Decker - Elementi Strojeva

Karl-Heinz Decker
ELEMENTI STROJEVA
T E H N IČ K A KNJIG A
Z AG REB
5
PREDGOVOR UZ PRIJEVOD
Njemački original ove knjige je u relativno kratkom roku izišao u 7 izdanja.

U knjizi su jednostavno i vrlo sažeto dana potrebna teoretska objašnjenja,
a obiluje i nizom praktičkih podataka. To se posebno odnosi na standarde i
podatke o materijalima. Veliku vrijednost knjige predstavljaju jednostavne i lako
razumljive slike. U prijevodu je pokušano uz njemačke oznake standarda dati
i odgovarajuće jugoslavenske, a to je učinjeno i za njemačke oznake materijala
uz koje su navedene bar približno odgovarajuće jugoslavenske oznake.
U njemačkom originalu nisu opisani planetarni prijenosnici, tarni prijenos
nici, kočnice, brtve, cijevni vodovi i zaporni organi, pa su zbog potreba naše
nastave i prakse, a uz dopuštenje autora i izdavača, ta poglavlja obrađena kao
poseban dodatak prijevodu. Pri tome se nastojalo da se, koliko je to bilo
moguće, ne mijenja način iznošenja gradiva, kako dodatak ne bi narušio
cjelovitost.
Isto tako u poglavlju o zupčanicima njemačkog originala nisu obrađene
evolventne funkcije koje omogućavaju vrlo jednostavan i točan proračun
debljine zuba na bilo kojem dijelu boka, proračun razm aka osi V parova,
proračun pogonskog kuta zahvatne crte, zbroj faktora pom aka profila itd.
Zato su u dodatku, kao nadopuna poglavlju „9.1.9. V-čelnici i V-prijenosnici
s ravnim zubim a“ obrađene
EVOLV ENTN E FU N K C IJE i
PR O R A Č U N RAZMAKA OSI ČELN IK A U PO TR EB O M EVOLVENT-
N IH FU N K CIJA .
E. Oberšmit
6
IZ PREDGOVORA 7. NJEMAČKOM IZDANJU
Velika potražnja ove knjige iziskivala je već u kratkom roku njeno novo
izdanje. Pisana je za potrebe nastave na Visokim tehničkim i stručnim škola
ma. Najvažniji elementi strojeva izneseni su u kratkom ali preglednom obliku,
prilagođenom ciljevima nastave na školama za tehničko obrazovanje. Pri tome je
obrađena svaka grupa elemenata strojeva zasebno i time omogućen izbor
obrade gradiva neovisno od ostalih elemenata strojeva.
Stručno područje „Elemenata strojeva“ vrlo je opsežno i stalno se proširuje
novim spoznajama i rezultatim a istraživanja. O d toga se mogu u okviru
školovanja inženjera i tehničara obraditi samo bitna područja odabrana prema
samim ciljevima izobrazbe. Daljnju izgradnju tih saznanja m ora se prepustiti
praksi, rješavanjem konkretnih problem a konstrukcija.
Sve oznake u jednadžbam a prilagođene su novim D IN normam a, a sve
mjerne jedinice su u Sl-sustavu, kojeg propisuje zakon. Samo u iznimnim
slučajevima, radi lakšeg računanja, upotrijebljene su veličinske jednadžbe. Inače
su isključivo navedene samo jednadžbe u koje se mogu uvrstiti Sl-jedinice i od
njih izvedene Sl-jedinice (kg, m, s, N, W, kW, Pa, J, K itd.). Gotovo ispod
svake jednadžbe za proračun nalazi se iscrpna legenda u kojoj su naznačene
upotrijebljene mjerne jedinice i njihovo značenje. N a taj se način postizava
dobar pregled i izbjegava zabuna. Tablice su ubačene na odgovarajućim
mjestima unutar teksta, tako da ih ne treba tražiti na kraju.
Mnošt'vo opširnih tablica daje čitaocu konstruktoru u praksi sve podatke
potrebne za proračun elemenata strojeva. N aročito se pazilo na mogućnost
utvrđivanja odgovarajućih vrijednosti dopuštenog naprezanja, tlaka i optere
ćenja . . .
Berlin u rujnu, 1975.

Karl-Heinz Decker
7
SADRŽAJ
1. N erastavljivi spojevi
1.1. Z avareni s p o je v i............................................................................................................................ 13

1.1.1. P o stu p ci, m aterijali, oblici šavova, k valiteta ..................................................... 13
1.1.2. O snovi o b lik o v an ja ...................................................................................................... 14
1.1.3. Z av aren i spojevi pri gradnji k o tlo v a i tlačnih p o su d a ...................................... 19
1.1.4. Z av aren i spojevi čeličnih k o n stru k c ija ................................................................... 29
1.1.5. Z avareni spojevi u s tro jo g ra d n ji................................................................................. 41
1.2. Z avarivanje p ritisk o m ............................................................................................................... 45

1.2.1. P ostupci, vrste šavova, m aterijali ............................................................................ 45
1.2.2. Spojevi to čk a sto z a v a r e n i.............................................................................................. 46
1.2.3. B radavičasto zavareni spojevi ..................................................................................... 49
1.2.4. Spojevi zavareni čeo n o e le k tro o tp o rn im isk re n je m ............................................ 50
1.3. Lem ljeni s p o je v i............................................................................................................................. 51

1.3.1. P o stu p ci, le m o v i................................................................................................................. 51
1.3.2. O snove ob lik o v an ja ....................................................................................................... 52
1.3.3. Č vrstoća .............................................................................................................................. 55
1.4. Lijepljeni spojevi ......................................................................................................................... 56

1.4.1. L jepila, svojstva, p ostupci ......................................................................................... 56
1.4.2. O snove ob lik o v an ja ....................................................................................................... 58
1.4.3. Č vrstoća .............................................................................................................................. 59
1.5. Z akovični spoj ............................................................................................................................. 60

1.5.1. Z akovice, izrada, broj rezova, prijenos s i l e ......................................................... 60
1.5.2. Z akovični spojevi u gradnji čeličnih k o n stru k c ija ....................................... 62
1.5.3. Z akovični spojevi u k o n stru k c ija m a od lakih m etala .................................. 69
1.5.4. Z akovični spojevi u gradnji strojeva i strojnih p o stro jen ja ......................... 72
1.6. Stezni s p o j e v i .................................................................................................................................. 75

1.6.1. N avučeni i prešani stezni spojevi, p ostupci steznog sp ajan ja ..................... 75
1.6.2. P ro ra č u n cilindričnih steznih sp o je v a ....................................................................... 76
2. Rastavljivi spojevi
2.1. Pričvrsni v i j c i ................................................................................................................................. 83
2.1.1. N avoji ................................................................................................................................... 83
2.1.2. M aterijali, zaštita od k o ro z ije ..................................................................................... 84
2.1.3. Vijci i m atice ..................................................................................................................... 87
2.1.4. P odloške o siguranja ....................................................................................................... 90
2.1.5. T ok sila, zarczno djelovanje, o b lik o v a n je .............................................................. 92
2.1.6. Sila p re d n ap re za n ja , pritezni m o m en t ................................................................... 97
2.1.7. D ijag ram deform acija, diferencijalna sila, najveća i n a jm a n ja sila . . . . 97
2.1.8. Č vrstoća u zdužno opterećenih v ija k a ....................................................................... 99
2.1.9. O blikovanje i p ro rač u n p o p re čn o o p terećenih vijaka .................................. 101
2.2. P o k retn i vijci (vijčani pogoni) .............................................................................................. 103
2.2.1. N avoj, m a te rija li............................................................................................................... 103
2.2.2. Sile, trenje, iskoristivost, sam o k o čn o st ................................................................... 105
2.2.3. Č vrstoća .............................................................................................................................. 107
8 Sadržaj
2.3. Spojevi glavine .............................................................................................................................. 109

2.3.1. Spojevi uzdužnim k lin o m .........................................................................
2.3.2. Spojevi p erim a (klinovi bez n agiba) ............................................................................ 112
2.3.3. Spojevi s k linastim vratilim a .......................................................................................... 116
2.3.4. Spojevi sa zu pčastim vratilim a ..................................................................................... 118
2.3.5. Spoj s p o ligonim p rofilnim vratilim a ....................................................................... 120
2.3.6. K onični spojevi ..................................................................................................................... 122
2.3.7. Spojevi sa steznim g la v in a m a .......................................................................................... 123
2.3.8. Spojevi steznim e le m e n tim a ............................................................................................... 124
2.3.9. Spoj čeonim o z u b lje n je m .............................................................................................. 129
2.4. Veze sa zaticim a i s v o r n ja c im a ............................................................................................ 131
2.4.1. Z a t i c i ............................................................................................................................................ 131
2.4.2. S vornjaci ................................................................................................................................... 134
2.4.3. Č vrstoća .................................................................................................................................. 136
3. O pruge
3.1. O s n o v e ................................................................................................................................................... 140
3.1.1. K a rak te ristik e , rad o pruge, vibracije op ru g e ......................................................... 140
3.1.2. M aterijali, naprezanje, čvrstoća... ..................................................................................... 142
3.2. .L isn a te op ru g e k a o savojne op ru g e .................................................................................... 145
3.3. Z av o jn a fleksiona o p ru g a k a o o p ru g a za o k r e ta n je ............................................................ 148
3.4. R av n a šip k asta (ok ru g la) k a o to rzio n a o p r u g a ............................................................... 151
3.5. T an ju ra ste op ru g e k a o tlačne op ru g e....................................................................................... 152
3.6. C ilindrične tlačne i vlačne o p r u g e ............................................................................................ 157

3.6.1. H la d n o oblik o v an e tlačne op ru g e od okrugle ž ic e ..................................................... 157
3.6.2. T lačne op ru g e od o kruglih sipki .............................................................................. 159
3.6.3. V lačne op ru g e od okrugle žice ................................................................................... 161
3.6.4. P ro ra ču n tlačnih i vlačnih o p r u g a ............................................................................... 163
3.7. G u m en e o p r u g e .............................................................................................................................. 166
4. Osovine i vratila
4.1. F u n k c ija , o b likovanje .................................................................................................................... 120
4.2. R ukavci ............................................................................................................................................... 123
4.2.1. N osivi ru k a v c i......................................................................................................................... 123
4.2.2. P o tp o rn i ru k av ac .................................................................
4.3. Č vrstoća ............................................................................................................................................... 124
4.3.1. M o m en ti savijanja i uvijanja, m om enti inercije i m om enti o t p o r a 124
4.3.2. P ribližni p ro rač u n n a to rziju i savijanje ................................................................. 122
4.3.3. Č vrstoća o b lik a ..................................................................................................................... 128
4.4. D e fo rm a c ije ........................................................................................................................................... 182
4.4.1. D eform acije zbog sila savijanja....................................................................................... 182
4.4.2. D eform acije izazvane to rzio n im s ila m a ......................................................................... 184
4.5. K ritič n a b rzin a vrtn je .................................................................................................................... 185
4.5.1. F lek sio n a kritičn a b rzina v r t n j e ..................................................................................... 185
4.5.2. T o rzio n a kritičn a b rzina v rtnje.......................................................................... 18
5. Ležaji
5.1. T renje, podm azivanje i m aziva .................................................................................................. 188
5.1.1. T renje ....................................................................................................................................... 188
5.1.2. P odm azivanje i m a z iv a ....................................................................................................... 189
Sadržaj 9
5.2. K lizni le ž a ji...................................................................................................................................... 194

5.2.1. H id ro d in am ičk a teorija podm aziv an ja, ležaji s v išestrukim kliznim površi
n am a, u to ri za p o d m a z iv a n je ..................................................................................... 194
5.2.2. D o v o d m aziva, uređaji za p o d m a z iv a n je .............................................................. 198
5.2.3. M aterijali za ležaje (ležajni m aterijali) i m aterijal ru k a v ca ......................... 200
5.2.4. O blikovanje nosivih ležaja (radijalnih ležaja) ..................................................... 204
5.2.5. P ro ra ču n nosivih ležaja (poprečnih ili radijalnih) ............................................ 209
5.2.6. O blik o v an ja u p o rn ih (aksijalnih) le ž a ja ................................................................... 216
5.2.7. P ro ra ču n u p o rn ih ležaja (aksijalnih ležaja) ......................................................... 217
5.3. V aljni le ž a ji............................................................................................................. 220

5.3.1. K o n stru k c ija i k a rak teristik e ..................................................................................... 220
5.3.2. P rav ila ugradnje, m ogućnosti o p te re ć e n ja .............................................................. 224
5.3.3. N osivost i vijek tra ja n ja .............................................................................................. 231
5.3.4. G ra n ič n a brzina v r t n j e ................................................................................................... 237
5.3.5. P odm azivanje ..................................................................................................................... 239
6. Brtvenje ležaja i vratila

6.1. Brtvenje p ro tiv izlaza m asti .................................................................................................. 242
6.1.1. B rtve s b ru sn im djelovanjem ..................................................................................... 242
6.1.2. B ezdodirno b rtvenje ....................................................................................................... 244
6.2. B rtve p ro tiv istjecanja ulja ....................................................................................................... 245

6.2.1. Brtvenje b ru sn im d je lo v a n je m ..................................................................................... 245
6.2.2. B ezdodirno b rtvenje ....................................................................................................... 248
/
7. Spojke
7.1. Spojke koje se u k l ju č u j u ........................................................................................................... 249
7.1.1. K ru te spojke ..................................................................................................................... 249
7.1.2. D ilatacijske (u zdužno pokretljive) s p o j k e .............................................................. 249
7.1.3. N eelastične kom p en zacio n e s p o jk e ............................................................................ 250
7.1.4. E lastične spojke ................................................................................................................. 252
7.1.5. Sigurnosne spojke ............................................................................................................ 256
7.2. R astavljive spojke ......................................................................................................................... 257

7.2.1. R učno rastavljive spojke .............................................................................................. 257
7.2.2. Spojke s d aljinskim u k lju č iv a n je m ............................................................................ 259
7.3. S pojka za p u šta n je u ra d ....................................................................................................... 263
8. Rem enski i lančani prijenosnici

8.1. P rijenos p lo sn atim rem enom .................................................................................................. 265
8.1.1. N ačin djelovanja i vrste .............................................................................................. 265
8.1.2. M aterijal rem enja i način sp a ja n ja ............................................................................ 270
8.1.3. C ilindrične rem enice ....................................................................................................... 272
8.1.4. P ro ra ču n .............................................................................................................................. 275
8.1.5. R em enski prijenos sa zateznom re m e n ic o m ......................................................... 281
8.2. R em enski p rijenos s k linastim r e m e n o m ............................................................................ 283

8.2.1. N ačin djelovanja, vrste, izrade ................................................................................ 283
8.2.2. R em enice za k linaste rem ene ..................................................................................... 285
8.2.3. P ro ra č u n .............................................................................................................................. 288
8.3. P rijenos sa zu p častim r e m e n o m .............................................................................................. 295

8.3.1. N ačin djelovanja i izvedbe .......................................................................................... 295
8.3.2. P ro ra č u n .............................................................................................................................. 297
10 Sadržaj
8.4. L an čan i p rije n o s ............................................................................................................................ 299

8.4.1. P rim jena i ra sp o red ....................................................................................................... 299
8.4.2. V rste lan aca ispojnice (spajanje k rajeva lan aca) ............................................. 301
8.4.3. L ančanici ............................................................................................................................. 306
8.4.4. P odm azivanje ................................................................................................................ 310
8.4.5. P ro ra ču n ............................................................................................................................. 313
9. Zupčani prijenosnici
9.1. O s n o v e ................................................................................................................................................. 324

9.1.1. V rste i oblici ..................................................................................................................... 324
9.1.2. Z a k o n ozubljenja ............................................................................................................ 325
9.1.3. D o d irn ica b o k o v a , z ah v a tn a linija (d o d irn ica p ro fila) ................................... 328
9.1.4. E volventno ozubljenje ................................................................................................... 328
9.1.5. O zubljenje s ravnim b o k o v im a i u n u ta rn je ozubljenje .................................. 330
9.1.6. V aljanje i klizanje b o k o v a .......................................................................................... 331
9.1.7. N u lti čelnici i nulti prijenosnici (s rav n im z u b im a), z rač n o st izm eđu zuba 332
9.1.8. G ra n ičn i spoj z u b a n u ltih čelnika srav n im z u b im a ........................................ 335
9.1.9. V-čelnici i V -prijenosnici s ravnim z u b im a ......................................................... 337
9.1.10. S tupanj p r e k r i v a n ja ....................................................................................................... 343
9.1.11. N isk o i visoko ozubljenje................. ........................................................................... 344
9.1.12. N u lti čelnici s kosim (helikoidnim ) z u b im a ..................................................... 344
9.1.13. V-čelnici s kosim z ubim a .......................................................................................... 347
9.2. O blikovanje čelnika .................................................................................................................... 348
9.3. K v alitet o z u b lje n ja ......................................................................................................................... 353
9.3.1. O d stu p a n ja .......................................................................................................................... 353
9.3.2. T olerancije ............. 354
9.4. T renje, iskoristivost, p rije n o s i.................................................................................................. 356
9.5. P odm azivanje .................................................................................................................................. 358
9.6. P ro ra ču n nosivosti čelnika ...................................................................................................... 359
9.6.1. O pterećenje z u b a ............................................................................................................ 359
9.6.2. N osivost k orijena ............................................................................................................ 360
9.6.3. N osivost b o k o v a ................................................................................................................. 366
9.6.4. N o sivost u o d n o su na zaribavanje i trošenje ..................................................... 370
9.6.5. Z upčanici od plastičnih m a s a ........................................................................................ 371
9.7. O dnosi sila k o d čelnika ........................................................................................................... 371
9.8. S to ž n ic i................................................................................................................................................ 373
9.8.1. N u lti stožnici s ravnim z ubim a ................................................................................ 373
9.8.2. N u lti stožnici s kosim i zakrivljenim b o k o v im a ................................................ 378
9.8.3. V -parovi .............................................................................................................................. 381
9.9. P ro ra č u n nosivosti s to ž n ik a ...................................................................................................... 381
9.9.1. O pterećenje z u b a ............................................................................................................ 381
9.9.2. N o sivost ko rijen a z u b a ................................................................................................... 382
9.9.3. N o sivost b o k o v a ............................................... ................................................................ 382
9.10. O dnosi sila n a s to ž n ic im a ....................................................................................................... 383
9.10.1. N u lti i V -nulti stožnici sa ravnim zubim a ...................................................... 383
9.10.2. N u lti i V -nulti stožnici s kosim izakrivljenim bok o v im a ...................... 384
9.11. V ijč a n ic i............................................................................................................................................ 386
9.11.1. U vjeti z a h v a ta ............................................................................................................... 386
9.11.2. O dnosi sila, iskoristivost ......................................................................... 388
9.11.3. N osivost ........................................................................................................................ 389
9.11.4. V -vijčanici, h iperboloidni v ijč a n ic i........................................................................ 390
Sadržaj 11
9.12. P užni p rije n o sn ic i.................................................................................. 391

9.12.1. V rste, uvjeti z ah v a ta i dim enzije ....................................................... 391
9.12.2. O dnosi sila, iskoristivost ........................................................................................... 395
9.12.3. O blikovanje puževa i pu žn ih k o l a .......................................................................... 397
9.12.4. N o siv o st, izb o r m a z iv a ............................................................................................. 398
9.13. B učnost u ra d u z u p čan ik a i m ogućnost njena sm anjivanja ................................. 400
L iteratu ra .......................................................................................................................................................... 402
DODATAK
10. P lanetarni prijenosnici
10.1. K a rak te ristik e , u p o tr e b a ........................................................................................................... 409
10.2. Jed n o stav n i p lan e tarn i prijenosnici ................................................................................... 409
10.3. Sile, m om enti i snage p la n e ta rn ih prijen o sn ik a s čelnicim a ................................. 416

10.3.1. K a d a gubici nisu uzim ani u o b z ir ....................................................................... 416
10.3.2. K a d a se gubici uzim aju u o b z ir ............................................................................ 418
10.4. Pregled prijen o sn ih om jera i m ogućnosti p la n e ta rn ih prijen o sn ik a 1AI i 2A I 418
10.5. P la n eta rn i prijenosnici sa stožnicim a ................................................................................ 419
11.Tarni prijenosnici
11.1. O p ć e n ito ............................................................................................................................................ 421
11.2. T arn i prijenosnici s k o n sta n tn im p rijenosnim o m je r o m .............................................. 422
11.3. T a rn i prijenosnici s m o gućnostim a k o n tin u ira n e pro m jen e p rijenosnog om jera 424
11.4. O snove p ro ra č u n a ........................... 425

11.4.1. E lastično i diferencijalno p uzanje, brzine k lizanja, s i l e ............................... 427
11.5. P ro ra ču n tarn ih p rije n o sn ik a ................................................................................................ 433

11.5.1. P ro ra č u n k o n ta k tn ih n a p re z a n ja .......................................................................... 433
11.5.2. P ro ra ču n tro šen ja ...................................................................................................... 434
11.5.3. P ro ra č u n zagrijavanja ............................................................................................. 437
11.5.4. Is k o r is tiv o s t..................................................................................................................... 438
11.6. M aterijali za izradu ta r e n ic a ................................................................................................... 439
12. Kočnice
12.1. O p ć e n ito ................................................................ 442
12.2. K o n stru k tiv n e izvedbe k o č n ic a .............................................................................................. 443

12.2.1. T a m e k o č n ic e ............................................................................................................. 443
12.2.10. Č eljusne kočnice s vanjskim čeljustim a (čeljusna kočnica) ............... 444
12.2.11. Je d n o stav n e čeljusne k o č n ic e ............................................................................... 444
12.2.11. D v o stru k e čeljusne kočnice ............................................................................... 446
12.2.20. U n u ta rn je čeljusne k o č n ic e .................................................................................... 450
12.2.30. Pojasne k o č n ic e .......................................................................................................... 452
12.2.40. S tožaste kočnice ...................................................................................................... 454
12.2.2. V rtložna vod en a kočnica .................................................................................... 454
12.2.3. V rtložna z račn a k o č n ic a ........................................................................................ 455
12.2.4. Ind u k cio n e električne kočnice ..................................................... 455
12 Sadržaj
13. Brtve
13.1. U vod ............................................................................................................................................... 456

13.2. Statičke brtv e, d o d irn o brtvenje stro jn ih dijelova koji m iruju ............................... 457
13.2.1. N erastavljivo o d n o sn o uvjetno rastavljivo b rtvenje ..................................... 459
13.2.2. Brtvenje p o m o ću m asa za brtvenje ................................................................... 460
13.2.3. R astavljivo brtvenje dijelova koji m iru ju (sta tič k o brtvenje) ................... 461
13.3. D inam ičke brtve, d o d irn o brtvenje strojnih dijelova koji se okreću ili se kreću
tam o -am o .................................................................................................................................... 466
13.3.1. Brtvenje brtv ilo m ....................................................................................................... 468
13.3.2. Brtvenje kliznim p rste n o m ..................................................................................... 473
13.4. B ezdođim e b r t v e ........................................................................................................................... 473

13.4.1. B ezdodirne brtve sa zračnošću................................................................................ 475
13.4.2. L ab irin tn e b r t v e ............................................................................................................ 476
13.4.3. L ab irin tn e brtve sa z ra č n o š ć u ................................................................................ 477
13.4 4. B rtvenje p om oću tekućine ..................................................................................... 477
13.4.5. M e m branske b r t v e ..................................................................................................... 478
14. Cijevni vodovi i zaporni organi
14.1. C ijevni vodovi ............................................................................................................................. 480

14.1.1. O snovni pojm ovi ....................................................................................................... 480
14.1.2. M aterijal cijevi... ............................................................................................................ 481
14.1.3. P ro ra č u n cijevi... ............................................................................................................ 484
14.1.4. P ro ra ču n debljine stijenki cijevi ............................................................................. 488
14.1.5. F azo n sk i cijevni dijelovi ........................................................................................... 490
14.1.6. C ijevni sp o je v i................................................................................................................ 491
14.2. Izrav n an je deform acija p ri z agrijavanju cijevnih v o d o v a ...................................... 501
14.3. C ijevne p o d u p o r e ......................................................................................................................... 502
14.4. Z ap o rn i, sigurnosni i regulacioni o rg an i (a rm a tu ra ) ............................................... 504

14.4.1. Z ad aci, vrste, zahtjevi .............................................................................................. 504
14.4.2. V entili .............................................................................................................................. 505
14.4.3. Z asu n i .............................................................................................................................. 509
14.4.4. Pipci ( s la v in e ) ................................................................................................................. 511
14.4.5. Z ak lo p k e .......................................................................................................................... 512
14.4.6. Principi izgradnje cijevnih s u s t a v a .......................................................................... 514
15.1. E volventne f u n k c ije .....................................................................................................................
15.2. P ro ra č u n ra zm ak a osi čelnika u p o treb o m evolventnih funkcija .........................
15. Evolventne funkcije
L ite ratu ra d o d a tk a ............................................................................................................................................ 523
K azalo pojm o v a .................................................................................................................................................. 525

1.1. Z avareni spojevi 13
1. NERASTAVLJIVI SPOJEVI
1.1. Zavareni spojevi

1.1.1. Postupci, materijali, oblici šavova, kvaliteta
Zavarivanje je postalo jedno od najvažnijih postupaka spajanja, jer uz
uštedu troškova za modele ili alate, prednost m u je i manji utrošak materijala
nasuprot lijevanim i kovanim dijelovima. Uz spretno oblikovanje može zavareni
dio, bez gubitka čvrstoće i krutosti, biti 50% lakši. Zavarene su konstrukcije
zbog jednostavnog oblikovanja najčešće bolje od zakovanih.
Prema D IN 1910 (JUS C.T3.001) pod zavarenim spojem razumije se spajanje
dijelova pom oću zavara. Više pojedinačnih dijelova m eđusobno povezanih za
varivanjem tvore zavaren dio, a više tako zavarenih dijelova zavaren sklop.
Za veće strojne dijelove dolazi prvenstveno u obzir zavarivanje taljenjem s
lokalno ograničenim tokom taljenja, sa dodatnim m aterijalom ili bez njega.
Načini zavarivanja taljenjem za metale jesu: plinsko zavarivanje, otporno zavari
vanje, elektrolučno zavarivanje, zavarivanje plazmom, zavarivanje elektronskim
snopom, zavarivanje svjetlosnim snopom (zavarivanje laserskim zrakama). U
nastavku se opisuju zavareni spojevi kod kojih se dijelovi sjedinjuju zavarom
dobivenim od nataljena ili utaljena materijala.
Najvažniji zavarivi metali:
1. Čelici do približno 0,3% ugljika; više od toga postotka samo uz stanovite
uvjete (tablica 1). Elementi legiranja: silicij, m angan, sum por i fosfor pri
zavarivanju djeluju nepovoljno, dok bakar, nikalj, krom, molibden ili vanadij
ne škode.
2. Neželjezni metali kao što su bakar, mjed, bronza, cink, aluminij.
Pregled različitih vrsta i oblika šavova prem a D IN 1912 (JUS C.T3.011)
daje tablica 2, a oblike spojeva tablica 3.
Primjeri za prikazivanje čeonih i kutnih šavova i dodatni znakovi prikazani
su u D IN 1912 (JUS C.T3.011), a smjernice za oblike žljebova, za razne debljine
lima, mogu se naći u D IN 8551 do 8553 (JUS C.T3.030).
Prem a tablici 4, zavareni spojevi dijele se u tri razreda kvalitete.
I dijelovi o d term o p lastičn ih u m jetn ih m asa m o g u se m eđ u so b n o zavarivati. T u n a ro čito

dolaze u obzir tvrdi i m ekani polivinil kloridi, PV C. S u p ro tn o z av ariv an ju m etala, k o d u m jetnih
m asa dob iv a se spoj u tje sta stu sta n ju (vidi D IN 16930 i 16931). Pri to m e se m ogu p o tezati šavovi
kao kod m etala. P o stu p ci z av ariv an ja su slijedeći: zavarivanje vrućim plinom , zavarivanje grijaćim
tijelim a, zavarivanje toplinskim im pulsom , frikc io n o zavarivanje, dielektrično visokofrekventno zava
rivanje. P olivinilkloridi se m ogu d o b iti p o d razn im trg o v ačk im im enim a k a o D y n al, Igelit, V inidur,
V estolit, V innol, A stra lo n , T ro v id u r, M ipolam .
14 /. N erastavljivi spojevi
Tablica 1. Zavarivost najvažnijih čelika

Vrst čelika Zavarivost
Opći konstrukcioni čelici D IN 17100 (JU SC .B 0.500j
St 33-2, St 34-1, St 37-1 Zbog visokog sadržaja P i N prikladni su samo za podređene svrhe kod
—Č. 0260. - Č. 0360, malih debljina stijenke i mirnog opterećenja, prvenstveno kod neumirenog
St 42-2, St 42-3, tomasovog čelika. Z a čelične konstrukcije od dijelova > 1 6 do 25 mm
- C .0 4 6 1 , - C . 0462, debljine potreban je umiren čelik.
St 34-2, St 37-2, St 37-3, Zavarivost postoji uvijek. Za Čelične konstrukcije i dijelove > 2 5 do 35 mm
-Č . 0261, - č . 0361, - C . 0362 - Č . 0363 debljine grupa kvalitete 2, > 3 5 mm debljine grupa kvalitete 3.
St 46-2, St 46-3, St 52-3,
-C . 0481, - C . 0482, —C. 0562, -Č .0 5 6 3
St 33-1, St 42-1, St 50-1, Zavarivost se mora posebno tražiti. Predgrijavati, po potrebi žariti.
—Č. 0460, - Č. 0545 a za otklanjanje preostalih napetosti normalizirati. Debljine stijenki po
St 50-2, mogućnosti < 20 mm.
- Č . 0545,
St 60-1, St 60-2, St 70-2, Potrebna je vrlo pažljiva priprem a i naknadna obrada.
- Č . 0645. - Č. 0645. - Č. 0745,
Čelici za poholßanje D IN 17200 (JU S C .B 9 .0 2 l)
C 22, Ck 22, 25 CrM o4, Prikladni su normalizirani ili m ekano žareni. Potrebno je predgrijavanje.
- Č . 1330, - C . 1331, - č , 4730,
28 Mn 6.
- C . 3135,
Čelici za cementiranje D IN ¡7210 (JU SC .B 9.020)
C 10, C 15, Ck 10, U necementiranom stanju dobro su upotrebljivi. Kod legiranih čelika
- C . 1120. - Č . 1220, - C . 1121, potrebno je predgrijavanje.
C k 15. 15 C r 3, 16 M nCr 5,
- C . 1221, - Č . 4120, - Č . 4320,
20 M nCr 5, 2 0 M o C r4 , 2 5 M o C r4 ,
-C .4 3 2 1 , Č. 7420, - Č . 743!,
15 C rN i 6, 17 CrN iM o 6,
- C . 5420,
Bešavne čelične cijevi D IN 1629 (JU S C.B5.020 i 023)
St 35, St 35-4, St 45 D obra zavarivost.
-Č . 1212, - Č . 1212, -C . 1213,
St 45.4, St 52, St 52.4
-Č . 1213, —Č. 3100, -C . 3100.
St 55, St 55.4, Kao St 50 (C. 0545) i St 60 ( - C . 0645).
-C . 1402, - C . 1402,
Bešavne cijevi od vatrootpornih čelika D IN 17175, (JU S C.B5.022)
St 35.8, St 45.8, 15 Mo 3, > 20 mm debljine 'J
- C . 1214, - C . 1215, - C . 7100, D obro upotrebljiv > 10 mm debljine l preporučuje se oslobađanje
> 15 mm debljine j P«*»tal.h naprezanja žarenjem.
13 C rM o 44. 1 0 C rM o 9 10. ^ > 1 0 mm debljine I , . . . .
- Č , 7400, - C . 7401, Popustiti žarenjem > 5 mm deb|jine f potrebno predgrijavanje.
Kotlovski limovi D IN 17155 (JU S C.B4.0I4)

H I, H II. D obro upotrebljiv
-Č . 1202, - Č . 1204,
H III, 17 Mn 4, 15 Mo 3. > 10 mm debljine potrebno je predgrijavanje.
-C . 1206, - C . 3133, C. 7100,
H IV, 19 M n 5, Potrebno je predgrijavaje i odžarivanje napona zbog otklanjanja preostalih
~ C . 3105 napetosti.
13 C rM o 44, Potrebno predgrijavanje i popuštanje žarenjem.
- Č . 7400,
Tanki limovi D IN 1623 (JU S C.B4.016)
St 10 . . . St 14 D obro upotrebljiv sa kvalitetom površine 03 . . . 05.
Čelični lijev D IN 1681, (JU S C .J3.0U )

GS-38 . . . GS-70 Kao čelik iste čvrstoće prem a D IN 17100 (JUS C.B0.500). Mjesto zavari
- C l . 0345 vanja pažljivo pripremiti.
1.1.2. Osnovi oblikovanja

Pri oblikovanju zavarenih konstrukcija treba voditi računa o određenim
načelima. Svaki konstruktor trebao bi stoga svoje projekte savjesno i kritički
ispitati da li su zavarivački pravilno oblikovani. N aravno da je kvaliteta
L I . Z avareni spojevi 15
zavarenog spoja ovisna i o kvalifikaciji i spretnosti zavarivača. Važna pravila

oblikovanja su slijedeća:
1. Izbjegavati zarezao djelovanjel Loš spoj osnovnog i dodatnog materijala
prouzročuje velika zarezna djelovanja (vršna naprezanja) u korijenu, što pri
dinamičkom opterećenju može dovesti do loma zbog um ornosti materijala.
Kod dinamički opterećenih šavova zavaruje se posebno korijen, ili se to izvodi
Slika 1. P o d jela n a p rez an ja u tu p o m spoju (crk zarezno naprezanje)

a) V -zavar s lošim p ro v a ro m k o rije n a ; b) V -zavar s d o b rim p ro v a ro m k o rije n a;
c) V -zavar s pročišćenim i zavarenim k o rije n o m ; đ) X -zavar
Tablica 2. Vrste i oblici šavova prem a D IN 1912 (JUS C.T3.011 i 030) (zavarivanje taljenjem)
Sim Naziv Sim

Naziv Priprem a Izvedba Priprema Izvedba
bol bol
Tupi Šavovi
Zarobljeni šav
I-šav
JL
II
i----- ---------- 1
a c m i w — l
Dvostruki
V-Šav X o a m
*/2 V-šav V n= 3£Z2 t r "i
V-šav V i— w — i
Strm i bočni šav 1L i— \ /— i 1— W ------i K-šav

K □ a i r (
X-šav
X ¡m xm 1 X l 1¡2 Y-šav Y □ a ) r (
Plitki
Y-šav Y r } T_i K-šav K □ a 1 ... i S
r „ r
Dvostruki
X’-šav X D Q J-šav r n n r j i
V-šav
m n rn
Dvostruki
□a t
- c
J-šav
K 1
Rubni Šavovi
Rubni • ——— Rubni

plosnati šav V-šav
Kutni Šavovi
p
Kutni šav ft A l
1 1
Vgaoni šav
Dvostruki
kutni šav i \
16 1. N erastavljivi spojevi
Tablica 3. Vrste spojeva prem a D IN 1912 (JUS C.T3.011 i 030)
Preklopni spoj Čeoni (tupi) spoj

Dijelovi se preklapaju Dijelovi leže u jednoj ravnini
GSS2S23E2Z£Q
Paralelan spoj Kosi spoj

Dijelovi leže po široj strani jedan Jedan dio naslonjen je koso na
uz drugog drugi
T-spoj
Dva se dijela spajaju tako da je
jedan dio svojim krajem okomito
postavljen na površinu drugoga
1 Vgaon spoj
Krajevi dijelova položeni su jedan
prem a drugome pod bilo kojim
kutom
Križni spoj Višestruk spoj

Dva dijela koji leže u jednoj rav
nini naslanjaju se okom ito na treći
između njih + Tri ili više dijelova spajaju se kra
jevima pod bilo kojim kutom
“7T
Tablica 4. Razvrstavanje kvalitete zavara za spojeve zavarene taljenjem prema D IN 1912 (JUSC.T3.011 i 030)
Tekući K\ alitetni razred

Pretpostavka
broj I III
1 Materijal: Zavarivost zajamčena • • •
stručna • • •
Priprema:
pod nadzorom • •
Način zavarivanja: bira se prem a svojstvima materijala te debljini i naprezanju • • •

3
dijelova zavarenog spoja
dodatni materijal prilagođen osnovnom • • •

Materijal zavara:
ispitan, odn. odobren za upotrebu • •
5 Osoblje atestirani zavarivači za vrijeme rada su pod nadzorom • •
6 Ispitivanje: dokaz da je zavar izveden bez greške (npr. rentgensko •

ispitivanje)
u obliku X-zavara. Nejednolično ili valovito vučeni zavari djeluju također

kao zarezi. O brada nadvišenja ili raskivanje smanjuju vršna naprezanja.
N a početku i kraju zavara stvaraju se krateri, koji također izazivaju vršna
naprezanja. Glodanjem tih krajeva zavara mogu se ublažiti vršna naprezanja.
2. Izbjegavati skretanje toka sile u zoni zavarivanja! Za čvrstoću zavara od
presudnog je značenja tok sila. Skretanja u zoni zavarivanja izazivaju
vršna naprezanja (si. 2). K od mirnog opterećenja zarezna djelovanja doduše
ne um anjuju čvrstoću, ali snizuju sposobnost plastičnog deform iranja i time
stvaraju opasnost od krtog loma. Pri promjenljivom opterećenju materijal
biva brže razoren, tj. njegova se dinamička izdržljivost snizuje. Slika 3
prikazuje kako se u zavarenim šavovima mogu izbjeći skretanja toka sila.
Tupi zavar dinamički je izdržljiviji nego kutni, budući da u njemu nema
skretanja toka sila. Od kutnih zavara (si. 4), udubljeni kutni zavar je najveće
dinamičke izdržljivosti, jer u njemu dolazi do najblažeg skretanja toka sila.
Općenito se, međutim, daje prednost jeftinijem ravnom kutnom zavaru.
Slika 2. P odjela n a p rez an ja u zav a ru p ri sk retan ju to k a sile (a je to k sile)

a) u tu p o m sp o ju ; b) u k u tn o m spoju
ili
ii
a)
1 I
> •
Slika 3. O b lik o v an je zavarenih dijelova pri din am ičk o m o p terećenju

a) n ep rav iln o ; b) prav iln o
r-l \F r-.l r
r
k.
r .
a) b)
Slika 4. T o k sila u k u tn im zavarim a Slika 5. Z av aren i šavovi opterećeni na
a) izbočen k u tn i za var; b) p lo sn a t savijanje
k u tn i z av ar; c) udubljen k u tn i zavar a) nepo v o ljn o zbog vlačnog n a p re
zan ja u korijen u z a v a ra ; b) p o v oljno
zbog tlačnog n a p rez an ja u k orijenu
z av ara
3. Izbjegavati vlačno naprezanje u korijenu zavara! Korijen zavara osobito je osjet

ljiv na vlačno naprezanje i treba ga po mogućnosti staviti u tlačnu zonu
(si. 5).
4. Izbjegavati gomilanje zavara! Lokalno zagrijavanje kod zavarivanja i hlađenje
nakon toga, dovode do naprezanja zbog stezanja, koja izazivaju deformacije
zavarena dijela. Što se više zavara sastaje u jednoj točki i što su deblji
zavari, to jače je izvitoperenje. Stezanje zavara primjećuje se naročito u
uzdužnom smjeru, a posljedica su promjene oblika na manje krutim mjestima
zavarena dijela. Prem a iskustvu, nastale deformacije rastu ovim redoslja
elektrootporno zavarivanje, elektrolučno zavarivanje, plinsko zava^vaptj©!'
2 Elementi strojeva
18 /. Nerastavljivi spojevi
Kako se nagomilavanje više zavara može izbjeći, predočuje si. 6. Poprečna

rebra treba priključiti zavarima 3 do 4 mm debljine. Zavareni šavovi ne
smiju biti ni deblji ni dulji nego što je potrebno. Izvitoperene zavarene
dijelove treba izravnati zagrijavanjem i kovanjem.
S lika 7. Z av aren i zupčanik

a) nep rav iln o zbog to k arsk ih ra
a) nepravilno zbog g o m ilanja za d o v a n a glavi i vijencu, te p otrebe
vara; b) p ravilno k rojenja re b a ra ; b) pravilno
5. Dati prednost poluproizvodima! Zavareni dio postaje jeftiniji ako se upotrijebe

poluproizvodi. Daje se prednost plosnatim i profilnim čelicima, cijevima,
skošenim ili savijenim ili autogeno rezanim limovima. Ako bi spomenuti
dijelovi postali prekomplicirani, uvaruju se i lijevani, kovani, štancani ili
vučeni dijelovi.
6. Izbjegavati skupe pripremne radove! Radovi oko krojenja i obrada rezanjem
poskupljuju konstrukciju. Zbog toga treba po mogućnosti izbjegavati tokarena
smanjenja promjera, kose ili okrugle rubove limova, profila i si. (si. 7).
Savijanjem i pregibanjem rubova sastavnih dijelova mogu se često uštedjeti
zavareni šavovi (si. 8).
7. Paziti na pristupačnost šavoval M ora postojati odgovarajuća pristupačnost
zavarivačkih alata do šavova koji se zavaruju.
Slika 8. Z av a ren o p odnožje

a) n e pravilno zbog, m nogih p o jedinačnih dijelova i m nogih zavarenih šavova;
b) p ravilno
1.1.3. Zavareni spojevi pri gradnji kotlova i tlačnih posuda

