1.

OSNOVE ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE VJEŽBANJA

Pripremila: Prof.dr.sc. Vesna Kušec, dr. med.

Poznavanje dijelova tijela, njegove građe i funkcije je neophodno u izobrazbi i svakodnevnom radu
instruktora fitnesa. Objasniti promjene tjelesnog vježbanja na mišićni sustav i promjene pojedinih
organskih sustava uslijed tjelesnog vježbanja, navesti izvore energije i njihovu ulogu u procesu
vježbanja te objasniti razlike između energetskih kapaciteta su ishodi ovog poglavlja, odnosno
temeljna znanja potrebna u svakodnevnoj komunikaciji s korisnicima grupnih fitnes programa.

Anatomija je znanost o građi i sastavu tijela te koristi specifično nazivlje koje omogućuje
definiranje smještaja pojedinih dijelova tijela. Nazivlje se koristi u odnosu na tijelo u tzv.
anatomskom položaju, a to znači da je tijelo uspravno, glava usmjerena naprijed, ruke
ispružene uz tijelo s dlanovima okrenutim naprijed, noge su skupljene, a nožni palčevi
usmjereni naprijed. Učenje u anatomiji uključuje poznavanje nazivlja na hrvatskom i
latinskom jeziku. Poznavanje nazivlja dijelova tijela je važno u savladavanju anatomskih
pojmova. U Tablici 2.1. navedeni su glavni dijelovi tijela i njihovi pojedini dijelovi, a
odgovarajuće latinsko nazivlje je prikazano u desnom stupcu. Srednji stupac sadrži dijelove
tijela koji čine glavni dio tijela prikazan u odgovarajućem lijevom stupcu.
Tablica 2.1. Dijelovi tijela i njihovog nazivlja na latinskom.

DIJELOVI TIJELA LATINSKO NAZIVLJE

Glava Caput
Vrat Collum
Trup Truncus
Prsni koš Thorax
Trbuh Abdomen
Zdjelica Pelvis
Leđa Dorsum
Slabinski dio Lumbus
Gornji dio
Pazuho Axilla
Nadlaktica Brachium
Lakat Cubitus
Podlaktica Antebrachium
Šaka Manus
Prsti Digiti manus
Donji dio
Kuk Coxa
Bedro Femur
Koljeno Genus
Potkoljenica Crus
Stopalo Pes
Nožni prsti Digiti pedis
Usmjerenja u prostoru

Položaj i smještaj dijelova tijela se opisuje i uspoređuje u odnosu na tri glavne (zamišljene)
ravnine. To su:

 Sagitalna ravnina – usmjerena sprijeda prema natrag, a uključuje i medijanu ravninu

koja prolazi okomitom sredinom tijela te ga dijeli u dvije simetrične polovice;
 Čeona ravnina je okomita na sagitalnu, a tijelo dijeli na prednji i stražnji dio;
 Vodoravna ravnina je usporedna s podlogom u stojećem stavu te dijeli tijelo u gornji i
donji dio.
Posebna skupina nazivlja omogućuje međusobni odnos dijelova tijela (Slika 1):

 Superior,superius = prema gore pri uspravnom stavu

 Inferior, inferius = prema dolje pri uspravnom stavu
 Anterior, anterius = prema naprijed
 Posterior,posterius = prema natrag
 Medialis, mediale = medijalno prema sredini
 Lateralis, laterale = od sredine prema van

Slika 2.1. Orijentacije u prostoru (legacy.owensboro.kctcs.edu)

Koštani sustav (systema skeletale)
Više od 200 kostiju čini koštani sustav, s kostima u međusobnom odnosu tvoreći kostur.
Važnost i uloga kostura se očituje u sljedećem:

 čvrsta su potpora tijelu, a što je osobito važno za sustav pokretanja;

 zaštita su organima u tjelesnim šupljinama, primjerice prsni koš štiti srce i pluća, a
zdjelica zdjelične organe;
 hvatišta mišića na kostima omogućuju kretanje;
 mjesto su stvaranja krvnih stanica u šupljinama nekih kostiju (prsna kost, zdjelica,
natkoljenična kost);
 biokemijski su regulator koncentracije kalcija i drugih minerala koji su pohranjeni u
koštanom tkivu.

Kosti mogu biti različitih oblika (Slika 2. 2.)

Duge – primjerice natkoljenična kosti ili kosti podlaktice
Kratke – primjerice kosti šake
Pločaste – primjerice prsna kost, lopatica
Nepravilne – primjerice kosti smještene u zapešću
Sezamske – primjerice najveća sezamska kost u tijelu je iver u koljenu

Slika 2.2. Oblici kosti i njihov smještaj u tijelu (anatomyandphysiologyi.com)

Kosti glave (lubanja) čine skupine kostiju složenih oblika koje čine neurokranij koji štiti
strukture mozga (uključujući i osjetila – oko, uho) i viscerokranij koji čini početak probavnog i
dišnog sustava.

Kralježnica (Columna vertebralis)

Čine je 33 ili 34 kralješka, od kojih su slabinski i trtični međusobno srasli. Svaki kralježak
ima trup (valjkastog oblika) prema naprijed koji nosi težinu tijela i luk prema natrag unutar
kojeg se nalazi kralježnična moždina. Od luka prema natrag je usmjeren jedan šiljati
nastava i postranično dva poprječna nastavka. Vrhovi šiljatih nastavaka se na leđima
mogu pipati pod kožom. Iznimke građe su prva dva kralješka, i to vratnog dijela kralježnice.
Kralješci su sljedeći:
 7 vratnih (cervikalnih),
 12 prsnih (torakalnih),
 5 slabinskih (lumbalnih),
 5 križnih (sakralnih) i
 4-5 trtičnih (kokcigealnih).
Kralježnica ima dvostruku zavijenost u smjeru naprijed prema natrag sa zavojem prema
natrag (kifoza) u prsnom i trtičnom području i prema naprijed (lordoza) u vratnom i
slabinskom području (Slika 2.3.)

Slika 2.3. Kralježnica s označenim brojem kralježaka u svakom dijelu (različite boje)
lumbarsurgeonsnj.info)
Prsni koš (Thorax)

Prsni koš čine rebra (costae) i prsna kost (sternum) prema naprijed te prsni kralješci
prema natrag. Ključna kost (clavicula) i lopatica (scapula) čine rameni obruč i spajaju prsni
koš s gornjim udovima tj. rukama (Slika 2.4).

Slika 2.4. Kosti prsnog koša (www.doereport.com)

Kostur ruke (Pars libera membri superioris)

U području nadlaktice je nadlaktična kost (humerus), a u podlaktici se nalaze dvije kosti

palčana (radius) koja je smještena od lakta do malih kostiju zapešća u smjeru palca i
lakatna kost (ulna) koja se proteže od lakta do suprotnog kraja šake u smjeru malog prsta
šake (Slika 2.5). Ove dvije kosti se mogu pipati pod kožom u blizini zapešća i sudjeluju u
pokretu obrtanja šake tj. pronaciji i supinaciji, pri čemu se može uz pridržavanje
podlaktice osjetiti prebacivanje i križanje ovih dviju kostiju. Kosti šake čine pešće, zapešće i
kosti prstiju.
 Slika 2.5. Kosti nadlaktice i podlaktice u odnosu na rameni zglob (en.wikipedia.org)

Zdjelični obruč

Ovaj dio tijela čine zdjelična kost (os coxae) koja je parna i sastoji se od tri dijela, i to
bočne kosti (os ilium) koja postranično zatvara zdjelicu i čiji gornji rub se može napipati s
prednje strane bokova, sjedne kosti (os ischii) u stražnjem dijelu i preponske kosti (os
pubis) (Slika 2.6.). Bočne kosti obuhvaćaju prostor velike zdjelice, a ispod nje se nalazi
prostor male zdjelice koja je sprijeda ograničena stidnim kostima, a prema unatrag
križnom kosti, te postranično sjednim i preponskim kostima. Mala zdjelica je dio
porođajnog kanala. Oblik zdjelice se razlikuje između muškaraca i žena, te je otvor prema
maloj zdjelici kružnog oblika u žena, neophodno za prolaz djeteta tijekom poroda, a u
muškaraca blago ovalnog oblika.

