Sumpor

Sumpor je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol S, atomski (redni)
broj mu je 16, a atomska masa mu iznosi 32,065(5) .
Sumpor je na sobnoj temperaturi krutina u finom prahu bez mirisa svijetložute boje.

 1Svojstva sumpora
 2Osobine
o 2.1Alotropske modifikacije
 3Dobivanje i uporaba sumpora
 4Anorganski spojevi sumpora
 5Organski spojevi sumpora
o 5.1Sumporna kiselina
 6Utjecaj na okoliš
 7Zanimljivosti
 8Izvori

Svojstva SUMPORA
Gustoća (25°C)/(g/cm3) rompski 2,07, a monoklinski 1,95.
Koeficijent elektronegativnosti je 2,6.
Građa molekule je najčešće S8.
Oksidacijski brojevi u spojevima –II, II, IV, VI.
Talište 112,8 rompski, a 119,0°C monoklinski (a daljnjim zagrijavanjem mijenja boju od
svijetložute do crvenosmeđe).
Atomski radijus 103 pm.
Energija veze 264 kJ mol-1.
Energija ionizacije 1000 pri 0 K u kJ mol-1.
Elektronegativnost po Paulingu 2,5.

Osobine SUMPORA
Mirisom podsjeća na šibice, lagan je i mekan. Netopljiv u vodi, ali je topljiv u nepolarnim
otapalima, primjerice ugljikovu disulfidu (CS2), tetetraklorugljiku (CCl4) i toluenu (C6H5CH3). Slab
je vodič topline i elektriciteta.
Gori plavičastim plamenom pri čemu nastaje sumporov dioksid (SO2). Na povišenim
temperaturama tvori spojeve s klorom, ugljikom, željezom i drugim elementima.
Kristali su mu žute boje, a najčešće se pojavljuje kao sulfat i sulfit, ili čak kao elementarni sumpor
(posebno u blizini vulkana). Najčešće ga nalazimo u solima (mineralima) sfalerit i pirit. Amorfni
sumpor se često naziva "sumporni cvijet".
Sumpor je, vjerojatno, element s najviše alotropskih modifikacija (više od 30), ali su pri sobnoj
temperaturi dvije kristalne modifikacije stabilne – rompska i monoklinska.
Pri sobnoj temperaturi molekule elementarnog sumpora imaju prstenastu strukturu od osam
atoma sumpora (S8) međusobno povezanih jednostrukim kovalentnim vezama.
Sumpor je kemijski reaktivan element, ali manje od kisika. Na povišenoj temperaturi, reagira
izravno s gotovo svim elementima pri čemu nastaju sulfidi u kojima je oksidacijski broj sumpora –
II. Sumpor u spojevima ima i pozitivne oksidacijske brojeve (II, IV, VI) jer pri nastajanju spojeva
sumpora, u kemijskoj vezi mogu sudjelovati i d-orbitale. Većina smjesa sa sumporom smrdi po
pokvarenim jajima.
Sumpor tvori preko trideset čvrstih alotropa, više ih ima samo ugljik. Na sobnoj temperaturi
postojana su dva kristalna oblika -rompski i monoklinski sumpor. U prirodi se najčešće nailazi
a α-sumpor, poznat i kao žuti ili rompski sumpor. Žuti sumpor nije topiv u vodi, a teško je topiv u
ostalim otapalima, osim u sumporougljiku. U čistom obliku ima karakterističnu žutozelenu boju.
Dobar je električni izolator, a slab vodič topline.
Kristali žutog sumpora imaju oblik romba (S8 - rombohedralna struktura).
Na temperaturi od 95,3°C α-sumpor prelazi u β-sumpor, u kristale u obliku štapića. Ovu formu
karakterizira manja gustoća od α-sumpora (1,96 kg/m3 u odnosu na 2,07 kg/m3).

