Professional Documents
Culture Documents
dr Natalija Bogdanov
Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu,
Nemanjina 6, Beograd, Srbija
Challenges faced by the agro-food sector in Serbia as regards its integration with the EU
ABSTRACT
The paper describes situation in agricultural and food sector of Serbia and most important changes in
its macroeconomic surroundings since 2000 until nowadays. The year 2000 is considered as the
beginning of transition and fundamental reforms of economics system which started after changing of
political regime. Apart from other central and east European countries Serbia’s access to the process of
transition was significantly lagging behind and it is for this reason that initial comparative advantages
of the agricultural sector in comparison with other neighboring countries were rapidly annulled by
2000, the year denoting the beginning of serious system reform undertakings. The institutional,
production and organizational complexity of the problems registered in the agricultural sector of Serbia
were enormous and were given priority in relation to finding solutions to system development. Since
2004 strategic assignments and implementation mechanisms have been major turning points in the
main objectives and implementation mechanisms of agricultural policy of Serbia in comparison with
the preceding period. The important constrain of further progress of the agro-food sector is the ever-
present uncertainty with regard to the pace of accessing European and other integration processes
(WTO) which has a significant impact on the macroeconomic stability provoking unpredictable inflow
of financial capital, foreign investments and the use of European funds for institutional and sector
adoption.
Key words: agriculture, agricultural policy, rural development, Serbia, EU accession
ABSTRAKT
Ovaj rad predstaviće stanje u poljoprivredno prehrambenom sektoru Srbije i ključne promene
makroekonomskog okruženje u kojem je on funkcionisao od 2000. godine do danas. U Srbiji se 2000.
godina smatra godinom početka tranzicije i suštinskih reformi privrednog i društveno-ekonomskog
sistema koje su usledile nakon promene političkog režima. Srbija je ušla u tranzicioni proces sa
značajnim zakašnjenjem u odnosu na druge zemlje Centalne i Istočne Evrope. Samim tim početne
komparativne prednosti agrarnog sektora, koje je do početka 1990-tih Srbija imala u odnosu na druge
zemlje u okruženju, bile su uveliko anulirane do početka ozbiljnijih sistemskih reformi početkom
2000-tih. Zatečeni institucionalni, proizvodni i organizacioni problemi u agrarnom sektoru Srbije bili
su izuzetno kompleksni, pa im je prva reformska vlada dala prioritet u odnosu na formulisanje
sistemskih razvojnih rešenja. Od 2004. godine u agrarnoj politici Srbije načinjen je snažan zaokret u
strateškim opredeljenjima i implementacionim mehanizmima u odnosu na prethodni period.
Reformisana agrarna politika od 2004. godine usmerena je na rast konkuretnosti porodičnih
komercijalnih gazdinstava i podsticanje investicija. Značajno ograničenje daljem unapređenju sektora
predstavlja još uvek prisutna neizvesnost u pogledu tempa priključivanja evropskim i drugim
integracionim procesima (STO), koja utiče na stabilnost makroekonomskog ambijenta i neizvesnost
pristizanja finansijskog kapitala, stranih ulaganja i evropskih fondova za institucionalno i sektorsko
prilagođavanje.
Ključne reči: poljoprivreda, agrarna politika, ruralni razvoj, Srbija, priključenje EU
1. UVOD
Srbija je do početka 1980-tih godina imala impresivnu stopu rasta poljoprivredne proizvodnje (3.5-
4%), koja je tokom 1980-tih stagnirala, a u 1990-tim naglašeno opadala. Izrazito nepovoljni
proizvodno-ekonmski indikatori poljoprivrede Srbije u tom periodu ogledaju se u sledećem:
proizvodnju gotovo svih poljoprivrednih proizvoda karakterisalo je izraženo variranje i negativan
trend; redukovana je upotreba inputa agrotehnike; niska produktivnost rada; nizak nivo tržišnosti
proizvodnje i rezultirajuća niska akumulativna sposobnost; proizvodna struktura dobila je odlike
ekstenzivne proizvodnje. Slični trendovi zabeleženi su i u drugim zemljama u tranziciji i u literaturi se
obrazlažu svojinskom i organizacionom transformacijom, tehnološkom zastarelošću, inflatornim i
monetarnim poremećajima i sl. (Davidova S., Bluckwell A., 2000; Swinnen J. 2003; Volk T., 2004).
Pomenuti faktori su u slučaju Srbije bili "dopunjeni" još nekim (Bogdanov N., 2004): ratno okruženje i
sankcije Saveta bezbednosti; dezintegracija SFRJ na čijem je tržištu Srbija bila dominantni proizvođač
poljoprivrednih proizvoda; opšta privredna recesija praćena monetarnim poremećajima i
hiperinflacijom koja je umanjila kupovnu moć i standard domaćeg stanovništva; nastojanje države da
socio-ekonomski teret krize prevali na poljoprivredu, održavanjem socijalnog mira niskim cenama
hrane.
Tranzicioni period i suštinska reforma privrednog ambijenta započeli su promenom političkog režima
krajem 2000. godine. Najznačajniji elemanti reformskih procesa u agrarnom sektoru Srbije od 2000.
godine do danas su svakako bili: liberalizacija tržišta, privatizacija prerađivačke industrije i početak
formiranja novih institucionalnih formi na svim nivoima. Reprivatizacija zemljišta, suprotno drugim
tranzicionim zemaljama, u Srbiji nije imala značajnije posledice na agrarnu strukturu obzirom na
visoku zastupljenost privatnih gazdinstava u ukupnim poljoprivrednim resursima i pre početka
tranzicije. Međutim, višegodišnje mešanje nadležnosti republičkih i saveznih institucija je umnogome
usporilo značajnije izmene u funkcionisanju sektora, budući da je veliki deo nadležnosti u sektoru
poljoprivrede prenet na Vladu Republike Srbije tek početkom 2003. godine. Strateška i programska
opredeljenja reformskih vlada (tri promene na državnom vrhu od 2000.godine) menjala su se (samo
delimično) usled objektivnih promena u ukupnom makroekonomskom okruženju. Otuda je do danas
izosatlo kreiranje jasno definisanog razvojnog opredeljenja i mehanizama za njegovo ostvarivanje, pa
su samim tim efikasnot i ukupni rezultati sektora ispod očekivanog i objektivno mogućeg nivoa.