Slika 2.6. Prikazan je prednji i stražnji pogled na kosti zdjelice (physio.pedia.com)

Kostur noge (Pars membri inferioris)

Bedrena kost (femur) je najdulja i najjača kost u tijelu čovjeka. Proksimalni kraj je
oblikovan s čašicom za zglob kuka sa zdjeličnom kosti, a suprotan (distalni) dio je oblikovan
s dva čvorasta poluvaljkasta izbočena za koljeni zglob. Iver (patella) je najveća sezamska
kost u tijelu koja je uklopljena u tetivu četveroglavog mišića natkoljenice.
Potkoljenicu čine goljenična kost (tibia) i lisna kost (fibula). Goljenična kost sudjeluje u
funkciji koljenog zgloba proksimalno i skočnog zgloba distalno, dok lisna kost ne čini koljeni
zglob, ali pak je uključena u nožni zglob (Slika 2.7). Kosti stopala čine kosti stopalja,
zastopalja i članci prstiju.

Slika 2.7. Kostur noge, bedrena kost i potkoljenične kosti

Građa koštanog tkiva

Kao i svako tkivo u organizmu, koštano također čine stanice. Građu kosti, osobito dugih
cjevastih kostiju (palčana, bedrena, nadlaktična, Slika 2.8.) obilježava cilindrični sloj gustog
koštanog tkiva, središnja šupljina ispunjena masnim tkivom i koštanom srži, te gustom
mrežicom koštanih gredica na krajevima, a između kojih se također nalaze sržne stanice i
masne stanice.
Koštane stanice zajedno sa stanicama pridruženih tkiva (vezivo, hrskavica, krvne žile i
kapilare, živci, masno tkivo) obavljaju specifičnih zbivanja koštanog tkiva:
 obnavljanje kosti zamjenom stare kosti novom,
 rast i stvaranje oblika kosti – povećanje ukupnog kostura i regulacija
specifičnosti oblika pojedinih kosti,
 cijeljenje prijeloma.

Kostur je u neprestanoj izmjeni stare kosti novom, a što započinje još prije rođenja u majčinoj
utrobi i traje do kraja života. Svrha ovog procesa je neprestana obnova kostura radi
popravaka malih oštećenja i omogućavanje čvrstoće budući da se stara kost zamijeni.
Također se oblik i količina kosti neprestano podešava potrebama i događanjima jedinke,
primjerice tijekom rasta se povećava ukupna količina kosti, ali se mijenja i oblik kostiju. Pod
utjecajem tjelovježbe se kost biomehanički podešava povećanom opterećenju, a u
slučaju nepokretnosti i bolesti dolazi pak do smanjenja ukupne količine kosti i
stanjenja kosti. Spolno je determinirano da je u muškaraca kostur veći, a u žena manji. Na
kraju generativne dobi žena, po prestanku stvaranja estrogena u jajnicima je gubitak koštane
mase ubrzan i može nastati osteoporoza. Nakon 50. godine u svake treće žene i svakog
petog muškarca dogodit će se prijelom uslijed osteoporoze. Osteoporoza je stanje
smanjene količine kosti, stanjenja dijelova kostura i posljedično povećan rizik
prijeloma uz malo opterećenje ili traumu.
Za zdravlje koštanog sustava je važna pravilna prehrana s dovoljnim količinama
kalcija (za adolescente, trudnice i starije sadržano u 1 L mlijeka), odgovarajućom
količinom D vitamina (nastaje u koži razumnim izlaganjem sunčanom svjetlu) i
redovita tjelesna aktivnost, a što je ujedno i važna prevencija osteoporoze. Koštani sustav
se razvija čak i u trećem desetljeću života, a u visinu raste do kraja puberteta (oko 16-18
godine). Vježbanje će u mladeži omogućiti stvaranje optimalnih mogućnosti kostura, a
odraslih i starijih očuvati i sačuvati koštanu masu.

Zglobni sustav (Systema articulare)

Spojevi između kostiju omogućuju različite oblike i opsege pokretljvosti. Pokretni
koštani spoj ili zglob je takve građe da omogućuje slobodne pokrete jedne kosti u odnosu
na drugu. Ova vrsta zglobova je osobito važna u rekreaciji. Građa takvog zgloba (tzv. pravi
ili sinovijalni zglob) čini konveksno i konkavno zglobno tijelo, hrskavične zglobne plohe,
zglobna ovojnice (unutarnji sloj je sinovijalna ovojnica) i sveze (ligamenti). Kod nepokretnog
koštanog spoja nisu mogući pokreti, (npr. spoj simfiza između preponskih kostiju, između
kralježaka križne kosti i između lubanjskih kostiju). Polupokretni spoj obilježava klizanje
kostiju, primjerice kosti zgloba pešća.
Usmjerenja kretnji oko zglobnih osi
Načelno postoje dvije vrste kretnji: kutne i okretanje.
Kutne kretnje:
Flexio = fleksija, pregibanje, smanjuje kut između dviju uzglobljenih kostiju; dodatno –
antefleksija i retrofleksija
Extensio = ekstenzija, ispružanje, povećava kut između dviju uzglobljenih kostiju
Abductio = abdukcija, odmicanje od tijela
Adductio = adukcija, primicanje tijelu
Kruženje = circumductio je udružena kretnja svih kutnih kretnji
Rotatio = rotacija, okretanje je moguću prema unutra odnosno prema van.
Primjeri vrsta zglobova: kuglasti - rameni zglob (slika 2. 8.), zdjeličasti zglob – zdjelični zglob
(slika 2.9.), okretni zglob – koljeno (2.10.) i kutni zglob - lakatni zglob (slika 2. 11.), koljeno i
dr.

.
Slika 2.8. (scoi.com) Slika 2.9. (orthopediatrics.com)

Slika 2.10. (melissaecory.com) Slika 2.11. (scoi.com)

MIŠIĆNI SUSTAV (SYSTEMA MUSCULARE)

Mišićje čini oko polovice mase ljudskog tijela, te postoji više od 600 mišića u tijelu.
Građa i funkcija skeletnih mišića
Građu mišića čini mišićno tkivo, ali i ostala pridružena tkiva, primjerice vezivo te krvne žile i
živci. Mišić je obavijen vezivnom ovojnicom (fascia) koja se nastavlja u čvrstu vezivnu
tetivnu (tendo) traku kojom je mišić pričvršćen za kost. Ponekad se fascija nastavlja u
pločastu tvorbu – aponeurozu, a koja pak se može hvatati za ovojnice drugih mišića. Mišić
ima svoje hvatište (insertio) i glavninu dijela tj. glavu (caput) ili trbuh (venter), a što
ovisi o obliku mišića. Na mjestima kontakta mišića s tvrdom podlogom nalazi se sluzna
vreća (bursa synovialis) ispunjena sinovijalnom tekućinom.