Dobivanje i uporaba sumpora[uredi VE | uredi]

Sumpor je jedan od najstarijih poznatih elemenata, a spominje se već i u Bibliji. Sumpor se u
prirodi može naći u elementarnom stanju na površinskim dijelovima Zemljine kore, mada je
zastupljenost sumpora u Zemljinoj kori vrlo mala, a u mineralima i rudama znatna. Ako se uzme u
obzir zastupljenost elemenata samo u rudama i mineralima, tada je sumpor treći, odmah
iza kisika i silicija.
Iako su ga alkemičari u srednjem vijeku iscrpno opisali, elementarnu prirodu sumpora spoznao je
tek 1777.g. Lavoisier.
Minerali sumpora uglavnom su sulfidi i sulfati, od kojih su najvažniji pirit, halkopirit, galenit,
cinabarit i sadra.
Najvažniji minerali sumpora su:

 pirit (FeS2)
 sfalerit (ZnS)
 halkopirit (CuFeS2)
 galenit (PbS)
 cinabarit (HgS)
 sadra (CaSO4 x 2H2O).
Najveći svjetski proizvođač sumpora su SAD. Podzemne naslage sumpora se tale vodenom
parom zagrijanom na 160°C te se pumpama izvlače na površinu, gdje se otopljeni sumpor
skladišti u drvene sanduke i nakon hlađenja transportira dalje. Ovaj način proizvodnje sumpora
naziva se Fraschov postupak, prema njemačkomkemičaru Hermanu Fraschu.
Iz ležišta u kojima je u elementarnom stanju sumpor se vadi taljenjem ili iskapanjem. Ako se
sumpor nalazi u zemlji ispod naslaga pijeska, ne množe se kopati, već se do njega dolazi
primjenom Fraschova postupka.
Tim se postupkom do sumpora dopire Fraschovom trocijevnom sondom. Kroz vanjsku se cijev
crpkom tlači pregrijana vodena para kojom se sumpor rastali. Vrući zrak pod tlakom, koji dolazi
kroz srednju cijev, potiskuje rastaljeni sumpor prema površini, gdje se lijeva u kalupe. Na taj način
se dobiva relativno čist sumpor (98 – 99,5%).
Sve više sumpora dobiva se iz sumporovodika, koji se u prirodi često pojavljuje kao sastojak
prirodnog plina. Nalazi se i u mnogim industrijskim i tehničkim plinovima, koji se pročišćavaju
oksidacijom sumporovodika prije daljnje uporabe ili ispuštanja u atmosferu.
Dio se sumpora se dobiva iz sumporova(IV) oksida. Tehnički plinovi, nastali npr. prženjem
sulfidnih ruda, sadrže znatne količine sumporova(IV) oksida. Iz njega se sumpor dobiva
redukcijom s vrućim koksom ili plinovima koji sadrže ugljikov monoksid, vodik ili metan.
Sumpor se osim u elementarnom stanju rabi i kao polazna sirovina za proizvodnju mnogih
tehnički važnih spojeva, posebice sumporne kiseline.
Uporaba sumpora je raznolika: u medicini, proizvodnja najbitnije kiseline u industriji; sumporne
kiseline, te proizvodnja ugljikova disulfida. Sumpor se najviše upotrebljava kao jedna od sirovina
za gnojiva, insekticide, fungicide, lijekove, organske boje, barut, žigice, pošto ima široku
izdržljivost koristi se za proizvodnju automobilskih guma (vulkanizacija gume), također se koristi
za sumporenje bačvi u vinogradarstvu.

Anorganski spojevi sumpor

Sumpor s kisikom tvori više oksida, ali su stabilna samo dva: sumporov(IV) oksid (SO2)
i sumporov(VI) oksid (SO3).
Vodena otopina sumporova(IV) oksida sadrži uglavnom molekule sumporova(IV) oksida (SO2) te
vrlo malo oksonijevih (H3O+), hidrogensulfitnih (HSO3-) i sulfitnih iona. Njezin sastav ovisi o
temperaturi i pH-vrijednosti otopine. Po tradiciji takva se otopina naziva sumporastom kiselinom.

 Ugljikov disulfid (CS2) je lako zapaljiva tekućina, otrovnih para, niska vrelišta (46,2°C),
odlično je otapalo za fosfor, sumpor, selen, brom, jod, masti, smole, kaučuk.

