Olovov (II) jodid

Bjelovar, 2020.

Tanja Mamić, prof.

 SADRŽAJ

Uvod……………………………………………………………………………..1

Cilj rada.................................................................................................................2

Svojstva………………………………………………………………………….2

Materijal i metode.......…………………………………………………………...4

Rezultati i rasprava .......…………………………………………………………7

Zaključak...............................................................................................................9

Literatura.............................................................................................................10
UVOD

Soli u kemiji označavaju vrstu kemijskih spojeva. To su čvrste tvari koje se sastoje većinom
od kationa metala i aniona kiselinskog ostatka. Soli pripadaju skupini najbrojnijih kemijskih
spojeva. Možemo ih dobiti na različite načine koje ćemo ukratko opisati.

Prvi način nastanka soli je sinteza odnosno spajanje metala i nemetala. Takve reakcije
su vrlo burne i oslobađaju veliku količinu energije. U ovom seminarskom radu ćemo opisati
jednu sintezi soli, a to je sinteza olovova(II) jodida.

Ostali načini dobivanja soli su reakcija metala i kiseline pri čemu nastaje vodena
otopina soli i plin vodik, reakcija oksida metala i kiseline pri čemu nastaje vodena otopina soli
i voda te reakcija neutralizacije, odnosno reakcija kiseline i lužine pri čemu nastaju sol i voda.

Prilikom otapanja soli u vodi razara se ionska kristalna rešetka i dolazi do hidratacije nastalih
iona, ion-dipolnih interakcija. Zbog slobodnih iona, vodene otopine soli su elektrolitne
otopine. Neke su soli dobro topljive u vodi, a neke nisu. Olovov(II) jodid je praktički
netopljiv u vodi i alkoholu, dok je na primjer natrijev klorid dobro topljiv u vodi. Za soli slabo
topljive u vodi uspostavlja se ravnoteža između iona na koje sol disocira u vodenoj otopini i
netopljive soli. Topljivost soli može se odrediti pomoću ravnotežne konstante otapanja soli
koja ima oznaku Ks.

Sinteza je priprema složenih spojeva definirane strukture iz jednostavnih i lako dostupnih

tvari u jednoj ili više kemijskih reakcija. Polazni materijali u sintezi nazivaju se reaktanti, a
željeni spojevi nazivaju se produkti. Tako je iz reaktanata olova i joda sintezom nastao
produkt olovov(II) jodid. Olovov(II) jodid se hlađenjem kristalizira u žute kristaliće.
Prisjetimo se definicije kristalizacije. Kristalizacija je nastajanje kristala u kojem se osnovne
čestice (atomi, ioni ili molekule) pravilno slažu u prostoru stvarajući kristalnu rešetku.
Kristalizacija započinje kada se dosegne prezasićeno stanje, to jest kada koncentracija tvari
postane veća od ravnotežne, što se najčešće postiže hlađenjem otopine, taline, pare ili plina ili
smanjenjem količine otapala u otopini. Kristalizacija se primjenjuje u kristalizatorima koji se
koriste u proizvodnji kristala šećera iz šećerne repe.

1
CILJ RADA
U ovom seminarskom radu osvrnut ćemo se na strukturu olovova(II) jodida, njegova
osnovna obilježja te primjenu u životu. Opisat ćemo sintezu olovova(II) jodida te opisati
uočene promjene i odgovoriti na pitanje po čemu je olovov(II) jodid drugačiji od većine
ostalih jodida. Prikazat ćemo reakciju u kojoj dolazi do promjene boje i reći kako se takve
reakcije zovu. Cilj ovog rada je približiti čitatelju pojam olovov(II) jodid i opisati proces
njegove sinteze. Također ćemo opisati jodide općenito i pronaći sličnosti i razlike između
olovova(II) jodida i drugih jodida. Objasnit ćemo kako dolazi do kemijskih reakcija te opisati
svojstava joda i olova. Napisat ćemo jednadžbu koja prikazuje sintezu olovova(II) jodida.
Želimo pokazati kako na jednostavan način u kratkom vremenu iz olova i joda možete
sintetizirati novi spoj-olovov(II) jodid. Ovim seminarskih radom želimo usporediti topljivost
olovova(II) jodida sa drugim jodidima i prokomentirati rezultate. Osnovni cilj ovog rada bio
je opisati svojstva olovova(II) jodida i prikazati njegovu sintezu pokusom te dobivene
rezultate komentirati i objasniti.

