„KONTAKTNA MREŽA I OPASNOSTI OD STRUJNOG UDARA UZ

PRUGU“

SAŽETAK: Polazeći od osnovnih pravila i načela za povećanje sigurnosti željezničkog

saobraćaja zasnovanih prevashodno na načelima odgovornosti i sigurnosti, te
mehanizmima za njihovu primjenu u cilju smanjenja ili spriječavanja nastanak
vanrednih događaja usljed djelovanja električnog napona, u radu su prezentovane
opasnosti koje prijete, dopuštenja i zabrane te način pružanja prve pomoći unesrećenim
licima. Konačni cilj ovog rada jeste: da se ukaže na problematiku sigurnosti željezničkog
saobraćaja sa aspekta opasnosti od strujnog udara koji prijeti uz prugu, da se na
ozbiljnost ove opasnosti upozna javnost i institucije koje se bave edukacijom, posebno
edukacijom djece.

Ključne riječi: kontaktna mreža, kontaktni provodnik, napon, opasnost.

UVOD

Električna energija vrlo brzo nakon otkrića našla je široku primjenu. Danas je gotovo
nemoguće zamisliti život bez električne energije. Svuda oko nas električna energija grije,
hladi, svijetli, pere, pokreće. Tek u trenutku kada struje nestane postanemo svjesni
njezine važnosti u našemu svakodnevnom životu.

I u saobraćaju se električna energija smatra najčišćim, najisplativijim i ekološki

najprihvatljivijim energentom. Danas vozovi voze po elektrificiranim prugama te su
dalekovodi, elektrovučne podstanice, a posebno kontaktna mreža sa svojim nosivim
konstrukcijama i električnim vodovima iznad pruge postali sastavni dio pejzaža.

No, uz sve svoje dobre strane, električna energija nosi i određene, možemo reći i velike
opasnosti. Stanice ljudskog organizma većim su dijelom građene od elektrolita, vodene
otopine koja provodi struju. Postane li ljudski organizam dio strujnoga kruga, kroz njega
će poteći struja o čijoj jačini ovise posljedice.

2
Prolazak struje kroz ljudski organizam naziva se strujni udar. Strujni udar izaziva
grčenje mišića, pa tako i srčanog mišića, koji zbog toga ne može obavljati svoju funkciju.
Osim grčenja mišića, strujni udar može izazvati i opekotine, kao i razaranje tkiva.
Željeznička pružna mreža u Bosni i Hercegovini duga je 1 033 km, a sastoji se od:
 880 km jednokolosiječnih i
 93 km dvokolosiječnih pruga.

Elektrificirano je 747 km željezničke pružne mreže, monofaznim sistemom naizmjenične

struje 25 kV, 50 Hz.
U željezničkom saobraćaju električna energija se, osim za vuču, koristi i za napajanje
raznih komunikacijskih i signalno-sigurnosnih sistema. Zbog toga se električni vodovi
nalaze posvuda, a ne samo na elektrificiranim prugama.

1. KONTAKTNA MREŽA

Kontaktna mreža (KM) jeste stabilno postrojenje električne vuče namijenjeno za

neprekidno i kvalitetno napajanje električnih vučnih vozila električnom energijom pri
svim brzinama i u svim vremenskim uslovima. Veza KM-a sa elektrovučnim
podstanicama se ostvaruje napojnim vodovima. KM služi za dovod električne energije iz
elektrovučne podstanice do električne lokomotive, a naziv je dobila po kontaktnom
vodiču ili kliznoj žici. U ranijem periodu taj se dovod vršio pomoću izolirane treće šine
montirane duž kolosijeka i to se zadržalo samo u podzemnim željeznica. Napon se u
kontaktnu mrežu pomoću napojnog voda dovodi preko rastavljača. Zaštitu KM-a od
prekostrujnih opterećenja vrše prekidači, a naponsku zaštitu odvodnici prenapona.
Vizuelno je vidljivo stanje rastavljača (uključeno napajanje ili isključeno napajanje), što
je važno zbog sigurnosnih razloga. Kontaktna mreža se drži mehanički napetom zbog
toga, jer kontakt vozila u vožnji uzrokuje oscilacije u kontaktnom vodiču. Te oscilacije
mogu prouzročiti loš kontakt, iskrenje i dovesti do trganja kontaktne mreže.Oprema
željezničke kontaktne mreže dijeli se prema osnovnoj ulozi u sistemu na:
 provodnike voznog voda (kontaktni vod, noseće uže, napojni vod, vodovi za
pojačanje i povratni vod);
 spojne elemente za međusobnu vezu kontaktnog provodnika i nosećeg užeta;
 dijelove za nošenje i poligoniranje;
 dijelovi za zatezanje i regulisanje naprezanja voznog voda;
 elementi za podužno i poprečno sekcionisanje


Slika 1. Dijelovi kontaktne mreže koji su pod naponom

3
1.1. Opšte osobine kontaktne mreže

Bez obzira na način izvođenja, kontaktne mreže treba da predstavljaju kvalitetnu cjelinu,
kako u električnom tako u mehaničkom smislu.

