HALKOGENI ELEMENTI

Elementi 16. skupine nazivaju se halkogenim elementima (gr. chalks +

gnesis tvore rude), jer su sastavni dio ruda (Cu-, Zn-, Fe-, Pb-, Hg-; kao
sulfidi, oksidi, selenidi, teluridi itd.).
U 16. skupini elemenata periodnog sustava nalaze se elementi: kisik (O),
sumpor (S), selenij (Se), telurij (Te) i polonij (Po).
Kisik i sumpor su nemetali, selenij i telurij polumetali (metaloidi), a polonij
je radioaktivan metal.
U prirodi dolaze u spojevima i kao elementarni u vie alotropskih modifikacija
i svi imaju est valentnih elektrona: [X] ns2 np4
KEMIJSKA SVOJSTVA
Halkogeni elementi tvore ionske spojeve s metalima male Ei i male
elektronegativnosti (primanjem 2e od metala tvore X2 ione), a
kovalentne s nemetalima velike Ei i velike elektronegativnosti.
Sumpor, selenij, telurij i polonij tvore spojeve s negativnim oksidacijskim
brojem -2 i -1 s negativnim oksidacijskim broje -2 i -1 s vodikom i metalima, a
s pozitivnim oksidacijskim brojem +2, +4 i +6 s elektronegativnijim
elementima (kisikom i halogenim elementima).
Kisik u spojevima ima uvijek negativan oksidacijski broj (-2 u oksidima, -1 u
peroksidima, -1/2 u superoksidima, -1/3 u ozonidima) osim u spojevima s
fluorom (npr. OF2 oksidacijski broj +2) 2, oksidacijski broj +2).

KISIK
Atomski (redni) broj

Relativna atomska masa 15,9994

Naziv na hrvatskom

Kisik

Internacionalni naziv

Oxygenium

Oksidacijska stanja [-2], -1, 0, 1, 2

Talite / Vrelite (K) 54,8 / 90,188
Elektronegativnost 3,44 / 7,54 eV
Konfiguracija zadnje ljuske
Element je

Nemetal

2s22p4

Spada u grupu

16

Kisik je najrasprostraniji element na Zemlji. Volumni udio elementarnog kisika

u zraku iznosi 20,9 %, a maseni udio 23 %.
Kisik, O2(g), je pri sobnoj temperaturi plin bez boje, okusa i mirisa. Kisik ne
gori ali podrava gorenje i ivot na zemlji bez kisika je nemogu.
Tekui kisik, O2(l) je tamnoplave boje, paramagnetian je i dobiva se
ukapljivanjem zraka i frakcijskom destilacijom.
Postoje dvije alotropske modifikacije kisika:
O2(g), kisik i O3(g), ozon
Ozon je modrikasti plin karakteristinog mirisa i stvara se u Zemljinoj
atmosferi na visini 20-30 km prilikom elektrinog pranjenja uz djelovanje UV
zraenja. Freoni unitavaju ozonski sloj (ozonske rupe).
Molekula ozona, O3 je dijamagnetina polarna molekula i zbog polarnosti je
topljivost O3(g) u vodi 50 puta vea od topljivosti O2(g).
Laboratorijsko dobivanje kisika
Zagrijavanjem (termikim raspadom) klorata ili permanganata:
2KClO3(c) 2KCl(s) + 3O2(g)
2KMnO4(c) K2MnO4(s) + MnO2(s) + O2(g)
Zagrijavanjem (termikim raspadom) nekih oksida metala (HgO, Ag2O)
2Ag2O(s) 4Ag(s) + O2(g)
Elektrolizom vode:
K(): 4H2O(l) + 4e 2H2(g)+ 4OH(aq)
A(+): 4OH(aq) O2(g) + 2H2O(l) + 4e.
INDUSTRIJSKO DOBIVANJE KISIKA
Elektrolizom vodenih otopina (na anodi):
A(+): 4OH(aq) O2(g) + 2H2O(l) + 4e.
UPOTREBA KISIKA:
Kisik (zrak) se upotrebljava pri proizvodnji eljeza uvisokoj pei, kao i
dobivanju elika.

U proizvodnji metala (prevoenje sulfida u okside).