SVOJSTVA
Olovov(II) jodid je sol formule PbI2. Na sobnoj temperaturi svijetlo je žuta kristalna krutina
bez mirisa koja postaje narančasto-crvena kada se zagrije.

Spoj trenutno ima nekoliko specijaliziranih primjena, poput proizvodnje solarnih ćelija te
rendgenskih i gama-detektora. Priprema mu je zabavna i popularna demonstracija u
obrazovanju iz kemije, podučavajući teme poput reakcija taloženja i stehiometrije. Razlaže se
pomoću svjetlosti na umjereno visokim temperaturama, pa je zbog toga bio korišten u
patentiranom fotografskom postupku. Osim u fotografiji upotrebljava se u tiskarstvu i pri
prevlačenju metalnih predmeta broncom. Olovov jodid se nekada koristio kao žuti pigment u
bojama pod nazivom "jodid žuti", ali ta je upotreba u velikoj mjeri prekinuta zbog toksičnosti
i slabe stabilnosti. Prosper Mérimée (1830.) opisao ga je kao: "Još nije poznato u trgovini,
sjajan je kao orpiment ili kromat olova. Smatra se da je trajniji, ali vrijeme samo može
dokazati njegovu težnju za tako bitnom kvalitetom."

2
Olovov jodid je vrlo toksičan za ljudsko zdravlje. Konzumiranje će izazvati mnoge akutne i
kronične posljedice karakteristične za trovanje olovom. Otkriveno je da je olovov jodid
kancerogen za životinje što sugerira da isto može biti i za ljude. Olovov jodid je štetan ako ga
udišemo, stoga bi trebali biti oprezni pri rukovanju s prahovima olovnog jodida tako što ćemo
koristiti odgovarajuću zaštitnu opremu.

Tehnike kao što su elektronska mikroskopija mogu oštetiti uzorke olovnog (II) jodida.
Nestabilan je u vanjskom zraku jer kisik iz zraka oksidira jodid u elementarni jod:

2 PbI2 + O2 → 2 PbO + 2 I2

Struktura PbI2, kako je određeno rendgenskom difrakcijom praha, je prije svega šesterokutni
sustav kojeg čine atomi olova i atomi joda. Između slojeva uočene su slabe Van der Waalsove
sile. Između atoma olova i atom joda ostvaruje se ionska veza. Model njegove strukture
prikazan je na slici 1:

Slika 1. Struktura olovova(II) jodida

Olovov(II) jodid sastoji se od mnogih malih šesterokutnih trombocita, što daje žutom talogu
svilenkast izgled. Veći kristali mogu se dobiti iskorištavanjem činjenice da se topljivost
olovnog jodida u vodi s temperaturom dramatično povećava. Još veći kristali mogu se dobiti
usporavanjem uobičajene reakcije. Spoj je bezbojan kada se otopi u vrućoj vodi, ali se pri
hlađenju kristalizira kao tanke, ali vidljivo veće svijetlo žute pahuljice, koje se polako talože
kroz tekućinu - vizualni efekt često opisan kao "zlatna kiša". Već smo spomenuli da je
olovov(II) jodid slabo, odnosno praktički netopljiv u vodi i alkoholu i upravo se po tome
razlikuje od ostalih jodida. Topljivost različitih jodida prikazana je u tablici 1.

3
 NH4+ Na+ K+ Mg2+ Ca2+ Ba2+ Ag+ Pb2+ Cu2+ Ni2+ Zn2+ Fe2+ Al3+
I- O O O O O O X X - O O O O
Tablica 1. Topljivost jodida

O Soli dobro topljive u vodi Tablica 2. Legenda

X Soli praktično netopljive u vodi
- U otopini se zbivaju složene reakcije

MATERIJALI I METODE

Jedna od glavnih metoda koje smo koristili tijekom izrade seminarskog rada je bila video
prezentacija u kojoj smo dobili sve potrebne upute za ovaj istraživački rad. Koristili smo se
izvorima na internetu kako bi saznali svojstva olovova(II) jodida. Također smo pregledavali
video zapise koji prikazuju i objašnjavanju pokuse i njihove rezultate. Model olovova(II)
jodida potražili smo na internetu, a sve bilješke i uočene promjene zapisali smo u bilježnicu.

