Željeznička postrojenja i uređaji

ŽELjEZNIČKE PRUGE I PRUŽNA POSTROJENjA

Pod željezničkom prugom podrazumjeva se funkcionalna cijelina koju čine: donji i gornji stroj
pruge, objekti, telekomunikaciona, elektrovučna, elektoenergetska, signalno-sigurnosna i ostala
postrojenja i uređaji na pruzi, oprema pruge, pružni pojas sa obje strane pruge i vazdušni prostor
iznad pruge (12 -14 m), računajući iznad gornje ivice šine.

Prema namJeni, obimu saobraćaja, ili značaju koji imaju za unutrašnji i međunarodni saobraćaj
pruge mogu biti magistralne i ostale. Magistralne pruge sačinjavaju međunarodne magistralne
pravce obuhvaćene Evropskim sporazumom o najvažnijim međunarodnim željezničkim
prugama.

Magistralne pruge se dijele na glavne i pomoćne.

Magistralne glavne pruge sačinjavaju glavne magistralne pravce na kojima se obavlja veoma
obiman međunarodni prevoz, odnosno za koje se predviđa da će u bliskoj budućnosti obavljati
veoma obiman prevoz.

Magistralne pomoćne pruge sačinjavaju pomoćne magistralne pravce koji dopunjavaju mrežu
glavnih magistralnih pravaca i na kojima će se tek u daljoj budućnosti obavljati veoma obiman
prevoz.

Magistralne pruge se obilježavaju sa:

 M - G magistralna glavna pruga,
 M - R magistralna pomoćna pruga.

Ako pruga ili dio pruge ulazi u sastav glavnog i pomoćnog magistralnog pravca. nosi oznaku
više klase pruge (M - G). Ostale pruge na mreži ŽFBH dijele se na:
 pruge I reda i
 pruge II reda.

Ostale pruge I reda sačinjavaju međunarodne magistralne pravce koji nisu obuhvaćeni
Evropskim sporazumom, pruge koje povezuju važnije privredne centre i područja u
unutrašnjem saobraćaju, kao i pruge na kojima se obavlja međunarodni saobraćaj.

Ostale pruge koje nisu ušle u sastav ostalih pruga I reda klasifikuju se kao sporedne pruge II
reda. Ostale pruge se obilježavaju sa:
 - I - ostale pruge I reda,
 - II - ostale pruge (sporedne) II reda.

Prema obaveznim međunarodnim propisima, svaka željeznica dužna je da kategoriše pruge

prema tehničkom stanju pruga i propisanom voznom parku koji može saobraćati na dotičnoj
pruzi.

Kada se kategorišu pruge prema dozvoljenoj masi vozila, uzimaju se u obzir: otvorena pruga,
glavni prolazni kolosijek sa skretnicama na njemu i glavni kolosijeci u stanicama.
Kategorije pruge određene su za osovinske mase vozila R (t) i mase po dužnom metru vozila
(t/m).
Sve pruge svrstavaju se u jednu od kategorija:
A’, A”, A, BI, B2, C2, SZ, C4, D2, D3, D4.

Najveća dopuštena masa za pojedine kategorije pruga data je na slici 8.

Sve što je do sada rečeno odnosi se na pruge normalnog kolosijeka. Međutim, prema širini
kolosijeka pruge mogu biti: normalnog, uzanog i širokog kolosijeka.

Normalnog kolosijeka su one pruge čija je širina 1435 mm, i koje imaju skoro sve zemlje
Evrope; Uzanog kolosijeka su one pruge čija je širina ispod 1435 mm; Širokog kolosij eka su
one pruge čija je širina iznad 1435 mm.

Pruge normalnog kolosijeka karakteristične su po tome što je njihova širina tačno 1435 mm.
Pruge uzanog kolosijeka imaju različite širine i one su od 600 do 1.060 mm, i koriste se
uglavnom u industrijske svrhe.

Pruge širokog kolosijeka takođe imaju različite širine koje su iznad 1435 mm. U svijetu
razlikuje se nekoliko vrsta širokog kolosijeka, i to: u Rusiji 1524 mm, u Španiji 1674 mm i u
Indiji 1670 mm.

Pruge prema broju kolosijeka dijele se na:

 jednokolosiječne, to su one pruge koje imaju samo jedan kolosijek no kome vozovi
saobraćaju u oba smjera (sl. 9) i
 dvokolosiječne, to su one pruge koje imaju dva kolosijeka od kojih je svaki određen za
saobraćaj vozova u određenom smjeru (sl. 10).

Pored jednokolosiječnih i dvokolosiječnih pruga postoje i paralelne pruge. To su one pruge na

kojima se saobraćaj vozova odvija nezavisno, a koje su jednim dijelom izgrađene paralelno
jedna pored druge (sl. 11).
Ukoliko vozovi na dvokolosiječnoj pruzi saobraćaju po kolosijeku koji je unapred utvrđen za
taj smjer, onda se kaže da voz saobraća no pravilnom kolosijeku.

Ukoliko voz na dvokolosiječnoj pruzi saobraća po kolosijeku, koji nije određen za njegov
smjer, takvo kretanje naziva se saobraćaj voza no nepravilnom kolosijeku (sl. 12).

Slika 9. Jednokolosiječna pruga

Slika 10. Dvokolosiječna pruga

Slika 11. Paralelne pruge

Slika 12. Vožnja po nepravilnom kolosijeku dvokolosiječne pruge

Za svaku prugu određuju se početna i krajnja tačka. Početna tačka je ona od koje počinje pruga,
a krajnja je ona u kojoj se završava pruga. Na ŽFBH početne i krajnje tačke pruga propisane su
Uputstvom o tehničkim normama i podacima za izradu i izvršenje reda vožnje (UP-52).

