Bakar (element)

bakar
[Ar] 3d10 4s129Cu
Periodni sustav elemenata
Osnovna svojstva
Kemijski element
Simbol
Atomski broj
bakar
Cu
29
Kemijska skupina prijelazni metali
Grupa, perioda, Blok 11, 4, d
Izgled bronana krutina
Cu,29.jpg
Gustoa1 8960 kg/m3
Tvrdoa 369 MPa (HV), 874 MPa (HB), 3,0 (Mohsova skala)
Specifini toplinski kapacitet (cp ili cV)2
(25 C) 24,440 J mol1 K1
Talite 1084,62 C
Vrelite3 2562 C
Toplina taljenja 13,26 kJ mol-1
Toplina isparavanja 300,4 kJ mol-1
1 pri standardnom tlaku i temperaturi
2 pri konstantnom tlaku ili volumenu
3 pri standardnom tlaku
Atomska svojstva
Atomska masa 63,546(3)
Elektronska konfiguracija [Ar] 3d10 4s1
Bakar je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Cu, ato
mski (redni) broj mu je 29, a atomska masa mu iznosi 63,546(3).
Sadraj [sakrij]
1 Nomenklatura
2 Svojstva i osobine
3 Rasprostranjenost u prirodi i pojava
4 Povijest upotrebe
5 Dananja uporaba i primjena
6 Bioloka uloga
7 Dobivanje
7.1 Pirometalurka metoda (suha)
7.2 Hidrometalurka metoda (mokra)
8 Legure bakra
8.1 Mjedi
8.2 Bronce
9 Spojevi bakra
10 Zanimljivosti
11 Izvori
Nomenklatura[uredi VE | uredi]
Kuprat je naziv za bakar u anionskom kompleksu.
U antiko doba dolazio je gotovo jedino s Cipra, pa je bio poznat pod nazivom aes c
yprium (ciparska ruda) ili u kraem obliku cyprium, a od tog naziva potjee latinsko
ime cuprum, po emu je dobio simbol Cu u periodnom sustavu elemenata.
U hrvatskome jeziku dobio je naziv po turskoj rijei za bakar: bakir.
Takoer kod oznaavanja spojeva pravilno je rei bakreni, a ne bakarni.
Svojstva i osobine[uredi VE | uredi]
Kemijski element bakar 11. skupine PSE, u periodnom sustavu elemenata nosi simbo
l Cu, atomski (redni; protonski) broj mu je 29, a atomska masa mu iznosi 63,546(
3). Gustoa mu je 8,92 g cm-3, a talite 1083C.
Elementarni bakar je metal sjajne svijetle crvene do crvenkastosmee specifine bakre
ne boje, kubine plono centrirane kristalne reetke. Jedan je od triju poznatih obojen
ih metala.
Bakar je prijelazni metal i nije polimorfan.
U istom stanju relativno je mekan, ali vrlo ilav i rastezljiv/savitljiv. Lako je o
bradiv i kovak, pa se kuje, valja (na hladno i vrue) i izvlai u vrlo tanke ice. Moe
se meko i tvrdo lemiti i zavarivati.
Nakon srebra najbolji je vodi topline i elektriciteta (elektrine struje).
Visoka elektrina vodljivost i vea zastupljenost u Zemljinoj kori od srebra, ini ide
alnim za elektrine instalacije i elektroniku, to mu je i najvanija komercijalna upo
treba.
Zbog pozitivnoga redoks potencijala bakar se ne otapa u razrijeenim kiselinama (s
amo ga HNO3 nagriza) i kiselinama koje nemaju oksidacijsko djelovanje.
Budui da je redukcijski elektrodni potencijal bakra pozitivniji od vodika, on rea
gira samo s kiselinama koje imaju oksidacijsko djelovanje, tj. s kiselinama koje
uz vodik sadre i element koji bakar moe reducirati.
OPREZ! Reakcijom bakra s koncentriranim kiselinama nastaju duikovi oksidi koji su
otrovni, zato valja pokus izvoditi u digestoru!
S koncentriranom klorovodinom kiselinom bakar ne reagira, jer ona ne djeluje kao
oksidans.
Bakar e se otopiti u HCl-u, ako je u njoj tek ako je prisutno neko oksidirajue sre
dstvo (npr. H2O2), ali u samoj HCl nee, i ne dolazi do nikakve reakcije.
S koncentriranom duinom kiselinom bakar reagira uz nastajanje smeeg plina duikova(IV
) oksida i topljive soli bakrova(II) nitrata (poput reakcije aluminija s bromom)
.
Cu(s) + 4 HNO3 --> Cu(NO3)2 + 2 NO2(g) + 2 H2O
Bakar se otapa u vruoj sumpornoj kiselini, tvorei kristale modre galice (CuSO4 x 5
H2O).