1.1.1. Električne karakteristike

Kontaktne mreže obezbjeđuju prenos struje potrebne lokomotivama. One treba da budu
sačinjene od žica ili užadi velike provodnosti, da ne bi došlo do znatnijih padova napona.
Ukupan presjek jednog voznog voda izračunava se prema odstojanju podstanica, obimu
saobraćaja, profilu pruge i dozvoljenim padovima napona. On se uglavnom izražava
odgovarajućim ukupnim presjekom bakra. Kod monofaznog sistema, ovaj ukupni
normalni presjek iznosi 150 mm. Ovaj presjek se uglavnom dobija spajanjem jednog ili
većeg broja nosećih užadi od bronze ili bakra i jednog ili dva kontaktna provodnika od
tvrdog bakra visoke provodnosti, obješenih o noseće uže pomoću vješaljki. Kod
monofaznog sistema prisustvo nosećeg užeta, koje je neophodno iz mehaničkih razloga,
ima za cilj da se smanji ukupna impedansa (odnosno padovi napona). Ako se prenos
električne energije mora vršiti bez pretjeranog pada napona, treba također da se vrši i
bez pretjeranog zagrijavanja provodnika. Uglavnom se smatra da vozni vodovi mogu
trajno da podnesu gustinu struje od 4 A/mm2 i povremeno preopterećenje od 50% (što
iznosi 6 A/mm2) za vrijeme od 3 minuta.

1.1.2. Mehaničke karakteristike

Kontaktne mreže treba da budu otporne prema svim normalnim silama kojima mogu
biti izložene održavajući povoljan koeficijenat sigurnosti. Proračuni sastavnih elemenata
se prema tome i vrše. Treba riješiti i jedan posebno važan problem, a to je problem
klizanja pantografa po kontaktnorn provodniku, koje treba da se vrši neprekidno i da ne
izaziva pretjeranu deforrnaciju kontaktne mreže. Pod pritiskorn pantografa, mreža se
podiže zavisno od svoje elastičnosti. Ova deformacija je znatnija između dvije tačke
vješanja. Pantograf se pokreće vertikalno, gore-dole, ponekad sa velikom amplitudom, te
je potrebno da elastičnost voznog voda bude što više izražena. Kada bi kontaktna mreža
blia ograničena samo na jedan kontaktni provodnik (prosto ili tramvajsko vješanje)
elastičnost bi onda, pošto je jednaka nuli u tačkama vješanja i velika u visini raspona,
bila podložna takvim promjenama da bi kretanje pri većoj brzini postalo nemoguće.
Zbog ovoga, ova vrsta opreme je namjenjena staničnirn kolosijecima na kojima je brzina
uvijek manja, te nikada nije usvojena na glavnim kolosijecima. Rješenje, uglavnom
usvojeno radi poboljšanja elastičnosti kontaktne mreže, sastoji se u vješanju kontaktnog
provodnika o noseće uže pomoću vješaljki promjenjive dužine. Na taj način, elastičnost u
tački vješanja, mada je uvijek manja od one u sredini raspona, ipak omogućava
saobraćaj pri većim brzinama, praktično do 120 km/h. Za brzine preko ove, treba
usvojiti dopunska rješenja.

4
1.2. Vozni vod

Vozni vod se sastoji od nosećeg užeta, vješaljki i dva kontaktna provodnika. Za sistem
napona 3 kV noseće uže sačinjeno je od 19 bakarnih provodnika prečnika 2,8 mm,
2
presjeka užeta 120 mm . Kontaktni provodnici od tvrdog elektrolitskog bakra imaju
2
presjek 100 mm . Vješaljke su od okrugle bakarne žice prečnika 5 mm. Za ostvarivanje
dobre električne veze između nosećeg užeta i kontaktnih provodnika koriste se, pored
vješaljki i užad koja se postavljaju na svakih 80 m. Vozni vod zategnut je u okviru
zateznog polja. Kontaktni provodnik održava se kod svakog stuba u jednom tačno
određenom položaju pomoću poligonatora. Rastojanje između nosećeg užeta i
kontaktnog provodnika kod tačke vješanja je sistemska visina.

Vozni vod sa „Y“ užetom: Pantograf djeluje silom pritiska na kontaktni provodnik i
izaziva njegovo izdizanje koje nije isto na cijeloj dužini raspona između dva stuba
(najveće je na sredini a najmanje u tačkama vješanja). Zbog ovoga se pri većim brzinama
pogoršava prihvatanje struje. Da bi se smanjila ta razlika postavlja se u tačkama vješanja
„Y“ uže.

1.3. Povratni vod

Povratnim vodom zatvara se strujno kolo za napajanje električnih vučnih vozila

električnom energijom. Sastoji se od povratnog voda elektrovučnih podstanica i
povratnog voda kontaktne mreže. Priključak povratnog voda podstanica na povratni vod
mreže izvodi se kablovski. Povratni vod kontaktne mreže može biti vazdušni i šinski.
Vazdušni ima određene prednosti u pogledu uticaja struje vuče na različite instalacije u
zemlji pa se zato primjenjuje na određenim dionicama elektrificiranih pruga. Šira
primjena vazdušnog povratnog voda ograničena je troškovima. Šinski povratni vod
sačinjavaju jedna ili obje šine kolosijeka, šinski prespoji i međušinski i međukolosiječni
prevezi. Ovo je najjednostavniji i najjeftiniji povratni vod. Povratni vod mora da ima što
manju otpornost. Električni kontakt između vučnih motora lokomotive i šina ostvaruje
se preko točka i posebnih veza sa kliznim kontaktom. Nedostaci šinskog povratnog voda
su stalno obezbjeđenje kontinuiteta voda i pojava lutajućih struja.