Mikroskopska građa mišića nam otkriva da mišiće čine mišićna vlakna, a to su stanice
mišićnog tkiva koje se protežu cijelom dužinom mišića.
Razlikujemo tri vrste mišićnih vlakana:
 skeletna,
 srčana i
 glatka.
Skeletni mišići su pokrećemo svjesno voljom. Njihov izgled pod mikroskopom obilježava
poprečnu ispruganost uslijed takvog rasporeda kontraktilnih bjelančevina (Slika 2.12).
Srčani mišić tvori stijenku srca, čije stezanje nije pod utjecajem volje. Imaju donekle sličnu
građu skeletnim mišićima. Poprečna ispruganost je slabije izražena kod mikroskopskog
pregleda.
Glatki mišići čine građu stijenki šupljih organa i nisu pod utjecajem volje. Njihov izgled
je jednolik tj. nema poprečne ispruganosti. Oni tvore stijenke primjerice probavne cijevi,
mokraćnog mjehura, žućnog mjehura, krvnih žila i drugih organa.
Mišićna stanica sadrži usporedno složene bjelančevine aktin i miozin, važne za
kontrakciju odnosno stezanje mišića. Kod promjene položaja aktina i miozina, tj. klizanja
ovih molekula, nastaje skraćenje mišićnog vlakna odnosno kontrakcija. Za kontrakciju
je potrebna živčana stanica (motorički neuron) koja pristupa na svako mišićno vlakno.
Živčani impuls u živčanoj stanici otpušta neurotransmiter acetilholin na mišićno
vlakno i nastaje mišićni impuls tj. kontrakcija. Motoričku jedinicu čini motorički neuron i
sva mišićna vlakna koja podražuje. Za mišićnu kontrakciju je potrebna energija u mišićnom
vlaknu. O energetskim sustavima i hrani kao izvoru energije bit će više govora u drugom
odjeljku ovog priručnika.
Prema brzini kontrakcije i utrošku energije razlikujemo dvije vrste mišićnih vlakana:
– Tip 1 “spora vlakna” (oksidativna) - spora kontrakcija, sporo umaranje, mala
energija;
– Tip 2 “brza vlakna” (glikolitska, anaerobno) - brza kontrakcija, brzo umaranje,
velika energija.
 Slika 2.12. Građa skeletnih mišića i mišićno stezanje

Osobitosti mišića sustava za kretanje i njihove funkcije

 Najčešće prelaze preko (jednog) zgloba i hvataju se na krajeve kostiju,.
 Kretnja ovisi o smjeru mišićnih vlakana i hvatištu u odnosu na zglob.
 Pokret najčešće izvodi zajedno nekoliko mišića te postoje po funkciji:
– Glavni = agonist
– Pomoćni = sinergisti
Primjer – fleksija u laktu koju vrše biceps i brahijalni mišić te podlaktični mišići
– Suprotan pokret = antagonist
Primjer – ekstenzija u laktu kad je triceps antagonist bicepsu

Nazivlje u mišićnom sustavu je najčešće prema funkciji mišića te postoji sljedeće:

Pregibači – fleksori
Ispružači – ekstenzori
Primicači – aduktori
Odmicači – abduktori
Obrtači – rotatori
Kružni mišići zatvarači – sfinkteri (prstenstog oblika)

Tablica 2.2.: Prikaz mišića, hvatišta, smještaj i funkcije

MIŠIĆI GLAVE UČINAK, PRIMJERI

MIMIČNI MIŠIĆI Zatvaraju i otvaraju oči, usta, nos

m. orbicularis oris, m.orbicularis oculi
ŽVAČNI MIŠIĆI M. masseter

MIŠIĆI VRATA Učinak - pregibanje glave

M. Platysma
M. Sternocleidomastoideus
M. Scaleni
MIŠIĆI PREDNJE STRANE VRATA
M. Digastricus, M. Mylohyoideus, M.
Styloyoideus
DUBOKI MIŠIĆI VRATA
M. Longus capitis, m. Rectus capitis
anterior, m. Longus colli
Nabire kožu vrata
Najveći mišić vrata, sagiba glavu i okreće lice u
suprotnu stranu, oba zajedno pregibaju glavu
naprijed
Tri postranična mišića, pregibaju vrat u svoju
stranu i pomažu u disanju podižući 1. i 2. rebro
Spuštaju donju čeljust
Pregibaju glavu i vrat

Slika 16. Mišići vrata

Slika 2.13. Mišići vrata (philschatz.com)

Tablica 2.3.: Smještaj i funkcija leđnih mišića

LEĐNI MIŠIĆI SMJEŠTAJ, FUNKCIJA

Izvorni / dubinski Skupina malih vretenastih mišića uzduž kralježnice,


M. Erector spinae (mišić uspravljač
kralješnice), čine ga 3 mišića –
m. Longissimus, m. Iliocostalis, m.
Spinalis
M. Transversospinalis
(poprečnotrnasti mišić)
m. Serratus posterior superior
Gornji stražnji nazupčani mišić
Donji stražnji nazupčani mišić, m.
Serratus posterior inferior
Duboki sloj uz obje strane
kralježnice
Pridruženi / površinski dvije skupine:
Spinokostalni, Spinohumeralni
M. Trapezius
M. Latissimus dorsi
Veliki i mali rombasti mišić m.
Rhomboideus major et minor
Mišić podizač lopatice, m. Levator
scapulae
od zdjeličnog obruča do lubanjske baze, leđni mišići
učvršćuju kralježnicu
Vrše uspravljanje, retrofleksiju glave, laterofleksiju
trupa
Mali mišići okretači kralježnice, povezuju poprečne i
trnaste nastavke kralježaka
Sudjeluje kod udisanja
Sudjeluje kod izdisanja
Učinak na uspravljanje i pokrete kralježnice
Smješteni bliže površini
Od zatiljne kosti i trnastih nastavaka prsnih
kralježaka do ključne kosti, ramena i lopatice, pokreti
glave, ramena i lopatice
Polazište - Od 7-12 prsnog i slabinski hkralježaka,
križne i bočne kosti, donjih rebara
Hvatište - humerus
Učinak - Adukcija ruke i spuštanje
Polazište – trnasti nastavci vi i vii vratnog, gornja 4
prsa kralješka
Hvatište – medijalni rub lopatice
Učinak - Povlače lopaticu medijalno i gore
Polazište – poprečni nastavci preva 4 vratna
kralješka, Hvatište – gornji kut lopatice
Učinak – povlačenje lopatice gore i naprijed
Tablica 2.4.: Smještaj i funkcija mišića prednjeg dijela trupa
MIŠIĆI PREDNJEG DIJELA SMJEŠTAJ, FUNKCIJA
TRUPA

PRSNI MIŠIĆI važni za disanje i pokretanje gornjih udova

Površna skupina Polazišta na stjenci prsnog koša, hvatišta na ramenom
(kostohumeralna) obruču
M. Pectoralis major (veliki Smještaj na prednjoj strani prsnog koša
prsni m) Polazište – ključna kost, prsna kost, ii-vi rebrene hrskavice,
ruba ovojnice ravnog trbušnog mišića
Hvatište – gornji dio humerusa
Vrši –adukcija nadlaktice i unutrašnja rotacija
M. Pectoralis minor (mali Polazište – iii-v rebro
prsni m) Hvatište – lopatica
Vrši – spuštanje ramena
M. Subclavius (podključni Polazište – i rebro
mišić) Hvatište – rameni kraj klavikule
Vrši – povlači klavikulu prema dolje
M. Serratus anterior (prednji Polazište – vanjska strana 9 gornjih rebara
nazubljeni mišić) Hvatište – medijalni rub lopatice, ispod koje prolazi
Vrši – kretnje disanja, pomiče učvršćenu lopaticu
DUBINSKA SKUPINA Učinak na disanje
M. Intercostales externi Podižu rebra i šire prsni koš
(vanjski međurebreni mišić)
M. Intercostales interni Spuštaju rebra i sužavaju prsni koš
(unutarnji međurebreni
mišići)
Ošit (diaphragma) dijeli prsnu od trbušne šupljine
Stezanje povećava prsnu šupljinu, sudjeluje u disanju, te vrši
tlačni pritisak kod smijanja, kihanja, povraćanja, štucanja,
poroda

Slika 2.14. Prsni mišići i dijafragma i njezina funkcija u disanju

(fightscienceresearchinstitute.com)