Generalno, u proteklih pet godina reforma agrarne politike Srbije odvijala se u pravcu sledećih izmena
(Božić D., Bogdanov N. 2006):
• Sredstva agrarnog budžeta su povećavana, dok je njihovo ućešće u ukupnom budžetu ostalo
približno konstantno;
• U mehanizmu implementacije načinjen je zaokret sa podrške dohotku na podsticanje investicija;
• Osnovna sistemska promena nastupila je u načinu inplementacije državne podrške, koja je od 2004
godine namenjena samo registrovanim farmerima;
• Izvršena je značajna diversifikacija mera podrške po uzoru na SAPARD sistem.
Cilj ovog rada je da ukaže na osnovne indikatore stanja u agrarnom sektoru od 2000. godine i ključne
promene koje su uticale na kreiranje ambijenta u kojem on posluje i razvija se. U radu će biti korišćeni
zvanični statistički podaci Zavoda za statistiku Republike Srbije1. Budžetska podrška poljoprivredi
Srbije koja je u ovom radu prezentirana zasnovana je na podacima Zakona o korišćenju sredstava
agranog budžeta i (od 2002. godine) Zakona o budžetu, razdeo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i
vodoprivrede. Iz analize su isključena sredstva za plate i druga socijalna davanja za zaposlene u
službama Ministarstva (Bogdanov N., Božić D., Munćan P., 2006). Tokom analiziranog perioda deo
nadležnosti u oblasti poljoprivrede bio je na nivou savezne države Srbija i Crna Gora i/ili drugih
ministarstva u Vladi Republike Srbije, tako da se taj deo budžetskih izdvajanja za poljoprivredu nije
mogao precizno razvrstati. Generalno, nastojalo se da se obezbedi što veća konzistentnost u grupisanju
pojedinih oblika podrške i uporedivost tokom analiziranog perioda.
1
Ovi podaci ne uključuju područje Kosova i Metohije, koje je od 1999. godine pod civilnom upravom UN-a.
Period od 2001. do 2006. godine u Srbiji karakteriše sprovođenje brojnih reformi u pravcu
uspostavljanja makroekonomske stabilnosti i održivog i stabilnog privrednog razvoja. U ovom periodu
izvršeno je (ili započeto) restruktuiranje velikih sistema, privatizacija preduzeća i pojačane
aktivnostima na planu pridruživanju EU. Proizvodna aktivnost u tom periodu odvijala se uz reformu
poreskog sistema, tržišta rada i socijalnog sektora. Kurs dinara je (izuzimajući 2005. godinu) bio
stabilan, devizne reserve zemlje su permanentno rasle, u velikoj meri su izvršene deregulacija i
liberalizacija cena i spoljnotrgivnskog poslovanja, i regulisani odnosi sa međunarodnim finansijskim
institucijama. Ostvaren je značajan napredak u sprovođenju strukurnih reformi, posebno u oblasti
privatizacije preduzeća i konsolidacije i privatizacije devastiranog bankarskog sektora. Sa druge
strane, i pored pozitivnih promena makroekonomskog ambijenta u odnosu na prethodni period, indexi
globalne i poslovne konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma rangiraju Srbiju 2006.godine na 87.
odn 86. poziciju2. Tokom čitavog tranzicionog perioda, prisutna je tendencija pada broja zaposlenih i
rasta broja nezaposlenih (Tabela 1). Razlog smanjenju zaposlenosti je činjenica da je u periodu od
2001.-2006. godine, restruktuirano oko 100 velikih privrednih sistema koji su sukcesivno sprovodili
svoje socijalne programe i rasterećivali se tehnoloških i strukturnih viškova radne snage.
Prema preliminarnim podacima, ostvarivanje visoke stope privrednog rasta, inflacija ispod
projektovanog nivoa, povećanje izvoza i stranih direktnih investicija i budžetski suficit su najznačajniji
makroekonomski razultati u 2006. godini. Stanje na tržištu roba i usluga u 2006. godini karakterisao je
rast cena na malo (ispod projektovanog nivoa), pad inflatornih očekivanja i jačanje makroekonomske
stabilnosti. Tokom protekle dve godine, značajno je poboljšana investiciona klima, što je dovelo do
povećanog priliva stranih direktnih investicija (SDI).
Prirodni uslovi. Zahvaljujući reljefu i klimatskim uslovima područja na kom se prostire, Srbija ima
pogodne prirodne uslove za razvoj raznovrsne poljoprivredne proizvodnje. Srbija raspolaže sa 5.1
miliona hektara poljoprivredne površine (0,60 ha po stanovniku), od čega 4.2 miliona hektara čine
obradive povrišne (0,50 ha po stanovniku). Odnos šumske i poljoprivredne povrišne (39:61%) je
takođe povoljniji nego u mnogim evropskim zemljama. Međutim, dobar deo obradivog zemljišta je
zakišeljen, kao razultat nekontrolisane upotrebe hemijskih sredstava, a u Vojvodini (poljoprivredno
najrazvijenijem delu zemlje) i zaslanjen, što umanjuje prinose i povećava troškove proizvodnje.
Procenjuje se da je na oko 1/3 obradivih površina neophodono preduzeti mere poboljšanja fizičko-
hemijskih osobina zemljišta. Udeo registrovanih navodnjavanih u ukupnim obradivim površinama je
među najnižim u Evropi (oko 1.5%), dok je oko 85% poljoprivrednog zemljišta ugroženo erozijom
vetra i vode.
