GRADNJA PROIZVODNOG SUSTAVA

Postoje tri osnovna načina gradnje industrijskih kompleksa:

- kompaktan
- nekompaktan
- kombiniran.

Kompaktnim načinom gradnje ujedinjuju se sve zone u jednu cjelinu, u jednoj

zgradi i pod jednim krovom.

Zonom se naziva površina koja ima određena obilježja koja tu površinu čine
različitom od susjednih zona, naprimjer:
- proizvodna
- skladišna
- prometna
- energetska
- zaštitna, i
- zona zajedničkih službi.
Kompaktnim načinom gradnje postižu se ove prednosti:
- kraći transportni putovi
- unutrašnji transport odvija se isključivo unutar objekta dok je prometna zona
(ceste, željeznički kolosijeci) povezana samo sa skladišnom zonom
- kraće energetske instalacije i manje gubitaka energije
- bolje upravljanje i preglednost procesa, jer se odvajanje zona izvodi lakim
(ostakljenim) pregradnim zidovima (Iznimka su zone ili njihovi dijelovi koji su opasni za
okolicu − požar, štetne emanacije, buka, pa se pregrađuju punim zaštitnim zidovima.)
- povoljniji odnos korisne prema transportnoj površini
- manja izgrađena površina
- manja površina zemljišta
- niži investicijski troškovi i troškovi održavanja te troškovi grijanja i klimatizacije
- intenzivnije i ravnomjernije osvjetljenje dnevnim svjetlom uvedenim preko
krovnih svjetlarnika.

Proizvodni procesi koji zahtijevaju potpunu klimatizaciju (tekstilna, farmaceutska

industrija) moraju se izvesti kompaktnim načinom gradnje.

2
Nedostatak je kompaktnog načina gradnje otežano širenje proizvodnog
sustava. No, bez obzira na to, kompaktni način gradnje ponajviše odgovara
realizaciji idealnoga plana, pa se primjenjuje kad god je to moguće.

3
4
Honda, Swindon, GB

5
Map of the facilities at the Tesla Factory in Fremont,
California

Tesla napušta Silicijsku dolinu i seli u Teksas

11.12.2020. |15:09 >15:11
6
Nekompaktan način gradnje nastaje kada se zone ili njihovi dijelovi izdvajaju u
posebne objekte.

Izdvajanjem zona u posebne objekte sprečavaju se nepoželjni međusobni

utjecaji.

Taj način gradnje karakterističan je za tešku strojogradnju, metalurgiju i kemijsku

industriju.

Radi zaštite tokova materijala i ljudi od štetnih utjecaja atmosfere, objekti se

povezuju zatvorenim hodnicima gdje je to moguće.

Značajna prednost nekompaktnog načina gradnje je lako izvođenje proširenja

dodavanjem novih modula (jediničnih polja) zgradama bez ometanja proizvodnje.

Nedostaci su brojni (prednosti kompaktnog načina gradnje), a najznačajniji su

među njima:
- potrebne veće površine zemljišta zbog razmaka između objekata
- dulji transportni putovi
- otežano upravljanje i kontrola.
7
Ako se dnevno svjetlo uvodi bilateralno, razmaci između objekata postavljenih
paralelno po duljini, određeni su: zahtijevanom intenzivnošću osvjetljenja, upadnim
kutom svjetlosti i visinom većeg objekta.

Praksa je pokazala da je najpovoljniji razmak 20 m, jer se uz dobro osvjetljenje

osigurava i zaštitni protupožarni pojas.

H
27°

d
 1 porta
2 upravna zgrada
3 izrada fotopapira
4 izrada fotoploča
5 izrada filmova
6 proizvodnja fotokemikalija
7 skladište
8 proizvodnja fotoaparata!
9 pomoćni prostori
10 energana

Primjer nekompaktnog načina gradnje

(projekt Fotokemike – Zagreb) 9
Kombiniranim načinom gradnje nastoje se iskoristiti prednosti i umanjiti nedostaci
prethodnih načina gradnje. To se obično postiže kompaktnim načinom gradnje
proizvodne i skladišne zone, izdvajajući jedino njihove ometajuće ili potencijalno
opasne dijelove. Ostale zone izvode se nekompaktnim načinom gradnje.

1 porta
2 upravna zgrada
3 proizvodnja
4 garaže i održavanje
5 skladište opasnog materijala
6 skladište sirovina i gotove robe
7 glavni pravci proširenja

10
 INDUSTRIJSKE ZGRADE

Industrijske se zgrade razvrstavaju prema namjeni na:

- jednonamjenske zgrade prilagođene oblikom i dimenzijama specifičnoj

proizvodnoj opremi za relativno nepromjenjive proizvodne procese (energane,
mlinovi, pivovare, kemijska industrija i slično)

- višenamjenske zgrade (fleksibilne zgrade) prilagođene dimenzijama i oblikom

predvidljivim zahtjevima određene skupine proizvoda, omogućujući slijedno ili
usporedno izvođenje različitih proizvodnih procesa.

MEGA, Zagreb TDR, Split Manufaktura, Lođ

11
http://www.sbp.de/en/project/production-hall-skoda/

http://www.sbp.de/en/project/festo-logistics-and-fabrication-building-check-engineering/

http://www.sbp.de/en/project/rhine-main-printing-center/

http://www.sbp.de/en/project/b-braun-melsungen-extension-of-fabrication-building/

http://www.sbp.de/en/project/administration-and-production-building-solon-ag-check-
engineering/

12
Višenamjenske industrijske zgrade obično se grade po modularnom načelu.

Modul je najmanja funkcionalna i konstrukcijska prostorna jedinica zgrade,

ograničena nasuprotno ležećim horizontalnim površinama i nosećim stupovima
konstrukcije.

Oblik zgrade dobiva se kombiniranjem jednakih ili različitih modula.

Kombinacija jednakih modula primjenjuje se kod procesa koji imaju iste zahtjeve
na oblikovanje prostora.