Tablica 2.5.: Smještaj i funkcija trbušnih mišića

 TRBUŠNI MIŠIĆI
Trbušni mišići
M. Rectus abdominis (ravni
trbušni mišić)
M. Obliquus externus
abdominis (vanjski kosi
trbušni mišić)
M. Obliquus internus
abdominis (unutarnji kosi
trbušni mišić)
M. Transversus abdominis
(poprečni trbušni mišić)
M. Quadratus lumborum
(četverokutni slabinski
mišić)
Slika 2.15. Prikaz slojeva trbušne ploče (abmachinesguide.com)
Tablica 2.6.: Smještaj i funkcija mišića gornjih udova
MIŠIĆI GORNJIH UDOVA
SMJEŠTAJ I FUNKCIJA
Plosnati mišići između rebara i zdjelice, antagonistički učinak
stezanja mišića trbuha i leđa omogućuje uspravni stav tijela i
ravnotežu pri hodu;učinak pri disanju, defekaciji, mokrenju,
porodu
Polazište – rebrene hrskavice 5-7 rebra, donji dio prsne kosti,
sveze između prsne kosti i rebrenih hrskavica
Hvatište – peponska kost
Više dijelova (trbuha) i 3-4 tetivna presjeka
Pregibanje prema naprijed i podiže zdjelicu
Aponeuroza obavija mišić, a čine je tetivni nastavci ostalih
trbušnih mišića
Linea alba u središnjoj liniji
Polazište – 7 donjih rebara
Dio završava na bočnoj kosti, a dio na aponeurozu
Jednostrana kontrakcija rotacija i sagibanje na svoju stranu,
obostrano fleksija prema zdjelici
Ispod vanjskog
Polazište – bočna kost, usmjeren prema gore na vanjski kosi
mišić
Hvatište – rebra i aponeuroza rectusa
Učinak isti kao kod externusa
Ispod kosih mišića
Polazište – cijeli donji rub prsnog koša; unutrašnja strana
kralježaka, leđna fascija, bočni greben
Poprečni smjer, prelazi aponeurozu u ovojnicu rectusa
Sužava prsni koš, učinak kod izdisanja, stišće trbušne organe
Zatvara trbušnu stijenku sa stražnje strane
Polazište – 12. Rebro
Hvatište – bočni greben i nastavci slabinskih kralježaka
SMJEŠTAJ I FUNKCIJA
MIŠIĆI RAMENOG OBRUČA
M. Deltoideus
M. Subscapularis
(podlopatični mišić)
M. Supraspinatus
(iznadgrebeni mišić)
M. Infraspinatus
(ispodgrebeni mišić)
M. Terres minor
M. Terres major
MIŠIĆI NADLAKTICE -
PREDNJA SKUPINA
M. Coracobrachialis
(kljunastonadlaktični)
M. Brachialis (nadlaktični
mišić)
M. Biceps brachii (dvoglavi
mišić nadlaktice)
STRAŽNJA SKUPINA
M. Triceps brachii
(troglavi mišić nadlaktice)
MIŠIĆI PODLAKTICE
Povezuju kosti ramenog obruča i nadlakticu
Oblikuje rame
Polazišta – lateralna strana ključne kosti, acromion na lopatici,
greben lopatice
Tri dijela se spajaju i vežu na postraničnu stranu nadlaktične kosti
Glavni odmicač ruke (abduktor)
Dio s polazištem sa ključne kosti vrši antefleksiju i unutarnju rotaciju
Dio s polazištem sa grebena vrši retrofleksiju i vanjsku rotaciju
Primiče nadlakticu trupu i okreće unutra
Podiže i odmiče nadlakticu
Okreće ruku prema van
Polazište – lateralni rub lopatice
Hvatište – humerus
Okretanje nadlaktice van
Polazište – donji i medijalni dio lopatice
Hvatište – humerus
Adukcija, retrofleksija, vanjska rotacija
Učinak na lakatni zglob
Podiže i odmiče nadlakticu
Polazište – prednja strana humerusa
Hvatište – gornji dio lakatne kosit (ulna)
Fleksija u lakatnom zglobu
Dvozglobni
Duga glava polazi s lopatične zglobne čaške, tetiva prelazi preko
glave humerusa
Kratka glava polazi sa kljunastog nastavka lopatice
Ujedinjene glave završavaju tetivom koja ima dva dijela i završava
na ulni i radiusu
Duga glava vrši abdukciju i unutarnju rotaciju
Kratka glava vrši antefleksiju
U lakatnom zglobu fleksija i supinacija
Dvozglobni mišić, Duga glava polazi s lopatice
Dvije kratke glave polaze sa stražnjeg dijela humerusa
Sve tri glave se spajaju u tetivnu ploču i vežu na proksimalni dio
ulne
Vrši u ramenom zglobu retrofleksiju i adukciju, u lakatnom
ekstenziju
Mišiće podlaktice čine tri skupine: fleksori prednje strane,
ekstenzori stražnje strane i lateralna skupina. Vrše uglavnom
pokrete šake i prstiju
 Slika 2.16 Mišići ruku i ramenog pojasa (kontrakcija prednjeg dijela nadlaktice m. biceps
brachii) (imgarcade.com)
Tablica 2.7.: Smještaj i funkcija mišića donjih udova
MIŠIĆI DONJIH UDOVA
Mišići zdjeličnog obruča
M. Psoas major (veliki
slabinski mišić)
M. Psoas minor (mali
slabinski mišić)
M. Gluteus maximus (najveći
stražnjični mišić)
M. Gluteus medius (srednji
stražnjični mišić)
M. Gluteus minimus
M. Tensor fascieae latae (m.
natezač široke fascije)
M. Tractus iliotibialis
Zdjelično bedrena skupina
mišića (6 mišića)
SMJEŠTAJ I FUNKCIJA
Hvatišta na zdjeličnoj i križnoj kosti, pokreti bedra prema
zdjelici
Polazište sa 12 prsnog i slabinskih kralježaka
U zdjelici se spaja sa bočnim mišićem u m. Iliopsoas
Hvatište – femur
Vrši pregibanje u kuku, vanjska rotacija i povlači nogu
prema trupu (uspravljanje iz ležećeg položaja)
Polazište – bočna i križna kost
Hvatište – femur, fascija koja prekriva bedreno mišićje
Vrši ekstenziju, vanjsku rotaciju, uspravan stav
Površinski sloj – abdukcija, duboki adukcija
Kod fiksirane noge, vrši ekstenziju trupa
Polazište ispod maximusa, s prednje strane zdjelične kosti
Hvatište – trohanter femura
Vrši – abdukciju, pregibač kuka i unutarnju rotaciju,
stražnji snopovi vrše vanjsku rotaciju i ekstenziju kuka
Polazište – ispod mediusa
Hvatište – trohanter femura
Vrši – pomaže medijusu u abdukciji natkoljenice
Učvršćuje kuk i koljeno
Polazište – prednji greben bočne kosti
Iliotibijalna vezivna traka
Vrši – fleksiju noge, unutarnji rotator, abduktor
Vezivna traka koja oblikuje površinski sloj m. Glueteus
max i m. Tensor fascieae lateae
Hvatište – strana goljenične kosti
Stabilizator kuka
Polazište – vanjska strana zdjelice
Hvatište –trochanter major
Vanjski rotator
 Slika 2.17. Smještaj velikog i malog slabinskog mišića (m. psoas)
(lumbarspineassessment.wordpress.com)

Slika 2.18. Skupina glutealnih mišića (kingofthegym.com)

