barijere izme|u njih ubrzo morati da padnu.
"Zbog ~ega si se vratio u Lis?" upita Seranis.
"Zato {to ho}u da ubedim vas, ba{ kao i Diaspar, da ste po~inili gre{ku."
Nije ni{ta kazao o drugom razlogu: da mu se, naime, u Lisu nalazi jedini prijatelj
u koga mo`e imati poverenja i ~ija mu je pomo} sada bila potrebna.
Senatori su i dalje }utali, ~ekaju}i da on nastavi; Alvin je znao da
posredstvom njihovih o~iju i u{iju sve ovo sada vide i ~uju mnogi drugi umovi.
Bio je predstavnik Diaspara i ceo Lis sudio je o njemu po onome {to }e re}i.
Odgovornost je bila velika i on zadrhta pri pomisli na nju. Pribrao je malo misli, a
onda ponovo po~eo da govori.
Tema je bila Diaspar. Opisao je grad onako kako ga je video poslednji put,
usnulog na prsima pustinje, sa kulama koje blistaju poput o~aravaju}ih duga
spram neba. Iz riznice se}anja prizvao je napeve koje su pesnici starine spevali u
slavu Diaspara, a onda je kazivao o nebrojenim ljudima koji su proveli `ivote
pove}avaju}i mu lepotu. Nemogu}e je, rekao im je, ikada iscrpsti blaga grada, ma
koliko se `ivelo; uvek postoji ne{to novo. Zatim je opisivao neka ~uda koja su
proizveli `itelji Diaspara; poku{ao je da im do~ara bar tra~ak ljupkosti koju su
umetnici pro{losti stvorili za ve~no divljenje budu}ih nara{taja. Pitao se, pomalo
zami{ljeno, da li je stvarno muzika Diaspara predstavljala poslednje zvuke koje je
Zemlja odaslala ka zvezdama.
Saslu{ali su ga do kraja, ne prekidaju}i ga pitanjima. Kada je zavr{io, bilo je
veoma kasno i on se osetio umornim vi{e nego ikada ranije, bar koliko ga je
se}anje slu`ilo. Napor i uzbu|enje dugog dana kona~no su se po~eli odr`avati na
njemu i gotovo istog ~asa on je utonuo u san.
Kada se probudio, obreo se u nepoznatoj prostoriji i bilo mu je potrebno
izvesno vreme da shvati da se vi{e ne nalazi u Diasparu. Sa povratkom svesti i
svetlost se poja~avala oko njega; kupao se u blagom, hladnjikavom zra~enju
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 114/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
jutarnjeg sunca, koje se slivalo kroz sada prozirne zidove. Le`ao je u dremljivoj
omamljenosti, prise}aju}i se doga|aja prethodnog dana i pitaju}i se kakve li je sile
sada stavio u pokret.
Uz ne`an, muzi~ki ton, jedan od zidova po~eo je da se nabira nagore, na
tako slo`en na~in da ga oko nije moglo sasvim razabrati. Kroz otvor koji je
nastao promolio se Hilvar i pogledao Alvina sa izrazom koji je predtsavljao
me{avinu {ale i zbilje.
"Sada kada si se probudio, Alvine", re~e on, "mo`da }e{ mi najzad kazati
{ta dalje ima{ u planu i kako ti je po{lo za rukom da se vrati{ ovamo. Senatori su
upravo oti{li da vide u ~emu je stvar sa podzemnim prolazom; nije im jasno kako
si uspeo da se poslu`i{ njime. Pitam se da li je to uop{te ta~no."
Alvin sko~i iz postelje i sna`no se protegnu.
"Mo`da je bolje da ih zaustavimo", re~e. "Ne `elim da samo tra}e vreme.
[to se ti~e pitanja koje si mi postavio, uskoro }u ti pokazati odgovor na njega."
Senatori su stigli tek u blizinu jezera i dve skupine izmenja{e lake naklone.
Istra`ni odbor video je da je Alvinu poznato kuda se on zaputio, a ovaj
neo~ekivani susret o~igledno ga je doveo u nedoumicu.
"Bojim se da sam vas no}as uputio na pogre{an trag", re~e Alvin veselo.
"Nisam do{ao u Lis starim putem, tako da je va{ trud oko njegovog zatvaranja
bio sasvim nepotreban. [tavi{e, i diasparsko Ve}e tako|e je zaprelo svoj kraj, ali
isto tako bez stvarnog razloga."
Lica senatora predstavljala su ogledalo su{te zbunjenosti, dok su re{enja
smenjivala jedno drugo u njihovim umovima.
"Kako si onda stigao ovamo?" upita vo|a. Iznenada je blesnuo tra~ak
razumevanja u njegovim o~ima i Alvin pomisli da je ovaj po~eo da naga|a istinu.
Pitao se da nije mo`da uhvatio nare|enje koje je njegov um upravo poslao preko
planina. Ali ni{ta nije kazao, ve} je samo u ti{ini upro prstom prema severnom
delu neba.
Odve} brzo da bi je oko pratilo, jedna srebrna igla svetlosti napravila je luk
preko planina, ostavljaju}i za sobom usijani trag duga~ak ~itavu milju. A onda se
zaustavila, dvadeset hiljada stopa iznad Lisa. Nije bilo usporavanja, niti polakog
ko~enja njene d`inovske brzine.
Zaustavila se tako naglo, da je oko nastavilo da se kre}e zami{ljenom
putanjom njenog kretanja jo{ dobru ~etvrtinu neba, pre no {to je mozgu uspelo
da ga obuzda. Odozgo se razlegao mo}an pucanj groma: zvuk vazduha koji je
prolazak broda potisnuo i sabio. Sjajno blistaju}i na suncu, letelica se ubrzo
spustila na obronak brda, stotinak metara dalje.
Te{ko se moglo re}i ko je vi{e iznena|en, ali Alvin je prvi povratio
prisustvo duha. Dok je i{ao, gotovo tr~e}i, prema brodu, upitao se da li on i
ina~e putuje na ovaj meteorski na~in. Pomisao je bila uznemiruju}a, premda za
vreme puta uop{te nije imao ose}aj kretanja. Znatno je vi{e, me|utim, dovodila u
zabunu ~injenica da je do pre samo jednog dana ovo ble{tavo obli~je le`alo
skriveno ispod debelog sloja stena ~vrstih poput ~elika: tu oblogu i dalje je imala
na sebi kada se oslobodila zagrljaja pustinje. Tek kada je Alvin stigao do broda i
opekao prste po{to ih je neoprezno stavio na trup letelice, postalo mu je jasno
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 115/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
{ta se, u stvari, dogodilo. Blizu krmenog dela i dalje je bilo tragova zemlje, ali ona
se rastopila u lavu. Sve ostalo je otpalo, ostaviv{i nepokriven postojani spoljni
omota~, koga nisu mogli da okrnje ni vreme, niti bilo koja prirodna sila.
Sa Hilvarom uz sebe, Alvin je zastao u otvorenim vratima i pogledao
nadole, prema senatorima, koji su i dalje bili bez re~i. Upitao se na {ta sada
misle, odnosno {ta sada ceo Lis misli. Izrazi lica su im odavali ne{to {to je gotovo
predstavljalo potpunu prazninu uma.
"Idem u [almiran", re~e Alvin, "i vrati}u se u Erli kroz otprlike jedan ~as.
Ali to je samo po~etak, a dok budem odsutan, evo vam ne{to o ~emu }ete mo}i
da razmi{ljate.
Ovo nije obi~na letelica u kakvima su ljudi putovali oko Zemlje. To je
svemirski brod, jedan od najbr`ih koji su ikada sazdani. Ako ho}ete da saznate
odakle mi on, odgovor vas ~eka u Diasparu. Ali u tom slu~aju mora}ete da odete
tamo, po{to Diaspar nikada ne}e do}i k vama."
Okrenuo se ka Hilvaru i pokazao mu prema vratima. Hilvar je oklevao
samo za trenutak, baciv{i jo{ jedan pogled na poznate prizore oko sebe. A onda
je zakora~io u vazdu{nu komoru.
Senatori su posmatrali kako brod, koji se sada kretao sasvim polako, po{to
je imao da prevali sasvim kratak put, nestaje u pravcu juga. A onda, mladi}
pepeljaste kose koji je predvodio skupinu, filosofski slegnu ramenima i okrenu se
prema jednom od svojih kolega.
"Uvek si nam protivure~io kada smo `eleli promenu", re~e on, "i do sada si
uvek bivao ubedljiviji. Ali sumnjam da budu}nost le`i u bilo kom od na{a dva
tabora. Lis i Diaspar zajedno su do{li do kraja jednog razdoblja, i to valja na
najbolji na~in iskoristiti."
"Bojim se da si u pravu", usledio je sumoran odgovor. "Suo~eni smo sa
krizom, a Alvin je jama~no znao {ta govori kada nam je kazao da odemo u
Diaspar. Oni sada znaju o nama, tako da vi{e nema nikakve svrhe skrivati se.
Mislim da nam ne preostaje ni{ta drugo nego da uspostavimo vezu sa na{im
ro|acima, koji se sada mogu pokazati znatno raspolo`eniji za saradnju."
"Ali podzemni put je zatvoren na oba kraja!"
"Mi }emo otvoriti na{; ne}e pro}i dugo vremena, a Diaspar }e u~initi isto."
Umovi senatora, kako ovih u Erliju, tako i onih razu|enih po celom Lisu,
razmotrili su problem i zaklju~i da im se on nimalo ne dopada. Ali druge
mogu}nosti nije bilo.
Znatno br`e nego {to je Alvin imao prava da o~ekuje, seme koje je zasejao
po~elo je da ura|a plodom.
Planine su i dalje plivale u senci kada su stigli u [almiran. Sa njihove visine,
velika uvala utvr|enja izgledala je sasvim mala; ~inilo se nemogu}im da je nekada
sudbina Zemlje zavisila od tog si}u{nog abonosnog kruga.
Kada je Alvin zaustavio brod me|u ru{evinama pored jezera, poti{enost se
sru~ula na njega, lede}i mu du{u. Otvorio je vazdu{nu komoru i utihlost ovog
mesta uvukla mu se u brod. Hilvar, koji gotovo nije progovorio ni re~i tokom
celog puta, upita tiho: "Za{to si ponovo do{ao ovamo?"
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 116/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Alvin nije odgovorio sve dok nisu stigli gotovo do ruba jezera. "Hteo sam
da ti poka`em kako izgleda brod", re~e. "Tako|e sam se nadao da se polip ve}
mogao povratiti u pre|a{nje stanje; imam ose}aj da mu ne{to dugujem i `elim da
mu ka`em {ta sam otkrio."
"U tom slu~aju", uzvrati Hilvar, "mora}e{ da sa~eka{. Prili~no si poranio."
Alvin je to o~ekivao; postojali su veoma mr{avi izgledi, tako da se on nije
odve} razo~arao kada su se izjalovili. Vodena povr{ina jezera bila je savr{eno
mirna; vi{e je nije remetio onaj postojan ritam koji ih je tako za~udio prilikom
prve posete. Klekao je uz ivicu vode i zagledao se u hladne, tamne dubine.