Opisat ćemo pokus sinteze Olovova(II) jodida, a za taj pokus potrebna je epruveta od teško
taljivog stakla, plamenik, stalak sa hvataljkom za epruvetu, olovo i jod. Kako bi zaštitili oči i
ruke, potrebno je nositi zaštitne naočale i zaštitne rukavice.

Pokus

Pokus započinjemo tako što se u epruvetu stavi granula olova i otprilike toliko kristalića joda.
Zatim se epruveta primi drvenom hvataljkom i zagrijava plamenom uz povremeno snažno
protresanje kako bi rastaljeno olovo što bolje reagiralo s nastalim parama joda. Vidimo da
dolazi do prelaska joda u ljubičastu paru. Tijekom zagrijavanja i reagiranja para joda sa
olovom nastaje žuti olovov(II) jodid. Vidimo da u ovoj reakciji dolazi do promjene boje iz
ljubičaste u žutu. Takva pojava naziva se termokromizam. Termokromizam je pojava
promjene boje izazvana promjenom temperature. Polaganim hlađenjem olovov(ll) jodid
iskristalizira u obliku žutih kristalića. U ohlađenu epruvetu ulije se destilirana voda i zagrije
do vrenja, pri čemu se olovov(II) jodid otapa. Dobivenu otopinu izlije se u čistu epruvetu,
gdje se nakon hlađenja iskristalizira olovov(ll) jodid u obliku zlatnih listića. U životu ima
puno primjera reakcija u kojima se zagrijavanjem tvari promjeni njegova boja, kao na primjer
4
zagrijavanje šećera. Bijeli šećer će se na početku zagrijavanjem postepeno rastaliti i postati
smeđ, a daljnjim zagrijavanjem i pocrniti.

Slika 2. Zagrijavanje olova i joda

Na slici 2 vidimo pojavu ljubičaste boje zbog zagrijavanje joda koji prelazi u plinovito stanje.

Slika 3.Reakcija para joda s olovom

Na slici 3 vidimo da daljnjim zagrijavanjem dolazi do promjene boje u žutu i nastaje

olovov(II) jodid.

Reakciju sinteze olovova(II) jodida ovim pokusom prikazujemo jednadžbom:

Pb(s) + I2(s)  PbI2(s) Ovakva se reakcija odvija pri temperaturama 200-300 °C

5
Objasnit ćemo i kako se nastaje olovov(II) jodid u reakciji olovova(II) nitrata i kalijeva
jodida.

Za ovaj pokus treba imati tarionik, žličicu, epruvetu, dvije čaše, olovov(II) nitrat, kalijev jodid
i destiliranu vodu. Za zaštitu kao i u prethodnom pokusu treba nositi zaštitne naočale i
rukavice. Pokus započinjemo ulijevanjem u epruvetu oko 2mL otopine kalijeva jodida i zatim
se doda oko 2 mL otopine olovova(II) nitrata i promatra promjena. Vidimo da se dodavanjem
otopine olovova(II) nitrata u otopinu kalijeva jodida odmah stvara žuti talog olovova(II)
jodida, što je dokaz da je došlo do kemijske reakcije.

Nastanak olovova(II) jodida ovim pokusom prikazan je formulom:

2KI + Pb(NO3)2  PbI2 + 2KNO3

Slika 4. Nastanak olovova(II) jodida

Taloženje olovova(II) jodida možete pogledati na sljedećoj poveznici:

https://www.youtube.com/watch?v=2EQznGPZY5A

6
7
REZULTATI I RASPRAVA
Pokusom sinteze olovova(II) jodida dobili smo sol žute boje. Primjer izgleda olovova(II)
jodida prikazan je na slici 5.

Slika 5.Olovov(II) jodid

Olovov(II) jodid sastoji se od joda i olova. U nastavku ćemo opisati ova dva elementa.