S koncentriranom sumpornom kiselinom zagrijavanjem nastaje bezbojni plin sumporo
v(IV) oksid i bakrov(II) sulfat topljiv u vodi:
Cu(s) + 2 H2SO4 --> CuSO4 + SO2(g) + 2 H2O
Otporan je na koroziju, vodu i relativno je postojan na zraku. Na zraku duim staj
anjem potamni od oksida, a izlaganjem utjecaju atmosferilija na bakrenim predmet
ima tijekom vremena nastaje poznata zeleno-bijela (malahit) do plavo-zelena (baz
ini bakrov(II) karbonat, Cu2(OH)2CO3) patina, koja predstavlja zatitni povrinski sl
oj i titi ga od daljnje oksidacije.
2 Cu(s) + H2O(I) + CO2(g) + O2(g) --> Cu2(OH)2CO3(s) ili Cu2CO3(OH)2
Zatitna patina se esto namjerno potie i umjetno stvara na raznim predmetima, primje
rice bakrenim krovovima i skulpturama, zbog zatite od utjecaja atmosfere.
Mineral jednakog sastava kao i patina koja se najee via je zeleni mineral malahit.
Patina osim bazinoga karbonata moe biti i drukijeg kemijskog sastava (hidroksisulfa
t, hidroksiklorid), ovisno o istoama u atmosferi.
Bakar se zagrijavanjem na zraku, pri temperaturama viim od 600C oksidira, a na pov
rini se stvara crni prah bakrova(II) oksida (CuO); i obratno; zagrijani CuO u pri
sutnosti reducensa lako otputa kisik pa ova reakcija moe sluiti za odreivanje vodika
(nastaje voda) i ugljika (nastaje CO2) u elementarnoj analizi organskih spojeva
.
2 Cu(s) + O2(g) --> 2 CuO(s)
Rasprostranjenost u prirodi i pojava[uredi VE | uredi]
U prirodi se nalazi u malim koliinama samorodan i kao takav je rijedak u elementa
rnom stanju. Moe ga se nai rasprenoga u stijenama u obliku sitnog zrnja, ploica, gra
nica ili mahovinasto isprepletenih niti. Kristali kemijski istog bakra (ili sa mal
o primjesa srebra i bizmuta) se pojavljuju prirodno i postoje mala nalazita u SAD
-u, Njemakoj, Zambiji, ileu i Italiji.
Najvie ga ima u sulfidnim rudama (halkopirit, kovelit, halkozin i bornit), zatim
u oksidnim (kuprit; Cu2O) i u karbonatnim rudama (zeleni malahit i plavi azurit)
.
Halkopirit daje oko 80% svjetske proizvodnje bakra (sa srebrom i zlatom kao nusp
roduktima), zatim najee rude su halkocit, halkantit, azurit, zeleni malahit (ili ka
o crvena stijena), brohantit, te kuprit.
Sulfidne i oksidne rude u prirodi se nalaze najvie sa eljeznim sufidom, a rjee sa s
ulfidima drugih metala.
Poznato je oko 240 ruda bakra, evo nekoliko najpoznatijih i najee eksploatiranih ru
da:
Atakamit (Cu2Cl(OH)3) - struktura mu je ortorompska,
Azurit (Cu(CO3)2(OH)2) - struktura mu je monoklinska,
Bornit (Su5FeS4) - struktura mu je tetragonska,
Brohantit (Cu4(SO4)(OH)4) - struktura mu je monoklinska,
Halkantit (CuSO4 x 5 H2O) - struktura mu je triklinska,
Halkocit (ili halkozin) (Cu2S) - struktura mu je heksagonska,
Halkopirit (CuFeS2) - struktura mu je tetragonska.
Takoer u prirodi se javlja kao smjesa dvaju stabilnih izotopa; 63Cu i 65Cu.
Povijest upotrebe[uredi VE | uredi]
Bakar je povijesno vaan kao jedan od prvih obraivanih metala, pogotovo za pravljen
je bronce, te ga ubrajamo u metale koji su ovjeku poznati jo iz prapovijesnog vrem
ena (bakreno doba).
Najstariji dokazi koritenja bakra potjeu iz 8000. god. pr. Kr. (neolitik) iz Tursk
e, Cayonu Tepesi, u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksplo
atiraju. Sve vea upotreba bakra uzrokovala je promjene u tadanjem drutvu. Pojavile
su se skupine prvih specijalista, rudara, kovaa, metalurga. Sve vanija je bila pot
raga za tom rudom.
U Egiptu se koristio oko 5000 g. prije Krista, za izradu orua i oruja (od bronce),
a dobivao se iz rudnika sa Sinajskog poluotoka.
Tako se s vremenom do 3800. godine pr. Kr., proirila upotreba bakra po cijelom Me
diteranu i obalama Atlantika. Upotreba bakra je bila toliko rairena (za izradu pr
imitivnog oruja i orua) da je cijelo povijesno razdoblje nazvano bakreno doba (ene
olitik).
Paralelno s bakrom, dolo je i do eksploatacije zlata, srebra i olova. Oko 3500. g
odine otkrivaju arsen koji dodaju bakru, ime poveavaju njegovu tvrdou, a time nasta
je arsenova bronca.