13
Dimenzije modula određuju se na osnovi gabarita opreme odnosno namještaja
uključivši potrebne funkcionalne površine (uredsko radno mjesto, transportni put,
strojno radno mjesto).

Veći osni razmak nosećih stupova u oba smjera olakšava postavljanje strojeva i
uređaja, omogućuje bolju preglednost i veću fleksibilnost promjenama, ali
uzrokuje i veće investicijske troškove.

Većom visinom postiže se veća fleksibilnost promjenama i kvalitetniji enterijer

prostora, ali također uz veće investicijske troškove i troškove eksploatacije
zgrada (troškovi klimatizacije − grijanja i hlađenja, te osvjetljavanja prostora).

Zbog toga se osnovni parametri zgrade (proizvodne hale, dvorane) − korak,

raspon i visina, moraju pažljivo odrediti.

14
modul = korak x raspon x visina
duljina zgrade = f(korak)
širina zgrade = f(raspon, brodovi tj. lađe)

Saint Etienne u Bourgesu

Najpovoljniji odnos duljine (dPD, m) i širine (šPD, m) proizvodne dvorane,

definiran je iskustvenim izrazom:

dPD = 2 šPD.
15
16
Višenamjenske industrijske zgrade mogu se razvrstati prema broju katova na
jednokatne i višekatne.

Jednokatne se zgrade dijele na niske hale i visoke hale.

Niske su hale zgrade:

- gotovo neograničene podne površine (do nekoliko stotina tisuća m2)
- relativno male visine, najviše do 6 m
- s dimenzijama koraka od 6 do 12 m, i
- rasponom od 12 do 18 m.

Izvode se bez dizalice ili sa dizalicom nosivosti do 50 kN.

Niske hale rabe se za proizvodnju proizvoda male i srednje veličine

(elektrotehnička industrija, tekstilna industrija, metaloprerađivačka industrija,
automobilska industrija, skladišta...).

17
Dnevno se svjetlo gotovo isključivo uvodi kroz krovne otvore različitih oblika.

Krovni otvori zahtijevaju rješenje problema: toplinskih gubitaka, heliotermičkog

djelovanja, mogućnosti istodobne uporabe za provjetravanje prostora, brtvljenja
protiv prodiranja atmosferilija te postizanja zahtijevane intenzivnosti osvjetljenja i
njene vremenske i prostorne ujednačenosti.

Gornje osvjetljenje, u usporedbi s bilateralnim osvjetljenjem preko fasadnih

površina, omogućuje proširenje zgrade u oba smjera, što je značajna prednost.

18
Ako proizvodni proces zahtijeva visokokvalitetno osvjetljenje, koriste se niske hale
s pilastim krovom (tzv. shed hale) čije su svjetlosne površine vertikalne ili nagnute
(ne manje od 70°), orijentirane prema sjeveru (maksimalno dozvoljeno odstupanje od
orijentacije prema sjeveru, zbog promjene položaja točaka izlaska i zalaska Sunca u tijeku
godine, iznosi 12°).

Sjeverna orijentacija sprečava neposredan upad Sunčevih zraka i pojavu bljeska,

osiguravajući dovoljnu osvijetljenost uz veliku prostornu i vremensku
ujednačenost.

Glavni nedostaci shed hala jesu relativno visoke cijene i poteškoće u

odvodnjavanju i uklanjanju snijega s krovne konstrukcije.

19
Visoke su hale industrijski objekti impresivnih dimenzija. Izvode se kao
jednobrodne ili višebrodne hale sastavljene od više jednakih ili različitih
raspona, a rabe se kod proizvodnje izradaka velikih gabarita i težine (teška
strojogradnja, čeličane, valjaonice...) ali i kao skladišni objekti, tržnice, hangari
za zrakoplove i slično.

U industriji se vrlo često primjenjuju trobrodne hale sa srednjim brodom većeg

raspona i visine od bočnih brodova. U srednjem se brodu obrađuju kapitalni
dijelovi i obavlja završna montaža proizvoda, dok se dijelovi i sklopovi manjih
gabarita obrađuju i montiraju u bočnim brodovima.

Osnovni parametri visokih hala jesu:

- rasponi od 15 do 36 m (kod jednobrodnih hala i do 90 m)
- koraci od 6 do 15 m, i
- visine od 6 do 25 m.

Za unutrašnji transport najčešće se uporabljuje mosna dizalica nosivosti i do 1

MN. Na slici je prikazana primjena dizalica određene nosivosti, s obzirom na
korisnu visinu hale.

20
21
Dnevno se svjetlo uvodi u visoke hale preko svjetlosnih otvora na uzdužnim
fasadama i krovnoj konstrukciji.
Iako velike visine uzdužnih fasada omogućuju uvođenje dnevnog svjetla duboko
u unutrašnjost broda, ipak se i kod jednobrodnih hala često rabe svjetlosni otvori
na krovnoj konstrukciji koji poboljšavaju vremensku i prostornu ujednačenost
osvjetljenja istodobno služeći za provjetravanje prostora.

22
Visoke i niske hale izvode se i bez ikakvih otvora, s umjetnim osvjetljenjem i
potpunom klimatizacijom unutrašnjeg prostora. Takve slijepe hale grade se s
većim osnovnim parametrima nego klasične niske i visoke hale zbog povećanja
fleksibilnosti zgrade (minimalna visina iznad 8 m).

Osnovni nedostaci slijepih hala jesu povećani pogonski troškovi zgrade i

dehumanizirani radni okoliš s negativnim učincima na ljude.

23
Višekatne zgrade u industriji najčešće se rabe za smještaj zajedničkih službi ali
i kao skladišni i proizvodni prostori.

Primjenjuju se u proizvodne svrhe, ako:

- u odvijanju se proizvodnoga procesa koristi gravitacija
- izratci su malih dimenzija i težina
- ne koristi se teška proizvodna oprema
- intenzivnost toka materijala je relativno mala
- postoje ograničenja u veličini raspoloživog zemljišta, ili
- neki se miran i čist pogon gradi unutar stambene zone.

