Idi kamo ti je naređeno.

MJESNA
Vjerovalo se da miris ruže brani čovjeka od pijanstva. SUBJEKTNA
Tko rano rani, dvije sreće grabi. SUBJEKTNA
Neka bude što biti mora. SUBJEKTNA
Gdje nema svjetlosti, svi nam se predmeti čine crni. MJESNA
Doći ću vam kad me budete trebali. VREMENSKA
Radi kako znaš. NAČINSKA
On zna kamo se žuri. OBJEKTNA
Tko čeka, dočeka. SUBJEKTNA
Gnjavi otkako je došao. VREMENSKA
Učit ću ih kako se hvataju ribe. OBJEKTNA
Već se i mrak uvlačio kad sam konačno završio. VREMENSKA
Samotan je otkad mu je umrla gospodarica. VREMENSKA
Kad je zavladala tama, nebo je bilo crno, mrko. VREMENSKA
Otpremi je otkud si je doveo. MJESNA
Dadoše mu znak neka iziđe. ATRIBUTNA
Ne znam zašto je baš danas sve zapinjalo. OBJEKTNA
Glavno je da je koliba gotova. SUBJEKTNA
Još nije došlo vrijeme da baka umre. ATRIBUTNA
Bolje je da ne znaš. SUBJEKTNA
Ostani kod strica dokad hoćeš. VREMENSKA
Tjeraju tako brzo kao da su nešto krivi. NAČINSKA
Tko male prezire, velike ne dostiže. SUBJEKTNA
Sad si na svoje oči vidio koga u kući hraniš. OBJEKTNA
On je imao dušu koja je razumjela drveće i životinje. ATRIBUTNA
Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. VREMENSKA
To je što je. PREDIKATNA
Prije negoli će doći, sazvao je preda se sve činovništvo. VREMENSKA
U neko se doba pogledaše kao da izmjenjuju neku misao. NAČINSKA
Čim je prešla preko praga, utrne se vatra na ognjištu. VREMENSKA
Ne pitam tko je to učinio. OBJEKTNA
Kao što ste ga pretjerano hvalili, tako ste i sad opet pretjerali. NAČINSKA
On ti je da boljeg nećeš naći. PREDIKATNA
Na prvi pogled se čini da je priroda rasipnica. SUBJEKTNA
Glavno je da je kapa na glavi. SUBJEKTNA
Kad god je pas jače zalajao, trčala bi k prozoru. VREMENSKA
Rečenice (vježba)
Dragi učenici, pred vama se nalaze rečenice te je potrebno da odredite samo predikate u
istima te da vidite koja je prosta, a koja složena rečenica?

Smirivao se pijesak kud su prošle.

Osjećam da bih nešto htio.
Najednom čujem kako se miče kamenje.
On je zgazio riđovku koja se svinula u travi.
Ispričat ću ti što sam doživio.
Kuda ona gore, tuda ti naglavce dolje.
Nije razabrao o čemu se radi.
Gdje nije braće, nije ni svađe.
Ja sam koji jesam.
Tko ne poznaje zakona, vrši nasilje.
Tonka otare suze što su joj vlažile trepavice.
Pri tome nije zaplakao kako to čine druga djeca.
Mati se brine o djeci dokle god živi.
Tko se rodi siromah, čitav život treba gospodara.
Liječnik će odrediti kojemu treba pomoć.
Zec uskoči u šumu dok su pravili ražanj.
Istraga je ustanovila čiji je automobil.
Tko slobode nema, taj o slobodi sanja.
Ne niči gdje te ne siju.
Dobili smo roman kakav se rijetko može naći.
Jože izbulji oči na ovčara kao da će ga progutati.
Roditelji obećavaju djeci da će ih za svaki uspjeh nagraditi.
Kada slijepac slijepca vodi, oba u jamu padaju.
To bijaše znak da više neće napadati.
Hrvoje je postupio kako mu je bilo naređeno.
Otkako zna za sebe, nije vidio onakav prizor.
Gdje je nekad slab potočić žuborio, tu se danas Tuškanac prostire.
Grad više nije što je nekad bio.
Mi hoćemo biti što su bili naši stari.
Posjedi će biti čiji su i dosad bili.
Otići će kamo je odavno namjeravao otići.
Mali kraljević je požalio sat kada je napustio voljenu ružu.
Vladala se kao da joj je potrebna stalna pažnja.
Običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža nalikuje vama.
Pogled mu je bio da mu u tuzi nije bilo ravna.
Nikad nećemo saznati kako se u tom trenutku osjećao.