U proizvodnji spojeva koji sadre kisik: organskih i anorganskih.
Zajedno s etinom upotrebljava se za autogeno zavarivanje.
U biolokoj obradi otpadnih voda.
U medicini (respiratori).
SPOJEVI KISIKA
Kako se kisik spaja sa svim elementima osim s helijem i neonom te s brojnim
elementima gradi i vie spojeva, brojnost njegovih spojeva je jako velika. Kisik
stvara spojeve u kojima moe imati oksidacijski broj -2, -1 i -1/2. Uz gotovo
svaki od elemenata opisan je i poneki spoj u kojem je prisutan kisik, pa e
ovdje biti spomenute samo karakteristine skupine spojeva i neka njihova
opa svojstva.
Od svih spojeva na Zemlji su najraireniji oksidi, a mogu se svrstati prema
nekim naelima, npr. prema strukturi ili nekim od kemijskih svojstava.
Uobiajeno je razvrstavanje prema kiselo-baznim svojstvima u etiri skupine:
1. kiseli oksidi koji s vodom daju kisele reakcije, otapaju se u luinama ili ih
izravno neutraliziraju, a tipini predstavnici su oksidi nemetala, npr. SO3,
NO2...
2. bazni oksidi koji s vodom daju alkalnu (lunatu) reakciju, otapaju se u
kiselinama ili ih izravno neutraliziraju, a tipini predstavnici su oksidi alkalnih i
zemnoalkalnih metala, npr. Na2O i BaO.
3. amfoterni oksidi koji se, ovisno o uvjetima, mogu otapati u kiselinama i u
luinama, te mogu neutralizirati i kiseline i luine, a tipini predstavnici su
oksidi amfoternih elemenata, npr. Zna i Al2O3.
4. neutralni oksidi koji ne reagiraju s vodom, ne otapaju se u kiselinama niti u
luinama niti ih neutraliziraju, npr. CO i N2O.
Kiselo-alkalna svojstva oksida elemenata koji mogu imati razliite oksidacijske
brojeve ovise o stupnju oksidacije, a openito pravilo je da su oksidi s viim
oksidacijskim brojem kiseliji, npr. MnO (bazian) > Mn2O3 (bazian) > MnO2
(amfoteran) > Mn2O7 (kiseo)
Ovisno o izvoru, oksidi se mogu dobiti na razliite naine: arenjem
hidroksida (Al(OH)3), karbonata (CaCO3), nitrata (KNO3), zagrijavanjem
peroksida (BaO2), taloenjem oksida odnosno hidroksida iz vodenih otopina
zakiseljavanjem (Fe2O3, Ba(OH)2) i (eventualnim) grijanjem, direktnom
sintezom iz elemenata (CO, CO2, P4O10, MO gdje je M metal) i spaljivanjem

raznih gorivih materijala.

SUMPOR
Atomski (redni) broj

16

Relativna atomska masa 32,066

Naziv na hrvatskom

Sumpor

Internacionalni naziv

Sulfur

Oksidacijska stanja -2, -1, 0, 1, 2, 3, 4, 5, [6]

Talite / Vrelite (K) 386 (a), 392,2 (b), 380 (y) / 717,824
Elektronegativnost 2,58 / 6,22 eV
Konfiguracija zadnje ljuske
Element je

3s23p4

Nemetal

Spada u grupu

16

Elementarni sumpor dobiva se iz svojih nalazita u kojima se nalazi u

elementarnom stanju i iz svojih spojeva. Iz nalazita sumpor se dobiva tzv.
Fraschovim postupkom i staljivanjem iz kamenja u specijalnim peima, tzv.
kalkaronima i fornima. Iz spojeva sumpor se dobiva oksidacijom
sumporovodika (H2S) po Clausovu postupku i redukcijom sumporovog(IV)oksida (SO2) vruim koksom.
Fraschov postupak za dobivanje sumpora koristi se za naslage smjetene 200
m ispod povrine pod naslagom pijeska gdje je kopanje nemogue. Ovim
postupkom dobiva se danas vie od 80% svjetske proizvodnje sumpora.
Postupak se sastoji u tome da se do leita sumpora probije elina cijev u
kojoj su koaksijalno smjetene jo dvije cijevi. Kroz vanjsku cijev najveeg
promjera tlai se pregrijana vodena para ili voda temperature oko 165C koja
prodire u sumporno leite gdje rastali sumpor i utiskuje ga u srednju cijev.
Kroz unutarnju cijev tlai se vru komprimirani zrak pod tlakom od 4 Mpa (40
atm) pomou kojega se rastaljeni sumpor srednjom cijevi die prema povrini
u pjenastoj smjesi s vodom. Ovako dobiveni sumpor je za tehnike potrebe
dovoljno ist (98 - 99,5%) i ne mora se proiavati.
Dobivanje sumpora staljivanjem kamenja bio je glavni postupak u prolom
stoljeu, a danas se vrlo rijetko koristi pa ga neemo posebno opisivati.
Princip je taj da se kamenje sa sadrajem sumpora pretaljuje u posebnim