Si}u{na, prozra~na zvonca, vuku}i gotovo nevidljive pipke, kretala su se na
sve strane ispod povr{ine. Alvin zagnjuri ruku i izvadi jedno. Ali odmah ga je
bacio uz ljutiti uzvik. Zvonce ga je ubolo.
Jednoga dana, mo`da mnogo godina ili mnogo stole}a u budu}nosti, ove
bezimene meduze ponovo }e se ujediniti i veliki polip jo{ jednom }e biti ro|en,
kada mu se se}anja budu ustrojila, a svest blesnula u postojanje. Alvin se pitao
kako }e ovaj primiti otkri}e do koga je on do{ao; mo`da mu se ne}e dopasti da
sazna istinu o Gospodaru. U stvari, verovatno }e odbiti da prihvati da su svi
vekovi strpljivo ~ekanja protekli uzalud.
Ali da li je odista tako? Ma koliko ova stvorenja bila razo~arana, njihovo
dugo bdenje ipak nije ostalo jalovo. Kao nekim ~udom, ona su spasla od pro{losti
saznanje koje je ina~e moglo biti izgubljeno zauvek. Najzad su mogla da otpo~inu,
dok im je veru ~ekala ista sudbina kao i milione ostalih koje su nekada sebe
smatrale ve~nim.
19.
Udubljeni u misli, Hilvar i Alvin vratili su se u ti{ini do broda, kojih ih je
~ekao; ubrzo potom, utvr|enje je ponovo postalo samo tamna senka me|u
brdima. Hitro je i{~ezavalo, sve dok se nije pretvorilo u oko bez kapka, ve~ito
upravljeno prema svemiru; kona~no se sasvim izgubilo u velikoj panorami Lisa.
Alvin ni{ta nije preduzeo da upravlja ma{inom; i dalje su se uspinjali, sve
dok se pod njima nije rasprostro ceo Lis; zeleno ostrvo u okernom okeanu. Alvin
jo{ nikada nije bio tako visoko; kada su se kona~no zaustavili, ispod se mogao
videti ceo Zemljin srp. Lis je sada izgledao sasvim si}u{no: tek smaragdna mrljica
sred pustinje boje r|e; ali u daljini, na samoj zakrivljenosti kugle, ne{to je blistalo
poput dragulja, koji su uobli~ile ljudske ruke. Bilo je to pvi put da se pred
Hilvarovim o~ima pojavio Diaspar.
Proveli su dugo vremena posmatraju}i kako se Zemlja okre}e pod njima, od
svih ^ovekovih drevnih mo}i, ovo je jama~no bila poslednja koja se smela
izgubiti. Alvin je po`eleo da mo`e da poka`e svet, onako kako ga sada vidi,
vladaocima Lisa i Diaspara.
"Hilvare", re~e kona~no, "misli{ li da je na mestu ovo {to radim?"
Pitanje je iznenadilo Hilvara, koji nije slutio da mu prijatelja povremeno
obuzimaju sumnje; on tako|e nije ni{ta znao o Alvinovom susretu sa Centralnim
Kompjuterom i posledicama koje su odatle proistekle. Odgovor nije mogao biti ni
lak, ni nepristrasan; sli~no Kedronu, premda sa manje razloga, Hilvar je ose}ao
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 117/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
kako polako gubi tle pod nogama. Bespomo}no je tonuo u vrtlog, koji je Alvin
uskovitlao za sobom na putu kroz `ivot.
"Smatram da si u pravu" , odgovori Hilvar polako. "Na{a dva naroda bila su
dugo razdvojena." Ovo je, pomisli on, ta~no, premda je znao da mu se odgovor
temelji na ose}anjima. Ali Alvin je i dalje izgledao zabrinut.
"Postoji jedan problem koji mi ne da mira", re~e on uznemirenim glasom.
"Posredi je razlika izme|u na{ih `ivotnih vekova." Nije vi{e ni{ta kazao, ali obojica
su znala {ta je drugome na umu.
"I mene to zabrinjava", priznade Hilvar, "ali mislim da }e se problem sam
od sebe re{iti kada se na{a dva naroda ponovo zbli`e. I jedni i drugi ne mo`emo
biti u pravu: na{i `ivoti su odve} kratki, dok su va{i, naprotiv, suvi{e dugi.
Mora}emo prona}i neko srednje re{enje."
Alvin se zamislio. Ta~no je da je u tom pravcu le`ala jedina nada, ali
prelazno razdoblje bi}e nesumnjivo te{ko. Ponovo su mu pale na um gorke
Seranisine re~i: "On i ja bi}emo mrtvi ve} stole}ima a ti }e{ i dalje biti mlad."
Vrlo dobro; prihvati}e uslove. I u Diasparu se na sva prijateljstva nadnosila ista
senka; da li }e to biti kroz sto ili milion godina, u krajnoj liniji bilo je sasvim
svejedno.
Pouzdano{}u koja je sezala izvan logike, Alvin je znao da dobrodit rase
nala`e me{anje ove dve kulture; pod takvim okolnostima, pojedina~na sre}a
postajala je neva`na. Za trenutak, Alvin je video ~ove~anstvo kao ne{to vi{e od
`ivotnog zale|a njegovog vlastitog postojanja i bez roptanja je prihvatio
nesre}nost do koje }e jednoga dana dovesti njegov izbor.
Pod njima, svet je nastavljao svoje beskrajno kru`enje. Poga|aju}i
prijateljevo raspolo`enje, Hilvar nije ni{ta rekao; ti{inu je kona~no naru{io Alvin.
"Kada sam prvi put oti{ao iz Diaspara", re~e, "uop{te nisam slutio {ta }u
na}i. Bio bih zadovoljan Lisom, ~ak i vi{e od toga, ali sada mi sve na Zemlji
izgleda tako si}u{no i neva`no. Svako otkri}e do koga sam do{ao otvaralo je
obuhvatnija pitanja, raskriljavalo {ira obzorja. Pitam se ~emu sve to vodi..."
Hilvar nikada nije video Alvina toliko predatog razmi{ljanjima i nije hteo da
prekine njegov monolog. Nau~io je veoma mnogo o svom prijatelju u poslednjih
nekoliko minuta.
"Robot mi je kazao", nastavi Alvin, "da brod mo`e sti}i do Sedam Sunaca
za manje od jednog dana. Misli{ li da treba da odem tamo?"
"A da li ti misli{ da te ja mogu spre~iti u tome?" uzvrati Hilvar tiho.
Alvin se osmehnu.
"To nije odgovor", re~e. "Ko zna {ta me ~eka tamo u kosmosu? Osvaja~i su
verovatno oti{li iz Vaseljene, ali mo`da ima drugih inteligencija, neprijateljski
raspolo`enih prema ~oveku."
"Za{to bi ih bilo?" upita Hilvar. "To je jedno od pitanja o kojima na{i filosofi
raspravljaju stole}ima. Sasvim je neprili~no da odista inteligentna rasa bude
neprijateljska."
"Ali Osvaja~i?"
"Oni su zagonetka, pretpostavljam. Ako su odista bili zli, do sada su morali
sami sebe uni{titi. ^ak i ako do toga nije do{lo..." Hilvar pokaza prema
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 118/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
nepreglednoj pustinji pod njima. "Nekada smo imali Carstvo. [ta posedujemo
sada {to bi ih moglo privu}i?"
Alvin je bio pomalo iznena|en {to jo{ neko deli ovo mi{ljenje, koje se
gotovo poklapalo sa njegovim.
"Da li svi tvoji sunarodnici isto misle?" upita.
"Samo manjina. Obi~ni ljudi uop{te se ne zanimaju za to, ali verovatno bi
kazali da bi Osvaja~i, ako su zaista hteli da uni{te Zemlju, to ve} u~inili u davnoj
pro{losti. ^ini mi se da ih se niko stvarno ne boji."
"Situacija je sasvim druga~ija u Diasparu", re~e Alvin. "Moji sunarodnici su
velike kukavice. U`asavaju se pri pomisli da izi|u iz grada i uop{te ne znam {ta
}e se dogoditi kada ~uju da sam do{ao u posed svemirskog broda. Jeserak je do
sada sigurno ve} obavestio Ve}e o tome i ba{ bi me zanimalo da znam {ta }e
ono preduzeti."
"To ti ja mogu re}i. Priprema se da primi prvo izaslanstvo iz Lisa. Serenis
mi je to upravo saop{tila."
Alvin ponovo pogleda na ekran. Mogao je samo jednim pogledom da
obuhvati celu razdaljinu izme|u Diaspara i Lisa; iako je ostvario jedan od ciljeva,
to je sada izgledalo malo va`no. Pa ipak, bilo mu je veoma drago; jalova
izdvojenost, koja je trajala toliko vekova, najzad se bli`ila kraju.
Znanje koje je proisteklo iz onoga {to mu je nekada bio glavni zadatak
raspr{ilo je i poslednje sumnje iz Alvinove svesti. Ostvario je svoj naum ovde na
Zemlji, znatno br`e i potpunije nego {to se i usu|ivao da pomisli. Pred njim se
nalazio otvoreni put ka onome {to mu je mogla biti poslednja, a u svakom slu~aju
najve}a pustolovina.
"Ho}e{ li po}i sa mnom, Hilvare?" upita on, sasvim svestan onoga {to tra`i.
Hilvar ga odlu~no pogleda.
"Nema potrebe da to pita{, Alvine", re~e. "Ve} sam kazao Seranis i svim
prijateljima da odlazim sa tobom... i to pre dobar sat."
Nalazili su se veoma visoko, kada je Alvin dao robotu poslednja uputstva.
Brod se gotovo zaustavio, a Zemlja se nalazila mo`da hiljadu milja pod njima,
gotovo ispunjavaju}i nebo. Nije izgledala nimalo privla~no; Alvin se upitao koliko
li je brodova u pro{losti lebdelo ovde zakratko pre no {to su nastavili svojim
putem.
Usledila je izvesna pauza, kao da je robot proveravao upravlja~e i vodove
koji nisu kori{}eni ~itava geolo{ka razdoblja. A onda se oglasio veoma tanan
zvuk, prvi koji je Alvin ~uo iz ma{ine. Bilo je to slaba{no brujanje koje se brzo
pelo oktavu po oktavu, sve dok se nije izgubilo iz granice ~ujnosti. Nije postojao
nikakav ose}aj promene kretanja, ali on iznenada primeti da zvezde hrle preko
ekrana. Zemlja se ponovo pojavi, zatim skliznu u stranu, pa izi|e jo{ jednom, u
ne{to promenjenom polo`aju. Brod je 'ni{anio', nji{u}i se svemirom poput igle na
kompasu koja tra`i sever. Minutima se nebo okretalo i izvijalo oko njih, sve dok
se brod kona~no nije umirio; najzad je postao d`inovski projektil usmeren ka
zvezdama.
U sredi{tu ekrana nalazio se veliki prsten Sedam Sunaca, prelivaju}i se u
rasko{nosti duge. Zemlja se jo{ malo videla, kao tamni srp oivi~en zlatnom i
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 119/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
grimiznom bojom zalaska sunca. Alvin je shvatio da se upravo doga|a ne{to {to
nakriljuje sva njegova iskustva. ^ekao je, dr`e}i se za stolicu, dok su sekunde
sporo promicale, a Sedam Sunaca ble{talo na ekranu.
