DOBRO DOŠLI

BABILONSKA KULA
• Prema 11. poglavlju Knjige Postanka, Babilonska kula je
bio toranj kojeg su sagradili ljudi, Noini potomci,
ujedinjeni u namjeri da dosegnu nebesa. Bog se razljutio
zbog ljudske oholosti i želje da ljudi budu kao Bog, te je
srušio toranj i izazvao kaos time što su graditelji počeli
govoriti različitim jezicima. Nakon toga su se ljudi razišli i
naselili različite krajeve svijeta a kulu ostavili razorenu.
• Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi
selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se
nastane. Jedan drugome reče : Hajdemo praviti opeke te ih peći
da otvrdnu! Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za
žbuku. Onda rekoše : Hajde da sebi podignemo grad i toranj s
vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj
zemlji! Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi
čovječji. Jahve reče : Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za
sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće
biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im
pobrkamo, da jedan drugome jezik ne razumije. Tako ih Jahve
rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je
ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i
odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
 KOMUNIKACIJA I
INFORMATIČKA REVOLUCIJA
• Termin komunikacija potiče od latinske riječi communicatio i
znači: saopštavanje, saopštenje, veza, ophođenje, opštenje,
dodir.
• To je temeljni proces koji omogućuje nastanak i funkcioniranje
ljudskih zajednica.
• Za neke autore komunikacija predstavlja svaki proces
razmjene, nezavisno od toga radi li se o razmjeni dobara,
informacija, običnog razgovora ili nekoj drugoj razmjeni, drugi
je vide kao razmjenu poruka koje su u funkciji upozorenja,
savjeta i slično.
• Pod pojmom komunikacija podrazumjeva se
sveukupnost različiti veza i dodira između
pripadnika društva.
• Te veze i prenošenje informacija može biti face to face
(licem u lice), odnosno u direktnoj komunikaciji ili
sredstvima javnog informisanja i medijima.
Iz svega rečenog možemo zaključiti da komunikaciju karakteriše to da je:
• komunikacija proces ostvarivanja veza među ljudima, nezavisno o tome
radi li se o vezi između dvije osobe, pojedinca i grupe ili između više
grupa, znači radi se o vezama.
• komunikacija je aktivnost, i kad se čita neka knjiga i kad se sluša neka
osoba, prati TV program, jer i tada čovjek je angažovan u razumjevanju
ili osmišljavanju određene poruke.
• komunikacija se uči. Čovjek uči kako komunicirati da bi zadovoljio neke
svoje potrebe.
Za komunikaciju su neophodna i određena sredstva komunikacije, a tri su
nezaobilazna:
• Forma komunikacije, odnosno način na koji se nešto saopćava. To se može
učiniti govorom, pisanjem, crtanjem ili serijom neverbalnih znakova.
• Medijumi, odnosno sredstva komunikacije koja kombiniraju različite forme,
npr. knjiga koja može sadržavati riječi, grafikone, crteže, dakle različite
forme komunikacije.
• Mediji, odnosno tehnološka sredstva masovne komunikacije, npr. radio,
televizija, film, internet.
VRSTE KOMUNIKACIJE
 I GRUPA
INTRAPERSONALNA I INTERPERSONALNA
KOMUNIKACIJA
INTRAPERSONALNA
KOMUNIKACIJA
 Intrapersonalna komunikacija
(unutrašnja komunikacija) je
komunikaciranje osobe sa
samim sobom. Intrapersonalna
komunikacija je usmjerena na
mentalni proces koji se odvija
unutar pojedinca. Osoba
intrapersonalno komunicira
kada o nečemu razmišlja,
rješava u glavi neki problem,
pravi plan aktivnosti.
Kroz intrapersonalnu komunikaciju mi:
• učimo o sebi
• evaluiramo naše postupke
• nagovaramo sebe na ovo ili ono
• razmišljamo o mogućim odlukama koje trebamo donijeti
• uvježbavamo poruke koje želimo prenijeti drugima
INTERPERSONALN
A KOMUNIKACIJA
 
Interpersonalna komunikacija (
engl. Interpersonal
communication) je
komunikacija između najmanje
dvije osobe, iako se najčešće
pod komunikacijom u ovom
smislu podrazumijeva kontakt
licem u lice. 