Zavareni šavovi na kotlovima i tlačnim posudam a m oraju biti apsolutno
nepropusni i vrlo čvrsti, pa stoga iziskuju pažljivu izradu. Zavarivanja na
stabilnim i brodskim kotlovima dopuštena su samo ako se dokaže da se
upotrebljavaju dobro zavarivi m aterijali i da zavari računski zadovoljavaju
propisima.
Kotlovi i posude pretežno su izrađeni od limova i cijevi. Dimenzije
pojedinih plašteva ovise o širini limova koji se mogu isporučiti, i postojećim
m ogućnostima proizvodnje. Da bi se spriječilo gomilanje šavova, treba uzdužne
šavove pojedinih plašteva zaokrenuti jedan prem a drugom e (si. 9). Veći otvori
Slika 9. N ačin o b lik o v a n ja tlačnog sp rem n ik a

a je uzdužni šav; b je p oprečni šav; c je plašt
S lika 10. P o ja č a n ja k o tlo v sk o g lim a n a izrezim a za ulazne otv o re i nastav k e
za nastavke, ulazni otvori i slično pojačavaju se (si. 10). Samo kod malih izreza
ili kod predimenzionirane debljine lima, ne m oraju se pojačavati izrezi. Slika 11
pokazuje primjere gdje su na stijene kotlova i posuda privareni grebeni,
nazuvice, prirubnice i nastavci te prirubni spojevi prem a D IN 8558 (Smjernice
za zavarene spojeve na parnim kotlovima, posudam a i cjevovodima)
(JUS C.T3.071). U tablici 5 navedeni su propisani čelici za stijene i cijevi.
N a slici 12 pokazan je parni kotao na dimne plinove, s pojedinostima.
K otao se sastoji od tri plašta i dva ravna dna, ima sustav cijevi i snabdjeven je
jednim ulaznim otvorom i redom nastavaka za cijevne priključke. K ao zava
rene posude standardizirane su: jednostjene grijalice za toplu vodu D I N 4801
20 I. N erastavljivi spojevi
otvor za
odzroiivonje
DIN 2628
DIN2505 DIN2505 (JUS M.B6.160)
do DIN 2698
(JUS M.B6.171)
Slika 11. Z av aren i grebeni, nazuvice, blok-prirubnice, nastavci i p riru b n i spojevi p rem a D IN 8558
(JUS M.E0.020), tlačne posude uređaja za opskrbu vodom D IN 4810, tlačne

posude za kom prim irani zrak do 3 MPa pretlaka D IN 6275, ležeće posude
postrojenja prem a D IN 23281.
Kako proizlazi sa slika 9 i 12, debljina tupog zavara jednaka je debljini s
zavarenih limova. Potrebna debljina limova plašta računa se uzimajući u obzir
obično najslabiji zavareni šav. Unutarnji pretlak p, kojem su izloženi cilindrična
posuda ili kotao, rasteže stijene, pa su uzdužni i poprečni zavari napregnuti
Slika 12. Z av aren parn i k o ta o n a dim ni plin s odo b ren im tlak o m (pretlak) 7 b a ra = 0 ,7 M P a
na vlak. Za proračun vrijede u Jugoslaviji: „Tehnički propisi za izradu i

upotrebu parnih i vrelovodnih kotlova, parnih sudova, pregrijača pare i
zagrijača vode“ (Službeni list SFRJ 1957/7 i 1972/56), a u S. R. Njemačkoj:
propisi Radne zajednice za tlačne posude (Arbeitsgemeinschaft Druckbehälter,
AD-listovi) i tehnički propisi Njemačkog odbora za parne kotlove (tehnička
pravila za parne kotlove TRD) (Deutscher Dampfkesselausschuss).
Tablica 5. Dopušteni čelici za stijenke i cijevi (izvod iz AD- i TRD-listova)
M aterijal1) Tlačne posude Parni kotlovi
Limovi od konstnikcionih čelika DIN 17100 (JU S C.B0.500)
USt 34-1, USt 37-1 s 6 - r 120 - Dup 700 nije dopušteno

~ e . 0270, - Č. 0370
RSt 34-1, RSt 37-1 x 12 —f 120—£>up 700 nije dopušteno

- C . 0260, ~ C . 0360
USt 34-2, USt 37-2 5 12 —f 120—Dup 2000 i 16—/ 130—p 0,15

~ C . 0271, ~ Č . 0371
RSt 34-2, RSt 37-2. St 37-3 t 300 - £>up 2000 .f 4 0 —/ 130—p 0.15
~ C 0261, ~ C . 0361. - C . 0362. ~C. 0363
RSt 42-2, St 42-3, RSt 46-2, St 52-3
~ Č . 0461, ~ Č . 0462, ~ Č . 0481, ~C. 0562
~Č. 0563
Valjani i kovani čelici od konstnikcionih čelika DIN 17100 (JU S C.B0.500)
RSt 34, RSt 37 * 12,5 - f 120 —Dup 5000

- C. 0260, - C. 0360 - p ! ili s 12,5 — nije dopušteno
1200- Du 250—p 2,5
St 34-2, St 34-3, St 37-2. St 37-3,

~ C . 0261, ~ C . 0262, ~ Č . 0361 0362, 0363 t 300 t l3 0 -p 0 ,1 5 -Z > „ p 2000
RSt 42-2, St 42-3, St 52-3
~ Č . 0461, ~ Č . 0462, 0562 - C . 0563
Kotlovski limovi DIN 17155, (JU S C.B4.014) bez ograničenja bez ograničenja
Bešavne čelične cijevi DIN 1629, (JU S C.B5.020 i 023)
St 35, St 45, St 55, St 52, / 300—p 6 ,4 - tp 1720

~ Č . 1212 ~ C . 1213 - C . 1402 ~ Č . 310
t 130—p 0,15
St 35.4, St 45.4, St 55.4, St 52.4 / 300
~ C . 1212, ~ C . 1213, ~ Č . 1402, ~ Č . 3100
Bešavne cijevi DIN 17175, (JU S C.B5.022)
St 35.8, St 45.8 . ... . . l 400 / 400, p 0,32

~ Č . 1214, ~ C . 1215 kvallleta
isti kvaliteta II i 450 t 450, p 0,80
isti kvaliteta III bez ograničenja bez ograničenja
Zavarene čelične cijevi DIN 1626, (JU S C.B5.025)
St 34-2, St 37-2, St 42-2, St 52-3 ! 300 t 130—p 0,15

- Č .0 2 6 1 , - C . 0361, - Č . 0461, - Č .0 5 6 2
Čelični lijev DIN 1681, odn. - J U S CJ3.011 t 300 / 300
Vatrootporni Čelični lijev DIN 17245 bez ograničenja bez ograničenja
Značenje o zn a k a: Ograničenja (primjeri):

s debljina stijenke, ¿ 6: s S 6 mm.
D0 unutarnji promjer, Du 250: Du£ 2 5 0 m m ,
p pogonski pretlak, p 0,15: p ž 0,15 MPa,
/ proračunska tem peratura2) 1 130: / ¿ 1 3 0 5C
Du ■p 2000: Du • p g 2000 mm • M Pa.
tp 1720: t p g l7 2 0 ° C MPa
Preračunavanje dogovorenih jedinica tlaka:

1 a t = ! kp/cm2 %1 b ar—1 daN/cnr2=0,1 M Pa = 0 ,l N/mm2
Dolazi u obzir i sivi lijev DIN 1691, (JUS CJ2.020) i lijevano željezo s kuglastim grafitom, što ovdje nije navedeno.
2) Kod parnih kotlova najmanje 250 °C.
Za plinove, paru i tekućine uvedena je internacionalna jedinica tlaka

Pa (Pascal). 1 P a = 1 N /m 2 i 1 M P a = 1 N /m m 2 (1 M P a = 1 m egapaskal= IO6 Pa),
1 bar = 0,1 N /m m 2 = IO5 Pa.
Potrebna najmanja debljina stijenke s za cilindrične plašteve tlačnih posuda
sa D JD U^ 1,2 pod unutarnjim pretlakom i za cijevi sa Dv5^200mm i DJD U^ 1,7
pod unutarnjim ili vanjskim pretlakom :
Du - p Z>v • p
5 = — ^ ------ + C , + C 2 + C3 = — -------- + C l + C 2 + C3 (1)
2-v-p 2 Š V+ P
s u mm n ajm an ja d ebljina stijenke
D„ u m m u n u ta rn ji p ro m je r p lašta
Dv u mm vanjski p ro m je r p lašta
p u N /m m 2 najviši dop u šten i pogonski tlak (1 N /m m 2 = 1 M P a)
K u N /m m 2 k a rak terističn a v rijednost čvrstoće m aterijala (tablica 6). O n a je m anja
od vrijednosti izm eđu granice tečenja, odn. 0,2% — granice razvlačenja
i vrem enske čvrstoće k o d 100000 sati, na p ro rač u n sk o j tem p e ra tu ri t.
K o d m aterijala bez granice tečenja, odn. 0,2% — granice razvlačenja,
vrijedi vlačna čvrstoća k a o fa k to r čvrstoće m aterijala,
koeficijent sigurnosti (tablica 7).
r koeficijent oslabljenja k a o o d n o s čvrstoće zavarenog spoja p rem a čvrs
to ći lim a. K oeficijent oslabljenja iznosi, već p rem a kvaliteti z av a ra i
vrsti šava, 0,8 d o 1 (obično 0,8). A k o se n a p laštu nalaze neojačani
p ro v rti, o n d a je v o d n o s izm eđu presjeka oslabljenog i neoslabljenog
lim a.
Cj u m m d o d a ta k s kojim se uzim aju u o bzir podm jere debljine stijenke.
K o d feritnih čelika o d stu p a n je u m inus prem a sta n d a rd u , o d n o sn o
sm anjenje debljine stijene, uvjetovano je načinom izrade, npr. d u b o k o
izvlačeno. Inače je c , = 0 ,
c2 u m m d o d a ta k za istrošenje (d o d a ta k za k o ro z iju )= 1 mm. T aj d o d a ta k
o tp a d a k o d J Ž 3 0 m m , ili k a d a se čelici d o v o ljn o zaštite (ali ne
galvanskim prevlakam a) poolovljavanjem , platiranjem , gum iranjem ,
prev lak am a um jetnih m ate rijala i si. A ko se posu d e ne m ogu izn u tra
pregledati, treb a ugovoriti veći d o d a ta k ,
c3 u m m d o d a ta k n a obzidavanje, koji k o d ozid an ih tlačnih p o su d a treb a
predvidjeti za d o d a tn a n a p rez an ja zbog težine zida. Inače je c 3 = 0.
Potrebna minimalna debljina stijenke s cilindričnih bubnjeva, plašteva ili

sabirnika parnih kotlova pod unutarnjim pretlakom (si. 9 i 12) sa Dv/Du^ 1,6:
Du p Dy p
+c 2
— + c = 7 1 ------
2— v-p 2 ~šv+p
s, Du, Dy, p, K , S, v, vidi legendu uz je d n a d ž b u (1),

c u mm d o d a ta k za koro ziju = 1 m m. K o d s ž 3 0 m m ili n erđajućih m aterijala,
m ože otpasti.
Kod parnih kotlova iznosi najmanja dopuštena debljina stijenke 3 mm,

kod nerđajućih čelika 2 mm. Jednadžba (2) vrijedi i za kotlovske cijevi kod unu
tarnjeg pretlaka, a kod vanjskog pretlaka samo do vanjskog promjera 100 mm.
Tablica 6. F aktor čvrstoće K (granica tečenja zagrijanog materijala, odn. vremenska čvrstoća) m aterijala tlačnih posuda i parnih kotlova
Faktor ¡rvrstoć * mate rijala 1i 1) u hJ/m m 2 kod °<

Materijali
20 120 200 250 300 350 400 450 500 520 550
USt 34-1, RSt 34-1 180 170

čelika DIN 17100
Limovi od općeg
(JUS C.B0.500)
konstruktivnog
(Č. 0270), (Č. 0260)

USt 37-1, RSt 37-1 210 190
(Č. 0370) (Č. 0360)
USt 34-2, RSt 34-2 180 170 140 130 110
(Č. 0271), (Č. 0261)
St 37-3 (Č. 0363) 210 190 160 150 120
St 52-3 (Č. 0563) 320 260 230 210 190
St 34 (Č. 0260) 180 170 140

Čelici za valjanje i
St 37 (Č. 0360)
kovanje, konstruk-
210 190 160

(JUS C.B0.500)
St 34-2, St 34-3 180 170 140 130 110

DIN 17100
cioni čelici
(Č. 0261), (Č. 0262)

St 37-2, St 37-3 210 190 160 150 120
(Č.0361), (Č. 0362) (Č. 0363)
St 42-2, St 42-3 230 210 180 170 140
(Č. 0461), (Č. 0462)
St 52-3 (Č. 0562) (Č. 0563) 320 300 250 230 200
i
Hl (Č. 1202) 220 180 170 140 120 100 70 30

Kotlovskilimovi2)
H II (Č. 1204)
(JUS C.B4.014)
250 210 190 160 140 120 70 30

DIN 17155
H III (Č.1206) 270 230 210 180 160 135 70 30

H IV 280 240 220 190 170 135 70 30
17 M n 4, (Č, 3133) 280 250 230 210 180 160 105 40 31
19 M n 5, (Č. 3105) 320 270 250 230 210 180 105 40 31
15 M o 3, (Č. 7100) 270 250 230 200 180 170 160 95 60
13 C rM o 44, (Č. 7400) 300 280 260 240 220 210 200 140 96 50
St 35, St 35.4 240 190 170 140

(JUS C.B5.020 i
(Č. 1212) (Č. 1212)

Bešavne čelične
DIN 1629
St 45, St 45.4 260 210 190 160

cijevi3)
(Č. 1213), (Č. 1213)

023)
St 55, St 55.4 300

(Č. 1402), (Č. 1402)
St 52, St 52.4 360
(Č. 3100), (Č. 3100)
Vic i St 35.8, (Č. 1214) 240 190 170 140 120 110 70
V H
St 45.8 (Č. 1215) 260 210 190 160 140 130 70
P ’š-a 15 M o 3, (Č. 7100) 290 260 240 210 190 180 170 95 60
istfišž 13 CrM o 44, (Č. 7400) 300 280 260 240 220 210 200 140 96 50
QS 10CrM o910, (Č. 7401) 270 250 240 230 220 210 200 145 110 67
C.J3.011)
DIN 1681
GS 38.5, (ČL. 0346)

: Čelični
180 175 160 140 120

(JUS
lijev
GS 45.5, (ČL. 0446) 220 210 180 160 140

GS 52.5, (ČL. 0546) 250 230 200 180 160
G S-C 25, (ČL. 1330) 250 195 170 155 130 65 33

V atrootpom i
čelični lijev
DIN 17245
GS-22 M o 4, (ČL. 7130) 250 210 195 185 175 165 90 25

GS-17 C rM o 55, 320 265 240 225 210 195 130 50
GS-17 CrM oV 5 11, 450 395 365 350 335 315 195 95
G -XC MoV 12 1, 600 540 495 455 420 315 210 120
G-X 22 CrM oW V 12 t, 600 540 495 455 420 315 210 120
X 10 CrN iTi 18 9 (Č. 4572) 270 190 170 165 160 155 150
Austenitski
X 5 C rN iM o 18 10 (Č. 4573) 220 160 140 130 120

čelici
X 10 C rN iM oN b 18 10 (Č. 4583) 270 215 190 185 180 175 170

X 10 CrN iM oTi 18 12 270 215 190 185 180 175 170
X 5 C rN iM o 17 13 230 160 140 130 120
X 5 C rN iM oCuN n 18 18 230 180 155 150 140 135 130
') Međuvrijednosti se mogu linearno interpolirati.

2) K od kotlovskih limova H 1 . . . H IV granica tečenja kod 20 °C i debljina do 16 mm pri 10 N /m m 2 leži više, za debljine iznad
40 . . . 60 mm pri 10 N /m m 2 leži niže, kod 17 M n 4 . . . 13 C rM o 44 i debljina do 16 mm pri 10 N /m m 2 leži više.
3) Za debljine do 16 mm pri 20 °C granica tečenja leži za 10 N /m m 2 više, za debljine iznad 40 mm leži za 10 N /m m 2 niže. K od cijevi
sa Z>vž 3 0 mm i s %3 mm pri 20 . . . 120 °C granica tečenja leži za 10 N /m m 2 niže.
4) K od St 35.8, Č. 1214, St 45.8, Č. 1215, 15 M o 3, Č. 7100 i 13 C rM o 44, Č. 7400 uz više tem perature za debljine iznad 40 mm
i 10 N /m m 2 faktor čvrstoće m aterijala može ležati niže. K od £>vg 3 0 m m i j g 3 m m za 10 N /m m 2 faktor Čvrstoće materijala
leži niže.
Tablica 7. Koeficijent sigurnosti 5 za tlačne posude i parne kotlove (izvod iz AD- i TRD -listova)
Tlačne posude1) A B C
F aktor čvrstoće Čelični materijali prem a tablici 6 (izuzev čelični lijev) 1,5 1,8 1.1
materijala K Čelični lijev 2 2,5 1,5
prema tablici 6 Lijevano željezo s kuglastim grafitom2) 3 ...6 1 , 5 . . . 2,5
F aktor čvrstoće Bešavne i zavarene posude 3,5 4

K = čvrstoća na Čist aluminij, bakar i bakarne legure uključiv valjane i lijevane bronce 2.5
vlak Sivi lijev 3.5
Parni kotlovi A
F aktor čvrstoće Čelični materijali prema tablici 6 (izuzev konstrukcione čelike D IN 17100, odn. JUS C.B0.5OU
materijala K i čelični lijev), stabilni kotlovi i brodski kotlovi za unutrašnju plovidbu 1,5
prema tablici 6 Pomorski brodski kotlovi 1,7
Konstrukcioni čelici D IN 17100, odn. JUS C.B0.500, samo stabilni kotlovi i brodski kotlovi
unutrašnje plovidbe l.,8
Čelični lijev 2
A s atestom preuzimanja materijala prema D IN 50049, odsječak 3

B s tvorničkom potvrdom za kvalitetu materijala prema DIN 50049, odsječak 1 i 2
C ispitivano tlakom vode pri 20 °C uz propisani tlak 1,3 p.
1) Za tlačne posude gorivih plinova i plinskih smjesa sa cijanom ili cijanovodikom treba uzeti 20% veći koeficijent sigurnosti.
2) Točnu vrijednost koeficijenta sigurnosti prem a kvaliteti materijala (vidi A D -M erkblatt B0).
Potrebna najmanja debljina stijenke s bombiranih dna (si. 13) sa R ^ D V,

r ^ 0 , l Dv i s ^ 2 mm pod unutarnjim ili vanjskim pretlakom za tlačne posude
i parne kotlove:
D- p- B
S = ---- —----- h Cj + C2 + C3 + C4 + C5 (3)
s, Dv,p, K , S vidi legendu u z jed n a d ž b u (1),

v koeficijent o sla b lje n ja ; za b o m b ira n a d n a zav a ren a o d više dijelova
(si. 13e) je t>= 0,8 d o 1, već prem a kvaliteti zav ara, inače je v = 1,
p koeficijent p ro ra č u n a (vidi tablicu 8 i dolje navedene po d atk e),
c , , c2 , c3 do d aci na deb ljin u stijene, vidi legendu uz je d n a d ž b u (1). K o d p a rn ih
k o tlo v a o tp a d a ju Ci i c3,
c4 d o d a ta k v a njskog tla k a . K o d tlačn ih p o su d a c4 = 2 m m — 100 m m 2/D v,
k o d p a rn ih k o tlo v a c 4 = 2 m m . D o d a ta k uzim a u obzir o d stu p a n ja od
teo retsk o g o b lik a (splošnjavanje, u tisn u ta mjesta). K o d D vg 50 m m
i k o d u n u tarn jeg p re tla k a c4 = 0 .
c5 u m m K o n stru k c io n i d o d a ta k . A ko je k o d tlačnih p o su d a (s —c , —c 2)/Dy <
0,005, iznosi c5 = l m m , inače je c5= 0 . K o d p a rn ih k o tlo v a je c5= 0 ,2
(6 m m -S o ), gdje je s0 deb ljin a stijene bez d o d a ta k a . K o d s0 > 6 m m
je c5= 0 m m , k o d m o rsk ih b ro d sk ih k o tlo v a uvijek je c5 = 1 m m .
Cilindrična visina ruba bom biranih dna m ora iznositi pri H /D vrž0,2 naj
manje h = 3,5 s. Za H/ Dv> 0,2 smiju se visine h linearno toliko sniziti da pri
H /D v= 0,5 dođu na vrijednost nula. s/Dv m ora biti Si 0,003, uz iznimku kod
poluokruglih dna. K od dna s izrezima unutar kugline kalote sa dAg>4 s i kada
Tablica 8. Proračunski koeficijenti /# za zaobljena dna (prem a AD-M erkblatter i TRD)
P za
puno dno P za dno s nepojačanim izrezima
Oblik dna H jD v pri J J V ' d , • (s—c x—i 2) “ P'

0 0,5 1,0 2,0 3,0 4,0 5,0 6,0 7,0
Zakrivljenost
dna R = Dy 0,20 2,9 2,9 2,9 3,7 4,6 5,5 6,5 7,5 8,5 2,4
D uboko zaobljeno
dno /1= 0,8 £>V 0,25 2,0 2,0 2,3 3,2 4,1 5,0 5,9 6,8 7,7 1,8
Polukuglasto
dno 0,5 1,1 1.2 1,6 2,2 3,0 3,7 4,3 4,9 5,4 1,1
razm ak a nije manji od zbroja oba polumjera izreza, treba uvrstiti

za puna dna. U tom slučaju i kod punih dna smije debljina stijenke kugline
kalote biti nešto m anja od debljine stijenke ruba i m ora se umjesto sa /?,
izračunati sa /?'. To vrijedi i za dovoljno ojačane veće izreze.
Plasteve i dna izložena vanjskom pritisku treba proračunavati prem a jednadž
bam a (1) do (3) sa v = \ . M eđutim, plaštevi se m oraju još i računski kontrolirati
s obzirom na mogućnost elastičnog, odn. plastičnog udubljavanja (vidi AD —
list B3 i B6, TR D 302 i 303).
Potrebna najmanja debljina stijene s neusidrenih i centralno usidrenih okruglih

ravnih dna i ploča (si. 14):
s = C (Di —d 1) 2 (4)
s, p, S, K vidi legendu uz je d n a d ž b u (1),

C p ro rač u n sk i koeficijent p rem a izvedbam a p rik az an im n a si. 14
U l : C = 0 ,3 p ri r * 0 ,0 3 5 £>v, ali r ž 3 0 m m , r ž l , 3 s , / iž 3 ,5 s ,
U 2 : C = 0 ,3 5 p ri j / 3 ^ r § 8 m m , h ^ s ,
U 3: C = 0,4 pri p ( D J 2 —r) 1,3 S / X g s „ ž 5 m m , s „ ž 0 ,7 7 s , pri
DV> 1 , 2 D , , 0 , 2 s g r ž 5 m m ,
U 4: C = 0,35 pri s ^ 3 s , , C = 0,45 p ri s > 3 s , ,
U 5: C = 0 ,4 pri s g 3 s , , C = 0 ,4 5 pri s > 3 s , ,
U 6: C = 0,45 p ri s ž 3 s t , C = 0 ,5 pri s > 3 s , ,
V I: C = 0 ,4 pri s ž 3 s 1; C = 0 ,4 5 p ri s > 3 s ,
V2: C = 0,3 pri s ^ 3 s , , C = 0,35 p ri s > 3 s t
V3, V 4 : C = 0 ,2 5 pri ra :0 ,0 3 5 £>v, ali r ž 3 0 m m , r g l , 3 s , J iž 3 ,5 s ,
D , u m m p ro rač u n sk i pro m jer p rem a si. 14,
d i u m m raču n sk i pro m jer usidrenja. K o d neusid ren ih d n a ili ploča je d i = 0,
c2 u m m d o d a ta k n a istrošenje, koji treb a po seb n o u tan a čiti k o d p o su d a s opasnim ,
ja k o k o ro d iraju ćim sadržajem ili p o su d a koje se ne m ogu p regledati u
u n u trašn jo sti. Inače je c 2 = 0 .
U- »1
i —d r \ ^ \s
—4
u 0,
Slika 14. R avna d n a i ploče

— 1
! U n eu sid ren a ; V u sid re n a; U l ra v n o zaru b ljen o dno,
U 2 k o v an o ili p rešan o ra v n o d n o ; U3 ra v n a ploča
-
r— tfr sa žlijebom za rasterećenje; U 4 d v o stra n o u v aren a p loča;
t i U 5 d v o stra n o p riv are n a p lo č a ; U 6 s je d n e stra n e uvarena
p lo ča ; V I s jed n e stra n e u v a ren a ploča sa provučenim
sid ro m ; V2 d v o stra n o u v a ren a plo ča sa sidrenom cijevi;
V 3 ra v n o zaru b ljen o d n o p ro v u čen o sa sidrenom cijevi; V 4 zaru b ljen o ra v n o d n o sa v ra to m
Ako se radi o usidrenim pločam a ili o cijevnim stijenama (vidi k tome

si. 12 i 15), onda vrijede, zavisno od rasporeda (oblikovanja), jednadžbe koje
odstupaju od jednadžbe (4) (vidi AD-list B5 i T R D 305 i 306).
li [i— i— n
i1! 1 i!i %
|! i'
1 ' 4- U J
•v - ■v
Slika 15. U v aren e cijevi (a je cijevna stijena)
Kod uvarenih cijevi prem a si. 15 m oraju zavareni šavovi biti u stanju
da preuzmu cijelu silu prenesenu na cijev. U smičnom presjeku zavara m ora
širina šava iznositi najm anje:
g u mm širina zavara,
F u N sila koja o tp a d a n a cijev = p A R, gdje je A R u dio cijevnog polja
(okom ito šrafirana pov ršin a n a si.15). K o d d jelom ično izbušenih cijevnih
p olja treb a ru b n i d io p olja uključiti, tj. d o n a stav k a o b ru b a dna,
d vu m m vanjski prom jer cijevi,
S, K vidi legendu uz je d n a d ž b u (1).
Kod uvarenih uzdužnih zatega, sidrenih cijevi ili sprežnjaka, presjek kutnog
šava opterećenog na smik, treba da bude najmanje 1,25 puta veći od potrebnog
presjeka svornjaka ili sidrene cijevi:
dv - n - g ^ l , 2 5 A x (6)
Aa u mm2 presjek sidra = (d2 —c/2) - n /4 (u sm islu si. 15)
Jednadžba (6) može se primijeniti i na uvarene cijevne nastavke (vidi

si. 11).
1.1.4. Zavareni spojevi čeličnih konstrukcija
U visokogradnji, gradnji dizala i gradnji m ostova profilni čelici, plosnate

šipke, cijevi i limovi spajaju se u nosive konstrukcije, rešetkaste konstrukcije
ili limene nosače, npr. krovne nosače, čelične konstrukcije tvorničkih hala,
nosače voznih naprava dizalice i si. Slika 16a pokazuje nosač rešetkaste
konstrukcije. Njegovi vanjski štapovi zovu se pojasevi (gornji i donji pojas).
Oni se ukrućuju vertikalnim i dijagonalnim štapovima. U čvoru se uvijek
sastaju više štapova. Puni nosači izvode se kao limeni nosači (si. 16b), ili
kao sandučasti nosači (si. 16c). D a se ne bi izbočili, na određenim razmacima
uvaruju se ukrućenja, koja se kod sandučastih nosača zovu poprečne pregrade.
Slika 16. Z av aren e čelične nosive konstrukcije

a) no sač rešetk aste k o n stru k c ije ; b) lim eni n osač;
c) sa n d u č ast nosač
a je gornji p o jas; b d o n ji p o jas; c vertikalan
šta p ; d d ija g o n a la n šta p ; e v ertik alan lim nosača;
/ s p o j vertik aln o g lim a n o sa č a; g spoj pojaseva;
h u k ru ćen je; i stijena; k spoj stijene; / p o p rečn a
pre g ra d a
<*) b
\
,1
' V ^ ' 9
fV - '
: <
b)
U' .— A -A .
— i ------
o)
30 1. Nerastavljivi spojevi
Za zavarivanje taljenjem smiju se upotrijebiti samo čelici sa zajamčenom

sposobnošću za takva zavarivanja. To su St 37-1 (Č. 0361), St 37-2 (Č. 0361),
St 37-3 (Č. 0362 i Č. 0363), St 52-3 (Č. 0562). Za nosive dijelove ne smiju se
upotrebljavati neumireni čelici kvalitetne grupe 1. Za zavarene čelične kon
strukcije s pretežno mirnim opterećenjem vrijede propisi prema D IN 4100
(JUS. C.T3.081). Za dizalice je, osim toga, m jerodavan D IN 120 (JUS M. D l.050).
Taj standard bit će međutim, zamijenjen sa D IN 15018 (sada još nacrt)
(JUS M.D1.020 do 050). Navedeni standardi sadrže, uz ostalo, slijedeće:
1. M inimalna debljina nosivih dijelova od čelika iznosi kod male opasnosti
od korozije 4 mm, kod dizalica 3 mm, kod čvornih limova 4 mm, kod
cijevi 2 mm. Za srednje ili veće opasnosti od korozije propisane su veće
minimalne debljine.
2. Zavareni sastavni dijelovi m oraju biti tako oblikovani da se koliko je moguće
postigne nesmetan tok sila. Treba izbjegavati nepovoljne prijelaze s jednog
presjeka na drugi i veće proreze ili provrte u blizini zavarenih ili navarenih
limova. Gom ilanje zavarenih šavova na pojedina mjesta treba izbjegavati.
3. Težišnice štapova trebaju se po mogućnosti podudarati s linijama sustava.
Stoga je potrebno težišnicu zavarena priključka dovesti do pokrivanja s
težišnicom štapa. Prema si. 17 m oralo bi se tada kod iste debljine šava izvesti.
ll - e l = l1 -e2.
Slika 17. Z av a ren prik lju čak čija se težišnica p o k la p a s težišnicom štap a
4. Pojasne ploče koje se spajaju izravno s vertikalnim limovima ne trebaju,

zbog opasnosti od krtog loma, da budu deblje od 30 mm, a dodatne
pojasne ploče ne deblje od 50 mm. Spojevi pojasnih ploča moraju biti
okom iti na smjer sile.
Slika 18. Z av a ren k u tn i šav
5. Kod konstrukcija na otvorenom prostoru ili gdje su naročite opasnosti

od korozije, treba prekidane zavare izvesti samo kao zatvorene kutne zavare,
zavarujući ih naokolo, prema si. 18.
6. Općenito treba bočne kutne zavare izvesti jednako debele, ne deblje nego
što to traži proračun, ukoliko tehnološki razlozi ne govore protiv. Kod
čelnih kutnih zavara preporučuje se zbog povoljnijeg skretanja toka sila
izvedba s nejednakim kracima. Pri tome je h / b ^ l .
7. Ako su zavari smješteni jedni nasuprot drugima, onda m ora debljina lima
između njih biti najm anje 6 mm (si. 20).
•c:
-------1 -
n
i6
1! Slika 20. Z av aren i šavovi koji leže n a su p ro t
Slika 19. P rijelaz tu p o g k u tn o g z av a ra s n ejednakim k ra k o v im a n a bočni k u tn i zavar s jed n a k im

k ra k o v im a
8. Ne smiju se prihvatiti izvedbe kod kojih zavareni šavovi i vijci zajednički

prenose silu, D IN 7990 (JUS M.B1.068).
9. Zbog opasnosti nastajanja zona segregacije (zone nejednolične strukture)
kod neumirenih čelika i zbog nepovoljnih odnosa preostalih napetosti
nastalih na prijelaznim polumjerima valjanih profila pri postupku valjanja
i ohlađivanja, nije dopušteno zavarivanje tih prijelaznih polumjera (vidi si. 23).
O d toga su izuzete tjemene i podnožne ploče. U području hladnog obliko
vanja (npr. savijanja konstrucionih dijelova smije se zavarivati samo ako
odnos između polumjera savijanja i debljine lima nije ispod dopuštenog.
Taj odnos ovisi i o materijalu.
10. Računska debljina a čeonih zavara jednaka je debljini dijelova koji se
zavaruju, pri čemu je u sastavu dijelova različite debljine m jerodavna m anja
debljina (si. 21a). K od kutnog zavara jednaka je visini ucrtanog istokračnog
trokuta (si. 21b). Debljina kutnih zavara m ora biti najmanje a = 3 m m ;
općenito njihova debljina ne treba da bude veća od a = 0,7 t, pri čemu je t
debljina najtanjeg priključnog dijela.
Slika 21. D ebljina z av a ra a: a) tu p ih z av a ra; b) k u tn ih z av ara
11. Računska duljina zavara / jednaka je ukupnoj duljini / zavara. K od čeonih

zavara jednaka je širini dijela koji se zavaruje, ako se pri izvođenju zavara
vodi računa o tome da zavar bude po čitavoj duljini jednake kvalitete.
Na priključcima s vezicama i profilima prema si. 22 ne smije računska

duljina / pojedinih kutnih zavara biti veća od / = 100a. Nadalje, u priključcima
prem a si. 22a ne smije računska duljina biti m anja od /= 1 5 a, a prema
si. 22b i c ne m anja od /= 10a.
presjek A-B presjek C-D
J T T
dl
•A
0
Slika 22. P riključci šta p o v a i vezica

a) s bočnim k u tn im z av a rim a ; b) s tupim i bočnim ku tn im z av arim a; cj s kutnim
za varom n a o k o lo ; d) s tu p im i ku tn im z av a rim a ; e) s tupim kružnim za varom ; f ) s k u t
nim k ružnim zavarom
12. Računska površina zavara općenito je određena sa Z (a • /). Kod kutnih

zavara zamišlja se debljina zavara a zaokrenuta u priključnu ravninu. Svi
zavari spoja mogu biti obuhvaćeni kod prijenosa uzdužne sile F izrazom
Z (a -/), uz pretpostavku jednolične krutosti priključne ravnine. Kod
poprečnih sila kakve se pojavljuju u savojno opterećenim dijelovima,
obuhvaćeni su samo priključni zavari, koji su na temelju svog položaja
u stanju prenositi poprečne sile. N a primjer, kod I, U i sličnih presjeka
obično su to samo zavari poprečnih limova duljine / na si. 23. Kod
zajedničkog djelovanja tupih i kutnih zavara (vidi si. 22d) treba zbrojiti
površine zavara. N a prim jer:
I (a - l) = 2a -1 uz si. 22a
= a(b + 21) uz si, 22b
= a ( l 1 + l2 + 2b) uz si. 22c
= 4a - l + s - h uz si. 22d
= a( d —a ) n uz si. 22e
= a (d+a) ti uz si. 22f
Slika 23. P rik lju č a k n o sa č a s kutn im zav arim a opterećen n a savijanje

a) valjanog n o sača; b) lim enog no sača
Proračun na čvrstoću provodi se kao da su sami zavareni šavovi posebni

dijelovi. Površina presjeka zavarenih šavova uzima se kao ona koja preuzima
opterećenje. Ako se žele izbjeći moguće zamjene s drugim naprezanjima,
treba u simbolu za naprezanja zavarena šava dodati indeks zav, kao npr.
0"zav ili ^ z a v
Ako sila F djeluje okom ito na površinu zavarena šava, računa se sa:
normalnim (vlačnim ili tlačnim) naprezanjem

F
(7)
v>' E( a- l )
a w t u N /m m 2 n o rm aln o nap rezan je u zav a ru (vlačno <rv odn. tlačno o j,
F u N sila k o ja djeluje o k o m ito n a pov ršin u zav a ren a šava,
I (a -i) u m m 2 raču n sk a pov ršin a z av aren a šava k a k o je navedena p o d 12.
Ako sila F djeluje u samoj površini zavarena šava (tangencijalno), računa

se sa:
F
smičnim naprezanjem i = —-— - (8)
I (a ■l)
t u N /m m 2 sm ično n ap rezan je u z avarenom šavu,
F u N sila koja djeluje u površini z av aren a šava.
3 Elementi strojeva
U površini zavarena spoja opterećena samo jednim savojnim m omentom M

(si. 23) bit će u spoju na udaljenosti y
M
normalno naprezanje <7 f= — y (9)
/zav
<t f u N /m m 2 n o rm aln o n aprezanje (savojno n aprezanje) u z av aren u šavu na razm ak u
y o d težišnice zavarena p rik lju čk a (savojno vlačno ili savojno tlačno
naprezanje),
M u N m m savojni m om ent, koji o pterećuje p o v ršin u z av aren a šava,
Iz,, u m m * m o m en t inercije p o v ršin a zavarenih šavova. K o d k u tn ih z av a ra treb a
težišnice pojed in ačn ih p lo h a z av ara izraču n av ati u o d n o su n a teoretske
točke ko rijen a zav ara. Z b o g m alog utjecaja, sm iju se, osim toga, zane-
^ m ariti i m om enti inercije o n ih p lo h a z av a ra koje leže paraleln o s
težišnicom z av aren a p riključka. T o vrijedi i za ostale m ale dijelove
zavara. Z a p rim je r n a si. 23b bilo bi, dakle:
I ^ = 2a ■l3/ l 2 + 2a ■b y * + 4 a ■c ■y \ + 4 a ■t (y 2 + t/2)2,
y u mm ra zm ak k o rije n a k u tn o g z av a ra o d težišnice zavarena p riključka. Z a p ri
m jere n a si. 23 nastaje najveće n o rm aln o naprezanje na razm ak u
y=yl -
U presjecima uzdužnih zavara (spojni uzdužni zavari) nosača opterećenog

na savijanje (si. 24) pojavljuju se norm alna naprezanja koja su jednaka savojnom
naprezanju dijela konstrukcije:
normalno naprezanje rru = - j y (10)
<ti f u N /m m 2 n o rm a ln o n a p rez an je u p resjeku u zdužnog z av ara (naprezanje n a vlak

ili tlak),
M u N m m savojni m o m en t u presjeku k o n stru k c io n o g dijela,
I u mm4 m o m en t inercije čitavog presjeka k o n stru k c io n o g dijela, uključivo i
n ešrafiranih dijelova sa si. 24. Z a prim jer p re m a si. 2 4 c je I = s ■(i3/12 +
+ 2A0 ■ P ri to m e su zanem areni n e zn a tn i m om enti inercije p o v r
šina A 0 ,
yum m ra zm ak k o rije n a k u tn o g z av a ra o d težišnice presjeka.
Slika 24. Presjeci zavarenih no sača za sav o jn a o p terećenja

a je vratni z av a r; b uzdužni spojni z av a r; d vertikalni lim ; e p o jasn a p lo ča; n n u lta linija
/./. Z avareni spojevi 35
Ako su nosači ili štapovi prem a si. 24 opterećeni samo uzdužnom silom F
(bez savojnog momenta), onda je norm alno naprezanje u presjeku zavarena
šava jednako norm alnom naprezanju u presjeku konstruktivnog dijela:
Normalno naprezanje c lv lt= - ( 11)
<Ti, i, u N /m m 2 vlačna, odn. tla č n a n a p rez an ja u presjeku z av a ra u uzdužnom

sm jeru,
F u N uzd u žn a sila koja o pterećuje k o n stru k tiv n i dio,
A u mm2 u k u p n a pov ršin a p resjeka k o n stru k tiv n o g dijela. Z a prim jer prem a
2 4 c je /4 = s l i + 2/40 .
N orm alna naprezanja prem a jednadžbam a (10) i (11) u pravilu ne treba

proračunavati, izuzev kod dizalica za proračun ekvivalentnog (reduciranog)
naprezanja prem a jednadžbi (14).
U uzdužnom smjeru zavarena šava (spojni uzdužni šavovi na si. 24)
nosača opterećena na savijanje nastaje u priključnoj ravnini zavarenih šavova
smično naprezanje zbog toga, što se pojasni limovi žele pom aknuti u uzdužnom
sm jeru:
F„S
Smično naprezanje r, =
I Za
( 12)
Ti u N /m m 2 sm ično nap rezan je no sača u sm jeru uzdužnih zavara,