Na Cipru i Kreti koristio se od 3000 g. prije Kristova roenja.
Neka od najveih starih nalazita bakarne rude nalazila su se okolo velikih jezera n
a granici SAD-a i Kanade.
Pronaeno je vie od 10 000 mjesta iskopa od kojih neka potjeu iz 3000. godine pr. Kr
., iji grumeni su mogli dosegnuti teinu od 100 kilograma. Geokemijska analiza je p
otvrdila da je taj bakar bio eksportiran do June Amerike jer su njegovi tragovi n
aeni u grobovima Inka, a postoje realne teorije da je taj bakar bio prodavan u ra
znim Bliskoistonim zemljama posrednitvom takozvanih "Naroda s mora". Zbog svoje me
koe, bakar se u poetku koristio za nakit, no otkriem obrade hladnim postupkom dobil
i su dvostruku tvrdou, ime su dobili alat i oruje potrebne tvrdoe. Jedina mana te ob
rade je bila krhkost.
Dananja uporaba i primjena[uredi VE | uredi]
Zahvaljujui svojim osobinama; otpornosti prema koroziji i dobrih mehanikih svojsta
va, bakar ima vrlo iroku primjenu. Bakar po raznovrsnosti uporabe zauzima jedno o
d prvih mjesta u nizu tehnikih metala.
Razvojem novih tehnologija, potrebe za bakrom i danas rastu.
Najznaajnija uporaba bakra temelji se na njegovoj izvanrednoj i izuzetnoj elektrin
oj vodljivosti i toplinske provodnosti (i kao krutina i kao taljevina), ima vrlo
iroku primjenu naroito u elektrotehnici (elektronici).
Stoga se vie od 50% dananjeg proizvedenog bakra upotrebljava u industriji kabela z
a elektrine vodie, u gradnji generatora, motora i transformatora.
Veina elektrinih vodova (osim dalekovoda gdje se koriste aluminij i elik (struja tee
samo povrinom vodia radi skin-efekta do kojega dolazi pri visokom naponu), bakar
je za to preskup i ne odgovara namjeni) izrauje se od bakra.
Visoka toplinska provodnost osigurava mu iroku primjenu i u izradi izmjenjivaa top
line, pa se isti bakar koristi za izradbu; spremnika, grijaa, uparivaa, cijevi i ko
tlova u prehrambenoj i kemijskoj industriji (za vodu i plin) i kuanstvu, hladnjak
a, izmjenjivaa topline, i drugih ureaja.
U graevinarstvu se je bakar i njegove legure u prolom i pretprolom stoljeu rabile za
izradu velikih pokrova kao krovni materijal, za javne ustanove i zgrade, koji z
bog svojstava bakrene patine, imaju veliku trajnost i specifian lijep izgled (dek
orativna svrha). Takoer u graevinarstvu isto zbog dekorativne svrhe se koristio u
izradi opava i ljebova, ali to je sada rijetkost zbog drugaijeg stila graenja, skupoe
tog metala, privlaenja munja, prelazak patine na fasadu, i drugih nedostataka.
Zbog svojih izuzetnih mehanikih svojstava, u metalurgiji ima veliku primjenu kao
legirajui metal.
Jo se uvijek koristi za pravljenje novca.
Moe se kupiti u obliku poluga, folije, praha i ice omotane PVC-om.
Bioloka uloga[uredi VE | uredi]
Esencijalan je metal za sve ive vrste u sastavu enzima. U veoj koliini je otrovan,
posebno za beskraljenjake.
U ljudskom tijelu (70kg) ga ima prosjeno 150mg, raspodijeljenog u jetri, bubrezim
a i mozgu.
Toksini unos je 85g metala; 20 g CuSO4.
Smrtonosna doza moe biti u koliini od 30-60 g CuSO4 (oralno, pokusirano na takoru)
= 300 mg kg-1 , ako se proguta.
Za ljude su topljivi bakreni spojevi slabo otrovni, ali su zato ioni bakra vrlo
snani otrovi za nie organizme, posebno za bakterije, gljivice, alge, kukce i druge
biljne tetoinje, iz ega proizlazi velika upotreba spojeva bakra kao fungicida.
Dobivanje[uredi VE | uredi]
Bakar
Udio bakra u rudama razmjerno je malen. Bogate rude sadravaju 3-10% bakra. Zahval
jujui efikasnim metodama obogaivanja eksploatiraju se (iskoriuju se) i siromanije rud
e, pa se najvea koliina bakra danas dobiva/proizvodi iz ruda koje sadravaju 0,5-2%
bakra. Stoga se mora prethodno prije taljenja/obraivanja koncentrirati uklanjanje
m jalovine.
Koncentriranje se vri postupkom flotacije (lat. fluo - plivati) tako da se sitno
samljevena ruda pomijea s puno vode u koju je dodano sredstvo za pjenjenje (poseb
na vrsta ulja). Ruda zaostaje u povrinskom pjeneem sloju jer se ne kvasi, a jalovi
na tone na dno (premda joj je gustoa manja od gustoe rude). Daljnjim postupkom izd
vaja se ulje i vraa natrag u proces flotacije, a nastali koncentrat ide u daljnju
preradu.