Kroz interpersonalnu komunikaciju mi:
• dolazimo u interakciju s drugim ljudima,
• učimo o njima, ali i o sebi i o vanjskom svijetu
• otkrivamo sami sebe drugima
• uspostavljamo, održavamo, prekidamo (a ponekad i popravljamo) naše
veze.
 II GRUPA
GRUPNA I MASOVNA KOMUNIKACIJA
GRUPNA
KOMUNIKACIJA
U grupnoj komunikaciji članovi
grupe povezani jedni sa
drugima, razmjenjuju ideje i
mišljenja, nastoje da utvrede
zajednička interesovanja, da
formulišu i pokušaju da riješe
probleme koji su zajednički za
sve pripadnike grupe.
U grupnoj komunikaciji mi:
• Rješavamo probleme
• Razvijamo nove ideje i dijelimo svoje znanje i iskustvo
 III GRUPA
VERBALNA KOMUNIKACIJA
VERBALNA
KOMUNIKACIJA
U pitanju je komunikacija koja se
temelji na na govoru, jeziku kao
sredstvu komunikacije.
Usmeni govor čini razgovor, koji je i
osnovni oblik verbalne komunikacije,
s tim što treba naglasiti činjenicu
svaki razgovor ne predstavlja i
dijalog, jer dijalog, u pravom smislu
te riječi, postoji jedino ako dve osobe
koje pričaju imaju potpuno različita
stanovišta.
 Kada se poruka prenosi putem usmenog govora,
često do primaoca stigne izmijenjena, a najčešće
izmjene ogledaju se u „skraćivanju poruke, njenom
„izoštravanju”, odnosno pamćenju samo njenih
određenih dijelova i asimilaciji, to jest kombinovanju
upamćenih dijelova u novu poruku” i javljaju se zbog
različitih pristrasnosti kao što su „dobro ili loše
prosuđivanje, referentni okvir, odnosno vlastito
gledište, selektivno slušanje ili potreba da čujemo ono
što želimo čuti” i slično. Stoga se smatra da duge i
važne poruke treba slati u pisanom obliku.
 IV GRUPA
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
NEVERBALNA
KOMUNIKACIJA
Neverbalna komunikacija je način
kojim ljudi komuniciraju bez riječi,
bilo namjerno ili nenamjerno.
Neverbalno ponašanje se koristi za:
izražavanje emocija, pokazivanje
stavova, odražavanje osobina ličnosti
i poticanje ili mijenjanje verbalne
komunikacije.
Neverbalni znakovi uključuju: izraze
lica, ton glasa, geste, položaj tijela ili
pokret, dodir i pogled.
Charles Darwin je vjerovao da
je ljudsko izražavanje emocija
univerzalno, tj. da svi ljudi na
isti način izražavaju i tumače
emocije izrazima lica.
Istraživanja pokazuju da je
Darwin bio u pravu za šest
glavnih emocionalnih
ekspresija: srdžba, sreća,
iznenađenje, strah, gađenje i
tuga.
• Ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor,
naglašavanje pojedinih riječi, umetnute pauze i sl. služe nam za
ostvarivanje svih navedenih funkcija kojima služi neverbalno ponašanje.
• Kontakt očima i pogled su vrlo moćni neverbalni znakovi: širom
otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su sviđanje, smještaj i duljina
pogleda ukazuju na interes i emocije i pomaže nam u usklađivanju
komunikacije s drugom osobom, skrivanje pogleda često je znak
neiskrenosti, ali može biti i znak neugode.
• Geste ili pokreti rukama također olakšavaju komunikaciju.
• Odjeća je važna jer može ukazivati na doživljaj ličnosti određene osobe,
na njen socijalni i profesionalni status, na ulogu koju ona trenutno igra.
Vidjeli smo, dakle, šta je to
komunikacija i zbog čega je
proučavamo u sociologiji.
Takođe, i sami vidimo da razvoj
novih medija, prije svega
interneta utiče na to da imamo
čak i bolju komunikaciju među
ljudima, širom svijeta, te da je
svijet postao jedno globalno
selo
NASTAVNI LISTIĆ
• Kako možemo definisati pojam komunikacija?
• Koje vrste komunikacije poznajete?
• Objasni intrapersonalnu komunikaciju!
• Objasni neverbalnu komunikaciju!
• Kako internet utiče na razvoj komunikacije?
HVALA NA PAŽNJI