Jod je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol I. Jod se
prvenstveno koristi u prehrani. Koristi se i za proizvodnju octene kiseline i polimera. Kako
jod ima visoku atomsku masu, malo je otrovan i lako se veže s organskim tvarima, pa se često
koristi u magnetnoj rezonanciji. Poput drugih halogenih elemenata, jod se uglavnom
pojavljuje kao dvoatomna molekula I2. U prirodi je jod rijedak element i po raširenosti je 47.
To je najteži kemijski element koji se pojavljuje u biološkim organizmima. Jod je potreban za
normalan rad štitne žlijezde i njegov manjak kod ljudi može izazvati razne zdravstvene
probleme. Kristali joda su sivkastocrne do ljubičaste boje metalnog sjaja. Može se primijetiti
snažna sublimacija na sobnim temperaturama u ljubičasto-ružičasti plin snažnog nadražujućeg
mirisa. Vrlo je reaktivan s drugim kemijskim elementima. Elementarni jod se lako otapa u
organskim otapalima, kao što je heksan ili kloroform, zato jer nema polarnosti, ali se u vodi
slabo otapa. Ipak, otapanje joda u vodi se može povećati dodavanjem kalijevog jodida.
Molekularni jod I2 reagira s negativnim ionom, stvarajući anion trijodid I 3− u ravnoteži, koji
je topiv u vodi. Talište joda je na relativno niskoj temperaturi od 113,7 °C, iako je tekućina
često zamagljena s gustom ljubičastom parom joda. Jod se koristi u organskoj i farmaceutskoj
industriji, a u medicini kao antiseptik.

8
 Kako izgleda elementarni jod možete pogledati na slici 6.

Slika 6. Elementarni jod

Olovo je srebrnoplav do modrosivo sjajan metal, na svježem prerezu vrlo sjajan,

stajanjem na zraku potamni zbog stvaranja zaštitnoga sloja oksida i karbonata. Slab je vodič
topline i elektriciteta. Kovko je i rastezljivo, pa se može deformirati i rukama i rezati nožem
zbog mekanosti. Otporno je prema kloru, sumporovu dioksidu i sumporovodiku. Ne otapa se
u klorovodičnoj, fluorovodičnoj i sumpornoj kiselini, ali se lako otapa u razrijeđenoj
oksidirajućoj dušičnoj kiselini, octenoj kiselini, mravljoj kiselini i vinskoj kiselini, samo u
prisutnosti kisika, i s njima tvori topljive soli. Dobiva se iz primarnih ruda, prženjem galenita,
pri čemu sulfid prelazi u oksid, koji se koksom reducira do metala. Kako bi mu se poboljšala
svojstva (čvrstoća, otpornost na koroziju), legira se kositrom i antimonom, a katkad i bakrom,
bizmutom, kadmijem i srebrom. Najveću primjenu ima u proizvodnji akumulatora i lako
taljivih slitina za meko lemljenje. Olovo je nakon željeza i cinka najjeftiniji tehnički metal,
vrlo široke primjene, jer ima nisko talište, mekan je i slabo provodi struju, ali je sve više
istisnut zbog svoje otrovnosti. Trovanju olovom izloženi su radnici u naftnoj industriji,
rudnicima, ljevaonicama, u proizvodnji olovnih akumulatora, boja, keramike i stakla, jer
dolaze u dodir s prašinom i parama koje sadrže olovo i njegove spojeve.

Kako izgleda olovo možete vidjeti na slici 7.

Slika 7. Olovo

9
Zaključak
Na kraju ovog seminarskog rada naučili smo mnogo o olovovom(II) jodidu. Ovim pokusom
pokazali smo kako sintezom joda i olova možemo dobiti sol olovov(II) jodid. Upoznali smo
se s njegovim općim svojstvima i prikazali njegovu strukturu. Sada znamo da je olovov(II)
jodid žute boje i praktično ne topljiv u vodi. Njegova je formula PbI 2 i danas ima mnoge
funkcije kao što su proizvodnja solarnih ćelija te rendgenskih i gama-detektora. Koristi se u
fotografiji ali i u tiskarstvu i prevlačenju metalnih predmeta broncom. Vidjeli smo da se
olovov(II) jodid od drugih jodida razlikuje po topljivosti u vodi. Opisali smo što su to soli i na
koje ih načine možemo dobiti. Ponovili smo pojmove kristalizacije i sinteze te ih primijenili
na zadani pokus. Nismo očekivali da će se boja spoja promijeniti baš tako kako je, pa nas je
ishod pokusa zaintrigirao i iznenadio.

