Polarizacija dielektrika

Polarizacija dielektrika

Osnovne definicije
Sposobnost da budu polarizirani pod dejstvom električnog polja je najvažnije svojstvo
dielektrika. Ideju o polarizaciji prvi put je predložio Faraday tridesetih godina 19. stoljeća. U
skladu sa današnjim konceptima, fenomen polarizacije može se svesti na promjenu
prostornog razmještaja električki nabijenih čestica dielektrika zahvaljujući čemu dielektrik
stječe električni moment.
Stanje u kojemu se nalazi dielektrik podvrgnut djejstvu električnog polja može se opisati
pomoću dvije vektorske veličine:
• E – jakost električnog polja i
• P – vektor polarizacije.
Jakost (intenzitet) električnog polja predstavlja silu kojom polje djeluje na električni nabijena
tijela ili čestice. Jakost polja jednaka je graničnoj vrijednosti omjera sile s kojom električno
polje djeluje na jedno fiksno, tačkasto, nabijeno tijelo uneseno u polje i naboja tog tijela kada
taj naboj teži ka nuli:
F
E = Lim  (1)
q →0
q
Smjer vektora jakosti polja isti je kao i smjer sile polja ako je opterećenje (naboj) tačkastog
tijela pozitivno.
U skladu sa osnovnim zakonom elektrostatike (Coulomb-ov zakon), mehanička sila što
djeluje između dva tačkasta naboja, čije su vrijednosti q1 i q2 (C), postavljena na rastojanju r
(m), jedan od drugog, u homogenom dielektriku jednaka je:
q1 ⋅ q3
F= ⋅ r0 [N ] (2)
4π ⋅ ε r ⋅ ε 0 ⋅ r 2
r

r0
F
q1 q2
Slika 1- Primjer Coulomb-ovog zakona
Ovdje je r0 jedinični vektor usmjeren duž pravca što spaja tačkaste naboje. Veličina εr je
bezdimenzionalan parametar koji karakterizira prostor u kojemu se nalaze tačkasti naboji i
naziva se relativna propustljivost.
U pitanju je krajnje važan parametar dielektrika ili električnog izolacionog materijala.
Veličina ε0 je tzv. dielektrična konstanta. Ovaj parametar opisuje električno polje koje nije u
interakciji s materijom: omjer ukupnog električnog naboja što se nalazi unutar neke zatvorene

1 / 32
Polarizacija dielektrika

površine u praznom prostoru (vakuumu) i fluksa vektora jakosti električnog polja što prolazi
kroz tu površinu. Konstanta ε0 iznosi:
10 7 F 
ε0 =  m  (3)
4π ⋅ c 2
gdje je: c – 2.998 x 108 m/s – brzina svjetlosti ili općenito elektromagnetnog vala u vakuumu.
10 −9 F   pF 
ε0 ≈ = 8.854 ⋅ 10 −12  m  = 8.854  m  (4)
36π
Produkt (εr .ε0) naziva se apsolutna dielektrična propustljivost i izražava se u F/m.
Polazeći od Coulomb-ovog zakona može se dobiti izraz za jakost električnog polja što ga
stvara tačkasti naboj veličine q na rastojanju r od tog naboja:
q V 
E= ⋅ r0  m  (5)
4π ⋅ ε r ⋅ ε 0 ⋅ r 2
Može se uočiti da su moduli vektora električnog polja isti u svim tačkama prostora koji su za
r udaljeni od centra tačkastog naboja, tj. u tačkama sfere što ima centar u centru tačkastog
naboja, q.
U slučaju pločastog kondenzatora, slika 2, široko korištenog u praksi, jakost električnog polja
u svim tačkama dielektrika koje se nalaze u prostoru između elektroda je konstantna i
jednaka:
U V 
E= m (6)
h  
gdje je: U – napon priključen između elektroda kondenzatora.
Kod cilindričnog kondenzatora, sa slike 3, jakost električnog polja na odstojanju r od osi
jednaka je:
U V 
E= (7)
r   m 
r ⋅ Ln 2 
 r1 
Kao što se vidi, jakost električnog polja obrnuto je proporcionalna rastojanju date tačke od
ose kondenzatora.
h

Slika 2 – Pločasti kondenzator

2 / 32
Polarizacija dielektrika

Prethodni izrazi za jakost polja su tačni pod uvjetom da je propustljivost, ε, jednaka u svim
tačkama prostora – homogeni dielektrik. Posebnu pažnju treba posvetiti činjenici da u tom
slučaju jakost električnog polja ne ovisi o propustljivosti.

r2 l r1

Slika 3 – Cilindrični kondenzator

Vektor polarizacije dielektrika P

Veličina koja numerički opisuje fenomen polarizacije dielektrika izloženog utjecaju
električnog polja.
U odsustvu vanjskog električnog polja svaki element volumena dielektrika nema nikakvog
električnog momenta, pošto je algebarska suma naboja u svim molekulama dielektrika u
datom volumenu jednaka nuli i centri težišta pozitivnih i negativnih naboja se poklapaju u
prostoru. Djelovanje vanjskog električnog polja naboje dovodi u izvjestan uređeni razmještaj.
U ovom slučaju će posmatrani element dielektrika imati električni moment različit od nule,
jednak geometrijskoj sumi, Σp, momenata svih polarisanih molekula dielektrika koji se
nalaze u tom elementu volumena.
Polarizacija predstavlja graničnu vrijednost omjera električnog momenta datog volumena
dielektrika i tog volumena, kada taj volumen teži nuli. U jednostavnom slučaju, kada se ima
homogeno polje (pločasti kondenzator, npr.) u dielektriku volumena, V, dobija se:
Σp  C 
P= (8)
V  m 2 
+ _
- + - + - +

- + - + - +
E
- + - + - +

- + - + - +

Slika 4 – Raspored naboja u polariziranom dielektriku

U linearnim dielektricima polarizacija je direktno proporcionalna jakosti električnog polja.
Koeficijent proporcionalnosti jednak je produktu bezdimenzionalnog parametra dielektrika
koji se naziva dielektrična osjetljivost, ke i dielektrične konstante ε0:
P = ke ⋅ ε 0 ⋅ E (9)

3 / 32
Polarizacija dielektrika

Produkt ke.ε0 poznat je kao apsolutna dielektrična osjetljivost.

Napomena: U slučaju nelinearnih dielektrika ne postoji proporcionalnost između vektora P i
E. Kod izotropnih dielektrika pravci vektora P i E se poklapaju i faktor proporcionalnosti je
skalar ke.ε0 dok je kod anizotropnih dielektrika relacija tenzorska.
Postoji mogućnost da se polarizacija izrazi na još jedan jednostavni način. U tu svrhu se može
u razmatranje uzeti pločasti kondenzator čiji je poprečni presjek elektroda S [m2] i odstojanje
između njih h [m]. Neka je gustina graničnog naboja σg [C/m2].
S obzirom da se pozitivni i negativni naboji unutar dielektrika uzajamno potiru (slika 4a) to je
električni moment (produkt naboja i odstojanja) u sveukupnom volumenu dielektrika:
Σp = σ g ⋅ S ⋅ h (10)

+ _
- + - + - +

- + - + - +
E
- + - + - +

- + - + - +
h

Slika 4a – Poništavanje naboja unutar polariziranog dielektrika

Dijeljenjem ove jednakosti sa volumenom V=S.h dobija se:
P =σg (11)
Dakle, modul vektora polarizacije jednak je gustini površinskog naboja što se u procesu
polarizacije vezao za krajeve dielektrika koji se nalaze u kontaktu se elektrodama.
Osim već spomenutih vektora P i E uvodi se često još jedan vektor – vektor električnog
pomjeraja ili vektor električne indukcije. Definira se kao geometrijska suma vektora ε0.E i
vektora polarizacije P:
D = ε0 ⋅ E + P (12)
S druge strane postoji jednostavna relacija između vektora pomaka i vektora jakosti
električnog polja:
D = ε0 ⋅εr ⋅ E (13)
Na osnovu prethodnih relacija dobija se:
ε r = 1 + ke (14)
Izraz pokazuje da je dielektrična propustljivost svakog materijala veća od jedinice, obzirom
da je vrijednost koeficijenta osjetljivosti, ke, bilo koje materije je pozitivna, tako da je i εr>1,
pri čemu je samo za vakuum ke=0 tako da je za vakuum εr=1.
Uvođenje vektora D veoma je korisno pošto u tom slučaju Gaus-ov teorem, koji kaže da je
fluks vektora električne indukcije kroz površinu, S, što zatvara neki volumen, V, jednak
algebarskoj sumi slobodnih naboja, Sqsl, obuhvaćenih u tom volumenu:

4 / 32
Polarizacija dielektrika

∫ D ⋅ dS = Σq
S
sl (15)

Može se uvidjeti da u gornjem izrazu ne figurira dielektrična propustljivost.