Fq u N po p re čn a sila u presjeku k o n stru k c io n o g dijela,
S u mm statički m om ent pov ršin a p resjeka p o jasn ih lim ova priključenih na
p oprečni lim. N a slici 24 su to šrafiran e plohe. Z a te je prim jere
S = /40 ■y 0 , gdje /10 pred stav lja p riključene površine presjeka, a y 0
u daljenost njihovih težišta o d težišnice u k u p n o g presjeka,
/ u mm4 m o m en t inercije čitavog presjek a k o n stru k c io n o g dijela. Z a presjek
p rem a si. 24c je I = s ■h 3/ \ 2 + 2 A 0 ■y 2 (vidi i legendu uz je d n a d ž b u (10)),
Za u mm su m a d ebljina svih zavarenih šavova p o jasn o g lim a koje tre b a uzeti u
obzir. Z a prim jer p rem a si. 24 a je Z a = a, za prim jere p re m a slikam a
24 b d o d uvijek je Z a = 2a.
S lika 25. M o g u ća n o rm a ln a i sm ična

n a p rez an ja u k u tn o m zavaru
N a kutni zavar u priključnoj ravnini mogu istodobno djelovati norm alna

i smična naprezanja, koja stoje uvijek okom ito jedno prema drugom (si. 25).
U tom se slučaju računa s rezultirajućim naprezanjem, koje se označuje kao:
ekvivalentno (reducirano) naprezanje aTed= y j tr2 + r 2 + xf (13)

°Ved u N /m m 2 ekvivalentno (reducirano) nap rezan je u z av aren u šavu,
<7 u N /m m 2 n o rm aln o naprezanje u z av aren u šavu. A ko <rv t i er f djeluju isto d o b n o
tre b a ih, ovisno o sm jeru koji im aju p re m a <r, o b u h v a titi k a o zbroj
ili razliku,
Tq u N /m m 2 sm ično naprezanje u po p rečn o m presjeku z av aren a šava, općenito
p re m a jed n a d žb i (8),
t, u N /'m m 2 sm ično naprezanje u uzdužnom presjeku z av aren a šava, već prem a
p olo žaju šava p re m a jed n a d ž b i (8) ili (12), k a o n jihova sum a ili kao
razlika.
Ekvivalentno (reducirano) naprezanje ared ne treba izračunavati u slijedećim

slučajevima:
1. K od kutnih zavara ako ostanu bez poprečnog naprezanja a i t q ili ako
su to bočni kutni šavovi između pojasnih limova.
2. Ako se savojno opterećen priključak (si. 23) optereti istodobno savojnim
m om entom M, poprečnom silom Fq i uzdužnom silom F. Nadalje, ako
preuzimanje najvećeg savojnog m om enta nastane prirubnim zavarima (jed
nadžba (9) sa / zav = 2a • b ■_y2 + 4a ■c ■y \ prema si. 23 b), preuzimanje najveće
poprečne sile šavovima poprečnog lima (jednadžba (8) sa I {a ■l) = 2a • /),
a preuzimanje uzdužne sile svim šavovima (jednadžba (7) sa E( a - l ) =
= a(2l + 2b + 4c + 4t) prem a si. 23b.
3. Kod čeonih zavara, V 2 V-šavova s kutnim zavarom, K-šavova poprečnog
lima s dvostrukim kutnim zavarom i K-šavova s dvostrukim kutnim zavarom.
4. Ako ni normalno naprezanje a samo za sebe, ni rezultirajuće smično
naprezanje y jx \ + x \ samo za sebe, ne prekoračuje 95 N /m m 2 kod dijelova
od St 37 (Č. 0360) i 120 N /m m 2 kod dijelova od S t5 2 (« Č . 0561). Zatim, kada je
CT+ V Tq + x f ^ 135 N /m m 2 kod čelika St 37 (Č. 0360) ili kada je rg 170 N /m m 2
kod čelika St 52 (Č. 0561).
Prem a prijedlogu D IN 15018 (JUS M.D1.020 do 050) treba nosač dizalica
računati s ekvivalentnim (reduciranim) naprezanjem, uzimajući pri tome odgo
varajući predznak za a i ax(vlak pozitivno, tlak negativno).
Ekvivalentno naprezanje ffred = \ / er2 + of —cr ■oj + 2 t2 (14)
ffred u N /m m 2 ekvivalentno n o rm aln o naprezanje,
<r, t u N /m m 2 vidi legendu uz je d n a d ž b u (13),
<tj u N /m m 2 n o r m a ln o n a p r e z a n je u p r e s je k u z a v a r a p r e m a je d n a d ž b i(1 0 ) ili(ll),
p o p o treb i k a o zbroj ili razlik a tih dviju jednadžbi.
Sva naprezanja navedena u jednadžbam a od (7) do (14) [izuzev norm alna

naprezanja a, u jednadžbam a (10) i (11)] m oraju se usporediti s dopuštenim
naprezanjima, tablica 9. To vrijedi i za naprezanja koja nastaju u presjecima
pojedinih konstrukcionih dijelova. Njihove vrijednosti treba računati s poznatim
jednadžbam a nauke o čvrstoći. Potrebne vrijednosti dopuštenih naprezanja vidi
u tablici 10. Pri zajedničkom djelovanju čeonih i kutnih zavara u jednom

priključku mjerodavne su dopuštene vrijednosti za ekvivalentno (reducirano)
naprezanje iz tablice 9. Naprezanja dobivaju tada u jednadžbi znak a.
Tablica 9. Dopuštena naprezanja u N /mm2 za zavarene šavove u gradnji čeličnih konstrukcija
Dijelo vi od
c »lični nosači DIN 4100 St 37 <C. 0351) St 52 ( C. 0560)
Opter ;ćenje
Za var Kvaliteta Naprezanje H HZ H HZ
!. Čeoni 7avar svaka tlak i savojni tlak 160 180 240 270
2. K-zavar dvostruki kutni
(provaren korijen) D okazano da nema
3. Plitki K-zavar dvostruki pukotina i grešaka Tlak i savojni tlak 160 180 240 270
kutni1) u korijenu okomito na smjer šava
4. Polu V kutni za var sa zava Nije dokazano 135 150 170 190
renim korijenom na suprot
noj strani
5. Polu V zavar sa zavarenim Tlak i savojni tlak,

korijenom svaka vlak i savojni vlak, 135 150 170 190
6. Kutni zavar ekvivalentno napre
zanje jednadžba (13)
7. Svi zavari svaka Smik 135 150 170 190
St 37 St 46 St 52
Kranski nosači DIN 15018 (JU S M.D1.050) (Č. 0361) (Č. 0480) (č. 0561)
H HZ H HZ H HZ
8. Čeoni zavar Vlak i savojni vlak

N aročita kvaliteta 160 180 195 220 240 270
9. K-zavar okom ito na smjer šava
10. K-zavar Normalna 140 160 170 195 210 240
11. Kutni zavar Svaka 113 127 138 156 170 191
12. Čeoni zavar Tlak i savojni tlak

160 180 195 220 240 270
13. K-zavar Svaka okom ito na smjer šava
14. Kutni zavar 130 145 160 180 195 220
15. Svi zavari Svaka Smik 113 127 138 156 170 191
Ekvivalentno napre
16. Svi zavari Svaka 160 180 195 220 240 270
zanje jednadžba (14)
7.,a, 72. 6. 6. 2. 3. 5.
77. 11. 9. 9.
7«. n. 10. 10.
13. — 13.
') Uvrstiti vrijednost samo za nedokazanu kvalitetu
Čelične visokogradnje prem a D IN 1050 (JUS C.B0.500), a dizalice i kranske

staze prema D IN 120, odn. 15018 (JUS M D 1.020 do 050) računaju se za slijedeća
dva moguća opterećenja:
Opterećenje H kao zbroj svih glavnih tereta. Glavnim teretima pripadaju:
stalni tereti, kao zbroj nepromjenljivih tereta (vlastita težina, ispuna obloga
podova i si.), zatim pokretni teret, kao promjenljivo pomično opterećenje
konstrukcije (osobe, uređaji, skladišteni materijal, opterećenja od snijega) i
slobodne sile inercije.
Opterećenje H Z računa se kao zbroj glavnih i dodatnih tereta. Dodatnim

opterećenjima pripadaju: opterećenja od vjetra, sile kočenja, vodoravne sile (npr.
kod dizalica) i toplinski utjecaji (pogonski i atmosferski).
Za dimenzioniranje dijelova i zavarenih šavova m jerodavan je onaj način
opterećenja kojim se proračunavaju veći presjeci. Ako je dio, osim vlastitom
težinom, opterećen samo dodatnim opterećenjima, onda najveći teret vrijedi
kao glavni teret. K ako iz tablice 9 i 10 proizlazi, dopuštena naprezanja za
opterećenje H Z leže više nego za opterećenje H, budući da je malo vjerojatno
istodobno djelovanje svih uopće mogućih tereta. Osim provjere naprezanja,
m ora se za čelične konstrukcije izvršiti provjera sigurnosti u odnosu na stabil
nost i statičku trajnost.
Tablica 10. D opuštena naprezanja u N /m m 2 za elemente čeličnih konstrukcija prema D IN 1050 (visokogradnja) JUS C.B0.500
i D IN 15018 (nosači dizalice), odn. JUS M.D1.020 do 050
M aterijal1)
St 33 St 37 ) St 46 St 52
(C. 0000) (Č. 0360) | (Č. 0380) (Č. 0560)
Naprezanje O pter ecenje
H HZ H HZ H HZ H HZ
Tlak i savojni tlak, ako je potreban dokaz na izvijanje

i nakretanje prema D IN 4114 110 125 140 160 170 190 210 240
Vlak i savojni vlak ili tlak, ako nije moguće izbjeći

tlačenje pojasa 125 140 160 180 195 220 240 270
Smik 70 80 90 105 112 127 135 155
St 33, (~ Č . 000) nije za zavarene nosače niti za nosače dizalica. St 46 (Č. 0380) naveden je samo kod dizaličnih nosača D IN 15018,
(~ J U S M .D l.020 do 050)
Nosači dizala stalno se opterećuju i rasterećuju, tako da njihovo naprezanje

ne možemo uzeti kao pretežno mirno. Zbog toga treba, osim opisanih općih
proračuna naprezanja, izvršiti još i proračuna dinamičke izdržljivosti (titrajna
čvrstoća). D opuštena naprezanja ravnaju se onda prem a pogonskim grupam a
dizala (razred opterećenja, učestalost najvećeg opterećenja, vrijeme upotrebe),
prem a odnosu graničnih naprezanja x = a mm! omiX odn. Tn,m/imax, t. prem a odnosu
postojećeg najmanjeg naprezanja prem a najvećem u nekom od zavarenih
priključaka (odnos donje naprezanje/gornje naprezanje), te prem a opasnosti
koju znače zarezi u zavarenim priključcima (zarezi: W bez zareznog djelovanja,
0 kod neznatnog, 1 kod umjerenog, 2 kod srednjeg, 3 kod jakog, 4 kod
naročito jakog zareznog djelovanja). D IN 15018 (JU SM .D1.020 do 050) daje
tome slijedeće objašnjenje:
„ D o k se p rv o b itn o pri novoj o b ra d i postojećeg sta n d a rd a D IN 120 (JU S M .D 1.050) m islilo
d a će se n a tem elju m jerenja vibracija nosači dizalica m oći izrađivati lakši nego d o sad a, radi se od
1960. god. na tom e d a se p re tp o sta v lja n a o p terećenja približe i p rilagode stvarnosti, d a bi se na
taj način sjed n e stra n e osigurala e konom ičnost, a s dru g e stra n e u svakom slučaju i p o tre b n a sigurnost.
T o ne vodi ni d o kakve b itne pro m jen e u pogledu težina dizalica, ali se te težine m ogu u n u ta r
nosača, bolje nego d o sada, p rilag o d iti o pterećenjim a k o ja n a sta ju “.
Čelične cijevne konstrukcije (laka gradnja) značajne su zbog svoje male

težine. D a bi se izbjegla visoka lokalna naprezanja, m ora se sila uvoditi
na što većoj širini oboda cijevi. K od cijevnih priključaka stvara se proširenjem
kraja cijevi, prem a slici 26 c, bolji prijelaz nego što je prikazan na slici 26 a i
26 b. Ovakav priključak može se izvesti samo na cijevima male debljine
stijenke. Bolji su priključci prem a slici 26 d, ali su skuplji. Jeftiniji su sedlasti
limovi savijeni u obliku slova U, (si. 26e), koji široko obuhvataju cijevi.
Nepovoljan je zakovanom spoju sličan spoj prem a slici 26 f koji, uz ostalo,
iziskuje i porubljivanje i zarezivanje kraja cijevi. Za podređene svrhe koristan je
priključak prema slici 26 g. Cijev se na kraju stisne, plosnati rub ravno odreže
i privari.
Slika 27 pokazuje uobičajena cijevna čvorišta, slika 28 cijevne kutne spojeve,
a slika 29 primjer izvedbe glave nosača okretne dizalice.
D IN 4115 (Čelične lake konstrukcije i čelične cijevne konstrukcije), navodi:
Konstrukcije se bez daljnjega mogu izvesti kao čelične lake konstrukcije samo
ako su izložene pretežno m irnom opterećenju. Cijevni nosači mogu se upotrije
biti za dizalice i kranske staze dizalica koje odgovaraju grupi I i II prema
D IN 120 (JUS MD1.050). Za ostale izvedbe pom oću čeličnih lakih konstrukcija
i čeličnih cijevnih konstrukcija potrebno je odobrenje.
Slika 26. Z av aren i cijevni priključci

a) bez u k ru ć e n ja ; b) s k u tn im re b rim a ; c) s p roširenim k rajev im a cijevi; d ) s prorezanim
krajev im a cijevi i uloženim lim ovim a; e) sa sedlastim lim ovim a; f) sa zarubljenim
i p ro rez a n im krajevim a cijevi; g) s p lo sn a to stisnutim krajev im a cijevi
Dijelove čeličnih lakih konstrukcija treba pažljivije zaštititi protiv korozije

1 nego obične čelične konstrukcije. Najm anja debljina nosivih konstrukcionih
elemenata je 1,5 mm na otvorenom prostoru i u zgradam a koje nisu zatvorene,

a kod naročite opasnosti od korozije debljina je najm anje 3 mm. D a bi se
postigla besprijekorna izvedba zavarenih šavova pri izravnom spajanju cijevi,
ne smije njihov međusobni nagib biti manji od 30°. Kod izravno zavarenih
cijevi promjer manje cijevi ne smije biti manji od 1/4 prom jera veće cijevi.
Slika 27. Č vorovi cijevne kon stru k cije

a) je d n o sta v a n č v o r; b) sa čvornim lim om ; c) sa čvo rn im lim om ovijenim o k o cijevi;
d) s p lo sn a to stisnutim krajev im a cijevi
Slika 28. C ijevni ugaoni spojevi: a) bez u k ru ć en ja; b) u k ru ć en i lim om ; c) s koljenom
Za dopuštena naprezanja cijevnih dijelova m jerodavan je D IN 1050

(JUS C.B0.500) (tablica 10). Elektrolučno zavarivanje dopušteno je samo ako
je najm anja debljina dijelova koji se spajaju 2 mm. N ajm anja debljina a
nosivih šavova m ora biti 2 mm, za ostalo vrijedi D IN 4100 (JUS C.T3.081)
[jednadžbe (7) do (13)], koji je ujedno mjerodavan i za dopuštena naprezanja
zavarenih šavova (tablica 9).
Ako se cijevi ne spajaju čvornim limovima ili drugim sastavnim dijelovima,
nego se neposredno zavaruju jedna s drugom, onda površina zavarena šava,
uzeta kao osnova proračuna, ne smije biti veća od najm anje površine presjeka
cijevi. Tome pripadajuće dopušteno naprezanje zavarena šava ne smije ni u
kojem slučaju prekoračiti 0,65 adop (erdop prema tablici 10).
^ 1 . 5 . Zavareni spojevi u strojogradnji

U strojogradnji se izrađuju u zavarenoj izvedbi dijelovi kao što su npr.
remenice, zupčanici, kućišta prijenosnika, ležajni stalci, nogari i konzole, obočja
i ormari, vlačne i zglobne motke, poluge, naprave i si. U zavarenim šavovima
naprezanja se u pravilu računaju kao i kod čeličnih konstrukcija, a da bi se
izbjegla opasnost zamjene, tim naprezanjima pridaje se indeks zav. Proračun
se najčešće odnosi na slijedeće slučajeve:
Vlačno ili tlačno naprezanje ffv t = (15)

I(a-l)
<rv t u N /m m 2 vlačno <xv ili tlačno a, u z av aren u šavu,
F u N vlačna ili tlačna sila o k o m ita n a p o v ršin u z av aren a šava,
Z (a • /) u m m 2 pov ršin a zavarena šava. N a slici 3 0 a je Z (o • l) = a ■/, n a si. 3 0 b je
Z (a ■l) — a (đ + a) ■n
a u mm d ebljina z av aren a šava
/ u mm duljin a jed n o g zavarenog šava.
a)
<r— l
2E E T J'
Slika 30. V lačno opterećeni zavareni p riključci: a) s tupim za varom ; b) s ku tn im za varom
Smično naprezanje t= (16)

Z( a- t )
tu N /m m 2 sm ično nap rezan je u z av aren u šavu,
FuN sm ična sila u površini z av aren a šava (tangencijalno n a površinu).
N a slici 31b je F = T / r sa T za to rzio n i o k re tn i m om ent, koji o tp a d a
na je d a n zavar,
£ (a ■l) u m m 2 pov ršin a z av aren o g šava. N a si. 31a je £ (a • l)= a (2/, + / 2), n a si. 31b
j e £ (a ■/ ) = a (d + a ) Jt.
I u savojno opterećenom zavarenom priključku, si. 32 b, u zavarim a poprečnog
re b ra djeluju sm ična nap rezan ja, k o ja se izraču n av aju sa £ ( « • l)= 2 a 2 -12 .
Slika 31. Sm ično opterećeni zav aren i priključci

a ) s bočnim i tu p im k u tn im z av a ro m ; b) s kružnim ku tn im zavarim a opterećenim
o k retn im i savojnim m o m en to m
M
Savojno naprezanje o f= - ■y (17)
<rf u N /m m 2 vlačno ili tlačno nap rezan je od savijanja u zavarenu šavu,

M u Nmm savojni m om ent n a površini z av aren a šava = F ■L,
7 za« U m m 4 m o m en t tro m o sti površine z av aren a šava. Z a njegov p ro raču n
tre b a k o d k u tn ih šavova uzeti liniju k o rije n a šava pojedinih p ovršina
zavara, k a o njihove težišnice (vidi pri to m e legendu uz je d n a d žb u (9)),
y u mm u daljenost savojnog n a p rez an ja od težišnice površine zavarena šava
Slika 32) Savojno o pterećeni zavareni šavovi (S0 je težište površine zavara)
J a) s tu p im zav a ro m ; b ) s kutn im zavarom
Djeluju li na nekom opasnom presjeku zavara (visoko opterećena točka

zavara) istodobno vlačna ili tlačna naprezanja i savojno naprezanje (vlačno ili
tlačno naprezanje od savijanja), treba ih zavisno od njihova smjera sastaviti
u rezultirajuće norm alno naprezanje. Ako u nekom opasnom presjeku osim
1,1, Z avareni spojevi 43
norm alnog naprezanja ili rezultirajućeg norm alnog naprezanja, djeluje još i
okom ito smično naprezanje, treba računati sa
ekvivalentnim (reduciranim) naprezanjem <rred =>J a 2 + 2 t2 (18)

(Tred u N /m m 2 re d u ciran o n o rm aln o nap rezan je u z av aren u šavu,
o u N /m m 2 n o rm aln o naprezanje u zav aren u šavu o k o m ito n a sm jer šava prem a
jed n a d žb i (15) ili (17). o d n o sn o njihova sum a ili razlika.
t u N /m m 2 sm ično n ap rezan je u za varu o k o m ito ili uzdužno n a sm jer zavara.
N a slici 31b prikazani kutni zavari su, osim na smik, opterećeni još i
savojnim momentom M koji opterećuje vratilo na savijanje. Savojno naprezanje
u zavarenu šavu jednako je savojnom naprezanju u priključnom presjeku A
vratila, dakle o-f « M /0 ,l d3. Prema tome treba izračunati ekvivalentno napre
zanje prema jednadžbi (18).
Slika 33 pokazuje priključak kutnog zavara opterećenog silom F, koja ne
prolazi težištem površine zavara. Sila F želi plosnati štap okrenuti oko težišta
površine zavara So tako da uz smično naprezanje i q prema jednadžbi (16)
(slika 33d) dolaze još i smična naprezanja t, (torziona naprezanja). Ta torziona
naprezanja ne raspoređuju se ravnom jerno po površini zavara. Pretpostavlja se
da su ta naprezanja upravo proporcionalna dužini puteva koje bi prevalile poje
dine točke štapa na zavarenom šavu pri rotacionom gibanju. Smjer tako
dobivenih naprezanja odgovarao bi smjeru puteva pojedinih točaka pri
rotaciji (si. 33 b). M ožemo zamisliti da smo dobiveno naprezanje rastavili u
međusobno okom ite kom ponente t x i t y uzdužno i poprečno na za var (si. 33 c).
Slika-34-. T o rzio n o opterećen spoj zavaren ku tn im zavarim a (S0 je

težište površine zav aren o g šava)
Kom ponente r y raspoređuju se po presjeku kao savojna naprezanja, a kom

ponente tx imaju na svim mjestima jednake vrijednosti. Iz geometrijskih
odnosa ovog specijalnog slučaja prema slici 33 slijedi:
F L
Torziono naprezanje t ,= - (19a)
a -1 1 cos a + b sin oc
Rezultirajuće naprezanje iz (Ty+ rq) i tx je tada najveće

smično naprezanje t = v ( t^ + t q)2 + z \ (19b)
ry u N /m m 2 to rz io n a k o m p o n e n ta o k o m ito n a zav ar = t , •cos a,

tq u N /m m 2 sm ično naprezanje izazvano p o p rečn o m silom F prem a je d n a
džbi (16),
tx u N /m m 2 to rz io n a k o m p o n e n ta d u ž z av ara = t, ■sin a,
L ,l, a, b u m m dim enzije prik lju čk a z av aren a šava.
Tablica 11. Orijentacioni podaci dopuštenih naprezanja (N/mm2) u zavarenim šavovima u priključnim presjecima A sastavnih
elemenata strojogradnje
Zavareni šavovi
Opterećenje
. . . ! jednosmjerno naizmjenično
mirujuce J .
J promjenljivo promjenljivo
Zavar Kvaliteta
Naprezanje
Tab. 4
M at erijal spe jnih dije ova
St 37 St 50 St 37 St 50 St 37 St 50
(Č. 0361) (C. 0561) <Č. 0361) (C. 0561) (Ć- 0361) (Č. 0561)
Vlak, tlak, savijanje, I 160 220 110 130 55 65

ekvivalentno naprezanje U 130 175 85 105 45 50
III 110 155 75 90 40 45
Tupi zavar sa zavarenim
korijenom s druge strane I 100 140 70 80 35 40
Smik II 80 110 55 65 30 32
III 70 100 50 55 25 28
Vlak, tlak, savijanje, I 140 180 95 100 45 50

ekvivalentno naprezanje II 110 145 75 80 35 40
III 100 125 65 70 32 35
Tupi zavar bez korijena
zavarenog s druge strane I 90 110 60 70 30 35
Smik II 70 85 50 55 25 30
III 60 75 40 50 20 25
I 90 110 60 70 30 35
Plosnati kutni zavar svako II 70 85 50 55 25 30
III 60 75 40 50 20 25
I 120 150 75 90 40 45
Udubljeni kutni zavar svako I! 95 120 60 70 30 35
III 85 100 50 60 25 30
I 140 190 90 120 50 55

Dvostruki plosnati kutni
zavar
svako II no 150 70 95 40 45
III 100 130 60 85 35 40
Priključni presjek A
l
I 180 220 120 140 60 75
Vlak, tlak II 145 175 95 110 50 60
III 125 155 85 100 40 50
I 240 280 155 180 75 95

Savijanje
Na kutnom zavaru II 190 220 125 145 60 75
ekvivalentno naprezanje
III 170 190 110 125 50 65
I 125 155 85 100 50 65

Torzija II 100 125 70 80 40 50
III 85 110 60 70 35 45
1.2. Zavarivanje pritisko m 45
Kod priključaka zavarenih kutnim zavarim a treba priključni presjek zava

rena dijela A (vidi si. 30 do 33) kontrolirati na čvrstoću.
U tablici 11 navedeni su orijentacioni podaci o dopuštenim naprezanjima
u zavarenim šavovima i priključnim presjecima zavarenih dijelova pri mirnom
i titrajnom opterećenju. Neke opće važeće vrijednosti ne mogu se dati, budući
da je čvrstoća zavara i dijelova u spoju naročito ovisna o oblikovanju i o
kvaliteti izvedbe zavarivanja. U serijskoj proizvodnji neophodna su ispitivanja
dinamičke izdržljivosti.
Slika 34 a prikazuje kao primjer nepovoljan način oblikovanja male
užnice. O na iziskuje velike troškove za materijal, i debele zavarene šavove,
a osim toga se prije samog zavarivanja m oraju dijelovi spojiti pričvrsnim
zavarima. Ovi nedostaci izbjegnuti su lakom konstrukcijom prem a si. 34b.
Slika 34. Z av a ren a užnica

a) n e pravilno (nije svrsishodno); b) pravil
n o (svrsishodno)
1.2. Zavarivanje pritiskom

1.2.1. Postupci, vrste šavova, materijali
Prem a D IN 1910 (JUS C.T3.001) zavarivanje pritiskom je zavarivanje

pri kojem se dijelovi koji se zavaruju m eđusobno tlače i lokalno zagrijavaju.
Lokalno ograničeno zagrijavanje, po potrebi do taljenja, omogućuje postupak
zavarivanja. Najvažniji su slijedeći postupci: ultrazvučno zavarivanje kod kojeg
se dijelovi zavaruju mehaničkim titrajim a u području ultrazvuka. Plinsko
zavarivanje pritiskom (tablica 12, br. 1 i 2), kod kojega se dijelovi spajaju
pritiskom nakon zagrijavanja plam enikom na tekući plin i kisik. Elektro-
otpomo zavarivanje pritiskom, kod kojeg toplina nastaje električnom strujom
i prijelaznim otporom na dodirnim mjestima, te omskim otporom dijelova
koji se spajaju. Struja se dovodi elektrodam a ili se induktivno prenosi. Dijeli
se na: Točkasto zavarivanje (tablica 12, br 4 i 5), kod kojeg se struja i sila
prenose elektrodama. Površine pritisnute jedna na drugu zavaruju se u
obliku točke. Bradavičaslo zavarivanje (tablica 12, br. 6), kod kojeg se struja
i sila prenose elektrodama. Dijelovi tlačeni jedan na drugog dodiruju se na
bradavicam a ili bridovima. Izbočine bradavice se potpuno ili djelomično po
ravnavaju. Šavno zavarivanje (tablica 12, br. 7) je zavarivanje kod kojeg se
struja i sila prenose elektrodam a valjkastog oblika. Površine međusobno
stlačenih dijelova zavaruju se pod pritiskom nakon dovoljnog zagrijavanja
nizom točaka, koje prelaze jedna u drugu i stvaraju šav. Tupo elektrootporno
zavarivanje iskrenjem (tablica 12, br. 1 i 2), kod kojeg struju i silu prenose
stezne čeljusti. Dijelovi kroz koje teče struja zagrijavaju se kod laganog
dodira i pri tome se izbacuje dio rastaljena m aterijala (iskrenje). N akon toga
se dijelovi zavaruju uz udarno sabijanje. Elektrolučno zavarivanje pritiskom,
kod kojeg se toplina stvara električkim lukom koji kratkotrajno gori
i rastali čeone površine. Dijelovi se nakon toga zavaruju pod pritiskom.
Tablica 12. Vrste i oblici spojeva zavarenih pritiskom prema D IN 1911, ( ^ J U S C .T3.0U )
Redni Redni
Naziv Simbol Priprema Izvedba Naziv Simbol Priprema Izvedba
broj broj
Tupi Šavovi
Zavar
odebljanjem I 1 » ñ
3 Gnječen zavar
* u
2 Zavar sa srhom
X mm mm 1 f
Prijeklopni Šavovi
4
Jednoredan
točkast zavar • 6 Bradavičast
zavar
X &MŠL.
5
Dvoredan
točkast zavar j V 7 /2 ///M A 7 šavni zavar e 777777//7X
Vrsta zavara određuje se položajem dijelova u spoju, njihovom pripremom

i postupkom zavarivanja (tablica 12).
Za zavarivanje pritiskom pretežno su prikladni čelici St 34-1 (Č. 0261),
St 34-2 (Č. 0262), St 34-7, St 37-1 (Č. 0361), St 37-2 (Č. 0362), St 37-3 (Č. 0363),
St 38-7, St 42-2 (Č. 0462), St 43-7, St 46-2 (Č. 0482), St 46-3 (Č. 0485), St 47-7,
St 52-3 (Č. 0563), St 53-7, kao i čelici u kvaliteti čelika za izvlačenje St 2 do St 4,
te mekani čelici St 10 (Č. 0145) do St 14. Kvaliteta površine m ora iznositi
najmanje 0,2 po JUS-u (bez ogorina, a pore i male brazde od valjanja još
su dopustive). Vidi uz ovo D IN 17100 (opći konstrukcioni čelici) (JUS C.B0.500),
D IN 1623 (tanki limovi) (JUS C.B4.016), D IN 1624 (hladno valjane trake)
(JUSC.B3.521 i 522), D IN 2391 i 2393 (precizne čelične cijevi) (JUS C.B5.030i051),
D IN 17172 (čelične cijevi) (JUS C.B5.023). Osim toga prikladni su još i čelici
za cementiranje, D IN 17210 (JUS C.B9.020), za čeono zavarivanje iskrenjem.
1.2.2. Spojevi točkasto zavareni

Točkasto zavarivanje tankih limova ili dijelova sličnih limu vrlo je eko
nomičan postupak u tzv. lakoj gradnji i gradnji strojeva i postrojenja. Razmješ
tajem točkastih zavara mogu se dobiti zavari koji se prem a položaju točaka
zovu redni, lančani i cikcak zavari (si. 35). Smjernice za njihove dimenzije
vidi u tablici 13.
Za lake čelične konstrukcije propisuje D IN 4115: Točkasto zavarivanje,
dopušteno je za prijenos sile i za m eđusobno spajanje, kada točkam a zavara
1.2. Zavarivanje p ritisko m 47
nisu povezana više od tri dijela. Ukupna debljina spojenih dijelova ne smije
biti veća od 15 mm, a kod spoja dvaju pojedinačnih dijelova ne smije debljina
jednog dijela biti veća od 5 mm. Kod tri pojedinačna dijela ne smije ni jedan
od vanjskih dijelova biti deblji od 5 mm. U smjeru sile ne smije biti jedna
iza druge manje od 2, ni više od 5 točaka zavara (si. 36).
Slika 35. T o čk a sto zavareni spojevi: a) jed n o re d n i za var; b) lančani za var; ej cikcak zav ar
Slika 36. O p terećeni, to čk a sto zavareni

spoj lake čelične k onstrukcije
Tablica 13. Smjernice za točkasto zavarene šavove
Pojedinačna debljina lima s u mm 0,5 . . . 1 1 . . . 1,5 1 ,5 ... 2 2...3 3...5
Promjer točkastog zavara d u mm 4 ...8 6 . . 10 8 . . . 10 10 . . . 12 10 . . . 14
Razmak točaka et = 3 . . . 6d Razmak od ruba e2 = 2,5 . .4 ,5 d j Razmak od ruba e3= 2 . . 4d okomito

smjeni sile na smjer sile
Kod proračuna čvrstoće točku zavara zamišljamo kao svornjak, koji je opte
rećen na smik (si. 37 a i b). Svaki tako zamišljeni svornjak m ora tada preuzeti
odgovarajući dio sile u njenom smjeru. Razlikujemo jednorezne i dvorezne
spojeve.
b)
Slika 37. N ap rezan je n a o drez i n ap rezan je b o k o v a k o d to čk a sto zavarenih spojeva

a) o d re z je d n o re zn o g sp o ja ; b) odrez d v oreznog sp o ja ; c) naprezanje b o k o v a jed n o -
reznog sp o ja ; d) naprezanje b o k o v a d v o rezn o g spoja
Smično naprezanje x = (20)

nm-A
xa u N /m m 2 sm ično naprezanje u točki zavara,
F u N sm ična sila odreza,
n broj to č a k a zavara,
m broj rezova,
A u m m 2 pov ršin a presjeka = d 2n/4.
Zbog toga što se točka zavara može zamisliti kao svornjak, propisuje
D IN 4115 još i proračun na specifični pritisak u provrtu. Pod specifičnim
pritiskom u provrtu podrazumijeva se srednja vrijednost pritiska u provrtu,
odn. svornjak (si. 37c i d), koji se označuje sa <rt.
Naprezanje izazvano specifičnim pritiskom u provrtu
(21)
n- d- s
<7, u N /m m 2 specifični p ritisak u točki zavara,
d u mm p ro m je r točke zavara,
s u mm d ebljina lim a (vidi si. 37). A ko je zbroj deb ljin a vanjskih lim ova
m an ji o d debljine srednjeg lim a, tre b a za s u vrstiti vrijednost toga
zbroja.
Točke zavara ne smiju se u proračun uzeti veće od

d = y /25 mm ■smin (22)
ako je smin debljina najtanjeg dijela.
Dopuštena naprezanja za lake konstrukcije uzimaju se prem a tablici 14
(opterećenja H i HZ, vidi 1.1.4.). Ta se dopuštena naprezanja mogu uzeti
kao osnova za spojeve u gradnji strojeva i postrojenja, i to kod mirnog
opterećenja u punim vrijednostima, kod jednosm jerno promjenljivog napreza
nja % 0,6-strukim vrijednostima a kod naizmjeničnog opterećenja % 0,3-strukim
vrijednostima načina opterećenja H. Ako je pak smična lomna čvrstoća tMzav
točaka zavara poznata iz pokusa, onda je za gradnju strojeva i postroje-
Tablica 14. Dopuštena naprezanja (N /m m 2) za točkasto zavarene spojeve od lakih čeličnih konstrukcija prema D IN 4115
Materijal
St 37 St 46 St 52
(C. 0360) (C. 0480) (Č. 0560)
Naprezanje Opterećenje
H HZ H HZ H HZ
Ako je potreban dokaz o izvijanju i naginjanju prema

DIN 4114
T, 90 100 110 120 135 155
jednorezno <r, 250 290 305 340 380 430
dvorezno a, 350 400 425 475 525 600
Ako izvijanje, naginjanje ili ugibanje nije moguće

T„ 100 115 125 140 155 175
jednorezno <r, 290 325 350 395 430 485
dvorezno <r, 400 450 485 550 600 675
1.2. Zavarivanje p ritisko m 49
nja: radop = TMzav/S M sa sigurnošću protiv loma SMx 2 do 6. K ontrola a 1

nije tada potrebna. Često se spojevi točkastim zavarom izvode i tako da je
njihova sila loma FMzav najmanje toliko velika kao i sila loma FM opasnog
presjeka dijelova u spoju, dakle FMzav^ F M.
1.2.3. Bradavičasto zavareni spojevi
Bradavičasto zavarivanje, nasuprot točkastom, ima tu prednost da su struja

zavarivanja i pritisak elektroda na početku zavarivanja koncentrirani na brada
vice točkastim ili linijskim dodirom. Zbog toga je čvrstoća zavarenih mjesta
kod bradavičastog zavarivanja veća nego kod točkastog. Uobičajenu izvedbu
bradavica prikazuje si. 38, a njihove dimenzije tablica 15.
mm
Slika 38. B radavice za zavarivanje: a) o k ru g la b ra d av ica ; b) p rste n a s ta b ra d av ica ; c) uzd u žn a

bradavica
t'-:..' ...... *
yM w a
Slika 39. B radavice n a dijelovim a koji stoje o k o m ito je d a n n a drugom
Bradavice se već za vrijeme izrade dijelova ili utisnu ili izrađuju kovanjem
ili odliju. Ako su to dijelovi s velikom razlikom volumena, bradavice se
predviđaju na dijelu sa većim volumenom, inače na debljem dijelu. Prstenaste
Tablica 15. Dimenzije bradavica u mm (prema Siemens AG, Erlangen)
i
' Debljina lima s 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0
J Promjer bradavice d 2 3 3,5 4 4,5 5 5,5 6 6,5 7
| Visina bradavice h 0,5 0,75 0,85 1,0 1,1 1,25 1,4 1,5 1,6 1,75
Razmak bradavica e, 22 22 24 25 27 28 29 30 32 33
4 Elementi strojeva
bradavice, prema si. 38 b, pogodne su za tanke limove, jer ih one i ukrućuju.

