Stope u snijegu 

– analiza pjesme

Pejzažna lirska pjesma kojom nam pjesnik opisuje šetnju gradom za

vrijeme snježne zimske noći. Govori nam ugođaju koji pjesnik doživljava te
o raspoloženju koje ga zahvaća noću.

Pjesma ima pet strofa, a stihovi se mijenjaju kroz strofe i to od više prema
manje. Tako je prva strofa peterostih, druga je već četverostih, treća trostih,
u četvrtoj možemo primijetiti dvostih, dok se zadnja, peta strofa, sastoji od
samo jednog stiha, tj. ona je monostih.

Autor opisuje kako pada snijeg i što se više pjesma bliži kraju tako on
prestaje padati, da bi na kraju on ostao bez riječi baš kada je i snijeg
prestao padati.

Nakon snijega ostali su tragovi, a nakon njih riječi, odnosno pjesma.

Pjesma je jedini trag koji ostaje.

Kada razmotrimo motive, dobit ćemo bolji uvid u samu pjesmu i moći ćemo
odrediti njezinu vrstu. Naslov pjesme nas već može odvesti do utvrđivanja
glavnih motiva pjesme.

Tako možemo zaključiti da se kroz pjesmu pojavljuju motivi po strofama:

gradske ulice, ulične svjetiljke, zvjezdice, bijeli snijeg, stope, snježne ulice,
plinske svjetiljke, hladna svjetlost, snijeg, trag stopa te povratak kući i trag
stopa koji ostaje u snijegu.

Kada prođemo kroz cijelu pjesmu, dobijemo dojam da nam pjesnik osim
same noćne šetnje i tragova u snijegu koji ostaju, daje još neko drugo, više
značenje. Tako možemo zaključiti da je cijela pjesma u biti preneseno
značenje ili metafora.

Pjesnik nas navodi na to da zaključimo da je u biti prolažanje snježnim,

noćnim ulicama, prolaženje kroz život, a tragovi u snijegu su u biti tragovi
kojima pjesnik ostavlja svoje tragove u životu.

Pjesma je pisana slobodno, a ritam je pjesnik postigao ponavljanjem riječi i

pojedinih dijelova rečenice te ponavljanje veznika “i” kojeg možemo često
uočiti na početku stihova. Na ritam također utječe i ponavljanje nekih
glasova, a posebno se tu ističe ponavljanje suglasnika “s” i “z” što zovemo
aliteracije te ponavljanje samoglasnika “a”, “o”, “i”, a to se zove asonanca.
Također, možemo vidjeti da na ritam utječe i duljina stihova koji se kreću
od duljih prema kraćima kroz strofe, a oni nam naglašavaju padanje
snijega. Snijeg pada od jačeg intenziteta, na mahove, da bi na kraju padao
sve slabije i skroz prestao.

Dakle, stopama nam pjesnik daje do znanja da se radi o tragovima koji

mogu biti više ili manje vidljivi, zasuti ili nezasuti. Oni mogu voditi prema
zamišljenom svijetu ili prema domu.

Pjesnik nam govori i o osjećaju samoće u toj hladnoj, zimskoj noći, a

naglašava da nam je samoća ponekad potrebna i da je poželjna.

Na kraju, možemo zaključiti da se radi o intimnoj, osjećajnoj pjesmi.

Možemo je shvatiti na više načina, zavisno u kojoj fazi života je čitamo.

Rano sunce u šumi – analiza pjesme

Pejzažna lirska pjesma koja nam govori o buđenju šume koje se događa u
rano proljeće te o pjesnikovoj oduševljenosti šumskim krajolikom. Pjesma
govori o prirodi, ali i o samom pjesniku.

Pjesma ima četiri strofe, a njezini stihovi su različite duljine. Prva strofa je
trostih, druga i treća su šesterostisi, a četvrta je sedmerostih. Svaka strofa
ima svoju temu, odnosno misao.