Mehanika priprema rude obuhvaa sljedee operacije:
-drobljenje i klasiranje,
-suenje,
-briketiranje i mijeanje rude s talionikim dodatkom (tj. sastavljanje punjenja pei
- smjesa rude i/ili koncentrata i talionikog dodatka), dok se kemijska priprema s
vodi na arenje i podeavanje sastava talionikog dodatka.
U metalurgiji bakra primjenjuje se nekoliko naina arenja:
-obino arenje - provodi se radi uklanjanja konstitucijske vode iz karbonatnih ruda
i koncentrata, a vri se pri temeperaturi od 250C,
-klorirajue arenje - kojim se oksidne i sulfidne rude prevode u klorid topljiv u v
odi (CuCl2), a vri se pri temperaturi 500-600C
-ulfatizirajue arenje - prevodi sulfidne rode u sulfat bakra topljiv u vodi
-oksidirajue arenje - provodi se radi uklanjanja suvinog sumpora u sulfidnim rudama
-aglomerirajue arenje - kojim se okrupnjava materijal kako bi se mogao taliti u pei
ma. Za dobivanje bakra koristi se nekoliko metoda: suha ili pirometalurka, mokra
ili hidrometalurka i elektrometalurka.
Tehniki bakar sadri najmanje 99,5% bakra, a ostalo su primjese.
Pirometalurka metoda (suha)[uredi VE | uredi]
Iz bogatijih, srednje bogatih, siromanih sulfidnih ruda i ruda samorodnog bakra k
oje su prethodno oplemenjene flotacijom, bakar se izdvaja pirometalurkim postupko
m, sukcesivnom oksidacijom (radi uklanjanja dijela sumpora).
Najvanija ruda za dobivanje bakra je bakrena pakovina (CuFeS2) koja se prethodno a
ri radi uklanjanja dijela sumpora, a ostatak se uglavnom sastoji od Cu2S, FeS i
Fe2O3.
Nizom reakcija u razliitim dijelovima pei sumarno nastaje ugljikov monoksid (grotl
eni plin) i talina bakrenca (gustoe 4-6 g/cm3) na kojem pliva troska (eljezovi oks
idi vezani u silikate gustoe 3-4 g/cm3):
Fe2O3 + SiO2 + C -> Fe2SiO4 + CO
Tako se kao meuproizvod dobiva bakrenac ili bakreni kamen (koji je uglavnom smjes
a Cu2S i FeS), s oko 30-40% bakra, iz kojeg se zatim redukcijom i oksidacijom s
pomou koksa uz dodatak kremenog pijeska ukloni gotovo sve eljezo u jamnim ili plam
enim peima (grotlenim peima), i dobiva se sirovi bakar ili blister.
Daljnja prerada odvija se prebacivanjem taline bakrenca u prethodno zagrijan kon
verter (iznad 900C) i propuhivanjem zrakom. Pri tome najprije eljezov sulfid prela
zi u oksid, a zatim se vee s kvarcem koji mu se doda u trosku, a sumpor izgara:
FeS + 3/2 O2 --> FeO + SO2 + 468kJ
2FeS + SiO2 --> Fe2SiO4 + 75kJ
Kada najvei dio eljeza prijee u trosku, preostali Cu2S se oksidira i nastaje sirovi
bakar prema reakcijama:
Cu2S + 3/2 O2 --> Cu2O + SO2 + 389kJ
2Cu2O + Cu2S --> 6Cu + SO2 - 125 kJ
Reakcije su sumarno egzotermne (oslobaaju toplinu) pa nije potrebno dodatno zagri
javanje.
Sirovi bakar sadri 97% bakra, ali nije jo za upotrebu jer ima u sebi primjese, koj
e se moraju ukloniti - ili zbog njihove vrijednosti (zlato, srebro, selenij) ili
zbog tetna utjecaja (eljezo, arsen i dr.). To se postie taljenjem uz selektivnu ok
sidaciju, a zatim elektrolitskom rafinacijom (pomou elektrolize).
Tako se konani proizvod dobiva elektrolitski bakar (99,96 do 99,99% bakra), a pri
mjese zaostaju u anodnom mulju.
Hidrometalurka metoda (mokra)[uredi VE | uredi]
Iz oksidnih i karbonatnih ruda bakar se najee dobiva hidrometalurkim (mokrim) postup
kom.
Rjee se primjenjuje ekstrakcija ili stvaranje topljivih kompleksnih soli.
Ova se metoda koristi za dobivanje bakra iz siromanih ruda odnosno otpadnih proiz
voda drugih procesa, npr. pri proizvodnji sumporne kiseline iz pirita.
Postupak se sastoji u tome da se ruda tretira pogodnim otapalom, tj. izluuje se r
azrijeenom otopinom sumporne kiseline i eljezova(III) sulfata. Pritom bakar prelaz
i u otopinu, iz koje se kao metal izdvaja elektrolizom ili se taloi cementacijom
s pomou eljeza, a zatim se elektrolitiki rafinira.