Tipična područja primjene višekatnih zgrada u proizvodne svrhe jesu:

- izradba preciznih aparata i uređaja
- optička industrija
- mlinarstvo
- izrada konfekcije
- elektronička, i
- prehrambena industrija.

Oblici su višekatnih proizvodnih zgrada različiti, a obično se dobivaju spajanjem

osnovnih pravokutnih modula prema idealnom toku proizvodnog procesa.
24
Osnovni parametri višekatne zgrade ovise o opterećenju konstrukcije i imaju
sljedeće vrijednosti:
- korak 4 do 10 m
- raspon 9 do 12 m, i
- visina 3,5 do 5 m.

Svi katovi moraju imati istu visinu, pa se prizemlje zgrade izvodi s većom visinom
za postavljanje opreme većih gabarita ili zbog uporabe dizalice.

Katovi su bez pregradnih zidova, a prateći im se prostori i vertikalne komunikacije

dodaju tako da ne narušavaju jedinstvo proizvodnog prostora.

Stubišta i dizala se posebno izdvajaju i zatvaraju prema proizvodnom prostoru

radi sprečavanja širenja požara.

Ako se transport izradaka ne odvija gravitacijom onda efikasnost odvijanja

unutrašnjeg transporta bitno zavisi o broju katova.
O broju katova ovisi i sigurnost zaposlenih pa se višekatne industrijske zgrade
rijetko grade s više od tri kata.
Dnevno se svjetlo obično uvodi dvostrano, preko prozorskih otvora.
25
Instalacije i energetski razvod se u višekatnim industrijskim zgradama vode
uzdužnim kanalima dobivenim spuštanjem stropa u sredini zgrade ili izradom
tzv. tehničkih katova (međukatova) kod posebnih tehnologija.

U usporedbi s niskim i visokim halama, višekatne industrijske zgrade imaju ove

prednosti:
- potrebna je površina zemljišta manja i bolja je njezina iskorištenost
- niži su troškovi održavanja, grijanja i klimatizacije
- kraći transportni putovi
- kraće instalacije, i
- lakše odvajanje odjela i radnih mjesta.

Nedostaci su višekatnih zgrada:

- otežan unutrašnji transport
- manja fleksibilnost zgrade zbog manjih osnovnih parametara zgrade i
ograničenja glede nosivosti poda i dizala
- osjetljivost na prenošenje vibracija i udaraca s kata na kat
- slaba preglednost procesa zbog odvijanja na više razina te
- lošije mogućnosti proširenja zgrade.
26
 PLAN IZGRADNJE
Plan izgradnje je projekt kojim se definira plan idealnoga proizvodnog sustava
koji se zatim prilagođava danostima postojeće ili odabrane lokacije,
predviđajući dugoročni razvoj i rast proizvodnoga sustava. On je osnova za
sva buduća proširenja i izgradnju sustava.

Plan izgradnje pokazuje:

- maksimalnu moguću građevinsku iskorištenost lokacije u okviru
zakonskih propisa (broj zgrada, broj katova, udaljenost između zgrada i
slično)
- unutrašnju infrastrukturu sustava (ceste, kolosijeci, plovni kanali)
- priključenje na vanjske javne sustave prometa, energije i opskrbe
vodom
- raspored objekata na lokaciji uzimajući u obzir proizvodni tok i
uklapanje u okoliš
- faze gradnje i konačnu izgrađenost sustava
- glavne smjerove širenja i rezervne zone.

27
Glavni ciljevi izradbe plana gradnje jesu dugoročno jamčenje:
- najpovoljnijeg proizvodnog toka (materijala, ljudi, energije i informacija)
- najbolje iskorištenosti raspoložive površine
- dobrih mogućnosti proširenja i prilagodbi sustava promijenjenim uvjetima uz
minimalne troškove.

Kvalitetni plan izgradnje može izraditi samo kompetentan interdisciplinaran

tim sastavljen od projektanta proizvodnog sustava, arhitekta i građevinara.

Plan izgradnje izrađuje se sljedećim postupkom:

1. definira se funkcionalna shema sustava

2. oblikuje se idealan plan proizvodnog sustava
3. izbor makro i mikrolokacije
4. prilagodba idealnog plana danostima i ograničenjima lokacije.

28
1. FUNKCIONALNA SHEMA SUSTAVA

Funkcionalne jedinice oblikuju se objedinjavanjem funkcionalno istovrsnih ili

međusobno povezanih zbivanja, uvažavajući istovrsnost tehnoloških ili
prostornih zahtjeva.

Prema veličini projektiranoga sustava i u ovisnosti o željenom stupnju

detaljnosti, funkcionalne jedinice mogu biti: grupe radnih mjesta (strojeva),
odjeli, radionice...

Naprimjer, funkcionalne jedinice proizvodnog sustava jesu:

- izrada metalnih dijelova
- izrada plastičnih dijelova
- montaža sklopova
- skladište sirovina
- skladište gotovih proizvoda
- priprema proizvodnje
- prodaja (odjel prodaje)
- garderobe
- restoran
- itd.
29
Manje su funkcionalne jedinice pogodnije jer u idućim projektnim koracima
pružaju više slobode za oblikovanje rješenja, a u slučaju potrebe lakše se
sjedinjuju u veću cjelinu nego obrnuto.

Povezanost funkcionalnih jedinica ostvaruje se proizvodnim tokom

sastavljenim od tokova materijala, informacija, energije i ljudi.

Između proizvodnih funkcionalnih jedinica prednost imaju veze uzrokovane

tokom materijala, i kvantificirane matricom toka materijala. Zbog relativno
malog broja funkcionalnih jedinica u pravilu je trivijalno primijeniti postupke
optimiranja, već se funkcionalne jedinice, dodijeljene prema funkciji i u skladu
s tokom materijala, prikazuju grafički u idealnoj funkcionalnoj shemi.

