Sveučilište u Zagrebu

Fakultet hrvatskih studija

Odsjek za povijest

Hrvoje Babić

Hrvojev misal

Seminarski rad iz kolegija: Hrvatska kulturna povijest

Nositeljica: doc. dr. sc. Eva Katarina Glazer

Zagreb, 2020
Uvod

U ovome seminarskom radu bavim se Hrvojevim misalom. Taj srednjovjekovni

rukopis datira između 1403. i 1404. godine te se smatra velikim bogatstvom hrvatske kulturne
baštine. U radu sam se osvrnuo na povijesne okolnosti u kojemu nastaje Misal, na sam Misal i
njegove značajke koje ističu važnost istoga.

Nastanak i povijest Hrvojeva misala

Hrvojev misal nastao je na dalmatinskom području 1404. ili 1405. godine pisan
ustavnom uzornom glagoljicom. Pisar Misala je Butko, a Misal je prepisao za bosanskoga
vojvodu i splitskoga hercega Hrvoje Vukčića Hrvatinića. Misal nastaje u zlatno doba hrvatske
glagolske knjige. To je doba 14. i 15. stoljeća jer u tom razdoblju nastaje veliki broj
rukopisnih misala, brevijara, psaltirima i obrednika. Među svim tim djelima ističe se Hrvojev
misal, koji se uzima kao likovno najbogatiji rukopis, također se ističe razlogom zbog kojega
je nastao i jezičnom uređenošću (Galić, 2014, 79-80). Kao što sam već spomenuo Misal
nastaje na zahtjev Hrvoje Vukčića Hrvatinića u vrijeme njegove najveće moći. Nakon što se
1403. godine Ladislav Napuljski okrunio za hrvatsko-ugarskoga kralja, postavio je Hrvatinića
za namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni i imenovao ga hercegom splitskim.
Nakon toga Hrvatinić nosi titulu herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda
bosanski i knez Donjih kraja. Uzima se da je u to vrijeme Hrvatinić naredio da se prepiše
Misal za crkvu sv. Mihovila u Splitu. Iako je politika Hrvatinića gurala prema katoličkoj
crkvi, on je također bio sklon „crkvi bosanskoj“. Ta sklonost se očituje kroz Hvalov zbornik,
Hval je taj zbornik načinio za Hrvatinića 1404. godine. To je zbornik biblijskih i apokrifnih
tekstova pisan bosančicom, bogato ilustriran te se smatra najznačajnijim rukopisom „crkve
bosanske“ (Hercigonja prema Galić, 2014, 80). U vremenu najveće moći i utjecaja Hrvatinića,
on pokušava približiti „crkvu bosansku“ katoličkoj crkvi. Te je to razlog nastanka Misala.
Misal je bio pokušaj da se još više učvrsti orijentacija „crkve bosanske“ prema zapadnoj
crkvenoj hijerarhiji (Žagar prema Galić, 2014, 80).
 Dugo vremena javnost nije znala da Misal postoji, prvi put spominje se 1850. godine
odnosno 1854. godine kada je A. D. Mordtmann u prilozima u časopisu Philologus objavio da
se na popisu sultanske biblioteke nalaze dva slavenska glagoljska rukopisa. 1862. godine
ekspedicija Mađarske akademije prvi put rukopis naziva Misalom. Na zahtjev bosansko-
hercegovačke vlade da se piše o bosanskom vojvodi Hrvatiniću 1891. godine nastaje
monografija Missale glagoliticum Hervoiae ducis Spalatensis autora V. Jagića, L. Thallóczyja
i F. Wickhoffa. Učestalo i kontinuirano istraživanje Misala počinje nakon što je 1963. godine
Mara Harisijadis, knjižničarka Narodne biblioteke u Beogradu, obavijestila da se Misal nalazi
u biblioteci Saray u Carigradu, današnjem Istanbulu. Deset godina nakon toga dolazi do
bitnog događaja za proučavanje Misala. Naime, 1973. Staroslavenski institut iz Zagreba u
suradnji s Mladinskom knjigom iz Ljubljane te izdavačkom kućom Akademische Druck und
Verlagsanstalt iz Graza objavili su faksimilirano i kritičko izdanje Misala. To izdanje
uključuje znanstvene rasprave i razne informacije o inicijalima i minijaturama, povijesno-
liturgijski sastava, karakteristike jezika i pisma (Galić, 2014, 81-82). Kodeks se danas čuva u
Biblioteci turskih sultana u Istanbulu. Za Misal se vjeruje da je zalutao u Istanbul za vrijeme
osmanskog osvajanja Balkana. Postoji još jedna teorija koja nam govori kako se Misal čuvao
u Budimu pod okriljem Matije Korvina tj. u njegovoj knjižnici Korviniani. Premda je ta
teorija manje vjerojatna iz jednostavnog razloga zato što se Hrvojev misal ne spominje ni u
jednom inventaru knjiga Korviniane (Damjanović, 2004, 233-234).