Nije bilo nikakvog zvuka, ve} samo iznenadni trzaj koji je zamutio vidik;
istog trena, Zemlje je nestalo, kao da ju je pomela neka d`inovska ruka. Bili su
sami u svemiru, sami sa zvezdama i neobi~no smanjenim suncem, Zemlja je
i{~ezla kao da je nikada nije bilo.
Ponovo je usledio trzaj, propra}en ovoga puta slaba{nim zvukom, kao da su
po prvi put generatori napregli jedan zama{niji deo svojih mo}i. Pa ipak, za
trenutak je izgledalo da se ni{ta ne doga|a; a onda je Alvin primetio da je i samo
sunce nestalo i da zvezde lagano promi~u pored broda. Osvrnuo se za ~as unazad
- i nije video ni{ta. Nebo je pozadi bilo potpuno i{~ezlo, zastrto polukuglom no}i.
Video je kako zvezde uranjaju u nju, da bi odmah nestale poput iskrica koje
padaju u vodu. Brod se kretao znatno br`e od svetlosti i Alvin je shvatio da se
vi{e ne nalaze u poznatom svemiru Zemlje i Sunca.
Kada se i po tre}i put razlegao iznenadni, vrtoglavi trzaj, srce mu je gotovo
prestalo da kuca. Neobi~na zamrljanost vidnog polja sada je bila potpuna: za
trenutak nije mogao da razabere svoju okolinu, koja kao da se sasvim izvitoperila.
Smisao ovog izvitoperenja sinuo mu je u magnovenju lucidnosti ~ije poreklo nije
mogao objasniti. Ono {to je video bila je stvarnost, a ne samo opsena oka. Dok
je prolazio kroz tananu opnu Sada{njosti, uhvatio je odsev promena koje su se
zbivale u prostoru oko njega.
U istom trenutku, brujanje generatora pretvorilo se u grmljavinu koja je
potresla brod - nesumnjivo upe~atljiv zvuk, po{to je to bilo prvi put da Alvin ~uje
krik protesta neke ma{ine. A onda je sve bilo gotovo i iznenad muk po~eo je da
mu odzvanja u u{ima. Veliki generatori obavili su svoj posao; oni vi{e ne}e biti
potrebni do kraja puta. Zvezde ispred njih blistale su plavo-belom bojom, da bi
potom nestajale u ultraljubi~astoj. Pa ipak, nekom ~arolijom Nauke ili Prirode,
Sedam Sunaca jo{ je bilo vidljivo, mada su se sada njihovi polo`aji i boje donekle
promenili. Brod je hrlio ka njima kroz tunel tame, sa one strane granica prostora
i vremena, brzinom koja je nadma{ala mogu}nosti poimanja ljudskog uma.
Te{ko se moglo poverovati da su izba~eni iz Sun~evog sistema brzinom
koja }e ih, ukoliko ne bude smanjena, ubrzo provesti kroz srce Galaksije i zaputiti
u ogromnu prazninu koja je zjapila iza nje. Alvin i Hilvar nisu bili u stanju da
doku~e stvarnu veli~inu prevaljenog puta; velike sage o istra`ivanjima potpuno su
promenile ^ovekovo vi|enje Vaseljene, a ~ak i sada, mnogo miliona stole}a
kasnije, drevno predanje jo{ nije sasvim zamrlo. Legende su pri~ale o jednom
brodu koji je oplovio Kosmos od izlaska do zalaska sunca. Pred takvim brzinama,
milijarde milja koje su razdvajale zvezde nisu predstavljale ni{ta. Alvinu se ovo
putovanje ~inilo samo malo ve}e i ~ak mo`da manje opasnije od prve vo`nje za
Lis.
Hilvar je prvi izrekao zajedni~ke misli dok je Sedam Sunaca blago sjalo pred
njima.
"Alvine", primeti on, "ovo ustrojstvo ne mo`e biti prirodnog porekla."
Prijatelj mu klimnu glavom.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 120/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 121/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 122/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
20.
Planeta kojoj su se pribli`avali bila je udaljena svega nekoliko miliona milja i
li~ila je na predivnu kuglu vi{ebojne svetlosti. Na njenoj povr{ini nije moglo biti
tame, jer dok bi se okretala ispod Sredi{njeg Sunca, preko neba bi joj se nizale
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 123/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
jedna za drugom ostale zvezde. Alvin je sada jasno razabrao zna~ajne re~i koje je
Gospodar izgovorio na samrti: Divno je posmatrati raznobojne senke na
planetama ve~ne svetlosti.
Sada su se nalazili tako blizu, da su mogli uo~iti kontitnente, okeane i
tananu izmagalicu atmosfere. Postojalo je, me|utim, ne{to zbunjuju}e u vezi sa
linijama obale i oni ubrzo shvati{e da je podela izme|u kopna i vode neobi~no
pravilna. Kontineti planete nisu bili onakvi kakvim ih je Priroda uobli~ila: ali
preoblikovanje jednog sveta jama~no je moralo biti tri~av zadatak za one koji su
sazdavali njena sunca!
"Ovo uop{te nisu okeani!" uzviknu Hilvar iznenada. "Pogledaj, na njima
postoje neke {are!"
Tek kada je planeta postala bli`a, Alvin je jasno uo~io {ta mu je prijatelj
imao na umu. Razabrao je tanu{ne pruge i linije du` ivica kontinenata, prili~no
unutar onoga {to je on dr`ao da su granice mora. Prizor ga je ispunio
iznenadnom sumnjom, po{to je odve} dobro razumeo zna~enje ovih linija.
Jednom ih je ve} video u pustinji oko Diaspara i one su mu stavile do znanja da
je putovanje bilo uzaludno.
"Ova planeta je suva kao Zemlja", re~e on tupo. "Sva voda je nestala sa
nje: one {are predstavljaju slana korita isparelih mora."
"Oni nikada ne bi dopustili da se to dogodi", uzvrati Hilvar. "Uostalom,
mislim da smo i te kako zakasnili."
Njegovo razo~arenje bilo je tako gorko, da Alvin nije na{ao re~i kojima bi
nastavio razgovor; u ti{ini je zurio u veliki svet pod sobom. Upe~atljivom
sporo{}u, planeta se okretala ispod broda, dok joj se povr{ina veli~anstveno
podizala njima u susret. Kona~no su mogli da razaznaju zdanja: si}u{ne bele
okorine nalazile su se svuda, izuzev po okeanskim koritima.
Jednom je ovaj svet bio Sredi{te Vaseljene. Sada je utihnuo, vazduh je bio
prazan, a na tlu se nije prime}ivao ni trag nekog pokreta koji bi govorio o `ivotu.
Pa ipak, brod je i dalje svrhovito klizio iznad smrznutog kamenog mora - mora
koje se tu i tamo nabiralo u velike talase {to su prkosili ve~nosti.
A onda se brod zaustavio, kao da je robot stigao do samog izvori{ta svojih
se}anja. Ispod njih se nalazio stub od sne`nobelog kamena, uzdi`u}i se iz sredi{ta
jednog ogromnog, mramornog amfiteatra. Alvin je malo sa~ekao; a onda, po{to
je ma{ina ostala nepomi~na, upravio ju je ka zemlji, blizu podno`ja stuba.
Sve do tog trenutka, Alvin se nadao da }e prona}i `ivot na planeti. Nada je
iskopnila istog ~asa kada se vazdu{na komora otvorila. Nikada ranije u `ivotu, ~ak
ni u pusto{i [almirana, on se nije obreo u tako mrkloj ti{ini. Na Zemlji je uvek
postojalo brujanje glasova, vreva `ivih bi}a ili hujanje vetra. Ovde nije bilo ni
pomena od toga, niti }e ikada vi{e biti.
"Zbog ~ega si nas doveo ovamo?" upita Alvin. Odgovor ga je malo
zanimao, ali inercija istra`ivanja i dalje ga je gonila napred, iako je izgubio svaku
volju da to nastavi.
"Gospodar je po{ao odavde", uzvrati robot.
"Pomislio sam da }e to biti obja{njenje", re~e Hilvar.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 124/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 125/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Ove zgrade ne ulivaju sigurnost. Pogledaj sve ono otpalo kamenje tamo;
pravo je ~udo da se jo{ dr`e. Da je na ovoj planeti bilo oluja, one bi se sigurno
odavno sru{ile. Mislim da ne bi bilo mudro ulaziti u njih."
"Nisam ni imao nameru; posla}u robota, po{to on mo`e da se kre}e znatno
br`e od nas i ne}e izazvati nikakav poreme}aj zbog koga bi mu se krov sru~io na
glavu."
Hilvar se slo`io s ovom merom predostro`nosti, ali je tako|e zahtevao jednu
koju je Alvin prevideo. Pre no {to robot krene na zadatak, izda}e neophodna
uputstva gotovo podjednako inteligentnom mozgu broda, tako da se, ma {ta se
dogodilo pilotu, oni uvek mogu bezbedno vratiti na Zemlju.
Bilo je potrebno malo vremena da se kona~no uvere da na ovom svetu
nema ni~eg zanimljivog za njih. Zajedno su osmotrili milje praznih i pra{inom
prekrivenih hodnika i prolaza koji su promicali ekranom, kako je robot istra`ivao
pusti lavirint. Sva zdanja projektovana za inteligentna bi}a, ma kakvog oblika bila
njihova tela, moraju odgovarati odre|enim temeljnim zakonima, tako da ubrzo ~ak
i najneobi~niji arhitektonski oblici prestaju da izazivaju iznena|enje, dok um
po~inje da biva hipnotisan beskrajnim ponavljanjem, koje sputava primanje novih
utisaka. Izgledalo je da su ove zgrade bile predvi|ene isklju~ivo za stanovanje, a
bi}a koja su tu `ivela po veli~ini su pribli`no odgovarala ljudima. Nije isklju~eno da
su to bili ljudi; dodu{e, postojao je veliki broj soba i prostorija u koje su mogla da
u|u samo bi}a sa sposobno{}u letenja, ali to jo{ nije zna~ilo da su neimari grada
imali krila. Sasvim su mogli da koriste pojedina~ne antigravitacione ure|aje, koji
su nekada bili u op{toj upotrebi u Diasparu, ali im sada nije bilo ni traga.
"Alvine", re~e najzad Hilvar, "mogli bismo protra}iti milion godina istra`uju}i
ove zgrade. O~igledno je da one nisu tek tako napu{tene, ve} je iz njih odneseno
sve {to ima neku vrednost. Ovde samo gubimo vreme."
"[ta onda predla`e{?" upita Alvin.
"Trebalo bi da obi|emo jo{ dva ili tri podru~ja na planeti kako bismo videli
da li su istovetna sa ovim, {to ja o~ekujem. Onda bismo mogli brzo ispitati ostale
planete i spustiti se samo ako su su{tinski druga~ije ili ako primetimo ne{to
neobi~no. To je sve {to mo`emo u~initi, izuzev ako ne nameravamo da ovde
provedemo ostatak `ivota."