30
 PRIMANJE ROBE

SKLADIŠTE

PLASTIČNE MASE METALNE TRAKE ŠIPKE ŽICA I KOSITAR KUPLJENI DIJELOVI

IZRADA
IZRADA LIMENIH IZRADA MONTAŽA
PLASTIČNIH
DIJELOVA OSOVINICA VODIČA
DIJELOVA

POVRŠINSKA ZAŠTITA
Primjer kvantitativnog
grafičkog prikaza
toka materijala
SKLADIŠTE DIJELOVA I
OTPAD MONTAŽA SKLOPOVA
SKLOPOVA

Strelicama simbolizirane
SKLADIŠTE AMBALAŽE povezanosti označuju glavne
tokove materijala.
ZAVRŠNA MONTAŽA,
KONTROLA I PAKIRANJE
PROIZVODA
To je pojednostavnjeni model
rasporeda funkcionalnih
SKLADIŠTE GOTOVIH
jedinica uvjetovan tokom
PROIZVODA
materijala. 31
Tok ljudi mjerodavan je za prostorno dodjeljivanje parkirališta, ureda, garderoba,
higijenskih prostorija, nužnika i restorana. Načela njegovog oblikovanja prikazana su
sljedećom slikom.

proizvodni prostori
garderobe

restoran
ulaz
ograda
tok ljudi

32
Tok energije služi za utvrđivanje lokacije energetskih izvora u odnosu na
proizvodne funkcionalne jedinice, a tok informacija za definiranje međusobnog
položaja inženjersko-tehničkih i administrativnih funkcionalnih jedinica (tokovi
informacija za strojeve i uređaje razmatraju se u skladu s tim i posebno; SCADA/DCS).

Zbog jednostavnih odnosa i maloga stupnja detaljnosti, u ovom projektnom

koraku prikazane su na idealnoj funkcionalnoj shemi samo veze uzrokovane
tokom materijala.

2. IDEALAN PLAN

Idealan plan proizvodnog sustava je plan koji ne uzima u obzir nikakva

ograničenja i koji uzrokuje minimalne ukupne troškove. Predstavlja osnovu za
izbor makro i mikrolokacije.

Potrebni podaci za izradu idealnoga plana su funkcionalne jedinice s njihovim

površinama i specifičnim zahtjevima prostora i procesa, te idealna funkcionalna
shema.
33
Idealan se plan izrađuje u dva koraka:

- oblikuju se dvodimenzionalne makete (modeli) funkcionalnih jedinica

(najčešće u obliku pravokutnika u odgovarajućem mjerilu, na računalu ili
na papiru, odnosno magnetskoj foliji), koje se

- u drugome koraku dodjeljuju jedna pokraj druge, tako da što više

odgovaraju idealnoj funkcionalnoj shemi.

Udaljenosti između funkcionalnih jedinica trebaju biti obrnuto proporcionalne

intenzivnostima veza uzrokovanih proizvodnim tokom i u skladu sa specifičnim
zahtjevima prostora i procesa.

Specifični zahtjevi prostora i procesa uvjetuju ili neposrednu blizinu funkcionalnih

jedinica ili potrebu njihovog odvajanja.

Neposredne blizine funkcionalnih jedinica bit će poželjne ako se zahtijevaju slični

uvjeti (zaštita od požara i eksplozije, provjetravanje, klima, nosivost poda,
visina...), ili koristi ista oprema (naprimjer skladišta). Riječ je o okrupnjavanju
resursa. 34
Odvajanje funkcionalnih jedinica potrebno je radi sprečavanja međusobnog
ometanja uzrokovanog bukom, raznim emisijama, vibracijama, udarcima,
potresima i slično. Dovoljnim udaljenjem funkcionalnih jedinica izbjegavaju se
dodatni investicijski troškovi za sprečavanje međusobnog ometanja, ali rastu
troškovi transporta. Idealno je dodjeljivanje ono koje uzrokuje minimalne ukupne
troškove.

Poštujući navedena načela dobit će se idealan plan strukturiran po zonama.

Zonom se naziva površina koja ima određena obilježja tako da svojim pojmom
ujedinjuje većinu homogenih značajki koje tu površinu čine različitom od ostalih
zona.

Zona ima funkciju, veličinu i smještaj.

Prema funkciji razlikuje se šest zona.

Jezgra idealnoga plana jest proizvodna zona. Oblikuje se prema zahtjevima

proizvodnoga toka imajući na umu potrebu zadržavanja osnovne koncepcije
proizvodnoga procesa i kod eventualnih promjena i kod proširenja. Zbog toga
glavni pravci proširenja moraju biti okomiti na glavni smjer toka materijala.
35
Skladišna zona dodjeljuje se neposredno uz proizvodnu zonu i povezana je
prometnom zonom s vanjskim svijetom. U slučaju proizvodnih sustava koji u
svojemu unutrašnjem transportu rabe teška transportna sredstva (kamione i
željezničke vagone), proizvodna je zona izravno povezana s prometnom zonom.

Prometna zona obuhvaća: ceste, željezničke kolosijeke, parkirališta, garaže i

uslužne radionice za transportna sredstva. Raspored kolosijeka i cesta mora
jamčiti optimalan tok materijala: dovoz, skladište, proizvodnja, skladište, odvoz.
Parkirališta se dodjeljuju u blizini zone zajedničkih službi osiguravajući odvijanje
toka ljudi po najkraćem putu i ne presijecajući tokove materijala.

U energetskoj zoni nalaze se postrojenja za proizvodnju vlastite energije

odnosno za preuzimanje energije (električna, toplinska, voda, plin) iz javnih
sustava. Energetska zona dodjeljuje se uz mjesta glavne potrošnje zbog
minimiranja troškova instalacije i gubitka energije, te uz skladišnu zonu zbog
smanjenja troškova transporta goriva, uključujući u razmatranje i opasnosti od
požara (visoke radne temperature i iskrenje kao uzroci eksplozije u energetskim
postrojenjima).

36
Zona zajedničkih službi obuhvaća: upravnu zgradu, garderobe, prostorije za
zdravstvenu zaštitu, školovanje, higijenu, odmor, restoran, knjižnicu... Proteže se
od glavnog ulaza do proizvodne zone. Glavnim je ulazom određen položaj
portirnice, upravne zgrade, prostorija za školovanje i zdravstvenu zaštitu.