Sadržaj Hrvojeva misala

Hrvojev misal je najljepši i najbogatije iluminirani hrvatski glagoljski kodeks. Ujedno

i jedina glagoljska liturgijska knjiga za koju se zna da se koristila istočno od rijeka Krke i
Vrbasa. Sastavljen je od 247 pergamentnih folija, odnosno od 31 arka. Prvi i posljednji imaju
po 10 listova, dok ih 27 sastoji od 8 listova. Misal ima približno 500 stranica, 380 inicijala i
96 minijatura. Iluminacije ukazuju kako je Misal izrađen na području isprepletanja bizantske i
zapadne umjetnosti. Kalendar koji je smješten unutar Misala ukrašen je alegorijskim
prikazima svakodnevnih aktivnosti i mjesecima. Inicijali unutar rukopisa iscrtani su lisnatim
viticama, glavama Isusa i 12 apostola. Dominantne boje svih slika su plava, zelena i crvena.
Na rijetkim mjestima moguće je pronaći pozlatu. Najznačajnija minijatura iz misala je
minijatura samog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića na bijelom konju (Damjanović, 2014,
233-234). Motivi minijatura prikazuju evanđeliste, apostole, svetaca, scena iz Kristova života
i motive vezane uz vojvodu Hrvatinića. (Mokrović, 2010, 512). Misal je prije bio uvezen u
skupocjene korice od zlata dok se od 19. stoljeća nalazi u kožnom uvezu. Iluminacije od
oslikanih i urešenih inicijala do minijatura na cijelim stranicama napravio je nama nepoznati
minijaturist. U jeziku dominira ikavski odraz jata kao i veliki broj hrvatskih leksema
(Damjanović, 2014, 234-236).

Značaj Hrvojeva misala

Značaj Hrvojeva misala ponajviše se veže uz izuzetno bogatu iluminaciju koja je vrlo
specifična. I taj dio Misala je najviše analiziran. No, uz to postoji još istraživanja vezana uz
Misal koja proširuju hrvatsku kulturnu baštinu. Specifičnost iluminacija ogleda se u
ispreplitanju više stilskih elemenata, pa tako Mokrović u svom radu „Bizantski i zapadni stil
na minijaturama Hrvojeva misala“ donosi detaljnu analizu stilova u Misalu. Iz te analize
Misala Mokrović donosi različite stilske slojeve koje pronalazi u Misalu te navodi gotiku kao
dominantni. Ostali koje donosi su stilski elementi bizantske umjetnosti i adriobizantizma,
romanike, kasnogotičkoga međunarodnoga dvorskoga stila i rane renesanse. Ističe da je svaki
od tih elemenata jednako važan (Mokrović, 2010, 506). U nastavku svoga rada Mokrović
objašnjava specifičnost iluminacija u Misalu na ovaj način: „U kontekstu njihova nastanka u
Dalmaciji kao prostoru ispreplitanja bizantskih i zapadnih utjecaja, nametnula se teza o
višeslojnosti stilskih elemenata na istom umjetničkom materijalu u MHrv. Uz gotiku, kao
glavnu stilsku oznaku, tu se na pojedinačnim prikazima istovremeno javljaju i elementi drugih
stilova, pa se na likovnom planu susrećemo s pojavom koja je u hrvatskoglagoljskim
liturgijskim rukopisima jednako tako iznenađujuća kao što su hrvatska trojezičnost i
tropismenost s filološkoga aspekta i kao što je pravilna i predvidiva nejednakost i različitost
rukom pisanih slovnih oblika glagoljice s paleografskoga gledišta“ (Mokrović, 2010, 506).
Također, važno je istaknuti razlog zbog kojega su nastale baš takve minijature u Misalu,
Mokrović piše ovako: „Minijature u MHrv nastale su zahvaljujući informacijama i slikarskim
obrascima s Apeninskoga poluotoka, ponajprije iz venecijanskoga slikarskoga kruga, te
adriobizantizmu preko kojega su bizantski utjecaji dospjeli u njih posredno“ (Mokrović, 2010,
510).
 Uz istraživanja o iluminacijama, Hrvojev misal izvrsno je poslužio kao izvor za
filološka istraživanja, odnosno istraživanja o jeziku kojim je napisan. Znanstvenici se aktivno
počinju baviti jezikom u Misalu tek u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Općenito o jeziku
pisala je Anica Nazor koja tvrdi da je Misal po jezičnim inovacijama otišao najdalje od svih
hrvatskih glagoljaških rukopisa. Lana Hudeček se bavila pridjevima i zamjenicama u
sanktoralu, dok je Jasna Vince istraživala je akuzative. Jednim od najnovijih istraživanja
napravio je Josip Galić koji se bavio glagolskim oblicima (Galić, 2014, 81-82).

Zaključak

Hrvojev misal je najljepše ilustrirani srednjovjekovni glagoljaški rukopis. Po mnogo

čemu je poseban, najviše se ističe svojim minijaturama koje su nastale po uzoru na mnoge
različite stilove. Također, u novije vrijeme sve više istražuje se jezik na kojemu je napisan.
Postoji još dijelova Hrvojeva misala koji se mogu istražiti i pripisati još veću važnost istome.
Pripada u važnije rukopise hrvatskoga srednjovjekovlja te je zasigurno obogatio hrvatsku
kulturnu baštinu.
Literatura:

Damjanović, Stjepan (2004). Slovo Iskona, Zagreb, Matica hrvatska

Galić, Josip (2014). Jednostavni glagolski oblici u Hrvojevu misalu. Slovo, 64, str. 79-151.

Mokrović, Ljiljana (2010). Bizantski i zapadni stil na minijaturama Hrvojeva misala, 60, str.
505-538.