Misao pjesme posebno je vidljiv kroz motive. Tako kroz strofe možemo
izdvojiti ove motive: zelene krošnje, proljetni vjetar, sunčeve strelice, stabla,
lišće, grančice, šuma, cvjetovi, listovi, ptičice, sunce, sjene, likovi na travi i
rosa.

Sve što se događa u šumi dolazi s pojavom sunca koji je glavni pokretač
cijelog života i on je kao tema prisutan u svim strofama osim u prvoj.

Ritam pjesme se mijenja, on je čas miran i smirujuć, a čas uzbudljiv.

Pjesnik nam njime pokušava dočarati svoju uzbuđenost i zanesenost
prirodom. U nekim dijelovima pjesme pjesnik je osjeća sreću i ushićenost,
ponegdje nemir i uzbuđenost, a negdje i mir, spokojnost i plahost.

Ritam je pjesnik postigao ponavljanjem veznika “i” na početku stihova

kojom nam je želio dočarati nestrpljivost, zatim ponavljanje nekih riječi, ali i
glasova.
Ritam se naglašava i inverzijom, odnosno obrnutim gramatičkim poretkom
od onog koji je inače uobičajen. Tako možemo primijetiti u ovom slučaju da
se to događa kada pjesnik smješta atribut iza imenice, a ne ispred kako je
to inače uobičajeno (“cvjetovi / Bijeli”). Isto tako možemo primijetiti da
pjesnik prebacuje i dijelove rečenice u novi red, odnosno stih, što se naziva
opkoračenje.

Stihovi su različite duljine i prevladavaju oni kraći čime pjesnik postiže brži
ritam. Ritam i živost postiže i aoristom, odnosno prošlim svršenim
vremenom.

S obziroma da nam pjesnik želi prenijeti i vizualne slike prirode, koristi

često i metafore, personifikacije, poredbe i epitete.

Pjesnik ovom pejzažnom pjesmom progovara i o duhovnom stanju sebe i

svog odnosa prema prirodi. Sunce je za njega pokretač života.

Visoka žuta žita – analiza pjesme

Pjesnik govori o sebi i prirodi. Osjeća veliku ushićenost i sreću dok hoda
poljima žita. Pjesnik najviše govori o sebi i kako on doživljava prirodu. Tako
ovu lirsku pjesmu možemo svrstati u pejzažno-intimnu jer pjesnik nam kroz
nju otkriva ono što osjeća.

Pjesma je stihična – stihovi nisu u strofama čime je pjesnik dobio i na većoj

ritmičnosti i uzbuđenosti.

Pjesma je uobličena ovim motivima: rumena zora, jasna jutra, rosna polja,
mlad vjetar, teški klasovi, žuta žita, srce, zlatan sat.

Ritam pjesme govori na o tome koliko je pjesnik ushićen i uzbuđen, a to

naglašava žitom i njegovim njihanjem. Njihanje žita naglasio je i
ponavljanjem suglasnika “s”, “š” i “ž”.

Kraj pjesme pjesnik je obilježio poredbom.

Ritam pjesme, pjesnikova srca i prirode su u skladu. Pjesniku je priroda

bliska i kroz nju nam izražava svoje osjećaje. Glasovni i vizualni elementi
su povezani te također uzrokuju ritmičnost.

Dječak u sjeni vrbe – analiza pjesme

Pjesma “Dječak u sjeni vrbe” se prema svojoj tematici svrstava među lirske
pejzažne pjesme. U njoj pjesnik najprije opisuje miris livade dok ljetni
vjetrovi nose miris pokošenog sijena, te potok i vrbu koja spušta grane na
ledinu, a zatim spominje dječaka u sjeni te vrbe koji pjeva. Možda su
upravo ti zadnji stihovi, koji govore o dječaku koji pjeva, najljepši u cijeloj
pjesmi. Oni prikazuju bezbrižnost i jednostavnu sreću jednog malog,
nevinog dječaka. Sva ljepota oko njega samo upotpunjuje tu sliku dječjeg
blaženstva, utkanu u tek nekoliko riječi ili čak samo jedan glagol – “pjeva”.