Prostorije namijenjene potrebama radnika, iako pripadaju toj zoni, dodjeljuju se

najčešće uz proizvodnu zonu. Slično tome i kod skladišne i proizvodne zone
postoje iznimke: skladišta opasnih i otrovnih materijala te opasni i ometajući
dijelovi proizvodne zone dodjeljuju se na vanjske rubove idealnog plana.

Zaštitna zona služi za zaštitu proizvodnoga sustava ili okoline od štetnih

međusobnih utjecaja. Ne definira se u idealnome planu, a u planu izgradnje
najčešće se ostvaruje zelenim pojasom različite dubine, zavisno o vrsti i
intenzivnosti ometanja. Važnost zelenila očituje se i pozitivnim uplivom na
zadovoljstvo i zdravlje uposlenih (vlažnost, prigušenje buke), te prirodan odvod
oborina.

Odnosi u veličinama pojedinih zona razlikuju se prema gospodarstvenim

granama. Proizvodna zona je najveća i iznosi više od 50 % ukupne površine u
većini grana gospodarstva. Iznimka je naprimjer drvna industrija gdje je skladišna
zona najveća.
37
 Primjer idealnoga plana, za prije danu
idealnu funkcionalnu shemu

ZONA ZAJEDNIČKIH SLUŽBI

UPRAVA
PARKIRALIŠTE

PROIZVODNA ZONA GLAVNI PRAVAC

ŠIRENJA
GARDEROBE
RESTORAN I

SKLADIŠNA ZONA
SKLADIŠTE
SKLADIŠTE SIROVINA STOLARIJA OPASNIH
TVARI
PORTIRNICA

38
39
3. IZBOR LOKACIJE SUSTAVA

Izbor lokacije sustava se pojavljuje kod projektiranja (osnivanja) novog

proizvodnog sustava. Odluka o izboru lokacije je jedna od najvažnijih zadaća jer
se ova odluka nakon izgradnje sustava ne može promijeniti za dulje vrijeme.

Općenita definicija optimalne lokacije je ona lokacija koja u odnosu na druge

lokacije najbolje ispunjava kvantitativne i kvalitativne zahtjeve proizvodnoga
sustava i osigurava mu najveći uspjeh. Pod najvećim uspjehom može se usvojiti
rentabilnost, pa je optimalna lokacija ona kod koje je rentabilnost maksimalna.

Ukupni prihod − Ukupni troškovi U p − Tp

Rentabilnost = = .
Uloženi kapital K

40
Za proračun rentabilnosti nužno bi bilo ustanoviti lokacijom uvjetovane udjele
prihoda, troškova i uloženog kapitala. Pojednostavnjenje proračuna se može
načiniti tako da se uzme da prihod ne zavisi od izbora lokacije, tj. da je
konstantan. Onda se problem svodi na minimiranje troškova i minimiranje utroška
kapitala. U određenim slučajevima mogu samo neke vrste troškova biti ovisne o
lokaciji dok su ostale vrste troškova konstantne.

U vezi s ovim bitan čimbenik je glavna orijentacija proizvodnog sustava.

Proizvodni sustavi po toj osnovi dijele se na:

- sirovinski orijentirane, kod kojih su izrazito visoki troškovi transporta sirovine
- energetski orijentirane, to su sustavi koji troše velike količine energije (npr.
glinice i aluminija)
- prometno orijentirane, to su proizvodni sustavi koji razmjenjuju velike količine
roba pa se posebna pažnja posvećuje prometnoj infrastrukturi
- tržišno orijentirane, to su proizvodni sustavi koji se lociraju u blizini glavnih
potrošača
- orijentirane na radnu snagu, to su proizvodni sustavi kod kojih se zbog manjeg
stupnja automatizacije koristi ručni rad pa se posebna pažnja posvećuje
raspoloživoj radnoj snazi.
41
Postupak izbora lokacije se vrši u dva koraka.

U prvom koraku se odabire makrolokacija, to jest regija u kojoj se treba nalaziti

lokacija, a potom se u drugom koraku od ponuđenih lokacija odabire
mikrolokacija, tj. ona koja osigurava maksimalnu rentabilnost.

42
 ČINIOCI ZA IZBOR LOKACIJE SUSTAVA

A) MAKROLOKACIJSKI

a) prometni položaj

Udaljenosti između sustava i glavnih dobavljača i kupaca trebaju biti

minimalne. To je posebno važno kod sustava koji imaju intenzivne
vanjske tokove materijala. Prednost ima lokacija s priključcima na
cestovnu i željezničku mrežu, vod(e)ne putove, odnosno koja je u blizini
morske ili zračne luke.

43
b) radna snaga

Potrebno je ispitati mogućnosti lokacije u pogledu brojnosti i strukture

raspoložive radne snage. Važno je osigurati barem dio radnika sa
odgovarajućim proizvodnim iskustvom (industrijska tradicija/kultura,
migracije, prekarnost).
Vrlo često se potcjenjuje vrijeme potrebno za izobrazbu radnika. U
regijama koje nemaju odgovarajuće proizvodne tradicije može period
uhodavanja proizvodnje potrajati i nekoliko godina. Dolezalek navodi
primjer tvornice sa 5000 zaposlenih u kojoj je period obučavanja radnika trajao
sedam godina, pa su troškovi obučavanja premašili vrijednost investicijskih
sredstava uloženih u izgradnju tvornice.

Za osiguranje rukovodećeg osoblja i stručnjaka iz drugih regija, naročito

su važne mogućnosti osiguranja stanovanja, školovanja djece, kulturni
život, mogućnost rekreacije i troškovi življenja.

44
c) klima

Klima ima utjecaja na proizvodnju vlaknastih materijala (tekstila i slično).