Za izdvajanje metalnog bakra elektrolizom kao netopljive anode koriste se olovne
ploe, a kao katode tanki listii istog bakra. Izdvajanje bakra iz otopine cementaci
jom vri se reakcijom metalnog eljeza s ionima bakra:
Cu2+ + Fe --> Cu + Fe
Elektroliza kao nain izdvajanja metalnog bakra ima prednost pred cementacijom jer
se dobiva ii bakar.
Nakon proizvodnje bakra, suhom ili mokrom metodom, dobije se sirovi bakar istoe 94
-97% koji sadri primjese: eljeza (Fe), nikla (Ni), sumpora (S), cinka (Zn), antimo
na (Sb), bizmuta (Bi), kositra (Sn), olova (Pb), selenija (Se) i telurija (Te),
a ponekad srebra (Ag), zlata (Au) i platine (Pt). Radi poboljanja svojstava (plas
tinosti i elektrine provodljivosti) primjese se moraju ukloniti pri emu se koriste
dva postupka rafinacije bakra: rafinacija taljenjem i elektrolitika rafinacija.
Rafinacija taljenjem provodi se u peima tako da se kroz talinu sirovog bakra i do
dataka stvaranje troske najprije propuhuje zrak pri emu ishlape olovo, cink, arse
n i kositar, a eljezo i nikal prelaze u trosku. Nakon toga nastali bakrov(I) oksi
d (Cu2O) reagira s bakrovim(I) sulfidom (Cu2S) dajui elementarni bakar i plin sum
porni dioksid (SO2) koji se iz gline istjeruje snanim mijeanjem pri emu dolazi i do
oksidacije ostataka sumpora. Zaostali Cu2O reducira se pomou drvenog ili kamenog
ugljena. Na koncu se proieni bakar, istoe e od 99% sa cjelokupnim sadrajem plemenitih
metala lijeva u ploe debljine oko 3 cm koje slue kao anode pri konanoj elektrolitiko
j rafinaciji.
U kadama za elektrolitiku rafinaciju bakra katode su od istog bakrenog lima, a ele
ktrolit je otopina bakrovog(II) sulfata (10-14%) i sumporne kiseline (5-10%). Pr
oputanjem elektrine struje anoda se otapa pri emu bakar i neistoe poput eljeza, nikla,
kobalta i Cinka prelaze u otopinu, a plemeniti metal i i ostale neistoe se taloe i
tvore "anodni mulj". Povremeno se ioni bakra reduciraju na katodi taloei se u gus
ti crveni sloj istog bakra. Dobiveni anodni mulj je polazna sirovina u proizvodnj
i prisutnih plemenitih metala.
Godinja proizvodnja bakra u svijetu iznosi oko 13,5 milijuna tona.
Najvie rafiniranog bakra proizvodi se u; ileu, SAD-u, Kanadi, Rusiji, Indoneziji,
Australiji, Peruu i Republici Kongu. Bakar je glavni izvozni proizvod i osnova g
ospodarstva DR Konga i Zambije (pokrajina Katanga).
Legure bakra[uredi VE | uredi]
Drugo vano podruje primjene bakra je metalurgija, odnosno dobivanje slitina.
Bakar se kao legirni element za poboljanje mehanikih svojstava dodaje slitinama pl
emenitih metala i aluminijskim slitinama. Bakar se najee legira s cinkom, kositrom,
aluminijem, niklom, manganom i silicijem.
Legure bakra su vani tehniki materijali odlinih mehanikih svojstava. vre su od istog
ra, lake se lijevaju, obrauju i zavaruju, ali slabije vode elektricitet i toplinu
od bakra, a izuzetno su otporne prema koroziji i habanju.
Mogu se obraivati metodama tople i hladne deformacije te termikim metodama.
Prema sastavu bakrene legure mogu se podijeliti na:
-tehnike legure bakra,
-bakar s manjim dodacima primjesa,
-mjedi (mesinzi; slitine s cinkom),
-bronce.
Njegove najpoznatije slitine su mjed i bronca.
Proizvode od bakra (ukljuujui i legure) sve vie istiskuju razne vrste elika i drugih
jeftinijih materijala.
Bakar (iznad 98%) s manjim dodacima ima razliite osobine i svojstva, a najvanije s
u vrste:
-Visokoprovodljivi elektrolitiki bakar, ETP-bakar (99,90% Cu; 0,4% O), upotreblja
va se za izradu elektrinih sabirnica, sklopki i prekidaa, tiskarskih valjaka te ka
o materijal za izradu krovnih pokrova i bakrene galanterije u graevinarstvu.
-Visokoprovodljivi bakar bez kisika, OFHC-bakar (99,92% Cu, bez rezidualnog kisi
ka) najii je konstrukcijski metal koji se danas koristi u industriji za vodie, elekt
ronske cijevi, elektrine sabirnice, grijae, radijatore, uljna hladila itd.