Lutajuće struje imaju štetno dejstvo na metalna postrojenja, instalacije i električne

vodove na koje naiđu. Razlikujemo 3 vrste:
 od bakarnih lamela sa priključcima na krajevima;
 od bakarnog užeta koji ima specijalne krajeve da bi se pričvrstilo na šinu;
 od bakarnog užeta koje se svojim krajevima zavaruje za dvije susjedne šine.

1.4. Elektrovučna podstanica

Elektrovučna podstanica (EVP) je postrojenje za transformaciju električne energije.

Elektrovučne podstanice raspoređene su duž elektrificiranih pruga. Napajaju se
električnom energijom iz elektroprivredne mreže preko napojnih dalekovoda. Napojni
dalekovod je visokonaponski nadzemni elektroenergetski vod koji sadrži sve dijelove za
nadzemno vođenje provodnika koji prenose električnu energiju. Visokonaponsko
razvodno postrojenje omogućava razvođenje električne energije iz elektroprivredne
mreže ka elektro podstanici.
5
Transformacija električne energije obuhvata pretvaranje trofaznog napona
elektroprivredne mreže u odgovarajući naponski sistem elektrificirane pruge. Kod svih
sistema napon se snižava pomoću transformatora. Elektrovučne podstanice napajaju
sisteme za napajanje vozila preko napojnih vodova. Zavisno od sistema električne vuče,
u EVP-u nalaze se odgovarajući pretvarači električne energije: transformatori, obrtni
pretvarači i statički pretvarači. Osnovna pretvaračka jedinica može biti samo
transformator ili kombinacija transformatora i pretvarača. Za određivanje broja
osnovnih pretvaračkih jedinica važe dva principa. Prvi je princip hladne rezerve gdje od
osnovnih jedinica obezbjeđuje potrebnu snagu za napajanje vozila, a jedna jedinica
isključivo je rezerva za slučaj neispravnosti. Potreba za većom snagom obezbjeđuje se iz
rezerve u instalisanoj snazi od osnovnih jedinica.

Drugi je princip tople rezerve gdje se nominalna snaga obezbjeđuje iz jedne osnovne
jedinice, a rezerva snage u slučaju preopterećenja od druge osnovne jedinice. Druga
osnovna jedinica služi i kao rezerva u slučaju neispravnosti prve. U elektrovučnim
podstanicama nalaze se zaštitni, rasklopni i mjerni aparati koji su povezani sa sistemom
za daljinsko upravljanje.

2. IZVORI OPASNOSTI

Primarna opasnost od strujnog udara potiče od prisustva napona u dijelovima kontaktne

mreže, koji su redovno pod naponom. Šine kolosijeka i provodnici povratnog voda
nalaze se pod naponom i kada je napon u kontaktnoj mreži isključen, ako se električna
vuča odvija s jedne ili obje strane dijela pruge čiji je vozni vod bez napona. Izvor
opasnosti mogu biti i noseće konstrukcije kontaktne mreže, kao i ostali metalni dijelovi
pored elektrificiranih pruga, zbog mogućnosti da i oni dođu pod napon.

Postojanje napona u kontaktnoj mreži može izazvati opasne napone u svim metalnim
dijelovima koji se nalaze duž pruge elektrificirane monofaznim sistemom 25 kV 50
Hz na udaljenosti manjoj od 65 m od kolosjeka (provodnici niskonaponske mreže,
žicovodi, cjevovodi, oluci, metalne ograde, i sl.). Zona opasnosti od kontaktne mreže je u
prečniku od 2(m) od kontaktnog voda. Svi metalni objekti ili njihovi elementi koji su
paralelni kontaktnoj mreži i nalaze se na rastojanju kraćem od 8 metara trebaju se
uzemljiti, jer bi u protivnom mogli postati izvori opasnosti od udara električne energije.

Pri radu, kretanju i bavljenju na području elektrificiranih kolosjeka može doći do

električnog udara u slučaju približavanja, indirektnog ili direktnog dodira sa prethodno
spomenutim dijelovima. Tom prilikom, zbog proticanja struje određene jačine, dolazi do
lakših ili težih povreda ljudskog organizma, fizičkih povreda od pada, a kao posljedica
može nastupiti i smrt.

U cilju blagovremenog obavještavanja osoblja, korisnika željezničkih usluga i ostalih lica

u blizini elektrificiranih kolosijeka, neophodno je da se u svakom službenom mjestu
vidno istakne stalno upozorenje o opasnostima i zabranjenim postupcima na
elektrificiranim prugama. Ono se ističe u službenim i javnim prostorijama (kancelarija
otpravnika vozova, skladište, čekaonica, peron, depo vučnih vozila, radne jedinice za
održavanje stabilnih postrojenja električne vuče, radne jedinice za postrojenja jake

6
struje, radne jedinice za pruge i pružna postrojenja, radne jedinice za SS i TK –
postrojenja, a u većim službenim mjestima i tamo gdje, prema lokalnim uslovima odredi
rukovodilac službenog mjesta).