Posedovna struktura. Poljoprivredu Srbije karakteriše nepovoljna posedovna struktura, posebno
seljačkih gazdinstva koja su najbrojniji subjekti u poljoprivredi i dominantno opredeljuju njen ukupan
razvoj. Približno 80% poljoprivrednog zemljišta je u privatnom vlasništvu. Preostalih 20% koriste
preduzeća različite vlasničke strukture i veličine. Prema Popisu iz 2002. godine broj poljoprivrednih
gazdinstava u Republici Srbiji iznosio je 778891 (Tabela 6). U posedovnoj strukturi gazdinstava u
Republici Srbiji dominiraju sitna gazdinstva, budući da gazdinstva sa posedom manjim od 2 ha čine
46.26%, dok gazdinstva sa više od 10 ha čine svega 5.3% od ukupnog broja gazdinstva. Gazdinstva u
Republici Srbiji, sa površinom do 2 ha poseduju 12% obradivih površina, dok gazdinstva sa posedom
većim od 10 ha koriste oko 25% ukupnih korišćenih obradivih površina. Prosečna veličina gazdinstva u
Srbiji u 2002. godini iznosi 3.68 ha sopstvenih poljoprivrednih površina. Ove vrednosti približno su
iste kao i u Popisu iz 1991. godine. Pored male veličine poseda, zemljoradnička gazdinstva Srbije
karakteriše i relativno veliki broj odvojenih delova i parcela (3-5 parcela, zavisno od područja).
Zakonska regulativa vezana za zemljište nedovoljno je uređena, pa je i tržište zemljištem nerazvijeno i
neefikasno. Poslednji dostupni podaci (Anketa o životnom standardu, 2006) ukazuju da se procesi
2
Prema novom metodološkom konceptu analize konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma.
polarizacije gazdinstva prema veličini, jačanja bimodalne posedovne strukture i smanjenja broja
poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji nastavljaju3.
Kapaciteti prehrambene industrije u Srbiji struktuirani su prema sirovinskoj bazi, ali po obimu
predimenzionirani. Kao takvi oni su nasleđeni iz prethodne države i makroekonomskog ambijenta u
kome je Srbija bila značajan faktor prehrambene sigurnosti za tržište od 20 miliona stanovnika. To je
ujedno razlog što je permanentno prisutan relativno nizak stepen iskorišćenosti kapaciteta prehrambene
industrije. Iskorišćenost kapaciteta kreće se između 10% i 80%, pri čemu se najviše koriste kapaciteti
za proizvodnju mineralne vode, uljare, mlinovi, kapaciteti za preradu voća i povrća, za proizvodnju
konditorskih proizvoda, pivare, mlekare i šećerane, a najmanje u industriji za preradu stočne hrane i
klanicama. Deo kapaciteta (posebno u sektorima kao što su klanična i mesna industrija, prerada mleka
idr.) nije inoviran i tehničko-tehnološkim karakteristikama ne može da odgovori zahtevanim
standardima. Ovi pogoni su regionalno/lokalnog značaja, cenovno i kvalitetom nekonkurentni i opstaju
zahvaljujući privilegovanoj poziciji na lokalnom tržištu.
Učešće poljoprivrede u ukupnoj zaposlonosti (Tabela 2) značajno je veće u odnosu na druge zemlje u
okruženju. Prema poslednjim zvaničnim podacima (anketa o radnoj snazi, oktobar 2005), čak 23.24%
zaposlenih radi u poljoprivredi, što čini oko 17% aktivnog stanovništva. Osnovni razlog visoke
zavisnosti od poljoprivrede svakako su smanjene mogućnosti zapošljavanja, pre svega mladih u
ruralnim područjima i niska investiciona aktivnost.
Troškovi hrane, pića i duvana zastupljeni su u ukupnim izdacima porodičnih budžeta u Srbiji sa preko
40% (Tabela 1). Udeo ovih troškova u ukupnim izdacima beleži permanentno smanjivanje od početka
posmatranog perioda, ali su i dalje značajno visoki. Razlog visokom udelu troškova ishrane se može
tražiti u nedovoljnoj konkurenciji i monopolskom položaju trgovinske mreže i domaćih proizvođača.
U proizvodnoj strukturi poljoprivrede dominantno mesto pripada žitima (kukuruz i pšenica). Površine
pod žitima zauzimaju oko 60% obradivih površina, sa izraženom tendencijom smanjenja tokom
poslednjih godina (Tabela 3). Smanjenje površina pod žitima posledica je smanjenog interesa seljaka
za proizvodnju pšenice, koja je poslednjih godina bila izuzetno nekonkurentna drugim usevima.
Vrednost proizvodnje žita i dalje je izuzetno visoka i čini oko 40% ukupne vrednosti poljoprivredne
proizvodnje u Srbiji. Ujedno, kukuruz je najznačajniji izvozni proizvod srpske poljoprivrede.
3
Ovi podaci ne mogu se adekvatno interpretirati neujednačenosti metodologije primenjene prilikom Popisa i
Ankete.
Površine zasejane industrijskim biljem beleže od 2000. godine permanentan rast. Njihovo učešće u
obradivim površinama povećalo se u periodu 2000-05. godina sa 9.8% na približno 13%. Udeo
proizvodnje industrijskog bilja u ukupnoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje Srbije iznosi 8-9%.
Otvaranje spoljnog tržišta, državni podsticaji proizvođačima tokom 2000-03. godine, izvozni podsticaji
i privatizacija prerađivačkih kapaciteta, doprineli su brzoj revitalizaciji proizvodnje industrijskog bilja
nakon krize 1990-tih. Više nego u drugim segmentima prehrambenog lanca u Srbiji, u ovom sektoru
uspostavljeno je tržišno-proizvodno povezivanje na relaciji proizvođač-otkupljivač/prerađivač, što se
takođe pozitivno odražava na rast površina i proizvodnje.
