Pogonska čvrstoća konstrukcija_predavanja 11

Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja.

Parisov zakon, korekcije Parisovog zakona

Za proračun trajne čvrstoće najzanimljiviji je srednji dio krivulje na dijagramu ln(da) = f (ln ∆K ) .
Najjednostavniji model koji približno opisuje tu funkciju postavio je P.C. Paris tako da je pretpostavio da je taj
dio krivulje u dvostruko logaritamskome mjerilu linearan:
da m
= C0 ( ∆K ) . (1)
dN
U ovom modelu C0 konstanta je materijala, a m eksponent između 2 i 4.
Primjeri dijagrama za neke materijale prikazani su na slikama 4 do 6.

Slika 1. Ovisnost brzine širenja pukotine o ∆K

za čelik A533B
(čelik za posude pod tlakom)

a) iniciranje pukotine;
b) faza eksponencijalnog rasta pukotine i
c) nestabilni rast pukotine

Slika 2. Ovisnost brzine širenja pukotine o

∆K za neke čelike.
Konstante eksponencijalnog zakona rasta
da/dN = C(∆K)m za pojedine su čelike:

a) C = 6,89·10-9, m = 3,0,
b) C = 1,36·10-7, m = 2,25,
c) C = 5,61·10-9, m = 3,25.
(Jedinice za ∆K su MPa·m1/2,

a produljenje pukotine po ciklusu opterećenja

izraženo je u mm.)

PČK_predavanja 11_Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja. Utjecaji na širenje pukotine.doc – stranica 1/3
 Slika 3. Brzina širenja pukotine za neke materijale

Svakako je ciklični koeficijent intenzivnosti naprezanja ∆K najvažniji faktor koji određuje brzinu širenja
pukotine, ali nije i jedini. Drugi, također vrlo važan faktor koji utječe na brzinu širenja pukotine jest omjer
najmanjeg i najvećeg naprezanja R, pa je, bar u linearnom dijelu dijagrama, potrebno uzeti u obzir i taj utjecaj.
Utjecaj na ∆Kc može se opisati jednadžbom:

∆K c = (1 − R ) K c . (2)

Ima nekoliko modela koji opisuju te utjecaje, a najčešće se spominje Formanov model, koji se osniva na
sljedećoj jednadžbi:
m m
da C ( ∆K ) C ( ∆K )
= = . (3)
dN (1 − R ) K c − ∆K (1 − R ) ( K c − K maks )

Ta jednadžba opisuje pojave u II. i III. fazi širenja pukotine. Za opisivanje u tijeku I. faze širenja pukotine
može se uporabiti jednadžba:
m
da C ( ∆K − ∆K c )
= . (4)
dN (1 − R ) Kc − ∆K

Kod negativnih veličina R, tj. ako ciklus opterećenja zalazi i u tlačno područje, potrebno je u razmatranje
uzeti samo onaj dio ciklusa opterećenja kod kojeg je σ ≥ 0.

Po Walkerovom modelu prirast pukotine se računa po sljedećoj jednadžbi:

m
da  ∆K 
== C ( ∆K Walk ) = C   . (5)
m
1−n
dN  (1 − R ) 
gdje je
n Walkerov eksponent čija je vrijednost od 0 do 1, obično 0,5

PČK_predavanja 11_Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja. Utjecaji na širenje pukotine.doc – stranica 2/3
Određivanje broja ciklusa do loma

Iz poznate zakonitosti za brzinu širenja pukotine može se jednostavno izračunati broj ciklusa do loma, dakle
“život“ ciklično opterećene konstrukcije. Iz Parisova modela bit će:

da da
= C ( ∆K ) odnosno po Walkeru
m m
= C ( ∆K Walk ) (6)
dN dN
pa je prema tome:
da da
dN = m
odnosno po Walkeru dN = m
. (7)
C ( ∆K ) C ( ∆K Walk )

Provede li se integriranje broja ciklusa, može se odrediti broj ciklusa opterećenja koje će uzrokovati rast
pukotine na veličinu a:
N a da N a da
∫ dN = ∫ m
odnosno po Walkeru ∫ dN = ∫ m (8)
N0 a0 C ( ∆K ) N0 a0 C ( ∆K Walk )

Ovdje je N0 broj ciklusa opterećenja koji se mogu ostvariti do stvaranja pukotine duljine a0.
Lom konstrukcije nastat će kad je:
K maks = K c (9)
pa iz tog uvjeta možemo odrediti veličinu pukotine ac u trenutku loma. Budući da je:
K = σ Y (a) π a , (10)
pri čemu je Y(a) funkcija koja ovisi o geometriji pukotine.

Prirast se koeficijent intenziteta naprezanja ∆K računa preko ∆σ :

∆K = ∆σ Y (a ) π a = (σ maks − σ min ) Y (a ) π a = 2σ aY (a ) π a . (11)

Slika 4. Neki utjecaji na brzinu širenja pukotine

PČK_predavanja 11_Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja. Utjecaji na širenje pukotine.doc – stranica 3/3