2.1. Zabrane i dopuštenja

Dijelovi kontaktne mreže: vozni, napojni i obilazni vodovi, strujne veze, priključni
vodovi, rasklopni aparati, poprečna užad gipkih portala, svi elementi opreme za vješanje
od provodnika do izolatora, kao i svi izolatori, stalno su pod naponom.

Svaki direktni ili indirektni dodir sa nekim od takvih elemenata kontaktne mreže opasan
je po život, čak i kada je napon u njima isključen. Tek kada napon u tim dijelovima bude
isključen, i kada bude izvršeno njihovo uzemljenje i izjednačenje potencijala, smatra se
da više nisu pod naponom.

2.1.1. Zabrane

Kada su u pitanju zabrane vezane za održavanje i korištenje, kao i kretanje u

neposrednoj blizini kontaktne mreže možemo ih svrstati u sljedeće grupe:

1) Opšte zabrane,
2) Zabrane kod vučnih vozila i vozova u saobraćaju,
3) Zabrane kod radova u stanicama,
4) Zabrane kod radova na održavanju,
5) Zabrane koje mogu izazvati životnu opasnost.

Slika 2. Zabrana penjanja Slika 3. Zabrana penjanja

na nosive konstrukcije na vagone

7
Općenito, strogo zabranjene radnje i postpuci u svim uslovima stanja kontaktne mreže
odnose se na približavanje i bilo kakav kontakt neovlaštenih lica i lica bez opreme
kontaktnoj mreži.

Strogo zabranjene radnje u svim uslovima stanja kontaktne mreže obuhvataju radnje
koje direktno mogu ugroziti lica koja se nalaze u blizini, a to su:

 postavljanje i skidanje motki za uzemljenje, kao i dodirivanje njihovih provodnika

bez odgovarajuće zaštitne opreme,
 približavanje nosećim konstrukcijama kontaktne mreže,
 postavljanje i slaganje bilo kakvog materijala oko nosećih konstrukcija kontaktne
mreže,
 nošenje uspravnih predmeta, zastava, transparenata i sl.,
 izdizanje antenskih štapova na sredstvima veze ili vozilima,
 paljenje vatre u neposrednoj blizini nosećih konstrukcija ili drugih dijelova KM-a,
 skidanje i pomjeranje zaštitnih naprava koje upozoravaju na električne
instalacije,
 bacanje bilo kakvih predmeta na provodnike, dijelove ili noseće konstrukcije
kontaktne mreže.

Prije isključenja napona u KM-u, izvršenja uzemljenja i izjednačenja potencijala kod

radova na vučnim vozilima, odnosno kod vozova u saobraćaju ili pri bavljenju u
stanicama, zabranjen je dodir sa pantografom i drugim električnim napravama i
uređajima na elektrovučnim vozilima, penjanje na terete, putničke automobile, ostala
prevozna sredstva, oruđa, na teretnim kolima i bavljenje na njima kada se nalaze na
elektrificiranim kolosijecima. Ovo se, posebno, odnosi na osobe koje prate takve pošiljke
u ime korisnika prevoza, kao što su pratioci vojnih transporta, naročitih pošiljaka,
putničkih automobila, i sl.

Prije isključenja napona u KM-u, izvršenja uzemljenja i izjednačenja potencijala, kod

radova na vozilima u stanicama, zabranjen je utovar i istovar robe u otvorenim kolima,
spoljašnje ručno pranje putničkih kola pomoću mlaza vode na elektrificiranim prugama,
penjanje na terete, rad na građevinskim mašinama i dizalicama i sl.

Prije isključenja napona u KM-u, izvršenja uzemljenja i izjednačenja potencijala, kod

radova na održavanju stabilnih postrojenja električne vuče, SS i TK – postrojenja, pruge i
pružnih postrojenja, zabranjeno je dodirivanje provodnika golim rukama i alatima,
naginjanje van ograde na signalnim stubovima u blizini kontaktne mreže, geodetska
mjerenja dugačkim metalnim predmetima i sl.

2.1.2. Dopuštenja

Od propisanih postupaka, zaštitnih mjera i zabrana može se odstupiti u određenim

prilikama. Izuzetna dopuštenja za odstupanje od propisanih postupaka ili mjera i
utvrđenih zabrana mogu biti za spašavanje unesrećenog od električnog udara, kada se
nalazi u zoni opasnosti ili je ostao u dodiru sa provodnicima i drugim dijelovima preko
kojih je pretrpio električni udar, mogu se preduzeti sve hitne mjere za pažljivo
izvlačenje, pa je pored upotrebe motke za uzemljenje, bez provodnika na njoj, dopuštena

8
i upotreba drugih izolovanih sredstava, ali uvijek tako da spasilac time ne ugrozi sebe i
druge pomagače u spašavanju.