M ogućnost spajanja dijelova koji stoje okom ito jedan na drugom prikazuje
slika 39, a spajanje limova s fazoniranim dijelovima slika 40.
Slika 40. B radavice n a fazonskim dijelovim a za p rivarivanje na cijevi
0 proračunu čvrstoće gotovo i nema podataka, pa se zato preporučuje isti

proračun kao za točkasto zavarene spojeve (jednadžbe (20) i (21)] i to sa
m = 1 i A = d2 n/4 kod okruglih bradavica, odn. A & d ( l —0,5 d) kod uzdužnih
bradavica. D opuštena smična naprezanja treba uzeti kao kod točkastog zavari
vanje (vidi 1.2.2.).
1.2.4. Spojevi zavareni čeono elektrootpornim iskrenjem
Naročita prednost čeonog elektrootpornog zavarivanja iskrenjem je čvrsto

ća zavarenog spoja, koja iznosi od 90 do 100% čvrstoće materijala dijelova u
spoju. Upotrebljava se onda kada taj postupak omogućuju velike uštede
materijala, ili omogućuje jednostavnije i jeftinije oblikovanje, nego dijelova u
jednom komadu. Primjere pokazuju slike 41 i 42.
Slika 41. T u p im e le k tro o tp o rn im zavarivanjem spojena

stapajica
FS
<— *
Slika 42. T upim e le k tro o tp o rn im zavarivanjem spojeno koljenčasto

v ratilo
1.3. L em ljeni spojevi 51
1.3. Lemljeni spojevi

1.3.1. Postupci, lemovi
Lemljenje se nekada obavljalo zanatski ručno, a danas dobiva sve više

na značenju. D anas se leme čelični okviri, hladnjaci m otornih vozila, karoserije,
manji rezervoari, lagane čelične konstrukcije, dijelovi strojeva i sprava i si.
Lemljenje je spajanje metalnih m aterijala (osnovnih materijala) pomoću
rastaljena dodatna m aterijala (lemovi), čija je točka taljenja niža od točke
taljenja osnovnog m aterijala dijelova koji se spajaju. Razlikujemo meko i
tvrdo lemljenje. Kod mekog lemljenja tali se lem ispod 450 °C, a kod tvrdog
nešto iznad 450 °C.
Prema D IN 8505 (Lemljenje m etalnih m aterijala) pod područjem taljenja
nekog lema podrazumijeva se područje tem perature od početka taljenja (tem
peratura solidusa), do potpuno rastaljena stanja (temperatura liquidusa). Pod
radnom temperaturom podrazumijeva se najniža tem peratura površine izratka
na mjestu lemljenja, na kojoj tem peraturi se lem može omrežavati, proširivati
i vezati na osnovni materijal izratka.
Radna tem peratura m ora uvijek biti viša od tem perature solidusa, no
ipak smije biti ispod ili iznad tem perature liquidusa. Radna tem peratura
izaziva ubrzanje atom a. Preko granične plohe lem/osnovni materijal odvija se
izmjena mjesta atom a, a time i difuzija (legiranje). Zbog toga površine lemljenja
m oraju biti po mogućnosti glatke (dubina hrapavosti ne preko 20 jum) i dobro
očišćene. Da bi se odstranili još postojeći površinski tanki slojevi i da bi lem
mogao dobro omrežiti površinu lemljenja, upotrebljavaju se otopine soli (vidi
D IN 8511). Upotrebljavaju se i zaštitni plinovi, koji sprečavaju ili reduciraju
mogućnost oksidacije površine lemljenja prije nego što se dostigne radna
temperatura.
Najvažniji postupci lemljenja (vidi D IN 8505):
1. Plameno lemljenje. Mjesta spajanja ugriju se plamenikom ili plinskim napra
vama. Prije ili poslije zagrijavanja prisloni se lem na mjesto spoja ili ulaže
u sastav. Ovaj postupak prikladan je za meko i tvrdo lemljenje.
2. Lemljenje pomoću lemila. Vruće, rukom ili strojem vođeno lemilo (električki ili
plinom grijano) ugrije mjesto lemljenja. Lem se prisloni ili se površine lem
ljenja prije toga pokositre. Lem se pri tome otapa i spaja oba dijela. Taj
postupak dolazi u obzir samo za meko lemljenje.
3. Lemljenje uronjavanjem. Prije lemljenja moraju se odgovarajućim pastam a
ili rastopinam a obraditi mjesta koja m oraju ostati nezalemljena. Dijelovi
koji se spajaju urone se tada, u položaju u kojem m oraju biti spojeni
lemljenjem, u rastaljeni lem i na taj način se ugriju. Lem tada prodire u
mjesta spoja i spaja oba dijela. Taj postupak je prikladan za meko i
tvrdo lemljenje.
4. Lemljenje u peći. Lem se dodaje mjestu spajanja, a dijelovi se ugriju u plinskoj
ili električnoj prolaznoj ili mufolnoj peći, u kojoj se obavi lemljenje. Postupak
je prikladan za meko i tvrdo lemljenje.
5. Otporno lemljenje. Mjesto koje se spaja ugrije se, slično kao kod elektrootpor-
nog zavarivanja, sabijanjem u kliještima ili na strojevima za elektrootporno
lemljenje. Prethodno se ulaže lem. Postupak je prikladan za meko i tvrdo
lemljenje.
Prema obliku lemljena mjesta razlikuje se:
1. Lemljenje sa zračnošću (rasporom ), kod kojeg površine spajanja imaju
malu, po mogućnosti jednako široku zračnost (raspor za lem), koja općenito
ne prekoračuje h = 0,25 mm. Lem se kapilarnim djelovanjem usisava u ostav
ljenu zračnost između dijelova koji se spajaju (si. 43).
Slika 43. K a p ila rn o djelovanje u spoju pri lem ljenju
2. Lemljenje sa šavom, kod kojeg površine što se spajaju imaju razm ak veći
od h = 0,5 mm ili šav oblika V ili X. U posljednjem slučaju nastaju šavovi
kao kod zavarivanja, tako da se ponekad govori o zavarivačkom lemljenju.
Za meko lemljenje teških kovina (npr. željezni, bakarni, nikaljni materijali)
dolaze u obzir olovo-kositreni lemovi (PbSn-lemovi) ili kositar-olovni lemovi
(SnPb-lemovi) D IN 1707 (JUS C.E1.041), a lemovi za lake kovine (aluminij
i aluminijske slitine) prem a D IN 8512, sastoje se uglavnom od kositra (Sn),
cinka (Zn) i kadm ija (Cd).
Za tvrdo lemljenje teških kovina dolaze pretežno u obzir srebrni lemovi
(Ag-lemovi), bakarni lemovi (Cu-lemovi) i mjedeni lemovi (Ms-lemovi) D IN 8513
(JUS C.D2.306), a za lake metale (aluminij i aluminijske legure) aluminij-
-silicijski lemovi (AlSi i AlSiSn-lemovi) D IN 8512.
Najvažniji lemovi i njihovo područje taljenja navedeni su u tablici 16.
1.3.2. Osnove oblikovanja

Proširenja zračnosti raspora na pojedinim mjestima između dijelova koji
se spajaju smanjuju kapilarno djelovanje, a suženja škode protoku oksidima
obogaćene taline. Naročito su kritična suženja koja se nadovezuju na proširenja
zračnosti raspora. Primjere za pogrešnu i pravilnu izradu potrebne zračnosti
prikazuje slika 44.
Brazde od obrade, koje teku okom ito na tok lemljenja, sprečavaju tečenje
ako su dublje od 0,05 do 0,1 h (si. 45 a). Brazde u smjeru tečenja djeluju kao
kanali i potpom ažu tečenje, tako da se češće i posebno izrađuju (si. 45 b),
ako se npr. traži točan centričan položaj dijelova koji se spajaju.
Slike 46 do 50 pokazuju uobičajene lemljene spojeve:
1. Limovi. Čeoni spojevi nisu prikladni zbog svoje male površine lemljenja.
Najbolji su prijeklopni spojevi i spojevi s podm etačim a (si. 46). Zakoše-
njem preklopljenih sastavnih dijelova u spoju ili podm etača na mjestu
spajanja lemljenjem blaže se skreće tok sila, a time se povećava čvrstoća.
Svrsishodna je duljina prijeklopa / = 3 do 4s.
1.3. Lem ljeni spojevi 53
Tabiica 16. Standardni lemovi i područja njihovih taljenja ( S = tem peratu ra solidusa, L = tem peratura likvidusa)
Područje Područje Područje

Kratica taljenja Kratica taljenja Kratica taljenja
S '-C I L C S °C | L °C S C I L °C
Mekani lemovi za teške kovine DIN 1707'), (JU S C.EI.041)
L -P bS n8 Sb 280 305 L-PbSn 35 (Sb) 183 245 L-Sn 60 PbCu 183 190
L-PbSn 12 Sb 250 295 L-PbSn 40 (Sb) 183 235 L-Sn 60 PbCu 2 183 190
L-PbSn 20 Sb 186 270 L-Sn 50 Pb (Sb) 183 215 L-Sn 50 PbAg 178 210
L-PbSn 20 Sb 3 186 270 L-Sn 60 Pb (Sb) 183 190 L-Sn 60 PbAg 178 180
L-PbSn 25 Sb 186 260 L -P bS n2 320 325 L-Sn 63 PbAg 178 178
L-PbSn 30 Sb 186 250 L-Sn 50 Pb 183 215 L-SnAg 5 220 235
L-PbSn 35 Sb 186 235 L-Sn 60 Pb 183 190 L-S nS b5 230 240
L-PbSn 40 Sb 186 225 L-Sn 63 Pb 183 183 L-PbAg 3 305 315
L-Sn 50 PbSb 186 205 L-Sn 70 Pb 183 192 L-SnPbCd 18 145 145
L-PbSn 30 (Sb) 183 255 L-Sn 50 PbCu 183 215 L-CdZnAg 2 270 280
Mekani lemovi za teške kovine DIN I7071), (JU S C.E1.041)
L-SnZn 10 200 210 L-ZnCd 40 265 330 L-SnPbZn 180 220

L-SnZn 40 200 310 L-CdZn 20 265 270
Tvrdi lemovi za teške kovine DIN 8513, (JU S C.D2.306)
L-Ag 12 Cd 620 825 L-Ag 83 780 830 L-Ag 27 680 830

L-Ag 12 800 830 L-Ag 75 740 775 L-Cu 1083 1083
L-Ag 5 820 870 L-Ag 67 700 730 L-SCu 1083 1083
L-Ag 15 P 650 800 L-Ag 64 690 720 L-SnBz 6 910 1040
L-Ag 5 P 650 810 L-Ag 60 695 730 L-SnBz 12 825 990
L-Ag 2 P 650 810 L-Ag 60 Sn 620 685 L-Ms 60 890 900
L-Ag 67 Cd 635 720 L-Ag 44 675 735 L-SoMs 870 890
L-Ag 50 Cd 620 640 L-Ag 25 700 800 L-Ms 42 835 845
L-Ag 45 Cd 620 635 L-Ag 20 690 810 L-Ms 54 880 890
L-Ag 40 Cd 595 630 L-Ag 85 960 970 L-Ms 890 920
L-Ag 30 Cd 600 690 L-Ag 72 779 779 L-CuP 8 710 710
L-Ag 20 Cd 605 765 L-Ag 49 625 705
Tvrdi lemovi za aluminijske materijale DIN 8512
L-AISi 12 575 590 L-AlSiSn 520 580
l) Lemovi sa Sb sadrže antim on. Lemovi sa (Sb) sadrže samo malo antimona.
■ i
------------
Slika 44. O blikovanje ra sp o ra za lem ljenje (a je žica za lem ljenje)

a) p o g re šn o ; b) p ravilno
Slika 45. R aspori za lem ljenje u o bliku k a n a la : a) dijelovi spojeni steznim spojem u tri točke;
b) dijelovi spojeni naro v ašen im p o v ršin a m a
i---------- r-
' N I *V
NI S
^ a) ■— ;— ■
Slika 46. Lem ljeni spojevi lim a

a) p rije k lo p ; b) kos prijek lo p ; c) zakošen prijek lo p n i sp o j; d) spoj s vezicom ;
e) spoj sa zašiljenom vezicom ; f ) spoj sa dvije vezice
l-
a_------ \
L t) \ __
J)_
Slika 47. L em ljeni cijevni spojevi

a) sto žast čeoni s p o j; b) spoj k o lč a k o m ; c) prijek lo p n i spoj
2. Cijevi. Čeone spojeve (si. 47 a) dajbolje je tvrdo lemiti. Stožasta izrada krajeva
povećava površinu lemljenja. Cijevi debljine stijenke ispod 2 mm i cijevi koje
treba meko lemiti, spajaju se kolčakom (si. 47 b), ili se na jednom kraju
prošire (si. 47 c).
3. Okruglesipke. Čeono lemljenje krajeva okruglih šipki (si. 48 a) ne preporučuje se.
Bolje je da se krajevi šipke ulože u provrt, koji ostavlja zračnost za ulaz
Slika 48. Prilem ljene i ulem ljene šipke

a) nalem ljeno čelo šipke; b) lem ljen o b o d šipke; c) lem ljen o b o d ruk av ca; d) ulem ljeno
u k ru tu g lavinu; e) i j ) ulem ljeno u elastične glavine
1.3. L em ljeni spojevi 55
lema (si. 48 b i c). Slike 48 e i f prikazuju kako se odgovarajućim obliko

vanjem glavine tok sila može blago skretati. Slika 49 prikazuje šipke
spojene lemljenjem s dijelovima od lima; spojevi sa po dva uporišta (mjesta
lemljenja) su naročito kruti i čvrsti.
4. Spremnici. Za lemljenje posuda vrijedi sve što je rečeno za limove. Spajanje
dna posude lemljenjem prikazuje slika 50.
Slika 49. D v o stru k o uležištenje o kruglih šipki

a) u polu g u savijenu n alik n a slovo U ;
b) u sto žast tuljac
Vzzzzzzz.m m &ZZZZZ.
Slika 50. Lem ljenjem spojena d n a posu d a
1.3.3. Čvrstoća
Za proračune čvrstoće ima samo malo polaznih točaka. Općenito se mjestu
spajanja (lemljeno mjesto) daje jednaka računska vrijednost čvrstoće kakvu
imaju i dijelovi koji se spajaju, tako da bi djelovanjem jednake sile lom teoretski
m orao nastati na oba mjesta. Lemljeni se spojevi svrsishodno oblikuju, tako
da su opterećeni smično. Za spojeve prema si. 46 m ora biti:
S’ ~ ^ ' ^ML (23)
S u mm2 presjek sastavnih dijelova u spoju izložen vlačnom n aprezanju,
<rM u N /m m 2 vlačna čv rsto ća m aterijala dijelova u spoju,
A u mm2 površine spojene lem om izložene sm ičnom naprezanju,
t ml u N /m m 2 sm ična čvrstoća sam og lem ljenog spoja.
Čvrstoća (<rML= vlačna čvrstoća, t ml = smična čvrstoća) samog lemljenog

spoja (lem u zračnosti između dijelova u spoju) iznosi za mekane lemove
oko <7ml = 20 do 30 N /m m 2 i t m1 = 1 5 do 20 N /m m 2, za tvrde srebrne lemove
<7ml = 300 do 400 N /m m 2 i t ml= 150 do 280 N /m m 2, a za tvrde bakrene i
mjedene lemove <tml = 250 do 350 N /m m 2 i t Ml= 1 5 0 do 250 N /m m 2. Kod
aluminijskih tvrdih lemova čvrstoća lemljenog spoja postiže čvrstoću dijelova u
spoju. Manje vrijednosti vrijede kod zračnosti h Si 0,25 mm, a veće kod h = 0,1 mm
(međuvrijednosti treba ocijeniti).
Dinamička izdržljivost lemljenih spojeva dostiže oko 80% dinamičke

izdržljivosti dijelova u spoju, a kod zračnosti preko 0,2 mm samo oko 60%.
K od meko lemljenih spojeva dinamička izdržljivost vrlo brzo pada i stoga ih
ne treba izlagati dinamičkom naprezanju većem od x = F/A = 2 do 3 N /m m 2.
Lemljene posude treba računati istim jednadžbam a kao i zavarene (vidi
1.1.3.). Propisi Zajednice proizvođača tlačnih posuda (AD-propisi) određuju:
Sigurnost na vlak S = 4 uz atest za m aterijal, S = 4 ,5 uz tvornički atest. Koeficijent slabljenja
m ehaničkih svojstava lem ljenog spoja u o d n o su n a o snovni m aterijal iznosi v — d o 0,7 kao
n o rm aln a v rijednost tv rd o lem ljenih p rijeklopnih šavova. N ajveća d o p u šte n a debljina stijenke
p ri tom e je s = 5 m m . N adalje v = do 0,9 k o d p rijeklopnih tv rd o lem ljenih šavova, a k o širina
p rijeklopa iznosi n ajm an je še ste ro stru k u d ebljinu stijenke. N ajviša d o p u šte n a debljina stijenke
pri tom e je s = 8 m m . Z atim v = d o 0,8 k o d m eko lem ljenih spojeva s b a k arn im podm etačem ,
a k o širina p o d m eta ča n a obje stra n e sastav a iznosi n ajm anje d v a n a jsto ro stru k u debljinu stijenke.
N ajveća d o p u šte n a d ebljina stijenke je p ri tom e s = 4 m m , najveći d o p u šte n i p ogonski pretlak
p = 2 b a r = 0,2 M P a.
P rijek lo p n o m eko lem ljeni o krugli šavovi m ogu se izvesti n a b a k ren o m lim u uz najm anje
d e se to ro stru k u širin u p rijek lo p a d o debljine stijenke s = 6 m m i d o u m n o šk a D, ■/>=250 N /m m .
P rijek lo p n o m eko lem ljeni uzdužni šavovi nisu dopušteni. D eb ljin a stijenke tv rd o lem ljenih
tlačnih p o su d a, uz iznim ku o n ih od čistog alum inija ili sličnih m ek an ih alum inijskih legura,
ne sm ije biti m anja o d s = 2 m m . N a jm a n ja d ebljina stijenke tlačnih p o su d a o d spom enutih
alum inijskih m ate rijala je s = 3 mm.
1.4. Lijepljeni spojevi

1.4.1. Ljepila, svojstva, postupci
Pod lijepljenjem podrazumijeva se m eđusobno spajanje dijelova prianjanjem

pom oću ljepila (vidi, D IN 16921, Ljepila, prerada ljepila). Treba upozoriti
da ljepilima za plastične mase smatram o ona koja lijepe umjetne materijale,
a pod ljepilima od plastičnih masa takva koja su izrađena od umjetnih
materijala, pa mogu da lijepe npr. i metale. To su onda ljepila za metale.
Lijepljeni spojevi imaju, između ostalog, prednost da im je potrebno malo
prostora i laki su, da se naprezanja na spoju jednolično raspoređuju, da su
spojevi nepropusni, otporni na koroziju i ne mijenjaju svojstva m aterijala koji
se lijepe. Kao nedostatak treba navesti m anju čvrstoću nasuprot drugim
načinima spajanja (zavarivanje, lemljenje, zakivanje). Lijepe se npr. ojačanja
na limenim stijenama, spone avionskih krila i krila ventilatora, okviri m opeda,
limene posude i si. Razlikuju se:
1. Lijepljenje obloga. To su lijepljenja obloga od pusta, kože, tkiva, folija i si.
na druge dijelove, ploče ili nosače.
2. Lijepljenje u slojevima. To su međusobna lijepljenja sastavnih dijelova
(spajanih dijelova).
Ljepila vežu dijelove u spoju ljepilom koje se nalazi između površina
nalijeganja. Ona se obično dijele u tri grupe:
1. Prionljiva ljepila koja imaju malu koheziju i visoku adheziju, a spojeni dijelovi
se bez oštećenja mogu opet odvojiti, kao npr, naljepna folija Tesafilm
(proizvod tvornice Beiersdorf AG, Hamburg).
1.4. Lijepljeni spojevi 57
2. Kontaktna ljepila sa srednje visokom kohezijom i visokom adhezijom, a

spojeni dijelovi se uglavnom ne mogu odvojiti bez oštećenja, primjerice
Pattex kao viskozna otopina, (proizvod tvornice Henkel u. Cie, Düsseldorf).
3. Čvrsta ljepila s visokom kohezijom i vrlo visokom adhezijom, koja se nakon
vezivanja pretvaraju u čvrstu tvar i stvaraju nerastavljiv spoj.
Za gradnju strojeva i uređaja pretežno je važno lijepljenje čvrstim ljepilom,
tako da će u nastavku biti riječi samo o njima.
Čvrsta ljepila izrađena su od umjetnih smola na bazi fenola, mokračevine,
melamina, epoksida, poliestera. Upotrebljavaju se u tekućem stanju, u obliku
paste, ili u čvrstom stanju (ove posljednje kao folije). Otvrdnjavaju u hladnom
stanju, na sobnoj tem peraturi (hladni otvrđivači ili hladna ljepila) ili na 80 do
200 °C (topli otvrđivači ili topla ljepila). M noga su ljepila ujedno hladna i
topla, pa se mogu po izboru hladno ili toplo otvrdnjavati. U danom slučaju
m ora se, prema vrsti ljepila, vezivanje (otvrdnjavanje) vršiti pomoću pritiska
na mjesto spoja. Nadalje treba razlikovati jednokomponentna i dvokomponentna
ljepila. Kod dvokom ponentnog ljepila m ora se prvoj kom ponenti prije prerade
dodati otvrđivač (druga komponenta), koji dovodi do otvrdnjavanja i određuje
vrijeme otvrdnjavanja. Jednokom ponentno ljepilo otvrdnjava bez dodavanja
otvrđivača.
Za otvrdnjavanje toplih ljepila, nasuprot hladnim ljepilima, potrebno je
mnogo veće investiciono ulaganje (sušionici, ploče s grijačima, naprave). Nije
doduše još moguće odreći se toplih ljepila, jer ona postizavaju znatno veću
čvrstoću spoja nego hladna ljepila.
Suprotno čvrstim ljepilima, koja su otopine m akrom olekularnih tvari (kao
što su ljepila pod komercijalnim nazivima Uhu-Alleskleber, Uhu-coll i Uhu-hart,
proizvodi tvornice U hu — W erk H. u. M. Fischer, Bühl/Baden) ostala čvrsta
ljepila otvrdnjavaju jednim ireverzibilnim (nepovratnim) procesom omrežavanja.
To znači da se u toku reakcije stvaraju mnogočlane m akrom olekule i određuje
njihov prostorni međusobni razmještaj.
Čvrsta ljepila s procesom omrežavanja nalaze se na tržištu pod različitim
trgovačkim imenima: Bostik (Boston Blackin, Oberursel/Taunus), Redux, Araldit
(Ciba AG, W ehr/Baden), Agomet (Atlas-Ago, Wolfgang bei Hanau), Uhu-plus
Uhu-W erk H. u. M. Fischer, Bühl/Baden), Metalion (Henkel u. Cie, Düsseldorf),
Lipatol (Sichel-Werke, Hannover-Linden), Desmodur, Desmocoll (Bayer AG,
Leverkusen).
O d izvanrednog značenja za izdržljivost lijepljenog spoja je stanje površine
koja se lijepi. Adhezione sile samo su onda djelotvorne ako je površina
prianjanja čista, ohrapavijena i odm aštena. Hrapavljenje povećava površinu
prianjanja stvaranjem udubljenja i uzvišenja. Površine m etala ohrapavljuju se
finim četkanjem, brušenjem šmirkom ili pjeskarenjem, a čiste se i odmašćuju
trikloretilenom, perkloretilenom ili ugljičnim tetrakloridom (izložene djelovanju
pare ili uronjene u paru), te acetonom ili lužinama (uronjeno). Površine
obrađivane silikonskim pastam a ili sredstvima više se ne mogu lijepiti!
Sloj ljepila treba da bude što tanji, teoretski trebao bi biti jednak debljini
molekula, je* su adhezione sile u većini slučajeva veće od kohezionih sila.
Čvrstoća spoja opada stoga s porastom debljine sloja ljepila. K od čvrstih
ljepila s omrežavanjem mijenja se struktura ljepila za vrijeme otvrdnjavanja, i

zbog skupljanja koje pri tom nastaje i kreće se od 0,5 do 10% volumena ljepila.
U debljim slojevima ljepila javljaju se unutarnje napetosti koje još i dalje
snizuju čvrstoću. Čvrsta lijepljenja s omrežavanjem otporna su, općenito
uzevši, prema vodi, otopinam a i lužinama, benzinu, benzolu, alkoholu, eteru i si.
1.4.2. Osnove oblikovanja

Općenito uzevši i ovdje vrijede iste smjernice oblikovanja kao i za lemljene
spojeve prema slikama 46 do 48. Budući da su vlačna i smična čvrstoća
lijepljenog sloja bitno ispod one kod metala, potrebna je razmjerno velika
površina lijepljenja. Najpovoljnijom duljinom lijepljenja pokazala se duljina
/ = 20 do 25 s (si. 51). Prim jer na slici 52a pokazuje uobičajenu izvedbu kućišta
zračnog kom presora livenu u kokili, a slika 52 b pokazuje jeftiniju izvedbu u
tlačnom livu s ulijepljenim dnom. N a slici 53 prikazano je nastajanje lijepljenog
nosača avionskog krila.
±
T
Slika 51. L ijepljeni p rijeklopni spoj lim ova (A je p o v ršin a ra sp o ra, 1 d u ljin a rasp o ra)
Slika 52. K ućište koljen často g vratila

a) o d k o k iln o g lijeva; ti) o d tla č n o g lijeva s
ulijepljenim d n o m
Slika 53. Lijepljenje a vionskih no sača

a) prije lijepljenja (a je ukrućenje vertikalnih nosača, b pojasne ploče, c vertikalni
nosač, d lijepljene p o v ršin e ); ti) n a k o n lijepljenja (a je lijepljeno s ljepilom R edux,
b n a k o n lijepljenja savinuti pojasi)
1.4. Lijepljeni spojevi 59
1.4.3. Čvrstoća
Spojevi sastavljeni od aluminijskih dijelova daju najveće čvrstoće. Slijede
po redu spojevi čeličnih, bakrenih i mjedenih dijelova. Najviša čvrstoća postizava
se slojem ljepila debljine 0,1 do 0,3 mm, a pri debljini sloja ljepila do 1 mm
pada čvrstoća na oko 60%. Čvrstoća se smanjuje tokom vremena i zbog
starenja ljepila, a zaustavlja se negdje kod 70 do 80% početne čvrstoće.
Lijepljene spojeve treba oblikovati tako da su po mogućnosti izloženi smičnom
naprezanju. Za primjer prem a si. 51 je
F
s m ič n o n a p r e z a n je t = — (24)
/l
t u N /m m 2 sm ično nap rezan je u sloju ljepila,
F u N sm ična sila,
A u mm2 p o v ršin a lijepljena sloja.
K ao d o p u š te n o n a p r e z a n je uzima se oko 0,3 do 0,5-terostruka lomna

čvrstoća lijepljenog spoja. U tablici 17 navedeni su orijentacioni podaci o
smičnim i vlačnim čvrstoćama lijepljena spoja, na pogonskim tem peraturam a
0 do 60 °C. N a višim pogonskim tem peraturam a pada čvrstoća spoja, i to
kod hladnih ljepila u većoj mjeri nego kod toplih. N a tem peraturi od najviše
300 °C iscrpljena je čvrstoća ljepila prikladnih za metale. Slika 54 pokazuje
ovisnost smične čvrstoće nekih ljepila o pogonskoj tem peraturi. Proračune
lijepljenih spojeva treba ocijeniti samo kao čisto približavanje, budući da se
vrijednosti čvrstoća jako rasipaju. Preporučljivo je da se za konkretne slučajeve
obave odgovarajući pokusi.
N/mm1
Slika 54. Č vrstoća n a sm ik raznih ljepila s procesom o m režav an ja u zavisnosti o d pogonske

te m p e ra tu re
a je A raldit I, b R edux 775, c A raldit 123B, d A gom et E, e A gom et R
Tablica 17. Orijentacioni podaci o čvrstoći lijepljenog sloja u N /m m 2 (sastavio Institut za nauku o materijalima TU Hannover)
Čvrstoća Vrijednosna Hladno ljepilo Toplo ljepilo

grupa
a 3 . . . 20 8...5
Čvrstoća na smik tk (m im o opterećenje) b 4 15
c 8 25
a 0,5 . . . 4 2 ... 8
Čvrstoća na smik r K (naizmjenično opte
rećenje) b 1 3
c 2 6
a 30 . . . 50 50 . . .90
Čvrstoća na vlak trK (m im o opterećenje)
d 40 70
a približno područje, b gruba procjena za jednorezne spojeve, c gruba procjena za dvorezne spojeve, d gruba procjena.
Lijepljeni spojevi naročito su osjetljivi na Ijuštenje, pa se takva naprezanja

(si. 55) m oraju izbjegavati.
Slika 55. L juštenje lijepljenog spoja
1.5. Zakovični spoj

1.5.1. Zakovice, izrada, broj rezova, prijenos sile
Zakovične spojeve istiskuju sve više zavareni spojevi. Bušenje rupa i zaki-
vanje iziskuje, općenito uzevši, veći utrošak rada. Zavareni dijelovi jedno
stavnijeg su oblika, laganiji su i nisu oslabljeni rupam a. Samo se još ponekad
uzima zakovični spoj, koji inače vrijedi kao bezuvjetno siguran naročito u
gradnji s lakim metalima.
Sirova zakovica (si. 56) sastoji se od struka i sabijanjem oblikovane osnovne
glave. Prednost se daje poluokrugloj glavi, dok ostali oblici glava dolaze u
obzir samo za posebne slučajeve. U gradnji čeličnih konstrukcija se kao materijal
za zakovice upotrebljava U St 36-1 (Č. 0245) kod zakivanih dijelova visoke
Slika 56. U o b ičajen i oblici čeličnih zakovica

a) p o lu o k ru g la zakovica D IN 123 (sta n d ard povučen iz
u potrebe) i D IN 124 (JU S M.B3.021 i 023) za g radnju
k o tlo v a i čeličnih k o n stru k c ija ; b) u p u šte n a zakovica
D IN 302 (JU S M .B3.012 i 022) za g ra d n ju k o tlo v a i čelič
nih k o n stru k c ija ; c) p o lu o k ru g la zakovica D IN 660 (JU S
M.B3.011 i 021) za stro jo g ra d n ju ; d) u p u šten a zakovica
a) b) c) d) D IN 661 (JU S M .B3.012 i 022) za stro jo g rad n ju
1.5. Z a ko vičn i spojevi 61
čvrstoće i R St 44-2 (Č. 0445). Zakovice i dijelovi koji se zakivaju moraju

biti od istog osnovnog materijala, jer pri razlici u m aterijalu postoji opasnost
labavljenja i korozije. Za zakovice od obojenih m etala dolaze u obzir Cu,
Ms, Al, AlCuM g i AlMg5.
Čelične zakovice do d=% mm i sve neželjezne zakovice zakivaju se hladno,
a čelične deblje od 10 mm toplo. To znači da se zakivaju nakon ugrijavanja
na svjetlocrven žar od okruglo 1000 °C. Osnovna glava zakovice podupire se
pridržačem, a završna glava zakiva se oblikačem bilo'pritiskom na stroju za
zakivanje, bilo udarcima zračnog čekića (si. 57). Pri strojnom zakivanju utiskivanje
je neprekidno te ono sabija zakovicu po čitavoj duljini i ispunjava provrt bolje
nego pri zakivanju čekićem.
Toplo zakovane zakovice stežu (skupljaju) se, smanjuju u prom jeru i duljini
i tlače sastavljene dijelove čvrsto jedan na drugi, tako da stvaraju čvrst
spoj. Stezanje zakovica izaziva u struku vlačna naprezanja. Budući da je
naprezanje zbog skupljanja proporcionalno duljini zakovice, stezna duljina
treba da bude Es iS 4d (si. 58).
Za stvaranje besprijekorne završne glave duljina sirove zakovice l mora
za određenu vrijednost biti veća od stezne duljine Es. O tome daju podatke
odgovarajući standardi o zakovicama.
Provrti za zakovice buše se ili se probijaju. Probijani se dodatno buše
ili razvrtavaju, budući da stvaranje vrlo finih prskotina kod probijanja može
dovesti do loma. U gradnji čeličnih konstrukcija zabranjeno je probijanje rupa.
Rubovi rupe m oraju se upustiti (si. 58) da bi se dobio dobar prijelaz između
struka i glave.
Razorimo li nasilno zakovični spoj (si. 59) dijelovi spoja razrezat će
svornjak zakovice, ukoliko prije ne dođe do loma u dijelovima spoja. Prema
broju dobivenih rezova govorimo o jednoreznom i višereznom, općenito m-rez-
nom, zakovičnom spoju.
Slika 59. N asilno zavaren zakovični spoj: a) jed n o re z n i; b) dvorezni

U proračunim a čvrstoće pretpostavlja se da sve zakovice sudjeluju jednako

na prijenosu sile. Sudjelovanje zakovice u prenošenju sile možemo zamisliti
kao da je oko svake zakovice ovijena traka, pa na svaku zakovicu djeluje
otpadajući dio sile f = F jl n (« = broj zakovica). Sa slike 60 proizlazi da presjek
spoja 1— 1 m ora preuzeti punu vlačnu silu F = 8 f, presjek 2 —2 samo 6/,
a presjek 3 —3 samo 2 f Dijelovi spoja prvog reda zakovica izloženi su,
prema tome, najjačem rastezanju. Djelovanje trenja na naležnim površinama
spoja, koje nastaje skupljanjem toplih zakovica, iskoristit će se za prijenos,
ali svakako najmanje u posljednjim redovima. Zato se najčešće ne stavlja
više od tri do četiri reda zakovica (dopušteno je pet do šest).
'
\ < >
\ __ / /
Slika 60. O d n o si sila u višerednom zakovičnom spoju
1.5.2. Zakovični spojevi u gradnji čeličnih konstrukcija
U gradnji čeličnih konstrukcija (visokogradnja, gradnja dizalica i mosto-

gradnja) zakivaju se valjani profili i limovi u limene i rešetkaste nosače (usporedi
zavarene nosače, slika 16). Za njih vrijede ova pravila oblikovanja, koja su
djelomično utvrđena u DIN 1050 (JUS C.B0.500), odn. 15018 (JUS M .D l.050):
1. Valja upotrebljavati poluokrugle zakovice D IN 124 (JUS M.B3.021),
odnosno D IN 660 (JUS M.B3.011) tablice 18 i 22), zakovice s upuštenom
glavom D IN 302 (JUS M.B3.022), odnosno D IN 661 (JUS M.B3.012) samo
u iznimnim slučajevima.
2. Treba se pridržavati propisa o razmaku provrta za zakovice od ruba, i
njihove m eđusobne udaljenosti prema D IN 1050 (JUS C.B0.500) i 15018
(JUS M .D l.020 do 050), navedenim u tablici 19. Kod razm aka ovisnih isto
dobno o provrtu d { i o debljini profila i, mjerodavan je manji razmak.
Ako kod više od dva reda provrta za zakovice vanjskih redova, s obzirom
na razmake provrta, odgovaraju vrijednosti iz tablice 19, onda je za unutarnje
redove dopušten dvostruk razmak.
1.5. Z a k o v ič n i spojevi 63
Tablica 18. Dimenzije poluokruglih zakovica u mm za čelične konstrukcije prem a D IN 124, (JUS M.B3.021) (A l presjek zakovane
zakovice u mm2)
U -
4 promjer
zakovane zakovice
Ai Ai
10 11 16 6.5 0,5 95 22 23 36 14 18.5 1 415

12 13 19 7.5 9,5 0,6 133 24 25 40 16 20.5 1,2 491
14 15 22 9 U 0,6 177 27 28 43 17 22 1,2 616
16 17 25 10 13 0,8 227 30 31 48 19 24.5 1,6 755
18 19 28 11,5 14.5 0,8 283 33 34 53 21 27 1,6 908
20 21 32 13 16.5 1 346 36 37 59 23 30 2 1075
Tablica 19. Razmaci od ruba i među zakovicama
Razmaci od ruba Razmaci provrta
N ajmanji
razmak općenito 34
u smjeru sile 24
Najmanji provrta
od ruba okom ito na smjer sile 1,54 Zakovice koje prenose silu
Najveći također i za opterećene limene
razmak obloge; spojne zakovice u 8 4 ili 15r
Najveći 3 4 ili 6/ provrta tlačnim profilima i limenim 6 4 ili 12r
razmak u oba sm jera1) 4 4 ili 8? ukrućenjima2)
od ruba
Spojne zakovice u vlačnim 124 ili 25i
šipkama2)
Kod Šipkastih i profiliranih čelika može se na ukrućenom rubu u visokogradnji uzeti 9/ umjesto 6r, a u gradnji dizalica
lOr umjesto 8/ w
i St i St
S8t SlOt
*) Gornje vrijednosti za visokogradnju, donje za gradnju dizalica.
2) Ovi razmaci provrta mjerodavni su i kod zakovica pojaseva limenih nosača izvan čvorova i kod manje opterećenih zakovica za
prijenos sile.
3. Svaki profil treba pričvrstiti s n a jm a n je d v ije z a k o v ic e , izuzev lakših rešet

kastih konstrukcija, ograda i dijelove čeličnih konstrukcija (tako je primjerice
dio presjeka prem a si. 61 priključen sa pet zakovica). Profil smije biti
pričvršćen s najviše 6 zakovica u smjeru sile, a za promjenljiva naprezanja
sa najviše 5 zakovica nanizanih u jednom redu.
4. Ako je pri velikim silama u štapu u smjeru sile potrebno više od četiri
do pet zakovica jedne iza druge, onda se d o d a ju p r ik lju č n i p r o fili (si. 61).
Njih na jedan krak treba priključiti s pripadajućom silom, a na drugi krak
sa 50 % dodatka.
5. N a istom čvoru treba po mogućnosti predvidjeti jednake promjere zakovica.
6 . Prem a iskustvu č v o r n i lim o v i dobivaju srednju debljinu priključnih krakova
profila, ali ne ispod 4 mm. Naprezanja ne smiju nigdje prijeći dopuštenu
mjeru.
7. Težišnice štapova treba da se poklapaju sa linijama sila rešetkaste kon

strukcije (linije sila rešetkaste konstrukcije vidi na si. 16 a). Da bi se
izbjegli dodatni savojni momenti m oraju se pokrivati i središnjice zakovica
ili težišnice priključaka zakovica s težišnicama štapova. K od pojedinih
kutnih profila, kao na si. 62, to nije moguće. Proračun savojnog naprezanja
ne m ora se obaviti ako naprezanje uzdužnom silom ne prekoračuje 0 , 8 a dop.
Namjerno ekscentrično (izvan središta) smještene vlačne profile treba prora
čunati na uzdužnu silu F i savojni m oment F ■l.
—
ef hp eć ^ rh c
/ i
priključni profil
S lika 61. P rik lju č a k profila (k rak a priključen je p rip ad n o m silom , a k ra k b sa 50% d o d atk a)
a) n e p ogodno, b) bolje s d o d a tn im k u tn im profilom
Sđ i Slika 62. T ežišnica i središnjica k u tn o g p rofila

a je težišnica p rofila, n središnjica zakovica,
S 0 težište presjeka
8. Stezna duljina zakovičnih spojeva (vidi si. 58) m ora biti Z siš ^ ^ ^ t -
U tablici 20 navedene su mjere za c i w i najviši dopušteni promjer

zakovice d 1 za različite profile. K ao orijentacija za izbor prom jera zakovice
vrijedi d ^ \ J 50 mm • t —2 mm. Pri tome je t najm anja debljina lima, odnosno
kraka na priključnom profilu.
Budući da se kod čeličnih konstrukcija kruti profilni štapovi zakivaju na
krute nosače ili na limove, ne može se očekivati da će tople zakovice toliko
stegnuti sastavne dijelove, da prijenos sile bude samo trenjem. Stoga se pri
proračunu zanemaruje trenje i računa odrezno naprezanje svornjaka prema si. 63.
Naprezanje na odrez x= —------------------------

n -m -A i '
t a u N /m m 2 naprezanje n a o drez presjeka zakovice,
F u N vlačna ili tlačna sila štapa,
n broj zakovica n a jed n o m priključku,
m broj rezova spoja,
A 1 u mm2 presjek zakovane zakovice (tablica 18).
Slika 63. N a p rez a n je n a odrez zakovica u S lika 64. N a p rezan je b o k o v a zakovice u

g ra d n ji čeličnih k o n stru k cija g ra d n ji čeličnih k o n stru k cija
a) zam išljeno djelovanje o d re za ; a) djelovanje p ritisk a n a bokove;
b) srednje naprezanje n a o drez b) rasp o d jela pritiska n a bok provrta;
c) rasp o d jela p ritisk a n a stru k u
Sila F štapa pritiskuje struk zakovice na bokove provrta, stvarajući tako

pritisak koji se raspoređuje proporcionalno deformaciji provrta (si. 64b).
Prevelik pritisak znatno proširuje provrt i gnječeći istiskuje rubove prema
gore. U istoj mjeri djeluje i pritisak na struk zakovice (si. 64 c). Pritisak na
bokove provrta ne smije zbog toga prekoračiti određenu dopuštenu mjeru.
Praktički računam o sa srednjim naprezanjem bokova provrta oj (površina izlo
žena pritisku zamišljena je kao projekcija d t • t), što i nazivamo pritisak na
bokove provrta.
Naprezanje bokova provrta oj = (26)

n- d x - t
ct, u N /m m 2 n a p rez an ja b o k o v a p ro v rta,
d 1 u mm p ro m je r p ro v rta zakovice,
t u mm m jero d av n a d ebljina lim a, krakova,
F, n vidi legendu uz je d n a d žb u (25).
Dopuštena naprezanja zakovica za čelične konstrukcije prem a tablici 21

(opterećenja H i H Z vidi: 1.1.4, str. 37 i 38).
Sila u štapu F napreže nadalje presjeke dijelova konstrukcije na vlak ili
tlak (si. 65).
Vlačno naprezanje =V (27), tlačno naprezanje <r=— (28)

iž
5 Elementi strojeva
a u N /m m 2 vlačno ili tlačno naprezanje u presjeku pojedinih sastavnih dijelova

konstrukcije,
F u N vlačna ili tla č n a sila,
Sn u m m 2 korisni presjek sastavnog dijela,
S u mm2 pun presjek sastavnog dijela.
Tablica 20. Mjere c, vr i najveći dopušteni prom jer provrta dx u mm prem a DIN 997 do 999 za standardne profile
«
Tablica 21. Dopuštena naprezanja u N mm ’ za zakovice čeličnih konstrukcija
M aterijal2)
St 33 St 37 St 46 St 52
Naprezanje (C. 000) (Č. 0360) (C. 0480) (Č. 0561) Materijal
zakovice
Opterećenje
HZ H HZ I H HZ H HZ
H
Visokogradnja DIN 1050 (JU S C.B0.500)
Odrez 140 160 140 160 USt 36-1, Č. 0245

210 240 RSt 44-2, Č. 0445
Naprezanje bokova provrta 220 250 280 320 USt 36-1, C. 0245
420 480 RSt 44-2, Č. 0445
V lak') 48 54 48 54 USt 36-1, Č. 0245

72 81 RSt 44-2, C. 0445
Gradnja dizalica DIN 15018 (JU S M . D l.020 do 050)
Jednorezan odrez Ta 98 112 USt 36-1, č . 0245

147 168 147 168 RSt 44-2, Č. 0445
Višerezan odrez Ta 112 128 USt 36-1, Č. 0245

168 192 168 192 RSt 44-2, Č. 0445
Jednorezno naprezanje 252 288 USt 36-1, C. 0245

bokova provrta <*! 378 432 378 432 RSt 44-2, Č. 0445
Višerezno naprezanje 280 320 USt 36-1, Č. 0245

bokova provrta 420 480 420 480 RSt 44-2, C. 0445
V lak1) ov 30 30 USt 36-1, Č. 0245

45 45 45 45 RSt 44-2. C. 0445
') A ko se računsko vlačno naprezanje ne može konstruktivno izbjeći.

