SOCIJALIZCIJA I INTERAKCIJA

Socijalizacija je proces, tokom kojeg pojedinac – interakcijom sa svojom socijalnom

sredinom – usvaja znanja, vještine i navike, stavove i vrednote koje su potrebne za uspješno
funkcioniranje u sredini u kojoj živi.
Postoji nekoliko teorija zašto se čovjek ponaša na određen način. Jedni kažu da je to
posljedica biološkog nasljeđa, odnosno, genetike. Znači ponašamo se na određeni način jer
smo takvi rođeni, bez obzira da li se radi o društeno prihvatljivom ponašanju ili nepoželjnom
ponašanju.
Drugi opet smatraju da se uspješan proces socijalizacije pojedinca usvaja kroz učenje.
Postoji namjerno (u školama i na seminarima) i nenamjeno učenje (na ulici, prijatelja,
roditelja i sl.).
Faktori socijalizacije
1. Porodica je, svakako, najznačajniji faktor socijalizacije djeteta. Porodica je, prva
socijalna grupa koja prihvata dijete, uči ga prvim higijenskim navikama, usvajanjem
moralnih i drugih vrijednosti. Na razvitak djeteta bitan je i osjećaj sigurnosti za dalji
razvoj djeteta, a koje dijete ima u porodici. Godnama taj uticaj ne smanjuje se, nego
naprotiv povećava.
2. Škola kao faktor socijalizacije je takođe značajan za dijete. Dolazak djeteta u školu je
dolazak u novu sredinu, nuči nova pravila i norme ponašanja, uspostavljaju se potpuno
novi uslovi komunikacije nego što je to bilo u porodici. Dijete je. prisiljeno prihvatiti
nove oblike ponašanja, uzdržavanje od želja, nova pravila i dr. takođe u školi će dobiti
osnovne podatke o tome šta je poželjno, a šta ne u društvu u kome se dijete i nalazi.
Kakvi će efekti socijalizacije u škoi biti zavisi od organizacije školskog života, ličnosti
učitelja, nastavnog programa itd.
3. Vršnjaci kao izvor socijalizacije je, takođe, jako bitna za dijete, a neke autore čak i
najvažnija. Grupa utiče na to kakve vrijednosti i stavove će dijete usvojiti (pozitivne i
negativne).
4. Sredstva komunikacije kao faktor socijalizacije (tv ekrani, radio, novine, internet),
mogu biti pozitivni (obrazovne emisije, propagiranje društveno prihvatljivog
ponašanja) i negativni (emisije seksualno sadržaja, nasilnog sadržaja i dr.).
Pojam komunikacije
Pod pojmom komunikacije podrazumijeva se sveukupnost različitih veza i dodira između
pripadnika društva.
Vrste komunikacije:
- intrapersonalna (komunikcija sa samim sobom)
- interpersonalna (komunikacija između najmanje dvije osobe)
- grupna (komunikacija unutar jedne grupe)
- masovna
- verbalna (komunikacija koja se temelji na govoru, jeziku)
- neverbalna (gesta, mimika, pokreti tijela, odjeća)