Izuzetna dopuštenja za odstupanje od propisanih postupaka ili mjera i utvrđenih

zabrana mogu biti za gašenje požara u početnoj fazi, gdje je dopuštena upotreba
sredstava za gašenje požara na električnim instalacijama iz svih pozicija i kada je okolno
postrojenje pod naponom, ali tako da ne dođe do ugrožavanja od visokog napona lica
koje gasi. Ukoliko se prilikom gašenja požara ne raspolaže sredstvima koja su
predviđena za gašenje požara kod električnih postrojenja, dozvoljeno je gašenje i vodom,
ali samo kada prethodno postoji potvrda ovlaštenog željezničkog radnika da je napon u
kontaktnoj mreži svih kolosjeka i u svim vodovima u neposrednoj blizini mjesta požara
pouzdano isključen.

Izuzetna dopuštenja za odstupanje od propisanih postupaka ili mjera i utvrđenih

zabrana mogu biti i za skoro sve ostale zabrane vezane za rad u stanicama, na
željezničkim vozilima, prelazima preko željezničke pruge i svim ostalim uslovima ali
samo uz izdata odobrenja nadležne željezničke službe i uz prisustvo stručnog i
osposobljenog željezničkog radnika.

2.2. Sredstva zaštite na radu

2.2.1. Sredstva lične zaštite za zaštitu glave

Iako je čovjek od svog postanka posvećivao izuzetnu pažnju zaštiti glave, zabrinjavajuća
je pojava kod radnika koji rade na kontaktnoj mreži da zaštiti glave ne posvećuju ni
izbliza onoliko pažnje, koliko bi trebali obzirom na opasnosti kojima su izloženi. O tome
svjedoče povrede, a i svakodnevni izgled radnika kada rade na kontaktnoj mreži. Za
zaštitu glave od mehaničkih i električnih uticaja propisan je zaštitni šljem za električare.

Izvori opasnosti kojima je izložena glava radnika na kontaktnoj mreži su od mehaničkih i

električnih uticaja. Zaštitni šljem treba da bude izdržljiv na deformacije i probijanja, da
može da ublaži udare i u dodiru sa dijelovima pod visokim naponom da ne dođe do
električnog proboja (da ima dovoljnu elastičnu otpornost) i da svojim oblikom spriječi
nastajanje strujne putanje.

Slika 4. Izgled zaštitnog šljema Slika 5. Izgled zaštitnih rukavica

9
Danas su radnici na kontaktnoj mreži zaduženi uglavnom sa zaštitnim šljemom
namjenjenom za zaštitu glave od mehaničkih uticaja i kao što je u uvodu naglašeno
veoma malo, a slobodno se može reći i nikako ih ne koriste. Zaštitni šljem za zaštitu
glave od mehaničkih i električnih uticaja izrađuje se od poliamida, polietilena, poliestera
ili fiberglasa. Izrađuje se u obliku kape koja čini tijelo šljema.

2.2.2. Sredstva lične zaštite za zaštitu ruku

Radnik koji radi na održavanju kontaktne mreže, nizom operacija koje obavlja izlaže
ruke opasnostima, povredama. Rukama ostvaruje dodir sa dijelovima kontaktne mreže
koji se nalaze na izvjesnom potencijalu ili mogu doći pod napon kao i obavlja razne
radne operacije. Znači, sredstva za zaštitu ruku radnika koji rade na kontaktnoj mreži
elekttificiranih pruga, svojom konstrukcijom moraju odgovarati i zadovoljiti kompleksne
zahtjeve.

Kožne i gumene rukavice, koje bi morali da nose radnici na kontaktnoj mreži treba u
pogledu materijala i kvaliteta kao i načina ispitivanja da zadovolje sve potrebne
standarde koji se nalažu pravilnicima.

2.2.3. Sredstva lične zaštite za zaštitu nogu

Radnici na kontaktnoj mreži su svakodnevno izloženi opasnostima od mehaničkih

uzročnika povrede nogu (hodanjem po tucaničkom zastoru, penjanje na vučno vozilo,
pad predmeta i alata na nogu) i dr., od električnog uticaja i slično.

Za zaštitu od strujnog udara koristi se zaština elektroizolaciona obuća, ali ne kao jedino
zaštitno sredstvo, već uz istovremenu primjenu ostalih zaštitnih mjera od električne
struje. Izrađuje se u obliku zaštitnih cipela za napon do 1000 V i u obliku zaštitnih
čizama za napon preko 1000 V.

Slika 6. Zaštitne čizme

Radnik na kontaktnoj mreži skoro sve radne operacije obavlja na visini i normalno je
očekivati, tim prije što postoje i zakonske obaveze, da radnici pri radu na visini koriste
zaštitno sredstvo, zaštitni opasač i ostala sredstva za ličnu zaštitu.