U slučaju konfiguracije u kojoj je εr u različitim dijelovima prostora različito, polje vektora E
kompliciranije je od polja vektora D. Npr. kod pločastog kondenzatora čija je izolacija
sastavljena od nekoliko slojeva dielektrika različitih εr, vrijednost vektora E bit će u svakom
sloju različita, dok će se u svim slojevima imat iste vrijednosti vektora D.
Sa Q označimo ukupnu vrijednost slobodnog naboja na svakoj od ploča kondenzatora.
Iskustveno je utvrđeno da je naboj kondenzatora proporcionalan naponu što je priključen
između njegovih ploča:
Q = C ⋅U (16)
Faktor proporcionalnosti C naziva se kapacitet kondenzatora.
Kapacitet proizvoljnog izolacionog uzorka ovisi o geometrijskim dimenzijama, obliku
elektroda i materijalu dielektrika. Parametar dielektrika s pomoću kojeg se definira
sposobnost da tvori kapacitet je dielektrična propustljivost, ε.
Uzmimo kondenzator bilo kakvog oblika i dimenzija s vakuumom između elektroda i njegov
kapacitet obilježimo sa C0. Ako sada, bez da se mijenjaju dimenzije, oblik i uzajamni položaj
elektroda, prostor između njih ispuni s materijalom čija je propustljivost ε, kapacitet
kondenzatora će se povećati i imat će vrijednost:
C = ε r ⋅ C0 (17)
pri čemu je:
ε = εr ⋅ε0 (18)
Prema tome, dielektričnu propustljivost bilo kojeg materijala moguće je odrediti kao broj koji
pokazuje koliko je puta kapacitet kondenzatora ispunjenog datim materijalom veći od
kapaciteta istog tog kondenzatora u vakuumskoj izvedbi.
Kod datih geometrijskih dimenzija i oblika kondenzatora njegov je kapacitet direktno
proporcionalan vrijednosti dielektrične propustljivosti dielektrika što se nalazi između ploča.
Tako je kapacitet pločastog kondenzatora debljine h i površine ploča S:
ε0 ⋅ S
C = εr ⋅ [F ] (19)
h
Kapacitet cilindričnog kondenzatora s unutarnjim i vanjskim radijusom r1 i r2 respektivno i
dužinama elektroda l, iznosi:
2π ⋅ l
C = εr ⋅ε0 ⋅
r2
[F ] (20)
ln
r1
Analizom izraza za kapacitet kondenzatora može se ustvrditi izraz za kapacitet kondenzatora
proizvoljnog oblika:
C = ε r ⋅ ε 0 ⋅ Λ [F ] (21)
pri čemu je Λ geometrijski parametar koji predstavlja efektivnu dužinu kondenzatora
(izolacionog uzorka proizvoljne forme).

5 / 32
Polarizacija dielektrika

Energija električnog polja uskladištena u kondenzatoru kapaciteta C, i napona U jednaka je:

1
W= ⋅ C ⋅ U 2 [J ] (22)
2
Energija što otpada na jedinicu volumena dielektrika (gustina energije):
1  J 
w= ⋅ E ⋅ D2  3  (23)
2 m 
ili nakon zamjene:
1  J 
w= ⋅εr ⋅ε0 ⋅ E2  3  (24)
2 m 
Na osnovu razmatranja može se ustvrditi da je dielektrična propustljivost osnovni parametar
dielektrika koji opisuje njegova svojstva glede procesa polarizacije odnosno općenito glede
procesa interakcije dielektrika i električnog polja.
Riječ je o makroskopskim parametrima koji odražavaju svojstva date supstance u dovoljno
velikom volumenu, a ne svojstva izdvojenih atoma i molekula supstance.
Propustljivost gasova je vrlo bliska jedinici i u približnim proračunima se često uzima da je
jednaka jedinici, npr. za zrak je εr = 1.00058.
Za veliki broj tečnih i čvrstih dielektrika, εr je reda nekoliko jedinica, ponekad nekoliko
desetica, a vrlo rijetko veći od 100.
Za sve poznate tečnosti εr se nalazi u dijapazonu od 1.05 (tečni helij) do 158 (rastvor
vodikovog cijanida u vodi – HCN) i 175 (hidroflorna kiselina – HF, na 2000 K).
Neki predstavnici specijalne vrste kristalnih dielektrika – ferodielektrici, mogu, u nekim
slučajevima, imati vrlo visoke vrijednosti εr, reda hiljada ili čak desetina hiljada.

Relacija između otpora i kapaciteta

Izraz za električni otpor uzorka proizvoljne forme, čija je efektivna dužina L i specifični
zapreminski otpor ρ glasi:
ρ
R= [Ω] (25)
Λ
Kombinirajući ovu relaciju sa izrazom za izračunavanje kapaciteta proizvoljne izolacione
forme:
C = ε r ⋅ ε 0 ⋅ Λ [F ] (26)
dobija se:
C ⋅ R = εr ⋅ε0 ⋅ ρ (27)
Zaključak: Produkt kapaciteta i zapreminskog otpora bilo kojeg kondenzatora (s homogenim
dielektrikom) ne ovisi o geometrijskim dimenzijama i obliku kondenzatora (uzorka) i
određen je isključivo svojstvima dielektrika.
Produkt C.R ima i svoje određeno fizičko značenje.

6 / 32
Polarizacija dielektrika
U

A
C

U0
C U

U0/e
B
t R
0 CR CR D

Slika 5 – Napon na koncdenzatoru u procesu samopražnjenja Slika 6 – Ekvivalentni krug

Neka je kondenzator, kapaciteta C i otpora izolacije R, priključen na izvor napona U0, slika 5,
te neka je nakon nabijanja isključen s tog napona i prepušten procesu samopražnjenja.
Kao što je poznato iz teorijskih uslova, za ekvivalentni krug sa slike 6, jednadžba koja
odgovara promjeni napona na elektrodama kondenzatora u funkciji vremena nakon kojeg je
isključen izvor napajanja glasi:
 t 
− 
u = U0 ⋅ e  R⋅C 
[V ] (28)
Prema tome produkt RC predstavlja vremensku konstantu samopražnjenja kondenzatora,
koja, kao što je će se vidjeti, ima veoma važan praktičan značaj.

Polarni i nepolarni dielektrici

Svi se dielektrici mogu podijeliti na dvije osnovne vrste:
1 – polarni (dipolni) dielektrici
2 – nepolarni (neutralni) dielektrici.
Ova klasifikacija je veoma bitna kada su u pitanju električna odnosno fizička i hemijska
svojstva materije. Molekule bilo koje materije sastoje se od osnovnih dijelova, atoma ili
grupa atoma, jona, od kojih svaki ima neki električni naboj – pozitivan ili negativan. Sila
uzajamnog dejstva tih naboja određuje, u konačnici, mehaničku čvrstoću materije.
Algebarska suma svih naboja u jednoj molekuli bilo koje supstance jednaka je nuli, pošto
supstanca u dovoljno velikom volumenu ne ispoljava električni naboj, pod uvjetom da se ne
nalazi pod utjecajem nekog vanjskog električnog polja.
+ q
Međutim, prostorni raspored naboja unutar molekule može biti različit
za različite supstance.
Ako sve pozitivne i negativne naboje date molekule zamijenimo sa
l µ jednim pozitivnim i jednim negativnim nabojem, uzajamno jednakih
apsolutnih vrijednosti i postavimo ih u njihova težišta ta se težišta
mogu podudarati ili ne podudarati u prostoru.
Slika 6 – Shema polarne molekule
- q

7 / 32
Polarizacija dielektrika

U prvom slučaju imamo nepolarne molekule i takvu materiju nazivamo nepolarnom.

U drugom slučaju, čak i u odsustvu vanjskog električnog polja, molekula je električni dipol,
ponekad zvani permanentni ili ukočeni dipol.
Materija koja sadrži i jedne i druge molekule opet je polarna materija
Vrijednost električnog momenta molekule je:
µ = q ⋅l (29)
gdje je: q – sumarni pozitivni (ili numerički jednak negativni) naboj molekule., l – rastojanje
između težišta – korak dipola.
Kod nepolarnih molekula l = 0 pa je i µ = 0. U većini slučajeva moment polarnih molekula je
reda 10-30 Cm.
Polaritet materije može se ocijeniti tek nakon razmatranja kemijske strukture njenih
molekula, pri čemu nije dovoljno samo gledati na konvencionalno pisane kemijske formule
nego i na stvarni raspored naboja u prostoru.
Tako su npr. formule za ugljendioksid (CO2) i vodu (H2O) slične, ali nakon što razmotrimo
njihovu kemijsku strukturu ustvrdit ćemo slijedeće: molekule ugljendioksida imaju
simetričnu strukturu s težištima koja se poklapaju, pa je stoga CO2 nepolaran, molekula vode
ima formu istostraničnog trougla, težišta se ne poklapaju, tako da voda ima jako naglašena
polarna svojstva (µ = 6.1.10-30 Cm)
H H H H Cl

H C H H C Cl H C Cl Cl C Cl Cl C Cl

H H Cl Cl Cl

metan metil-hlorid metilin-hlorid hloroform carbon-tetrafluorid

. -30 . -30
µ = 0 Cm µ = 6.2 10 Cm µ = 5.17 10 Cm µ = 3.8 . 10-30 Cm µ = 0 Cm

Slika 8a – Metan i produkti zamjene vodika s hlorom

Svi ugljikovodici su nepolarne ili slabo polarne supstance (µ= 0 ili vrlo malo). Međutim,
kada se pojedini atomi vodika zamijene s atomima halogenih elemenata (F, Cl, br, I) ili
grupama (OH, NH2, NO2 i sl) formirat će se asimetrične molekule kod koji je µ > 0.