Tablica 2.8.: Smještaj i funkcija mišića natkoljenice

MIŠIĆI NATKOLJENICE SMJEŠTAJ I FUNKCIJA
Prednja grupa polazi s bočne kosti
Medijalna grupa polazi sa preponske kosti
Stražnja grupa polazi sa sjedne kosti
PREDNJA GRUPA
Najduži mišić u tijelu
Polazište – greben bočne kosti
Hvatište –medijalni kondil tibije
M. Sartorius (krojački mišić) Dvozglobni mišić
Vrši – fleksija u kuku, abdukcija i vanjska
rotacija
Učvršćuje ekstendirano koljeno, fleksija i
unutarnja rotacija koljena
M. Quadriceps femori (četveroglavi Polazi s grebena bočne kosti, usmjeren prema
mišić natkoljenice) koljenu, dvozglobni, smješten ispod preostale 3
M. Rectus femori glave, 4 glave se ujedinjuju u tetivu koja prolazi
M. Vastus lateralis, medialis, kroz patelu (lig. Patellae) i veže na tibiju
intermedius (između med i lat glave) Ekstenzor u koljenu, m. Rectus fleksor u kuku
MEDIJALNA SKUPINA MIŠIĆA
M. Pectineus
M. Adductor brevis
M. Adductor longus
M. Adductor magnus
M. Gracilis
Tablica 2.9.: Smještaj i funkcija mišića natkoljenice

MIŠIĆI NATKOLJENICE SMJEŠTAJ I FUNKCIJA

STRAŽNJA SKUPINA MIŠIĆA Polaze sa sjedne kosti

M. Biceps femoris (dvoglavi m
natkoljenice)
M. Semitendinosus (polutetivni mišić)
M. Semimembranosus
Postranično smješten
Polazište – duge glave sa sjedne kosti, kratke
sa sjedne kosti
Hvatište – na fibuli
Kratka glava je jednozglobna
Vrši – ekstenzija i vanjska rotacija u kuku,
fleksija i vanjska rotacija u koljenu
Polazište – zajedno s dugom glavom m. Biceps
femori
Hvatište – medijalna strana fibule
Dvozglobni mišić
Vrši – ekstenzija u kuku, fleksija i unutarnja
rotacija u koljenu

Slika 2.19. Mišići natkoljenice (prednja i stražnja strana) (expandinglight.org)

Slika 2.20. Mišići potkoljenice (prednja strana)

Tablica 2.12.: Smještaj i funkcija mišića natkoljenice

MIŠIĆI POTKOLJENICE SMJEŠTAJ I FUNKCIJA

PREDNJA SKUPINA (ekstenzorna i

lateralna)
Ekstenzorni mišići
M. Tibialis anterior, m. Extensor
digitorum longus, m. Extensor hallucis
longus, m. Peroneus (fibularis) tertius
LATERALNA SKUPINA
M. Peronaeus (fibularis) longus, m.
Peronaeus (fibularis) brevis

STRAŽNJA SKUPINA

dvoglavi mišić, medijalna i lateralna glava,

Površinski sloj
M. Triceps surae (troglavi goljenični
mišić), čine ga: M. Gastrocnemius I M.
Soleus
polazište sa stražnje strane femura olazište sa
fibule
Spajaju se u ahilovu tetivu (tendo calcaneus)
na petnu kost
Učinak (zajedno) – platnarni fleksor, m.
Gastrocnemius vrši fleksiju potkoljenice i
plantarnu fleksiju
m. Soleus samo platnarnu fleksiju

FUNKCIJA KRVOŽILNOG I DIŠNOG SUSTAVA

Krvožilni i dišni sustav po funkciji su praktički neodjeljivi. Plućna funkcija osigurava

izmjenu plinova, unos zraka s kisikom u pluća i organizam, te izdisanje ugljičnog dioksida koji
je venskom krvlju doprimljen iz tkiva. Rad dišnog i krvožilnog sustava se odvija
automatizmom, ali se disanje djelomice može voljno izvoditi.
Krvožilni sustav čini srce te krvne žile koje se granaju u sve manje ogranke do
kapilara te opskrbljuju krvlju sa svojim sastojcima i plinovima sva tkiva i organe. Krvne
žile koje dovode oksigeniranu krv (krv koja je bogata kisikom budući da su u plućima eritrociti
preuzeli kisik iz udahnutaog zraka) u tkiva su arterije, a vene odvode krv i ugljični dioksid iz
tkiva. Ovo je rezultat metaboličkih procesa. Vene dovode vensku krv iz tkiva i organa u pluća
u kojima se odvija izmjena plinova. Ugljični dioksid se izdiše, a kisik iz udahnutog zraka ulazi
u eritrocite. To je oksigenirana krv koja stiže u srce koju pak srce stezanjem (pumpanjem)
potiskuje u organizam (Slika 2.21). Ove radnje se u živog čovjeka stalno ponavljaju.
SRCE je građeno od posebne vrste mišićnih vlakana i ritmičnim kontrakcijama stjenke tjera
krv kroz krvne žile. Srčani mišić je također opskrbljen krvlju i to putem vlastitih krvnih žila koje
zovu koronarne krvne žile. Kontrakcija srca se naziva sistola, a opuštanje dijastola. U
zdrave odrasle osobe srce radi brzinom od 60-90 kontrakcija u minuti. Volumen krvi koju
srce izbaci u jednoj sistoli (stezanje) iznosi oko 70 mL i naziva se udarni volumen. Količina
krvi koju srce izbaci u jednoj minuti naziva se minutni volumen i iznosi oko 5 litara pri
normalnom srčanom ritmu od oko 70 kontrakcija u minuti. Bilo ili puls se pipaju na
mjestima gdje se arterija nalazi neposredno ispod kože. Krvni tlak je tlak krvi na stijenku
krvnih žila. Vrijednosti krvnog tlaka se mijenjaju na arterijama tijekom srčanog ciklusa. Krvni
tlak se mjeri tlakomjerom i ukazuje na zdravlje krvožilnog sustava.

Slika 2.21. Prikaz dišnog sustava i mikroskopske građe alveola koje čine pluća

Na slici 2.21. je prikaz izmjene plinova u plućnim kapilarama i oksigenirana krv iz pluća
krvnim žilama (prikazano crvenom bojom) koja dolazi u lijevo srce. Iz lijevog srca ritmičnim
stezanjem se oksigenirana krv istiskuje u organizam (primjerice prema mozgu u gornjem
dijelu sheme, te ostali dio tijela u donjem dijelu sheme). Kapilare u tkivima odvode ugljični
dioksid (plavo označene žile) u desni dio srca. Ovu krv koja sadrži više ugljičnog dioksida
srce pumpa prema plućima.

Dišni sustav čine sljedeći dijelovi (Slika 2.22):

  nos i nosna šupljina – u kojima se zrak zagrijava i vlaži, te zadržava dio čestica iz
zraka;
 ždrijelo – zajednički dio probavnog i dišnog sustava
 grkljan
 dušnik koji se grana u dvije dušnice te dalje u dušnično stablo
 dva plućna krila čine alveole(spužvaste građe kao nakupina mjehurića)
 alveole su omotane bogatom mrežom kapilara, a što omogućuje bliski kontakt krvi i
izmjenu plinova, tj. kisika i ugljičnog dioksida
 plućna krila su omotana dvostrukom tankom vezivnom opnom (poplućnica i
porebrica).

Za fiziologiju disanja (plućna ventilacija ili respiracija) su važni sljedeći pojmovi:

Inspiracija (udisanje) – ulazak zraka u pluća, i to je aktivna faza disanja koja uključuje rad
mišića prsnog koša i dijafragme koja je glavni udisajni mišić.

Ekspiracija (izdisanje) – izlazak zraka iz pluća je pasivna faza disanja pri čemu su mišići
prsnog koša koji sudjeluju u udisanju opušteni.