10
2.2.4. Motka za uzemljenje

Motka za uzemljenje može se sa sigurnošću smatrati zaštitnim sredstvom primarne

zaštite, pored ugrađene opreme u postrojenjima koja u tu svrhu služi i isključenog
napona u kontaktnim vodovima. Međutim, motka za uzemljenje, na elektrificiranim
prugama jeste i sredstvo sekundarne zaštite (lično zaštitno sredstvo) i nijedan radnik na
kontaktnoj mreži ne smije i pored preduzetih prethodnih mjera zaštite otpočeti sa
radom, ako nije prethodno pravilno upotrijebio i motku za uzemljenje, a ona se čuva u
radnom vozu.

Slika 7. Motka za uzemljenje

3. POSLJEDICE IZLAGANJA VISOKOM NAPONU PO LJUDSKI ORGANIZAM

Prolazak struje kroz ljudski organizam naziva se strujni udar. Strujni udar izaziva
grčenje mišića, pa tako i srčanog mišića, koji zbog toga ne može obavljati svoju funkciju.
Osim grčenja mišića, strujni udar može izazvati i opekotine, defibrilaciju kao i razaranje
tkiva.

Postoji jednosmjerna i naizmjenična struja, koje imaju različito dejstvo na žive

organizme. Jednosmjerna struja protiče kroz provodnik jednim smjerom od pozitivnog
ka negativnom polu i u principu je za ljudski organizam četiri puta manje opasna od
naizmjenične struje.

Štetno dejstvo struje na ljudski organizam zavisi od više faktora kao što su: napon,
jačina, učestalost, otpor tijela, dužina dejstva, mjesto i način uključenja tijela u strujno
kolo, stanje organizma, vanjski uslovi i dr. Smatra se da su za život najopasniji naponi
struje od 110-500V. Ta struja se naziva niskonaponska, a preko 500V visokonaponska
struja. Smrt koja nastupa od električnog šoka se naziva elektrokucija. Općenito, struje
koje se približavaju 100 mA su smrtonosne, ukoliko prolaze kroz osjetljive dijelove tijela.

Slika 8. Opasnost od strujnog udara

Posljedice strujnog udara ovise o jačini udara:
 0,5 mA , čovjek osjeti kao peckanje;
11
  5 mA, bol;
 10 mA, dolazi do grčenja mišića i otežanog disanja;
 100 mA, dolazi do grčenja srčanog mišića, što izaziva smrt.

Ukoliko su nastale ozljede od strane visokog napona, organizam se može naći u stanju
kome. Prevelika vanjska struja unutar živog organizma remeti rad nervnog sistema, te
izaziva grčenje mišića. Kod struje visokog napona povrede mogu nastati i kada se tijelo
nađe u blizini visokonaponskog provodnika kada između njih nastaje električni luk, a
naročito pri vlažnom vremenu. Pri padu visokonaponskog provodnika dalekovoda na
vlažnu zemlju čovek može stradati i na nekoliko koraka od provodnika.

Na mjestu ulaza struje u tijelo i na mjestu njenog izlaza iz tijela nastaju povrede, slične
povredama kod teških opekotina. Na tim mjestima izumire tkivo i javljaju se veliki gubici
kože i tkiva u obliku ljevka. Osim opekotina struja djeluje i elektrolitički, tj. električnim
putem rastvara ćelije i tkiva.

Udar izaziva prekid disanja, gubitak svijesti, prestanak rada srca, zatim opekotine na
mjestu kontakta sa izvorom električne struje, toničko-kloničke grčeve i smrt. Električni
udar ponekad odbaci povređenog te ovaj usljed pada zadobija i druge povrede. Struja
visokog napona prouzrokuje izgoretine i ugljenisanje.

Kroz tijelo struja ide u pravcu manjeg otpora, tako da pravac prolaska struje kroz tijelo
nije pravolinijski. Struja ide u pavcu vlažnosti površine tijela, zato što joj vlažne površine
daju manji otpor.

Osim lokalnih povreda od električne struje, postoje i opšti štetni uticaji djelovanja struje.
U momentu električnog udara nastupa odmah gubitak svijesti, koja često traje kratko
vrijeme i za sobom ostavlja kraće ili duže pojave oduzetosti ili grčeva. Duže vrijeme
izloženosti naponu, za posljedice ima i duševne poremećaje, kao što su strah, nesanica i
jaka nervoza. Pri jačem djelovanju struje dolazi do sitnih krvarenja u mozgu, sa stalnim
štetnim posljedicama od povrede mozga, pa i do momentalne smrti.

Nivo opasnosti u blizini željezničkih visokonaponskih postrojenja postaje hiljadu puta

veći nego kod kućanskih aparata. Željeznički radnici koji rade na održavanju kontaktne
mreže i signalno-sigurnosnih uređaja, ali i svi ostali koji su uključeni u proces
organizacije saobraćaja, prolaze zahtjevnu obuku kako bi bez opasnosti za vlastiti život
mogli obavljati svoj posao. Za zaštitu od neželjenog strujnog udara koriste se
odgovarajuće mjere opreza i zaštite od strujnog udara.

3.1. Karakterističan primjer

Stradanja od električne energije su se uglavnom dešavala zbog neovlaštenog penjanja na

vagone, nošenje ribarskog štapa duž pruge, približavanja različitih predmeta opasnoj
zoni od uticaja napona, kao i usljed krađa kontaktnog provodnika.