Istraživanjem i proučavanjem olovova(II) jodida saznali smo o njegovim štetnim

svojstvima i kako se pravilno zaštiti pri njegovu korištenju. Naučili smo da se postupnim
hlađenjem olovov(ll) jodid iskristalizira u obliku žutih kristalića i da se njegova topljivost u
vodi dramatično povećava s povećanjem temperature. Utvrdili smo da su atomi joda i olova
međusobno povezani ionskim vezama. Tabličnim smo prikazom pokazali razliku jodida po
topljivosti u vodi. Nešto što nismo spomenuli pri opisivanju strukture je to da olovov(II) jodid
može imati i romboedarsku strukturu. Popisali smo sav potreban materijal i kemijski pribor
koji je potreban za pokus. Saznali smo da se proces kristalizacije koristi u kristalizatorima koji
se koriste u proizvodnji kristala šećera iz šećerne repe. Olovov(II) jodid ima mnoga korisna
svojstva i primjene ali moramo biti oprezni pri rukovanju s njime jer sadrži kancerogena
svojstva. Saznali smo i osnovna obilježja elemenata koji grade olovov(II) jodid. Za kraj ćemo
ponoviti zašto i kako uopće dolazi do kemijskih reakcija.

Zašto dolazi do kemijskih reakcija?

Gibanjem se čestice sudaraju, ali svaki sudar čestica nije uspješan tj. ne dovodi do produkta
reakcije. Da bi došlo do kemijske reakcije tj. do uspješnog sudara čestice moraju biti pravilno
orijentirane, a njihova energija mora biti jednaka ili veća od energije aktivacije. Energija
aktivacije, Ea je minimalna količina kinetičke energije potrebne za nastajanje aktivacijskog
kompleksa.

Ovim seminarskim radom smo željeli pokazati kako se na zanimljiv i zabavan način može
naučiti nešto novo i korisno.

10
POPIS LITERATURE
Gordana Pavlović i Ljiljana Kovačević, Kemija 2 – udžbenik iz kemije za drugi razred
gimnazije, Zagreb, Alfa, 2015.

Popis slika:

Slika 1: http://www.chemspider.com/Chemical-Structure.23305.html

Slika 2: https://www.youtube.com/watch?v=Kih-zw9TjCs&t=316s

Slika 3: https://www.youtube.com/watch?v=Kih-zw9TjCs&t=316s

Slika 4: https://www.sciencephoto.com/media/779727/view/lead-iodide-precipitate-3-of-4

Slika 5: https://sh.wikipedia.org/wiki/Olovo(II)_jodid

Slika 6: https://www.njuskalo.hr/sve-ostalo/jod-elementarni-25g-99.9-oglas-26401138

Slika 7: https://bs.wikipedia.org/wiki/Olovo

Popis tablica:

Tablica 1: https://hr.wikipedia.org/wiki/Tablica_topljivosti_soli

Tablica 2: https://hr.wikipedia.org/wiki/Tablica_topljivosti_soli

Video prezentacija: https://www.youtube.com/watch?v=Kih-zw9TjCs&t=316s

Stranica: https://edutorij.e-skole.hr/share/proxy/alfresco-noauth/edutorij/api/proxy-
guest/e78bfca5-654d-4dcc-b431-7b505feb6fa4/kemija-1/m04/j01/p02/index.html

Stranica: https://edutorij.e-skole.hr/share/proxy/alfresco-noauth/edutorij/api/proxy-
guest/15cf791a-4c97-4f29-84d9-17c1b47ceccc/kemija-2/m03/j02/5884-2/index.html

Stranica: http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/pb/spojevi.html

Stranica: http://eskola.chem.pmf.hr/pokusi1.php3?sif=63

Stranica: https://hr.wikipedia.org/wiki/Jod

Stranica: https://hr.wikipedia.org/wiki/Olovo_(element)

11
12