Organski spojevi sumpora[uredi VE | uredi]

Od organskih sumpornih spojeva važni su u prvom redu:

 tioli,
 sulfidi (tioeteri),
 sulfati
 sulfiti
 sulfoksidi,
 sulfonske kiseline,
 urea,
 i neki heterociklički spojevi.
Među najpoznatije spojeve sumpora s halogenim elementima ubrajaju se:

 Sumporov(I) klorid (S2Cl2) je narančasta tekućina, koja služi za hladnu

vulkanizaciju kaučuka.

 Sumporov heksafluorid (SF6) je neotrovan plin, a rabi se kao izolator u visokonaponskim

uređajima.

 Tionil-klorid (SOCl2) je bezvodni elektrolit u galvanskim člancima.

 Sulfuril-klorid (SO2Cl2) je sredstvo za selektivno kloriranje.

Tu spada i klorsulfonska kiselina (HSO3Cl). To je dimeća tekućina koja se primjenjuje kao
reagens u reakcijama kloriranja, sulfokloriranja i sulfoniranja.
Sumporna kiselina [uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Sumporna kiselina
Sumporna kiselina (H2SO4) je najvažniji spoj sumpora, a već je dugo i najvažnija kiselina uopće.
Uporaba joj je raznolika i vrlo velika. Služi za proizvodnju: boje za tekstil, sapuna i deterdženata,
vlakana (viskoza, papir i umjetna svila), boja i pigmenata (emajl, linoleum), umjetna gnojiva
(fosfatna gnojiva, amonijev sulfat, miješana gnojiva), plastične mase (sintetička guma, celofan),
metalurgija (čišćenje čelika i metala), ostali proizvodi (naftni derivati, eksplozivi, akumulatori,
lijekovi, insekticidi, laboratorijski reagens). Električna je vodljivost sumporne kiseline najveća ako
je maseni udio 30%. Zato se takva koristi za punjenje akumulatora. Čista sumporna kiselina je
uljasta, bezbojna, gusta, vrlo higroskopna tekućina (upija vlagu). Koncentrirana je kiselina
(H2SO4, w=98%), slabo ionizirana, ali se dodatkom vode ionizacija povećava. Jaka je diprotonska
kiselina ionizira u dva stupnja i tvori dvije vrste soli.
Pri razrjeđivanju koncentrirane sumporne kiseline oslobađa se mnogo topline pa pri razrjeđivanju
kiseline treba uvijek polagano dodavati kiselinu u vodu uz stalno miješanje otopine.

Utjecaj na okoliš
Industrijskim izgaranjem ugljena i petroleja stvara se sumporov dioksid (SO2), koji u atmosferi
reagira s kisikom i vodenom parom te tvori sumpornu kiselinu (H2SO4). Sumporna kiselina je
komponenta kisele kiše, koja zagađuje i značajno umanjuje pH vrijednost tla i voda, što često ima
pogubne posljedice na okoliš. Novi propisi u proizvodnji fosilnih goriva nalažu ekstrakciju
sumpora iz konačnog proizvoda (ugljena, nafte, zemnog plina).

Zanimljivost
 Varaždinske toplice su termalno kupalište i lječilište. Litra vode sadrži 7,6 mg sumpora i 1,04
mg fluora. Temperatura vode je 57,4°C.

 Bjelančevine jaja, kose, dlaka, noktiju, perja, rogova i kopita bogate su sumporom.

 Aktivni vulkani proizvode vulkanske plinove i lavu. Vulkanski plinovi sadrže

uglavnom dušik, ugljikov(IV) oksid, klorovodik, fluorovodik, vodik, sumporovodik i vodenu
paru. Jako zagrijani sumporovodik iz vulkanskih plinova se u dodiru s kisikom iz zraka
oksidira u sumporov(IV) oksid. Nove količine sumporovodika reduciraju nastali sumporov(IV)
oksid u elementarni sumpor.

 Spojevi sumpora, aminokiseline cistein i metionin su od životne važnosti u ljudskom

metabolizmu, gdje služe u biokemijskim reakcijama.