St 33, (Č. 0000) uzet je za St 33-1 i St 33-2, St 37 (C. 0361) za St 37-1 (Č. 0361) do St 37-3, (Č. 0362), St 46 (C. 0480) za St 46-2 (Ć. 0481)
i St 46-3 (C. 0482), St 52 (Č. 0561) za St 52-3 (Č. 0562).
Dopuštena vlačna i tlačna naprezanja za dijelove u spoju vidi u tablici 10,

str. 38. Tlačni štapovi računaju se, osim toga, prema D IN 4114 (JUS M .D l.050)
omega postupkom na izvijanje.
Slika 6 6 pokazuje sastav presjeka zakovanog limenog nosača, a slika 67
izvedbu jednog čvorišta. Razmake rupa e vidi u tablici 19, str. 63.
68 I. Nerastavljivi spojevi
Slika 67. Č vorište k ra n sk o g n o sača u kojem se težišnice šta p o v a pok riv aju sa središnjicam a
rešetkaste konstrukcije
Sile zakovice u priključku (si. 6 8 ) opterećenom savojnim momentom raspo

djeljuje se približno kao što se raspodjeljuje savojno naprezanje po presjeku.
Stoga je ■e 1+ F 1 - e2+ . . . Fmax ■emax. O datle slijedi da je najveća sila koja
opterećuje uvijek krajnji red zakovica:
'M (29)
le 2
F max u N najveća sila koja opterećuje k rajn ji red zakovica zbog savojnog
m o m e n ta M ,
M u N m m m o m en t savijanja u težištu S0 g rupe zakovica,
e u mm sim etrična u daljenost g ru p a zakovica o d težišta,
ema* u m m najveći razm ak zakovica u grupi.
N a jednu zakovicu krajnjeg reda otpada prem a tome dio F{=FmaJ n a, ako je
na broj zakovica u tome redu. Ako je, m eđutim F 3 > FmaJ 2 = Fmax/na kao na si. 6 8 ,
onda treba računati sa F{ = F3.
Svaka grupa zakovica m ora, osim toga, preuzeti i djelovanje poprečne
sile, tako da je svaka zakovica napregnuta udjelom :
Fq = F/n (30)
Fq u N sila po zakovici zbog p oprečne sile F,
F u N o d g o v a raju ća p o p rečn a sila,
n broj zakovica u grupi,
Sile Ff i Fq daju rezultirajuću silu zakovice Fn. O na je za

priključak' 1: Fn —Ff + Fq (31)
priključak 2: Fn = -JF f + F 2q (32)
Sa Fn treba računati na odrez i naprezanje bokova provrta [jednadžbe (25)
i (26) ispuštajući n]. O pasni presjeci u sastavnim dijelovima konstrukcije i
čvornom limu (uvijek presjeci prvog reda zakovica gledano iz M) m oraju se,
osim toga, još naknadno proračunati na savojno naprezanje (oslabljenje zbog
provrta za zakovice uvažiti!). Dopuštena naprezanja za to vidi u tablici 10,
str. 38.
1.5.3. Zakovični spojevi u konstrukcijama od lakih metala
Zakivanje konsrukcija od lakih metala pokazalo se povoljnije od zavari

vanja, jer hladno zakovane zakovice potpuno ispunjavaju rupe (nema zračnosti
zbog skupljanja!). Zavarivanje utječe nepovoljno na svojstva lakih metala,
tako da su zakovani spojevi unatoč visokim zareznim djelovanjima trajniji od
zavarenih spojeva. Zakovane konstrukcije lakih m etala upotrebljavaju se pretežno
u gradnji vozila, brodova, aviona, dizalica, mostova i u visokogradnji.
Prednosti zakovanih konstrukcija od lakih m etala pred čeličnim konstruk
cijama su m ala težina, približno jednaka čvrstoća i postojanost protiv korozije,
a nedostaci su visoka cijena i niži modul elastičnosti (£% 70000 N /m m 2).
Ekonom ična izrada ekstruzijom omogućuje upotrebu posebnih, polušupljih i
šupljih profila (si. 69). Vidi k tome D IN 1748 (JUS C.C3.220) (Ekstrudirani
profili od aluminija) i D IN 9711 (Ekstrudirani profili od magnezija).
S lika 69. P rim jeri ekstruzijom dobivenih profila od lakih m etala
Budući da se hladne zakovice ne skupljaju kao tople, m oraju glave

zakovica onemogućavati samo aksijalno pomicanje struka. Dovoljne su stoga
male završne glave (si. 70). Prednost imaju poluokrugle zakovice D IN 660
(JUS M.B3.011) zatim upuštene zakovice D IN 661 (JUS M.B3.012) (tablica 24,
str. 74), te lećaste zakovice D IN 662 (JUS M.B3.013) i plosnato-okrugle zakovice
D IN 674 (JUS M.B3.014).
a.) b) c) i)
strma gatove glove
Slika 70. R a zn i oblici završne glave pri z ak iv an ju zakovica o d lakih m etala (gotova glava
p rik a z a n a je k a o lećasta glava zakovice)
a) lo n časta glava; b) sto ž asta glava; c) p lo sn a ta glava; d) p o lu o k ru g la glava
Slika 71. P ro v la čn a zakovica
a) p lo sn a to -o k ru g la z akovica; b) upuštena
zakovica; c) zakovica prip rem ljen a za p ro v
lačenje; d) provlačenje trn a ; e) zakovica zatvo
re n a zatikom
Slika 72. Šuplja zakovica koja se zakiva izn u tra p o m o ću trn a (Gebr. Titgem eyer, O snabriick)
a) s o kruglom g lav o m ; b) s u p u šte n o m glav o m ; c) s p lo sn a to -o k ru g lo m g lav o m ; d) s p lo sn ato m
g lav o m ; e) u m e tn u ta z a k o v ic a ;/) uvlačenje tr n a ; g) zatv o ren a zakovica
Slijepe zakovice omogućuju zakivanje dijelova u spoju, koji su pristu

pačni samo s jedne strane, kao npr. na polušupljim i šupljim profilima (si. 71
do 73). Zakovice s eksplozivom oblikuju se paljenjem eksploziva umetnutog
u struk zakovice, koji se pali dodirom glave zakovice posebnim alatom za
paljenje. Tlak eksplozije proširuje struk zakovice i stvara šuplju završnu
glavu.
Za dimenzioniranje zakovanih spojeva od lakih m etala (si. 74) poslužit će

ove orijentacione vrijednosti: d = 1,5 do 2s (s = najm anja debljina lima na
priključku). Razmak provrta u smjeru sile e x ^ 2 ,5 d t , razm ak od ruba
e 2 = e 3 ^ 2 d i.
t f t
a) t>) c)
Slika 73. Slijepa zakovica (K erb-K onus-G esellschaft, S chnaittenbach/O berpfalz)

a( p o lu o k ru g la , b) up u šten a, c) p lo sn a to -o k ru g la, d) zatv ara n je (širenje zakovice)
Tablica 22. Aluminijske legure za zakovice prema D IN 4113 (JUS C .C 4.160)
M aterijal Zakovice se mogu M aterijal dijelova

Stanje isporuke koje se spaja
zakovice hladno zakivati
D IN A lCuM g 1 F 40 hladno otvrdnja- do 4 sata nakon ponovljenog izluć- D IN AlCuM g sa

(JUS AlCu 5 MgSi) vano nog žarenja na 500 °C + 5 C i tre D IN AlCuMg
nutačnog gašenja
D IN A lCuM g 0,5 F 28 hladno u stanju dobave D IN AlCuM g sa

(JUS AlCu 2 Mg) otvrdnjavano DIN AlCuMg
DIN AlMgSi 1 F 23 hladno u stanju dobave ili kod velikog D IN AlMgSi sa AJMgSi i
(JUS AlSi 1 Mg) otvrdnjavano promjera zakovice nakon ponov DIN AlMgSi sa AlMg 3
ljenog izlučnog žarenja do 540 °C odn. AIMgMn
i gašenjem
D IN AlM g 3 F 23 polutvrdo vučeno u stanju isporuke D IN AlM g 3 sa AlM g 3

(JUS AlMg 3) odn. D IN AIMgMn
Tablica 23. D opuštena naprezanja u N /m m 2 prema D IN 4113 za zakivanja lakih metala
M ateri al sastavnih ele menata

DIN D IN DIN DIN DIN D IN i JUS D IN i JUS
A lCuM g 1 A lCuM g 2 AlCuM g 2 AlMgSi 1 AlMgSi 1 AlMg 3 AlMg 3
Naprezanje JUSAlCu4MgSi (osim profila F 44 F 28 F 32 F 18 F 23

F 44) profil D IN AlM gMn DIN AlMgMn
F 18 F 23
Opte ećenje
H HZ H HZ H HZ H HZ H HZ H HZ H HZ
Vlak, tlak a 150 170 160 180 190 215 100 115 150 170 47 53 82 94
Smik t 90 102 96 108 114 128 60 68 90 102 28 32 50 56
Naprezanje
bokova <x, 264 300 264 300 264 300 180 203 215 240 84 95 145 160
provrta
M aterijal zakovice
D IN AlCuM g 1 D IN AlCuM g 0,5 D IN AlMgSi 1 DIN i JUS
F 40 F 28 F 23 AlMg 3
Naprezanje JUS AlCu 4 MgSi JUS AlCuMg JU S AISi 1 Mg F 23
Opter ećenje
H HZ H HZ H HZ HZ
i H
Odrez ta 105 120 84 95 64 73 64 73
Naprezanje bokova provrta <r, 264 300 208 236 160 182 160 J 182
Za proračun i izvedbu zakovanih aluminijskih dijelova u visokogradnji i

gradnji dizalica mjerodavan je D IN 4113 (JUS C.C4.160).
1. Za zakovice od aluminija valja upotrijebiti materijale navedene u tablici 22,
primjerene dijelovima koji se spajaju. Treba nastojati da se međusobno
spajaju samo dijelovi od jednaka materijala.
2. Ako je konstruktivno ili proizvodno-tehnički opravdano, smiju se ugraditi
hladno ili toplo zakovane čelične zakovice (ali treba uzeti u obzir nužnu
zaštitu od korozije!). Preporučuje se podlaganje kadminiziranih čeličnih
ploča pod glave zakovica zbog povećanja tlačne površine u dijelovima od la
kog metala.
3. Naprezanja koja se javljaju treba proračunati prem a D IN 1050 (JUS C.B0.500)
i D IN 15018 (JUS M.D1.020 do 050) [jednadžbe (25) do (32)]. Dopuštena
naprezanja prem a tablici 23. O d dva označena naprezanja bokova provrta
m jerodavna je uvijek m anja vrijednost.
1.5.4. Zakovični spojevi u gradnji strojeva i strojnih postrojenja
U gradnji strojeva i strojnih postrojenja prevladavaju spojevi s hladnim

zakovicama ispod d = 1 0 mm [zakovice s poluokruglim glavama DIN. 660
(JUS M.B3.011), zakovice s upuštenim glavama D IN 661 (JUS M.B3.012),
prema tablici 24, str. 74], K ao primjer si. 75 pokazuje prstene polova elektro
magnetske spojke, spojene sa zakovicama s upuštenim glavama. Često se dijelovi,

poluge ili osovine zakivaju s čeone strane (si. 76).
Dijelovi od elastičnih ili jako krhkih m aterijala ne mogu se spajati sa
zakovicama s poluokrtiglim ili upuštenim glavama zbog potrebe velikih sila
pri oblikovanju završne glave. Za njih su prikladne zakovice u oblicima prema
D IN 7338 (JUS M.B3.040) (si. 77a) i cjevaste zakovice D IN 7340, (si. 77b).
Za zakivanje dijelova od vrlo osjetljivih m aterijala kao što su m ekana guma,
prešani plastični materijali, tvrdi papir i si. m oraju se ispod glava zakovica
podm etnuti metalne pločice zbog povećanja površinskog pritiska (si. 78).
Šuplje zakovice D IN 7339 (kao oblik C, si. 77) imaju deblje stijenke nego
cijevne zakovice. One služe prvenstveno za učvršćenje obloge na kočnicama
i spojkama.
t=
Slika 76. Č elna z ak iv an ja n a okruglim šipkam a
Slika 75. Z ak o v a n i prsteni elek tro m ag n etsk e spojke: a) g o to v a glava; b) završna

glava
Slika 77. P una, p o lu šu p lja i cijevna zakovica za m anje sile p ri o b likovanju završne glave
a) prem a D IN 7338; b) p rem a D IN 7340
Slika 78. Cijevnim zakovicam a pričvršćeni dio od

plastičnog m aterijala (a je m eta ln a ploča)
Daljnji spojni elementi su tzv. zatici za zakivanje D IN 7341 (JUS M.C2.201),

koji omogućuju zakivanje dviju plosnatih ili upuštenih glava (si. 79). U strojo-
gradnji upotrebljuju se i slijepe zakovice (vidi si. 71 do 73) od čelika ili
drugih metala.
Proračun zakovičnih spojeva vrši se kao kod čeličnih konstrukcija na odrez
i naprezanje bokova provrta [jednadžbe (25) i (26)], a poprečni presjeci
spojeva dijelova u spoju na vlak, tlak i savijanje. Orijentacione vrijednosti
za dopuštena naprezanja vidi u tablici 25.
o blik A oblik B
bi
Slika 79. Z atici za zakivanje D IN 7341 (oblik A za veće sile p ri ob lik o v an ju završne glave;
oblik B za m anje sile pri ob lik o v an ju završne glave)
a) prije zakivanja; b) n a k o n zakivanja
Tablica 24. Izmjere poluokruglih zakovica u mm DIN 660 (JUS M.B3.011 i 021) i zakovica supuštenom glavom D IN 661 (JUSM .B3.012
i 022) (A, je presjek zakovane zakovice)
l ) Veličine u zagradam a po mogućnosti izbjegavati

1.6. S te zn i spojevi 75
Tablica 25. Orijentacione vrijednosti za dopuštena naprezanja (u N/mm2) zakovanih spojeva u strojarstvu
Sastavni elementi
St ili GS ) GG
Naprezanje Opterećenje Č ili CL SL
34 37 42 50 60 10 20 30 40
mimo 120 140 160 180 220 35 65 100 135

Vlak, tlak a jednosm jerno promjenljivo 85 100 120 140 170 25 40 75 100
naizmjenično promjenljivo 70 85 95 110 130 20 35 50 70
mirno 170 195 225 250 310 50 90 140 190

Savijanje <xb jednosm jerno promjenljivo 95 110 130 155 185 28 45 80 110
Naprezanje <r, mimo 240 280 320 360 410 65 130 200 270
bokova provrta jednosm jerno promjenljiv o 170 200 240 280 340 45 85 130 170
Zakovice
Naprezanje bokova
Naprezanje Od rez t. Vlak at
provrta a,
Materijal zakovice St 34 St 44 St 52 St 34 St 44 St 52 St 34 St 44 St 52
Č.0260 C. 3100 Č.0260 Č.3100 Č.0260 Č.3100
m imo 140 180 225 280 360 440 70 90 110

Opterećenje jednosm jerno promjenljivo 100 140 170 200 280 340 50 70 85
l) K od tlaka i savojnog tlaka ss2,5 puta veće vrijednosti!
v1.6. Stezni spojevi
1.6.1. Navučeni i prešani stezni spojevi, postupci steznog spajanja
Stezno spajanje dijelova daje izdržljive i protiv vibracija sigurne spojeve,

koji mogu prenijeti velika udarna i promjenljiva opterećenja. Stezno se najčešće
spajaju dijelovi koji rotiraju kao što su točkovi, turbinski rotori, rotori
ventilatora i si, sa vratilima i osovinama. U nutarnji dijelovi (vratila) imaju
u odnosu na vanjske dijelove (glavine), sa kojima se spajaju, prijeklop P
(si. 80).
¡SÉ
Slika 80. N avučeni stezni spoj (P je p rijeklop,
5 z rač n o st n e o p h o d n a p ri navlačenju) — j
a) h la d a n vanjski d io ; b) ugrijan vanjski d io ; — í
c) u n u tarn ji d io ; d) vanjski i u n u ta rn ji dio
sastavljeni C) đ)
s il
Navučeni stezni spojevi povezuju se stezno tako da se vanjski dio skuplja

(stezni spoj skupljanjem) ili nutarnji dio rasteže (stezni spoj rastezanjem). U
prvom slučaju rastegne se vanjski dio grijanjem toliko, da se može lako
navući na unutarnji dio. Pri ohlađivanju skuplja se i naležući pritiskuje
snažno na unutarnji dio. U uljnoj kupki mogu se postići tem perature do

+ 350 °C. U drugom slučaju pothlađuje se unutarnji dio toliko, da se može
ugurati u vanjski. Pri zagrijavanju na sobnu tem peraturu rastegne se, nalegne
i pritiskuje vanjski dio. Sa suhim ledom (snijeg ugljične kiseline) može se
postići —72 °C, s tekućim zrakom —190°C. Obično se manji dio podvrgava
termičkom postupku. Ako se jednim jedinim postupkom ne može kompenzirati
cjelokupan prijeklop, primjenjuje se paralelno postupak stezanja i rastezanja,
pri čemu se vanjski dio zagrijava, a unutarnji pothlađuje.
S lika 81. P rešan stezni spoj
Pri steznom spajanju prešanjem dijelovi se u hladnom stanju spajaju m eha

ničkom aksijalnom silom (uzdužna sila) (si. 81). U nutarnji dio m ora se skositi
na kraju u dužini 2 do 5 mm, pod kutom 5°, zato, da pri utiskivanju ne bi došlo
do struganja površine, već samo da se izglade hrapavosti. Da bi se pri
utiskivanju čeličnih dijelova spriječilo eventualno zaribavanje, površina se
podmazuje uljem ili mašću. Dijelovi od različitih m aterijala mogu se naprešavati
nasuho.
1.6.2. Proračun cilindričnih steznih spojeva
Stezni spoj m ora pružati dovoljno jak otpor uzdužnom pom aku ili okre
tanju stezno spojenih dijelova. Budući da je otpor trenja m irovanja veći od
otpora trenja klizanja, to će i sila za svladavanje početnog pom aka biti
veća od kasnije sile klizanja. Pri naizmjeničnom opterećenju sila potrebna
za svladavanje trenja mirovanja pada na vrijednost sile klizanja. Zbog
sigurnosti uzima se da je sila koja se može prenijeti steznim spojem u svakom
slučaju ona koja proizlazi iz trenja klizanja. U proračunu steznih spojeva
Slika 82. T lak naležnih površina p

1.6. S te zn i spojevi 77
prema D IN 7190 nisu uzete u obzir centrifugalne sile, ili tem peraturna kole
banja koja se javljaju u pogonu. Pogonska sila m ora ležati uz dovoljnu sigurnost
ispod sile trenja klizanja. Ako se u pogonu javljaju znatnije dodatne sile,
onda i njih treba uključiti u proračun.
Glavina, kao vanjski dio, stezno je spojena s osovinom, kao unutarnjim
dijelom (si. 82). Uprešavanjem se na dodirnim površinam a jav lja radijalan
tlak p, koji izaziva silu trenja potrebnu za prijenos sile.
Pst
Tlak naležnih površina p —— ----- (33)
( K V + K U) D F
p u N /m m 2 tla k n aležnih površina,
P st u m m stezni prijeklop,
K v, u m m 2/N p o m o ćn a vrijednost za vanjski, o d n o sn o u n u tarn ji dio, prem a
si. 84,
Df u mm p ro m je r naležne površine.
Stezni prijeklop Pst manji je od prijeklopa izmjerenog prije steznog spaja

nja. Naime, u toku uprešavanja dolazi do uglačavanja naležnih površina.
Vrhovi neravnina utiskuju se pri tome u udubljenja (si. 83). Time se gubi dio
A P prijeklopa P, pa stezni prijeklop iznosi:
stezni prijeklop Psl = P —AP = P —2(G V+ Gu) (34)

Ptt u m m stezni prijeklop,
P u mm p rijeklop (izmjeren),
Gv i Gu u m m uglačavanje naliježućih površina.
Prem a iskustvu uzima se da uglačavanje iznosi Gvx;0,6 R tv, a Gu» 0 ,6 i? tu,

gdje R tv i R tu označuju hrapavosti naliježućih površina vanjskog i unutarnjeg
dijela steznog spoja. H rapavost u zavisnosti od kvalitete površinske obrade
dana je u tablici 26.
Pomoćne veličine K v i Ku mjere su istezanja i skupljanja dijelova u steznom
spoju. Na si. 84 dane su vrijednosti za čelik i sivi lijev.Vrijednosti su zavisne
od omjera prom jera:
Qv= D f/D v (35)

i
Qu~ D J D f (36)
D y je vanjski p ro m je r vanjskog dijela,

Du je u n u ta rn ji p ro m je r u n u tarn jeg dijela,
D f je p ro m je r naliježućih površina.
Slika 83. U glačavanje naležnih pov ršin a kod

prešan o g steznog spoja
Za ostale metale, osim čelika i sivog lijeva, preračunavaju se pomoćne

vrijednosti na K zz Ečelik • Kčelik/£. Pri tome je £ modul elastičnosti tog metala,
za kojeg se K preračunava (tablica 27).
Tablica 26 .Kvalitete površina prem a D IN 140 i 3141 (JUS M.A1.020 i 023)
D opuštena najveća dubina

O znaka hrapovosti R , u ¡im Značenje
površine red
1 | 2 | 3 | 4
Površina koja jednoličnošću i glatkoćom udovoljava zahtjevima

J po volji uobičajene tehnologije obrade bez skidanja čestita (valjanje, kovanje,
izvlačenje, prešanje, autogeno rezanje, lijevanje itd.).
Površina jednoličnosti i glatkoće postignute pažljivom tehnologijom

po volji obrade bez skidanja čestica (Čistim kovanjem, gladenjem u ukovnju.
čistim lijevanjem, čistim autogenim rezanjem). Površine treba
obraditi samo ako ovi zahtjevi nisu zadovoljeni.
V Površine jednolike i glatke kao npr. grubo obrađene površine

1601) 100 63 25 jednokratnim ili višekratnim skidanjem čestica. Brazde (tragovi
alata) smiju se osjetiti i biti vidljivi prostim okom.
Površine jednolike i glatke kao npr. površine fino obrađene jedno

w
40 25 16 10 kratnim ili višekratnim skidanjem čestica. Brazde još mogu biti
vidljive prostim okom.
v w 16 6,3 4 2,5
Površine jednolične i glatke kakve se postižu finom obradom

jednokratnim ili višekratnim finim skidanjem čestica (najfinija
obrada). Brazde više ne smiju biti vidljive prostim okom.
( V V V V j
- 1 1 0,4
l) D ubina hrapavosti može iznositi do 2 5 0 /trn, ako je to dopustivo u posebnim prilikama.
Tablica 27. M odul elastičnosti E i koeficijent toplinskog istezanja a raznih materijala (prem a D IN 7190)
E G rijanje av Hlađenje a„
M aterijal
N /m m 2 1/K 1/K
Čelik i čelični lijev 200 000 . . . 210 000 U ■ 10“6 - 8 , 5 • IO-6

Sivi lijev 75 000 . . . 105 000 10- IO“ 6 - 8 • IO’ 6
Kovkasti lijev 90 000 . . . 100 000 10 10“ 6 - 8 ■ IO’ 6
Tvrdi metali 540 000 . . . 620 000 5,5 • 10"6 -
Bakar 125 000 16 • 10"6 - 1 4 - IO’ 6
Crveni lijev 85 000 17 • 10"6 - 1 5 • 10’ 6
Mjed 80 000 18 • I O '6 - 1 6 - 10’ 6
Aluminij i legure 65 000 . . . 75 000 23• 10"6 - 18 • 10“ 6
Magnezijska legura 36 000 . . . 47 000 26 • IO“ 6 - 2 1 ■ IO“ 6 '
Umjetna smola D IN 7735
©
4 00 0 . . 16 000
O
-
è
Otpor trenja klizanja, kod čijeg bi prekoračenja došlo usteznom spoju

opterećenom naizmjeničnim silama do labavljenja veze,iznosi
u obodnom smjeru Fn = A - p - v (3 7 )
u uzdužnom smjeru F Tl = A ■p • v (38)
u rezultirajućem smjeru Ftt — A p - v (39)
1.6. S tezn i spojevi 79
F rt, F rl, F rr u N o tp o ri tren ja klizanja,

p u N /m m 2 p ritisak naliježućih površina,
A u mm2 pov ršin a nalijeganja D f - n - /F sa /F k a o d u žin a sastava,
v koef. trenja, p rem a tablici 28.
Ako je vanjski dio stepenast kao na slici 85, ako dakle ima različite
vanjske promjere Dv, treba izračunati otpore trenja klizanja za svaki stepen
posebno, i zbrojiti.
Pogonske sile F t, F\ ili Fr=sJF* + F f m oraju s nekom sigurnošću (za
određenu vrijednost faktora sigurnosti) ležati niže od otpora trenja klizanja.
Sigurnost steznog spoja
Fr
SH= — - odn. ^ odn. — (40)
Ft Fj Fr
F, u N p o g o n sk a o b o d n a sila n a naliježućoj površini spoja,
F, u N p o g o n sk a u zdužna sila n a naliježućoj površini spoja,
Fr u N re z u lta n ta pogonskih sila F, i F,
mirJ/N
1010'*
0,9 —
Hj
0 OJ oz 03 OM os as 07 OM 09 W
omjer promjera 0 y ,0 U — —
Slika 84. P om oćne vrijednosti K prem a D IN 7190

za čelik sa £ = 200000 N /m m 2 i sivi lijev sa
£ = 1 0 0 0 0 0 N /m m 2
Slika 85. Sile u steznom spoju

a) u o b o d n o m sm jeru ; b) u u zd u žn o m sm jeru ; c) u sm jeru rezultante
Tablica 28. F aktor prianjanja v za prešani stezni spoj s unutarnjim dijelom od St 50 ~ Č . 0545 prema D IN 7190 (pri naprezanju
s plastičnom deformacijom i pri velikom odnosu Qy odn. Qu birati male vrijednosti)
St 50 GG-20 DIN MgAl D IN Ms Materijal

Materijal vanjskog dijela
(C. 0545) iSL-20) za prešanje
Podmazivanje uljem suho suho suho suho
Poprečni stezni dosjed

navučen vruće ili pothlađen 0,055 . . .0,19 0,065 . . . 0,16 0,07 . . .0,09 ■0,05 . . . 0,06 0,05 . . .0,14 -
V
Uzdužan prešani stezni 0,05 . . .0,17 - 0,07 . . .0,12 0,02 . . . 0,06 - 0,03 . . . 0,07 0,22
dosjed v
Pri prešanju dolazi do rastezanja vanjskog dijela, a time i do vlačnih

naprezanja, dok se unutarnji dio pri tome sužava i u njemu nastaju tlačna
naprezanja. Nastale deformacije smanjuju se prem a vanjskom obodu, a napreza
nja koja se pri tome javljaju proporcionalna su deformacijama prema si. 8 6 .
Najveća naprezanja iznose:
i+ e ?
vlačno naprezanje u vanjskom dijelu (41)
tlačno naprezanje
u šupljem unutarnjem dijelu (42)
ff" = 2 p i - e i
u punom unutarnjem dijelu ffu= p (43)
<7V, <ru u N /m m 2 najveće vlačno o d n o sn o tlačno n a p rez an je u dijelovim a steznog
spoja,
p u N /m m 2 pritisak naliježućih površina,
Qv, Qu odnosi p ro m jera p rem a je d n a d ž b a m a (35) i (36).
Slika 86. N a p rez a n ja u u n u tarn jem i v anjskom dijelu

a) stezni spoj sa šupljim vratilo m ; b) stezni spoj s punim vratilom
Ako bilo koje od navedenih naprezanja prekorači granicu elastičnosti

m aterijala rrE nastaje trajna deformacija, koja snizuje mogućnosti stezne veze.
Tada se govori o plastičnom naprezanju. Teži se da naprezanja ostanu u
granicama elastičnosti. Tada neće biti bojazni da bi otpor trenja klizanja
1.6. S tezn i spojevi 81
mogao popustiti. D IN 7190 daje slijedeće objašnjenje: U mnogim slučajevima

će kod elastičnog naprezanja tolerancije prisnog dosjeda dijelova u steznom
spoju biti dovoljne. Ako nije tako, onda se može, kao što je to za materijal
§t 50, Č 0545 bilo pokusim a utvrđeno, ići daleko preko računske granice
elastičnosti. Pri njenom prekoračenju smanjuju se kod čelika povećanjem
steznog prijeklopa sile stezne veze, to više, što su tanji vanjski, odn. unutarnji
dijelovi, tj. što su veće njihove vrijednosti Q. Na osnovi pokusa utvrđeno
je da sve do donje vrijednosti (9V= 0,75 mogu sile stezne veze pasti samo
na oko polovinu svoje vrijednosti. Za manje vrijednosti Q pad sile stezne veze
je manji.
Za dijelove od čelika je 0,65 aT, gdje je aT granica tečenja. Ako je
vanjski dio steznog spoja od siva lijeva, tlačno naprezanje smije doseći
vrijednost od oko 0,7 <rM, a kod unutarnjeg dijela od sivog lijeva tlačno
naprezanje smije postići približno vlačnu čvrstoću <rM.
Pokusi sa steznim spojevima pokazali su, nadalje, da se na površinama nalije-
ganja steznog spoja pri izmjenično savojnom naprezanju vratila stvara
korozija trenja. O na u početku dovodi do povišenja sile stezne veze, ali
nakon toga pritisak u spoju postepeno popušta zbog pojave zamaranja. Sila
steznog spajanja povećava se do 1 0 milijuna prom jena i onda opet pada.
Stezni spojevi s valjanom površinom nalijeganja vratila imali su dvostruko
veću silu steznog spajanja nego brušena ili fino tokarena vratila.
Pri izradi smije se prijeklop kretati unutar dopuštenih granica između
najmanjeg prijeklopa Pmin i najvećeg prijeklopa PmaI (Pmax- P min= tolerancija
dosjeda 7^). N a osnovi toga mogu se i mjere steznog prijeklopa i naprezanja
mijenjati između najvećih vrijednosti Pstmax, pmax, <rvmax,<rumax inajmanjih
vrijednosti P stmin, pmia, ovmin, <rumin. Iz sigurnosnih razloga treba otpor trenja
klizanja proračunati prema najmanjem prijeklopu Pmin, a vlačno i tlačno
naprezanje prema najvećem prijeklopu Pmax. U tablici 29 d a n je izbor dosjeda
steznih spojeva.
Potrebna
temperatura
P +S
zagrijavanja vanjskog dijela ty— max----- (-1 (4 4 )
ocv • D f
P . +S
pothlađivanja unutarnjeg dijela tu= rnax----- h t (45)
t v ru u °C te m p e ra tu ra zagrijavanja, odn. p o th lađ iv an ja,

Pmax u m m najveći prijeklop.
S u mm zračn o st p o treb n a pri to p lo m navlačenju (vidi sliku 80), k o ja je obično
dovo ljn a s o k o 0.03 d o 0,5 m m . ali se bira veća (do S ~ 0 ,5 P max),
ak o to om ogućuje najveća d o p u šte n a te m p e ra tu ra zagrijavanja ili
hlađenja.
otv \ u 1/K koeficijenti to plinskog ra stez an ja p rem a tablici 27,
Df u m m p ro m je r spoja,
t u °C te m p e ra tu ra prostorije.
Kod dosjeda steznih spojeva kod kojih se vrši i stezanje i rastezanje,

treba prijeklop P podijeliti na vanjski i unutarnji dio.
6 Elementi strojeva
82 I. Nerastavljivi spojevi
Tablica 29. Izbor steznih dosjeda prema D IN 7154 i 7155 (J US M.A 1.131 i 130). Tablične vrijednosti u ^m su najveći prijeklopi Pmax-
N ajmanji prijeklopi su tada PmM = Pm»x’-
H6 H7
Dy u5 15 | s5 r5 Tolerancija za 6 z6 x6 u6 s6 r6 Tolerancija
dosjeda 16 dosjeda
više h6 h6
do
od U 5 T5 S5 R 5 ta ZA 7 Z7 X 7 U7 T 7 S7 R7 Td
1,6 3 23 20 17 12 39 35 29 25 22 19 16
3 6 28 24 20 13 50 43 36 31 27 23 20
6 10 34 29 25 15 61 51 43 37 32 28 24
10 14 41 36 31 19 75 61 51 44 39 34 29
14 18 41 36 31 19 88 71 56 44 39 34 29
18 24 50 44 37 22 86 67 54 48 41 34
24 30 50 44 37 22 101 77 61 54 48 41 34
30 40 59 54 45 27 128 96 76 64 59 50 41
40 50 65 54 45 27 113 86 70 59 50 41
50 65 66 54 32 141 106 85 72 60 49
65 80 72 56 32 121 94 78 62 49
80 100 86 66 37 146 113 93 73 57
100 120 69 37 166 126 101 76 57
120 140 81 43 195 147 117 88 65
140 160 83 43 159 125 90 65 '
160 180 86 43 171 133 93 65
180 200 97 49 195 151 106 75
200 225 100 49 159 109 75
225 250 104 49 169 113 75
250 280 117 55 190 126 84
280 315 121 55 202 130 84
315 355 133 61 226 144 93
355 400 139 61 244 150 93
400 450 153 67 272 166 103
450 500 159 67 292 172 103
H8 H9
DF zc 8 zb 8 za 8 z8 1 x8 u8 t8 s 8 Tolerancija zc 9 zb 9 za 9 j z 9 x9 u9 Tolerancija
dosjeda dosjeda
više h8 h9
do
od ZC 8 ZB 8 ZA 8 Z8 X8 U8 T8 S8 Tđ ZC 9 ZB 9 ZA 9 Z 9 X9 U9 Td
1,6 3 64 54 42 36 29 28 75 65 53 50
3 6 87 71 53 46 37 36 99 83 65 60
6 10 119 92 74 64 56 45 44 133 106 78 72
10 14 157 117 91 77 67 55 54 173 133 93 86
14 18 177 135 104 87 72 55 54 193 151 103 88 86
18 24 221 169 131 106 87 68 66 240 188 150 125 106 104
24 30 251 193 151 121 97 81 68 66 270 212 170 140 116 104
30 40 239 187 151 119 99 82 78 336 262 210 174 142 124
40 50 281 219 175 136 109 82 78 387 304 242 198 159 132 124
50 65 346 272 218 168 133 99 92 479 374 300 246 196 161 148
65 80 320 256 192 148 105 92 434 348 284 220 176 148
80 100 389 312 232 178 125 108 532 422 345 265 211 174
100 120 364 264 198 158 133 108 487 397 297 231 174
120 140 428 311 333 185 155 126 570 465 348 270 200
140 160 478 343 253 197 163 126 635 515 380 290 200
160 180 373 273 209 171 126 565 410 310 200
180 200 422 308 238 194 144 635 465 351 230
200 225 457 330 252 202 144 690 500 373 230
225 250 497 356 268 212 144 540 399 230
250 280 556 396 299 239 162 605 445 260
280 315 606 431 321 251 162 655 480 260
315 355 679 479 357 279 178 730 530 280
355 400 524 383 297 178 800 575 280
400 450 587 427 329 194 895 645 310
450 500 637 457 349 194 975 695 310
83
2. RASTAVLJIVI SPOJEVI
2.1. Pričvrsni vijci
2.1.1. Navoji
Vijci imaju navoj, čiji se profil ovija usponom P oko cilindrične jezgre
prom jera d3 (slika 87). Razvijena ploha jednog navoja na srednjem promjeru,
tj. promjeru navoja d2, daje trokut s kutom uspona a. Odnosi klizanja i
trenja pri uzajamnom djelovanju s maticom jednaki su kao kod kosine
pod kutem a koja je u okomitoj ravnini nagnuta još za bočni kut fi.
Uobičajeni navoji pričvrsnih vijaka imaju profil u obliku trokuta, s kutom
profila 2(1=60° i u običnom govoru nazivaju se šiljasti navoji. Vanjski promjeri d
stupnjevani su kod metričkog navoja u jednom od redova metričkog mjernog
sustava.
U d
Slika 87. N avoj p riteznog vijka
a) svo rn jak vijka i m atica ; razvijena linija b o k a jed n o g n a v o ja ; b) m etrički
profil IS O ; c) tolerancijski razredi profila IS O
d je vanjski i nazivni prom jer, d 2 srednji p ro m je r bokova, d } pro m jer jezgre,
P uspon (korak), H , nosiva d u b in a navoja, h} d u b in a navoja, R po lu m jer zaobljenja
u korijen u navoja, m visina m atice, fi k u t profila
6*
84 2. R astavljivi spojevi
SA D i K a n a d a upotreb ljav ale su d o 1948. tzv. colovski navoj s plo sn atim k orijenom i
k u to m profila 2)5 = 60° (U SST-navoj), d o k su V elika B ritanija i sk an d in av sk e zem lje dale pred n o st
W hitw orthovu navoju sa 2/1 = 55° i zaobljenim k o rijenom navoja, a navoje ispod 1/4" čak
sa 2)5 = 47,5° (B A -navoj). SA D, Velika B ritanija i K a n a d a sp orazum jele su se 1948. d a prijeđu
n a je d n o o b ra z n i profil sa 2/5 = 60° i plosnati, lak o zaobljeni ko rijen n av o ja (Unifed-navoj). Zem lje
s anglosaskim sustavom m jera zaključile su d a p o step en o prijeđ u n a ISO -navoj u colima
sa 2)5 = 60° i zaobljenim ko rijen o m navoja, d o k su se zem lje s m etričkim m jernim sustavom
sporazum jele d a p rih v ate metrički navoj sa ISO-profilom. U b u d u ć n o sti teži se za jed n o o b razn im
svjetskim navojem . M etrički IS O -navoj, od 1964, postep en o je uveden u N jem ačkoj.
Metrički ISO navoj izvodi se prema slici 87 c u slijedećim razredima
tolerancija: fino f, za navoje velike točnosti, ako se traži m ala zračnost (dosjed
5 H /4h navoj matice/navoj vijka), srednje m, za opću upotrebu (dosjed 6 H / 6 g),
grubo g, ako se ne postavljaju nikakvi zahtjevi na točnost (dosjed 7H/8e).
Razred tolerancije m, kao najčešći, ne m ora se u narudžbam a posebno naz
načiti.
Razlikujemo normalni i fini navoj. Fini navoji imaju, nasuprot normalnim,
m anju dubinu navoja h3 i tome odgovarajući manji uspon P. Pogodni su
za kratke vijke ili za navoje na tankostjenim cijevima, te za navoje za
podešavanje. U tablicam a 30 i 31 prikazana su prem a D IN 13 (JUS M.B0.009 do
045) tri reda predložena za izbor normalnog i finog navoja. Prvenstveno
treba birati norm alni navoj. Osim toga treba uvijek dati prednost redu 1
ispred reda 2, a redu 2 prednost ispred reda 3, kako bi se broj alata za izradu i
broj mjernih instrum enata sveo na minimum.
Uobičajeni su desni navoji, koji se pritežu okretanjem udesno. Lijevi navoji
dolaze u obzir samo u iznimnim slučajevima.
Spojevi izloženi vremenskim utjecajima, koji se m oraju često rastavljati,
kao što su vijci na arm aturam a, vagonske spojke i si. izrađuju se s robusnim
neosjetljivim oblim navojem D IN 405 (JUS M.B0.081) (slika 8 8 ). Obli navoj
za dijelove od lima do 0,5 mm debljine dan je standardom D IN 7273.
Slika 88. O k ru g a o navoj I
Za cijevi sa dimenzijama u colima (npr. plinske i vodovodne cijevi)

upotrebljava se još i danas Whitworthov cijevni navoj D IN 259 (JUS M.B0.050
i 051). Profilom sličan je metričkom ISO-navoju. Daljnji W hitworthov cijevni
navoj sa stožastim vanjskim i cilindričnim unutarnjim navojem za nepropusne
spojeve vidi u D IN 3858 (JUS M.B0.056) i D IN 7273.
2.1.2. M aterijali, zaštita od korozije
M aterijal vijka i matice je uglavnom žilav čelik sa raznim svojstvima

čvrstoće i rastezanja. Kvaliteta čelika za vijke označava se sa dva broja
(tablica 32). Prvi broj označuje m inimalnu čvrstoću, drugi deseterostruki
odnos minimalne granice tečenja i minimalne lomne čvrstoće. Čelik za matice
2.1. Pričvrsni vijci 85
označuje se samo jednim brojem, koji označuje tzv. naprezanje ispitivanja c vL.
Naprezanje ispitivanja odgovara minimalnoj vlačnoj čvrstoći vijka, s kojim
m oram o spariti m aticu visine m Si 0,6 d (si. 87), ako treba ostvariti opteretivost
spoja do minimalne lomne čvrstoće vijka. Za razrede čvrstoća koji odstupaju
vrijede još stare oznake čelika za matice, kako su iznesene u tablici 32 (najdonji
red). Za matice sa m < 0 ,6 d ne vrijede podaci iz tablice 32.
Tablica 30. Izborni red 1 za metričke ISO navoje prema DIN 13, (JUS M.B0.009 do 045)
Normalan navoj reda 1
d P d2 di R As
Navoj djR
mm mm mm mm mm mm2 mm2
M 3 3 0,5 2,675 2.387 0,072 42 4,48 5,03

M 4 4 0,7 3,545 3,141 0,101 40 7,75 8,78
M 5 5 0,8 4,480 4,019 0,115 43 12,7 14,2
M 6 6 1,0 5,350 4,773 0,144 42 17,9 20,1
M 8 8 1,25 7,188 6,466 0,180 44 32,8 36,6
M 10 10 1,5 9,026 8,160 0,217 46 52,3 58,0
M 12 12 1.75 10,863 9,853 0,253 47 76,3 84,3
M 16 16 2,0 14,701 13,546 0,289 55 144 157
M 20 20 2,5 18,376 16,933 0,361 55 225 245
M 24 24 3,0 22,051 20,319 0,433 56 324 353
M 30 30 3,5 27,727 25,706 0,505 59 519 561
M 36 36 4,0 33,402 31,093 0,577 62 759 817
M 42 42 4,5 39,077 36,479 0,650 65 1045 1121
M 48 48 5,0 44,752 41,866 0,722 66 1377 1473
M 56 56 5,5 52,428 49,252 0,794 71 1906 2030
M 64 64 6,0 60,103 56,639 0,866 74 2520 2676
Fini navoj reda 1
M 8x1 8 1.0 7,350 6,773 0,144 56 36,0 39,2