Zdrava odrasla osoba u mirovanju prosječno udahne i izdahne 12-16 puta u minuti.
Respiracijski volumen je volumen zraka koji se udahne i izdahne pri jednom mirnom udahu
te susljednom mirnom izdahu, prosječno 0,5 L. Ukupni minutni volumen disanja (prosječno 6
L u minuti) jest količina zraka koja se udahne i izdahne u jednoj minuti. Jednak je umnošku
frekvencije disanja i respiracijskog volumena.
 Slika 2.22. Prikaz dišnog sustava i mikroskopske građe alveola koje čine pluća.
(slidesshare.net)

1.1. ENERGETSKA OSNOVA I KAPACITETI

Energijska ravnoteža postoji između energijskog unosa hranom i energijskog rashoda. Kad
je veličina unosa kemijske energije hranom i energijskog potroška ista, postoji energijska
ravnoteža. U slučaju pozitivne energijske ravnoteže dolazi do debljanja, a kod negativne
čovjek mršavi. Mjerenje tjelesne mase odražava energijsku ravnotežu. Unos kemijske
energije odgovara energijskoj vrijednosti hrane odn. kalorijskoj vrijednosti hrane.
Energijski rashod obuhvaća bazalni metabolizam, termogenetski učinak hrane i
energijski rashod fizičke aktivnosti. Održavanje normalnih tjelesnih funkcija u mirovanju
obuhvaća energijski rashod bazalnog metabolizma, a odnosi se na disanje, krvotok,
održavanje tjelesne topline, stvaranje gradbenih sastojaka organizma, metaboličke procese i
ostalo. Termogenetski učinak (tj. stvaranje topline) uključuje energiju potrebnu za
probavljanje hrane i skladištenje prerađenih sastojaka hrane.
Energijski rashod je i potrošnja energije na fizički tj. mišićni rad. Ovim dijelom
energijskog metabolizma se bavi ovo poglavlje priručnika.
Hrana je izvor energije i razgradnjom molekula hrane tijelo dobiva energiju. Hrana nakon
probavljanja u probavnom sustavu prelazi u krvotok i metabolizira u osnovne sastojke.
Osnovni sastojci hrane, a to su ugljikohidrati, bjelančevine i masti predstavljaju izvore
energije. Primjer hrane koja sadrži ugljikohidrate je kruh, tjestenina, riža i hrana od žitarica.
Bjelančevine se nalaze u mesu i jajima, mliječnim proizvodima, soji i sojinim proizvodima,
grahoricama i tofu. Masti se nalaze u uljima, orašastim proizvodima i sjemenkama (bundeva,
suncokret, lan). Ovo su samo neki primjeri hrane i njihovim glavnim sastojcima.
Pri tome je glukoza glavni izvor energije, a masti i bjelančevine se uključuju u
biokemijske reakcije metabolizma glukoze. Najviše energije organizam dobiva iz
masti. Metaboličkim biokemijskim procesima se iz hrane (odnosno glavnih sastojaka hrane,
a to su ugljikohidrati, bjelančevine, masti) energija pretvara i pohranjuje u poseban kemijski
spoj adenozin trifosfat (kratica ATP). Naziv ovog spoja upućuje da se u njegovoj građi
nalaze i tri fosfora, a što je ključno za oslobađanje energije. Razgradnjom ili metaboliziranjem
spoja ATP se odvaja jedan fosfor i pri tome se oslobađa energija. Ova energija služi za
mnoge procese organizma, primjerice za mišićni rad, a što je i glavna tema ovog poglavlja.
Spoj koji sad ima dva fosfora se zove adenozin difosfat (kratica ADP). Za naša
proučavanja energijskog metabolizma mišićnog rada je važan samo ATP.
Hrana je izvor energije budući da se sastojci hrane (ugljikohidrati, bjelančevine i masti)
metaboliziraju u spoj adenozintrifosfat, a koji daljnjim kemijskim procesom (metaboliziranjem)
oslobađa energiju pri otpuštanju jednog fosfora (Slika 2.23). ATP je univerzalni prijenosnik
energije za sve procese u organizmu, uključujući i mišićni rad. Ovaj proces ima svoj
poseban naziv te biokemijske reakcije kojima se u živoj stanici razgrađuju molekule hranjivih
tvari, a ta energija pohranjuje u obliku ATP spoja se naziva stanično disanje. Stanično
disanje se ne odnosi na disanje plućima i izmjenu plinova u plućima. Stvaranje energije u
živoj stanici može se odvijati uz uključivanje kisika u biokemijskim reakcijama, ali i drugim
oblicima metaboliziranja. Postoji aerobno stanično disanje kad u stanici uz sudjelovanje
kisika u biokemijskim reakcijama nastaju veće količina ATP-a. Pri tome kisik koji
krvotokom dolazi iz pluća i u stanicama (primjerice skeletnih mišića) zajedno s glukozom
sudjeluje u metaboličkom procesu nastanka energijom bogatog spoja ATP-a.

Ovaj metabolički proces je vrlo složen i ima nekoliko stupnjeva u nastanku ATP, te na kraju
također nastaje ugljični dioksid (CO 2) koji se izdiše plućima i voda (H 2O). Shematski to
prikazujemo ovako:

Molekula glukoze + 6 O2 = 6 CO2 + 6 H2O

Ovaj metabolički put se neprestano ponavlja jer stalno pritječu nove molekule glukoze
i stalno se stvaraju nove molekule ATP-a. Zbog toga se ovaj proces zove kružni ili ciklus
limunske kiseline koja nastaje u jednoj njegovoj fazi (ili citratni), odnosno Krebsov po
kemičaru koji ga je proučavao. Svi ovi nazivi tj. kružni ili Krebsov ili citratni ciklus, te ciklus
limunske kiselinu su razni nazivi za isti metabolički proces u kojem iz glukoze iz hrane uz
kisik iz krvotoka nastaje nekoliko (tj. 38) molekula ATP potrebnih za energiju mišićnog
rada. Molekule ATP-a koje su odcijepile jedan fosfor i pri tome predale energiju za neki
proces, primjerice mišićno stezanje se mogu obnoviti i ponovo uključiti jedan fosfor, ali je u
ovom procesu obnove potreban kisik i to se zbiva u kružnom ciklusu limunske kiseline.
Upravo zbog potrebe kisika u ovom biokemijskom procesu se naziva aerobnim
staničnim disanjem.
Slika 2.23. Shematski prikaz nastanaka ATP-a iz sastojaka hrane u citratnom ciklusu
(enciklopedija.hr)

Mišićna aktivnost ili rad koji je dugotrajan i malog intenziteta je primjerice

svakodnevni rad, hodanje, šetnja, vožnja bicikla, spremanje stana, manji radovi u vrtu.
Tradicionalno u civilizacijskom razvoju ljudske vrste fizički manje zahtjevne aktivnosti su bile
potraga za hranom ili vodom, novim staništima, ratarske aktivnosti, briga oko domaćih
životinja i sl.

1.1.1. Energetski sustavi mišićnog rada

U mišićima se nalazi zaliha ATP-a za izvanredne potrebe neposredne mišićne akcije tj.
mišićnog stezanja ili rada. Primjerice u ljudi za slučaj nagle reakcije skoka, trčanja, velike
mišićne snage, a za što su primjeri situacija nesreća, elementarnih nepogoda, događanja u
prometu itd. U civilizacijskom razvoju ljudi možemo zamisliti da je ova zaliha ATP-a u
mišićima bila potrebna u lovu (i pribavljanju hrane) ili bijegu od životinja ili sukoba s drugim
skupinama ljudi. Postojeća zaliha ATP-a u mišićima je mala i ograničena te se vrlo brzo
potroši na mišićne aktivnosti koje zahtijevaju veliku snagu (intenzitet) i eksplozivne aktivnosti
(prisjetimo se naglog skoka ispred jurećeg vozila).
Budući da postoje situacije kad je potreban nastavak intenzivnog mišićnog rada, dodatne
molekule bogate energijom nastaju metaboličkim procesima koji ne uključuju kisik, znači
anaerobnim procesima kojima kreatin fosfat predaje fosfor molekuli ADP-u (adenozin
difosfat, spoj s dva fosfora) za stvaranje ATP-a. Zalihe ATP-a u mišićima i metaboliziranje
kreatinfosfata omogućuje veliku energiju, ali u kratkom vremenskom razdoblju od nekoliko
sekundi. To znači da je moguća aktivnost maksimalne mišićne kontrakcije tijekom nekoliko
sekundi. Primjerice, kratko i vrlo brzo trčanje u nekoj opasnosti.
U slučaju prestanka potrebe za intenzivnom mišićnom aktivnošću doći će do obnove ATP-a
u mišićima aerobnim metaboličkim putem u kružnom citratnom ciklusu. Podsjetimo se da
kisik potreban za obnovu ATP-a u mišićnim stanicama stiže krvotokom iz pluća. Također se
obnove i molekule kreatin fosfata. U praksi znači da nakon neke snažne i eksplozivne
mišićne aktivnosti, osoba zastane i ubrzano diše. U tom razdoblju je mišićna aktivnost
smanjena na minimum, a ubrzano disanje omogućuje ulaz veće količine kisika u krvotok radi
obnove zaliha ATP-a molekula u mišićima.