-Arsen-bakar (99,65% Cu; 0,025% P; 0,30% As) se upotrebljava za izradu bojlera,
radijatora, izmjenjivae topline, cijevi za kondenzaciju, itd.
-Kadmij-bakar (99,00% Cu; 0,6-1,0% Cd) se upotrebljava za elastine dijelove apara
ta koji se zagrijavaju ili leme, izradu posuda, elektrine vodove i elektrode za z
avarivanje.
-Krom-bakar (99,50% Cu; 0,5% Cr) i telurij-bakar (99,50% Cu; 0,5% Te). Odlikuju
se vrstoom na visokoj temperaturi, otpornou na koroziju i lakom mehanikom obradom. Ko
risti se za izradu elektroda za zavarivanje, elektromotore i za dijelove elektrin
ih aparata.
-Berilij-bakar legure Tip1 i Tip2 (Tip1: 98% Cu; 2% Be i Tip 2: 97% Cu; 0,4% Be;
2,6% Co). Ove legure imaju visoku vrstou i tvrdou, a upotrebljavaju se za telefons
ke vodove, dijelove u rotorima elektromotora i za izradu opruga.
Slitine berilija s bakrom tvrde su poput najtvreg elika.
Mjedi[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji lanak o temi: Mjed
Mjed (ili mesing;) je slitina bakra i cinka, mada moe sadravati i manje koliine dru
gih metala (Sn, Fe, Mn, Ni, Al i Si).
Mesinzi su otporni na koroziju, te su tvri od bakra i cinka; meki su od bronce, zb
og ega se od nje lake obrauju - bolje izvlae, valjaju i savijaju; tj. mogu se dobro
tokariti, lijevati i polirati. Ta povoljna svojstva mjedi posljedica su njezine
kristalne strukture te fine i kompaktne mikrostrukture. Razliite vrste mjedi ine z
naajnu skupinu slitina zbog svojih dobrih mehanikih svojstava, lake obradivosti i
lijepe boje. Tombak je slitina bakra i cinka, no sadri vei postotak bakra nego u m
esingu.
Bronce[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji lanak o temi: Bronca
Bronce (tal. bronzo; brindizijski: brundium [bakar]) su openito sve bakrene sliti
ne koje sadravaju vie od 60% bakra uz dodatak jednoga (najee kositar) ili vie legirani
h elemenata (fosfor, silicij, aluminij ili cink), meu kojima cink nije glavni sas
tojak (glavni legirni dodatak). Svojstva mnogobrojnih vrsta bronce, njihova prim
jena i ime ovise o vrsti i udjelu dodanih sastojaka.
Svojstvena im je velika vrstoa i tvrdoa (tvre su od bakra), kao i otpornost na koroz
iju.
Lake se tale i dobro se lijevaju, pa se rabe za izradu razliitih ventila, zupanika,
novca, ukrasnih predmeta, skulptura, dijelova brodskih paluba i propelera, itd.
.
Spojevi bakra[uredi VE | uredi]
Bakar je u spojevima uglavnom jednovalentan (+1) i dvovalentan (+2), dok su spoj
evi s trovalentnim bakrom rijetki i bez vanosti.
Spojevi u kojima je bakar jednovalentan su nestabilni:
2 Cu+(aq) --> Cu2+(aq) + Cu(s)
Kvalitativno mogu se kationi bakra(II) i bakra(I) dokazati prema:
Cu2+ + 2OH- --> Cu(OH)2 -> CuO + H2O
2Cu+ + 2OH- --> 2CuOH -> Cu2O + H2O
U vodenim otopinama stabilni su samo spojevi u kojima je bakar dvovalentan, jer
se Cu+ ioni u vodi odmah disproporcioniraju na Cu2+ ione i elementarni bakar.
Bakrovi(II) spojevi su inae blagi spojevi.
Vodene otopine bakrovih(II) spojeva su stabilnije od otopina bakrovih(I) spojeva
, a u suviku pojedinih aniona (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion,
npr.:
CuCl + 2NH3 --> [Cu(NH3)2]Cl
CuCN + 3KCN --> K3Cu(CN)4
Cu(OH)2 + 2OH- --> [Cu(OH)4]2-
CuCl2 x 2H2O + 2H2O --> [Cu(H2O)4]3+ + 2Cl-
Poznati su mnogobrojni spojevi bakra:
Bakrov(I) jodid (CuI, marit) je nakon bakrovog(I) klorida najpoznatiji bakrovi(I)
halogenid.
Reverzibilno mijenja boju s temperaturom (bijel je pri 20C, crven pri 40C, sme pri
70C) pa se koristi kao niskotemperaturni indikator.
Bakrov(I) cijanid (CuCN) upotrebljava se kao elektrolit pri elektrolitskom pobak
rivanju, za dobivanje masti protiv trahoma i konjuktivitisa, koristi se i kao in
sekticid, stvara kompleksne spojeve vane za elektroplatiniranje bakrom, itd..
