Neispričana božićna priča

Nekad davno,u vrijeme koje ne pamte ni najstariji ljudi na ovome svjetu,na dalekom Sjeveru
živio je starac koji nije imao obitelj već samo par sobova,stare saonice i trošnu kolibu u kojoj
je provodio duge polarne noći.Bio je toliko star da ni sam se nije sjećao svog imena,ali je
dobro poznavao patuljke koji su živjeli u obližnjoj šumi pokraj trošne kolibe.Ti isti patuljci s
kojima je znao provoditi hladne polarne noći,u šali su mu nadjenuli ime Djed Mraz,naime kad
bi nakon obilne večere koju je redovno gotivio sa svojim prijateljima patuljcima,oprao svoje
lice,a morao ga je prati hladnom vodom iz bunara pokraj kuće njegova duga bijela brada
redovito se smrzavala,pa je izgledom podsjećala na jutarnji mraz na prozorima.Tako su
patuljci malo pomalo prihvatili ga nazivati Djed Mraz.

U štaglju onkraj kolibe Djed je imao parkirane saonice koje su vukli njegovi sobovi Din i
Don.Din i Don po cjelu su godinu slobodno lutali u šumi koja je okruživala imanje Djeda
Mraza u potrazi za travnatim izdancima što bi povremeno izvirivali ispod gustog snijega.Kao
i svi šumski stvorovi tako i patuljci iz ove priče, imali su svog nebeskog zaštitnika dobru Vilu
sa sjevera koja je brinula za sigurnost patuljaka i životinja iz Sjeverne šume.Jedne noći sa
neba se spusti sjajna kugla obasjana polarnim svjetlom,upravo u dvorište Djeda Mraza.I dok
je Djed Mraz uživao u večeri i veselom čavrljanju sa svojim prijateljima patuljcima za stolom
pod prigušenim svjetlom kamina u kojem je tiho pucketala vatra što je naložiše zajedno
patuljci i Djed Mraz kako bi se ugrijali.Najednom usred mrkle polarne noći ružičasta svjetlost
obasja djedovu kućicu.Odjednom se na velikim hratsovim vratima začuje zvonjava mjedenog
zvona što je visjelo iznad vrata.Djed zajedno sa najstarijim patuljkom u nevjerici krene prema
vratima u čudu su se zapitali što li se to događa,tko je zvonio na vratima?U nevjerici otvoriše
vrata,a na pragu drvenih vrata stajala je dobra vila sa Sjevera,začuđeni patuljak i Djed Mraz
pozvaše vilu u trošnu kolibu.Sijeli su za stari hrastov stol,na stolu se se nalazile četiri
adventske svjeće koje su skoro dogorjele i svojim slabim svjetlom osvjetljavale kolibu,a
pokraj stola na ležaju ostali patuljci su zbunjeno gledali vilu koja je stigla kao nenadani
gost.Djed Mraz započne razgovor i tada ga vila prekine,Djede reče ona došla sam ovoga puta
potražiti pomoć vas i patuljaka,naime djeca u svjetu su tužna i nemaju nikakvu nagradu za
svoja dobra djela tijekom godine,roditelji nemogu svoj djeci kupovati poklone za predstojeće
novogodišnje blagdane,pa sam mislila da im zajedno pomognemo da dobiju zaslužene
poklone.Ali kako mi tu možemo pomoći ,naime ja nisam godinama vidio ljude a ni moji
prijatelji patuljci,reče Djed Mraz, a patuljci samo potvrdno klimnu glavama.Vila nastavi pa
reče dragi moji prijatelji znam da u djedovoj garaži postoje strojevi za pakiranje kojima je
nekad davno djed pakirao pokone za svoje poznanike i prijatelje,koji godinama nisu radili jer
se djed povukao tu na Sjever gdje nema nikoga svoga.Da tako je reče Djed ali mi nemamo
poklone,a sami ih teško možemo izraditi,nemamo ukrasnih traka,mašnica,kutija,igrački i
svega što za jedan poklon treba reče djed a patuljci samo potvrdiše nejgove rječi.Tad vila
čarobnim pokretom svojeg magičnog štapa pretvori stare cjepanice pokraj kamina u veliko
brdo igrački,sljedećim pokretom stvori na stolu razne slatkiše i veliku hrpu šarenih
paketa.Tada najstariji patuljak reče,mi ćemo pakirati poklone a Djed obzirom da je ljudskoga
roda neka razveze pokone do svake kuće na kugli zemaljskoj.I svi se žurno premjeste u
Djedovu garažu gdje su patuljci cjelu večer čistili i popravljali stare stojeve,a u rano jutro
strojevi su bili spremni za rad.Jedan dio patuljaka koji te večeri nisu bili u kolibi Djeda Mraza
izjutra su se pridružili ostatku patuljaka u garaži i zdušno pomagali u spremanju poklona.
Pauzu su imali za ručak pa su mudri patuljak i djed raspravljali kao bi mogli sve poklone baš
u jednoj noći odnjeti baš svakom djetetu na kugli zemaljskoj,tad su se dosjetili stare vreće
koju je Djed kao mladić dobio na poklon od svog ujaka koji je bio mađioničar.Naime ta vreća
je bila čarobna pa se unju moglo staviti sve što si zamislio i nikad se nije mogla prepuniti
stvarima koje bi u nju stavljao.I tako pokloni su završavali u Djedovoj staroj crvenoj platnenoj
vreći.Došlo je vrjeme večere pa su patuljci dozvali vilu da se uvjeri da su svi pokloni koje je
načinila spremni za isporuku djeci za koju su bili i manjenjeni.Vila se sa neba ponovo spustila
u sjajnoj kugli,no ovoga puta i vila je ponijela darove za Djeda Mraza i patuljke.