Kao i u većini svojih pjesma, Dragutin Tadijanović ljepotu prirode opisuje

sinestezijskim slikama u kojima objedinjuje vizualne ljepote s mirisima i
zvukovima iz prirode. Sve to čini sklad i savršenstvo koje može ponuditi
samo Majka Priroda. Sve je u njoj jednostavno, ali sve skladno i savršeno,
a skuplja se oko jednog dječaka koji u svemu tome uživa, dok svoje
poštovanje odaje pjesmom. Pjesma je ujedno i iskaz njegove sreće.

Motivi koji se u pjesmu pojavljuju su motivi iz prirode i to motiv “livade”,

“šume”, “vjetrova”, “sijena”, “potoka”, “vrba”, “granja”, “ledina” i “dječak”.
Pjesničke slike u pjesmi su, kao što smo već naveli, vizualne “U sjenci vrbe
stoji dječak…”, auditivne “Potok teče bistar; lagano…”, te olfaktivne “I
pokošenog sijena nose miris, topao.”

Stilske figure koje nalazimo u pjesmi su asonanca, u stihu “Nad livadama

šume ljetni vjetrovi… “, u kojoj se ponavljaju samoglasnici “a” i “e”;
onomatopeja u riječi “žuborenje”, koja daje posebnu čar pjesmi opisujući ne
samo potok, nego i njegov veseli tok; te personificiranje vrbe u stihu
“Vrba spušta mekane grane…”.

U pjesmi nalazimo i opkoračenje, koje joj daje poseban ritam. S obzirom da

u pjesmi nema rime, jedino joj opkoračenje daje neki kontrolirani ritam.

Pjesma je napisana u dvije strofe od koji su obje katreni pisani slobodnim

stihom.

Moje igračke – analiza pjesme

Pjesma “Moje igračke” Dragutina Tadijanovića spada u njegov opus

pjesama pod nazivom “Dani djetinjstva”, što jasno govori o tematici
pjesama koje su tom dijelu zbirke “Srebrnih svirala” nalaze. Ova lirska
pjesma napisana je poput kratke pričice kojom na pjesnik govori kako se
zabavljao dok je bio dijete. Prikazane su slike jednog jutra ili
poslijepodneva u životu dječaka. Započinje prikazom situacije u kući: oca
nema, djed spava, baka pere suđe, a mali dječak – pjesnički lik, iskorištava
situaciju gdje ga nema tko ukoriti, pa izvlači kola (“ornice”) i igra se s njima.
Čeka drugu djecu da se poigraju s njim na toj zabranjenoj igrački. Ali on
zna granice do kojih smije ići u nedopuštenoj igri, pa ipak prijateljima
predlaže nešto manje bezazleno – odlazak na potok gdje od vrba mogu
raditi svirale. Ta igre zasigurno će proizvesti mnogo vike, pjesme, veselja i
ostalih zvučnih znakova dječje igre koji će sigurno probuditi djeda. Djed će
biti mrzovoljan na buku, ali to je ona slatka ljutnja koja pokazuje djeci gdje
im je mjesto, istovremeno otkrivajući sreću starijima što su djeca tako
vesela i bezbrižna.

Ono zbog čega je ova pjesma posebno zanimljiva, pogotovo današnjoj

djeci, je prikaz kako su se djeca nekada zabavljala, prije tehnologije i
kupljenih igračaka, posebice ako su živjela na selu. Prije ništa nije
zabavljalo djecu osim njihove mašte, bilo da se radi o tajnom posuđivanju
oranica ili pak izradi vlastitih svirala. Djeca su imala jedna druge i bila si
neiscrpan izvor ideja za igru te nepregledne mašte. Odrasli su također bili
drugačiji. Puštali su djecu da se igraju, da lutaju selom, poljima, potocima,
nisu se toliko petljala u njihove igre, osim ako djeci ne bi zatrebala mala
pomoć, kao kad je baka u ovoj pjesmi djeci dala “škljocu”. Odrasli nisu bili
toliko zabrinuti za svoju djecu jer su znala da ih ima mnogo, da paze jedno
na druge i da im treba dati dovoljno slobode da bi mogla uživati u
bezbrižnoj igri.