Zaklju~ak je bio ta~an; cilj im je bio da uspostave kontakt sa inteligencijom,
a ne da vr{e arheolo{ka istra`ivanja. Prvi zadatak mogao se obaviti samo za
nekoliko dana, ako je uop{te bio izvodljiv. Drugi bi uzeo vekove mukotrpnog rada
armija ljudi i robota.
Napustili su planetu dva ~asa kasnije i prili~no im je bilo milo {to odlaze.
Alvin je stekao utisak da je ovaj svet beskrajnih zgrada ~ak i dok je vrvio `ivotom
izgledao prili~no sumorno. Nije bilo ni traga parkovima ili otvorenim prostorima
gde je mogla da buja vegetacija. Bio je to potpuno jalov svet i te{ko se mogla
predo~iti psihologija bi}a koja su ga nastanjivala. Ako je i naredna planeta
istovetna sa ovom, zaklju~io je Alvin, odusta}e od nasumi~nog traganja.
Ali to nije bilo tako; u stvari, ve}a razli~itost nije se mogla zamisliti.
Ova planeta nalazila se bli`e suncu i ~ak je i iz svemira bilo jasno da je na
njoj toplo. Delimi~no su je prekrivali niski oblaci, ukazuju}i da vode ima u izobilju,
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 126/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
ali nije bilo traga okeanima. Isto tako, ni{ta nije govorilo o prisustvu inteligencije;
napravili su dva kruga oko planete, ne primetiv{i nikakav artefakt. ^itava kugla,
od polova do polutara, bila je opto~ena pla{tom zelenila koje nije izgledalo nimalo
privla~no.
"Mislim da }emo morati da budemo veoma oprezni ovde", re~e Hilvar.
"Ovaj svet je `iv, a ne dopada mi se boja rastinja. Najbolje }e biti da ostanemo u
brodu i da uop{te ne otvaramo vazdu{nu komoru."
"^ak ni robota da ne {aljemo napolje?"
"^ak ni to. Vi ste zaboravili {ta su bolesti; moj narod, dodu{e, zna kako da
izi|e na kraj sa njima, ali sada smo daleko od ku}e, a ovde mo`da ima opasnosti
koje se ne mogu predvideti. Mislim da je ovaj svet sasvim izvitoperen. Nekada je
jama~no bio veliki vrt ili park, ali po{to je napu{ten, Priroda je ponovo zavladala
njime. Nikada ne bi mogao biti ovakav da je sistem nastanjen."
Alvin nije sumnjao da je Hilvar u pravu. U biolo{kom rasulu dole postojalo
je ne{to zlo, ne{to negostoljubivo prema redu, i pravilnosti na kojima su se
temeljili Lis i Diaspar. Tu je neprekidna borba besnela ve} milijardu godina; bilo
je mudro kloniti se pre`ivelih.
Oprezno su se spustili na veliku, ravnu ledinu, tako jednoobraznu da je
njena zaravnjenost odmah izazivala podozrenje. Kotlina je bila oivi~ena vi{im
terenom, potpuno obraslim drve}em, ~ija je visina mogla samo da se naga|a; bilo
je tako gusto zbijeno i tako prepleteno sa ni`im {ipra`jem, da su mu stabla
doslovce ostala zapretena. Oko vrha kro{nji letela su mnogobrojna krilata
stvorenja, koja su se kretala tako brzo da se nije moglo re}i da li su posredi ptice,
insekti ili mo`da ne{to tre}e.
Tu i tamo, ponekom {umskom d`inu uspevalo je da za nekoliko desetina
stopa nadvisi svoje ratoborne susede, koji su na kratko sklopili savez da ga suzbiju
nadole i da potru prednost koju je stekao. Bez obzira na ~injenicu {to je to bio
be{umni rat, vo|en odve} sporo da bi se uo~io, postojao je svepro`imaju}i utisak
nemilosrdnog, neizmirljivog sukoba.
Nasuprot tome, ravnica je izgledala mirna i li{ena zbivanja. Bila je gotovo
besprekorno vodoravna i kao prekrivena tanu{nom, ~vrstom travom. Lako su
prodrli gotovo petnaest stopa u nju, nije bilo nikakvog traga `ivotinjskom svetu,
{to se Hilvaru u~inilo pomalo iznena|uju}im. Mo`da se on prestra{eno povukao u
ve}u dubinu, kada se brod spustio.
Lebdeli su iznad same ravnice, dok je Alvin poku{avao da ubedi Hilvara da
nema nikakve opasnosti ako otvore vazdu{nu komoru, a ovaj mu strpljivo
obja{njavao osnovne pojmove o bakterijama, gljivama, virusima i mikrobima;
Alvin je ove stvari te{ko mogao da sebi predo~i, a jo{ te`e da ih dovede u vezu
sa sobom. Rasprava je trajala ve} nekoliko minuta, kada su iznenada primetili
neobi~nu ~injenicu. Sa video-ekrana, koji je samo trenutak ranije prikazivao {umu
pred njima, najednom je nestala slika.
"Jesi li ga ti isklju~io?" upita Hilvar, ~iji je um, kao i obi~no, za deli}
sekunde bio br`i od Alvinovog.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 127/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 128/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 129/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
OPASNOST
NE PRIBLI@UJTE SE
To je bilo sve. Poruka nije izra`ena re~ima, ve} ~istom mi{lju. Alvin je
shvatio da bi svako bi}e, bez obzira na nivo inteligencije, primilo isto
uopozorenje, na istovetan, nepogre{iv na~in: neposredno u dubine uma.
Bila je to opomena, ne pretnja. Ne{to im je govorilo da ona nije uperena
protiv njih; trebalo je da im pru`i za{titu. Ovde postoji ne{to izuzetno opasno -
kao da je glasilo upozorenje - a mi, koji smo to stvorili, ne `elimo da iko
nastrada, tako {to }e nehotice natrapati na to.
Alvin i Hilvar ustuknuli su nekoliko koraka, a zatim se me|usobno
pogledali, ~ekaju}i da neko prvi progovori i ka`e {ta ima na umu. Hilvar je prvi
sabrao utiske.
"Bio sam u pravu, Alvine", re~e. "Ovde nema razumnih bi}a, Upozorenje je
automatsko: na{e prisustvo ga aktivira kada se isuvi{e pribli`imo."
Alvin je klimnuo u znak saglasnosti.
"Pitam se {ta su poku{ali da za{tite", re~e. "Pod ovim kupolama mogu da se
nalaze zgrade... bilo {ta, zapravo."
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 130/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
21.
Spustili su se nedaleko od popri{ta drevne tragedije i lagano krenuli,
~uvaju}i dah, prema ogromnoj, razbijenoj trupini, koja se uznosila nad njima.
Samo je jedan kratak deo broda - kljun ili krma - ostao ceo; ostatak je verovatno
uni{ten prilikom eksplozije. Dok su se pribli`avali olupini, jedna misao iznenada se
za~ela u Alvinovoj svesti, postaju}i sve razlo`nija, da bi kona~no stekla status
izvesnosti.
"Hilvare", re~e on, na{av{i da je te{ko pri~ati i kora~ati u isto vreme,
"mislim da je ovo brod koji se spustio na prvu planetu {to smo je posetili."
Hilvar samo klimnu, hotev{i da u{tedi vazduh. Ista pomisao ve} je i njemu
pala na pamet. Bila je to dobra pouka neopreznim posetiocima. Nadao se da
Alvinu ne}e proma}i ovo naravou~enije.
Stigli su do trupine i bacili pogled u otvorenu unutra{njost broda. Imali su
utisak da im se pred o~ima nalazi ogromna zgrada koja je grubo raspolu}ena;
podovi, zidovi, i tavanice, prelomljeni u ta~ki eksplozije, pru`ali su izvitoperenu
sliku popre~nog preseka broda. Alvin se upitao kakva neobi~na bi}a i dalje
po~ivaju na mestima gde ih je smrt zatekla u olupini njihove letelice.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 131/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Ne razumem", re~e Hilvar iznenada. "Ovaj odeljak broda te{ko je o{te}en,
ali je ipak prili~no sa~uvan. Gde se deo ostatak? Da se letelica nije prepolovila u
svemiru, posle ~ega je ova trupina pala ovde?"
Odgovor su saznali tek kada su robota ponovo poslali u istra`ivanje, a i
sami ispitali podru~je oko olupine. Nije bilo ni prisenka sumnje; sve ograde koje
su mogli imati nestale su kada je Alvin prona{ao na malom brdu pored broda niz
niskih humki, od kojih je svaka bila duga~ka po deset stopa.
"Dakle, spustili su se ovde", nastavi Hilvar, "i prenebregli upozorenje. Bili su
ljubopitljivi, ba{ kao i ti. Poku{ali su da otvore kupolu."
Pokazao je na drugu stranu kratera, prema glatkoj opni i dalje bez belega, u
koju su otputovali vladaoci ovog sveta zapreli svoja blaga. Ali to vi{e nije bila
kupola; sada se videla gotovo cela kugla, po{to je tle u kome je postavljena
dignuto u vazduh.
"Uni{tili su vlastiti brod i mnogi su tu poginuli. No, bez obzira na to, uspelo
im je da ga nekako okrpe i da se ponovo otisnu u svemir; odbacili su ovaj
odeljak i sve {to je bilo od neke vrednosti. Kakav je to poduhvat morao biti!"
Alvin ga gotovo nije ~uo. Posmatrao je neobi~an znak koji ga je najpre
privukao na ovo mesto: bila je to tanka cev, oko koje se nalazio vodoravni krug
na tre}ini puta od vrha. Ma kako mu izgledao stran i nepoznat, Alvin je mogao
da odgovori na nemu poruku koju je ovaj nosio niz vekove.
Pod tim kamenovima - ukoliko bi odlu~io da ih razgrne - ~ekalo ga je
re{enje bar jedne zagonetke. Ali ona je mogla i da ostane tajna; bilo ko da su
ova bi}a, ona su zavredila pravo na ve~ni spokoj.
Hilvar je gotovo pre~uo re~i koje je Alvin pro{aputao dok su se lagano
vra}ali ka brodu.
"Nadam se da su stigli ku}i", re~e.
"A kuda sad?" upita Hilvar, kada su ponovo do{li u svemir.
Alvin je zami{ljeno pogledao ekran pre no {to je odgovorio.
"Misli{ li da bi trebalo da se vratim?" upita.
"To bi bilo mudro. Sre}a nas mo`da ne}e jo{ dugo pratiti, a ko zna kakva
nas jo{ iznena|enja ~ekaju na ovim planetama."
Bio je to glas zdravog razuma i opreznosti i Alvin je bio spreman da mu
sada posveti ve}u pa`nju nego {to bi to u~inio nekoliko dana ranije. Ali prevalio
je veliki put i ceo `ivot ~ekao na ovaj trenutak; ne}e se vratiti dok jo{ ima toliko
mnogo da se vidi.
"Od sada }emo ostati u brodu", re~e, "i nigde se ne}emo spustiti na
povr{inu. Tako }emo biti dovoljno bezbedni."