8 / 32
Polarizacija dielektrika
O
K I O C O -q
+q -q - 12 q - 12 q
+q + 12 q 1040 + 12 q
H H
a) b) c)
+ 14 q
H

C
H
-q + 14 q

+ 14 q
H
H
+ 14 q
d)
Slika 8b – Sheme prostorne strukture molekula:
a) kalijum-jodid, b) ugljen-dioksid, c) voda, d) metan
Razmotrimo jedan jednostavan ugljikovodik – metan CH4. Njegova molekula ima formu
tetraedra, s atomima vodika u vrhovima i s atomom ugljika u centru. Produkti zamjene
vodika s hlorom su:
- metilhlorid, CH3Cl,
- metilinhlorid, CH2Cl2,
- hloroform, CHCl3,
- karbon tetrahlorid, CCl4.
Metan i karbon tetrahlorid su simetrični, dakle nepolarni (µ = 0), dok su ostali asimetrični
dakle polarni.
Osim organskih materijala što se koriste u elektrotehničkoj praksi, praktički su nepolarne i
ugljikovodoničke kompozicije kao što je polietilen-polimer s strukturom kao na slici:
H H H H

C C C C

H H
H H
kao i parafin, cerezin, polizobutilen, polipropilenm, polistiren, nevulkanizirana guma,
mineralna izolaciona ulja itd. Među najpolarnije supstance spadaju: polivinil-hlorid, polivinil
alkohol i njegovi derivati, celuloza i njeni derivati, fenol-formaldehidne smole itd.
H H H H

C C C C

H Cl H Cl

9 / 32
Polarizacija dielektrika

Politetrafluoretilen (teflon)
F F F F

C C C C

F F F F
koji se može posmatrati kao polimerni ugljikovodik, kod kojega su svi ugljikovi atomi
zamijenjeni s atomima flora, je zbog svoje simetrične strukture – nepolaran.

Fizička suština polarizacije dielektrika

Kao što je već rečeno, polarizacija predstavlja proces prostornog uređivanja električni
nabijenih čestica putem njihovog pomicanja koje se odigrava pod utjecajem vanjskog
električnog polja. To dovodi do stvaranja električnog momenta u cjelokupnom volumenu
dielektrika kao i u svakoj polariziranoj čestici (atom, ion, molekula).
Linearni dielektrici pokazuju direktnu proporcionalnost između električnog momenta, p,
stvorenog tokom procesa polarizacije i intenziteta, E, električnog polja što djeluje na
posmatranu česticu:
p =α ⋅E (30)
Koeficijent proporcionalnosti a u prethodnom izrazu naziva se polarizibilnost čestice.
Polarizibilnost odražava svojstvo individualne čestice materije i to je najvažnije
mikroskopsko svojstvo dielektrika.
S obzirom da su polarizacija i električna vodljivost uzrokovane pomjeranjem električni
nabijenih čestica dielektrika u prostoru, za očekvati je da postoji izvjesna srodnost između tih
dvaju fenomena.
• Za vrijeme procesa polarizacije, naboji vezani za određenu molekulu materije se
pomiču. Ti naboji ne mogu napustiti granicu dane molekule.
Električna vodljivost, međutim, uzrokovana je kretanjem slobodnih naboja koji se
mogu kretati unutar materije na relativno duge staze i u krajnjem slučaju kroz cijelu
debljinu uzorka.
• Polarizacija se događa u svim molekulama dielektrika – to je njegovo sveobuhvatno
svojstvo.
Vodljivost dielektrika je često praktički potpuno određeno prisustvom male količine
nečistoća i ne pripisuje se osnovnoj supstanci. Ovakva vodljivost može biti snižena
čišćenjem osnovne supstance dielektrika.
• Pomjeranje nabijenih čestica tokom procesa polarizacije može se posmatrati kao
“elastično” pomjeranje naboja. Naime, ako se na dielektrik primijeni napon koji se
mijenja i po iznosu, naboj što je pomjeren za vrijeme dok je napon imao jedan iznos
može pokazati tendenciju da se kod promjene tog iznosa vrati u polaznu poziciju.
Ovakva situacija se ne može nikada dogoditi u fenomenu električne vodljivosti.

10 / 32
Polarizacija dielektrika

• Struja pomjeraja (kapacitivna struja) kod priključka istosmjernog napona pojavljuje se

samo u periodu uspostavljanja tog napona, nakon čega pada na nulu. Kod
izmjeničnog, sinusoidalnog napona struja pomjeraja je takođe sinusoidalna i za
četvrtinu periode prednjači naponu.
Struja vodljivosti postoji toliko dugo koliko traje priključeni istosmjerni napon. Kod
izmjeničnog, sinusoidalnog napona struja vodljivosti je u fazi sa priključenim
naponom.

Vrste polarizacije

Elektronska (inducirana dipolna) polarizacija

U svrhu objašnjenja ovog fenomena razmotrimo Bohr-ov model atoma vodika, slika 9a.
Pozitivno nabijeno jezgro u neuzbuđenom stanju (bez polja) okruženo je simetričnim
oblikom unutar kojeg se kreće negativno nabijeni elektron. Algebarska suma svih naboja čini
atom vodika električni neutralnim. Osim toga prosječna pozicija elektrona u vremenu unutar
okruženja sveroidealnog oblika ekvivalentna je njegovom pozicioniranju u centar atoma.
Prema tome, atom nije samo električni neutralan nego je i prostorno izbalansiran -nepolaran.
Ako se na taj atom primijeni električno polje, neće doći do poremećaja. električne
neutralnosti, ali će nastupiti značajno izobličenje elektronskog oblaka. Prosječna pozicija
elektrona u vremenu biće, zbog toga, locirana na izvjesnom rastojanju od centra atoma. To je
simbolički prikazano na slici 9b. Rezultat je dipol, a ovaj fenomen se naziva elektronska ili
inducirana dipolna polarizacija, pošto je djelovanje poljem uzrokom njenog nastanka i
neophodnošću njenog nastajanja.
Elektronska polarizacija se javlja u svim atomima ili jonima i može se opaziti kod svih
dielektrika, bez obzira da li su prisutni drugi oblici polarizacije. Njena specifičnost ogleda se
u tome što se odigrava tokom veoma kratkog vremena (reda 10-15 s). Homopolarni neutralni
dielektrici (oni što nemaju jonsku strukturu) posjeduju samo ovu vrstu polarizacije.

__ _ __

++ ++ +

(a)
Slika 9 - Model elektronske polarizacije

Atomska polarizacija (jonska polarizacija)

Kad se kombiniraju atomi različitih elemenata formirajući molekulu doći će, zbog težnje
elektronskih oblaka da se iskrive u smjeru jačeg od vezujućih atoma, do stanja u kojemu se
imaju i suprotni polariteti. Primjena električnog polja dovešće do tendencije za daljom
promjenom pozicije atoma tj. razdvajanja pozitivno nabijenih od onih što su negativno
nabijeni. Radi se ponovno o iniciranju polarizacije – poljem izazvanim dipolima, pri čemu su

11 / 32
Polarizacija dielektrika

elementi dipola pozitivni odnosno negativni atomi – joni, pa se ova vrsta polarizacije naziva i
jonska polarizacija. Za odigravanje ovog procesa dovoljno je također veoma kratko vrijeme,
doduše duže od onog za elektronsku od 10-13 do 10-12 s.
Fenomeni elektronske i atomske polarizacije imaju mnoge zajedničke značajke. Kao prvo,
oba se fenomena mogu promatrati kao inducirana polarizacija (dipoli nastaju pod dejstvom
električnog polja – inducirani su, bez polja ih nije bilo) uzrokovane deformacijom tj.
pomicanjem naboja, jednog u odnosu na drugi u smjeru električnog polja, a ne rotacijom
(orijentacijom) već prisutnih dipola, kakav je slučaj kod polarnih supstanci.
Nevezano za velike brzine odvijanja procesa elektronske i jonske polarizacije, činjenica je da
ovi procesi nisu utjecani temperaturom dielektrika, niti su u svezi s ireverzibilnom
disipacijom energije. Električna energija potrebana za polarizaciju se kompletna vraća izvoru,
tj. ove vrste polarizacije nemaju za posljedicu dielektrične gubitke.

