You are on page 1of 5

Što je to komunikacija?

KOMUNIKACIJSKE
VJEŠTINE
• Komunikacija je prenošenje
•UVOD U KOMUNIKACIJU poruka od pošiljaoca do
•Općenito o komunikaciji primaoca.
•Odreñenje komunikacije kao procesa

Značenje riječi Socijalna interakcija i


komunikacija komunikacija
• Latinska riječ “communicare” znači
“učiniti zajedničkim” ili “učiniti • Komunikacija je temeljni preduvjet
općim”. socijalne interakcije, odnosno
• Prema tome, komunikacija bi bila međuljudskih odnosa. Ako nema
“aktivnost stvaranja zajedničkog” ili komunikacije među ljudima, onda
“aktivnost stvaranja zajednice”. nema niti socijalne interakcije.

KOMUNIKACIJSKI PROCES Komunikacija ima


različite svrhe ili uloge
 primanje i davanje obavijesti
 rješavanje problema
 donošenje odluka
 zadovoljavanje potreba
za pripadanjem
užitkom
bijeg od drugih aktivnosti
odmor
kontrola nad drugim
ljudima

1
2
Neka obilježja komunikacije Neka obilježja komunikacije
meñu ljudima meñu ljudima

• Komuniciranje uključuje najmanje


• Ljudi komuniciraju iz mnoštva
dvije osobe
različitih razloga
• Komunikacija se dogodila i onda
• Komuniciranje rezultira
kada nije bila uspješna
namjeravanim, ali i
nenamjeravanim učincima • Komuniciranje uključuje uporabu
simbola
• Komunikacija je obično obostrana
1

PREDRASUDE O PREDRASUDE O KOMUNICIRANJU

KOMUNICIRANJU
• Komuniciranje je namjerno
• Komunikacija je nešto toliko • Poruke sadrže samo ono što kažu o
svakodnevno i obično da svi to predmetu komuniciranja
znaju • Komuniciranjem je moguće postići
• Moguće je izbjeći komunikaciju bilo kakve učinke
• Ljudi uglavnom komuniciraju • Više komunikacije vodi boljim
riječima odnosima i rješavanju problema

ŠTO UKLJUČUJE KOMUNIKACIJA?


Što komuniciramo?
• Kako bi se izbjegli nesporazumi u
komunikaciji trebamo biti svjesni da • Komuniciramo poruke, a one su
tijekom komunikacije izražavamo i potencijalno smislene i informativne,
primamo: dakle, mogu dobiti značenje.
• Činjenice – rezultate promatranja • Njihovo je značenje pod utjecajem
• Mišljenja – što mislimo i percipiramo denotacija i konotacija riječi.
• Osjećaje – izražavamo svoje osjećaje

2
Poruke
KOMUNIKACIJA MOŽE BITI:
• Sve poruke sastoje se od
nizova simbola. • verbalna – neverbalna
• Simboli su riječi, geste, slike, • govorna – pisana
• Informacijska – terapijska
zvukovi ili pokreti,
– uporabljivi stoga što se ljudi više ili • namjerna – nenamjerna
manje slažu u pogledu objekata, • posredna – neposredna
zbivanja i osjećaja na koje se ti simboli
odnose.

NAJVAŽNIJE PODJELE
KOMUNIKACIJE Vrste komunikacije s obzirom na
s obzirom na način komuniciranja: način komuniciranja
verbalna i neverbalna komunikacija
Verbalna - jezik, govorni i pisani.
Neverbalna - geste, držanje tijela,
s obzirom na svrhu komuniciranja:
izraz lica, pogled, mimika, vanjski
informacijska (dijagnostička) i izgled, vlastiti prostor.
terapijska komunikacija

VERBALNA KOMUNIKACIJA ZNAČENJA RIJEČI


 izmjenjivanje poruka govorom, odnosno riječima  Denotativna značenja
 govorna
 Denotativna su značenja deskriptivna značenja,
 pisana
zajednička većini ljudi neke kulturne sredine.
 temelji se na dvije osnovne komunikacijske vještine:
 Konotativna značenja
 slušanje
 govorenje  Konotativna su značenja osobna značenja koja nije tako
lako otkriti i koja ne moraju biti zajednička većem broju
ljudi

3
OSNOVNE FUNKCIJE NEVERBALNE
KOMUNIKACIJE
OSNOVNE FUNKCIJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE - 2
ponekad neverbalna komunikacija  često neverbalna komunikacija prati
potpuno zamjenjuje verbalnu verbalnu komunikaciju – služi kao
komunikaciju dopunski kanal informiranja
 (gluhonijeme osobe, ronioci za vrijeme  (njome izražavamo ono što ne možemo
ronjenja, pantomimičari, prometnici,…) verbalnom komunikacijom – emocije,
stavove, vlastite osobine – način
odijevanja, držanja, ukrašavanja)

OSNOVNE FUNKCIJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE - 3


 ponekad neverbalna komunikacija
potpuno mijenja značenje verbalne
komunikacije
 (kad je neverbalna poruka suprotna
verbalnom iskazu – političar stisnutih
usna i namrštenog čela govori o slobodi
govora i demokraciji kao temeljnim
postavkama svog političkog programa)

VRSTE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE NEVERBALNI ZNAKOVI VEZANI UZ


GOVOR (paralingvistički NV znakovi)
vezana uz govor
 glasnoća govora
(paralingvistička)  ton glasa
 intonacija pauze tijekom govora
nevezana uz govor
 šutnja
(ekstralingvistička)  tečnost govora

4
NEVERBALNI ZNAKOVI NEVEZANI UZ
GOVOR (ekstralingvistički NV znakovi)
 pokreti i položaji tijela
 geste
 udaljenost od sugovornika
 prostorni raspored
 izražaji lica
 pokreti i kontakt očima
 tjelesni dodir
 vanjski izgled

Zone udaljenosti tijekom komunikacije (Hull, 1966.)


 intimna zona (do 0,3 m) → muž i žena, majka i
dijete, dobri prijatelji (ulazak nepoznatih osoba
izaziva neugodu)
 osobna zona (od 0,3 m do 1,0 m) →udaljenost s
koje se rukujemo (dobro poznat sugovornik, tema
od osobnog značenja)
 socijalna zona (od 1,0 m do 3,0 m) → poslovni
kontakti, komuniciranje s osobom koja nije
osobito bliska
 javna zona (više od 3,0 m) →komunikacija
formalnog karaktera, npr. glumac – publika,
profesor - student

You might also like