Hilvar je slegao ramenima, kao da odbija da prihvati bilo kakvu
odgovornost za ono {to se mo`e ubudu}e dogoditi. Sada, kada je Alvin pokazao
izvesnu meru opreza, nije mu se ~inilo odve} mudrim da prizna da je i on
podjednako radoznao da nastave istra`ivanje, premda je odavno izgubio svaku
nadu da }e na nekoj od ovih planeta sresti razumni `ivot.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 132/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
su posetili; bio je opto~en istim pokrovom modrog zelenila. Nije postojao nikakav
razlog da se tu spuste; ta pri~a ve} im je bila poznata.
Alvin je odveo brod nisko iznad povr{ine satelita; nije mu bilo potrebno
upozorenje slo`enog mehanizma koji ga je {titio da bi shvatio da ovde nema
atmosfere. Sve senke imale su o{tru, jasnu ivicu i nije bilo potpunog prelaza
izme|u dana i no}i. Bio je to prvi svet na kome je video ne{to {to je delimi~no
odgovaralo no}i, po{to je na podru~ju gde su uspostavili prvi kontakt iznad
obzorja stajalo samo jedno od udaljenijih sunaca. Predeo se kupao u
tamnocrvenoj svetlosti, kao da je bio uronjen u krv.
Nekoliko milja leteli su povrh planina, koje su i dalje bile reckave i o{tre
kao u daleko vreme svog ro|enja. Ovaj svet nikada nije upoznao promenu ili
propadanje, niti su ga ikada spirali vetrovi i ki{e. Ovde nisu bili potrebni vodovi
ve~nosti da bi o~uvali predmete u njihovoj prvobitnoj sve`ini.
Ali ako nije postojao vazduh, onda nije moglo biti `ivota - ili mo`da jeste?
"Razume se", re~e Hilvar, kada mu je Alvin postavio to pitanje, "nema
ni~eg biolo{ki apsurdnog u toj pomisli. @ivot ne mo`e da se za~ne u
bezvazdu{nom prostoru, ali je zato u stanju da razvije oblike koji tu mogu da
opstanu. To se sigurno doga|alo milionima puta, kad god bi neka nastanjena
planeta izgubila atmosferu."
"Ali da li se mo`e o~ekivati da inteligentni oblici `ivota postoje u vakuumu?
Zar se oni ne bi obezbedili protiv gubitka vazduha?"
"Verovatno, ukoliko bi se to dogodilo po{to su dostigli odre|en nivo
inteligencije, da preduprede jednu takvu pojavu. Ali ako je atmosfera nestala dok
su se oni jo{ nalazili na primitivnom nivou, morali bi se ili prilagoditi ili i{~eznuti.
Po{to bi se prilagodili, mogli su razviti veoma visoku inteligenciju. U stvari, to bi
se po svoj prilici dogodilo: podsticaj bi bio veoma veliki."
Alvin je zaklju~io da je rasprava bila ~isto teorijske prirode, bar {to se ove
planete ti~e. Nigde nije bilo nikakvog traga da je na njoj nekada postojao `ivot,
razuman ili bilo kakav drugi. Ali, u tom slu~aju, kakva je bila svrha ovog mesta?
Alvin je bio ~vrsto uveren da je ~itav vi{e~lani sistem Sedam Sunaca ve{ta~kog
porekla, {to zna~i da je i ovaj svet morao biti deo velikog projekta.
Nije bilo daleko od pameti da je on zami{ljen isklju~ivo kao ukras: na taj
na~in bi nebo iznad njegovog d`inovskog sadruga dobilo mesec. No, ~ak i da je
to bilo posredi, ~inilo se vi{e nego verovatnim da bi i njemu bila pridodana neka
namena.
"Gledaj", re~e Hilvar, pokazav{i na ekran. "Tamo, nadesno."
Alvin je promenio smer kretanja broda i predeo se iskosio pod njim.
Crveno osvetljene stene slile su se u neprekidan niz, usled brzine njihovog
kretanja; a onda se slika ponovo umirila i ispod njih se pojavio nepogre{ivi znak
`ivota.
Nepogre{iv - ali i obmanjuju}i. Uzeo je oblik {iroko rasprostrtog niza vitkih
stubova, me|usobno udaljenih po stotinu stopa, a dva puta toliko visokih. Pru`ali
su se u daljinu, gube}i se u hipnoti~koj perspektivi, sve dok ih obzorje nije
progutalo.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 133/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 134/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
prilika da se kretala sasvim polako; mo`da su joj bile potrebne godine da sru{i
ove stubove."
Alvinova ma{ta brzo je upotpunila pojedinosti u pogledu kojih on, me|utim,
nikada nije mogao biti sasvim siguran. Nije uop{te sumnjao da je Hilvarova
analiza u osnovi ta~na i da je neko botani~ko ~udovi{te, koje se mo`da kretalo
odve} sporo da bi se to primetilo, odista vodilo pu`evsku ali neumornu borbu
protiv barijere koja ga je sputavala.
Mo`da je jo{ `ivo, posle veoma mnogo vremena, i slobodno tumara
povr{inom ove planete. Bilo bi, me|utim, beznade`no dati se u potragu za njim,
po{to bi to zna~ilo prokrstariti uzdu` i popreko ~itavu kuglu. Nasumice su ispitali
nekoliko kvadratnih milja oko procepa i prona{li jedno veliko kru`no polje
ro{avosti, pre~nika gotovo pet stotina stopa, gde se stvorenje o~igledno zaustavilo
da bi se nahranilo - ukoliko se ova re~ mogla primeniti na organizam koji je na
neki na~in crpeo hranljive sastojke iz ~vrste stene.
Kada su ponovo uzleteli u svemir, Alvin je osetio kako ga ophrvava
neobi~an zamor. Video je tako mnogo, ali je nau~io sasvim malo. Bilo je mno{tvo
~udesa na svim planetama, ali ono za ~im je tragao nestalo je veoma davno.
Znao je da ne bi imalo svrhe obi}i i ostale svetove Sedam Sunaca. Ako u
Vaseljeni jo{ postoje razumna bi}a, kuda da krene u potragu za njima? Bacio je
pogled prema zvezdama ra{trkanim poput pra{ine preko video-ekrana, shvativ{i
da vreme koje mu je preostajalo ipak nije dovoljno da ih sve istra`i.
Sna`nije nego ikada ranije, po~eo je da ga obuzima ose}aj usmljenosti i
poti{tenosti. Kona~no mu je postao jasan strah Diaspara od ogromnih
prostranstava Vaseljene, u`as koji je nagnao njegov narod da se zbije u mali
mikrokosmos svog grada. Bilo je te{ko poverovati da su, posle svega, oni bili u
pravu.
Okrenuo se prema Hilvaru, tra`e}i neku potporu. Ali Hilvar je nepomi~no
stajao, ~vrsto stisnutih pesnica i sa staklastim pogledom u o~ima. Glava mu je bila
nagnuta na jednu stranu; ~inilo se da ne{to oslu{kuje, napre`u}i sva ~ula ka
praznini oko njih.
"[ta je?" upita `urno Alvin. Morao je da ponovi pitanje da bi Hilvar obratio
pa`nju na njega. I dalje je zurio u ni{tavilo kada je najzad odgovorio.
"Ne{to dolazi", re~e polako. "Ne{to {to ne razumem."
Alvinu se u~inilo da je u kabini najednom postalo veoma hladno i da su
ko{mari njegove rase o Osvaja~ima naprasno vaskrsli u svoj svojoj u`asnosti. Uz
napor volje koji mu je iscrpeo gotovo svu snagu, uspeo je da odagna paniku iz
uma.
"Je li prijateljsko?" upita. "Da li da naredim povratak na Zemlju?"
Hilvar nije odgovorio na prvo pitanje, ve} samo na drugo. Glas mu je bio
sasvim slab, ali nije odavao nikakav znak uznemirenosti ili straha. Pre je sadr`ao
veliku za~u|enost i radoznalost; to sa ~ime se susreo bilo je tako iznena|uuju}e
da nije imao kada da se bak}e Alvinovim bri`nim raspitivanjem.
"Zakasnio si", re~e. "Ve} je ovde."
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 135/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Galaksija se mnogo puta okrenula oko vlastite ose od kada se svest prvi put
za~ela u Vanomondu. Tek nejasno se prise}ao tih ranih epoha i bi}a koja su
bdela nad njim - ali jo{ je dobro pamtio poti{tenost koja ga je obuzela po{to su
ona oti{la i ostavila ga samog me|u zvezdama. U potonjim vekovima, on je lutao
od sunca do sunca, polako razvijaju}i i pove}avaju}i svoje mo}i. Nekada je sanjao
o tome da ponovo sretne one koji su pomogli njegovo ro|enje iako je taj san u
me|uvremenu prili~no izbledeo, ipak nije sasvim nestao.
Na bezbroj svetova prona{ao je tragove koje je `ivot ostavio za sobom, ali
razum je otkrio samo jednom: me|utim, od Crnog Sunca pobegao je glavom bez
obzira. Vaseljena je, sre}om, veoma velika, a traganje jedva da je po~elo.
Bez obzira na to {to je poticao sa velike udaljenosti u prostoru i vremenu,
d`inovski prasak energije iz srca Galaksije dopro je do Vanamonda kroz napon
svetlosnih godina. Sasvim se razlikovao od zra~enja zvezda, pojaviv{i se u
njegovom polju svesti isto tako nenadano kao i trag meteora na vedrom no}nom
nebu. Vanamond se vinuo kroz prostor i vreme ka njemu, ka poslednjem trenu
njegovog postojanja, odbaciv{i od sebe {to je bolje umeo mrtvo, nepromenljivo
ustrojstvo pro{losti.
Duga~ko, metalno obli~je, beskrajno slo`enog sklopa, izgledalo mu je
nedoku~ivo, po{to mu je bilo u podjednakoj meri strano kao i gotovo sve stvari
fizi~kog sveta. Jo{ je imalo oko sebe oreol energije koji ga je prizvao kroz
Vaseljenu, ali to ga sada vi{e nije zanimalo. Pa`ljivo, uz tananu snebivljivost divlje
`ivotinje koja se priprema za let, hitnuo se ka dva uma koja je otkrio.
Istog ~asa je shvatio da je njegovo dugo traganje najzad urodilo plodom.
Alvin je zgrabio Hilvara za ramena i `estoko ga prodrmao, nastoje}i da ga
povrati u stvarnost.
"Reci mi {ta se doga|a!" zavapi. "[ta `eli{ da uradim?"
Odbludeli, neodre|eni pogled polako se izgubio iz Hilvarovih o~iju.
"Jo{ mi nije jasno", re~e, "ali nema mesta bojazni u to sam siguran. Ma {ta
da je posredi, ne}e nam nauditi. Izgleda samo... radoznalo."