Orjentaciona polarizacija (rotaciona polarizacija)

Polarni dielektrici, zahvaljujući svojoj strukturi, odnosno načinu na koji su razmješteni
njihovi naboji, posjeduju stalne (permanentne) ili čvrste (rigidne) dipole. Pod djelovanjem
električnog polja ovi dipoli rotiraju u težnji da se postave u liniju s električnim poljem. To je
model što ga je u cilju objašnjenja ove vrste polarizacije postavio Debye (slika 10). U
orginalnoj teoriji Debye-a model polarne molekule je sfera što rotira u viskoznom mediju
savlađujući otpor trenja.
Ako se pak želi orjentaciona polarizacija razmotriti tačnije, onda
je treba shvatiti kao proces uvođenja izvjesne uređenosti u
+ + raspored polarnih molekula što se nalaze u neprekidnom
haotičnom termalnom kretanju, a ne kao direktna rotacija
molekula pod dejstvom električnog polja. Zbog toga je
E orjentaciona polarizacija vezana u svojoj biti, za termalno kretanje
molekula, pa temperatura mora imati znatan utjecaj na ovaj
fenomen.

-
- Slika 10.- Model orjentacione polarizacije

U čistoj formi ova vrsta polarizacije može se javiti samo kod gasova, tečnosti i amorfnih
viskoznih supstanci. U kristalnim supstancama, na temperaturi što je niža od temperature
njihovog topljenja dipoli su “ukočeni” tj. vezani za svoje pozicije tako čvrsto da mogu biti
preorjentirani i u njima se ne može pojaviti orjentaciona polarizacija.
Nakon što je dielektrik priključen (isključen) proces uspostavljanja (iščezavanja) orjentacione
polarizacije zahtijeva relativno dugo vrijeme u usporedbi s praktički skoro bezinertnim
procesima elektronske i atomske polarizacije. Ovo vrijeme funkcija je dimenzija molekule i
dinamičke viskoznosti (koeficijent unutašnjeg trenja) supstance.
Ako su Σp označimo inducirani moment polarnih molekula dielektika, a sa Σpo njegovu
vrijednost što se ima u momentu dok na njega još djeluje električno polje, onda će se ovaj
inducirani moment nakon isključenja napona smanjivati po zakonu.
t
− 
Σp = (Σp 0 ) ⋅ e τ 
(31)

12 / 32
Polarizacija dielektrika

Vremenska konstanta ovog procesa,τ nazire se vrijeme relaksacije dielektika.

Primjer: Koristeći Debye-ov sferalni model izračunati vrijeme relaksacije vode na normalnoj
temperaturi.
Za molekulu oblika sfere, radiusa r, volumena V1 koja rotira u tečnom mediju čija je
dinamička viskoznost η ima se:
η ⋅r3 3 ⋅η ⋅ V
τ = 4π ⋅ = (32)
k ⋅T k ⋅T
k-Boltzmnova konstanta
t-apsolutna temperatura dielektika
U slučaju vode imamo r = 2.10-10 m, tako da se nakon uvrštavanja u izraz dobije τ = 10-11 s.
Jasno je da će supstanice čije su molekule veće i čija je viskoznost veća imati mnogo veća
vremena relaksacije.
Za razliku od jonske i elektronske polarizacije, orjentaciona polarizacija je proces u kojem se
oslobađa energija, odnosno za koji izvor mora dopremiti energiju koja mu se neće vratiti.
Ta energija predstavlja gubitak električne energije u dielektriku ili tzv. električne gubitke
energije.

Migraciona polarizacija (polarizacija na interfejsu)

Fenomen migracione polarizacije opaža se kod izrazito nehomogenih dielektrika, posebno
kod onih što sadrže u sebi vodu. Ova vrsta polarizacije (njeni nestandardni nazivi su
visokonaponska, zapreminska, interfejsijalna polarizacija) predstavlja akumliranje naboja na
dodirnoj površini različitih dielektrika. Procesi uspostavljanja migracione polarizacije su
relativno spori i mogu trajati minutama ili čak i satima.
Primjer: Razmotrimo proces migracione polarizacije na primjeru izolacionog uzorka
sastavljenog iz samo dva dijela spojena u seriju (slika 11a). Takvom uzorku odgovara
ekvivalentna shema prikazana na slici 11b.

C1 R1
ερ,
11
U1
U
ερ,
22 U2 C2 R2

(a) (b)
Slika 11 – Model migracione polarizacije
Pretpostavimo da ε i ρ obaju komponenata ne ovise o naponu i vremenu tokom kojeg je
napon priključen na uzorak. Kada je uzorak priključen na istosmjerni napon U, napon će u
prvom trenu biti raspoređen na slojeve onako kako to diktiraju njihovi kapaciteti:

13 / 32
Polarizacija dielektrika

C2
U 10 = ⋅U (33)
C1 + C 2
C1
U 20 = ⋅U (34)
C1 + C 2
Nakon što se završi prijelazni proces kroz dielektrik teče samo struja vodljivosti, tako da će
raspodjelu napona sada diktirati otpori:
R1
U 10 = ⋅U (35)
R1 + R2
R2
U 20 = ⋅U (36)
R1 + R2
Količine elektriciteta akumulirane na kondenzatorima C1 i C2 promijenit će se također nakon
što se odigra prijelazni proces. Na početku prijelaznog procesa one su jednake:
C1 ⋅ C 2
Q10 = Q20 = C1 ⋅ U 10 = C 2 ⋅ U 20 = U (37)
C1 + C 2
a na kraju prijelaznog procesa:
R1 ⋅ C1
Q100 = C1 ⋅ U 100 = U (38)
R1 + R2
R2 ⋅ C 2
Q200 = C 2 ⋅ U 200 = U (39)
R1 + R2
Promjena naboja u svakom od slojeva tokom prijelaznog procesa iznosi:
R1 ⋅ C1 − R2 ⋅ C 2
∆Q1 = Q100 − Q10 = U ⋅ C1 ⋅ (40)
(R1 + R2 ) ⋅ (C q + C 2 )
R2 ⋅ C 2 − R1 ⋅ C1
∆Q2 = Q200 − Q20 = U ⋅ C 2 ⋅ (41)
(R1 + R2 ) ⋅ (C q + C 2 )
∆Q1 = ∆Q2 (42)
Zaključujemo da neće doći do migracije naboja u ovoj dvokomponentnoj izolaciji samo u
slučaju da su vremenske konstante slojeva jednake, što je naravno malo vjerovatno.
Primjer: Činjenica da se u vlažnom dielektriku događa proces migracione polarizacije može
se iskoristiti za utvrđivanje stupnja vlažnosti čvrstog dielektrika.
Na slici 12 prikazana je ovisnost omjera kapaciteta uzorka od prešpana kod frekvencije 2 Hz i
kapaciteta istog tog uzorka kod frekvencije 50 Hz u ovisnosti o volumnom procentu vlage.
Kao što se vidi ovaj omjer raste s porastom stupnja vlažnosti što je i logično s obzirom da se
kod niže frekvencije ima više vremena za odigravanje procesa migracione polarizacije.

14 / 32
Polarizacija dielektrika
C2
C50

1
0 1 2 3 4 5 6 7 8 %
Slika 12 - C2 / C50 za prešpan u funkciji sadržaja vlage kod temperature 20ºC
Ako se za danu izolaciju ima ovakav dijagram onda je na osnovi mjerenja kapaciteta C2 i C50
moguće odrediti stupanj sadržaja vlage u njoj.

Ovisnost propustljivosti o različitim faktorima

Kao i ostali električni parametri dielektrika propustljivost ε ovisi od promjenljivosti vanjskih
faktora kao što su frekvencija primjenjenog napona, temperatura, pritisak, vlažnost itd. U
mnogim slučajevima su te ovisnosti od velike praktične važnosti.

Ovisnost od frekvencije
Kao što je ranije navedeno, vrijeme potrebno za uspostavljanje elektronske i jonske
polarizacije je vrlo kratko u odnosu na poluperiodu izmjeničnog napona, čak i za najviše
frekvencije koje se koriste u elektro i radio inženjerstvu. Prema tome, ne može biti nikakve
praktički bitne ovisnosti ε od frekvencije kod takvih dielektrika.
Kao što se može vidjeti, sa slike 13, ε nepolarnih dielektrika ne ovisi o frekvenciji kada se
ona mijenja u vrlo širokim granicama. To nije tako u slučaju dipolne polarizacije. Kada se
frekvencija izmjeničnog napona povećava ε polarnih dielektrika je u početku nepromjenljiva,
ali počevši od neke kritične vrijednosti frekvencije f kada se polarizacija kompletno odigra
tokom poluperiode, ε počinje da pada približavajući se vrijednostima što su tipične za
nepolarne dielektrike, slika 14.
ε
c
3
b
2
a
1
3 5 7 9
10 10 10 10 10 Hz

Slika 13 – ε u funkciji frekvencije za čvrste nepolarne dielektrike a) politetrafluoretilen b) polistiren

c) polidihlorstiren

15 / 32
Polarizacija dielektrika
ε
b
4

a
2

1
2 4 10 20 40 100 200 400 m
Slika 14 – ε u funkciji talasne dužine za tečne nepolarne dielektrike a) trafo ulje b) trafo ulje sa
dodatkom 20% jako polarizovane tečnosti – nitrobenzina C6H5NO2
Općenito se dakle može kazati da je povećanje frekvencije praćeno ili praktičnom
neovisnošću ε od frekvencije ili padom ε, međutim, ni u kom slučaju povećanjem ε.