Postoje životne i izvanredne situacije kad je potreba za intenzivnom mišićnom akcijom i dalje
prisutna, zalihe potrošenog ATP-a u mišićima se ne stignu obnoviti dugotrajnim aerobnim
metaboličkim putem, priljev kisika krvotokom iz pluća je nedostatan za stvaranje dovoljne
količine ATP-a. U takvim okolnostima uključuju se biokemijske reakcije za proizvodnju
spojeva bogatih energijom bez korištenja kisika, ali je posljedica ovog brzog i kraćeg
metaboličkog puta stvaranje mliječne kiseline odnosno laktata u mišićima. Ovaj
metabolički put koji ne uključuje kisik možemo zamisliti kao prečicu u nastanku spojeva
bogatih energijom budući da metabolički put glukoze skreće prije uključivanja u citratni kružni
put Nepovoljni ishod mliječne kiseline u mišićima je da smanjuje podražljvost mišića i stvara
osjet bolnosti i umora u mišićima. Ovaj proces se zove anaerobna glikoliza.

U svakodnevnici tjelesna i mišićna aktivnost objedinjuje anaerobni i aerobni izvor

stvaranja energije (Tablica 2.13.) Procjena trajanja pojedinih izvora ili načina stvaranja
energije za mišićni rad iznosi:

za anaerobni sustav -
o zalihe ATP-a iz mišića oko 2-4 sekunde,
o kreatin fosfat omogućuje stvaranje ATP-a u trajanju od oko 4-10 sekundi,
o metabolički put anaerobne glikolize uz stvaranje laktata omogućuje ATP za
mišićni rad od oko 45-120 sek
za aerobni sustav – sati
Količina raspoložive energije za mišićnu aktivnost je vrlo visoka u anaerobnom sustavu, a
niska u aerobnom. Kod dugotrajne fizičke aktivnosti zalihe ugljikohidrata dostaju za 90
minuta rada, a zalihe masti nekoliko dana.
Tablica 2.13. Osnove karakteristike energetskih sustava
ENERGETSKI SUSTAVI U MIŠIĆNOM RADU
ANAEROBNI SUSTAV
ZALIHA ATP-a U MIŠIĆIMA
METABOLIZAM KREATIN FOSFATA ZA STVARANJE ATP-a
METABOLIZAM ANAEROBNE GLIKOLIZE (NEZAVISNO OD CITRATNOG
KRUŽNOG PUTA) UZ POSLJEDIČNO STVARANJE MLIJEČNE KISELINE
(LAKTATA) U MIŠIĆIMIA
OBILJEŽJA ENERGIJE ANAEROBNOG SUSTAVA
AKTIVNOSTI VELIKOG INTENZITETA, BRZE REAKCIJE I KRATKOG TRAJANJA
(NEKOLIKO SEKUNDI),
MANJA UČINKOVITOST OD AEROBNOG, STVARA SE MANJE ATP-a
BRZO NASTAJE UMOR MIŠIĆA I NAKUPLJANJE LAKTATA
AEROBNI SUSTAV
OBNOVA ATP MOLEKULA U BIOKEMIJSKOM PROCESU UZ DOSTATNU
KOLIČINU KISIKA IZ KRVOTOKA
OBILJEŽJA ENERGIJE AEROBNOG SUSTAVA
AKTIVNOSTI DUGOG TRAJANJA, SPORIH REAKCIJA I NISKOG INTENZITETA
DOBRA UČINKOVITOST ZBOG STVARANJA VELIKIH KOLIČINA ATP-a

U razmatranju značenja energetskih sustava u svakodnevnim aktivnostima ljudi potrebno je

prisjetiti se pretpovijesnog razvoja civilizacijskih postignuća. Izvorno je ljudima za
preživljavanje u teškim uvjetima bila neophodna raspoloživa velika količina energije za
priskrbljivanje hrane lovom ili bijeg pred opasnošću odnosno spas iz opasne situacije.
Potraga za staništem ili skrovištem, vodom, novim nalazištima hrane ili boljim uvjetima života
je zahtijevao mogućnosti dugotrajne aktivnosti niskog intenziteta.

U današnjici visokorazvijenih zapadnjačkih civilizacijskih pogodnosti, ljudi nemaju dovoljno

tjelesne aktivnosti, ali je raspoloživa hrana obilata i pristupačna. Sport i rekreacija su načini
uspostavljanja pravilnog i zdravog razvoja i očuvanja zdravlja te sprječavanja pretilosti.
Energetske sustave mišićnog rada možemo prepoznati u reakcijama polaznika rekreativnih
programa. Početak standardnog sata programa aerobika započinje zagrijavanjem tj. laganim
vježbanjem, a što će početnici i oni s dobrom kondicijom lako izvršiti. U nastavku sata
program vježbanja je zahtjevniji, uključuje poskakivanje, trčanje i podizanje ruku iznad glave.
Razlike kondicije između polaznika sad postaju očite. Osobe koje su tek počele vježbati i
nisu još razvile kondiciju su vidljivo zadihane, a neki će i zastati ili usporiti vježbanje
uslijed zaduhe. Iskusni vježbači s kondicijom će pojačano disati, zagrijati se uz
crvenilo lica i znojenje. Protumačimo fiziologiju ovih zbivanja. Polaznici-početnici će
na početku sata potrošiti zalihe ATP-a i drugih anaerobnih izvora energije. Zaduha i
pojačano disanje je pokušaj organizma da poveća dopremu kisika u mišiće radi obnove
ATP-a, ali to je spor proces te su ovi početnici „ostali bez energije“. To objašnjava potrebu za
prekidom vježbanja, zastajkivanjem i dahtanjem. U početnika su bolne reakcije mišića dan-
dva nakon vježbanja posljedica stvaranja mliječne kiseline (laktati) u mišićima zbog
anaerobnih procesa stvaranja ATP-a. Podsjetimo se da nakupljanje laktata u mišićnom tkivu
smanjuje njihovu podražljivost, a što je razlogom da ove osobe u doslovnom smislu ne mogu
nastaviti s mišićnim radom. Mišići početnika su osjetljiviji na prisutnost laktata i zbog
toga ove osobe imaju jaču bolnost mišića.
Vježbači s kondicijom imaju veće zalihe ATP-a u mišićima koje se ne iscrpe već vježbama za
zagrijavanje. Mišići osoba s kondicijom također su bolje prokrvljeni i bolje preuzimaju kisik iz
krvotoka, a što je sve važno za obnovu ATP-a. Mišići osoba s kondicijom su također manje
osjetljivi na mliječnu kiselinu, mogu se i dalje stezati i to uz manju bolnost.
Zagrijanost mišića, crvenilo kože i znojenje je posljedica neučinkovitosti mišićnog
rada. To znači da mišićna energija se ne može u potpunosti pretvoriti u rad, već znatan dio
se otpada na toplinu. Zato mišićni rad zagrijava tijelo, a budući da se organizam ne smije
pregrijavati dio ove zagrijane krvi se preusmjeri u kožu i tako hladi. Dodatno hlađenje
organizma se vrši hlapljenjem znoja s kože. Iz ovog proizlazi da osoba s kondicijom se više
zagrijava i znoji, budući da mišići s kondicijom mogu obaviti više rada i kroz dulje vrijeme.
Osobe s većom mišićnom masom bolje podnose hladnoću od onih sa slabo razvijenim
mišićima, budući da mišićni rad stvara i toplinu. U muškaraca je spolno determinirana
veće mišićna masa i oni bolje podnose hladnoću od žena.
U ovom razmatranju ponašanja vježbača je potrebno razumjeti događanja krvotoka.
Vježbanjem se ubrzava disanje zbog povećane potrebe za kisikom u mišićima za
obnovu i stvaranje ATP-a, ali se ubrzava i rad srca („lupanje srca“). Objasnili smo da
mišićni rad stvara toplinu i da dio ove zagrijane krvi se nalazi u koži (crvenilo) radi hlađenja.
Naglo zaustavljanje pokretanja uslijed zaduhe i umora, može usporiti cirkulaciju i uslijed
uspravnog stava tijela pri vježbanju smanjiti dotok krvi u mozak i stvoriti osjet slabosti i
vrtoglavice. Ovo je posljedica kratkotrajne i privremene slabije opskrbljenosti mozga kisikom,
ali može imati za ishod privremeni gubitak svijest, te pad i ozljedu. Stoga je izuzetno važno
kod umora i iscrpljenosti pri vježbanju nastaviti s umjerenim pokretanjem radi osiguravanja
cirkulacije i sprječavanja gubitka svijesti i ozljede.