peima s povezanim komorama (fornima), a iz polazne sirovine na taj se

nain ekstrahira najvie 80% poetnog sadraja sumpora.
Dobivanje sumpora oksidacijom H2S po Clausovu postupku uvedeno je 1882.
g. Postupak se svodi na spaljivanje treine H2S i oksidacija preostalog H2S
nastalim SO2. U ovom postupku kao katalizatori koriste se boksit, aktivni
ugljen ili crveni mulj (Fe(OH)3). Reakcije koje pritom teku su:
H2S(g) + 1,5O2(g) -> H2O(g) + SO2(g)
2H2S(g) + SO2(g) -> 3S(l) + 2H2O(g)
Dobiveni rastaljeni sumpor vrlo je ist (99,5%).
Svojstva i upotreba sumpora:
U istom stanju sumpor je krutina svijetlo-ute boje bez okusa i mirisa. Slab je
vodi elektriciteta i topline, a trenjem se nabija negativnim statikim
elektricitetom. Najistaknutije svojstvo elementarnog sumpora je sposobnost
stvaranja jake, jednostruke kovalentne veze izmeu vlastitih atoma (-S-S-).
Sumpor se javlja u velikom broju vrstih, tekuih i plinovitih alotropskih
modifikacija. Pri sobnoj temperaturi stabilan je jedino vrsti tzv. rompski
sumpor (alfa-sumpor) ija se molekula sastoji od osam prstenasto povezanih
atoma sumpora. Ovaj sumpor je netopljiv u vodi, teko je topljiv u alkoholu i
eteru, slabo topljiv u benzenu, a lako je topljiv u ugljikovom(IV)-sulfidu (CS2) i
ugljikovom(IV)-kloridu (CCl4). Rompski sumpor zagrijavanjem pri temperaturi
95,5C prelazi u monoklinski sumpor (beta-sumpor) koji takoer ima
prstenaste molekule S8. Monoklinski sumpor je lako topljiv u CS2 i javlja se u
vie oblika s manjim molekulama, kao gama-sumpor, ro-sumpor i deltasumpor. Taljevina beta-sumpora (kojem je talite pri 119C) sadri lambda, mi
i pi modifikacije sumpora u dinamikoj ravnotei. alfa-sumpor se sastoji od
molekula S8 i topljiv je u CS2. pi-sumpor sastoji se od molekula S4, a misumpor je tamnosmea tekuina koja nastaje pri 160C, a sastoji se dugih
lanaca sumporovih atoma i netopljiv je u CS2. Naglim hlaenjem gustog,
rastaljenog sumpora dobiva se amorfni ili plastini sumpor koji se sastoji od
dugog niza sumporovih atoma. Vrenjem sumpora pri temperaturi 444,6C
nastaju pare koje su smjesa molekula od dvoatomnih S2 do S8. Nastala para
je najprije naranasto-uta i sadri molekule S8, pri 500C je crvena (sadri
molekule S6). Iznad 500C je svjetlija, a pri 650C je slamnato-uta (sadri
molekule S2). Naglim hlaenjem para sumpora dobiva se sumporni cvijet.