Proizvodnja voća i povrća beleži poslednjih godina pozitivne tendencije, i formira oko 1/4 vrednosti
poljoprivredne proizvodnje. U ovom sektoru učinjen je značajan napredak na planu unapređenja
standarda u proizvodnji i preradi i jačanju proizvodnog povezivanja. Poslednjih godina, zahvaljujući
povoljnim kreditnim uslovima za nabavku sistema za navodnjavanje i izgradnju plastenika,
proizvodnja je značajno intenzivirana.
Indeksi stočarske proizvodnje ukazuju na stabilizaciju i blago poboljšanje stanja u sektoru tokom
tranzicinog perioda (Tabela 2). Razlog se može tražiti u velikim budžetskim podsticajima (premije za
mleko, regresiranje priplodnih grla, krediti) sa jedne strane, i poboljšanje pristupa EU tržištu sa druge
strane. Uvođenje sistema obeležavanja životinja i celokupnog sistema monitoringa proizvodnje i
prerade mesa približili su Srbiju evropskim standardima, što je osnovni preduslov za povećanje
izvoza. Na taj način su otklonjene samo osnovne institucionalne prepreke za izlazak na evropsko
tržište. Naredni korak trebali bi da budu dalji napori na obnovi stočnog fonda, kako bi se u većoj meri
iskoristila kvota za izvoz u EU (dosadašnja ikorištenost bila je oko 20%). Proizvodnja mleka je
poslednjih godina stabilizovana na nivou pomirenja domaćih bilansnih potreba (Tabela 4).
Krajem 2000. godine započeta je revitalizacija politike cena i ranije definisanih mehanizama. Savezna
Vlada je (do 2002. godine) imala nadležnosti u propisivanju zaštitnih cena, prelevmana, i izvoznih
podsticaja, čime je najvažniji instrumentarijum regulisanja tržišta bio pod njenom kontrolom, a da su
pri tom suprotstavljeni interesi republika (Srbije i Crne Gore) bili nepomirljivi4. Vlada Srbije opredelila
se (tokom 2001-2003) za oblik orijentacionih cena (koje nisu bile precizno definisane) u otkupu žita za
potrebe Republičke direkcije za robne rezerve, po kojoj su i žitomlinske organizacije vršile otkup.
Dogovorene cene industrijskog bilja (2002. i 2003.) operacionalizovane su tako što su budžetski
podsticaji proizvođačima (definisani po ha zasejane površine i ostvarenog referencijalnog prinosa)
distribuirani preko prerađivača, na osnovu sklopljenih ugovora o proizvodnji i otkupu. Generalno,
politika i sistem cena posle 2000. godine nisu značajnije unapređeni u odnosu na period tokom
devedesetih (Tabela 5). Primenjivani mehanizmi bili su ad hoc rešenja, limitirana institucionalnom i
administrativnom neuređenošću sektora, skromnim budžetskim sredstvima i (pre svega) odsustvom
usaglašenog i dugoročnog programskog opredeljenja (Bogdanov N., 2005). Osim toga, izraženo
4
Propisivane zaštitne cene od strane Savezne vlade bilo je nemoguće sprovesti, obzirom na nedostatak sredstava
za te namene u Saveznom budžetu. Tako je zaštitna cena pšenice 2001. godine kreirana na nivou iznad evropskih
tržišnih cena, ali ispod nivoa proizvođačke cene za veliki broj gazdinstava u Srbiji, čak i ona sa produktivnošću
većom od prosečne.
kolebanje cena tokom tranzicionog perioda, odsustvo stabilnih pariteta i trenda posledica je i
nepovoljnog uticaja vremenskih uslova koji su izazivali ciklične tržišne poremećaje.
Ruralna područja6 zahvataju 85% teritorije Srbije, u njima živi 55% stanovništva i ostavruju više od
40% BDP Srbije. Gustina naseljenosti u ruralnim oblastima je 63 stanovnika/km2 i za 1/3 je manja od
nacionalnog proseka. Broj stanovnika u ruralnim područjima je relativno stabilan, i u periodu 1991-
2002 smanjen je za 2.5% više u odnosu na nacionalni prosek. Tokom 1990-tih došlo je do značajnih
promena u odnosu na ranije trendove ruralnog stanovništva i radne snage u Srbiji (Bogdanov N., 2007):
• Zaustavljeni su ili značajno usporeni migracioni tokovi na relaciji selo-grad koji su tokom druge
polovine XX veka doveli do smanjenja ruralnog stanovništva i demografskog pražnjenja sela u
pojedijim regionima;
• Reverzibilne migracije, grad-selo, karakteristične za tranzicione zemlje, zabeležene su i u Srbiji. Ovi
procesi u Srbiji se prvenstveno tumače dubokom ekonomskom krizom i zatvaranjem velikih
industrijskih kompleksa, usled čega je porast ruralne populacije posebno zabeležen u suburbanim i
ruralnim područjima u okolini većih privrednih centara. Porastu ruralne populacije doprinela je i
činjenica da je veliki broj izbeglih i interno raseljenih lica sa prostora bivše Jugoslavije naseljen tokom
1990-tih upravo u ruralnim područjima7. Eksterne migracije, van zemlje, u Srbiji su bile karakteristične
za visoko i najviše obrazovanu radnu snagu i nisu posebno pogodile ruralna područja kao u nekim
susednim zemljama.