Alvin je upravo zaustio da odgovori, kada ga je iznenada pro`eo ose}aj
razli~it od svih koje je iskusio ranije u `ivotu. Izgledalo je da mu se telom {iri
nekakva topla, titrava jara; trajalo je samo nekoliko sekundi, ali kada se okon~alo,
on vi{e nije bio samo pre|a{nji Alvin. Ne{to je delilo njegov mozak, preklapaju}i
ga kao {to bi jedan krug delimi~no prekrio drugi. Tako|e je bio svestan velike
brzine Hilvarovog uma, koga je isto tako obuzelo neobi~no stvorenje {to se
spustilo na njih. Ose}aj je pre bio neobi~an nego prijatan: tek posredstvom njega,
Alvin je prvi put naslutio pravu telepatiju: sposobnost koja je kod njegovog
naroda toliko zakr`ljala da se sada mogla koristiti jedino za upravljanje ma{inama.
Alvin se smesta pobunio kada je Seranis poku{ala da mu zaposedne um, ali
ovom nametanju nije se usprotivio. To bi bilo uzaludno, a sada je znao da ovo
stvorenje, ma {ta ina~e bilo, nije neprijateljski raspolo`eno. Opustio se, prihvativ{i
bez otpora ~injenicu da mu nesravnjivo ve}a inteligencija od njegove istra`uje um.
Ovo uverenje, me|utim, nije bilo sasvim ta~no.
Vanamondu je odmah bilo jasno da je jedan od dva uma znatno
predusretljiviji i prijem~iviji od drugog. Mogao je da ka`e da ih je njegovo
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 136/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 137/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
22.
Jeseraku je palo na um da bi ova konferencija izgledala sasvim nezamislivo
do pre svega nekoliko dana. [est posetilaca iz Lisa sedelo je naspram Ve}a, za
stolom postavljenim preko otvorenog kraja potkovice. Postojala je izvesna ironija
u se}anju da je ne tako davno Alvin stajao na istom mestu i saslu{ao odluku Ve}a
da Diaspar mora ponovo biti zatvoren od sveta. Sada je svet uz odmazdu prodro
unutra - i to ne samo svet, ve} i Vaseljena.
Ve}e je ve} bilo promenjeno. Nedostajalo je ~ak pet njegovih ~lanova. Oni
nisu bili u stanju da se suo~e sa odgovornostima i problemima {to su ih sada
~ekali i zato su radije krenuli Kedronovim stopama. To je dokaz, pomislio je
Jeserak, da je Diaspar propao, ako toliko njegovih `itelja nije u stanju da prihvati
prvi izazov u mnogo miliona godina. Vi{e hiljada gra|ana ve} je pobeglo u kratak
zaborav Banki Se}anja, sa nadom da }e kriza pro}i kada se probude i da }e
Diaspar ponovo biti onaj stari. Ali ~ekalo ih je razo~arenje.
Jeserak je uzet da popuni jedno upra`njeno mesto u Ve}u. Iako je postojala
izvesna podozrivost prema njemu, s obzirom na to da je bio zadu`en kao Alvinov
staratelj, njegovo prisustvo o~igledno je bilo od su{tinske va`nosti, tako da niko
nije predlo`io izuze}e. Sedeo je na jednom kraju stola oblika potkovice, u
polo`aju koji mu je obezbe|ivao neke pogodnosti. Ne samo {to je mogao da
prou~ava profile posetilaca, ve} je bio u prilici da vidi i lica svojih kolega ve}nika,
~iji su izrazi bili veoma pou~ni.
Nije vi{e postojao ni tra~ak sumnje da je Alvin bio u pravu i Ve}e je polako
shvatalo ovu neprijatnu istinu. Izaslanici iz Lisa bili su u stanju da misle znatno
br`e od najizvrsnijih umova Diaspara. No, to nije bila njihova jedina prednost,
po{to su tako|e ispoljili izuzetno visok stepen usagla{enosti, za koji je Jeserak
pretpostavljao da predstavlja plod njihovih telepatskih mo}i. Upitao se da li ~itaju
misli Ve}nika, ali je zaklju~io da ne bi prekr{ili sve~ano obe}anje bez koga bi ovaj
skup bio nemogu}.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 138/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 139/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 140/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 141/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Diaspar nije bio ba{ zadovoljan {to ponovo vidi Alvina. Grad je i dalje bio
uzavreo, poput neke d`inovske ko{nice koja je `estoko uzdrmana {tapom. Jo{ se
nevoljno suo~avao sa stvarno{}u, ali oni koji su odbijali da priznaju postojanje
Lisa i spoljnjeg sveta nisu vi{e imali gde da se sakriju. Banke Se}anja prestale su
da ih primaju; oni koji su poku{ali da pobegnu u snove i da potra`e pribe`i{te u
budu}nosti sada su uzalud odlazili u dvoranu stvaranja. Rasta~u}i, hladni plamen
nije ih ~ekao, tako da se nisu mogli probuditi, sa ispranim umovima, sto hiljada
godina dalje niz reku vremena. Nikakve molbe upu}ene Centralnom Kompjuteru
nisu vredele, niti je on obja{njavao razloge onoga {to je ~inio. Neuspele pribeglice
morale su da se tu`no vrate u grad i da otvoreno pogledaju u o~i problemima
svog vremena.
Alvin i Hilvar spustili su se na periferiju parka, nedaleko od Ve}nice. Sve
do poslednjeg trenutka Alvin nije bio siguran da li }e mu uspeti da uvede brod u
grad kroz {titnike koji su ogra|ivali njegovo nebo od spoljenjg sveta. Nebeski svod
Diaspara, kao i sve drugo u vezi sa njim, bio je ve{ta~ki, ili bar dobrim delom
takav. No}, sa svojim zvezdanim podsetnicima na sve ono {to je ^ovek izgubio,
nikada nije smela da ugmi`e u grad; on je tako|e bio za{ti}en od oluja koje su
ponekad besnele pustinjom, ispunjavaju}i vazduh pokretnim zidovima peska.
Nevidljivi stra`ari pustili su Alvina da pro|e i kada se Diaspar raspostro pod
njim, on je najzad shvatio da se vratio ku}i. Ma koliko sna`no ose}ao zov
Vaseljene i svih njenih tajni, on je tu ro|en i tu pripada. Grad ga nikada nije
zadovoljavao, ali on bi mu se uvek vra}ao. Prevalio je pola puta kroz Galaksiju da
bi shvatio ovu jednostavnu istinu.
Gomila se okupila jo{ pre no {to se brod spustio i Alvin se upitao kako }e
ga primiti njegovi sugra|ani, sada kada se vratio. Posmatraju}i video-ekran pre
no {to }e otvoriti vazdu{nu komoru, lako je mogao razabrati njihova lica.
Preovla|uju}e ose}anje kao da je bila radoznalost . Ne{to {to je samo po sebi bilo
novo u Diasparu. Sa njom je bila izme{ana zebnja, po{to su se mestimi~no mogli
uo~iti nepogre{ivi znaci straha. Kao da nema nikog, pomisli Alvin pomalo
sumorno, ko se radovao njegovom povratku.
S druge strane, za Ve}e je on sigurno bio dobrodo{ao, premda ne iz ~isto
prijateljskih pobuda. Iako je on izazvao ovu krizu, niko osim njega nije mogao da
pru`i ~injenice na kojima }e se temeljiti budu}a politika. Bio je saslu{an sa
velikom pa`njom, dok je opisivao let do Sedam Sunaca i susret sa Venamondom.
Onda je odgovarao na mnogobrojna pitanja, sa strpljivo{}u koja je verovatno
iznenadila njegove sagovornike. Ubrzo je otkrio da ih najvi{e ti{ti strah od
Osvaja~a, iako uop{te nisu pominjali to ime; bili su o~igledno nesre}ni kada je on
neposredno izi{ao na sredu sa tim problemom.
"Ako se Osvaja~i jo{ nalaze u Vaseljeni", re~e Alvin Ve}u, "onda sam ih ja
jama~no morao sresti u samom njenom sredi{tu. Ali u sistemu Sedam Sunaca ne
postoji razuman `ivot; mi smo to ve} pogodili pre no {to nam je Venamond
potvrdio. Smatram da su Osvaja~i oti{li veoma davno; Venamond, koji je u
najmanju ruku star isto koliko i Diaspar, sasvim sigurno ne zna ni{ta o njima."
"Palo mi je ne{to na um", re~e iznenada jedan od ve}nika. "Mo`da je
Venamond potomak Osvaja~a, na neki na~in koji je sada izvan na{e mo}i
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 142/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 143/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 144/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 145/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
24.
Amfiteatar je bio projektovan da primi celokupno budno stanovni{tvo
Diaspara, i te{ko da je sada ijedno od njegovih deset miliona mesta ostalo
prazno. Dok je sa svoje osmatra~ke ta~ke visoko na ve{ta~kom obronku prelazio
pogledom po velikoj zakrivljenosti, Alvina je ona neodoljivo podse}ala na
[almiran. Dva kratera bila su istog oblika i gotovo iste veli~ine. Ukoliko bi se
{almiranski krater ispunio ljudima, on bi veoma nalikovao ovome.
Bila je, me|utim, jedna su{tinska razlika izme|u ova dva zemlji{ta. Velika
uvala [almirana stvarno je postojala, dok amfiteatar nije. Ne samo sada ve} ni
ranije; on je predstavljao samo utvaru, ustrojenje elektri~nih naboja, koji su
po~ivali u se}anju Centralnog Kompjutera sve dok ih neka potreba ne bi prizvala
u `ivot. Alvin je znao da se, zapravo, i dalje nalazi u svojoj sobi, ba{ kao {to je u
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 146/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
svojim domovima i ogromna masa sveta koja ga prividno okru`ava. Sve dok ne
bude ni{ta preduzeo da se pokrene sa tog mesta, opsena }e biti savr{ena. Lako
je mogao da poveruje da je Diaspar uklonjen i da su se svi njegovi `itelji okupili
ovde u ovom ogromnom ulegnu}u.
Doga|alo se tek jednom u hiljadu godina da se `ivot grada potpuno
zaustavi, kako bi se svi ljudi mogli sresti u Velikoj Skup{tini. Alvin je znao da je i
u Lisu dolazilo do odgovaraju}ih okupljanja. Bio bi to sastanak umova, ali bi
mo`da uz njega bio odr`an i prividan skup tela, podjednako nestvaran, ali
naizgled stvaran, kao i ovaj.
Mogao je prepoznati mnoga lica oko sebe, sve do granice dokle se moglo
videti golim okom. Na udaljenosti ve}oj od jedne milje i ~itavih hiljadu stopa ispod
nalazila se mala kru`na pozornica na koju je sada bila upravljena pa`nja ~itavog
sveta. Te{ko se moglo pomisliti da bi on uspeo bilo {ta da razabere sa tolike
udaljenosti, ali Alvin je znao da kada govor bude po~eo, on }e ~uti i videti sve
{to se zbiva podjednako jasno kao i svako drugi u Diasparu.