Ovisnost o temperaturi
Temperatura ne djeluje na proces elektronske polarizacije u nepolarnim dielektricima, pa
elektronska polarizibilnost molekule ne ovisi od temperature. Međutim, kod porasta
temperature, zbog termičkog širenja materije smanjuje se odnos broja molekula prema
efektivnoj dužini dielektrika Λ. Zbog ovaga bi se također trebao smanjivati ε, slike 15 i 16.
Relativno oštar prijelaz, jasno izražen na slici 15 (kriva a) za kristalni materijal (parafin)
može se pripisati prijelazu iz čvrstog u tečno stanje što rezultira u prilično velikoj promjeni u
volumenu. Ako duže zagrijavanje dovede do isparavanja tečnosti, javit će se slijedeći skok i ε
će dostići vrijednost tipičnu za gasovito stanje materije, vrlo blisko jedinici.
ε
b
2.6

2.4
a
2.2

2.0

1.8
0
-60 -40 -20 0 20 40 60 C
Slika 15 – ε u funkciji temperature T za nepolarne dielektrike a) parafin b) polistiren
Na slici 17, prikazana je promjena ε u funkciji temperature kada se temperatura mijenja u
širokim granicama (pretpostavljajući da se unutar materije ne događaju kemijske
transformacije).

16 / 32
Polarizacija dielektrika
ε

2.25
C6H6

2.20
CCl4

2.15
0
10 20 30 40 50 60 C
Slika 16 – ε u funkciji temperature za nepolarne tečnosti
a) benzin C6H6 b) karbon tetrahlorid CCl4
ε

ε =1
T1 T2 0
C
Slika 17 – ε nepolarnih dielektrika u funkciji temperature (shematski)
Priroda ovisnosti ε od temperature može biti drukčija ako se radi o čvrstim dielektricima. U
većini slučajeva mehanizam jonske polarizacije povećava ε kada temperatura raste. To je
prikazano na slici 18 za kristal kamene soli (tipični alkaliohalogenoid) i na slici 19 za
neorgansko staklo različitih kompozicija te na slici 20 za porcelan (keramički materijal s
velikim procentom supstance u staklastoj fazi). U nekim slučajevima, međutim, ε se može
smanjiti, slika 21, kada temperatura raste, posebno za one supstance kod kojih jonsko
pomjeranje pojačava unutrašnje polje i pri tome elektronsku polarizaciju (npr. kod nekih
spojeva titanijuma: TiO2 i CaTiO3):
ε
5.7

5.6
5.5 0
0 25 50 75 100 125 C
Slika 18 – ε kamene soli NaCl u funkciji temperature za f=59 Hz

17 / 32
Polarizacija dielektrika
ε
14

12
6
10
5
4
8

6 3
2

4
1

0
0
-100 0 100 200 300 C
Slika 19 – ε bor natrijum stakla različitog sastava u funkciji temperature. Molekularna koncentracja
Na2O za krive 1-6 je 0, 8, 19, 24, 29 i 44 % respektivno, ostatak je B2O3.
ε

40

20

0 0
0 20 40 60 80 C
Slika 20 – ε elektrotehničkog porcelana u funkciji temperature za f=50 Hz
ε
102 103
200
104

150

5
10
100

10 6
10 10
7
10
50
0
0 100 200 300 400 C
Slika 21 – ε rutilne keramike (kristalni titandioksid) u funkciji temperature kod raznih frekvencija
Kao što je rečeno ranije, kada je riječ o polarnim dielektricima, molekule se u većini
slučajeva ne mogu same orijentirati kod niskih temperatura. Kada temperatura raste
orijentacija dipola je olakšana i to povećava ε. Kako temperatura raste pojačavaju se haotične
termalne oscilacije molekula i stupanj uređenosti njihove orijentacije je smanjen. To je razlog
da kriva ε(t) prolazi kroz svoj maksimum i potom opada. Grafički primjer je dat na slici 22 za
difenil hlorid.

18 / 32
Polarizacija dielektrika
ε

2
-20 0 20 40 60 80 0
C
Slika 22 - ε za sovol u funkciji temperature za f=50 Hz
Za slučaj polarne materije koja ima izraženu tačku topljenja može se opaziti skokovita
promjena u ε kod topljenja, kao primjer na slici 23, uzet je nitrobenzin s tačkom topljenja
279ºK.
ε

30

20

10

0 0
270 280 290 300 K
Slika 23 – ε za nitrobenzin C6H5NO2 u funkciji temperature u blizini tališta

Temperaturni koeficijent
Temperaturni koeficijent TC bilo kojeg parametra u materiji ili nekog tijela, koji je funkcija
temperature T, izražen je formulom:
1 du
TC (u ) = ⋅ (43)
u dT
i, bez obzira na u, ima dimenziju inverznu dimenziji temperature. Formula (43) može isto
tako biti pisana kao:
du d
TC (u ) = Ln(u ) = 2.3026 ⋅ Log (u ) (44)
dT dt
Jasno, ako se u povećava, u blizini date tačke, kada temperatura raste, TC(u)>0 i obrnuto,
negativna vrijednost odgovara opadanju us porastom temperature.
Ako je npr, u funkcija od x,y,z... ovisnih o temperaturi T oblika:
u = A ⋅ xm ⋅ yn ⋅ z p , A, m, n, p = const (45)
imat ćemo da je:
TC (u ) = mTC ( x) + nTC ( y ) + pTC ( z )... (46)

19 / 32
Polarizacija dielektrika

Srednji temperaturni koeficijent parametra u za temperature između T1 i T2, kada je T1<T2,

ima vrijednost:
1 U 2 − U1
TC (u ) = ⋅ (47)
u T2 − T1
gdje su U1 i U2 vrijednosti u na temperaturi T1 i T2 respektivno.
Ponekad je ovisnost propustljivosti dielektrika ε, a također kapaciteta kondenzatora C od
temperature utvrđena pomoću temperaturnog koeficijenta propustljivosti:
1 dε
TC (ε ) = ⋅ (48)
ε dtT
i temperaturnog koeficijenta kapaciteta:
1 dC
TC (C ) = ⋅ (49)
C dtT
Jasno je da su gornje formule specijalni slučaj opće definicije temperaturnog koeficijenta.
Ako se zanemari (zbog jednostavnosti) termičko širenje elektroda, onda relacija između
TC(C) kondenzatora i TC(ε) njegovog dielektrika može biti dobivena na bazi činjenice da je:
C = εr ⋅ε0 ⋅ Λ (50)
u obliku:
TC (C ) = TC (ε ) + α (51)
gdje je α temperaturni koeficijent linearnog širenja dielektrika.

Ovisnost ε od vlažnosti
Za higrospone dielektrike kod kojih je ε manje nego ε vode, propustljivost se znatno
povećava s vlagom. Jedan primjer je dat na slici 24.
ε Naravno da je kao pozitivan faktor nepogodno
koristiti povećanje kapaciteta dielektrika njegovim
20 vlaženjem u kondenzatorima, pošto vlaženje znatno
kvari bitne parametre dielektrika, tj. smanjuje
15 otpornost, povećava kut dielektričnih gubitaka i
snižava dielektričnu čvrstoću.
10

0 Slika 24 – e drveta kod f=300 Hz u funkciji vlažnosti

0 10 20 30 40 50 %

20 / 32
Polarizacija dielektrika

Dielektrična propustljivost kompozitne izolacije

U praktičnim situacijama često se sreće problem određivanja propustljivosti, ε*, kompozitnog
dielektrika koji je kombinacija dvaju ili više komponenata.
Jednostavno je sračunati ε* za model što se sastoji iz dva različita homogena dielektrika
spojena u seriju ili paralelu. U slučaju paralelne veze (slika 25a) kapacitet kondenzatora
iznosi:
C * = C1 + C 2 (52)
Zamjenjujući izraze za C1 i C2 prema (19) imat ćemo:
ε 1r ⋅ ε 0 ⋅ S1 ε 2r ⋅ ε 0 ⋅ S 2
C* = + (53)
h h
Izjednačavajući gornji izraz za C* sa:

* ε * ⋅ ε 0 ⋅ (S 1 + S 2 )
C = (54)
h
gdje je:
ε* - “efektivna” propustljivost nehomogenog dielektrika, tj. vrijednost propustljivosti
homogenog dielektrika koji bi ubačen između elektroda datog kondenzatora proizveo isti
kapacitet kao što se ima kod nehomogenog dielektrika, dobit će se:
S1 S2
ε * = ε1 ⋅ + ε2 ⋅ (55)
S1 + S 2 S1 + S 2
Zamjenjujući:
S1 S2
y1 = i y2 = (56)
S1 + S 2 S1 + S 2
y1, y2 – volumni sadržaji prvog i drugog ielektrika u kompozitu. Očigledno je:
y1 + y 2 = 1 (57)
Konačno se može pisati:
ε * = ε 1 ⋅ y1 + ε 2 ⋅ y 2 (58)
U drugom slučaju, slika 25, na isti način dobivamo:
1 1 1 ε r1 ⋅ ε 0 ⋅ S ε r2 ⋅ ε0 ⋅ S
*
= + , C1 = , C2 =
C C1 C 2 h1 h2
(59)
* ε * ⋅ε0 ⋅ S h1 h2
C = , y1 = , y2 =
h1 + h2 h1 + h2 h1 + h2
Tako da je:
1 y1 y2 ε1 ⋅ ε 2
*
= + , tj. ε* = (60)
ε ε1 ε2 y1 ⋅ ε 2 + y 2 ⋅ ε 1
Za općiji slučaj za n različitih dielektrika izraz (58) glasi:

21 / 32
Polarizacija dielektrika
n
ε * = ∑ yi ⋅ ε i (61)
i =1

a izraz (60) glasi:

1 n
yi
*
=∑ (62)
ε i =1 εi
Izrazi (58) – (62) mogu biti korisni za veliki broj praktičnih slučajeva. Tako se npr. nakon
transformacije izraza (60) mogu dobiti slijedeći veoma upotrebljivi izrazi za računanje ε*:
a) Neimpregnirani papir:
1
ε* = (63)
Dp  ε k 
1− ⋅ 1 − 
Dc  ε c 
b) Papir impregniran tečnim jedinjenjem (uz potpuno isključenje zraka iz pora papira i
njegovu zamjenu s impregnantom):
ε ic
ε* = (64)
Dp  ε k 
1− ⋅ 1 − 
Dc  ε c 
c) Papir impregniran s jedinjenjem koje postaje čvrsto, pri čemu se skuplja, tako da potpuno
ne popunjava pore papira i u njima ostaje izvjesna količina zraka:
ε c ⋅ ε ic
ε* = (65)
ε c ⋅ y p ⋅ (1 − k ) + ε c ⋅ ε ic ⋅ y p ⋅ k + ε ic ⋅ (1 − y p )
gdje je:
εc - propustljivost celuloze (oko 6.5),
εic - propustljivost impregnirajućeg jedinjenja,
Dp - gustina papira,
Dc - gustina celuloze (oko 1500 kg/m3),
kc - faktor volumnog skupljanja impregnirajuég jedinjenja,
yp - relativni volumen pora u papiru = 1 – (Dp / Dc).
h h

h1 h2

ε1
ε1 ε2

ε2

Slika 25 – Kondenzatori s dva a) parlelna b) serijski spojena dielektrika

22 / 32
Polarizacija dielektrika

U većini za praksu važnih situacija, međutim, kompozitni dielektrici (mnoge plastike,

kompaundi s ispunama, keramički materijali složene kompozicije, smješe izolacionih
tekućina i sl.) predstavljaju haotične ili statističke smješe više komponenti. U takvim
situacijama su ekvivalentne sheme sa slike 25 i izrazi (58) i (60) izvedeni iz njih neprikladni.
Stvarna vrijednost propustljivosti nalazi se između vrijednosti određenih izrazima (61) i (62):
1 n

n
≤ ε * ≤ ∑ yi ⋅ ε i (66)
yi
∑ε
i =1
i =1

Predložen je veliki broj formula za računanje propustljivosti statističke smješe više

dielektrika. Ove su formule izvedene na bazi različitih teorijskih pretpostavki i
eksperimentalnih istraživanja. Široko je prihvaćena formula što su je predložili Lichtenecker i
Rother poznata pod nazivom “logaritamski zakon smješe”, čija je opća forma:
n
log ε = ∑ y i ⋅ log(ε i )
*
(67)
i =1

Na slici 27 prikazan je nomogram koji je podesan za praktične proračune dobijen na bazi

formule (67) ua n=2. Na lijevoj vertikalnoj skali nanesen je omjer propustljivosti komponenti.
Volumni sadržaj prve komponente u kompoziciji y1 (u %) nanesen je na nagetoj skali.
Spajanjem dvaju tačaka što odgovaraju datom slučaju na ove dvije skale nalazimo na desnoj
vertikalnoj skali faktor k, a ε dobivamo množenjem k sa ε2.
Isprekidana linija na nomogramu predstavlja crtež s pomoću kojega je riješen slijedeći
problem:
Koji odnos treba da imaju komponente u plastici koja se sastoji od nihla sa εr1=114 i
politrifluorokloretilen sa εr2=2.85 ukoliko se želi da propustljivost plastike bude dva puta
veća od one što je ima čisti polimer.
Dakle imat ćemo:
ε r1 114 ε*
= = 40 i k= =2 (68)
ε r 2 2.85 ε r2

a
8

6
b

2
0 2 4 6 8 10

Slika 26 – Propustljivost impregniranog kondenzatorskog papira

(1000 kg/m3) u funkciji propustljivosti jedinjenja
Spajanjem tako dobivenih tačaka očigledno vrijedi da plastika treba da sadrži 18% ispune
(nihla) i 82% osnovnog materijala (politrifluorokloretilen).

23 / 32
Polarizacija dielektrika
2000
1500
1000
1.5

5
500 2.0

10
400
300 2.5

15
200 3.0

20
4.0

30
100
5.0

40
50 6.0
40 7.0

60
y1
30 8.0

%
9.0
20 10

10
15

5 20
4
3 25
2 30

40
1
50
K=
60
Slika 27 – Nomogram za proračun u skladu sa Lichtenecker – Rother formulom

Električno polje u nehomogenim dielektricima

Pretpostavimo da je dielektrik čija su električna vodljivost, γ, i dielektrični gubici, tgδ,
zanemarljivi (γ=0 i tgδ=0), podvrgnut djelovanju izmjeničnog električnog polja. Kod takvih
pretpostavki propustljivost ε jedini je parametar dielektričnog materijala koji utječe na
raspodjelu jakosti električnog polja unutar zapremine dielektrika.

Ka što smo već imali priliku vidjeti, u slučaju makroskopski homogenog dielektrika, jakost
polja ne ovisi u općem slučaju o propustljivosti materijala. Tako je npr. za slučaj pločastog
kondenzatora, jakost polja jednaka za sve tačke između elektroda i određena je izrazom E =
U/h. Kod cilindričnog kondenzatora imamao najjednostavniji primjer nehomogenog polja, u
skladu sa izrazom (20), njegov maksimum javlja se u tačkama dielektrika što su u
neposrednoj blizini unutrašnje elektrode i iznosi:
U
Emax = (69)
r
r1 ⋅ Ln 2
r1
A minimum u tačkama što su u neposrednoj blizini vanjske elektrode i iznosi:
U
Emax = (70)
r2
r2 ⋅ Ln
r1

24 / 32
Polarizacija dielektrika

Y Z

β1
P
potencijal

β0
Q U1
β2 U
U2

R
razmak
jakost električnog polja

M N

T
S E2
K E0
L E1
razmak

Slika 28 Električno polje u dvoslojnom kondenzatoru (ε1>ε2)

Jasno je da će u slučaju pločastog kondenzatora koji sadrži dva ili više dielektrika spojenih
paralelno (Slika 25a) polje biti homogeno i njegova jakost biće određena izrazom E=U/h.
Razmotrimo sada kondenzator sa različitim dielektričnim materijalima slojeva što su spojevi
u seriju, slika 28. Jakost polja u serijski spojenim slojevima neće biti ista.
Pošto je dielektrični pomjeraj D konstantan unutar volumena materijala dielektrika (iz Gaus-
ove teoreme), imaćemo da je:
D = ε0 ⋅εr ⋅ E (71)

D = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 (72)
ε r1 ⋅ E1 = ε r 2 ⋅ E2 (73)
Pošto je za slučaj serijske veze:
U = U1 + U 2 = E1 ⋅ h1 + E2 ⋅ h2 (74)
Rješavajući sistem posljednje dvije jednadžbe imamo:
U
E1 = ε 2 ⋅ (75)
h1 ⋅ ε 2 + h2 ⋅ ε 1
U
E2 = ε1 ⋅ (76)
h1 ⋅ ε 2 + h2 ⋅ ε 1