Bakrovi azidi (CuN3 i Cu(N3)2) eksplozivno se raspadaju ve pri slabom udaru pa se
koriste kao inicijalni eksplozivi.
Bakrov(I) acetilid (ili esto nazvan bakrov karbid) je esto meuproizvod prilikom pro
izvodnje bakra.
Bakrov(I) klorid (CuCl, nantokit) upotrebljava se kao katalizator pri sintezi ak
rilonitrila i u industriji nafte za dekoloriranje i desulfuriranje. Takoer se kor
isti za denitriranje umjetne svile i ienje acetilena. Jodid (CuI, marit) reverzibiln
o mijenja boju s temperaturom (bijel je pri 20C, crven pri 40C, sme pri 70C) pa se k
oristi kao niskotemperaturni indikator.
Bakrov(I) oksid (Cu2O) je kristalinina tvar crvene boje. U prirodi se nalazi kao
mineral kuprit, a rjee i kao halkotrihit.
Otapanjem u NH3 i NH4Cl daje bezbojnu otopinu koja s najmanjom koliinom kisika po
modri pa slui kao reagens na kisik. Na povienoj temperaturi plinoviti vodik, uglji
k i ugljikov(II) oksid, lako ga reduciraju u metalni bakar, a klor i brom ga oks
idiraju u CuO.
Upotrebljava se u elektroplatiniranju, kao fungicid za zapraivanje sjemena radi u
nitavanja tetnih gljivica, itd.
iroku primjenu ima kao pigment u bojenju stakla (tzv. crveno staklo naziva se aven
turinsko staklo) i emajla, za proizvodnju crvene glazure u keramici, te za proizv
odnju tzv. "antifouling" boja (koje spreavaju razvoj morskih organizama i biljaka
na podvodnom dijelu broda i drugih plovila).

Bakrov(II) acetat (Cu(CH3COO)2 x H2O) ima tamnozelene monoklinske kristale toplj

ive u vodi, a kristalizira u obliku tamnoplavih prizama.
Upotrebljava se kao adstrigens, kao slabo sredstvo za jetkanje, za pobakrivanje
(elektroplatiranje bakrom), kao katalizator u proizvodnji anhidrida octene kisel
ine iz acetaldehida, a slui kao pigment, pa se upotrebljava za proizvodnju boja,
itd..
Spoj Cu(CH3COO)2 x 3Cu(AsO2)2 je tzv. vajnfurtsko zelenilo koje slui kao slikarska
boja, ali i kao otrov protiv kukaca.
Bakrov(II) acetoarsenit (Cu(C2H3O2)2 x 3Cu(AsO2)2, bakrov(II) acetat triarsenit,
parika zelena boja, od engl. Paris green) je anorganski spoj, koji kristalizira
u jako otrovnom esmeraldno-zelenom kristalinom prahu. esto se upotrebljava kao ins
ekticid i fungicid, ali i kao pigment unato toksinosti. Moe nastati reakcijom bakro
vog(II) acetata i arsenovog trioksida.
Bakrov(II) bromid (CuBr2, bakrov dibromid) se upotrebljava za bromiranje u organ
skoj kemiji, kao katalizator u reakcijama polimerizacije, izomerizacije, esterif
ikacije i u fotografiji.
Bakrov(II) fluorid dihidrat (CuF2 x 2H2O) upotrebljava se za keramike glazure i e
majle.
Bakrov(II) hidroksiklorid (CuCl2Cu(OH)2) upotrebljava se za pripremanje fungicid
a (npr. protiv peronospore na vinovoj lozi), a poznat je po nazivu bakreno vapno
(bakreno vapno). Prireuje se mijeanjem hidroksida s neutralnim supstratima (talko
m, vapnencem) i sredstvima koja olakavaju disperziju u vodi i prijanjanje na list
u.
Bakrov(II) klorid dihidrat (CuCl2 x 2 H2O, bakrov diklorid) je najpoznatiji bakr
ov(II) halogenid.
Upotrebljava se kao moilo u industriji nekih organskih boja i u tisku tekstila, u
kemiji je dobar katalizator za organske sinteze, za rafinaciju bakra, zlata i s
rebra, za dobivanje ive mokrim postupkom, u fotografiji, za zelenu vatru u pirote
hnici /s blagim utjecajem plave boje na rubovima plamena/, za unitavanje korova i
zapraivanje sjemena, itd..
Bakrov(II) oksid (CuO, paramelakonit i tenorit) je crn kristalian prah netopljiv
u vodi. Slabo je topljiv u amonijaku i amonijevu kloridu, ali je lako topljiv u
kiselinama, amonijevu karbonatu i kalijevom cijanidu. U otopini ima iskljuivo luna
t karakter pa otapanjem u kiselinama daje razliite bakrove(II) soli.