12
Karakterističan primjer približavanja predmeta opasnoj zoni, usljed nepravilnog
rukovanja pokretnom mehanizacijom, jeste smrtno stradanje dvojice radnika koji su
radili na rekonstrukciji željezničke pruge.

Na sporednom kolosijeku željezničke stanice Raštani, kod Mostara 2010 godine, na

izvođenju radova na rekonstrukciji pružne dionice Konjic-Ploče, dvojica radnika su
pomagala utovar cisterne sa vodom na vagon. Prilikom utovara radnici su pridržavali
teret na gornjem dijelu dizalice, koja je ostvarila kontakt sa kontaktnim provodnikom
koji je bio pod naponom, usljed čega je došlo do strujnog udara, od kojeg su radnici
podlegli na licu mjesta.

Do ovog nesretnog događaja ne bi došlo da su poštovana navedena pravila i procedure

za rad u blizini kontaktnog provodnika.

Slika 9. Mjesto nesreće

4. PRUŽANJE PRVE POMOĆI

Prvi korak pružanja pomoći jeste da se osoba koja je pretrpjela izlaganje naponu odvoji
od dijelova pod naponom sa kojima je u dodiru, pri čemu neophodno treba voditi računa
da osoba koja pokušava pružiti pomoć i sama ne bude žrtva udara napona. Istovremeno
treba na najbrži način zatražiti, odnosno izvršiti isključenje napona u dijelu kontaktne
mreže sa kojim je unesrećeni u dodiru.

Odmah zatim ili u isto vrijeme sa prethodno naznačenim postupcima treba hitno pozvati
ljekara obavestivši ga da se radi o udaru strujom visokog napona.

Odvajanje unesrećenog od dijelova pod naponom može se bezbjedno po spasioca izvršiti

pomoću motke za uzemljenje. U tom slučaju sa motkom ne smije da bude povezan
nikakav provodnik, a spasilac smije da je drži samo za njen donji dio. Zavisno od toga
kakav je položaj unesrećnog i dijela pod naponom sa kojim je on u vezi, spasilac treba da
odluči, da li će motkom da uklanja dio pod naponom od unesrećenog ili će unesrećenog
odvojiti od dijela pod naponom.

Ako odluči da motkom odvaja dio pod naponom od unesrećenog, mora da pazi da
pomjeranjem tog dijela ne prouzrokuje njegovo kretanje u svom pravcu (oplitanje žice i

13
slično), pa je preporučljivo, ukoliko je u pitanju tanji dio, da ga prethodno motkom
stegne i to što bliže njegovom kraju (Slika 10.).

Slika 10. Odvajanje dijela pod naponom od unesrećenog

Ukoliko utvrdi da je povoljnije odvajanje unesrećenog od dijela pod naponom, treba

najprije rukom da stegne glavu motke u njenom krajnjem položaju, kako se kuka kasnije
ne bi okretala, a zatim da njom zahvati bilo koji dio odjeće unesrećenog (rever,
naramenice, kajiš i slično) i odvuče ga od dijela pod naponom na bezbjedno rastojanje
(Slika 11.)

Slika 11. Odvajanje unesrećenog od dijela pod naponom

Sa motkom za uzemljenje ne smije biti povezan nikakav provodnik. Spasilac mora na

nogama da ima zaštitne gumene čizme, koje će ga štititi od napona koraka koji se može
pojaviti u području gdje je dio pod naponom u dodiru sa zemljištem. Rastojanje između
unesrećenog i dijela pod naponom poslije odvajanja mora da iznosi najmanje 5 metara.

Vrijednosti napona koraka mogu biti više od dozvoljenih, jer će spasilac morati da pređe
granicu od bezbjednih 15 m i približiti se na rastojanje koje nalaže dužina motke.
Ukoliko spasilac nema mogućnosti da primjeni zaštitne gumene čizme, mora se starati
da izbjegne opasne napone koraka tako što će se u području bližem od bezbjednih 15
metara od dijela pod naponom koji je u dodiru sa zemljištem kretati na način koji neće
omogućiti pojavu velikih razlika u potencijalu između dvije njegove noge. Ako je odlučio
da motkom zahvati dio koji je pod naponom i odvoji ga od unesrećenog, to mora da
uradi tako da odvajanje bude pouzdano i da dio pod naponom u novom položaju, u
kojem treba da bude odvojen i od zemljišta, nema mogućnosti da se vrati.

Pošto je unesrećeni odvojen od dijelova pod naponom, pristupa se pružanju prve

pomoći. Ustaljeno je mišljenje da se kao prvi zahvat primenjuje pružanje vještačkog
disanja. To nije nekorisno, ali je u svakom slučaju nedovoljno jer smrtnu opasnost

14
predstavlja prekid cirkulacije krvi usljed srčanog zastoja, a zastoj u radu srca ne može se
otkloniti samo primjenom vještačkog disanja.

Reanimaciji (oživljavanju) unesrećenog se mora pristupiti odmah poslije njegovog

odvajanja od dijela pod naponom, čim bude postignuto dovoljno zaštitno rastojanje.