25 / 32
Polarizacija dielektrika

Pad potencijala prikazan je izlomljenom linijiom PQR, a jakost polja linijama KL i MN. Kad
bi u prostoru između elektroda Y i Z bio prisutan samo jedan dielektrik (proizvoljne
vrijednosti), pad potencijala bi bio određen crtkanom linijom PR, a jakost polja crtkanom
linijom ST.
U općem slučaju, za pločasti kondenzator s n slojevima vrijedi:
U
Ei = i=n
(77)
hi
εi ⋅ ∑
i =1 εi
gdje je: U- priključeni napon; Ei, hi, εi – jakost polja, debljina i propustljivost za svaki
odvojeni sloj, respektivno.
Za višeslojni cilindrični kondenzator od m slojeva jakost polja na cilindru udaljenom za r od
ose kondenzatora (u i–tom sloju) iznosi
U
Er = (78)
r
i=m
Ln 2i
r1i
εi ⋅ r ⋅ ∑
i =1 εi
gdje su: r2i , r1i – vanjski i unutarni radijus i–tog sloja, respektivno.
Izrazi (77) i (78) pokazuju da, za razliku od višeslojnog pločastog kondenzatora, kod
višeslojnog cilindričnog kondenzatora, poredak materijala u slojevima bitno utječe na jakost
polja u pojedinim slojevima. Najbolji raspored (najniže maksimalne vrijednosti za Ei) dobiju
se ako unutarnji slojevi cilindričnog kondenzatora sadrže dielektrike s većom propustljivošću
(gradacija izolacije koja se koristi npr. u viskonaponskoj kablovskoj tehnologiji). Ovo je
poseban slučaj generalnog pravila: Kako bi se smanjilo električno naprezanje izolacionih
materijala, u nehomogenom polju materijale s većeom propustljivošću treba postaviti na
mjesto maksimalnog dielektričnog naprezanja.
Proračuni izolacionih struktura koje sadrže dva medija, kao što znamo, pokazuju da prijelaz
iz jednog u drugi dielektrik, za slučaj upada kutom α1 slijedi zakonitost:
tgα 1 ε 1
= (79)
tgα 2 ε 2
U posebnom slučaju, kad linije sila dolaze pod pravim kutom na graničnu površinu (primjer
pločastog i cilindričnog kondenzatora), ima da je α1=α2=0, bez obzira na vrijednost ε1 i ε2.
Promatrajmo sada situaciju što je vrlo često u praksi kad se radi o nehomogenim izolacionim
materijalima, kao što su npr. jedinjenja s punilima, impregrirana vlaknasta izolacija i slično.
Pretpostavimo da su u medij s dielektričnom propustljivošću ε1 u kojemu je vladalo
homogeno polje jakosti E0 unesene primjese drugog materijala čija je propustljivost ε2.
Unesene primjese izobličuju polje, kao što je to prikazano na slici 29, za slučaj da primjese
imaju oblik cilindra, odnosno sfere.

26 / 32
Polarizacija dielektrika

E0 A B

(a) (b)

A B A B

(c) (d)
Slika 29 Izobličenje homogenog polja putem unošenja cilindričnih ili sveroidalnih primjesa,
a) Homogeno polje jakosti E0;
b) Slika polja kod prisustva primjesa čije je ε2 < ε1
c) Slika polja kod prisustva primjese čije je ε2 > ε1
d) Slika polja kod prisudstva vadljive primjese ε = ∞
Kao što se vidi sa slike 29, u slučaju kad je ε2 <ε1 (mjehur zraka u ulju, šupljina ispunjena
zrakom u čvrstom dielektriku i slično) linije sila električnih polja su razrijeđene u osnovnom
dielektriku u blizini primjese, a zgusnute unutar primjese. U slučaju da je ε2 > ε1 imamo
obrnutu situaciju. U oba slučaja, međutim, maksimalno polje se ima u tačkama (A i B) koje
se nalaze na graničnoj površini između dva medija.

A B

E0
a
a

Slika 30 Ravnomjerna raspodjela cilindričnih primjesa za slučaj opisan izrazom (43)

Uslučaju da primjese imaju oblik cilindra (osi cilindra okomite na E0) i da su ravnomjerno
raspoređene u osnovnom dielektriku, slika 30, može se pokazati da je jakost polja u tačkama
A i B približno jednaka:
2 ⋅ε2
E A = E0 ⋅ (80)
ε 1 + ε 2 + y ⋅ (ε 1 − ε 2 )

27 / 32
Polarizacija dielektrika

K 15

10
m

10
5
5
0.5 1
m=0

y
0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7
Slika 31 - Omjer k=EA/E0 u funkciji volumnog sadržaja cilindričnih primjesa y, za različite omjere
m=ε2/ε1
y - volumni sadržaj primjesa; u našem slučaju y=π.r2/a2 gdje je r – radijus cilindra, a -
rastojanje između osa susjednih cilindra.
Slika 31 prikazuje vrijednost omjera k=EA/E0 u funkciji volumnog sadržaja y za različite
odnose m=ε2 /ε1 , Kad se ima veliki volumni sadržaj primjesa (gusto raspoređene – malo
rastojanje pa time i veliko y) formula (80) postaje netačna, a kad je y malo i pojedine primjese
ne utječu jedna na drugu – izolirani cilindar unesen u homogeno polje imaće:
2 ⋅ε2
E A = E0 ⋅ (81)
ε1 + ε 2
Polje unutar primjese će biti homogeno, a njegova jakost E' može se izračunati prema izrazu
(73): E'.ε2=EA.ε1 za tačku A(ili tačku B):
2 ⋅ ε1
E ' = E0 ⋅ (82)
ε1 + ε 2
Kad je omjer ε2 /ε1 veoma veliki imamo da je. prema (81):
E A = 2 ⋅ E0 (83)
što znači da unošenje male cilindrične primjese (u odnosu na razmak između elektroda), s
velikom propustljivošću, može prouzročiti udvostručenje jakosti polja u osnovnom
dielektriku.
Kad je omjer m=ε2 /ε1 veoma mali iz izraza (82) zaključujemo da je:
E ' = 2 ⋅ E0 (84)
što znači da se jakost polja unutar primjese može udvostručiti u primjesi male propustljivosti.
Na isti način može se pokazati za primjese što imaju formu sfere, za slučaj izolirane sfere (y
<<1) vrijedi:
3⋅ε2
E A = E0 ⋅ (85)
2 ⋅ ε1 + ε 2

28 / 32
Polarizacija dielektrika

3 ⋅ ε1
E ' = E0 ⋅ (86)
2 ⋅ ε1 + ε 2
Prema tome, kod prisustva primjese s velikom propustljivošću ε2, jakost polja u dielektriku
može biti tri puta veća od one što se imala u homogenom dielektriku, dok bi za slučaj
unošenja sfere s vrlo malim ε2 u usporedbi s onom što je ima osnovni dielektrik, jakost polja
unutar primjese mogla biti 1,5 puta veća nego što smo je imali u dielektriku prije njenog
unošenja.
Primjetimo također da se gornji izrazi mogu primjetiti i za slučaj vodljive primjese stavljajući
(ε→∞). U tom slučaju imaćemo povećanje polja u tačkama A i B i to 2, odnosno 3 puta u
ovisnosti od oblika primjese.
Na osnovu razmatranja ilustriranih na slikama 27 i 29, možemo zaključiti da unošenje
primjese u formi drugog dielektrika, čija je propustljivost manja od propustljivosti osnovnog
dielektrika, dovodi do povećanja jakosti električnog polja u primjesi (u odnosu na polje što bi
vladalo u osnovnom materijalu kad bi on bio homogen). Dielektrik sa većom propustljivošću
teži da se oslobodi tereta i prebacuje većinu naponskog naprezanja na materijal sa manjom
propustljivošću spojen u seriju s njim. Posebno nepovoljne uvjete imamo za slučaj prisustva
primjesa zraka ili drugog gasa čija je propustljivost ε2 ≈1, pošto takve primjese mogu lahko
dovesti do nastanka parcijalnih pražnjenja u primjesi - zrakom ispunjenoj šupljini, u
osnovnom materijalu. Ne treba ispustiti iz vida činjenicu da je dielektrična čvrstoća zraka
(gasa) niža u odnosu na dielektričnu čvrstoću tvrdih dielektrika ili izolacionih tekućina što se
koriste u elektrotehničkoj praksi.
Slika 27 takođe upućuje na još jedan važan zaključak:
Ako se zračni razmak između dvije elektrode ispuni s jednim međuslojem izgrađenim iz
tvrdog dielektrika čija je propustljivost mnogo veća od propustljivosti zraka, jakost polja u
preostalom dijelu ispunjenim zrakom (gasom) može se povećati do na vrijednost koja će
ugroziti pouzdanost sistema kao cjeline, bez obzira na to što je dielektrična čvrstoća
materijala međusloju veća od one što ju ima zrak.
Ako je, međutim, prije unošenja međusloja iz tvrdog dielektrika, polje nehomogeno,
međusloj može dovesti do formiranja gradirane visoko pouzdane izolacije. Npr. ako se vodič
koaksijalnog kabla izoliranog zrakom (gasom) presvuče slojem čvrstog dielektrika (slika 32),
maksimalna se vrijednost polja u zraku može smanjiti i tako povećati pouzdanost izolacije.
Za raspored prikazan na slici 32, može se odrediti radijus, r2opt, koji odgovara minimalnoj
vrijednosti maksimalne jakosti polja u preostalom zraku – E2max-min (polje u zraku u blizini
vanjske površine sloja čvrstog dielektrika).
ε2
r  r  ε 2 −ε1
r2opt = 1 ⋅  3  (87)
e  r1 
Vrijednost jakosti polja što odgovara optimalnom radijusi iznosi:
U ⋅e
E2 max −min = ε2
(88)
 ε  r  ε 2 −ε1
r1 ⋅ 1 − 1  ⋅  3 
 ε 2   r1 