. M 10x0.75 10 0,75 9,513 9,080 0,108 92 64,7 67,9
M 10x 1 10 1,0 9,350 8,773 0,144 70 60,5 64,5
M 10 x 1,25 10 1.25 9.188 8,466 0,180 56 56,3 61,2
M 12 x 1 12 1,0 11,350 10,773 0,144 83 91,1 96,1
M 12x 1,25 12 1,25 11,188 10,466 0,180 67 86,1 92,1
M 12x 1,5 12 1,5 11,026 10,160 0,217 55 81,1 88,1
M 16 x l 16 1,0 15,350 14,773 0,144 111 171 178
M 16x1,5 16 1,5 15,026 14,160 0,217 74 157 167
M 20 x 1 20 1,0 19,350 18,773 0,144 139 277 285
M 20 x 1,5 20 1,5 19,026 18,160 0,217 92 259 271
M 20x2 20 2,0 18,701 17,546 0,289 69 242 258
M 24 x 1.5 24 1,5 23,026 22,160 0,217 110 386 401
M 24x2 24 2,0 22,701 21,546 0,289 83 365 384
M 3 0 x 1,5 30 1,5 29,026 28,160 0,217 138 623 642
M 30x2 30 2,0 28,701 27,546 0,289 104 596 621
M 36 x 1,5 36 1,5 35,026 34.160 0,217 166 917 940
M 36x2 36 2,0 34,701 33,546 0,289 125 884 914
M 36x3 36 3,0 34,051 32,319 0,433 83 821 865
M 42x 1 ,5 42 1,5 41,026 40,160 0,217 193 1267 1294
M 42 x 2 42 2,0 40,701 39,546 0,289 145 1229 1264
M 42x3 42 3,0 40,051 38,319 0,433 97 1153 1206
M 4 8 x 1,5 48 1,5 47,026 46,160 0,217 221 1674 1705
M 48x2 48 2,0 46,701 45,546 0,289 166 1630 1671
M 48x3 48 3,0 46,051 44,319 0,433 111 1543 1604
M 56x1,5 56 1,5 55,026 54,160 0,217 258 2304 2341
M 56x2 56 2,0 54,701 53,546 0,289 194 2252 2301
M 56 x 4 56 4,0 53,402 51,093 0,577 97 2050 2144
M 6 4 x 1,5 64 1,5 63.026 62,160 0,217 295 3035 3077
M 64x 2 64 2,0 62.701 61,546 0,289 221 2978 3033
M 64x4 64 4,0 61,402 59,093 0,577 111 2743 2851
M 72 x 1,5 72 1,5 71,026 70,160 0,217 330 3867 3914
M 72x2 72 2,0 70,701 69,546 0,289 249 3800. 3862
M 72 x 4 72 4,0 69,402 67,093 0,577 125 3536 3659
M 72x6 72 6,0 68,103 64,639 0.866 ' 83 3282 3460
Tablica 31. Daljnji izborni redovi za metrijske ISO navoje prema DIN 13, (JUS M.B0.009 do 045)
Normalan navoj reda 1 Fini navoj

d P
Oznaka mm mm Red 1 Red 2 Red 3
M 3,5 3,5 0,6 M 80x2 M 14x I M 95x2 M 15 x 1
M 4,5 4,5 0,75 x4 x 1,5 x4 M 17 x 1
M 14 14 2,0 x6 M 18 x 1 x6 M 25 x 1,5
M 18 18 2,5 M 90x2 x 1,5 M 105x2 M 3 5 x 1,5
M 22 22 2,5 x4 x2 x4 M 4 0 x 1,5
M 27 27 3,0 x6 22 x 1 x6 M 5 0 x 1,5
M 33 33 3,5 M 100x2 x 1,5 M 115x2 M 55 x 1,5
M 39 39 4,0 x4 x2 x4 x2
M 45 45 4,5 x6 M 27 x 1,5 x6 M 65 x 1,5
M 52 52 5,0 M 110x2 x2 M 120x2 x2
M 60 60 5,5 x4 M 33 x 1,5 x4 M 70x 1 ,5
M 68 68 6,0 x6 x2 x6 x2
M 125x2 M 39x 1,5 M 130x2 M 75 x 1,5
x4 x2 x4 x2
Normalan navoj reda 3 x6 x3 x6 M 135x2
M 140x2 M 45x 1 ,5 M 150x2 M 145x2
x4 x2 x4 M 155x3
M 7 7 1,0 x6 x3 x6 M 165x3
M9 9 1,25 M 160x3 M 52 x 1,5 M 170x3 M 230 x 4
M 11 11 1,5 x6 x2 x6 x6
M 180x3 x3 M 190x3 M 270 x 4
x6 M 6 0 x 1,5 x6 x6
Za sve navoje prema D IN 13, odn. M 200 x 3 x2 M 210x4 M 290 x 4
JUS M.B0.009 d o 043vrijedi: x6 x4 x6 x6
d2 = d - 0,64853 P M 220 x 4 M 68 x 1,5 M 240x4
x6 x2 x6
d3= d - l , 22687 P
M 250x4 x4 M 260x4
J? = 0 ,14434 P
H, =0.54127 P x6 M 76x2 x6
M 280x4 x4 M 300 x 4 •
n x6
x6 x6
\ —~ d \
4 , M 85x2
it (d i + d A 2 x4
x6
2 )
Mjed [prvenstveno Ms 58 i 63 (Cu Zn 40 ~ Pb 3 i Cu Zn 37)] dolazi zbog svoje

dobre vodljivosti u obzir u elektrotehnici, za vijke i matice. Vijci od lakih
metala (A1 Cu Mg, A1 Mg Si i dr.) upotrebljavaju se za spajanje dijelova od
lakih m etala u visokogradnji ili za dijelove od drva i um jetnih.m asa. Zbog
niske granice tečenja manje su podesni za dinam ička i udarna naprezanja.
Konstrukcije od lakih m etala spajaju se u sve većoj mjeri visokoopterećenim
vijcima od austenitskog krom-nikalj čelika.
Vijčani spojevi izloženi korozionom djelovanju dobivaju odgovarajuću
površinsku zaštitu: nemetalni anorganski premaz, m etalnu prevlaku dobivenu
uranjanjem u rastaljeni metal, galvansku prevlaku ili oplemenjivanje površine
Tablica 32. Oznake i svojstva čvrstoće u N/mm2 čelika za vijke i matice prema D IN 267, (JUS M.B1.001 do 021)
Oznaka čelika za vijke 3.6 4.6 4.8 5.6 5.8 6.6 6.8 6.9 8.8 10.9 12.9 14.9
M inimalna čvrstoća na vlak aM 340 400 400 500 500 600 600 600 800 1000 1200 1400
M inimalna granica tečenja aT 200 240 320 300 400 360 480 540 640 900 1080 1260
Oznaka čelika za matice 4 5 6 8 10 12 14

Naprezanje pri ispitivanju <rvL 400 500 600 800 1000 1200 1400
Djelomično još važeća oznaka 5D 5S 6S 6G 8G 10 K
1 4D i
2.1. P ričvrsni vijci 87
difuzionim postupkom. Galvanske prevlake i odgovarajuće debljine slojeva vidi

u D IN 267 list 9. U posebnim slučajevima upotrebljavaju se vijčani spojevi
od nerđajućih austenitskih čelika, kada su npr. izloženi utjecaju agresivnih
plinova ili kiselina. Odgovarajuće čelike vidi u D IN 267 list 11.
2.1.3. Vijci i matice

Vijci se prem a D IN 267 (JUS M.B1.001 i 021) proizvode u kvalitetama
fino f, srednje m, srednje grubo mg i grubo g, a matice u m, mg i g. Razlikuju
se m eđusobno po stanju površine i po točnosti mjera i oblika vijaka i matica.
U strojogradnji prevladava kvaliteta m.
rm n 1 ] c
o> <*3
ccf
'J-
Od Jo ui
o->
M. Bi. 050.051 M.B1.053 H. BI 068, H.BI 066

LJ
ud
M.B1.071 M.BI. 070

i?
dtp c -t-ii C d I—Jl—t
6
°o i
«d r*->
M. BI. 06i M.BI. 062 M.B1.120. » B I .124. M.Bi.125 H BI.103 M.B1.126 H.B1.135
■’ o, ! ^
».BI. 117 M. 81.134 m. BI. 164 H. BI. 136

Slika 89. Izb o r sta n d ard n ih vijaka s glavom (lijevo: broj D IN -a i kvaliteta izrade; desno: kvaliteta
m a te rijala kojem u treb a d a ti p re d n o st; dolje: broj JU S -a). Vijci D IN 960 i 961 (JU S M .B I.060
i 059) im aju fini navoj
Slika 89 pokazuje izbor standardnih vijaka s glavom. Utični vijci prema

slici 90 imaju donji uvojni dio s prijelaznim dosjedom i gornji dio s navojem
za maticu. Uvojni dio se ne odvija; on sjedi čvrsto i otporno prema vibracijama,
učvršćen u ugradbenom dijelu. Za uvijanje služi poseban ključ. Završeci vijaka
predviđeni za privarivanje D IN 525 imaju završetak bez navoja, koji se ili
zavaruje ili privaruje na sastavne dijelove i tako ispunjavaju zadatke utičnih
vijaka. Treba još spomenuti svome vijke i navojne zatike sa slike 91. Standardni
krajevi vijaka prikazani su na slici 92.
za l za Al z a meke metale
P «X3
1 CO
U t *
i- 1
1 vr>
X
4-
M. BI. 260.263 y-
M.BI. 261,264
Slika 90. Iz b o r sta n d a rd n ih utičn ih v ijak a i sv o rn ja k a s navojem (lijevo: bro j D IN -a i kvaliteta
izra d e; d esn o : kvaliteta m aterijala kojoj treb a d a ti p re d n o st; d o lje : broj JU S -a). K rajevi za
m atice utičnih vijaka p rem a D IN 833 i 836 (ovi su sta n d ard i povučeni iz u p o treb e ) im aju fini navoj
55)-itt 913 553-m 914 438-, 916-in 417-m 915- m 927-e

ql&l rftPti if=iF>n
rfi I nn
9Sfit m 12$ k.6,5.8 10.9, 12$

U
5.98.8 10.9,12$ 96,58 10.9, 12$
OJ
9.6,5$
19$ n$ M 199
M.BI. 280 M.81.270 M.B1.290 M.B1.2B2 M.BI 291 M.B1272 M.B1.281
Slika 91. Iz b o r sta n d a rd n ih z atik a s navojem i utičnih vijaka s cilindričnim n astav k o m (g o re: broj
D IN -a i k v a liteta izra d e ; dolje: kvaliteta m ate rijala kojoj tre b a d a ti p re d n o st, isp o d kvalitete:
b ro j JU S -a)
a) b) c) d) e) f) g) h) i)
A
ULUiJJljJUJILjJLjJ
Slika 92. Z avršeci vijaka p rem a D IN 78 (JU S M.B1.012)
a) stožast z av rše tak ; b) lećast z av ršetak ; c) cilindričan sk raćen i z av rše tak ; dj d o d a ta k
za rascjep k u ; e) cilindričan z a v rš e ta k ;/) cilindričan zaobljen zav ršetak ; g) zabušen
z av ršetak ; h) šiljast z av rše tak ; i) stepenast završetak
Izbor standardnih matica prikazuje «lika 93. M atice za privarivanje (si. 94)
D IN 928 i D IN 929 (JUS M.B1.625) imaju s čeone strane četiri, odnosno
tri bradavice, kojima se privaruju na limove. S njima se i na tankim limovima
postiže ista opteretivost kao i s m aticam a D IN 934 (JUS M.B1.602). Njihova
je upotreba vrlo racionalna, budući da znatno olakšavaju m ontažne radove,
osobito na teško pristupačnim mjestima.
Treba još spomenuti uložene tuljke prem a slici 95, s vanjskim i unutarnjim
navojem, koji su na kraju zarezani ili bušeni. Pri uvijanju u glatko izbušene
rupe, oštri bridovi na zarezima ili provrtim a tuljka urežu se i usidre u stijenu
izbušene rupe. Pričvrsni vijci uvijaju se onda u unutarnji navoj tuljka, isto
kao i u norm alne uvrte s navojem u dijelovima. S takvim uložnim tuljcima
izvanredno se vijcima spajaju, čvrsto i trajno, dijelovi od lakih metala, sivog
2.1. Prićvrsni vijci 89
lijeva, umjetnih masa, drva ili vlaknasta materijala. Jednostavnost upotrebe

skraćuje vrijeme obrade, eventualno ušteđuje skupe alate i smanjuje škart.
93b-m,mg.g
936 m.mg (od H81 6915-mg 93}-m(jo mo) (od HJ2)
934-m.mg 439-m /d o HICI *39 m fa mo)
5 5
H.Bmt H M 660 HB1.661
Slika 93. Iz b o r sta n d a rd n ih m atica (gore: broj D IN -a i kvaliteta izrade; dolje: kvaliteta
m aterijala kojoj treb a d a ti p re d n o st; sa stra n e; broj JU S-a)
m je s to za v a r a
s) b) . C)
Slika 94. M atica za privarivanje

a) č etv ero stra n a m atica D IN 928; b) šestero stran a m atica Slika 95. E nsat-uložni
D IN 929 (JU S M .B I .625); c) šestero stran a m atica u tuljci (Kerb-Konus Gm bH,
p riv aren o m stanju S chnaitenbach)
a) 0) C)
019 6915-10 019 69W-Ct5
JUS H.B2.032
019 69l i - 10.9

JUS H.B 1.066
Slika 96. Vijčani spojevi u čeličnim k o n stru k c ija m a : a) lim ovi; b) U -nosači: c) I-nosači
Na slici 96 predočeni su v is o k o č v r s ti s p o je v i z a č e lič n e k o n s tr u k c ije , tzv.

HV-spojevi. Šesterostrani vijci i matice dobivaju slijedeći veći otvor ključa
prema onim u DIN 931 i 934 (JUS M.B1.060 i 602), tako da se mogu čvršće
pritegnuti.
90 2. Rastavljivi spojevi
Provrte za vijke vidi u tablici 33.

Tablica 33. Provrti u mm za vijke [izvod iz DIN 69, (JUS M.B1.004)]
Provrt Provrt Provrt

Promjer Promjer Promjer
navoja navoja navoja
fini srednji grubi fini srednji grubi fini srednji grubi
3 3,2 3,4 3,6 16 17 18 19 42 43 45 48

3,5 3,7 3,9 4,1 18 19 20 21 45 46 48 52
4 4,3 4,5 4,8 20 21 22 24 48 50 52 56
5 5,3 5,5 5,8 22 23 24 26 52 54 56 62
6 6,4 6,6 7 24 25 26 28 56 58 62 66
7 7,4 7,6 8 27 28 30 32 60 62 66 70
8 8,4 9 10 30 31 33 35 64 66 >0 74
10 10,5 11 12 33 34 36 38 68 70 74 78
12 13 14 15 36 37 39 42 72 74 78 82
14 16 17 39 40 42 45 76 78 86
15 82
2.1.4. Podloške osiguranja
Da bi se izbjeglo povećanje potrebnog m omenta pritezanja, ako je površina

nalijeganja neravna, kao kod lijevanih, kovanih ili valjanih dijelova pod glavu
ili m aticu koja se priteže stavlja se podloška. Podloške se ulažu i onda kada
su vijci u dugoljastim provrtim a, kada su površine nalijeganja mekše od
vijaka ili kada su dosjedne površine kose prema osi provrta, kako je to
kod U i T profila (vidi si. 96). Slično kao kod vijaka i matica, tako i kod
podložaka prema točnosti mjera i oblika, te kvaliteti površine, razlikujemo dvije
izvedbe: srednju (do sada sjajnu) i grubu (do sada sirovu).
Podloške su standardizirane: srednje po D IN 125 (JUS M.B2.011) i grube po
DIN 126 (JUS M.B2.012) za šestostrane vijke i matice, D IN 433 (JUS pribl.
M.B2.013) za cilindrične i poluokrugle vijke, D IN 1440 (JUS M.B2.0I3) (srednje)
za svornjake i D IN 1441 (pribl. JUS M.B2.013) (grube) za svornjake, DIN 7349
za vijke u teškim svornim ljuskama, D IN 7989 (JUS M.B2.015) za šesto
strane dosjedne vijke, D IN 9021 (JUS M.B2.014) (s naročito velikim vanjskim
promjerom) za specijalne svrhe.
Pravilno pritegnuti vijci ne odvijaju se sami od sebe ni prigodom titraj-
nih ili udarnih pogonskih opterećenja, jer je trenje u navoju i na površini
nalijeganja glave dovoljno veliko (samokočnost). Prigodom pritezanja tlače se
m eđusobno bočne plohe navoja i sve plohe nalijeganja stegnutih dijelova,
tako da se pod tim tlakom površinske hrapavosti poravnaju. Kod prejakog
pritezanja može u čitavom spoju doći do plastičnih deformacija, koje se
nastavljaju za vrijeme pogona (tzv. sjedanje) i vode k popuštanju prednapre-
zanja (naprezanje izazvano pritezanjem vijka) i labavljenja spoja. Pa ako samo
prednaprezanje još i ne izazove plastičnu deformaciju, do nje može dovesti
naprezanje pogonske sile koja se superponira s prednaprezanjem. Doklegod je
uz utjecaj pogonskih dinamičkih sila opterećenja ostalo izvjesno prednaprezanje,
dotle ne olabavljuju vijci ili matice, tj. ne odvrću se sami od sebe. Za odvrtavanje
treba još uvijek upotrijebiti moment da bi se veza rastavila. Do rastavljanja
dolazi samo ako se prednaprezanje zbog pojave tzv. sjedanja potpuno izgubi.
Osiguranja vijaka oblikom služe prema tome za osiguranje protiv odvijanja,
a osiguranja silom kao osiguranje protiv labavljenja, jer ta osiguranja svojim

aksijalnim opružnim djelovanjem sprečavaju popuštanje prednaprezanja (sje
danjem).
Slika 97 pokazuje standardna osiguranja oblikom, slika 98 standardna
osiguranja silom. Kod prvih se okretanje sprečava samim oblikom dijelova za
osiguranje, dok drugi izazivaju aksijalno prednaprezanje navoja.
Slika 97. O siguranje vijaka oblikom

a) ra scje p k a; b) sigurnosni lim s vanjskim isp u sto m ; c) sigurnosni lim s u n u tarn jim ispustom
b) C)
Slika 98. O sig u ran je vijaka silom (djelovanjem sile)

a) elastični prsten i D IN 127, 128, 7980 (JU S M.B2.110. 113, 111); b) elastični
p rsteni u izvijenoj i zakrivljenoj izvedbi D IN 137 (JU S M.B2.136); c) zupčasta
p lo ča A (vanjsko ozubljenje) D IN 6797 (JU S M .B2.150); d) zup časta ploča J
(u n u tarn je ozubljenje) D IN 6797 (JU S M .B2.150); e) lepezasta ploča A (vanjsko
ozubljenje) D IN 6798 (JU S M .B2.151); J) lepezasta p lo ča F (u n u tarn je ozubljenje)
D IN 6798 (JU S M .B2.151); g) sig u rn o sn a m atica D IN 7967 (JU S M.B2.155);
h) sa m oosiguravajuće šestero stran e m atice D IN 982 i 985 (JU S M.B1.622)
Elastični prsteni, elastične ploče i zupčaste ploče stavljaju se ispod glave

vijka ili matice. One osiguravaju aksijalnim opružnim djelovanjem i povisuju
moment odvrtavanja. Ovam o spadaju i rebrasti tanjurasti osigurači, tzv.
Schnorr-osigurači. Elastični prsteni (prstenaste opruge) sa zaštitnim obodom
vidi u D IN 6913.
Matice za osiguranje, DIN 7967 (JUS M.B2.155), izrađene od pernog
čelika, pritežu se kao protumatice. Samoosiguravajuće šestorostrane matice
(Elastic Stop matice) D IN 985 (JUS M.B1.622) imaju uložak od plastične
mase, pod trgovačkim nazivom vulkanfiber, koji pritiskuje elastično na navoj
vijaka.
U novije drijeme podmeću se elastične ploče od plastike i kom binirane ploče
čelik-umjetna guma. I tekuće umjetne smole ukapane između svornjaka i
matice osiguravaju protiv odvijanja nakon što otvrdnu. Nadalje, ima matica
sa radijalno umetnutim plastičnim čepovima, koji elastično pritiskuju na navoje.
Zbog laganije montaže i demontaže vijci se mogu opremiti i pločama i
sigurnosnim elementima, koji su tako povezani uz vijak da se ne mogu
izgubiti (si. 99).
a) b) c) d) e)
Slika 99. Vijci s osiguranjem povezanim uz vijak D IN 6900

a) še stero stran vijak D IN 933 (JU S M .B1.053) s pločom A D IN 6902; b) šesterostran
vijak D IN 931 (JU S M .B1.031) s pločom B D IN 6902 i elastičnom pločom
D IN 6904; t) cilindričan vijak D IN 912 (JU S M .B I.120) s pločom B D IN 6902;
d) lećast vijak D IN 7985 (JU S M .B I.118) s pločom B D IN 6902 i elastičnom
pločom D IN 6904; e) lećast upušten vijak D IN 7988 (jU S M .B I. 144) s lepezastom
pločom V D IN 6907
Visokočvrsti vijci sa visokom granicom tečenja mogu se odgovarajuće

visoko prednapregnuti. Čak i onda kada na spoju dođe do sjedanja, ipak
još ostaje dovoljno prednaprezanje. To je razlog da vijcima počev od kvalitete
8.8 općenito ne treba osiguranje.
2.1.5. Tok sila, zarezno djelovanje, oblikovanje
Kod pritezanja vijčanog spoja dolazi do rastezanja vijka, dok spojeni

dijelovi bivaju stlačeni. Zatvoreni tok sila za prolazni i zatični vijak prikazuje
slika 100. Prem a prikazanom smjeru, strelice usmjerene prema gore označuju
vlačno, dok strelice sa smjerom prem a dolje označuju tlačno naprezanje onih
dijelova u kojima se te linije sila nalaze. Tlačna naprezanja vijcima spojenih
dijelova ne ograničuju se samo na područje ispod glave vijka, nego se stožasto
šire pod 45° do mjesta sastava dijelova.
Budući da se matica aksijalno tlači dok se vijak rasteže, nastaju razlike
uspona između unutrašnjeg i vanjskog navoja, koji prouzročuju progibe poje
dinih navoja. Budući da su ti progibi najveći u blizini površina nalijeganja
matice i dijelova u spoju, sila se neće jednoliko razdijeliti, pa nosi obično
samo prvih 6 navoja.
N akon što je u prvom navoju dostignuta granica tečenja, u njemu se pri
povećanju opterećenja neće više povećati naprezanje, sve dok se postepeno
u svim navojima ne postigne granica tečenja. Povećanje opterećenja vodi,
prema tome, k jednoličnijoj raspodjeli sila, ali i nepoželjnoj plastičnoj deforma
ciji navoja.
stoiac naprezanja u
dijelovima koji se
spajaju
Slika 100. T o k sila u vijčanim spojevim a

a) spoj s vijkom i m atico m ; b) spoj
s utičnim vijkom
Nejednolična raspodjela sile smanjuje dinam ičku izdržljivost vijaka. Matice

u obliku manšete i vlačne matice poboljšavaju raspodjelu sile (slika 1 0 1 ), jer su
djelomično opterećene na vlak, kako se to vidi iz toka sila.
lu l. L /C IU I lllclU Jcl lluV V Jjcl 1 I dS pO IL U Slici
a) navoj n a k o n p rite za n ja; b) veza p om oću tlačne m atice; i j veza pom oću m atice
s u to ro m ; d) spoj s vlačnom m aticom
Nasilnim razaranjem nekog spoja preopterećenjem puknut će navoj matice,

ili navoj vijka, ili će vijak pući u jezgri (slika 102). Prva dva slučaja mogu
nastati samo ako ima prem alo nosivih navoja. Budući da je presjek odreza unu
tarnjeg navoja (matice) veći od presjeka odreza vanjskog navoja (vijka),
d > d 3, lom će nastati najprije u navoju vijka, ukoliko su i vijak i matica od
jednakog materijala. Vijčani je spoj izdržljiviji ako se pri preopterećenju ne
istrgne navoj, nego se lomi jezgra vijka. To iziskuje minimalnu dubinu uvijanja
m (u danom slučaju visina matice m), koja je ovisna o finoći navoja d/P.
Prema iskustvu potrebna je:
Slika 102. N asiln o ra za ran je vijčanog sp o ja ; a) navoj m atice o tk in u t; b) navoj vijka o tk in u t;

c) jezgra vijka slom ljena
Za matice ili konstrukcione dijelove od lakih m etala preporučuje se

m~2L2d. Visina norm alnih šestorostranih matica D IN 555 (JUS M.B1.600) i
D IN 934 (JUS M.B1.602) iznosi m ^ 0 ,S d . Ako za njih biram o materijal vijka
i materijal matice tako da je minimalna čvrstoća <rM vijka jednaka ispitnom
naprezanju cxvL matice (vidi tablicu 32), onda je osigurano da se u slučaju
preopterećenja lomi vijak (svornjak) ali ne dolazi do toga da navoj bude
istrgnut.
Zbog prevelikog pritezanja vijčanog spoja bokovi navoja se tlače toliko,
da se navoj zariba. Ako je najmanja dubina uvijanja [jednadžba (46)] održana
i ako su vijak i matica, odnosno dijelovi u spoju, izrađeni od materijala
različite čvrstoće, ne treba se bojati zaribavanja.
Na svornjaku vijka razlikujemo presjek preko kojeg se prenosi naprezanje,
.4S, kao stvaran presjek i presjek jezgre /T, kao najuži presjek u snopu silnica
(slika 103). Naziv presjek preko kojeg se prenosi naprezanje zapravo i nije
posve opravdan, budući da tok silnica ne doseže njegov vanjski rub, pa on
zbog toga ostaje bez naprezanja. Na presjek preko kojeg se prenose napre
zanja odnose se međutim, lomno naprezanje <rM i granica tečenja oT (vidi
tablicu 32).
Kod pritezanja se presjek jezgre vijka napreže na vlak i torziju. Vlačno
naprezanje povisuje se onda još i pogonskim uzdužnim opterećenjem. Urezani
navoji su zarezi koji sprečavaju rastezanje i povećavaju granicu loma i granicu
tečenja, ali smanjuju čvrstoću oblika, odnosno dinam ičku izdržljivost. Slika 104
2.1. P ričvrsni vijci 95
prikazuje smanjenje čvrstoće oblika i povećanje granice tečenja u zavisnosti od

načina izrade, u odnosu na glatke elemente bez navoja. Slika 103 prikazuje
raspodjelu naprezanja na presjeku jezgre zbog djelovanja zareza.
Slika 103. R aspored n a p rez an ja u jezg ri vijka

a) nazivno naprezanje (rk u jezgri; b) stvarni presjek A s; c) presjek jezgre A j
Slika 104. Č vrstoća o b lik a vijka M 8 o d čelika za p oboljšanje C 4 5 (Č. 1530)

a glatki svornjak bez o b ra d e ; b glatki svornjak bez o b ra d e h lad n o očvršćen;
c jezgra s navojem , h lad n o očvršćena, navoj valjan; d jezgra s navojem hladno
očvršćena, navoj rezan; e jezgra s navojem h lad n o očvršćena, navoj valjan i žaren;
ero čvrstoća oblika, (tSr srednje naprezanje čvrstoće o b lik a ; ctao a m p litu d a čvrstoće
o blika
Utjecaj zareza može se ublažiti:
1. povećanjem polumjera zaobljenja R u korijenu navoja,
2. izradom vijka i položajem matice kako to pokazuje si. 105, što omogućuje
da se ispod prvog nosivog navoja može izvesti jače zaokruženje svornjaka,
3. izborom materijala matice s velikom granicom tečenja, što povećava sposob
nost deformacije,
4. naknadnim valjanjem korijena navoja urezanih, ubrušenih ili uvaljanih
navoja, nakon izvršene toplinske obrade (žarenje). Time se stvaraju vlastiti
tlačni naponi, koji smanjuju vršna vlačna naprezanja od prednaprezanja
i od pogonske sile,
5. nitriranjem ili cementiranjem bokova, što također stvara vlastite tlačne
napone.
Sve promjene presjeka izazivaju vršna naprezanja, koja rastu s oštrinom

prijelaza. Oni se javljaju između struka i navoja i eventualno između struka i
glave (struk je dio vijka bez navoja, a svornjak dio koji nosi navoj). Vršna
naprezanja nisu tako visoka kao u jezgri, ali mogu postati opasna pri dodatnom
naprezanju na savijanje, npr. pri kosom nalijeganju glave. Vršna naprezanja
posve nestaju ako se prijelaz na struk zaobli na a ^ .d f (slika 106). Udarno
opterećeni vijci izvode se kao tzv. elastični vijci, koji se od krutih razlikuju
po tome što im je struk sužen na df = 0,6 do 0,8 d (slika 106). Elastični vijci djeluju
radi veće elastičnosti prigušno na udar. Nitriranje, cementiranje ili valjanje
korijena povisuje granicu tečenja struka
do oko 100%. Vijčani spojevi s elastič
nim strukom : vidi DIN 2510 (JUS
M .B I.031 i 265) (vijčani svornjaci, matice,
čahuraste matice, elastične ljuske).
Slika 105. M atica k o ja p re la ti preko

n av o ja vijka
Slika 106. R azni elastični vijci

a) oblici: h) prim jeri ugradnje prem a D IN 2510 (JU S M .B I.0211
2.1.6. Sila prednaprezanja, pritezni moment
Pritezanjem vijka stvara se u presjeku jezgre naprezanje od pritezanja

<rpr. Njegova je veličina u velikoj mjeri ovisna o osjećaju kojim monter
priteže vijak pa se dobivena naprezanja rasipaju u širokim granicama (si. 107).
Očekivanu silu prednaprezanja (si. 108) treba izračunati iz:
sila prednaprezanja Fp (47)
Fp u N sila pred n ap rezan ja,
A-i u m m 2 presjek jezgre vijka (tablica 30)
Opr u N /m m 2 p re đ n ap rezan je (pri pažljivom pritezanju, uz osjećaj d a se ne pretegne,
prem a slici 107 ob ičn o srednja vrijednost p o d ru č ja rasipanja).
N/mm2
*50
| *00 /y\
0i i 350
300
Oj lodrutje mstponjo
t
1 250 i
| zoo
I 150 V//,
100 //A '

'////
Slika 108. Sila pred zatezan ja F p i m om ent
..i
50. pritezan ja T
10 15 20 15 30 35 *0mm
promjer navoja d —»-
Slika 107. N ap rezan je od predzatezanja u
jezgri vijka, uz osjećajno pritezanje
Tanki vijci pritegnuti pažljivo prem a osjećaju, čvršće su stegnuti nego

debeli. Zbog toga za tanke vijke treba upotrijebiti materijale s visokom
granicom tečenja. Visoko napregnuti vijčani spojevi kojima se pridaje posebna
važnost pritežu se momentnim ključevima, koji iskapčaju pri dosizanju postav
ljenog m omenta pritezanja. Željenu silu prednaprezanja (si. 108) možemo
izračunati približno:
d 2 + Dk
Moment pritezanja T’r * F„ 0,16 P + p (48)
T r u Ncm m o m en t pritezanja
Fp u N p o tre b n a sila pred n ap rezan ja,
P u cm uspon n av o ja (tablica 30),
F koeficijent tren ja n a bok o v im a n av o ja i n a glavi vijka i 0,2 za
čelične vijke,
d 2 u cm srednji pro m jer n av o ja (tablica 30),
D u cm srednji pro m jer površine glave = 0,5 (D y + Du)
2.1.7. Dijagram deformacija, diferencijalna sila, najveća i najmanja sila
Ako vijčani spoj (slika 109 a) pritegnemo silom F P onda se svornjak

vijka rastegne i produži za es, a dijelovi spoja stlače i skrate za eB (slika 109b).
7 Elementi strojeva
Prednaprezanje spoja prikazuje se grafički tako da linearno nanesemo produženje

kao pozitivnu, a skraćenje kao negativnu promjenu oblika (slika 110a). Obje
se linije sastaju kod F P kao zajedničke sile koje djeluju i na vijak i na dijelove
u spoju. Nastupi li pogonsko uzdužno opterećenje F, koje nastoji da sastavne
dijelove odvoji jednog od drugog (slika 109c), vijak će se produžiti za e,
dok će se ranije skraćenje dijelova u spoju vratiti za e (slika 110b). Vijak je
tada opterećen najvećom silom Fmax, dok su dijelovi u spoju, naprotiv, optere
ćeni najmanjom silom Fmin. Njihovu razliku čini pogonska sila F (slika 110b).
Tako nastali dijagram zove se dijagram deformacija.
Slika 109. Sile i prom jene duljina u vijča-

nom spoju
a) bez p re d za te z an ja; b) predzateg-
n u t: r) opterećen pogonskom silom
a) pred zatezan je; b) opterećen jed n o sm jern o prom jenljivom pogonskom silom , uz
veliko p roduljenje vijka i m alo skraćenje spojenih d ijelova; rj opterećen je d n o
sm jerno prom jenljivom pogonskom silom , uz m alo p roduljenje vijka i veliko
skraćenje spojenih d ijelova; cl) kod m alog pre d za te z an ja i kod velike pogonske sile
Porastom promjenljivog pogonskog opterećenja F raste sila u vijku od

F p na Fmax , a pri smanjenju pogonske sile vraća se od Fmax na F P. Titrajno
naprezanje se u vijčanom spoju pojavljuje samo u opsegu diferencijalne sile Fd.
Pri malom odnosu e ^ e %(slika 110b) bit će sile Fmax i Fd relativno male, a pri
velikom odnosu (slika 110c) velike. Iz toga slijedi da su spojevi krutih dijelova
s elastičnim vijcima najpovoljniji. Elastični vijci snizuju, u odnosu na krute,
naprezanje jezgre.
Ako vijčani spoj samo neznatno prednapregnemo, ali ga opteretimo s
toliko velikom pogonskom silom da je sila Fmin = 0, onda se u pogonu
dijelovi u spoju odvajaju jedan od drugog pa nastaje labav spoj sa zrač-
nošću Ae (slika llOđ). Promjenljiva pogonska sila F izazvat će tada neku
2.1. P riivrsni vijci 99
vrst udarnog naprezanja, koje vodi k lomu vijka zbog um ornosti ili do
potpunog gubitka prednaprezanja, a time do odvijanja vijka ili matice. Pred-
naprezanje m ora stoga biti toliko visoko da to ne može nastati, a da i tzv.
sjedanje za vrijeme pogona ne škodi spoju. Z a projektne proračune može se
uzeti F Px 2 do 3F.
Povišenje sile iznad sile prednaprezanja je
diferencijalna sila Fd —F —~^ €s (49)

l + e B/es
Grubim približavanjem može se izračunati odnos skraćenja i produženje
iz odnosa:
eB/esx —~ r 1 - 7 (50)
B/ s 3k0 I s E v '
E v u N /m m 2 m o d u l elastičnosti m aterijala vijka,
Z s u mm ste g n u ta d u žin a dijelova u spoju (si. 109),
j u mm pojedinačne debljine steg n u tih dijelova u spoju,
E u N /m m 2 m o d u l elastičnosti stegnutih dijelova u spoju,
kg fa k to r oblika » 1 k o d k ru tih vijaka, &d2/d2 f k o d elastičnih vijaka,
gdje je d f sm anjeni pro m jer stru k a vijka (vidi si. 106).
U vijčanom spoju bit će onda

najveća sila Fmax = F p+ Fd (51)
najmanja sila Fmin = Fmax- F (52)
2 . 1 .8 . Čvrstoća uzdužno opterećenih vijaka
D a bi se izbjegle plastične deformacije, vijak ni na kojem mjestu ne

bi trebao biti napregnut preko 0,8 granice tečenja. Budući da je granica tečenja
u dijelu vijka koji nosi navoj viša od one u glatkom struku, zbog smanjenja
mogućnosti tečenja, vlačna naprezanja računam o u presjeku koji preuzima
naprezanja, a koji je i veći od presjeka jezgre, pa je stoga:
vlačno naprezanje u presjeku koji prenosi naprezanje:
(7= — ^ ^ 0 ,8 <rT (53)
a u N /m m 2 vlačno naprezanje u n a p o n sk o m presjeku,

u N najveća sila u vijku p rem a jed n a d ž b i (51),
As u mm2 presjek p re k o kojeg se p renosi nap rezan je (vidi tab licu 30),
<xT u N /m m 2 n a jm a n ja granica tečenja m ate rijala vijka (vidi tab licu 32).
Kod elastičnih vijaka vlačno naprezanje u elastičnom (suženom) struku
ne smije doseći granicu tečenja, pa je stoga:
vlačno naprezanje u elastičnom struku G—FmaJAf ^ 0 , 8 <
jt (5 4 )
<t u N /m m 2 vlačno naprezanje u elastičnom stru k u ,
A t u m m 2 presjek elastičnog stru k a s p ro m jero m d f (vidi si. 106).
K od dinamičkog naprezanja, dakle kod jednosm jerno ili izmjenično pro
mjenljive pogonske sile (slike 1 1 0 b i c) bit će am plituda naprezanja svedena
na presjek jezgre, jer kroz taj presjek teče tok sila. Općenito se naprezanje
uzima do oko 0,7 od amlitude čvrstoće oblika, pa je prem a tom e:
amplituda naprezanja cra = 0,5 F J A ^ O J <rAO (55)
(ia u N /m m 2 a m p litu d a n a p rez an ja u jezgri vijka,
Fd u N diferencijalna sila p rem a jed n a d ž b i (49),
Aj u mm2 presjek jezgre vijka (vidi tablicu 30, str. 85),
(ta o u N /m m 2 a m p litu d a čvrstoće o b lik a jezgre vijka p rem a jed n a d žb i (56) (vidi
i sliku 104).
Grubim približavanjem bit će:

amplituda čvrstoće oblika oAOx k 1 ■k 2 - oA (56)
(Ta o U N /m m 2 a m p litu d a čvrstoće o b lik a jezgre vijka,
fcj fa k to r n a čin a izrade p re m a tablici 34,
k2 fa k to r o b lik a m atice prem a tablici 34,
<rA u N /m m 2 a m p litu d a čvrstoće rezanog ili valjanog vijka p rem a slici 111
(n o rm alan slučaj).
Tablica 34. Konstrukcioni faktor i faktor matice za vijke (gruba procjena!)
rezano ili profil poboljšan profil jezgra naknadno

Izrada kaljen valjana
valjano naknadno tlačen -valjan
ki 1 1.2 1,3 1,4 1,6
tlačna prekrivena matica s SL-, Bz- vlačna

Matica Al-matica matica
matica matica utorom matica
k2 1 1,05 l.t 1,1 1,15 1,2
finoća navoja d /R —
Slika 111. A m p litu d a čvrstoće jezgre rezanog ili valjanog vijka (orijentacioni podaci)
Statički opterećene krute vijke treba računati prema jednadžbi (53), a

statički opterećene elastične vijke prema jednadžbi (54). Dinamički opterećeni
kruti vijci računaju se prema jednadžbam a (53) i (55), a dinamički opterećeni
elastični vijci prema jednadžbam a (54) i (55).
Kod čeličnih konstrukcija ne uzima se u obzir sila prednaprezanja, a za
vlačna naprezanja jezgre uzima se pogonska sila sama i uspoređuje s dopuštenim
naprezanjem :
vlačno naprezanje jezgre ov = F /A } (57)
<7V u N /m m 2 vlačno naprezanje jezgre sam om p o g o n sk o m silom,
F u N p o g o n sk a u zdužna sila u vijku,
Aj u m m 2 presjek jezgre vijka (vidi tablicu 30).
Dopuštena vlačna naprezanja jezgre samom pogonskom silom, prema tab

lici 35.
Kod pretežno mirnog opterećenja dovoljno je i u strojarstvu prednapreg-
nute vijke računati prem a jednadžbi (57). Kao dopušteno vlačno naprezanje
jezgre uzima se općenito <rvdop» 0,65 aT. Pri dinamičkom naprezanju može
se za približni proračun s jednadžbom (57) uzeti <rvdopx;0,3 <rT.
Tablica 35. Dopuštena naprezanja (N /m m 2) za vijčane spojeve u građevnim čeličnim konstrukcijam a prema DIN 1050(JUSC.B0.500)
i u gradnji dizalica prema DIN 15018, (JUS M .D l.020 do 050) (prijedlog)
Dosjedni vijci DIN 7 968 (JU S M .B1.06I) Sirovi vijci DIN 7990 (JU S M.B1.068)
4.6') 5.22) 4.61) 5.22)
Područje
Naprezanje
gradnje opter ićenje opter ícen je opter ićenje opter *ćenje
H HZ H HZ H HZ H HZ
Visokogradnja 112 112 150 150 ' 112 112

vlak trv
Dizalice 100 110 140 154 100 100 140 154
Visokogradnja 140 160 210 240 112 126

odrez r.
Dizalice3) 112 128 168 192 70 80 70 80
Visokogradnja 280 320 420 480 240 270

bočgi tlak
Dizalice3) 280 320 420 480 160 180 160 180
') Za dijelove od St 33, odn. C. 0000 ili St 37 Č. 0360

2) Za dijelove od St 46, Č. 0480 ili St 52, C. 0561
') Samo za višcrezne spojeve: kod jednoreznog ^ 0,87 od vrijednosti.
2.1.9. Oblikovanje i proračun poprečno opterećenih vijaka
Za prijenos poprečnih sila, na primjer kod dviju polovina spojke, upotreb

ljavaju se uglavnom:
1. Dosjedni vijci D IN 609 i 610 (JUS M.B1.064 i 065), (si. 112a), u čeličnim
konstrukcijam a D IN 7968. Struk vijka m ora nalijegati prileglim dosjedom
u provrt, da zbog zračnosti ne budu prošireni udarima. Zbog njihovog
točnog nalijeganja prikladni su i za prijenos promjenljivih sila. Dosjedni
vijci fiksiraju spojene dijelova točno jedan prem a drugome.
2. Stezne ljuske (tuljci) D IN 7346 (lake) i D IN 1481 (teške), od pernog čelika

(čelika za opruge) (slika 112b). One su prorezane po duljini i dovoljno
je da provrti budu samo bušeni, budući da se elastično naslanjaju na
stijene provrta. Njihova elastičnost ublažuje udare.
3. Elastični tuljci izrađeni od čelika St 60, Č. 0645 (si. 112c), moraju, kao i
dosjedni vijci, sjesti u provrt prileglim dosjedom, ali mogu prenijeti veće
sile nego dosjedni vijci. Nisu obuhvaćeni standardom .
4. Prolazni vijci DIN 601, 912 i 931 (JUS M.B1.050, 120 i 051) (slika 112d),
koji se m oraju toliko snažno pritegnuti da se poprečna sila F prenese
trenjem naležnih površina dijelova u spoju. Oni su najjeftiniji, ali nisu
prikladni za udarne, a naročito za izmjenično promjenljive sile. Da se
osiguraju položaji dijelova u spoju, pogodno je dodati zatike.
Slika 112. P oprečno opterećeni vijčani spojevi

a) dosjedni vijci; b) stezne ljuske; c) elastični tuljci; d) pro lazn i vijci s m aticom
Dosjedni vijci, stezne ljuske i elastični tuljci napregnuti su kao zakovice na

odrez i naprezanje bokova provrta i stoga j e :
naprezanje na odrez -■F/A (58)
F
naprezanje bokova provrta (7,= (59)
d ■s
F u N p o p rečn a po g o n sk a sila n a je d n o m vijku,
xa u N /m m 2 naprezanje n a odrez,
A u mm2 m jerodavni presjek vijka ili drugih elem en ata opterećenih na odrez,
u, u N /m m 2 nap rezan je b o k o v a p ro v rta,
d u mm vanjski pro m jer nosećeg dijela vijka ili elem enta opterećenog n a odrez,
s u mm n ajm an ja nosiva duljin a na vijku ili elem entu o p terećenom na odrez.
Dopuštena naprezanja za visokogradnju i gradnju dizalica vidi u tablici 35.