Privredna struktura ruralnih područja Srbije visoko je zavisna od primarnog sektora i još uvek
zasnovana na iscrpljivanju prirodnih resursa. U Srbiji dominira tradicionalna, monofunkcionalna
poljoprivreda, koja zemlju svrstava u red »najagrarnijih« zemalja Evrope. Visok udeo poljoprivrede,
prehrambene industrije, rudarstva i energetike, i nizak udeo tercijarnog sektora u ostvarenom BDP,
osnovne su odlike privredne strukture ruralnih područja Srbije. Dostignuti nivo diversifikacije po
svojim performansama je sličan zemljama u okruženju (Davis J.R., Bezemer D. 2004) i limitiran
gotovo identičnim faktorima:
5
Statistička definicija ruralnih naselja danas praktično ne postoji: podela na urbana i ostala naselja u Srbiji je u
Popisima od 1981. do 2002. godine bazira na opštinskim odlukama kojima same opštine dodeljuju status grada
nekom naselju. Dovoljno je bilo da naselje ima urađen generalni urbanistički plan da bi odlukom skupštine
opštine na čijoj se teritoriji nalazi, ono moglo biti proglašeno gradskim naseljem. Sva naselja koja nisu
proglašena gradskim svrstavaju se u ostala, što se po automatizmu smatra ruralnim.
6
Ruralna područja definisana prema OECD definiciji ruralnosti.
7
Od ukupnog broja lica koja su promenila mesto boravka ili doseljena u Srbiju, 380 hiljada ili čak 44% migriralo
je u okviru ruralnih područja.
• nedovoljno edukovanim ljudskim potencijalom i niskim nivoom privatnog preduzetništva idr.
Republika Srbija tradicionalno najviše vrednosti robne razmene ostvaruje sa zemljama Evropske Unije
i zemljama JIE (Tabela 9 i 10). Tržište EU predstavlja najznačajnijeg trgovinskog partnera Srbije po
pitanju izvoza poljoprivrednih proizvoda. Najveći izvoz ostvaren je u 2005. godini (54.4%) od ukupno
ostvarenog izvoza te godine. Po pitanju uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, EU takođe
predstavlja glavnog trgovinskog partnera Srbije. Prosečna jedinična vrednost izvoza na tržište EU u
2005. godini bila je 0,35 €/kg, a u uvozu 1,01 €/kg. Navedene cifre ukazuju da se na tržište EU
uglavnom izvoze proizvodi niže faze prerade, koji su cenovno konkurentni, a uvoze se pretežno
proizvodi više faze prerade.
Pored tržišta EU, od posebnog su značaja tržišta regiona zone slobodne trgovine JIE (Hrvatska,
Makedonija, BiH, Rumunija, Bugarska, Albanija i Moldavija), sa kojima postoje Sporazumi o
slobodnoj trgovini, u okviru Pakta za stabilnost zamalja jugoistočne Evrope. Udeo zemalja JIE u
izvozu poljoprivredno – prehrambenih proizvoda, Srbije ima tendenciju smanjenja u odnosu na početak
devedesetih godina i kreće se na nivou od oko 45% za period 2000-05. godina. Istovremeno, u uvozu
agrarnih proizvoda Srbije, posmatrano po zemljama porekla, zemlje JIE imaju nešto ujednačeniji udeo
sa prosekom koji iznosi oko 20%.
Posmatrano po grupama proizvoda (Tabela 8 i 9), najzastupljeniji u strukturi ukupnog robnog izvoza su
voće i povrće (u proseku oko 5% ukupnog robnog izvoza Srbije), žita (preko 4%), šećer i proizvodi od
8
Za procenu cenovnih i kvalitativnih aspekata spoljnotrgovinske razmene agrarnog sektora uobičajeni indikator
je jedinična vrednost proizvoda. Jedinična vrednost proizvoda je vrednosti izvoza, odn. uvoza, iskazana u odnosu
na određenu jedinici mere (naješće kg). Veća jedinična vrednost izvoza praktično ukazuje da je reč o zemlji koja
ima kvalitetnije proizvode, veće dodatne vrednosti.
šećera (oko 2.5%), jestivo ulje idr. Pozitivne tendencije i povećanje učešća zabeleženi su od 2005.
godine i u izvozu mesa i mesnih prerađevina (1.2% ukupnog robnog izvoza), za šta razloge treba tražiti
u činjenici da je pet klanica iz Srbije konačno dobilo izvoznu dozvolu za plasman svojih proizvoda na
tržište EU. Na uvoznoj strani dominantno mesto tradicionalno pripada „nekonkuretnim proizvodima”:
sirova kafa, cigarete i cigare, banane, citrusi, a zatim slede čokolada, uljane pogače od soje i ostaci,
žvakaće gume, biskviti, tost i peciva, ostali prehrambeni proizvodi, riba smrznuta.
Globalni okvir. Agrarna politka Srbije je početkom 2000–tih bila usmerena na rešavanje urgentnih
problema agrara i saniranje zatečenog stanja u sektoru. Osnovni pravac njenog delovanja bila je
podrška zemljoradničkim gazdinstvima podsticajima za izmenu proizvodne strukture. Otvaranje
spoljnog tržišta i autonomni trgovinski preferencijali EU (sadržani u Rezoluciji 2007/2000EC i
dopunjeni regulativom 2563/2000 EC) zajedno sa privatizacijom industrijskih preduzeća (pre svega
šećerana i uljara) uticali su na porast mogućnosti izvoza. Ovakvom strukturom podsticaja uticalo se na
izmenu proizvodne strukture i obezbeđenje sirovina za prehrambene proizvode, jer finansijski
iscrpljeni proizvođači nisu bili u stanju da sopstvenim sredstvima finansiraju proizvodnju9. U ovom
periodu (2000-2003) menjana su i sistemska rešenja vezana za nadležnost institucija i pojačan sistem
kontrole u oblastima u kojima je siva ekonomija bila najviše izražena. Relativno skromna budžetska
izdvajanja za poljoprivredu nisu ostavila prostora za radikalnije promene u mehanizmima podrške
agraru.