Postupak reaminacije treba da bude sljedeći:

1. spustiti unesrećenog na ravnu i tvrdu podlogu, tako da mu glava bude nešto niža
od ostalih dijelova tijela; istovremeno treba brzim pregledom ustanoviti da nije
kod unesrećenog došlo do krvarenja zbog eventualnog pada i mehaničke
povrede;
2. odmah otpočeti snažnim (snaga treba da bude srazmjerna fizičkoj konstrukciji
unesrećenog) lupanjem zatvorenom pesnicom po predsrčanom predjelu
neposredno uz ljevu ivicu grudne kosti;
3. započeti vještačko disanje metodom „usta na usta“;
4. odmah preduzeti najhitnije mjere za dolazak ljekara i eventualni prevoz
unesrećenog do mjesta gdje se predviđa dolazak ljekarske pomoći (samo u
slučaju nepristupačnosti mjesta nesreće).

Sve ovo mora da se preduzme što je moguće prije jer je svaki sekund bitan. Svako
„ispitivanje“ i „posmatranje“, osluškivanje srca, mjerenje pritiska i opipavanje pulsa je u
stvari obično gubljenje vremena. Svi ovi pregledi rade se u toku pružanja pomoći.
Gubitak vremena je i davanje raznih injekcija, čak i intrakardijalno (direktno u srce), ako
se istovremeno ne obavlja masaža srca i vještačko disanje. Sa masažom srca otpočinje se
ako se puls, na opisane udare predsrčanog predjela ni poslje 30 sekundi od početka
udara ne može opipati.

Vanjska masaža srca sastoji se u ritmičnom pritiskanju donje ivice grudne kosti i vrha
srca unutrašnjim stranama oba dlana, brzinom od oko 60 puta u minuti. Opisanim
ritmičnim pritiscima komprimuje se srce, koje se nalazi između dva tvrda organa (kičme
i grudne kosti) i postiže se vještačko skupljanje srca, koji dobrim dijelom može da
obezbjedi privremenu cirkulaciju krvi (Slika 12.).

Slika 12. Vanjska masaža srca Slika 13. Metoda „usta na usta“

Istovremeno sa vanjskom masažom srca sprovodi se i vještačko disanje metodom „usta

na usta“. Kod primjene metode „usta na usta“ bez maske, nos se zapuši i na četiri
15
kompresije grudne kosti i srca, jednom se duboko iz usta spasioca ubaci ranije udahnuti
vazduh u usta unesrećenog. Prije toga je potrebno iz usta unesrećenog izvaditi
eventualne dijelove hrane i zubne proteze, kako prilikom uduvavanja vazduha ovi
dijelovi ne bi izazivali gušenje unesrećenog (Slika 13.).

Ako se masaža srca i vještačko disanje pravilno primjenjuju, unesrećeni će dobiti

približno normalnu boju, ranije proširene zjenice će se suziti i puls će se jasno osjećati.
Sa vještačkim disanjem i vanjskom masažom srca ne smije se prestati sve do dolaska
ljekara, odnosno do utvrđivanja sigurnih znakova da je kod unesrećenog puls normalan,
disanje normalno i zjenice sužene. Ukoliko je zbog terenskih ili drugih razloga povoljnije
da se unesrećeni transportuje u susret ljekaru, mora se strogo voditi računa da
unesrećeni bude u ležećem položaju (na nosilima) sa glavom nešto nižom od tijela i da se
ni za trenutak ne prekida vanjska masaža srca i davanje vještačkog disanja.

Da ne bi došlo do kasnijih nepopravljivih oštećenja organizma zbog električnog udara

(otkazivanje bubrega zbog poremećene acidobazne ravnoteže), potrebno je poslije
utvrđivanja znakova da su puls i disanje normalizovani, unesrećenome što prije dati da
popije što više rastvora sode bikarbone u vodi (najmanje 1 kesica od 20 grama).

ZAKLJUČAK

Na željezničkoj mreži pruga u BiH primjenjen je sitem elektrifikacije od 25 kV i 50 Hz.

Zona opasnosti od kontaktne mreže je u prečniku od 2 (m) od kontaktnog voda. Svi
metalni objekti ili njihovi elementi koji su paralelni kontaktnoj mreži i nalaze se na
rastojanju kraćem od 8 metara trebaju se uzemljiti, jer bi u protivnom mogli postati
izvori opasnosti od udara električne energije. Osim smrti posljedica strujnog udara
može biti i teška povreda koja sa sobom nosi godine teških bolova, trajni invaliditet ili
teške promjene u izgledu. Da bi se spriječila stradavanja, posebno djece, mora se
upozoriti da je strogo zabranjeno hodati po kolosijeku ili po stazama uz njih. Naročito je
opasno i strogo zabranjeno penjati se na vagone jer su električni vodovi iznad vagona
pod naponom od 25 kV. Svi koji moraju ići uz prugu trebaju se kretati obilježenim
pješačkim stazama. Savremeno spašavanje unesrećenih od električne struje usko je
vezano sa primjenom priručnih aparata za vještačko disanje i vanjsku masažu srca, pa bi
za željezničke operatere u Bosni i Hercegovini bio veliki napredak kada bar svako vozilo
za održavanje kontaktne mreže bilo opremljeno takvim sredstvom.

16