Svaka pruga ima svoju desnu i lijevu stranu, koje se određuju u smjeru vožnje od početne tačke
pruge prema krajnjoj tački pruge. Isto tako određuju se desna i lijeva strana kolosijeka u odnosu
na smjer vožnje voza.

Kod dvokolosiječne pruge desnim se naziva onaj kolosijek koji se nalazi na desnoj strani pruge
u smjeru vožnje od početne tačke prema krajnjoj tački, a lijevim onaj kolosijek koji se nalazi
na lijevoj strani pruge.
U okviru pruge razlikuju se otvorena pruga i stanično područje. Otvorena pruga je dio pruge
između dvije susjedne stanice. Granicu između otvorene pruge i staničnog područja čine ulazni
signali, a gdje ovih nema ulazne skretnice (sl. 13,14 i 15).

Pružni kolosijek je kolosijek od prve ulazne skretnice do prve ulazne skretnice između dvije
susjedne stanice (sl. 16).

Stanični dio pružnog kolosijeka je dio ovog kolosijeka na području stanice između prve ulazne
skretnice i ulaznog signala (sl. 17).

otvorena pruga

Slika 13. Otvorena pruga

otvorena pruga

Slika 14. Otvorena pruga

stanično područje

Slika 15. Stanično područje

pružni kolosijek

Slika 16. Pružni kolosijek

 dio pružnog kolosijeka u staničnom
području

Slika 17. Stanično područje

Stanice i ostala službena mjesta opremljena su potrebnim kolosijecima koji se nazivaju stanični
kolosijeci. Dužina staničnih kolosijeka može biti prikazana kao: ukupna, stvarna ili korisna.

Ukupna dužina staničnog kolosijeka (građevinska dužina) predstavlja odstojanje mjereno po

osi kolosijeka od spoja ispred vrha jezička ulazne skretnice do spoja ispred jezička izlazne
skretnice.

Stvarna dužina staničnog kolosijeka je dužina kolosijeka između krajnjih sastava odvojnih
skretnica, odnosno od kraja odvojne skretnice do kraja odvojnog slijepog kolosijeka.

Korisna dužina je dio kolosijeka na kome se mogu nalaziti voz, odnosno vozila, s tim da se ne
ometa vožnja po susjednom kolosijeku.

Korisna dužina kolosijeka je u zavisnosti od toga da li je stanica sa skretničkim osiguranjem ili

bez njega, od vrste osiguranja, da li je kolosijek prolazan ili slijepi. Saglasno tome, kao početna
ili krajnja tačka korisne dužine staničnog kolosijeka može biti: ulazni i izlazni međik, ulazni
međik i izlazni signal, kraj ulazne izolovane šine i izlazni signal, kraj izolacije skretnice i izlazni
signal.

Kolosijeci namjenjeni za prijem i otpemu vozova nazivaju se glavni kolosijeci. Glavni kolosijek
koji čine direktno produženje otvorene pruge naziva se glavni prolazni kolosijek (sl. 18).

Glavni prolazni kolosijek na koje vozovi zbog njegove konstrukcije ulaze u pravac, a izlaze u
skretanje, odnosno ulaze u skretanje a izlaze u pravac naziva se nepravilni glavni prolazni
kolosijek (sl. 19).
 Slika 18. Glavni prolazni kolosijek

Slika 19. Nepravilni glavni prolazni kolosijek

Kolosijeci namjenjeni za utovar i istovar kola, za sastavljanje i rastavljanje vozova, za smještaj

kola za opravku, dezinfekciju itd, nazivaju se sporedni kolosijeci.

Više kolosijeka iste namjene sačinjavaju grupu kolosijeka-kolosiječni park (npr. grupa
prijemno-otpremnih kolosijeka, grupa ranžirnih kolosijeka, grupa istovarno-utovarnih
kolosijeka itd.).

Kolosijeci vezani sa susjednim kolosijecima samo sa jedne strane nazivaju se slijepi kolosijeci.
Na kraju slepog kolosijeka obično se izgrađuje grudobran.

Kolosijek koji povezuje više kolosijeka naziva se matični kolosijek ili matičnjak, a kolosijek
koji služi za izvlačenje vozova radi razmještanja na druge kolosijeke naziva se izvlakač, ili
izvlačnjak (sl. 20).

Koloseci koji se priključuju u stanicama ili na otvorenoj pruzi, a služe za dopremanje i

otpremanje robe za nosioca prava njihovog korištenja, nazivaju se industrijski kolosijeci (sl.
21).

U stanicama svi kolosijeci obilježavaju se arapskim brojevima, pri čemu se prvi kolosijek pred
staničnom zgradom obilježava brojem jedan, a ostali narednim brojevima dva, tri, četiri itd (sl.
22).

Razlikuju se stvarna i korisna dužina svih kolosijeka. Stvarna dužina kolosijeka je dužina
mjerena od skretnice na jednoj, do skretnice na drugoj strani kolosijeka.

Korisna dužina kolosijeka je dužina mjerena od međika na jednoj do međika na drugoj strani
kolosijeka. Korisna dužina kolosijeka se izražava u metrima, što omogućava da se za svaki
kolosijek može da zna koliki se broj kola može na njega smjestiti.
Slika 20. 1) matični kolosijek; 2) izvlačnjak

Slika 21. Industrijski kolosijek

Slika 22. Obilježavanje kolosijeka u stanici