Danas se zahtijevani klimatski uvjeti dadu postići klimatizacijskim
uređajima bez većih poteškoća. Investicijski i pogonski troškovi
klimatizacijskih uređaja bitno ovise o razlici između potrebne klime u
proizvodnom sustavu i klime izvan sustava.

d) porezi i olakšice

Posebno su interesantni dugoročni poslovni uvjeti kao što su financijska

snaga regije i niski porezi. Ako je moguće treba iskoristiti i participaciju
regije u izgradnji prometne, energetske i vodne infrastrukture.

e) posebni zahtjevi

Uz one vezane uz proizvodnju, to mogu biti zahtjevi regionalne vlasti

(npr. definirani obujam izgrađenosti do određenog roka).

45
B) MIKROLOKACIJSKI

a) zemljište

Od činilaca za izbor mikrolokacije su najvažniji oni koji se odnose na

zemljište. Trenutno potrebnu veličinu zemljišta određuje se na temelju
potrebnih proizvodnih, uredskih, skladišnih i sporednih površina. Pri
donošenju odluka o veličini zemljišta treba uzeti u obzir način izgradnje
proizvodnog sustava (kompaktni ili nekompaktni) te gustoću izgradnje.

Preporuča se da udio izgrađenih proizvodnih i pomoćnih površina

iznosi od 30 do 40 % od ukupne površine zemljišta, tako da postoji
mogućnost širenja sustava.

Uz veličinu zemljišta, veliki utjecaj ima i oblik zemljišta. Poželjno je da

zemljište ima oblik pravokutnika ograničen ravnim linijama s odnosom
između stranica 1: 2 .
46
Struktura tla je vrlo značajan čimbenik. Zemljište je stoga nužno
geološki istražiti, da bi se dobili podaci o nosivosti tla i podzemnim
vodama. Nosivost tla utječe na troškove temeljenja nosivih stupova
zgrade i teških strojeva, na troškove iskopa i planiranja zemljišta.

Nivo i sastav podzemnih voda treba istražiti, posebno u slučaju

planiranja izgradnje podruma. Podzemne vode mogu imati sastav koji
agresivno djeluje na beton. U pravilu bi nivo podzemnih voda morao
biti barem 100 cm ispod najniže točke podruma, a podzemne vode
neagresivne na beton.

47
Važna je i topografija zemljišta. Najpovoljnije je ravno zemljište s nagibom od
1 do 2 % zbog olakšanog odvođenja oborina i zbog malih troškova ravnanja
zemljišta za postavljanje velikih proizvodnih dvorana (hala) i željezničkih
kolosijeka. Veći nagibi zemljišta od 4 % uvjetuju nekompaktnu izgradnju – više
objekata.

Od građevinskih propisa je posebno interesantno,

u koju vrstu građevinskog područja spada
zemljište. Pripadnost području industrijske
izgradnje (Spona − odabrati redom: Katalog slojeva GUP
Zagreb (7/2013) i Sesvete (7/2013), Namjena, Dodatne
informacije) je najpovoljnije jer je gustoća izgradnje
najveća (odnos izgrađene površine i površine
zemljišta).

Utjecaj imaju i postojeći građevinski objekti jer

mogu uzrokovati troškove za njihovo
otklanjanje.
48
b) prometni priključci

Uz priključak na cestovnu infrastrukturu, posebno je interesantna

mogućnost priključka na željezničku mrežu i uporaba kontejnerskog
transporta. 'China freight train' in first trip to Barking

c) opskrba energijom

Treba utvrditi mogućnost priključka na postojeću javnu energetsku

infrastrukturu. Potreba dodatnih uređaja zahtijeva i dodatne
investicijske troškove.

Vršne potrebe; obnovljivi izvori energije; energetska učinkovitost.

49
d) opskrba vodom

Opskrbi vodom proizvodnog sustava treba posvetiti posebnu pažnju

zbog visokih troškova uporabe vode iz javne mreže. Stoga je
svrsishodno utvrditi potrebne količine vode u jedinici vremena i
njezinu potrebnu kakvoću te ispitati mogućnost dobivanja vode iz
vlastitih bunara odnosno mogućnost višestrukog korištenja vode u
proizvodnome procesu. Potreban cjevovod treba dimenzionirati
prema očekivanim vršnim potrebama. Vršne potrebe se mogu
kompenzirati izgradnjom vlastitog rezervoara vode, što se
preporučuje i zbog zaštite od požara. Za neke proizvodne sustave,
voda je odlučujući čimbenik, za izbor mikrolokacije (pivovare,
tvornice prehrambenih proizvoda...). Stoga je nužno ispitati kakvoću
vode bakteriološki, te njezin sastav, tvrdoću i srednju temperaturu.
http://www.ijf.hr/upload/files/file/osvrti/64.pdf

Flint, Michigan
https://www.youtube.com/watch?v=VRvngpd5-Aw&feature=youtu.be
https://www.youtube.com/watch?v=GYiVHh4U4pE&feature=youtu.be
50
e) odvođenje otpadnih voda

Odvođenje otpadnih voda je često vrlo skupo. Treba ispitati kakva je

postojeća kanalizacija, potrebne nadogradnje kanalizacijskog
sustava te mogu li otpadne vode otjecati prirodnim padom ili je
potrebno crpno postrojenje. Kod odvođenja otrovnih, kiselih i
alkalnih otpadnih voda treba predvidjeti uređaje za neutralizaciju i
otklanjanje otrova, odnosno ispitati je li takvi uređaji postoje i utvrditi
troškove transporta otpadnih voda do njih.

f) uklanjanje otpadaka

Uklanjanje otpada je važno kod sustava kod kojih se javljaju velike

količine otpada. Postojanje javne spalionice otpada sa slobodnim
kapacitetima je prednost (?), a još je veća uspostavljen racionalan
sustav sortiranja i oporabe.

51
g) susjedstvo

Treba istražiti hoće li susjedstvo bukom, prašinom, dimom, čađom,

kemijskom emanacijama i vibracijama ometati planirani proizvodni
sustav. Odnosno, hoće li planirani sustav negativno djelovati na okoliš
i koje su mjere zaštite potrebne da se to spriječi.