Pozornica se ispunila maglom; a onda se magla pretvorila u Kalitraksa,
vo|u grupe ~iji je zadatak bio da rekonstrui{e pro{lost na osnovu podataka koje je
Venamond doneo na Zemlju. Bio je to ogroman, gotovo nemogu} poduhvat, ne
samo zbog vremena koje je zahtevao. Samo jednom, uz mentalnu pomo} Hilvara,
Alvin je na ~as zavirio u um ~udnog bi}a koje su njih dvojica otkrili - ili koje je
otkrilo njih. Alvinu su Vanamondove misli izgledale isto tako nesuvisle kao i
hiljadu glasova koji bi zajedno vikali u nekoj ogromnoj, pe}ini punoj odjeka. Pa
ipak, ljudima iz Lisa uspevalo je da ih razmrse i da ih zabele`e, kako bi ih potom
natenane ispitali. Ve} su se pronosile glasine - koje Hilvar, me|utim, nije ni
potvr|ivao ni opovrgavao - da je otkriveno ne{to u toj meri neobi~no, {to gotovo
da nije imalo nikakvu sli~nost sa istorijom koju je ljudska rasa milenijumima
prihvatala kao stvarnu.
Kalitraks je po~eo da govori. Alvinu, kao i svima ostalima u Diasparu,
izgledalo je da jasan i odmeren glas dolazi sa nekog mesta udaljenog svega
nekoliko centimetara. A onda, na na~in koji se te{ko mogao opisati, ba{ kao {to
geometrija sna naru{ava zakone logike ali ne izaziva nikakvo iznena|enje u umu
spava~a, Alvin se obreo tik uz Kalitraksa, zadr`av{i u isto vreme svoje mesto
visoko na strmini amfiteatra. Paradoks ga nije zbunio; jednostavno ga je prihvatio
bez pitanja, kao i sve druge tajanstvenosti u vezi sa prostorom i vremenom koje
mu je nauka pru`ala.
Kalitraks je napravio veoma kratak pregled prihva}ene istorije rase. Govorio
je o nepoznatim narodima Ranih Civilizacija, koji su ostavili iza sebe tek pregr{t
velikih imena i predanja o Carstvu koja su polako bledela. Jo{ od samog po~etka,
glasila je pri~a, ^ovek je `udeo za zvezdama - da bi ih kona~no dostigao.
Milionima godina {irio se kroz Galaksiju, pot~injavaju}i sistem za sistemom. A
onda, iz tame sa one strane rubova Vaseljene, pohrlili su Osvaja~i i preoteli mu
sve {to je osvojio.
Povla~enje u Sun~ev sistem bilo je gorko i sigurno je trajalo mnogo vekova.
Prilikom ~uvene bitke oko [almirana umalo nije stradala i sama Zemlja. Kada se
sve okon~alo, ^oveku su preostala samo se}anja i svet na kome je ro|en.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 147/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 148/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 149/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 150/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 151/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
25.
Jeserak je kora~ao u nemom ~u|enju kroz ulice Diaspara, koji nikada ranije
nije video. Toliko se, u stvari, razlikovao od grada u kome je on proveo sve svoje
`ivote, da ga nikada ne bi prepoznao. Pa ipak, znao je da je to Diaspar, premda
nije zastao da porazmisli kako to zna.
Ulice su bile uske, zgrade ni`e, a park je nestao. Ili, bolje re~eno, jo{ nije
postojao. Bio je to Diaspar pre promene. Diaspar koji je stajao otvoren prema
svetu i Vaseljeni. Nebo iznad grada bilo je modroplavo i pro{arano rasparanim
pramenovima oblaka, koji su se lagano izvijali i okretali na vetru {to je pirio licem
mla|e Zemlje.
Kroz oblake i mimo njih prolazili su znatno opipljiviji nebeski putnici.
Miljama iznad grada, operva`u}i svod svojim be{umnim dezenom, brodovi koji su
povezivali Diaspar sa spoljnim svetom dolazili su i odlazili svojim poslom. Jeserak
je dugo netremice zurio u tajanstvenost i ~aroliju otvorenog neba i za trenutak mu
je du{u ponovo pro`eo strah. Osetio se nagim i neza{ti}enim, svestan da ta
spokojna, plava kupola povrh njegove glave predstavlja tek najtanu{niju opnu, iza
koje se pru`a svemir, sa svim svojim zagonetkama i pretnjama.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 152/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Ali strah nije bio dovoljno sna`an da mu sputa volju. Delom svog uma
Jeserak je znao da je sve to {to do`ivljava samo san, a san mu nije mogao
nauditi. Kreta}e se kroz njega, ku{aju}i sve {to mu bude ponudio, sve dok se
ponovo ne probudi u gradu koji poznaje.
I{ao je ka srcu Diaspara, prema mestu gde je u njegovo vreme stajao Grob
Jarlana Zeja. Ali u ovom drevnom gradu tamo nije bilo groba, ve} samo niska,
kru`na gra|evina sa mnogo lu~nih ulaza koji su vodili u nju. Pred jednim od tih
ulaza ~ekao ga je neki ~ovek.
Trebalo je da zapanjenost preplavi Jeseraka, ali sada ga vi{e ni{ta nije
moglo iznenaditi. Nekako mu je izgledalo na mestu i prirodnim {to se na{ao o~i u
o~i sa ~ovekom koji je podigao Diaspar.
"Pretpostavljam da me prepoznaje{", re~e Jarlan Zej.
"Svakako; video sam tvoju statuu hiljadu puta. Ti si Jarlan Zej, a ovo je
Diaspar kakav je bio pre milijardu godina. Znam da sanjam i da se nijedan od
nas dvojice stvarno ne nalazi ovde."
"Onda ne treba da te uznemiri ni{ta {to se doga|a. Po|i stoga za mnom i
imaj na umu da ti ni{ta ne mo`e nauditi, po{to se kad god za`eli{ mo`e{
probuditi u Diasparu, u tvom vlastitom dobu."
Jeserak je poslu{no krenuo za Jarlanom Zejom u zdanje, dok mu je um
delao poput prijem~ive, nekriti~ke spu`ve. Neko prise}anje, ili odjek nekog
se}anja, upozoravalo ga je na ono {to je bilo na putu da se dogodi i on je znao
da bi nekada u`asnuto ustuknuo od toga. Sada se, me|utim, nije bojao. Ne samo
{to se ose}ao za{ti}enim zbog svesti o tome da ovo iskustvo nije stvarno, ve} je i
prisustvo Jarlana Zeja predstavljalo talisman protiv svih opasnosti sa kojima bi se
mogao susresti.
Tek se nekoliko osoba kretalo pokretnim putevima koji su vodili u
unutra{njost gra|evine, a vi{e nije bilo nikoga oko njih kada su se najzad
zaustavili u ti{ini pored duga~kog, aerodinami~nog cilindra, za koji je Jeserak
odmah shvatio da ga mo`e otisnuti izvan grada na putovanje koje bi mu nekada
prestra{ilo um. Kada mu je vodi~ pokazao prema otvorenim vratima, samo je za
trenutak zastao na pragu, a onda zakora~io unutra.
"Vidi{", re~e Jarlan Zej uz sme{ak. "Sada se opusti i ne zaboravi da si
bezbedan, da ti se ni{ta ne mo`e dogoditi."
Jeserak mu je verovao. Osetio je samo tanu{ni titraj bojazni kada je ulaz
tunela be{umno skliznuo ka njima, a ma{ina u kojoj su putovali po~ela da
pove}ava brzinu, hrle}i kroz nedra zemlje. Nestrpljenje da zapo~ne razgovor sa
ovom gotovo mitskom prikazom pro{losti odagnalo je iz njega sve strahove koje
bi ina~e iskusio.
"Zar ti ne izgleda neobi~no", po~e Jarlan Zej, "{to smo poku{ali da se
sakrijemo pod Zemlju , iako nam je nebo stajalo otvoreno? To je za~etak bolesti
~iji si kraj ti imao prilike da do`ivi{ u tvom razdoblju. ^ove~anstvo nastoji da se
sakrije; boji se onoga {to se nalazi tamo, u svemiru, i uskoro }e zatvoriti sva vrata
koja vode u Vaseljenu."
"Ali video sam svemirske brodove na nebu iznad Diaspara", re~e Jeserak.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 153/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 154/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Pro{lost je gotova; mi smo obavili na{ posao, po dobro ili zlo, i to je sada
zavr{eno. Kada si stvoren, Jesera~e, tebi je usa|en strah od spoljnog sveta, i
prinuda da ne izlazi{ iz grada; te osobine deli{ sa svim `iteljima Diaspara. Sada
zna{ da je taj strah neosnovan, da ti je ve{ta~ki nametnut. Ja, Jarlan Zej, koji
sam ti ga usadio, sada te osloba|am njegovog ropstva. Da li razume{?"
Sa poslednjim re~ima, glas Jarlana Zeja postajao je sve zvu~niji i zvu~niji,
sve dok nije po~eo da odjekuje odasvud. Podzemno vozilo u kome je jurio
zamutilo se i ustreptalo oko Jeseraka, kao da mu se san bli`io kraju. Pa ipak, dok
je prizor bledeo, on je i dalje ~uo taj premo}an glas kako mu bubnji po mozgu:
vi{e se ne boji{ Jesera~e. Vi{e se ne boji{.
Pohrlio je u susret budnosti, poput ronioca koji se uspinje iz okeanskih
dubina natrag na povr{inu mora. Jarlan Zej je nestao, ali usledilo je neobi~no
me|ustanje, u kome je ~uo kako ga ohrabruju glasovi koje je poznavao, ali koje
nije mogao da prepozna; osetio je kako ga prijateljske ruke obujmljuju, a onda ga
je, poput hitre zore, ponovo obavila stvarnost.
Otvorio je o~i i ugledao kako Alvin, Hilvar i Geran bri`no stoje oko njega.
Ali nije obratio pa`nju na njih; um su mu preplavila ~udesa koja su se pru`ala
unaokolo: bila je to panorama {uma i reka, povrh koje se prostirao plavi svod
otvorenog neba.
Bio je u Lisu; i nije se bojao.
Niko ga nije uznemiravao, dok mu se bezvremeni trenutak zauvek utiskivao
u um. Kona~no, kada se sasvim uverio da je sve oko njega stvarno, okrenuo se
ka prijateljima.
"Hvala, Gerane", re~e. "Nikada nisam verovao da }e{ uspeti."
Ose}aju}i se veoma zadovoljan samim sobom, psiholog je vr{io tanana
pode{avanja na malom ure|aju koji je lebdeo u vazduhu pored njega.
"Zadao si nam nekoliko bri`nih trenutaka", primeti on. "Jednom ili dva puta
zaustio si da postavi{ pitanja na koje se logi~ki ne bi moglo odgovoriti, tako da
sam se pobojao da }u morati da prekinem seansu."
"Pretpostavimo da me Jarlan Zej nije ubedio; {ta bi onda preduzeo?"
"Zadr`ali bismo te u nesvesnom stanju, a zatim vratili u Diaspar, gde bi
mogao prirodno da se probudi{, uop{te ne znaju}i da si bio u Lisu."
"A ona slika Jarlana Zeja koju si mi uneo u um... koliko je bilo istine u
njegovim re~ima?"
"Uglavnom sve, pretpostavljam. Znatno sam se vi{e brinuo da moja mala
saga deluje ubedljivo, a ne da bude istorijski ta~na, ali Kalitraks ju je ispitao i nije
prona{ao nikakvu gre{ku. Ona je u svakom slu~aju saglasna sa svim onim {to
znamo o Jarlanu Zeju i poreklu Diaspara."