Od 2004. godine u agrarnoj politici Srbije načinjen je snažan zaokret u strateškim opredeljenjima i
implementacionim mehanizmima u odnosu na prethodni period. Reformisana agrarna politika
usmerena je na rast konkuretnosti porodičnih komercijalnih gazdinstava. U implementacionim
mehanizmima načinjen je zaokret od politike podsticaja dohotku na podsticanje investicija. Strategiju
razvoja poljoprivrede je 2005. godine usvojila Vlada Republike Srbije. U Strategiji su definisani su
opšti strateški ciljevi:
• Izgraditi održiv i efikasan poljoprivredni sektor koji može da se takmiči na svetskom tržištu,
doprinoseći porastu nacionalnog dohotka.
• Obezbediti hranu koja zadovoljava potrebe potrošača u pogledu kvaliteta i bezbednosti.
• Održati podršku životnom standardu za ljude koji zavise od poljoprivrede, a nisu u stanju da svojim
razvojem prate ekonomske reforme.
• Osigurati podršku održivom razvoju sela.
• Sačuvati životnu sredinu od uticaja efekata poljoprivredne proizvodnje.
• Pripremiti poljoprivredu Srbije za integracije u EU.
• Pripremiti politiku domace podrške i trgovine u poljoprivredi za pravila STO.
Agrarni budžet i njegova struktura - Budžetska podrška poljoprivredi u periodu 2000-06. godina je
nominalno povećavana, dok je njeno učešće u ukupnom budžetu Srbije samo u 2004. godini bilo veće
od istog u početnoj godini analize (Tabela 10 i 11). Realno, povećanje nije bilo dinamično u meri kako
Grafikon 1. pokazuje. Naime, proces institucionalnog prilagođavanja i prenošenja nadležnosti između
saveznog i republičkog, kao i unutar republičkih ministarstava je tekao sukcesivno tokom celog
posmatarnog perioda, pa su tako povećavana i sredstva Agrarnog budžeta. Među najznačajnije mere
podrške poljoprivredi mereno udelom u strukturi Agrarnog budžeta, spadaju:
9
Ovakav pristup pokazao se opravdanim jer je uz druge sistemske i institucionalne promene doprineo rastu
vrednosti izvoza poljoprivrednog i prehrambenog sektora sa 321 milion eura u 2000 na 597 miliona eura u 2003
godini, odnosno za preko 85%.
m il e uro % od ukupnog
budže ta
350 7
300 6
250 5
200 4
150 3
100 2
50 1
0 0
2000 2001 2002 2003 2004 2005
• Premije za proizvodnju mleka U pojedinim godinama (2000, 2001.) gotovo jedna polovina ukupnog
agrarnog budžeta korišćena je za podršku proizvođačima mleka. Državna podrška proizvodnji, uz
visoku uvoznu zaštitu, stabilizovala je domaću proizvodnju i uslovila pojavu skromnih tržišnih viškova
poslednjih godina.
• Premije za biljnu proizvodnju su od 2000. godine isplaćivane za različite useve. Premije su
početkom posmatranog perioda ispalaćivane samo za šećernu repu i duvan, dok su u 2003. godini po
prvi put uvedene i premije za proizvodnju suncokreta i soje. U odnosu na predtranzicioni period od
2003. godine značajno su povećana plaćanja prozvođačima u vidu premija, sa ciljem da se
intenziviranjem proizvodnje industrijskog bilja obezbedi sisrovinska osnova prehrambenoj industriji.
Tokom 2005 i 2006. godine isplaćivane su i premije za hmelj i seme uljane tikve, uskladištene količine
pšenice, a u 2005. godini i za proizvodnju pšenice, dok je ukinuta premija za šećernu repu.
• Kreditna podrška Od 2004. godine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede učestvuje u
kreditiranju zemljoradnika. Ukupna suma namenjena za subvencionisanje kredita iznosila je u 2004.
godini 51.3 miliona eura, odn. 17.5% Agrarnog budžeta10.
• Izvozni podsticaji. Od 2003. godine u Agrarnom budžetu Republike Srbije predviđena su i sredstva
za podsticanje izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U prethodnom periodu sredstva za
ove namene su se obezbeđivala u okviru saveznog budžeta. Izvozne subvencije u poređenju sa onim
koje daju zemlju u okruženju, a posebno zemlje članice EU su izuzetno skromne. U 2005. godini
izdvojeno je 7.4 miliona eura za izvozne podsticaje i još oko 2.4 miliona eura za poboljšanje izvoza,
kontrole kvaliteta i marketinga11.
• Ruralni razvoj. Sredstva namenjena revitalizaciji sela su u godinama s početka konstituisanja
agrarnog budžeta (1996. i 1997) činila čak 10% u njegovoj strukturi, nakon čega su se smanjivala, a
posle 2000. godine potpuno su ukinuta. Od 2004. godine ponovo se izdvajaju sredstva usmerena na
ruralni razvoj, a u 2005. njihov obim je povećan na oko 9.1 milion eura. U 2004. i 2005. godini MPŠV
je obezbedilo podsticajna sredstva za sledeće projekte ruralnog razvoja: rekonstrukciju i širenje
lokalnih puteva i druge infrastrukturne zahvate; podršku diverzifikaciji ruralne ekonomije kroz
promociju seoskog, eko turizma, tradicionalnih zanata i prerade; podršku za realizaciju investicija za
10
Za kratkoročne kredite bilo je namenjeno 24.1 milion eura, a za za srednjoročne kredite 27.2 miliona eura.
11
Izvozni podsticaji u 2005. godini se odnose na sledeće proizvode: juneće meso (iznos podsticaja na izvoznu
cenu 20%), goveđe i svinjsko meso i mesne prerađevine (iznos podsticaja na izvoznu cenu 10%), mleko i mlečne
prerađevine, osim sladoleda (iznos podsticaja na izvoznu cenu 20%), sveže, konzervisano i sušeno povrće i voće
(iznos podsticaja na izvoznu cenu 7 %), osim šljive i višnje (10%), ulje (prećišćeno, neprećišćeno, sirovo, razne
vrste (iznos podsticaja na izvoznu cenu 10 %), džemovi, pekmez, sokovi od voća ili povrća (iznos podsticaja na
izvoznu cenu 10 %), vino, vermut i ostala alkoholna pića (iznos podsticaja na izvoznu cenu 10 %) i proizvodi koji
se koriste za ishranu životinja -krmne smeše i sl. (iznos podsticaja na izvoznu cenu 5%).
mlade farmere (nabavka sistema za navodnjavanje, stoke, plastenika, mešaona, mehanizacije, silosa,
pakerica itd)12.