1.2. UTJECAJ TJELESNOG VJEŽBANJA NA ORGANIZAM

Vježbanjem i razvojem mišićne snage te funkcionalnih sposobnosti tijela se stječe kondicija
odnosno radna sposobnost (podnošljvost). Radna podnošljivost je ograničena opsrkrbom
kisika tj. sposobnošću srca u dopremi krvi u mišiće. Tjelovježbom se povećava učinkovitost
rada srca (tzv. minutni volumen) u pumpanju krvi u krvotok ili pluća, ali i sposobnost mišića u
preuzimanju kisika iz krvi i stvaranju ATP-a. Također kondicija produljuje vrijeme iscrpljenja
energetskih sustava te smanjuje stvaranje mliječne kiseline u mišićima kod produženog rada.
Iz navedenog je očito da vježbanje i stjecanje kondicije ima mnoge koristi za organizam te
ova saznanja su izvor motivacije za vježbače i njihove instruktore.
Fiziološke promjene tijela kod tjelovježbe su:

 Ubrzanje disanja,
 Povećanje protoka krvi kroz mišiće (oko 50x), ali i kroz srčani mišić te kroz
kožu radi hlađenja organizma. Mišići treniranih osoba imaju više kapilara za
bolju opskrbu kisikom iz krvotoka.
 Pojačani rad srca (minutni i udarni volumen).
U nastavku ćemo usporediti promjene srčanog rada uslijed tjelovježbe kod sportaša i
netrenirane osobe.

UDARNI VOLUMEN FREKVENCIJA RADA SRCA

SPORTAŠ 160 mL 180/min
NETRENIRANA OSOBA 110 mL 190/min

Iz ovih podataka je očito da će opterećenje organizma u sportaša znatno povećati udarni

volumen, ali i frekvenciju rada srca. U usporedbi s netreniranom osobom se uočava da je
udarni volumen manji, ali je frekvencija srca veća kod istog opterećenja nego u sportaša tj.
osobe s kondicijom. To znači da je srce trenirane osobe sposobno s većom učinkovitosti
pumpati krv u organizam (mišiće radi dostave kisika za stvaranje ATP-a) i to s većim
intenzitetom stezanja srčanog mišića i većom količinom izbačene krvi u krvotok pri svakom
stezanju. Opterećenje na srce je manje nego u netrenirane osobe, budući da srce radi nešto
manjom frekvencijom. Ovo je dobar primjer blagotvornosti tjelovježbe za zdravlje organizma.

Učinak dinamičke aerobne tjelovježbe na krvožilnom sustavu uključuje sljedeće korisne i

važne ishode na razne sustave organizma:

 povećanje aerobnog kapaciteta,

 povećanje minutnog volumena,
 povećanje frekvencije rada srca,
 povećanje sistoličkog tlaka,
 nepromijenjen ili malo snižen dijastolički tlak,
 povećan protok krvi kroz mišiće koji rade,
  manji protok krvi kroz unutarnje organe i mišiće koji ne rade,
 primarno povećano opterećenje na srčani mišić.
Navedeno sve doprinosi stvaranju i postizanju kondicije.

Postoje medicinski dokazi za koristi rekreacije, tjelovježbe i sporta za zdravlje, a to se odnosi

na sve dobne uzraste, žene i muškarce, sve populacijske skupine te na osobe s
invaliditetom, a prema njihovim mogućnostima.

Za djecu i mlade vježbanje doprinosi:

 zdravlju srčanog i dišnog sustava, te koštanog sustava,

 mišićnoj snazi
 optimalnom metabolizmu
 zdravom sastavu tijela (odnos masnog i krtog tkiva)
 te pomaže dobrom raspoloženju.

U odraslih i starijih osoba redovita rekreacija:

 smanjuje rizik od prijevremene smrti, koronarne srčane bolesti (srčani

infarkt), moždanog udara, visokog krvnog tlaka, masnoća u krvi, šećerne
bolesti tip 2, metaboličkog sindroma (visoki tlak, dijabetes tip 2,
ateroskleroza), karcinom debelog crijeva i dojke;
 sprječava pretilost i visceralnu pretilost (debljina trupa i trbuha);
 poboljšava funkciju krvnožilnog i dišnog sustava, te mišićnu snagu;
 sprječava padove i smanjuje rizik prijeloma kuka;
 smanjuje sklonost depresiji i doprinosi kognitvnim sposobnostima i
boljem spavanju;
 smanjuje rizik karcinoma pluća i endometrija.
Ne treba zaboraviti da mišići osim stezanja, također reagiraju na vježbanje i opterećenje.
Hipertrofija je povećanje mišićne mase, najčešće uslijed ponavljanog i sustavnog
povećanog mišićnog rada. Kronična hipertrofija je posljedica dugotrajnog vježbanja s
otporom i povećanja broja mišićnih vlakana i njihove veličine. Privremena (prolazna)
hipertrofija posljedica povećanja mišića kao neposredna posljedica vježbanja uslijed
nakupljanja tjelesne tekućine u mišiću. Za razliku od hipertrofije, atrofija je smanjena mišićna
masa koja nastaje kao posljedica nekih bolesti i/ili dugotrajnog mirovanja.

Fiziološka posljedica vježbanja, osobito nakon duljeg prekida ili u početnika je akutna bol
(osjetljivost) koja nastaje uslijed nakupljanja metaboličkih proizvoda (laktata) u
trajanju od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon vježbanja. Odgođena mišićna bolnost
je najčešće posljedica ekscentričnih aktivnosti i nastaje uslijed manjih ozljeda mišića i lokalne
upale s oteklinom. Ova neugodna pojava traje 12-48 sati nakon intenzivnog vježbanja.

Pitanja za provjeru znanja

1. Navesti organske sustave koji čine sustav za pokretanje
2. Navesti funkcije pojedinih sustava koji čine sustav za pokretanje
3. Navesti latinska i hrvatska imena kostiju nadlaktice i podlaktice
4. Navesti latinska i hrvatska imena kostiju natkoljenice i potkoljenice
5. Pokazati smještaj m. biceps, m. triceps i m. deltoideus
6. Koji mišići nadlaktice imaju suprotan učinak kod savijanja i ispružanja ruke u laktu?
7. Koji kemijski spoj nastaje iz hrane, a njegovim metaboliziranjem se oslobađa
energija?
8. Navesti korist organizma postizanjem kondicije

Literatura
N. Kovačević i I. K. Lukić, (2006.) Anatomija i fiziologija, Medicinska naklada, Zagreb.