Za smanjenje zagađivanja okoline treba se istražiti jačina i dominantni

pravac vjetra i osigurati da se u tom pravcu vjetra ne nalaze
stambene zone. Iz tog razloga se za svaku lokaciju izrađuje ruža
vjetrova.

Izgradnja u industrijskoj zoni ima prednost jer se može koristiti

jedinstvena (zajednička) infrastruktura, što može značajno sniziti
troškove investicija.

52
Ruža vjetrova 53
54
 Podjela proizvodnih sustava prema prometu roba
Duljina
Veličina Godišnji priključka
Potrebna vrsta
proizvodnog obujam željezničkog Napomena
transporta
sustava robe, 103 t kolosijeka,
km
Poželjan priključak na
VRLO MALI < 25 tegljač - autoput i blizina kupaca i
potrošača.
Poželjan priključak na
tegljač (moguć autoput i blizina kupaca i
MALEN 25 do 40 priključak na <1 potrošača. Prednost lokacije
željezničku mrežu) s postojećim priključkom na
željezničku mrežu.
Blizina postojeće željezničke
SREDNJI 40 do 200 <3
mreže.
Postojeća prometna
200 do potreban priključak
VELIK 5 ... 8 infrastruktura ima samo
1000 na željezničku
ograničen utjecaj.
mrežu
Postojeća prometna
VRLO
> 1000 10 ... 15 infrastruktura ima vrlo mali
VELIK
utjecaj.
55
 POSTUPAK IZBORA LOKACIJE

Za provođenje izbora lokacije preporuča se sljedeći postupak:

1. Definiranje zahtjeva koje proizvodni sustav postavlja na lokaciju:

približna veličina zemljišta, potreba za energentima (električna struja,
plin, para,...), vodom, prometnom infrastrukturom i radnom snagom.
Zahtjevi trebaju zadovoljiti i buduće potrebe proizvodnoga sustava.

2. Prikupljanje ponuda. Ponude raspoloživih lokacija se prikupljaju,

objavljivanjem oglasa u službenim i gospodarstvenim glasilima ili
dnevnim tiskovinama. Ponekad je moguće dobiti podatke o
raspoloživim lokacijama i u gospodarstvenoj komori regije koja
raspolaže i podacima o cijenama zemljišta, cijeni energenata, vode i
slično.
56
 3. Izrada jedinstvenog upitnika kojega se dostavlja svim ponuđačima
lokacije. Time se osigurava usporedivost ponuda. Upitnik je nužno
posebno oblikovati za svaki pojedinačni slučaj, a sadržaj mu čine glavni
čimbenici za izbor dotične lokacije.

4. Prikupljanje upitnika i analiza dobivenih podataka.

5. Donošenje odluke o odabranoj lokaciji.

Za izbor lokacije se mogu koristiti različiti postupci. U slučajevima velikog udjela

troškova transporta u ukupnim troškovima, može se za izbor lokacije primijeniti
model minimiranja transportnih troškova.

No, budući da je niz činilaca koji utječu na izbor lokacije teško mjerljiv,
preporuča se primjena postupka analitičke procjene.

57
Postupak analitičke procjene uzima da je prihod neovisan o lokaciji i da izbor
lokacije ovisi o troškovima i potrebnom investicijskom kapitalu. Pojedinačni činioci
se vrednuju međusobno i ocjenjuju posebno za svaku lokaciju.

U tablici je prikazan primjer ocjenjivanja za nekoliko lokacija. Ako su činioci

lokacije dobro zadovoljeni, dobivaju visoke ocjene, odnosno niske ocjene u
obrnutome slučaju.

Uz to se svaki činilac rangira prema njegovoj važnosti za dotičnu lokaciju, pa se

ukupna ocjena za dotični činilac dobije kao umnožak ocjene ispunjavanja
zahtjeva i definirane važnosti činioca.

Zbroj umnožaka najviše moguće ocjene i važnosti pojedinačnih činilaca

predstavlja najveću moguću ukupnu ocjenu za neku lokaciju, što izraženo u
postocima iznosi 100 %. Vrijednosti dobivene za pojedinačne lokacije u postotku
iskazuju koliko je dobra dotična lokacija u odnosu na zamislivo najbolju lokaciju.
Lokacija s najvišim postotkom, najbolje odgovara postavljenim zahtjevima.

Postupak analitičke procjene nije egzaktan pa se mogu u razmatranje za izbor

uzeti i lokacije koje se značajnije ne razlikuju od one koja ima maksimalni
postotak, ako za to postoje valjani razlozi, to jest ako neki subjektivni čimbenici
nisu bili uzeti u obzir kod ocjenjivanja lokacija.
58
 LOKACIJA
ČINILAC IZBORA LOKACIJE (skaliran) Ocjena Važnost
1 2 3 4
1. Veličina zemljišta, m2 10 20 20 20 20
- dovoljna 2
- odgovara zahtjevima 1

2. Cijena zemljišta, kn/m2 10 40 40 50 50

- vrlo mala 5
- povoljna 4
- primjerena 3
- povišena 2
- vrlo visoka 1

3. Prometni položaj

3.1 Položaj u cestovnoj mreži 5 15 15 5 15

- vrlo dobar (autocesta) 3
- dobar 2
- dovoljan 1

3.2 Cestovni priključak (vrsta, stanje, troškovi) 3 9 9 9 9

- postoji 3
- lako izvediv 2
- teško izvediv 1

3.3 Priključak na željezničku mrežu (položaj udaljenosti od postaja, troškovi) 3 9 6 9 6

- postoji 3
- lako izvediv 2
- jedva izvediv 1
- neizvediv 0

3.4 Priključak na kanal 0

. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .

10. Opasnost od visokih voda 5 0 0 0 0

- nikakva 2
- mala 1
- velika 0

UKUPNO 362 316 310 307 306

Postotak 100 87,2 85,6 84,8 84,5

4. PRILAGODBA IDEALNOG PLANA DANOSTIMA I OGRANIČENJIMA
LOKACIJE

Idealni plan se dade ostvariti samo u iznimnim prilikama. Najčešće ga treba

prilagoditi danostima i ograničenjima lokacije, lokalnim zakonskim propisima te
financijskim mogućnostima investitora.

