- Klasni stratifikacijski sustav se javlja u 18. stoljeću, kad postaje obilježje modernih industrijskih društava. Statusi pojedinaca određeni su kako društvenim okolnostima tako i postignućima tog pojedinca. Klase se sastoje od skupa ljudi koji imaju sličan status s obzirom na bogatstvo, prihode, obrazovanje i zanimanje, a osnovne klase su radnička (živi prisiljena prodavati svoj rad kapitalistima), srednja i kapitalistička (kontrolira/posjeduje kapital). Sustavi klase su otvoreni, što znači da ljudi mogu steći različitu razinu obrazovanja ili zaposlenja te se mogu družiti i sklapati brak s pripadnicima drugih klasa, što omogućava ljudima prelazak iz jedne klase u drugu.
2. Obrazloži teoriju stratifikacije koja je najprihvatljivija za
objašnjenje stratifikacije u hrvatskom društvu. - Na stratifikaciju hrvatskog društva utjecali su brojni problemi kroz našu povijest – agresija na Hrvatsku, visoka nezaposlenost, zastoj pojedinih djelatnosti i netransparentna privatizacija. Ja mislim da je Weberova teorija stratifikacije najbolja teorija za opis stratifikacije u hrvatskom društvu, jer se on zalagao da je stratifikacija temeljni oblik raspodjele moći u društvu, što je i istina kod nas. Tako imamo političare, koji pripadaju višoj klasi, a time imaju i najveću moć u državi i donose većinu odluka, no ne najboljih. On je također opisao 3 različite dimenzije stratifikacije – ekonomska, politička i socijalna.
3. Opiši razliku ili sličnost u svojemu društvenom položaju te
položajima svojih roditelja, baka i djedova. - Ja mislim da mi, kao najmlađa generacija, imamo dosta lagan društveni položaj u usporedbi s našim predcima. Naime, mi, kao većinom tinejdžeri i neradnici, nemamo toliko obaveza osim učenja i osiguravanja bolje budućnosti za nas, dok naši roditelji, većinom radnici, rade par sati na dan, neki čak i cijele dane, da bi osigurali bolji i lakši život sami sebi, ali najviše nama, svojoj djeci. Dakle, oni imaju više uloga u doprinosu društvu, dok mi još izgrađujemo svoj život i budućnost. U suprotnosti, naši djedovi i bake u sadašnjim godinama nemaju toliko obaveza koliko i naši roditelji, pošto su oni većinom umirovljenici, dakle ne mogu se toliko aktivno kretati i raditi teške fizičke poslove kao naši roditelji. 4. Obrazloži tipove vertikalne pokretljivosti. - Društvena pokretljivost se odnosi na pomicanje pojedinaca unutar ili između različitih društveno-ekonomskih položaja. Vertikalna pokretljivost je pomicanje prema gore/dolje na društvenoj ljestvici društvene stratifikacije. To može biti npr. promjena slabo plaćenog posla u dobro plaćeni posao ili obrnuto. Kretanje prema gore se naziva uzlazna pokretljivost, a kretanje prema dolje silazna pokretljivost. Ako se usporede nečiji položaji s položajem njegovih/njezinih roditelja, to je međugeneracijska pokretljivost, dok unutargeneracijska pokretljivost ukazuje na pokretljivost pojedinca tijekom njegovog/njezinog životnog i radnog vijeka.