Upotrebljava se za proizvodnju drugih spojeva bakra, slui kao pigment za bojanje
staklenih povrina i u izradi crnih, zelenih i modrih stakala, glazura i emajla te
vodia s negativnim koeficijentom elektrinog otpora. Koristi se i kao katodni depo
larizator u elektrolizi alkalnih klorida, kao pozitivna elektroda u galvanskim la
ncima, za proiavanje kisika od primjesa vodika i mineralnih ulja od sumpora, kao im
itacija dragog kamenja, u kemijskoj analizi, naftnoj industriji, proizvodnji opt
ikih stakala, itd..
Bakrov(II) karbonat (CuCO3 x Cu(OH)2) u otopini tvori svijetlo plavi netopljivi
talog. Stvara se na bakrenim predmetima kao patina, a u prirodi se pojavljuje ka
o malahit.
Bakrov bazini karbonat u istom stanju slui kao pigment, te kao insekticid i fungici
d. Od bakrova(II) karbonata mogu se dobiti razne bakrove soli.
Bakrov(II) hidroksid (Cu(OH)2, bakrena patina) se upotrebljava se kao pesticid,
pigment i katalizator. To je uglavnom svijetloplavi elatinozni spoj.
esto moe biti vien i kao zelenilo na bakrenim krovovima raznih graevina ili pak na n
ekim drugim bakrenim predmetima koji oksidiraju nakon dugo vremena ne diranja. N
ije luina i ne otapa se u vodi, a u vodi tvori svijetloplavi talog. Taj plavi tal
og obino nastaje dodatkom luine otopini Cu2+ iona.
Sa suvikom amonijaka bakrov(II) hidroksid reagira stvarajui intenzivno modri kompl
eksni tetraammin bakrov(II) ion ija je struktura planarna. U suviku pojedinih anio
na (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion.
Bakrov(II) sulfid (CuS) ima topljivost 8 x 10-37; to je sol praktino netopljiva u
vodi, a u vodi tvori crni talog.
Bakrov(II) sulfat pentahidrat (CuSO4 x 5H2O, modra galica) najznaajnija je sol ba
kra, a bila je poznata jo starim Egipanima. Plinije je opisao njezinu proizvodnju
u panjolskoj, a 1880. godine otkriveno je njezino fungicidno djelovanje to je pota
klo njenu industrijsku proizvodnju. U prirodi se nalazi kao lazurno modri, trikl
inski, kristali minerala halkantita koji su lako topljivi u vodi. Od pet molekul
a kristalne vode etiri su kompleksno vezane za bakarni, a peta na sulfatni ion. I
ndustrijski se dobiva otapanjem bakra u razrijeenoj sumpornoj kiselini. Moe se dob
iti i kristalizacijom iz elektrolita preostalog od rafinacije bakra te djelovanj
em sumporne kiseline na bakrov oksiklorid (Bigourdan-Bebin postupak). Najvie se u
potrebljava pomijeana s gaenim vapnom kao fungicid (bordoka juha) protiv peronospor
e na vinovoj lozi i biljnih tetoina na krumpiru, vokama i rajici. Koristi se jo i kao
aktivator pri flotaciji ruda kobalta, olova i cinka, za unitavanje alga u rezerv
oarima, vodovodima i bazenima, za konzerviranje drveta, zatim kao elektrolit u g
alvanskim lancima i kupkama za pobakrivanje, a u medicini protiv gljivinih infekci
ja.
Bezvodni bakrov(II) sulfat (CuSO4) bezvodan daje zelenobijele ili sivobijele kri
stale koji na sebe lako veu vodu dajui stabilne hidrate s jednom,tri ili pet molek
ula vode. Budui da s najmanjom koliinom vode pomodri, upotrebljava se za dokazivan
je malih koliina vode, npr. u alkoholu.
Bakrov(II) benzoat (C14H10CuO4 ili Cu(C6H5CO2)2) je svijetlozeleni do svijetlopl
avi prah.
Bakrov(II) nitrat (Cu(NO3)2 x 6H2O) je higroskopan svijetloplavi prah vrlo dobro
topljiv u vodi i stvara vodenu otopinu svijetloplave boje. Bakar se otapa u duino
j kiselini i stvara se otrovni crvenkastosmei plin duikov(IV) oksid.[1]
Zanimljivosti[uredi VE | uredi]
Uz pojavu sve veeg broja novih materijala, ija je uporaba danas sve rairenija, pron
alaze se i nove primjene starih, davno poznatih materijala. Tako su primjerice 1
997.g. napravljeni prvi mikroprocesori (ipovi) s bakrenim vodiima za unutarnje pov
ezivanje komponenata. Vrlo je vjerojatno da e se bakreni procesori zbog povoljne ci
jene trokova proizvodnje u skoroj budunosti nalaziti posvuda, od obinih raunala, pre
ko kune elektronike, do automobilskih motora. Dananji informatiari predviaju da e 200
3. svi uobiajeni ipovi biti bazirani na bakru. Njegova uporaba trebala bi poveati b
rzinu procesora omoguavanjem manjih i snalaljivih krugova. Manji krugovi znae krai k
omunikacijski put unutar ipa, to znatno poveava karakteristike (perfomanse) proceso
ra.
Wiktionary-logo-hr.png Wjenik ima znaenje rijei bakar