Potencijal koji ima poljoprivreda Srbije, zahteva brži razvoj, restrukturiranje i modernizaciju u cilju
porasta konkurentnosti na domaćem i međunarodnom tržištu. Ukupna vrednost poljoprivredne
proizvodnje i robni tokovi poljoprivredno-prehrambenog sektora, sagledani prema ostvarenoj strukturi
i dinamici tokom tranzicionog perioda, i pored evidentno dobrih rezultata još uvek nisu dovoljno
stabilni. Najvažnije obaveze koje predstoje u narednim reformskim procesima su:
12
Ciljna grupa poljoprivrednika za podršku ruralnom razvoju su poljoprivrednici mlađi od 40 godina u regionima
sa povoljnim uslovima za razvoj konkurentne i intezivne poljoprivredne proizvodnje i poljoprivrednici mlađi od
55 godina starosti u područjima sa manje povoljnim uslovima za razvoj poljoprivredne proizvodnje U 2006
značajna novina u implemetntaciji agrarne politike je diversifikacija gazdinstava na komercijalna i nekomercijala.
Nekomercijalana gazdinstva nemaju prava na druge vidove budžetske podrške osim podrške dohotku u iznosu od
oko 500 eura po članu gazdinstva starijem od 55 godina, koji najmanje 10 godina plaća socijalno osiguranje u
poljoprivredi.
13
Sl. list SRJ, br. 23/2001. i izmene: Sl. list SRJ, brojevi: 25/2001; 49/2002; 67/2002;
14
Izmene Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju i Carinskog zakona
15
Ministarstvo poljoprivrede je od 2005. godine pomagalo srpskim preduzećima, pre svega onim koja posluju na
EU tržištu, da svoje proizvodne sisteme osposbe za implementaciju HACCP sistema. Struktura korisnika
zastoj u proteklih godinu dana usled poličke krize i višemesečnog kašnjenja u formiranju vlade u
prvoj polovini 2007. godine. Usvojeni zakoni i standardi u mnogim obalstima još uvek nemaju
adekvatan sistem implementacije i ne operacionalzuju se.
2. Restruktuiranje privrednog ambijenta, što podrazumeva:
• Razvoj finansijskog tržišta - Neophodno je intenziviranje aktivnosti na planu iznalaženja
adekvatnih modela finansiranja računajući i nebankarske institucije, lizing i sl.;
• Intenziviranje podsticaja za privlačenje investicija i rešavanja problema nezaposlenih u
nerazvijenim područjima
• Unapređenje tehničke i organizacione pomoći razvoju proizvođačkih asocijacija i udruživanju,
• Unapređenje i diversifikacija prerade poljoprivrednih proizvoda i razvoj
3. Definisanje razvojnog koncepta poljoprivrede i ruralnih područija sa svim pratećim elementima i
mehanizmima za njegovu realizaciju (ciljevi, mere i instrumenti, sredstva za realizaciju); Ova
obaveza nametnuta je i kao preduslov korušćenja IPARD sredstava i podrazumeva:
• Kreiranje adekvatne informacione osnove za validnu, naučnu i stručnu, interpretaciju stanja u
poljoprivredi i ruralnim područjima.
• Izgradnja institucionalnih i administrativnih mehanizama za kreiranje i sprovođenje strategija i
programa razvoja od nacionalnog do lokalnog nivoa.
• Osnaživanje horizonatalne i vertikalne povezanosti između svih učesnika i jačanje njihovih
postojećih veza i saradnje (saradnja među ministarstvima, sa regionalno-lokalnim institucijama,
jačanje prehrambenog lanca i tržišnog povezivanja, osnaživanje sistema transfera znanja i usluga u
ruralnim sredinama)
REFERENCE
budžetskih podsticaja za ove namene ukazuje da su među njima zastupljeni predstavnici sledećih prehrambenih
grana: proizvodnja pića 18%, hladnjače 16%, mlinsko-pekarska industrija 15%, konditorska 15%, mlekare 15%,
industrija mesa 10%, itd. Procenjuje se da je krajem 2006. godine bilo oko 650 preduzeća koja su sertifikovala
integrisani HACCP/ISO 9001 standard.