Eto dragi prijatelji došlo je vrjeme badnje noći,noći koja je čarobna.Bili ste dobri u svome
radu izato sam vas odlučila nagraditi ovim skromnim darovima,patuljci su se začudili kad su
otvarali poklone jer je vila pogodila tko je što poželio kao poklon.Najstariji patuljak dobio je
na poklon kapu mudrosti tako je sa njom postao još mudriji i pametniji.Tada je jedno lice u
kolibi bilo nenasmješeno lice Djeda Mraza,jer poklone koji su dobili patuljci bili su za
patuljke ali ne i za njega.Vila sa osmjehom na licu priupita Djede što si tužan a Djed
reče:Nisam tužan koliko sam zamišljen reče Djed,večeras trebam prehodati cjeli planet
Zemlju i dostaviti svakom djetetu poklon,neznam dali ću to moći ova noć je čarobna iako
traje kao i druge možda neću imati vremena isporučiti sve poklone,a ktome ovako star moraću
sve dimnjake obići pješice,nisam više u punoj snazi reče Djed.Tada vila zazove sobove Dina i
Dona te oni priđu Djedovoj kolibi te ih ona pospe čarobnim prahom od kojeg se oni podmlade
u dva mlada soba koji mogu i poletjeti urešena šarenim vrpcama,ularima i zvončićima.Djed i
patuljci u čudu su gledali što se događa ispred kolibe,zatim vila ode do starih saonica te ih
pokretom njenog čarobnog štapića pretvori u najljepše sanjke sjevera.Tada vila priđe Djedu
Mrazu te ga dotakne svojom rukom i na djedu se njegovo krzneno odijelo pretvori u
prekrasno poznato crveno odjelo od najfinijeg pliša,a kapu koju je dobio davno na poklon od
svoga oca u lijepu plišanu crvenu kapu sa bijelom čupavom kuglicom na vrhu.Djed se zahvali
na poklonima ali još je bio nesretnog lica,tad vila reče zanm Djede što te brine Vrjeme,ali ne
brini se ova je večer čarobna i za tebe vrjeme neće teći kao i za ostali ljudski rod te mu pruži
sat kojim je Djed mogao zaustaviti vrijeme,da bi stigao isporučiti sve poklone na
svjetu.Djedovo lice se ozarilo jer i on kao svaki djed na ovome svjetu najviše voli djecu,pa
mu je sad bilo posve jasno da će stići na vrijem odnijeti svakom djetetu poklon u njegov
dom.Vila pozdravi svih i vinu se put neba u sjajnoj kugli kako je i došla.Djed je uz pomoć
patuljak upregnuo sobove u sanjke,a na sanjke nabacio vreću prepunu poklona i vinuo se
prema zvjezdama raznoseći pokone djeci svjeta.

KRAJ

Vaš diving Team MEDUZA PULA

Autor teksta Dragan Opačić