29 / 32
Polarizacija dielektrika

ε1
ε2

E
E0max
E1max
E2max

r
r1
r2
r3
Slika 32 Ilustrirani dijagram jakosti polja u funkciji radijusa kao tekuće kordinate, pri čemu je:
E0-jakost polja za čistu zračnu izolaciju (bez čvrste izolacije), E1-jakost polja u čvrstom dielektriku;
E2-jakost polja u zračnom razmaku između čvrstog dielektrika i ekrana., E0max, E1max, E2max –
maksimum gornjih jakosti polja, respektivno.
Analizirajući izraze za jakost električnog polja u komponentama makroskopski nehomogenog
dielektrika što smo ih izveli u ovoj sekciji zaključujemo da je raspodjela polja u
nehomogenom dielektriku određena omjerom propustljivosti komponeneta dielektrika, a ne
vrijednostima koje imaju propustljivost (ni jakosti polja Ei niti kutovi αi se ne mijenjaju ako
se propustljivost svih komponenata promijene u jednom te istom omjeru).
Kao što smo to na početku rekli, predhodni izrazi za Ei odnose se na višeslojnu izolaciju kod
njezinog priključka na izmjenični napon. Da bi odredili te iste veličine za stacionarni režim
(dovoljno dugo vremena nakon primjene napona) kod priključka na istosmjerni napon,
potrebno je vrijednosti za εi u predhodnim izrazima zamijeniti s vrijednostima za γi = 1/ρi
odgovarajućih komponenata. To slijedi iz činjenice da sada umjesto kontinuiteta vektora
dielektričnog pomijeranja
D = ε 0 ⋅ ε r ⋅ Ei (89)
mora biti korišten uvjet kontinuiteta gustine struje vodljivosti
E
J == = γ i ⋅ Ei (90)
ρi
Treba imati na umu činjenicu da je omjer propustljivosti slojeva u višeslojnoj izolaciji ili
općenito u nehomogenoj izolaciji različit od omjera njihovih specifičnih vodljivosti (ε1 /ε2 se
jako razlikuju od γ1 /γ2). Zbog toga je raspodjela jakosti polja u nehomogenom dielektriku za
slučaj priključka na istosmjerni napon drugačija od one što se imala kod priključka iste te
izolacije na izmjenični napon. Osim toga, raspodjela je kod izmjeničnog napona manje ovisna
o promjeni temperature nego kod istosmjernog napona iz razloga što je propustljivost manje
nego vodljivost utjecana temperaturom.
Kao primjer može poslužiti izolacija visokonaponskog kabla: kod priključka na izmjenični
napon raspodjela jakosti polja praktički ne ovisi uopće o padu temperature u izolaciji, a u

30 / 32
Polarizacija dielektrika

slučaju priključka na istosmjerni napon pad temperature na izolaciji snizuje jakost polja u
najzagrijanijim zonama (u blizini površine vodiča), a povisuje ga u manje zagrijanim zonama
(u blizini metalnog omotača) u usporedbi s onim što bi se imale bez da postoji pad
temperature u izolaciji.
Na koncu, kao zaključak postavimo pitanje: koja je to optimalna vrijednost propustljivosti u
različitim uvjetima?
Ovo pitanje nema jednoznačan odgovor. Jasno je, naime da će, ako treba napraviti
kondenzator velikog kapaciteta s ograničenim ukupnim dimenzijama i masom, biti korišten
dielektruk sa što većom propustljivošću.
Jedan od osnovnih specifičnih parametara kondenzatora je specifični kapacitet, c, koji
predstavlja kapacitet što se odnosi na jedinicu zapremine. U slučaju pločastog kondenzatora,
računajući samo zapreminu dielektrika (zanemarujući zapreminu elektroda, kućišta i sl.),
imamo:
S
ε0 ⋅εr ⋅
C
c= = h = ε0 ⋅εr (91)
V S ⋅h h2
tj. da je specifični kapacitet direktno proporcionalan propustljivosti dielektrika, a obrnuto
proporcionalan debljini dielektrika. Sniženje debljine ograničeno je kako tehnološkim
mogućnostima tako i vrijednošću izdržljivog električnog naprezanja izolacije, dielektrične
čvrstoće izolacije.
S druge strane, u mnogim je slučajevima nepoželjno imati izolaciju što je karakterizira valika
propustljivost:
- velika propustljivost, ε1 izolacije kablovske linije znači automatski veliki kapacitet,
a to onda znači povećana struja odvoda linije;
- kao što će biti pokazano u narednom poglavlju, kod priključka izolacije na
izmjenični napon povećana propustljivost dovodi do povećanja dielektričnih gubitaka;
- kao što smo već imali priliku vidjeti u ovom poglavlju, velika propustljivost
dielektrika koji u sebi sadrže gasom ispunjene šupljine ili procjepe između dielektrika
i elektrode može dovesti do parcijalnih pražnjenja u gasu.
Zbog gore navedenih razloga zaključujemo da je u mnogim prilikama velika propustljivost
izolacionih materijala nepoželjna.

Mehaničke sile u dielektriku podvrgnutom dejstvu električnog polja

Fenomen polarizacije dielektrika u električnom polju praćen je pojavom mehaničkih sila u
dielektriku. Nije teško shvatiti da će se elektrode kondenzatora uzajamno privlačiti stvarajući
tako mehanički pritisak na dielektrik kondenzatora. Odredimo iznos tog pritiska za slučaj
pločastog kondenzatora.
Podefiniciji sile imamo:
∂W
F =− (92)
∂h
∂W – promjena energije elektrostatičkog polja,
∂h – promjena razmaka između elektroda izazvana djelovanjem sile F.

31 / 32
Polarizacija dielektrika

Pošto je:
1
W= ⋅ C ⋅U 2 (93)
2
imamo da je:
∂  C ⋅ U 2 2  U 2 ∂C
F=   = ⋅ (94)
∂h   2 ∂h
Za pločasti kondenzator je:
ε 0 ⋅ ε r ⋅ S ⋅U 2 ε0 ⋅εr ⋅ S ⋅ E2 S
F= 2
= = ⋅D⋅E (95)
2⋅h 2 2
Sila na jedinicu površine (pritisak) je dakle:
D⋅E
p= ⋅ (96)
2
Jasno je da mehaničke sile prisutne u dielektriku, podvrgnute djelovanju veoma jakog
električnog polja, mogu poprimiti velike intenzitete.
Primjer: Pločasti kondenzator s izolacijom od mice (ε=8) podvrgnut je djelovanju električnog
polja jakosti E=100 MV/m (realne vrijednosti). Izračunati pritisak na dielektrik.
Primjenom izraza (96) imat ćemo:
ε0 ⋅εr ⋅ E2 8.854 ⋅ 10 −12 ⋅ 8 N
p=
2
=
2
( ) 3
⋅ 108 = 3.5 ⋅ 105 2 = 0.35 MPa .
m
(97)

U slučaju sfere radijusa r koja se sastoji iz dielektrika s propustljivošću ε2 unesene u

dielektrik s propustljivošću ε1 a kojem vlada polje E1 (uzimajući da su dimenzije sfere male
tako da ona neće dovesti do izobličenja polja), sila što djeluje na sferu može se odrediti
prema izrazu:
ε 1 ⋅ (ε 2 − ε 1 ) 3
F= ⋅ r ⋅ gradE12 (98)
2 ⋅ (ε 2 + 2 ⋅ ε 1 )
Sila je usmjerana tako da će se u slučaju kad je ε2>ε1 sfera kretati prema regionu u kojem se
ima jače polje, a u slučaju kad je ε2<ε1 prema regionu u u kojem je polje slabije. Tako bi na
primjer kap vode (ε2≈80) u mineralnom izolacionom ulju (ε1≈2,2) bila odvučena u regijon
jačeg polja, a mjehurić zraka (ε2≈1) bio bi izbačen iz tog regiona. Međutim, mjehurić zraka
biva joniziran u jakom električnom polju – njegova propustljivost (također i vodljivost) se
povećava tako da može premašiti propustljivost ulja, tako da se mjehurići zraka ponašaju u
konačnosti slično kapljicama vode (o detaljima će biti više riječi u narednim poglavljima).
Mehaničke sile što se javljaju unutar dielektrika pod djelovanjem električnog polja imaju
tendenciju njegovog deformiranja. Deformacija dielektrika pod uticajem električnog polja (to
je u stvari njegova kompresija) naziva se elektrostrikcija. Generalno gledajući ovi su efekti
zanemarljivi ili bivaju u realnim sistemima poništeni dejstvom drugih efekata. Međutim,
brojni su i slučajevi kad ovaj efekt postaje jako izražen: to je na primjer slučaj kod
porcelanskih izolatora koji su zbog efekta elektrostrikcije podložni pucanju na mjestima gdje
se, s pomoću cementa, vezuju za armaturu.

32 / 32