8. Božić D., Bogdanov N. (2006): „Agrarna politika Srbije u periodu tranzicije“, poglavlje u
Poljoprivreda i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu, DAES i Poljoprivredni fakultet
Univerziteta u Beogradu, Beograd, str. 17-34, ISBN 86-86087-02-7, ISBN 978-86-86087-02-7
9. Božić Dragica, Marković, D., Munćan, P. (2003): „Agrarni budžet u funkciji razvo-ja
poljoprivrede Srbije“, u zborniku radova Poljoprivreda i ruralni razvoj u evrop-skim integracijama,
Simpozijum agroekonomista povodom 40 godina agroeko-nomskog odseka, Poljoprivredni
fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd;
10. Davidova S., Bluckwell A. (2000): “Transformation of CEEC Agriculture and Integration with the
EU: Progress and Issues” in Tangermann S. and Banse eds. Central and Eastern European
Agriculture in an Expanding European Union, New York and Oxford: CABI Internatioal;
11. Jevtić S., Stanković V. (2006): “Izvozno orijentisan rast i razvoj poljoprivrede Srbije”, Tržište
novac kapital, br. 2, Beograd, UDK 338.43(497.11)
12. Swinnen J. (2003): Between Transition, WTO, and EU Accession: Agriculture and Agricultural
Policies in Formerly Centrally Planned Countries, International Conference Agricultural policy
reform and the WTO: where are we heading? Capri, Italy;
13. Volk T. (2004): Uticaj agrarne politike na razvoj poljoprivrede Slovenije u periodu tranzicije i
uključenja u Evropsku Uniju, Društvo agrarnih ekonomista Slovenije i Društvo agrarnih
ekonomista Srbije, Ljubljana, Beograd; ISBN 961-91094-1-4
Annex
Table 1. Macroeconomic indicators
Units 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Population '000 7747 7727 7504 7481 7463
Economic growth (change in GDP – previous year
=100% )1 % 4.5 4.8 4.2 2.5 8.4 6.2 5.7
Unemployment rate-total % 12.09 12.23 13.28 14.63 18.50 20.8 20.9
Inflation 3 % 112.9 20.5 4.4 6.1 11.0 14.5 5.9
Share of food. beverages and tobacco in total
household's expenditures % 54.0 58.4 48.7 47.7 45.0 41.7 42.1
1-
GDP at market prices 2002. Source: National Bank of Serbia
2-
Source: Survey on Labor force. There are two official definitions of employment/unemployment in
Serbia - according to the internationally comparable Survey on Labour Force and according to the
records of NES. The difference stems from the definition of the status of an individual on the labour
market upon which the definitions rest. As a rule. the unemployment rate under the NES records is twice
as much as the statistical as it the registry of the unemployed of the NES also incorporates those who are
not actively searching for job. but are interested in receiving related benefits. On the other hand. the rate
of unemployment according to the Survey does not provide a clear picture of hidden unemployment. not
of the individuals who work within the black economy. The LFS prior to 2004 was of extremely poor
quality. and this can explain the sharp jump in LFS unemployment between 2003 and 2004. where NES
data stayed constant. Anyhow. the methodology of LFS since 2004 becomes comparable with
internationally standards (recommendations of International Labour Organization – ILO and
EUROSTAT).
3-
Consumer price index (CPI) excluding food and administrative controlled prices; Source: National Bank
of Serbia
Table 2. Agricultural output
Units 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Share of agriculture:
- in GDP % 13.74 15.36 14.22 12.92 14.07 12.52
- in employment1 % 23.91 23.24
Change in volume of GAO2
- Total % 87 119 97 92.8 119.8 94.7
- Crops % 73 150 96 83.2 144.3 94.3
- Livestock % 95 99 102 98.1 99.8 101.1
Share of crop and livestock output in total GAO2
- Crops % 54.11 66.21 63.37 59.84 60.60 57.26
- Livestock % 45.89 33.79 36.63 40.16 39.40 42.74
1
Source: Survey on Labor force. Statistical Office of the Republic of Serbia
2
Data on GAO does not exist. For indices calculation the data taken from regular agricultural statistical surveys
referring to crop volume and livestock production as well as agricultural producers average prices data at the
level of Republic of Serbia is needed. A list of products includes all economic important agricultural products
Production:
Total grain '000 t 5255.8 9027.5 8329.2 5477.3 9925.7 5255.8
of which:
- Wheat '000 t 1924.0 2530.0 2240.0 1365.0 2758 2007.0 1875.3
- Corn/Maize '000 t 2938.0 5910.0 5586.0 3817.0 6569.0 7038.4 5980.1
Oilseeds '000 t 399.1 530.5 530.3 583.6 759.9 728.7 815.0
Sugarbeet '000 t 1070.0 1806.0 2098.0 1738.0 2814 3085.5 3200.1
Potatoes '000 t 620.9 1015.0 917.6 679.0 975 963.2 911.1
Wine grapes '000 t 327.0 381.0 395.0 450.0 424.5 240.6 227.1
Fruit (total) '000 t 1178.4 1170.9 987.4 1679.0 1527.5 1085.1
Vegetables (total) '000 t
Other:
- Tobacco raw '000 t 11.067 16.59 17.99 11.5 12.47 11
- Strawberries '000 t 25 35 35 30 34 32
- Raspberries '000 t 56 78 94 79 92 84
1
Estimated data for 2006
Source: Statistical Office of the Republic of Serbia
Total agricultural products mill.€ 320.61 345.08 519.93 596.13 587.00 745.18
Total agricultural products mill.€ 315.48 581.70 632.55 640.41 614.58 620.08
Western Balkan
of which:
Albania mill € 0.46 5.49 7.52 9.37 10.07
BIH mill € 58.17 87.10 104.65 166.23 176.92
Bulgaria mill € 4.06 6.06 4.43 5.61 6.05
Croatia mill € 7.48 9.24 12.82 23.09 21.59
Macedonia mill € 49.27 73.67 62.14 58.72 59.96
Romania mill € 1.51 28.19 8.30 4.00 8.64
Import mill €
Total mill € 505.90 580.22 575.80 692.30 612.81
of which:
EU-15 mill € 166.77 200.58 202.02 235.74 211.29
New member states (EU10) mill € 59.74 58.12 67.28 73.90 65.52
NIS mill € 9.22 5.00 8.88 12.18 8.35
Non EU member states in the region mill € 88.77 79.04 81.14 93.62 99.24
Western Balkan
of which:
Albania mill € 0.01 0.03 0.02 0.02 0.17
BIH mill € 7.69 10.83 16.18 16.30 14.69
Bulgaria mill € 9.04 11.82 10.88 10.97 11.19
Croatia mill € 25.22 18.56 17.70 23.46 27.84
Macedonia mill € 41.64 35.78 34.47 36.52 41.88
Romania mill € 5.16 2.02 1.90 6.35 3.48
1-estimated data for 2005
Total budgetary transfers to agro-food sector Mill. EUR 95.1 90.4 141.5 162.1 292.9 230.2
- as share of total budgetary expenditure % 4.98 4.99 3.73 2.98 5.73 4.38
- as share of GDP %