Idealni plan prilagođen svim ograničenjima i prikazan na položajnom nacrtu

lokacije je plan izgradnje proizvodnog sustava.

Usporedbom plana izgradnje s idealnim planom dobiva se objektivna slika o

dobroti realnog rješenja.

60
Plan izgradnje 61
 POSTUPAK IZRADE PLANA IZGRADNJE

Prema veličini projektiranog proizvodnog sustava određuje se mjerilo za izradbu

plana izgradnje. Za male sustave veličine do 50 000 m2 koristi se mjerilo M 1:200
ili M 1:500, za sustave srednje veličine (do 250 000 m2) mjerilo M 1:500 ili M
1:1000, a za velike sustave mjerilo M 1:1000 do M 1:5000.

Plan izgradnje izrađuje se sljedećim postupkom:

1. Na nacrtu lokacije iscrta se mreža vodoravnih i okomitih linija tako da nastaju

pravokutne ili kvadratne površine, tzv. raster.

Rasterske linije služe za orijentiranje zgrada, cesta, kolosijeka, parkirališta, zelenih

površina i slično, za jasno i jednoznačno označavanje točaka i površina u planu
izgradnje.

Na osnovi osnovnog rastera unutar svakog objekta ucrta se raster s dimenzijama

koje odgovaraju odabranom koraku i rasponu, tako da se svi zidovi nalaze na
linijama rastera a noseći stupovi na njihovim presjecištima. Ovaj fini raster
omogućava brzo i jednoznačno dodjeljivanje zona ili njezinih dijelova unutar
objekata.
62
Rasterom se osigurava dobra preglednost i jedinstveno planiranje izgradnje i
nadogradnje sustava. Izvođenje nadogradnji i proširenja bit će brže, lakše i s nižim
troškovima, jer se zasniva na postojećim rješenjima. Usto, neće biti nikakvih
problema s uklapanjem u sustav postojećih objekata.

Prema veličini proizvodnog sustava odabiru se dimenzije osnovnog rastera iz dva

reda mjera.

Prvi red je: 1,80, 3,60, 5,40, 7,20, 10,80, 14,40, 18,00 m itd.,

a drugi: 3,00, 6,00, 9,00, 12,00, 15,00, 18,00 m itd., koji se preporuča zbog
cjelobrojnosti.

Oba su reda mjera izvedena kao višekratnik velikog modula 6M = 60 cm, kojeg
preporuča ISO norma za industrijske zgrade i koji je izveden iz osnovnog modula
M = 10 cm.

Raster se orijentira na nacrtu lokacije usporedno glavnoj (najduljoj) granici

zemljišta, prema stranama svijeta ili prema izvedenim javnim prometnim
sustavima.

63
Orijentacijom rastera prema glavnoj granici zemljišta postiže se dobro iskorištenje
zemljišta, te joj se teži ako nije u suprotnosti s drugim dvama gledištima.

Orijentacija rastera prema izvedenim javnim prometnim sustavima rabi se kada na

zemljištu postoje izvedeni kolosijeci ili vodni plovni putevi.

2. Odabire se način izgradnje, određuje broj zgrada i namjena svake zgrade. Ako
nema ograničenja uzrokovanih procesom ili zemljištem, prednost se daje
kompaktnom načinu gradnje jer su tada najmanje promjene idealnoga plana.
Višekatna zgrada za prateće službe i prizemna hala za izradu, montažu, skladišta i
pomoćne pogone bit će vrste zgrada koje će se najviše rabiti. U nekim slučajevima
koristi se samo hala s aneksom za smještaj pratećih službi.

3. Za svaku zgradu određuju se osnovni parametri (korak, raspon, visina), oblik

i veličina.

4. Idealni plan prilagodođuje se realnim mogućnostima i ograničenjima

lokacije. Posebna se pažnja posvećuje ostvarenju idealnog proizvodnog toka,
uključivanju u javni promet i predviđanju mogućnosti proširenja proizvodne zone.

500 Years of Female

https://en.wikipedi
Portraits in Western
a.org/wiki/On_Gro 64
wth_and_Form Art
Glavni smjer proširenja treba biti okomit na glavni smjer toka materijala jer se time
jamči zadržavanje usvojene idealne koncepcije toka materijala.

U smjeru širenja proizvodne zone ne smiju se naći objekti čije premještanje ili
uklanjanje uzrokuje visoke troškove (trafostanice, prometnice, željeznički
kolosijeci, stambena zona, druge zone i slično).

Uključivanje u javni promet izvodi se tako da se ne smanjuje protok i sigurnost

javnog prometa, pa je stoga pogodno ako se priključak na cestovnu mrežu sagradi
na sporednoj cesti i s desnim skretanjem.

Priključak na željezničku mrežu treba pažljivo izvesti jer su kasnije promjene

povezane s vrlo visokim troškovima.

Preporuča se izrada varijanti plana izgradnje, koje treba zatim ocijeniti i odabrati
najpovoljniju.

65
 Kriteriji za ocjenjivanje mogu biti:
❑ iskorištenje lokacije
❑ priključci na vanjske infrastrukturne sustave
❑ proizvodni tok
❑ mogućnosti proširenja sustava
❑ utjecaj susjedstva i
❑ predviđeni investicijski i pogonski troškovi.

Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine br. 76/2007, 38/2009,

55/2011, 90/2011, 50/2012, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_12_153_3220.html,
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_12_153_3221.html)

Prostorno uređenje i graditeljstvo http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=15

Tesla Master Plan http://www.sfchronicle.com/file/178/7/1787-_16-0830%20Tesla%20Master%20Plan%20Final%20copy.pdf

Trgovački centar http://titan.fsb.hr/~zkunica/nastava/prezentacijska_mapanew.pdf

66