Sumpor je reaktivan element. Ve kod umjereno poviene temperature

izravno se spaja s gotovo svim elementima, osim s jodom, duikom, telurijem,
iridijem, zlatom, platinom i plemenitim plinovima. Stajanjem na vlanom

zraku slabo se okdisira, a zagrijavanjem na zraku zapali se i izgara modrim

plamenom dajui SO2. Postojan je prema djelovanju klorovodine i sumporne
kiseline. Duina i klorovodina kiselina u prisutnosti oksidacijskih sredstava
prevode sumpor u sumpornu kiselinu. Elementarni sumpor vrlo je teko topljiv
u tjelesnim tekuinama ljudi i ivotinja, ali relativno lako reagira s proteinima
stvarajui sumporovodik. Koloidni sumpor aktivniji je od kristalnih oblika i
nadrauje kou, osobito one kapke.
Najvie elementamog sumpora (oko 90% svjetske proizvodnje) upotrebljava
se za proizvodnju sumporne kiseline koja je polazna sirovina za dobivanje
brojnih drugih kemikalija i proizvoda (vidi: Spojevi sumpora). Ostatak
proizvedenih koliina koristi se za vulkanizaciju kauuka i u proizvodnji gume,
emajla, baruta, ibica, umjetnih tvari ("tiokol"), organskih boja i sumpornih
spojeva (CS2, S2Cl2 itd.). Koristi se i kao fungicid u poljoprivredi te u medicini
za lijeenje nekih konih bolesti.
Spojevi sumpora:
Kako se sumpor spaja sa skoro svim elementima, broj njegovih spojeva vrlo je
velik. S metalima, tj. elementima niske elektronegativnosti, sumpor stvara
ionsku kemijsku vezu i ima oksidacijski broj -2. U veini svojih spojeva sumpor
je vezan kovalentnom vezom, a stvara spojeve u kojima ima oksidacijski broj:
-2, -1, +1, +2, +3, +4 i +6. Kemija sumporovih spojeva dosta je opsena pa
e se ovdje navesti samo manji broj karakteristinih spojeva:
-Sumporovodik (H2S) otrovan je plin neugodna mirisa po trulim jajima koji
otapanjem u vodi daje sulfidnu (sumporovodinu) kiselinu. S velikom veinom
metala (ZnS, FeS CuS, PbS, Bi2S3, Ag2S itd.) daje soli sulfide. Sumporovodik
ima veliku primjenu kao laboratorijski reagens u analitikoj kemiji jer je do
razliite mjere, ovisno o pH-vrijednosti otopine, topljiv u mnogobrojnim
sulfidima.
-Disulfidi (persulfidi), npr.natrijev disulfid (Na2S2) i drugi polisulfidi, ope su
formule M2Sn gdje je M alkalijski metal ili vodik. Dobivaju se djelovanjem HCI
na otopinu alkalijskih polisulfida. Vodikov persulfid ima strukturu H-S-S-H s
duljinom S-S veze 205 pm.
-Spojevi sumpora s kisikom dvovalentni su spojevi s po dvije kovalentne veze
i dva para nesparenih elektrona. Pored njih, sumpor hibridizacijom d-orbitala
stvara spojeve oksidacijskog broja +4 i +6. Polisumporovi oksidi imaju opu
formulu S8-16 O2 i stvaraju se u reakciji sumporovog(IV)-oksida i
sumporovodika.
-Sumporov(IV)-oksid (SO2 plin je neugodna, bockava mirisa koji nastaje
gorenjem sumpora ili njegovih spojeva u zraku ili kisiku. Molekula O-S-O je
nesimetrina (slino molekuli vode) s kutom o-s veza 119,5. Vrlo je jak

reducens, a otapanjem u vodi daje sumporastu kiselinu (H2SO3).

-Sumporov(VI)-oksid (SO3) otapanjem u vodi daje sumpornu kiselinu (H2SO4)
koja ima izuzetnu kemijsko-tehnoloku primjenu.
-Sumporna kiselina (H2SO4) bezbojna je uljasta tekuina i jedan od
najvanijih proizvoda kemijske industrije. Upotrebljava se najvie za umjetna
gnojiva (50%), u kemijskoj industriji (20%), za boje (5%), u proizvodnji eljeza
i elika (3%), u petrokemijskoj industriji (2%) i ostalim industrijama kao to su
tekstilna, koarska i prehrambena (koja troi oko 15% proizvodnje). Sumporna
kiselina daje sol i sulfate i hidrogensulfate.