Također, u pjesmi se spominje i veliki autoritet koji su roditelji imali nad

djecom (pjesnik implicira kako se oca najviše boji i kada njega nema, može
biti malo neposlušan), zatim stariji muškarci, poput djeda (dok djed spava,
dječak je hrabar biti neposlušan), a kako su žene, pogotovo bake, bile
blage i djeci naklonjene. Zanimljivo je da je ovo još jedna Tadijanovićeva
pjesma u kojoj spominje svoju baku.

U ovu pjesmu implementirana je i jedna dječja pjesmica, za koju pjesnik

navodi da su je djeca u igri pjevala. Ona glasi:

“Kreni koru, pušći vodu

Tele sisa mliko
Po dolini, po gorini
Po sljepačkoj torbetini!”

Kao i u većini svojih pjesama, pjesnik i u ovoj koristi stilsku figuru

opkoračenje i inverziju. Obje stilske figure pomažu pri izgradnji ritma, koji je
pomalo nestalan jer u pjesmi nema rime – što je najčešći slučaj kod
Tadijanovićevih pjesama. Zbog tematike o kojoj pjesma govori, njen ritam
je najprije miran i pomalo uspavan, dok priča o mirnoći doma dok djed
spava, a baka pere suđe, a zatim postaje veseo i zaigran, baš poput dječje
igre koju pjesnik nadalje u pjesmi opisuje.

Pjesma se sastoji od tri strofe i pisane su slobodnim stihom.

SREBRNE SVIRALE

Ime pisca: Dragutin Tadijanovic

O piscu: Dragutin Tadijanovic rodio se 1905.g. u selu Rastušju kraj Slavonskog Broda. Najistaknutiji je
hrvatski suvremeni pjesnik i znanstvenik, autologicar i priredivac stranih djela brojnih hrvatskih
pisaca. Vecina Tadijanovicevih pjesama govori o slavonskom krajoliku. Tadijanovic piše slobodnim
stihom. Znacajne su njegove zbirke : "Lirika", "Sunce nad oranicama","Dani djetinjstva","Tuga
zemlje","Prsten","Srebrne svirale","Prijateljstvo rijeci","Moje djetinjstvo".

Pozdrav šumi

Tema:Ljepota šume
Osnovna misao: Šuma je veliko bogatstvo koje treba cuvati
Vrsta pjesme: Lirska (pejzažna)
Vrsta stiha: slobodan
Stil: epiteti - suncanog,teške
usporedba - a stabla stoje cvrsto kao divovi

Dugo u noc, u zimsku bijelu noc

Tema: Pjesnikova majka u zimskoj noci

Osnovna misao: Ako majku napustimo, ljubav i cežnja za njom ostaju
Vrsta pjesme: Lirska (misaona)
Vrsta stiha: slobodan
Stil: epiteti - gluha, pusta, zimska, bijela
metafora - pazec da nebi zlato moje probudili

Moja sestra nosi u grad mlijeko

Tema:Pjesnikova sestra
Osnovna misao: Tko rano rani dvije srece grabi
Vrsta pjesme: Lirska (misaona)
Vrsta stiha: Slobodan stih
Stil: epiteti - ledene, sivi
personifikacija - ura na zidu tri puta zakašljala

Stope u snijegu

Tema:Šetnja sniježnim ulicama

Osnovna misao:Svatko ima svoje zadovoljstvo
Vrsta pjesme: Lirska (pejzažna)
Vrsta stiha: slobodan
Stil: epiteti - sitne, bjele, sniježnim

Rano sunce u šumi

Tema:Prve sunceve zrake u šumi

Osnovna misao: Proljece je lijepo godišnje doba
Vrsta pjesme: Lirska (pejzažna)
Vrsta stiha: slobodan stih
Stil: epiteti - zelene, bijeli, mali
usporedba - na kojoj se blista rosa kao suze