"Sada, dakle, odista mo`emo otvoriti grad", re~e Alvin. "To }e mo`da
poprili~no potrajati, ali na kraju }emo biti u stanju da potremo onaj strah, tako
da }e svako ko bude `eleo mo}i da ode iz Diaspara."
"Sigurno }e poprili~no potrajati", uzvrati Geran pomalo setnim glasom. "Ne
zaboravi da Lis ni izdaleka nije dovoljno veliki da primi nekoliko dodatnih miliona
`itelja, u slu~aju da svi tvoji sunarodnici odlu~e da pre|u ovamo. Ne mislim da je
sve to verovatno, ali je mogu}e."
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 155/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
"Problem }e se sam re{iti", odgovori Alvin. "Lis je mo`da mali, ali svet je
dovoljno veliki. Za{to da ga i dalje prepu{tamo pustinji?"
"I dalje sanjari{, Alvine", re~e Jeserak uz sme{ak. "Ba{ sam se upitao {ta
}e{ ti sada raditi".
Alvin nije odgovorio; ovo pitanje sve vi{e mu je zaokupljao um tokom
nekoliko poslednjih nedelja. Ostao je zadubljen u misli, kora~aju}i iza ostalih, dok
su se spu{tali niz brdo prema Erliju. Da li }e vekovi koji su se pru`ali pred njim u
budu}nost predstavljati jedan dugi antiklimaks?
Odgovor se nalazio u njegovim rukama. Ispunio je svoju sudbinu; sad }e,
mo`da, mo}i po~eti da `ivi.
26.
Postoji osobena seta u svesti o ispunjenu, u saznanju da je dugo `eljeni
smer najzad ostvaren i da se `ivot sada mora saobraziti novim stremljenjima.
Alvin je iskusio tu setu dok je sam {etao {umom i poljima Lisa. Dru{tvo mu nije
pravio ~ak ni Hilvar, po{to ima trenutaka kada je ~oveku suvi{no prisustvo i
najprisnijih prijatelja.
Nije tumarao besciljno, premda nije imao pojma koje }e mu selo biti
naredna usputna luka. Nije tragao ni za kakvim posebnim mestom, ve} za
raspolo`enjem, uticajem - zapravo za na~inom `ivota. Diasparu vi{e nije bio
potreban; fermenti koje je uneo u grad dejstvovali su trenutno i ni{ta nije moglo
ubrzati ili usporiti promene koje su se tamo zbivale.
I ova spokojna zemlja se promenila. ^esto se pitao nije li postupio
pogre{no, u neumirivom porivu da zadovolji vlastitu radoznalost, kada je otvorio
drevni put izme|u dve kulture. Ipak, nesumnjivo je bilo bolje da i Lis zna istinu -
da se, naime, kao i Diaspar delimi~no temeljio na strahovima i obmanama.
Ponekad bi razmi{ljao o tome kako }e izgledati novo dru{tvo. Smatrao je da
Diaspar mora pobe}i iz tamnice Banaka Se}anja i ponovo uspostaviti ciklus `ivota
i smrti. Znao je da je Hilvar ube|en da je to izvodljivo, premda su njegova
obja{njenja bila odve} tehni~ka, tako da se on nije razabirao u njima. Mo`da }e
ponovo do}i vreme kada ljubav u Diasparu vi{e ne}e biti potpuno jalova.
Nije li to mo`da ono, upitao se Alvin, {to mu je oduvek nedostajalo u
Diasparu - ono za ~im je odista tragao? Sada je znao da kada su mo},
stremljenja i radoznalost zadovoljeni, i dalje ostaju ~e`nje srca. Niko nije stvarno
`iveo dok nije ostvario taj spoj ljubavi i `elje, o kome on ni u snu nije sanjao da
postoji sve dok nije do{ao u Lis.
Stupio je nogom na planete Sedam Sunaca - prvi ~ovek koji je to u~inio za
milijardu godina. Pa ipak, to mu je sada malo zna~ilo; ponekad je pomi{ljao da bi
dao sve {to je ostvario kada bi mogao da ~uje pla~ novoro|en~eta i da zna da je
ovo njegovo.
U Lisu }e mo`da jednoga dana na}i ono {to je `eleo; kod ovog naroda
postojali su razumevanje i toplina, koji su, sada je to shvatio, nedostajali Diasparu.
Ali pre no {to otpo~ine, pre no {to na|e svoj mir, morao je da donese jo{ jednu
odluku.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 156/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Kada je Alvin zaustavio dalje uspinjanje broda, grad se nalazio odve} daleko
da bi se razabrao kao delo ^ovekovih ruku, a zakrivljenost planete ve} je bila
vidljiva. Ubrzo su uo~ili liniju sumraka, hiljadama milja ispod, u svom beskrajnom
mar{u preko pustinje. Iznad i oko njih stajale su zvezde, i dalje blistave, uprkos
svoj slavi koju su izgubile.
Hilvar i Jeserak su }utali; naslu}ivali su ali nisu jama~no znali zbog ~ega je
Alvin preduzeo ovaj let i za{to ih je pozvao da po|u sa njim. Nisu ni imali `elju
da govore, dok je sumorna panorama promicala pod njima. Njena pusto{ ti{tala
ih je obojicu i Jeserak je najednom osetio oholu srd`bu prema ljudima pro{losti
koji su iz ~iste nemarnosti dopustili da Zemljina lepota uvene.
Nadao se da su Alvinovi snovi istiniti i da }e se sve to mo}i preina~iti. Mo}
i znanje jo{ su postojali - i bila je potrebna samo volja da se stole}a vrate unazad
i da okeani ponovo za{ume talasima. Vode je i dalje bilo, duboko u skrovitim
nedrima Zemlje; u slu~aju nu`de, mogle su se odgajiti i transmutacione biljke koje
bi je stvarale.
U narednim godinama ~ekalo ih je mnogo poslova. Jeserak je znao da stoji
izme|u dva doba; ose}ao je oko sebe kako bilo ~ove~anstva ponovo po~inje `ivlje
da kuca. Valjalo je suo~iti se sa velikim problemima - ali Diaspar nije prezao od
njih. Na rekonstruisanje pro{losti bi}e utro{eni vekovi, ali kada to bude okon~ano,
^ovek }e ponovo otkriti gotovo sve {to je izgubio.
Pa ipak, upitao se Jeserak, da li }e sve to mo}i i da se stekne? Izgledalo je
neverovatno da }e Galaksija jo{ jednom biti osvojena, ali ~ak i ako to bude
ostvareno, kakvoj }e svrsi koristiti?
Alvin ga je prekinuo u razmi{ljanju i Jeserak odvrati pogled od ekrana.
"Hteo sam da vidite ovo", re~e Alvin tihim glasom. "Mo`da vam se ne}e
ukazati druga prilika."
"Ne napu{tamo Zemlju, valjda?"
"Ne; ne `elim ni{ta vi{e od svemira. Ako je u Galaksiji i opstala jo{ neka
civilizacija, sumnjam da je vredno napora dati se u traganje za njom. Imamo
veoma mnogo poslova ovde; sada znam da je ovo moj dom i ja ga vi{e ne}u
ostavljati."
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 157/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
Bacio je pogled nadole, prema velikoj pustinji, ali namesto nje video je
ogromnu vodu koja }e se valjati tuda kroz hiljadu godina. ^ovek je ponovo otkrio
svoj svet i dok bude ostao na njemu, u~ini}e ga pravim rajem. A posle toga...
"Sada nismo spremni da se vinemo put zvezda i prote}i }e dosta vremena
dok ponovo ne budemo bili u stanju da se suo~imo sa tim izazovom. Razmi{ljao
sam o tome {ta da uradim sa ovim brodom; ako ostane na Zemlji, ne{to }e me
uvek kopkati da ga upotrebim i nikako ne}u imati mira. Sa druge strane, ne
mogu ga se tek tako otarasiti; ose}am da mi je poveren i ja ga moram iskoristiti
za dobrobit sveta.
Zato sam i doneo slede}u odluku. Posla}u ga izvan Galaksije, pod
upravljanjem robota, da otkrije {ta se dogodilo sa na{im precima... i, ako je
mogu}e {ta je trebalo da prona|u, te su zbog toga napustili na{u Vaseljenu. Mora
da je posredi bilo ne{to ~udesno kada su ostavili toliko toga da bi se dali u
potragu za tim.
Ma koliko putovanje trajalo, robot se nikada ne}e umoriti. Jednog dana }e
na{i ro|aci primiti moju poruku i zna}e da ih ~ekamo ovde na Zemlji. Vrati}e se,
a ja se nadam da }emo ih do tada zavre|ivati, bez obzira na to koliko su veliki
postali."
Alvin je za}utao, gledaju}i u budu}nost koju je oslikao, ali koju mo`da
nikada ne}e neposredno videti. Dok ^ovek bude ponovo podizao svoj svet, brod
}e prevaljivati tamni bezdan me|u galaksijama, da bi se posle mnogo hiljada
godina vratio. Mo`da }e i dalje biti tu da ga do~eka, ali i ako se to ne dogodi, on
je bio zadovoljan.
"Mislim da je to mudro", re~e Jeserak. A onda, poslednji put, odjek
drevnog straha oglasio se u njemu. "Ali pretpostavimo", dodade, "da brod
uspostavi kontakt sa ne~im {to mi ne `elimo da sretnemo..." Glas mu je zamukao
kada je doku~io izvori{te svoje bri`nosti i usne mu se razvuko{e u kiseli,
samoprekorni osmeh koji je odagnao poslednje utvare Osvaja~a.
"Zaboravio si", re~e Alvin, shvativ{i ga znatno ozbiljnije nego {to je ovaj
o~ekivao, "da }emo uskoro mo}i da ra~unamo na Vanamondovu pomo}. Ne
znamo kakvim mo}ima on raspola`e, ali izgleda da svi u Lisu smatraju da su mu
potencijali neograni~eni. Nije li tako, Hilvare?"
Hilvar nije odmah odgovorio. Bilo je ta~no da Venamond predstavlja drugu
veliku zagonetku, znak pitanja koji }e uvek le`ati preko budu}nosti ljudskog roda,
dok ono bude na Zemlji. Ve} je izgledalo izvesno da se Venamondov razvoj ka
samosvesti ubrzava posredstvom kontakta sa filosofima iz Lisa. Oni su gajili velike
nade u budu}u saradnju sa detinjastim nad-umom, veruju}i da mogu skratiti eone
koje bi zahtevao njegov prirodni razvoj.
"Nisam siguran", priznade Hilvar. "Ne{to mi govori da ne bi trebalo mnogo
o~ekivati od Vanamonda. Sada mu mo`emo pomo}i, ali mi }emo predstavljati tek
kratak tren u njegovom ogromnom `ivotnom veku. Sumnjam ipak da njegova
krajnja sudbina ima bilo kakve veze sa sudbinom ~ove~anstva."
Alvin ga iznena|eno pogleda.
"Za{to to misli{?" upita.
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 158/159
7/17/2019 Artur Klark - Grad i Zvezde
http://slidepdf.com/reader/full/artur-klark-grad-i-zvezde 159/159