U strojarstvu se može uzeti r adop~ 0 ,6 oT za m irno opterećenje ^ 0 ,4 <rT
za promjenljivo opterećenje, ako je trT granica tečenja materijala vijka, odnosno
elastičnog tuljka. Za naprezanje bokova provrta vrijedi otprilike <rldop%0,75 crM
za mirno opterećenje, ^ 0 , 6 oM za jednosm jerno i izmjenično promjenljivo
opterećenje. Pri tome je <xMnajm anja vlačna čvrstoća m aterijala vijka, elemenata
opterećenih na odrez ili dijela u spoju. Za stezne ljuske može se, nezavisno
od vrste opterećenja, uzeti xadop^:300 N /m m 2, trld0D pak prema materijalu
dijelova u spoju.
Svaki vijak stvara otpor trenja p 0 ■FP ako je FP sila prednaprezanja,
a p0 koeficijent trenja m irovanja na površinama nalijeganja dijelova u spoju.
Ako spoj treba sam da drži otporom trenja, onda pogonska sila F ne smije
2.2. P okretni vijci 103
porasti na veličinu otpora trenja (opasnost od klizanja!). Pretpostavimo da je za

metale p 0x 0 , 1 2 tada za taj primjer vrijedi:
sigurnost prianjanja SH—p0 ■F P/ F » 0,12 FP/F ^. 1,3 (60)
Fp u N sila p re d n ap re za n ja vijka [u d an o m slučaju jed n a d ž b a (47)],
F u N p o g o n sk a sila za pojedini vijak.
2.2. Pokretni vijci (vijčani pogoni)

2.2.1. Navoj, materijali
Vijke pom oću kojih se okretno gibanje pretvara u uzdužno nazivamo
vretena. Takvi su primjerice matice vretena na tokarilicam a, tlačna vretena na
prešama, ventilska vretena na zapornim organima i si. Jedan primjer pokazuje
slika 113.
Budući da oštri navoji imaju premale uspone, vijci za pokretanje najčešće

dobivaju trapezni navoj DIN 103 (JUS M.B0.060 do 064) (slika 114a, tablica 36
i si. 115). Plosnati navoji (si. 114b) rade doduše s manje trenja, ali se teže
izrađuju. Za plosnati navoj nema standarda i jedva se još upotrebljavaju.
Za primanje jednostranih tlačnih sila naročito su prikladni pilasti navoji
D IN 513 (JUS M.B0.070 do 074) si. 114c, tablica 36 i si. 115). Njihovi bokovi,
koji leže gotovo okom ito na smjer pritiska, bolje prim aju uzdužne sile nego
šiljati navoji.
a) i> c)
Slika 114. N avoj vijka za p o k re ta n je (P k o rak , ¡i kut profila, /i, d u b in a navoja, W, nosiva dubina
navoja, R polum jer zaobljenja, d prom jer navoja, il2 pro m jer jezgre. d 2 prom jer bokova)
a) trapezni navoj; h) plosnat navoj: t j pilast navoj
Brže uzdužno gibanje matice vretena možemo postići viševojnim vrete

nima (si. 116), kod kojih se oko jezgre ovija više navoja (n navoja) jedna uz drugi.
Uspon Ph = P n (61)
P u m m k o ra k n avoja = uspon jed n o v o jn o g navoja,
n broj navoja.
Tablica 36. Dimenzije (mm) trapeznog i pilastog navoja
ISO trapezni navoj D IN 103, (JU SM .B0.060 do 064) Pilasti navoj D IN 513 do 515, (JUS M.B0.070 do 074)
P *3 // , r2 P h3 Ri P *3 «, R P h3
1,5 0,9 0,75 0,15 14 8 7 1 2 1,74 1,5 0,25 12 10,41 9

1 *
* 1,49
2 1,25 1 0,25 16 9 8 1 3 2,60 2,25 0,37 14 12,15 10,5 1,74
3 1,75 1,5 0,25 18 10 9 1 4 3,47 3 0,50 16 13,88 12 1,99
4 2,25 2 0,25 20 11 10 1 5 4,34 3,75 0,62 18 15,62 13,5 2,24
5 2,75 2,5 0,25 22 12 11 1 6 5.21 4.5 0,75 20 17,33 15 2,48
6 3,5 3 0,5 24 13 12 1 7 6,07 5,25 0,87 22 19,09 16,5 ; 2,73
7 4 3,5 0,5 28 15 14 1 8 6,94 6 0,99 24 20.83 18 2,98
8 4,5 4 0,5 32 17 16 1 9 7,81 6,75 1,12 26 22,56 19,5 3,23
9 5 4,5 0,5 36 19 18 1 10 8,68 7,5 1,24 28 24,30 21 3,48
10 5,5 5 0.5 40 21 20 1
12 6,5 6 0,5 44 23 22 1 '
d2 = V—0,5 P, d3= d -2 A , d2—d--0,682 P đ3= d -- l h 3
mm
Slika 115. K o m binacija za

IS O -tra p ez n in av o j D IN 103
(JU S M .B0.060 do 064) (vri
jed it će v jerojatno i za pilast
prom jer navoja ti navoj)
Slika 116. Je d n o h o d n i ili

višehodni navoji
a) jed n o h o d a n trapezni n a
voj; b) p e te ro h o d an trapezni
navoj
2.2. P okretn i vijci 105
Dobre uvjete klizanja na bokovima stvaraju matice od bronce [Al-bronca

D IN 1714 (JUS C.D2.303 i 104), kositrena bronca D IN 1705 i 1716 (JUS C.D 2.102
i 305) te crveni lijev D IN 1705. Vidi tablicu 74 i 75 str. 202 i 203] ili sivi
lijev kod kaljenih čeličnih vretena.
2.2.2. Sile, trenje, iskoristivost, samokočnost
N a vreteno sa slike 117a tlači matica opterećena pogonskim pritiskom F.

Nju treba okretanjem vretena podignuti, tj. treba okretati ručno kolo. Matica
se dakle, sama ne okreće, ona podiže npr. teret koji na nju djeluje silom F.
Slika 117. P odizanje tere ta s vijkom za p o k re ta n je

a) shem a p o g o n a ; b) h o d vretena; c) sile m atice na razvijenu plo h u n avoja vretena;
d) trenje na p o tp o rn o m ležaju
Navoj matice tlači svojim bokovima na bokove navoja vretena. Uz pretpos

tavku jednoličnog nošenja svih bokova, zamišljamo da je ukupna sila razdije
ljena na pojedine bokove obuhvaćena jednom normalnom silom Fn, sa hvatištem
u jednoj točki na središnjici boka. Prema tome, ta sila stoji okom ito na bok
vretena. Zbog prikaza odnosa sila, i to djelovanja sile matice na vreteno,
iscrtan je na slici 117b jedan navoj i predočen u razvijenom stanju na slici
117c.
N orm alna sila Fn stvara otpor trenja Fn • p, gdje je p koeficijent trenja.

Sila Fnrastavlja se u norm alnu uzdužnu silu ¡F1 i radijalnu silu F r. Sila F j
daje sa Fn • p rezultantu R. Sile F x i R zatvaraju m eđusobno kut trenja q'.
Rezultanta R rastavlja se sada na obodnu silu F, i aksijalnu pogonsku
silu F. Da bi se s vretenom ta sila F mogla savladati, treba vreteno na bočnom
prom jeru d2 okretati obodnom silom F t, tj. sa
momentom torzije vretena T = F l r2 (62)
T u N cm m om ent torzije vretena,
fj u N o b o d n a sila n a srednjem pro m jeru vretena,
r2 u cm srednji p o lu m jer d j 2.
Iz slike 117c proizlaze slijedeći geometrijski odnosi:
tan a = — (63) ta n e ' = _ ^ (64)

a2 ■jr cos p
sa / t s 0,03 do 0,05 s čisto dorađenim i dobro podm azanim bokovima.
j?=15° kod trapeznog navoja i /? = 3° kod pilastog navoja.
Obodna sila pri dizanju F, = F • tan (a + q') (65)
Kod jednog okreta podigne se teret za uspon Ph i time se obavlja korisna
radnja F • Ph. N a vretenu je za ovo dizanje potrebna radnja F, • d2 - n. Odnos
ovih dviju radnji je
■i ■ ■
iskoristivost pri■dizanju
j-
rjh= F-------
' P h — = ---------------
ta n a (6 6 )
Ft - d2 - n ta n ( a + g')
Ako na vreteno ne djeluje okretni moment (ručno kolo slobodno), sila F
pokrenut će vreteno okretanjem natrag. Budući da je smjer okretanja promije
njen, promijenit će se i otpor trenja, u suprotan smjer. Sila F matice djeluje
stoga na vreteno sa:
obodnom silom spuštanja F t = F • tan (a —q') (67)
Korisni rad je sada F, • d2 • n, a potrebni rad F • Ph. Stoga je
• • - Ft - d2 - n tan (a —q')
iskoristivost pri spuštanju ns—------------= -------------- (6 o)
F • Ph tan a
Ako je onda je tan (a —q ') ^ 0 , tako da je i 0. To je samokočnost
i nijedna, bilo kako velika sila F, nije u stanju vreteno okretati natrag. Spuštanje
je onda, kao i pri odvijanju pričvrsnih vijaka, moguće samo okretnim momen
tom u suprotnu smjeru. Sam okočnost je često poželjna kao osiguranje protiv
povratnog hoda vretena.
Još treba uzeti u obzir da se vreteno podupire na aksijalni ležaj koji
drži ravnotežu pogonskoj sili F. Pri okretanju vretena m ora se svladavati i
trenje F ■pa, koje nastaje na površini naslanjanja ojačanja vretena na ležaj
(slika 117 d). Prem a tome, pogonu (ručno kolo) treba dodati daljnji moment
okretanja i to:
2.2. P okretni vijci 107
moment trenja ležaja TR= F ■/ta ■R sr (69)

Tk u N cm m om ent tren ja ležaja,
F u N opterećenje (pogonska uzd u žn a sila),
fia koeficijent kliznog tren ja n a površini n a slan jan ja ojačan ja vretena na
ležaj, « 0 ,0 5 za d o b ro podm azivanje m ašću, « 0 ,0 0 5 a k o je oslonac
u valjnom ležaju,
Rsr u cm srednji polum jer oslonca, o d n o sn o ležaja.
Za podizanje matice opterećene silom F treba na ručnom kolu upotrije

biti:
pogonski moment okretanja Tpt = T + T R= F- tan (a + p') r2 + F ■pa ■R st (70)
Time se znatno pogoršava stupanj korištenja takvog vijčanog pogona. Tri
dizanju se u jednom okretaju obavlja koristan rad F ■Ph, na ručnom kolu
potreban je za to pogonski rad Ft ■d2 ■n + F ■ Dsr ■n. Odnos ova dva rada
vodi nas do ukupne iskoristivosti za vijčani pogon:
ukupna iskoristivost n = -------------------------------- (71)

t a n f r + p') | pim-D „ -n 1 '
tan a Ph
Položaj vretena (vertikalno, horizontalno ili koso) praktički uopće nije
važan. Pod dizanjem razumije se u načelu uzdužno gibanje suprotno smjeru
sile, a pod spuštanjem uzdužno gibanje u smjeru sile.Umjesto ručnog kola
može, naravno, biti i koji drugi pogon, kao m otor ili prigon.
2.2.3. Čvrstoća
Presjek jezgre vretena opterećen je uzdužnom pogonskom silom na vlak

ili tlak, a m omentom okretanja na torziju:
Vlačno ili tlačno naprezanje o = F /A • (72)
Torziono naprezanje i % Tpr/0,2 d\ (73)
a u N /m m 2 vlačno o d n o sn o tlačno nap rezan je u vretenu,
t u N /m m 2 to rzio n o naprezanje u vretenu,
F u N p o g o n sk a u zdužna sila,
Tv, u N m m o k re tn i m om ent, koji o pterećuje vreteno p re m a jed n a d žb i (70). A ko je
p o tp o rn i ležaj n a pogonskoj stra n i (gore), ta d a prem a jed n a d žb i (62)
tre b a staviti 7j,r = T,
d} u mm p ro m je r jezgre v retena (tab lica 36) ,
O ba naprezanja sastavljaju se u:
ekvivalentno (reducirano) naprezanje <hed=V * 2 + 3T2 (74)
Prema iskustvu se u norm alnom slučaju za dopušteno ekvivalentno napre
zanje trapeznog navoja može uzimati: adon«: 0 , 2 <rM pri jednosm jernom pro
mjenljivom opterećenju, %0,13 crM pri izmjenično promjenljivom opterećenju,
s vlačnom čvrstoćom m aterijala vretena <rM(većinom <rM= 500 do 600 N /m m 2).
Zbog malog djelovanja zareza kod pilastog navoja (veće zaobljenje korijena
navoja) bit će odap % 0,25 a M pri jednosm jerno promjenljivom opterećenju i
»0,16 <tm pri izmjenično promjenljivom opterećenju.
N a tlak opterećena vretena m oraju se kontrolirati još i na sigurnost
protiv izvijanja. Slika 118 pokazuje u principu dva gotovo redovita slučaja
izvijanja. Sigurnost protiv izvijanju ovisi o stupnju vitkosti vretena, a za čelična
vretena vrijedi X ^ 9 0 :
n 2 ■E
Sigurnost protiv izvijanja po Euleru S„ = . ,-----> 2,6 do 6 (75)
X2• o
kod A<90:
- X- k
Sigurnost protiv izvijanja po Tetmajeru Sk= - ^ 1,7 do 4 (76)
E u N /m m 2 m o d u l elastičnosti m aterijala v reten a za čelik * 200000 N /m m 2,

X stu p a n j vitkosti vretena, = 8 lmas/d 3 za način izvijanja 1, = 4 lmax/d 3
za n ačin izvijanja 2,
<r u N /m m 2 tlačno naprezanje p rem a jed n a d ž b i (72),
tro u N /m m 2 idealna tla č n a čvrstoća k o d 2 = 0. Z a St 50, (Č. 0545) d o St 60 (Č. 0645)
je <r0 » 3 5 0 N /m m 2
k u N /m m 2 udio izvijanja » 0 ,6 N /m m 2 za St. 50 (Č. 0545) d o St 60 (Č. 0645).
Slika 118. U o b ič ajen a izvijanja k o d vijča-

nih vretena
Male vrijednosti za sigurnost izvi

janja uzimaju se u povremenom pogonu,
velike u trajnom pogonu. Osim toga
treba obaviti izbor tražene točnosti
rada (deformacija za vrijeme pogona).
K od X < 50 otpada kontrola na Sk.
Budući da bokovi navoja vretena i
matice kližu jedan po drugome, oni
se troše. D a bi se trošenje držalo u podnošljivim granicama, dopušteni je
bočni tlak navoja po iskustvu pdop 2 do 7 N /m m 2 za lijevano željezne
matice, dok je za brončane matice pdop 5 do 15 N /m m 2 (manje vrijednosti
u trajnom pogonu, velike vrijednosti u povremenom pogonu ili kod visoko
vrijednog m aterijala matice otpornog na trošenje i kod kaljenih vretena).
F P
Bočni tlak (77)
m • d 2 - n- / /,
p u N /m m 2 tla k b o k o v a n avoja,
F u N p o g o n sk a uzd u žn a sila,
P u mm k o ra k navoja,
m u mm nosiva visina m atice,
d2 u mm srednji p ro m je r navoja,
H j u mm nosiva d u b in a n avoja (vidi si. 114).
2.3. Spojevi glavine 109
2.3. Spojevi glavine

2.3.1. Spojevi uzdužnim klinom
Uzdužni klinovi smješteni su pod prednaprezanjem u utor vratila i
glavine i to je spoj ostvaren silom i oblikom. Klinovim a se spajaju i torziono
povezuju s vratilom remenice, zupčanici, zamašnjaci, koljenčasta vratila, poluge,
glavne spojke i si. Uzdužni su klinovi prikladni za manje i srednje brzine
vrtnje (pri većoj brzini vrtnje dolazi do osjetljive neuravnoteženosti). Zbog
toga što su neosjetljivi na onečišćenja, upotrebljavaju se uglavnom za poljo
privredne i građevne strojeve i transportne uređaje.
Standardni uzdužni klinovi imaju nagib 1:100, tj. na dužini od 100 mm
njihova se visina h smanjuje za 1 mm (slike 119 a i c). N a slici 119 b prikazan
je spoj s uložnim klinom, a na slici 119d spoj s utjernim klinom. Navlačenjem
glavine ili zabijanjem klina se trbušnom stranom klina pritiskuje dno utora u
vratilu, a hrptom dno utora u glavini (slika 119e). Ovaj radijalni tlak p,
omogućuje prijenos torzionog m om enta pom oću veze silom. Radijalni tlak
ne m ora kod utornih klinova biti dovoljan za ukupni prijenos sile. Naime,
ako torzioni moment prijeđe m om ent prianjanja, onda se i bokovi uzdužnog
klina uključe u prijenos torzionog momenta. Torzioni se moment onda prenosi
i bokovima u vratilu i glavini površinskim tlakom p.
Slika 119. Spoj uzdužnim klinom

a) uložni klin; b) spoj s uložnim klin o m ; c) u tjerni k lin ; d) spoj s utjernim klinom ;
e) rad ijaln i tlak k lina p r i bočni tla k p
Zabijanjem klina rasteže se glavina, a stlači se vratilo. Zbog toga nisu

više centrični jedno prem a drugome (si. 120a). N a mjestu uklinjenja se vratilo i
glavina dodiruju posredno preko klina, a na suprotnoj strani dodiruju se
neposredno. U tom slučaju to je dodir u dvije točke. Stavimo li dva klina
koji su odm aknuti za 1 2 0 °, dobivam o dodir u tri točke (si. 1 2 0 b), što je
povoljno za promjenljivo i udarno opterećenje. D a bi se postigla mala ekcentrič-
nost između vratila i glavine, prikladan je prilegli dosjed.
Slika 120. E kscentrično sjedanje glavine i v ratila n a k o n uklinjenja: a) d o d ir u dvije točke;

b) do d ir u tri točke
Da bi se smanjilo djelovanje zareza, treba u vratilu i glavini zaobliti

bridove korijena utora. Zbog toga su i sa klina skinuti bridovi. Materijal za
klinove je St 50-1K, Č. 0545.5, a kod visine klina preko h = 25 mm je St 60-2K
Č. 0645,5.
Na slici 121 prikazani su spojevi sa standardnim uzdužnim klinovima:
Slika 121. U zdužni klinovi

a) uložni klin A D IN 6886 (JU S M .C 2 .0 2 0 i 021); b) u tjerni klin B D IN 6886
(JU S M .C2.021); c) klin s nosom D IN 6887 (JU S M .C2.030, 031); d) o b a o udubljen
klin D IN 6881 (JU S M .C2.022); e) o b a o udub ljen klin s nosom D IN 6889 (JU S
M .C2.032); f ) p lo sn a t klin D IN 6883 (JU S M .C2.021); g) p lo sn a t klin s nosom
D IN 6884 (JU S M .C2.031); h) segm entno pero D IN 6888 (JU S M.C2.050)
1. Uložni klin D IN 6 8 8 6 (JUS M.C2.021) koji ima okrugle čeone plohe,

budući d a je utor u vratilu izrađen glodanjem prstastim glodalom (slika 1 2 1 a).
Naziva se klin A. Dimenzije vidi u tablici 37.
2. Utjerni klin D IN 6 8 8 6 (JUS M.C2.021), s ravnim čelima (slika 121 b). Zove se
klin B. Dimenzije vidi u tablici 37.
3. Klin s nosom D IN 6887 (JUS M.C2.031) ima nos za zabijanje, koji ujedno
služi i za njegovo izvlačenje (si. 1 2 1 c)
4. Obli udubljeni klin D IN 6881 (JUS M.C2.022). Njegov je trbuh prilagođen
obliku vratila, tako da vratilo nema utora. Glavina se može nakliniti na bilo
kojem mjestu vratila (si. 121 d). Obli klinovi prenose torzioni moment
samo pritiskom sile.
5. Obli udubljeni klin s nosom D IN 6889 (JUS M.C2.032) (si. 121c). Za njega
vrijedi sve što je rečeno pod 3 i 4.
6 . Plosnati klin D IN 6883 (JUS M.C2.021) za koji vratilo treba da bude
zaravnano (slika 1 2 1 f). I plosnati klinovi prenose pretežno pom oću veze
silom, ali oni prenose veći moment torzije nego obli udubljeni klinovi.
7. Plosnati klin s nosom D IN 6884 (JUS M.C2.031) (si. 121 g). Za njega vrijedi
sve što je rečeno pod 3 i 6 .
8 . Segmentniklin dan u stan-
dardu D IN 6 8 8 8 (JUS
M. C2.050) sam se pode-
šava prem a nagibu utora ''\ m
glavine (si. 1 2 1 h).
Iznimno mjesto zauzimaju tangen

cijalni klinovi D IN 271 i 268 (JUS
Slika 122. Spoj s
M.C2.040 i 041) (si. 122). Dva za 120°
tangencijalnim
(iznimno za 180°) zaokrenuta para kli klinom
nova (nagib 1:60 do 1 : 1 0 0 ) ostvaruju
vezu zabijanjem s čela. O bodnu silu preuzima uvijek samo po jedan par tangen
cijalnih klinova bez obzira na vezu silom između vratila i glavine, tako da
svaki par klinova nosi samo u jednom smjeru i smanjuje opterećenje drugog para.
Tablica 37. Dimenzije (mm) za utjerni klin, uložni klin i klin s nosom prema D IN 6886 i 6887, (JUS M.C2.020, 021 i 031) (vidi si. 121)
i <i
više bxh U h više bxh 'i h
do do
od od
85 95 25 x 14 9,0+ 0,2 4,4+ 0,2

95 110 28 x 16 10,0 + 0,2 5,4+ 0,2
10 12 4x 4 2,5 + 0,1 1,2 + 0,1 110 130 3 2 x 18 11,0 + 0,3 6 ,4 + 0,2
12 17 5x 5 3,0 + 0,1 1,7 + 0,1 130 150 36x20 12,0 + 0,3 7,1+ 0,3
17 22 6x 6 3,5 + 0,1 2,2+ 0,2 150 170 40x22 13,0+0,3 8,1+ 0,3
22 30 8x 7 4 ,0 + 0,2 2 ,4 + 0,2 170 200 45x25 15,0 + 0,3 9,1+ 0,3
30 38 10x 8 5 ,0 + 0,2 2,4+ 0,2 200 230 50x28 17,0+0,3 10,1+0,3
38 44 12 x 8 5 ,0 + 0,2 2 ,4 + 0,2 230 260 56x32 20,0 + 0,3 11,1+0,3
44 50 14 x 9 5,5+ 0,2 2 ,9 + 0,2 260 290 63x32 . 20,0+0,3 11,1+0,3
50 58 16x 10 6,0 + 0,2 3,4+ 0,2 290 330 70x36 22,0+0,3 13,1+0,3
58 65 18x11 7,0+ 0,2 3,4+ 0,2 330 380 80x40 25,0+0,3 14,1+0,3
65 75 20 x 1 2 7,5+ 0,2 3,9+ 0,2 380 440 90x45 28,0+0,3 16,1+0,3
75 85 22 x 14 9,0+ 0,2 4 ,4 + 0,2 440 500 100x50 31,0+0,3 18,1+0,3
Zbog čvrstoće klinovi se stavljaju na najdeblja smjesta glavine, ako je

potrebno ispod paoka, a u dijeljenim glavinama pored naležnih površina.
Budući da zbog povremenih neodređeno visokih opterećenja i izradnih odstu
panja nije moguće provesti točan proračun čvrstoće, računa se s bočnim
tlakom p, zanemaruje se prednaprezanje i uspoređuje s dopuštenim iskustve-
•nim vrijednostima. Stoga vrijedi z a :
F
utjerne i uložne klinove p ~ --------------; (78)
0,5 • h ■/, • i
F
pločaste klinove px—— (79)
' t2
h ' ' l/
F
T
tangencijalne klinove p x —j (80)
t -K
F
oble udubljene i plosnate klinove p x ----- - 2 - — (81)
0 ,1 o • • i
p u N /m m 2 bočni tla k klin a, odn. u to ra g lavine; k o d o b lih ud u b ljen ih i p lo sn a tih
k linova ra d ijaln i tla k p T(vidi si. 119),
Ft u N o b o d n a sila n a v ratilu = T/r, gdje je T o k re tn i m o m en t koji se
prenosi, a r = d/2 p olum jer v ratila,
h u mm visina klina,
/, u m m nosiva duljina,
i broj klinova n a obo d u ,
t2 u mm d u b in a u to ra glavine,
l u mm duljin a segm entnih klinova,
t u mm d u b in a u to ra za tangencijaln e klinove,
b u mm širina oblog ili p lo sn a to g klina.
Iskustveni podaci za dopuštene bočne tlakove prem a tablici 38.

Tablica 38. Iskustveni podaci o dopuštenim površinskim tlakovima (N /m m 2) za spojeve s klinom i spojeve s perom
pri lakin udarima pri jakin udarima

jedno strano izmje nično jedno strano izmje nično
Dijelovi spoja glavi la od glaviita od
Č SL Č SL Č SL c SL
utom i klin, pero 100 60 70 45 80 40 35 20
tangencijalan klin - - 140 80 - - 90 60
zaobljen klin 65 40 33 20 50 25 33 20
plosnat klin 85 50 43 25 70 35 43 25
2^3.2. Spojevi perima (klinovi bez nagiba)

Ako se ne može dopustiti ekscentričnost koja nastaje kod spoja s uzdužnim
klinovima između glavine i vratila, kao npr. u zupčanim prijenosnicima, onda
upotrebljavam o pera bez klinastog nagiba s paralelnim trbušnim i hrptenim
plohama. Bokovi pera m oraju u utoru čvrsto prilijegati da ne bi prigodom
vrtnje bili deformirani. Između pera i donje plohe utora glavine ostaje obično
zračnost (si. 123 a i b). Pera prenose samo pom oću veze oblikom.
Pera na kojim a se za vrijeme pogona m oraju glavine pomicati, kao na

pr. pomični zupčanici, dobivaju lagan bočni dosjed i učvršćuju se u vratilu
cilindričnim vijcima D IN 84 (JUS M .B I. 100do 105) (si. 123c).
Slika 123. Spojevi s p e ro m : a) rem enica s v ra tilo m ; b) vodeća rem en ica; c) aksijalno pom ičan
zupčanik s vratilom
o b lik A oblik B o b lik C o b lik D
J J ~B T
oblik E o b lik F oblik C o b lik H
oblik J
Slika 124. O blici pera prem a D IN 6885 (JU S M .C2.060 do 062)

oblik A s ok ru g lim čelom bez vijka; oblik B s ravnim čelom bez vijka; oblik C
s o kruglim čelom za pritezni vijak; oblik D s rav n im čelom za pritezni vijak;
oblik E s o kruglim čelom za d v a p rite zn a vijka i je d a n ili dva vijka za vađenje
p e ra o d 1 2 x 8 dalje; oblik F s ravnim čelom za dva učvrsna vijka i je d a n ili dva
vijka za vađenje p e ra; oblik G s ravnim čelom , k o sin o m i priteznim vijkom ;
oblik H s ravnim čelom , k o sin o m i d v a p rite zn a vijka; oblik J s ravnim čelom ,
kosinom i steznim tuljcom
8 Elementi strojeva
Standardna pera, po D IN 6885 (JUS M.C2.060 do 062) u obliku A do J

prikazana su i sređena na slici 124. Oblici E i F imaju provrte s navojem za
vijke za istiskivanje, oblici G i J imaju s trbušne strane kosine za alate za
vađenje pera. Oblik J osiguran je od pomicanja naponskim zatikom. Dimenzije
pera vidi u tablici 39. Proračun se vrši kao kod utornih klinova na bočni
tlak prema jednadžbi (78), a dopušteni bočni tlakovi prem a tablici 38. U
pogonu s prekidima mogu se uzeti 1,5 puta veće vrijednosti. Kod većeg
broja pera po obodu uputno je vrijednosti množiti sa 0 , 8 zato što jednako
opterećenje svih pera nije vjerojatno.
Tablica 39. Dimenzije (mm) pera prema DIN 6885 (JUS M.C2.060 do 062)
Za vratilo Visok oblik Visok oblik za Vijak za

promjera alatne strojeve istiskivanje
bxb i - ----------- -— ------------ ...... ............... i učvršćenje
više do Sit s h h DIN 84
od zračnošću prijeklopom
2x2 6 8 1,2 + 0,1 1,0+0,1 0 ,5 + 0,1

3x3 8 10 1,84 0,1 1,4+ 0,1 0 .9 + 0.1
4+4 !0 12 2 ,5 + 0 ,l 1,8+ 0,1 1,2 + 0,1 3 +0.1 1,1+0,1
5x5 12 17 3,0 + 0,1 2,3 + 0,1 1,7+ 0,1 3.8 + 0.1 1,3 + 0,1
6x6 17 22 3,5 + 0,! 2,8+ 0.1 2,2+0.1 4,4 + 0,1 1,7 + 0.1
8x7 22 30 4,0+ 0,2 3.3+ 0.2 2,4+ 0,2 5,4+ 0,2 1.7+ 0,2 M 3x 8
10x8 30 38 5.0+ 0.2 3,3 + 0.2 2 .4 + 0,2 6 + 0,2 2,1+ 0,2 M 3 x 10
12x8 38 44 5.0 +0,2 3,3+ 0,2 2,4+ 0,2 6 + 0 ,2 2,1+ 0,2 M 4 x 10
14x9 44 50 5,5+ 0,2 3,8+ 0,2 2,9+ 0,2 6 ,5 + 0 ,2 2 ,6 + 0,2 M 5x10
1 6x10 50 58 6 ,0 + 0,2 4,3+ 0,2 3,4+0,2 7,5+ 0,2 2 ,6 + 0,2 M 5 x 10
18x11 58 65 7 ,0 + 0.2 4,4+ 0,2 3,4+ 0.2 8 + 0 ,2 3,1+ 0,2 M 6 x 12
20 x 12 65 75 7,5 + 0,2 4,9+ 0,2 3.9+ 0,2 8 + 0,2 4,1+ 0,2 M 6+12
22 x 14 75 85 9,0+ 0,2 5,4+ 0,2 4 ,4 + 0,2 10 + 0 ,2 4,1+ 0,2 M 6 x 15
25 x 14 85 95 9,0+ 0,2 5,4+ 0,2 4.4+ 0.2 10 + 0,2 4.1+ 0,2 M 8 x 15
28 x 16 95 110 10,0+0,2 6,4+ 0,2 5,4+0,2 11 + 0,2 5 ,1+ 0,2 M I0 x 18
3 2 x 18 110 130 11,0+0,2 7,4+0,2 6 ,4 + 0,2 13 + 0 ,2 5 ,2+ 0,2 M 10x20
36x20 130 150 12,0 + 0,3 8.4+ 0,3 7.1+0,3 13,7+0,3 6 ,5+ 0,3 M 12x22
40x22 150 170 13,0 + 0,3 9,4+ 0,3 8,1+ 0,3 14 + 0,3 8,2+ 0,3 M 12x25
45x25 170 200 15,0 + 0,3 10,4 + 0,3 9,1+ 0.3 M 12x28
5 0 x 28 200 230 17,0 + 0,3 11,4+0,3 10,1+0,3 M 12x30
56x32 230 260 20,0+0,3 12,4 + 0,3 11,1+0,3 M 12x35
63x32 260 290 20,0 + 0,3 12,4+0,3 11,1+0,3 M 12x35
70x36 290 330 22,0+0,3 14,4+0,3 13,1+0,3 M 16x40
80x40 330 380 25,0+0,3 15,4+0,3 14,1+0.3 M 16x45
90x45 380 440 28,0+0,3 17,4 + 0,3 16,1+0,3 M 20x50
100x50 440 500 31,0 + 0,3 19.5 + 0,3 18,1+0,3 M 20 x 55
. .. .
Nizak oblik
5x3 12 17 1,9 + 0,1 1,2 + 0,1 0 ,8 + 0,1

6x4 17 22 2,5+ 0,1 !,6 + 0,1 1,1+0.1
8x5 22 30 3,1+ 0,2 2 +0,1 1.4+0, t M 3x8
10x6 30 38 3,7+ 0,2 2,4 + 0,1 1,8 + 0,1 M 3x10
12x6 38 44 3,9+ 0,2 2,2+ 0,1 1.6+0.1 M 4 x 10
14x6 44 50 4 + 0 ,2 2,1+0,1 1.4+0.1 M 5x10
16x7 50 58 4 ,7 + 0,2 2 ,4 + 0,1 1,7+0,1 M 5 x 10
18x7 58 65 4,8 + 0,2 2,3+ 0,1 l,6 + 0,1 M 6x12
20x8 65 75 5 ,4 + 0,2 2 ,7 + 0,1 2 +0,1 M 6 x 12
22x9 75 85 6 + 0,2 3,1+0,2 2,4+0,1 M 6x15
25x9 85 95 6,2+ 0,2 2,9 + 0,2 2 ,2 + 0,1 t M 8x15
2 8 + 10 95 110 6,9+ 0,2 3,2 + 0,2 2,4+0,1 M 10 x 18
32 x U 110 130 7,6+ 0,2 3,5+ 0,2 2 ,7 + 0,1 M 10x20
36 x 12 130 150 8,3+ 0,2 3,8+ 0,2 3 +0,1 M 12x22
1
pri čvrstom iosjedu: utor u vratilu b P9, u glavini 6 P9
pri lakom dosjedu: utor u vratilu b J9, u glavini b N9.
2.3. Spojevi glavine 1 15
U gradnji alatnih strojeva i m otornih vozila prevladava jeftino segmentno

pero D IN 6 8 8 8 JUS M.C2.050) (si. 125, tablica 40). Proračun pomoću jednadžbe
(79) i tablice 39.
Slika 125. Spojevi segm entnim perom p rem a D IN 6888

(JU S M .C2.050)
Tablica 40. Dimenzije (mm) segmentnog pera DIN 6888. (JUS M.C2.050) (si. 125)
Sprega
11
bxh za promjer vratila </, i/2 + 0,5 Red Red
više od, do više od do
A B
A
B
1 x 1,4 3 4 6 8 4 3,82 1 +0.1 1 +0,1 0 ,6 + 0 ,l 0,6+0,1

1,5 x 2,6 4 6 8 10 7 6,76 2 +0,1 2 +0,1 0,8 + 0,1 0,8 + 0,1
2 x 2,6 6 8 10 12 7 6,76 1,8 + 0,! 1,8 + 0,1 1 +0,1 1 +0,1

2 x 3,7 6 8 10 12 10 9.66 2 ,9 + 0,1 2.9+ O J 1 +0,1 1 +0,1
3 x 3,7 8 10 12 17 10 9,66 2.5 + 0,1 2,8 + 0,1 1 ,4 + 0 ,1 1,1+0,1

3 x 5 8 10 12 17 13 12,65 3,8 + 0,1 4,1+0,1 1,4 + 0,1 1,1+0,1
3 x 6,5 _ 12 17 16
— 15,72 5,3 + 0,1 5,6 + 0,1 1,4+0,1 1,1+0,1
4 x 5 10 12 17 22 13 12,65 3 ,5 + 0,1 4,1 +0,1 1,7 + 0,1 1.1+0,1

4 x 6,5 10 12 17 22 16 15,72 5 +0,1 5,6+ 0,1 1,7 + 0,1 1,1+0,1
4 x 7,5 - 17 22 19 18,57 6 +0,1 6 ,6 + 0,1 1,7 + 0,1 1,1+0,1
5 x 6,5 12 17 22 30 16 15,72 4 ,5 + 0,1 5,4 + 0,1 2,2+ 0,1 1,3+0,1

5 x 7,5 12 17 22 30 19 18,57 5,5 + 0,1 6,4+0,1 2,2+ 0,1 1,3+0,1
5 x 9 - - 22 30 22 21,63 7 + 0,2 7,9+ 0,2 2,2+ 0,1 1,3+0,1
6 x 7,5 17 22 30 38 19 18,57 5,1+0,1 6 + 0 ,3 2,6 + 0,1 1,7 + 0,1

6 x 9 17 22 30 38 22 21,63 6 ,6 + 0,1 7,5+ 0,1 2,6+0,1 l ,7 + 0,1
6x11 30 38 28 27,35 8 ,6 + 0,2 9 ,5 + 0 ,2 2,6 + 0,1 1,7 + 0,1
8 x 9 22 30 38 _ 22 21,63 6 ,2 + 0,2 7 ,5 + 0,2 3 +0,1 1,7 + 0,1

8 x Ii 22 30 38 - 28 27,35 8,2 + 0,2 9 ,5 + 0,2 3 +0,1 1,7 + 0,1
8 x 13 - 38 - 32 31,43 10,2 + 0,2 11,5 + 0,2 3 +0,1 1,7 + 0,1
10 x 11 30 38 38 _ 28 27,35 7,8 + 0,2 9 .1 + 0 ,2 3.4+ 0,2 2,1+0,1

10 x 13 30 38 38 — 32 31,43 9 ,8 + 0,2 11,1+0,2 3,4+0,2 2,1+0,1
10 x 16 - 38 - 45 43,08 12,8+0,2 14.1+0,2 3,4+0,2 2,1+0,1
Sprega I vrijedi kada segmentno pero kao dosjedni klin prenosi moment okretanja.
Sprega II vrijedi kada segmentno pero služi jedino za učvršćenje položaja.
Redu A (visok utor glavine) treba dati prednost. Slaže s< sa DIN 6885, (JUS M.C2.060) visok oblik.
Redu B (nizak utor glavine) slaže se sa DIN 6885, (JUS M.C2.062) visok oblik za alatne strojeve.
8*
2.3.3. Spojevi s klinastim vratilim a

Klinasta vratila imaju po opsegu parni broj visokih „klinova“, koje
treba shvatiti kao pera (slika 126). Laka izvedba klinastih vratila obuhvaćena
je standardom D IN 5462 (JUS M.C1.420), srednja izvedba D IN 5463, (JUS
M.C1.421), a teška izvedba D IN 5464. Klinasta vratila za alatne strojeve
DIN 5471 (JUS M.C 1.440) za 4 klina i D IN 5472 (JUS M.C1.441) za 6
klinova. Ime klinasto vratilo ostalo je iz nekadašnje oznake „klinovi bez
nagiba” za pera. Za razliku od pera, simetrični presjek klinastog vratila
onemogućava jednostrano pritezanje glavine. Klinasta vratila su izmjenljiva
i vrlo točno centriraju glavine na vratila. Razne visokoučinske tehnologije
izrade održavaju troškove proizvodnje na srazmjerno niskoj razini. Slika 127
pokazuje kao primjer vratilo prijenosnika tegljača na kojem su smješteni
pomični zupčanici.
Slika 126. Profil klinastog vratila i klinaste glavina
Centriranje glavine na vratilu izvodi se najčešće na slijedeći način:

1. Unutrašnje centriranje (slika 128 a) je najtočnije. Dolazi isključivo u obzir
za alatne strojeve.
2. Bočno centriranje (slika 128b), sa zračnošću između prom jera provrta i vratila.
Ovaj način centriranja teže se izvodi nego unutrašnje centriranje. Zbog točnog
nalijeganja bokova naročito je prikladan za udarna i izmjenična opterećenja.
Iz tablice 41 vidljive su dimenzije, a iz

tablice 42 dosjedi za spojeve s klinastim vra
tilima.
Slika 128. C en triran je k linastih profila

a) u n u ta rn je c en trira n je; b) centriranje b o kova
Tablica 41. Dimenzije (mm) profila klinastih vratila i glavina (si. 126)
Lagan red D IN 5462, Srednji red D IN 5463,

Težak red D IN 5464
odn. JUS M .CI.420 odn. JU S M.C1.421
O znaka1) Centriranje O znaka1) Centriranje O znaka1) Centriranje
6 x 23 x 26 U nutarnje 6 x U x 14 3 10x 1 6 x 2 0
6 x 26 x 30 centriranje 6 x 13x 16 3,5 Unutarnje 10x 18x23 U nutarnje ili
6 x 28 x 32 6 x 16x20 4 centriranje 10x21 x 26 bočno
6 x 18x22 5 10x23x29 centriranje
8 x 32x36 6 x 2 1 x 25 5 10x26x32
8x 36x40 6 x 23 x 28 6 10x28x35
8 x 42x46 6 x 26 x 32 6 10x32x40
8 x 46x50 6 x 28 x 34 7 10x36x45
8 x 52x58 10x42x52
8x 56x62 Unutarnje 8x 32x38 10x46x56
8 x 62x68 ili bočno 8 x 36 x 4 2 U nutarnje ili
10 x 72x78 centriranje 8x 42x48 bočno 16 x 52 x 60
10x 8 2 x 8 8 8 x 46x54 centriranje 16 x 56 x 65
10x 9 2 x 9 8 8x 52x60 16 x 62 x 72 Bočno
10 x 102 x 108 8 x 56x65 16 x 72 x 82 centriranje
x
10x 112 120 8 x 62x72 20 x 82 x 92
10 x 7 2 x 8 2 20 x 9 2 x 1 0 2
10x 82 x 9 2 20 x 102 x 115
10x 92 x 102 20x112x125
x
10 x 102 112
10 x 112x125
Za alatne strojeve, unutarnje centriranje
4 klina D IN 5471, JU SM .C1.440 6 klinova DIN 5472, JU S M.C1.441

oznaka1) oznaka2)
11 x 1 5 x 3 36 x 42 x 12 21 x 2 5 x 5 4 6 x 5 2 x 12 82 x 9 5 x 16
13x 1 7 x 4 42 x 48 x 12 23 x 28 x 6 52x60x14 88x100x16
16x20x6 46 x 52 x 14 26x32x6 58x65x14 92x105x20
18 x 22 x 6 52 x 6 0 x 1 4 28x34x7 62 x 70 x 16 98 x 110 x 20
21 x 25 x 8 58x65x16 32x38x8 68 x 78 x 16 105 x 120x20
24x28x8 62x70x16 36x42x8 72 x 82 x 16 115 x 130x20
2 8 x 3 2 x 10 68 x 78 x 16 42 x 4 8 x 10 78 x 90 x 16 130 x 145x24
32 x 38 x 10
') Oznaka = broj klinova x unutarnji prom jer dx x vanjski promjer d2.
2) Oznaka = unutarnji promjer dx x vanjski promjer d2 x širina klina b.
„K linovi” vratila su, kao i pera, opterećeni na bočni tlak. Zbog neizbježi-
vih izradnih odstupanja nose samo 75 do 90% klinova. Uzevši to u obzir,
računaju se kao utorni klinovi i pera, pa vrijedi:
F
Bočni tlak P ~ k -— 2— (82)
«•/,■/
p u N /m m 2 bočni tla k klinova, o d n o sn o u to ra glavine,
k fa k to r nošenja « 1 ,3 5 k o d u n u tarn jeg c en trira n ja, « 1 ,1 5 k o d bočnog
cen triran ja,
F, u N o b o d n a sila n a vratilu = T /rv gdje je T o k re tn i m om ent, koji se prenosi,
a rl = d J 2 po lu m jer vratila,
h u mm nosiva visina klina = 0 ,5 (d2 — d,),
lt u mm nosiva d u žin a spoja,
i broj k linova po obodu.
Tablica 42. Dosjedi za klinasta vratila i klinaste glavine prema DIN 5465, (JUS M .CI.410 i 415)
b d, dz
Dosjedi za vratilo i glavinu Glavina Glavina Glavina Glavina
nekaljena kaljena kaljena kaljena
i nekaljena i nekaljena
glavina za unutarnje i bočno centriranje D9 F 10 H7 H 11
1 f9 d9 i e8
. . . 1 h8 e 8 f 7
vratilo pomično u glavini j ■^
f7 g6
| k 7*)
unutarnje a II
1
centriranje4) p6 h6 i j6
s6 1 j6 1 k6
vratilo čvrsto u glavini s ‘ S) ; J 6’ >
u6‘) i k 66) 6
u6 [ m6 n6
vratilo3) i
h8 | e8 !
j7 f7 | -
vratilo pomično u glavini k 7 | g6 |
n6 j — i
bočno a II
centriranje ! u6 ! 6
k !
vratilo čvrsto u glavini ! — j m6 i —
i - ! n6 i
3) Deblje tiskanim vrijednostima treba dati prednost. Za veće ili za manje zahtjeve na točnost biraju se ostale vrijednosti.
4) Pri unutarnjem centriranju pokazalo se korisnim odabirati širinu klina b u ovisnosti o toleranciji unutarnjeg promjera dx klinastog
vratila. U tablici su pod „unutarnje centriranje" u susjednim stupcima navedene tolerancije za širinu klina b koje pripadaju
tolerancijama unutarnjeg promjera dx . Primjerice, pri toleranciji f 7 za unutarnji prom jer klinastog vratila dx treba za širinu klina b
nekaljene glavine birati toleranciju h 8.
5) Za područje od 1 do 6 mm.
*) Za područje od 6 do 18 mm.
Dopušteni bočni pritisci prema tablici 38, za pera. Proračun presjeka vratila
na savijanje i torziju vidi u 4.3.2. i 4.3.3.
2.3.4. Spojevi sa zupčastim vratilima

Umjesto klinova mogu biti i zubi. Uobičajene profile zuba prikazuje
slika 129, i to slika 129a trokutasti zupčasti profil D IN 5481 (JUS M .C 1.511), s
trokutastim zubima (tablica 43), a slika 129 b evolventni zupčasti profil DIN 5480
(JUS M.C1.511) (tablica 44). Velik broj zubi može prenijeti i velike udarne sile.
Povoljna je i mogućnost premještanja glavina od zuba do zuba, npr. za
podešavanje poluga. Ozubljenja se mogu ekonomično proizvoditi odvalnim
glodanjem. Uobičajeno je centriranje na bokovima. K od evolventnih prćfila
zuba moguće je i unutarnje i vanjsko centriranje. Kao primjer upotrebe slika 130
pokazuje pneum atsku lamelnu tarnu spojku kod koje unutarnje lamele a
zahvataju u zupčasto vratilo, a vanjske lamele b u zupčastu glavinu s evol-
ventnim profilom.
Tablica 43. Dimeznije (mm) trokutastog zupčastog profila
Trokutasti zupčasti profil DIN 5481 (JU S M.C1.511)
O znaka1) rf, 4 rfs - O znaka1) </, * ¿5 - F
7x8 6,9 8,1 7.5 28 60x65 60 65 61,5 41

8 x 10 8,1 10,1 9 28 65x70 65 70 67,5 45
10x 12 10,1 12 11 30 70x75 70 75 72 48
I 2 x 14 12 ; i4,2 13 31 75x80 75 80 76,5 51
15x 17 14,9 17,2 16 32 80 x 8 5 80 85 82,5 55
17x20 17,3 20 18,5 33 85x90 85 90 87 58
21 x 24 20.8 23,9 22 34 90 x 9 5 90 95 91,5 61
26x30 26,5 30 28 35 60 9 5 x 100 95 100 97,5 65 55*
30x34 30,5 34 32 36 100 x 105 100 105 102 68
30x40 36 39,9 38 37 105 x 110 105 110 106,5 71
40x44 40 44 42 38 110x115 110 115 112,5 75
45x50 45 50 47,5 39 115 x 120 115 120 117 78
5 0 x55 50 , 54,9 - 52,5 40 120x 125 120 125 121,5 81
55x60 55 ; 60 57,5 42
*) Primjer označavanja: Trokutasto ozubljenje 12x14 DIN 5481 (JUS M .C l.511)
Slika 129. Profili ozub ljen ja;

a) tro k u ta s t p r o f il; b) evolventni profil
Slika 130. L am eln a spojka s pneum atskim u kapčanjem

(Strom ag G m bH , U n n a /W e stf.)
Proračun se vrši kao kod klinastog spoja prema:

F
tlaku na bokove p ^ tk !— (83)
h • /, • z
? u N /m m 2 tlak n a b o kove zubi,
k fa k to r nosivosti * 2 kod tro k u ta sto g ozubljenja, % 1,35 kod evolventnog
ozubljenja,
Ft u N o b o d n a sila na vratilu = 7 7 r 5 odn. = Tjrn , gdje je T prenosivi ok retn i
m om ent, a r 5 = f/5/2 odn. r0 =dn/2.
Ii u mm nosiva visina zuba = 0 .5 (t/a —i / i ) kod tro k u ta sto g profila, = 0 ,5 (r/3 —d 2)
kod evolventnog profila zuba,
1, u mm nosiva duljin a spoja,
z broj zubi.
Tablica 44. Dimenzije (mm) evolventnih zubaca zupčastog profila (navedene su samo one koje prvenstveno valja upotrijebiti)
Spojevi zupčastih vratila s evolventnim bokovima zuba DIN 5480, (JU S M.C1.511)
ni = 0,8 mm wss 1,25 mm m —2 mm w = 3 mm m = 5 mm m = 8 mm

4 z 4 = z df - di z di -
6 6 17 12 35 16 55 17 85 16 160 18
7 7 18 13 37 17 60 18 90 16 170 20
8 8 20 14 38 18 65 20 95 18 180 21
9 10 22 16 40 18 70 22 100 18 190 22
10 n 25 18 42 20 75 24 105 20 200 24
12 13 28 21 45 21 80 25 110 21 210 25
14 16 30 22 47 22 85 27 120 22 220 26
15 17 32 24 48 22 90 28 130 24 240 28
16 18 35 26 50 24 95 30 140 26 250 30
17 20 37 28 55 26 100 32 150 28 260 31
!8 21 38 29 60 28 105 34 160 30 280 34
20 23 40 30 65 31 110 35 170 32 300 36
22 26 42 32 70 34 120 38 180 34 320 38
25 30 45 34 75 36 130 42 190 36 340 41
28 34 47 36 80 38 140 45 200 38 360 44
30 36 48 37 150 48 210 40 380 46
32 38 50 38 220 42 400 48
240 46 420 51
250 48 440 54
rfi = nazivni promjer u mm. m = modul u mm 260 50 450 55
280 54 460 56
•ta
iQ= z ■ni 2m d,= dx —0,2m 480 58

II
500 61
Primjer označavanja ozubljenja s d, = 120 mm i m = 3: Zupčasta glavina 1 2 0 x 3 D IN 5480
Dopušteni tlakovi na bokove prem a tablici 38. Proračun presjeka vratila

2.3.5. Spoj s poligonim profitnim vratilima

Dok se kod klinastih i zupčastih spojeva vratila prenosivost okretnog
m om enta postiže preko izbočina na vratilu (klinovi, zubi), kod poligonih
profila (si. 131) raste prenosivost kontinuirano. Profili se mogu iznutra i izvana
izrađivati u kvaliteti dosjeda 6 , tako da je osigurano točno centriranje. Budući
da se na površini ne nalaze nikakve izbočine, jedva da može doći do zareznih
naprezanja. Tablica 45 sadrži izmjere profila P3 za nalegli i čvrsti dosjed,
te izmjere profila P C 4 za klizni i čvrsti dosjed, prem a podacim a tvornice
F ortuna—Werke, Stuttgart. Slika 132 kao prim jer prikazuje lopatice duhaljke
povezane poligonim profilima.
Slika 131. P oligoni profil: a) P 3 za nalegli i čvrsti dosjed; b) P C 4 za klizni i čvrsti dosjed
Tablica 45. Dimenzije (mm) i dosjedi za poligone profile (prema Fortuna-W erke, Stuttgart — Bad C annstadt)
Profil P 3 Profil PC 4
Dsr e Dv DSf e Dv Dsr e Dv £>u Dsr e DV 2>u
13 0,45 13,9 12,1 40 1,4 42.8 37,2 14,2 1,6 14 11 52 6 45 40

14 0,44 14,88 13,12 45 1,6 48,2 41,8 17 2 16 13 55 6 50 43
16 0,5 17,0 15,0 50 1,8 53,6 46,4 19 2 18 15 60 6 55 48
18 0,56 19,12 16,88 55 2,0 59,0 51,0 23 3 20 17 65 6 60 53
20 0,63 21,26 18,74 65 2,45 69,9 60,1 24 3 22 18 72 6 70 60
22 0.7 . 23,4 20,6 72 2,8 77,6 66,4 31 5 25 21 86 8 80 70
25 0,8 26,6 23.4 80 3,4 86.8 73,2 34 5 28 24 96 8 90 80
28 0.9 29,8 26,2 90 4.0 98,0 82,0 35 5 30 25 106 8 100 90
32 1.12 34,24 29,76 100 4.5 109 91,0 40 5 35 30
36 1,25 38,5 33,5 47 6 40 35
.
Dosjed
klizni prilegli čvrsti
provrt i H 6, H 7 H 6, H 7 H 6, H 7
1
vratilo f 7, g 6, j 6 h 6, k 6 m 6, p 6, s 6
Primjer označavanja profila P 3 odn. PC 4 sa Dsr= 5 0 m m i e= 1,8 mm:

Vratilo ili glavina poligonog profila P 3 50 x 1,8 odn. PC 4 50 x 1,8.
Slika 132. P oligonim profilim a P 3 povezane lopatice duh aljk e
O kretnim m omentom tlače vratilo i glavina jedno na drugo:
najveći površinski tlak (84)

(k ■e • 71 + 0,1 Dsr) /,
p u N /m m 2 najveći površinski tlak

F. u N o b o d n a sila n a vratilu = T /rjr gdje je T prijenosni to rzioni m om ent
i rsr = D J 2 srednji prom jer vratila,
koeficijent profila = 1 ,5 kod profila P 3 , —2 kod profila PC 4,
e u mm ekscentričnost profila prem a tablici 45.
Dsr u m m srednji pro m jer profila prem a tablici 45,
/, u m m nosiva duljina profila.
Kao orijentacija za izbor dopuštenih površinskih tlakova može se uzeti

pdop~0,8 o T za čelične glavine, «0 ,8 oM za sivi lijev. Proračun presjeka vratila
2.3.6. Konični spojevi
Konusi sami od sebe centriraju glavine koje na njima sjede (slika 133).
M ogu se spajati bez zračnosti ako unutarnji i vanjski konus vrlo točno
naliježu jedan na drugoga. Prem a D IN 254 konus l : x — D:k označuje opadanje
prom jera konusa na dužini x za 1 mm (si. 134). Taj odnos daje kod krnjeg
stožca (D —d):l= 1:x. K ut a zove se kut konusa. Pod nagibom konusa razumijeva
se nagib 1 :2x izvodnice konusa, a a/2 je kut nagiba konusa (stošca).
Konični završeci vratila s konusom 1:10 za pričvršćavanje zupčanika i

spojki obuhvaćeni su standardom D IN 749 i 750 za pom oćne strojeve D IN 73031,
a za pumpe za podmazivanje sa D IN 746. Za držače alata upotrebljava se
metrički konus 1:20 ili Morseov konus 1:19,002 do 1:20,047 (D IN 228, JUS
K .D 0.011 i D IN 233)
Ako pritegnemo spoj silom F p, na primjer pritezanjem vijčanog spoja
prem a slici 133, onda na dodirnim ploham a (plastu stošca) nastaje veza silom,
s tlakom naležnih površina p. S tom vezom pom oću sile može se prenijeti
okretni moment. Segmentno pero prem a slici 133 služi jedino za osiguranje
položaja glavine u obodnom smjeru. Što je manji nagib konusa, to je veći
dodirni tlak na naležnim površinama. Ako uzmemo u obzir otpor trenja
na plastu konusa koji se suprotstavlja pritezanju spoja u njegovu uzdužnom
smjeru, onda je:
F
tlak naležnih površina p x --------------- e— ------- (8 5 )
jt ■DF • /F ■tan i 6 + ^ J
p u N /m m 2 tla k n aležnih pov ršin a k o n u sa,
Fp u N sila p re d n ap re za n ja pri osjetljivom p rite za n ju vijčanog spoja p rem a
jed n a d žb i (47), stra n a 97,
D F u mm srednji pro m jer naležnih pov ršin a = 0 ,5 (D + d),
lF u m m aksijalna duljina naležnih pov ršin a (nosive površine),
p k u t tren ja %6° k o d o b ra đ en ih naležnih površina, tj. tan Q = /r a ;0 ,l,
a k, u t k, o n u sa, t a n -*= D~ d.
2 21
S tlakom p na naležnim površinam a spoj se može računati kao prešani

stezni spoj (vidi 1.6, izrazi (37) do (43), strane 78 do 80). Ako nam je poznat
okretni moment koji treba prenijeti, možemo izračunati obodnu silu Ft= T / R F,
sa R F= D F/2. Iz obodne sile slijedi potreban tlak naležnih površina
F •S
p— ' 1 gdje je SHx 1,3 sigurnost steznog spoja, a v koeficijent prianjanja
v ■k ■D { ■lf
steznog spoja (tablica 28; strana 80). Iz jednadžbe (85) može se izračunati sila
prednaprezanja Fp vijčanog spoja.
Samokočnost nastaje kada je a ^ 2 g ili t a n p a se prem a tome kod
popuštanja vijčanog spoja konični spoj ne bi sam od sebe rastavio i spoj bi
ostao čvrsto stegnut. Za rastavljanje trebala bi dakle još jedna sila F L suprotna
sili prednaprezanja Fp.
2.3.7. Spojevi sa steznim glavinama
Za razliku od steznih spojeva, kod stezne glavine se tlak p na površinama

nalijeganja ne postizava prijeklopom, nego stezanjem glavine na vratilo pri-
tezanjem vijka. Slika 135 prikazuje stezne spojeve, od kojih je jedan s podijelje
nom, a drugi s razrezanom glavinom. Ti su spojevi prikladni za kontinuirano
uzdužno i poprečno podešavanje glavine. Budući da je veličina tlaka površina
nalijeganja dosta nesigurna, razrezani stezni spojevi upotrebljavaju se samo
kod relativno malih i jednoličnih okretnih momenata.
Prema slici 135 je:
F ■i
tlak naležnih površina kod dijeljene glavine p x —^— (86)
d ■l
p u N /m m 2 tlak naležnih površina,
Fp u N sila p re d n ap re za n ja jed n o g vijka,
i broj vijaka,
d u mm p ro m je r vratila,
/ u mm ste g n u ta duljina.
D odirni tlak kod razrezanih glavina (si. 135 b) može se samo približno
izračunati, jer je elastičnost glavine ovisna posebno o njezinom obliku (kruta
izvedba nepovoljna je!). Korijen ureza može se zamisliti kao zglob (si. 135c),
a stezne čeljusti kao jednokrake poluge.
S lika 135. Spoj sa steznom glavinom

a) s dijeljenom g lavinom ; b) sa zarezanom glav in o m ; c) skica za p ro rač u n zarezane
stezne glavine
Prema tome bit će

F •i h
tlak površina nalijeganja razrezane glavine 'T (87)
d • l i2
p, F , i, d, l vidi legendu uz izraz (86),
/ ,, l2, u m m poluge p rem a slici 135c.
S tlakom površina nalijeganja mogu se spojevi proračunati kao navučeni

[vidi 1.6, jednadžba (37) do (43), strana 78 do 80], ako stavimo D F=d.
Zbog nesigurnosti proračuna preporučuje se sigurnost steznog spoja SH^1,8.
D a bi se prilikom pritezanja vijka spriječilo predsavijanje dijelova glavine
prije dodira s vratilom, treba za vratilo i glavinu predvidjeti nalegli dosjed.
Samo uz tu pretpostavku vrijede jednadžbe (86) i (87). Uobičajeni materijali za
glavinu su: čelik, čelični lijev, temper lijev, lijevano željezo. Treba provjeriti
naprezanje na savijanje u opasnom presjeku.
2.3.8. Spojevi steznim elementima
Prstenaste opruge (si. 136) kao stezni elementi za spajanje bez zračnosti
vratila i glavine pomoću veze silom, imaju dva stožasta prstena, koji ulaze jedan u
drugi, izrađena od poboljšanog specijalnog čelika. Aksijalnim tlakom vijka prsteni
se radijalno šire, a površinski tlak p koji time nastaje izaziva, kao kod
steznog spoja (vidi 1.6.) otpor trenja prianjanja, koji prenosi okretni moment.
Na taj se način mogu sigurno protiv okretanja učvrstiti zupčanici, zamašnjaci,
remenice, lančanici, kočione ploče, grebeni za pokretanje i upravljanje, glavine,
spojke i si. (si. 137).
Slika 137. Spojevi p rsten astim steznim elem entim a

a) s jed n im steznim vijkom ; b) sa više vijaka
Slika 136. P rsten aste op ru g e k a o stezni elem enti (Rincjspann KG, Bad H om burg)
Za pritezanje spoja može se, već prema izboru, predvidjeti jedan ili više
steznih vijaka (si. 137). Polje tolerancije provrta glavine treba birati H7 do
D = 44 mm, preko toga H8, polje tolerancije vratila h6 do d = 3 8 m m , iznad
toga h8.
U nepritegnutom stanju između provrta i prstena, te između prstena i
vratila, postoji zračnost, ugradbena zračnost. Uzdužna stezna sila F 0 širi vanjski
prsten, a sužuje unutarnji i uklanja najprije ugradbenu zračnost. Tek nakon
povećanja uzdužne sile na F0 + Fv stvara se površinski tlak p, tj. Fp je
efektivna zatezna sila.
Slika 138. R aspodjela tla k a n a elem ente

sm ještene je d a n iza d rugoga
Ako jedan stezni element nije dovoljan, mogu se ugraditi više elemenata
jedan iza drugoga, tako da se uzdužna sila prenosi na ostale elemente. Na
osnovi zakona trenja, od elementa do elementa smanjuju se uzdužna zatezna sila
a time i površinski tlak p (slika 138). Ne isplati se stoga ugrađivanje više
od tri do četiri elementa!
U tablici 46 je, osim dimenzija steznih elemenata, navedeno još i slijedeće:

• potrebna uzdužna sila F 0 za prevladavanje ugradbene zračnosti,
• korisni dio zatezne sile F w za stvaranje pritiska od 1 N /m m 2 na dodirnim
površinama između prvog unutarnjeg prstena i vratila,
• dio otpora Fh, tj. otpor trenja prvog steznog elementa u uzdužnom smjeru
uz dodirni tlak od 1 N /m m 2, koji će pri djelovanju uzdužne pogonske
sile spriječiti klizanje u uzdužnom smjeru,
• dio okretnog momenta Th, tj. okretni m om ent trenja prvog steznog elementa
uz površinski tlak od 1 N /m m 2, koji će pri djelovanju pogonskog okret
nog m om enta spriječiti klizanje u obodnom smjeru.
D a bi se na prvom elementu dobio površinski tlak p potrebna je za to

pritezna sila vijka F l = F 0 + F w• p (88)
F, u N u k u p n a sila pritezan ja svih steznih vijaka zajedno, neovisno
o bro ju elem enata sm ještenih je d a n za drugim ,
N
F w u ----------- = m m ko risn i dio zatezne sile (tablica 46),
N /m m 2
p u N /m m 2 poželjni, o d n o sn o p o tre b n i tla k p o v ršin a nalijeganja u

sp o ju n a p rv o m elem entu.
Prem a tome će za spoj biti:

prenosivi okretnimoment T = k - T h -p (89)
aksijalna silakoja se može prenijeti Fa= k- Fh - p (90)
T u Nm najveći o k re tn i m o m en t sp o ja koji se m ože prenijeti,

Fa u N najveća aksijalna sila spoja k o ju m ožem o prenijeti,
k fa k to r sm anjenja p rem a b ro ju jed n o g iza dru g o g ug rađ e
nih elem enata. Z a n = l je k = 1, za n = 2 je fe = 1,55, za
n = 3 je fc = 1.86, za n = 4 je k = 2 (n = b roj elem enata spoja),
Nm
T. u — r = m mm2 dio o k re tn o g m o m e n ta (tab lica 46),
N /m m 2
Fh u r = mm2 dio o tp o ra (tablica 46).

N /m m 2
S tlakom površina nalijeganja p u spoju treba postupati kao s navučenim

spojem (vidi 1.6, jednadžbe (41) do (43), strana 80), tj. treba računski ispitati
da li su norm alna naprezanja u glavini (vanjski dio) i u vratilu (unutarnji dio)
ostala ispod granice elastičnosti materijala. Možemo se, međutim, približiti
na 0,8 granice tečenja. I za vanjski dio preporučuje se računanje s tlakom
površina nalijeganja p unutarnjeg dijela, prem da je na vanjskom dijelu taj
tlak nešto manji.
Proizvođači tvrde da se izračunati okretni moment T sigurno prenosi
i kod,promjenljivog opterećenja. Potrebno je međutim ipak predvidjeti stanovitu
sigurnost, tj. najveći pogonski okretni moment povisiti za 10 %.
2.3. Spojevi glavine n i
Tablica 46. Tehnički podaci o prstenastim steznim elementima (prema Ringspann KG, Bad Homburg)
dxD L Fo Fh Th
mm mm mm kN mm 2 mm2 m • mm2
6x9 4,5 3,7 _ 32,4 7,2 0,022

7 x 10 4,5 3,7 - 37,8 8,4 0,029
8x11 4,5 3,7 — 43,0 9,6 0,038
9x12 4,5 3,7 7,6 57,0 12,7 0,057
10x 13 4,5 3,7 6,95 63,0 14,0 0,070
12x15 4,5 3,7 6,95 75,0 16,7 0,10
13 x 16 4,5 3,7 6,45 81,5 18,1 0,12
14x 18 6,3 5,3 11,2 126 28*) 0,20
15 x 19 6,3 5,3 10,7 135 30,0 0,22
16x20 6,3 5,3 10,1 144 31,9 0,25
17x21 6,3 5,3 9,5 153 34,0 0,29
18x22 6,3 5,3 9,1 162 36,0 0,32
19x24 6,3 5,3 12,6 171 37,9 0,36
20x25 6,3 5,3 12,0 180 40,0 0,40
22x26 6,3 5,3 9,0 198 44,0 0,48
24 x 2 8 6,3 5,3 8,3 216 48,0 0,58
25x30 6,3 5,3 9,9 225 50,0 0,62
28x32 6,3 5,3 7,4 252 56,0 0,78
30 x 3 5 6,3 5,3 8,5 270 60,0 0,90
32x36 6,3 5,3 7,8 288 64,0 KO
35x40 7 6 10,1 356 79,0 1,4
36x42 7 6 11,6 366 82,0 1,5
38x44 7 6 11,0 387 86,0 1,6
40x45 8 6,6 13,8 450 99,5 2,0
42x48 8 6,6 15,6 470 104 2,2
45x52 10 8,6 28,2 660 146 3,3
48x55 10 8,6 24,6 700 156 3.7
50 x 5 7 10 ' 8,6 23,5 730 162 4,0
55x62 10 8,6 21,8 800 178 4,9
56x64 12 10,4 29,4 990 220 6,1
60x68 12 10,4 27,4 1 060 235 7,0
63x71 12 10,4 26,3 1 110 248 7,8
65x73 12 10,4 25,4 1 150 256 8,3
70x79 14 12,2 31.0 1 450 320 11,2
71x80 14 12,2 31,0 1 470 326 11,6
75x84 14 12,2 34,6 1 550 344 12,9
80x91 17 15 48,0 2 030 450 18,1
85x96 17 15 45,6 2 160 480 20,4
9 0 x 101 17 15 43,4 2 290 510 22,9
95 x 106 17 15 41,2 2 420 540 25,5
100 x 114 21 18,7 60,7 3 170 700 35,2
U 0 x 124 21 18,7 66,0 3 490 770 42,5
120 x 134 2f 18,7 60,2 3 800 840 50,5
130x148 28 25,3 96,2 5 580 1240 80,5
140x 158 28 25,3 89,0 6 000 1340 93,5
150x168 28 25,3 84,5 6 430 1430 107
160x178 28 25,3 78,5 6 860 1525 122
170x191 33 30 117,5 8 650 1920 163
180 x 201 33 30 111,2 9 160 2040 183
190x211 33 30 105,0 9 660 2140 204
200 x 224 38 34,8 134,0 11 800 2620 262
210x234 38 34,8 127,0 12 390 2750 289
220 x 244 38 34,8 122,0 12 980 2880 317
230 x 257 43 39,5 165,0 15400 3420 394
240 x 267 43 39,5 157,5 16 100 3580 430
250 x 280 48 44 190,0 18 700 4150 520
260 x 290 48 44 182.0 19 500 4350 565
270 x 300 48 44 177.0 20 300 4500 610
280x 313 53 49 206.0 23 300 5200 725
290 x 323 53 49 222.0 24 100 5350 775
300 x 333 53 49 214.0 24 900 5550 830
Treba li, obrnuto, spoj dimenzionirati iz zadanog pogonskog okretnog

m om enta, tada se potrebni tlak površina nalijeganja p računa pom oću
jednadžbe (89), a iz tlaka p računa se potrebna zatezna sila vijka F, . Ako se
predvidi više od jednog vijka, treba F, odgovarajuće podijeliti, tj. kod i vijaka
za svaki je vijak:
sila prednaprezanja Fp = F 1/i (91)
Za to potrebni pritezni m om ent dobiva se iz izraza (48), str. 97. Zatezne
vijke trebalo bi uvijek pritezati momentnim ključem.
Zvjezdasto-prstenaste ploče (slika 139) su ploče blago stožasta oblika, od
zakaljena čelika za opruge, s kojim a se, slično kao kod prstenastih opruga,
omogućuje spoj bez zračnosti za trajni prijenos okretnog momenta. Zvjezdaste
Tablica 47. Tehnički podaci za zvjezdaste ploče (prem a Ringspam KG, Bad H omburg)
d D s TpR Fx d D s Fx
mm mm mm Ncm N mm mm mm Ncm N
3 14 0,5 4,5 60 28 52 1,15 1830 2620

4 14 140 30 220 2940
5 24 190 32 2570 3220
6 18 28 190 35 3140 3620
7 43 250 38 62 3500 3700
8 61 310 40 4000 4000
9 22 0,65 96 430 42 4500 4300
10 126 510 45 5300 4700
48 5800 4850
11 162 590
50 6450 5200
12 27 201 670 ! 8800 6400
55 67
13 244 750
14 290 830 60 80 9800 6600
15 340 910 65 90 12 000 7400
16 37 0,9 475 1190 70 | 13 800 7900
17 560 1320 75 100 16 300 8600
18 650 1440 80 18 500 9200
20 830 1660 85 100 21 000 9900
22 42 930 1700 90 23 800 10600
24 1150 1920 100 120 30 000 12000
25 1270 2040
su ploče izmjenično s vanjskog i unutarnjeg ruba radijalno urezane, pa su

zbog toga naročito elastične. U tablici 47 dane su njihove dimenzije, okretni
moment Tpr, koji može prenijeti svaka ploča, te uzdužna stezna sila F { za svaku
ploču. Ako je F, manji od vrijednosti u tablici, onda pada TpR u istoj mjeri.
Slika 140 pokazuje primjer spoja sa zvjezdastim pločama.
Ploče imaju prijeklop prem a provrtu glavine i u provrt se ugrađuju s
prednaprezanjem. Između ploča i vratila ostaje zračnost, koja kod zatezanja
vijka postepeno nestaje i prelazi u radijalno stezanje. To radijalno stezanje
stvara tlak površina nalijeganja, tako da se okretni m om ent može prenijeti
pom oću veze silom. Polje tolerancije provrta m ora biti H7, H8, H9, F7, F8
ili G7, a vratila h6 do h9, k6 do k8, f6 do f8, n6, n7, m6, m7, j6, j7, g6 ili e6.
Kao materijal za vratila treba predvidi ti St 60 (Č. 0645) ili St 70 (Č. 0745).
Sigurnost prianjanja SH= a ■TPRJT}± 1,3 (92)
Tpr u N cm prenosivi o k re tn i m o m en t po jed n o j zvjezdastoj ploči, p re m a tablici 47,
a broj zvjezdastih ploča g 10,
T u N cm o k re tn i m o m en t koji tre b a p renijeti p ri u d a rim a koji odg o v araju
vršnom m om entu.
Broj vijaka i= a-FJFP (93)

a b roj zvjezdastih ploča,
F, u N uzd u žn a zatezn a sila jed n e ploče, p rem a tablici 47,
Fp u N sila p re d n ap re za n ja jed n o g v ijka po p o treb i prem a jed n a d ž b i (47) s tra n a 97.
A ko se priteže m om entnim ključem , m ože se staviti n pr ^ 0,8 a r koji
o d g o v a ra m aterijalu vijka.
2.3.9. Spoj čeonim ozubljenjem
Za uzdužne spojeve koji prenose okretne m omente upotrebljava se i

čeono ozubljenje, poznato pod imenom Hirth-ozubljenje, po tvornici koja ga
proizvodi. To je robustno i izdržljivo ozubljenje za prijenos promjenljivih i udar
nih opterećenja. Dijelovi u spoju su s čeone strane radijalno ozubljeni trokutas
tim zubima, koji ulaze jedan u drugi. Na taj način zubi centriraju spojene
dijelove jedan prem a drugome. Slika 141a prikazuje stožnik povezan čeonim
Slika 141. Č eono ozubljenje: a) sto žn ik spojen s vratilo m ; b) oblik zuba n a vanjskom o b o d u
9 Elementi strojeva
ozubljenjem s vratilom i pritegnut vijkom. I koljenčasta vratila nekad se sastav

ljaju od više čeono ozubljenih dijelova. Postoje i čeono ozubljene uključne
spojke.
Oblik zubi prikazuje slika 141 b, a dimenzije tablica 48. Uzdužna zatezna
sila Fy (najčešće vijčana zatezna sila) stlači bokove zubi obaju dijelova jedne na
druge i opterećuje presjek podnožja zuba na tlak. O kretni moment T djeluje
sa srednjom obodnom silom F t , koja povisuje bočni tlak u smjeru okreta
nja i opterećuje presjek korijena zuba na savijanje (si. 142). Tlak i savijanje
daju zajedno
, . . , F, M
rezultirajuce naprezanje: aiez = u, + cr f = (94)
<r[ez u N /m m 2 ekvivalentno naprezanje u presjeku k o rije n a zuba,
F, u N u zdužna zatezna sila,
71
A u mm2 presjek k o rije n a svih zubi s k - (£ )2 —D 2) —r ( D v —Du) z gdje je z broj
zubi,
T
M u Nmm m o m en t savijanja zubi » F t -h/2 s o b o d n o m silom F t = — - T je
Rst
najveći o k re tn i m o m e n t koji se javlja, i?sr= 0 ,2 5 (Dv+ Du) je srednji
polum jer ozubljenja, a h = H - ( S + 2r) je visina zuba,
W u mm3 m o m en t o tp o ra savijanja svih zubi ^ 0 ,0 8 3 5 z (£>, —D„) 71—2 r
Tablica 48. Dimenzije čeonog ozubljenja (prema Albert Hirth AG Stuttgart-Zuffenhausen)
D mm r S D mm 5
z mm H z H
od do mm od do m mm
10 0,3 0,4 25 0,3 0,4

11 109 12 0,6 0,6 0,2260 Dv 12° 44’ 43 224 48 0,6 0,6 0,0566 Dv 6° 27'
16 0,9 0,9 64 0,9 0,9
20 0,3 0,4 50 0,3 0,4

22 219 24 0.6 0,6 0,1132 Dv 12° 44' 64 245 72 0,6 0,6 0,0378 Dv 4 19'
32 0,9 0,9 96 0,9 0,9
20 0.3 0,4 50 0,3 0,4

32 117 36 0,6 0.6 0,075 Dv 8" 35' 86 449 96 0,6 0,6 0,0283 Dv 3° 14'
48 0,9 0,9 128 0,9 0,9
2.4. Veze zaticim a i svornjacim a 131
Budući da zbog izradnih odstupanja svi zubi ne nose, dakle pojedini su

zubi više opterećeni nego što je iznosio proračun, dopuštena naprezanja uzimaju
se odgovarajuće niže. K ao približnu vrijednost može se uzeti <Trezdop« 0 ,3 <xT
kod jednosm jernog okretnog momenta, a * 0 ,2 oT kod okretnih momenata
promjenljiva smjera, gdje je crT m anja vrijednost granice tečenja materijala
dijelova u spoju. Uobičajeni materijali su Č. ČL. CrNi- i CrMo-čelici.
O bodna sila Ft nastoji odvojiti zube spojenih dijelova. Da bi se to
spriječilo, m ora uzdužna sila pritezanja biti F l> F t ■tan ()S/2 —q ) ~ 0,4 Ft. Pri tome
je q kut trenja * 8°.
2.4. Veze sa zaticima i svornjacima

2.4.1. Zatici
Zatici služe za spajanje, učvršćenje, potezanje, držanje, centriranje, fiksira
nje, osiguranje, zatvaranje i si. strojnih dijelova. Po obliku u osnovi razlikujemo
cilindrične zatike (si. 143), konične zatike (si. 144) i zasječne zatike (si. 145).
Zabijanjem u provrte strojnih dijelova zatici dobivaju određeno prednapreza-
nje. Zasječni zatici imaju tri uprešana zasjeka, čija ispupčenja pri zabijanju
velikim tlakom nalegnu na stijene provrta i elastično ih proširuju (si. 146).
Naponski zatici u obliku čahure (si. 143 e) i spiralni naponski zatici (si. 1430
od okruglo savijena, odn. spiralno nam otana lima od pernog čelika Ck 67
JUS Č. 1735 (<tm~ 1400 N /m m 2),
priliježu elastično na stijene pro
d dh8 dh11 d m 6
vrta (vidi 2.1.9, str. 101).
|=t=
a) m b) I d)
258
7977 7978
ffl
w 7343
7 6325 7344
7979 7979
Slika 143. C ilindrični zatici (donje b ro jk e označuju
brojeve D IN -a, a bro jk e sa stra n e brojeve JU S-a)
a) cilin d ričan zatik m 6 ; b) cilindričan za-
tik h 8 ; c) c ilindričan zatik h 11; d) zakaljen Slika 144. K onični zatici s k o
cilindričan z atik m ć ; e) naponski zatik ; n u so m 1:50 (brojke označuju
f ) spiralni n ap o n sk i zatik brojeve D IN -a)
Cilindrični zatici m6 upotrebljavaju se pretežno kao dosjedni zatici za

osiguranje položaja dvaju sastavljenih dijelova (si. 147 a). U jedan od dijelova
treba ih ugraditi čvrstim dosjedom, a u drugi kliznim, da bi se omogućilo
odvajanje. Cilindrični zatici h8 služe kao zatici za spajanje ili učvršćenje
(sl. 147b). U provrt dijelova koji se sastavljaju utisnu se, uz prekomjeru.

Zatici m6 i h8 zahtijevaju provrte razvrtane na mjeru. Cilindrični zatici h l l
mogu se upotrijebiti kao zakovični zatici (vidi i 1.5.4.) ili kao zglobni zatici s
kliznim dosjedom, npr. D l l/h l 1.
Naponski zatici služe za prihvaćanje poprečnih sila (sl. 112b) i kao zatici
za osiguranje ili dosjedni zatici (sl. 147c). Zbog svoje prilagodljivosti potrebni
su samo bušeni provrti.
(ti rn ft
mi im im im mo se s? m s ss sto su
111
sn S2<t mg sso
Slika 145. Z asječni zatici (brojke ozn aču ju brojeve D IN -a ; zatici S 6 d o S 80 su kom ercijalne
izvedbe Kerb-Konus-G mbH, S chnaittenbach)
D IN 1471 (JU S M .C2.205) k oničan zasječni zatik,
D IN 1472 dosjedni zasječni zatik,
D IN 1473 (JU S M.C2.201 do 203) cilindričan zasječni zatik,
D IN 1474 utični zasječni zatik,
D IN 1470 (JU S M.C2.201 d o 203) cilindričan zasječni zatik
S6 d osjedan zasječni z atik s vratom
S7 utični zasječni zatik s vratom a.)
D IN 1475 zasječni zatik,
S9 k o n iča n zasječni zatik s vratom ,
S 10 zasječni zatik s dva vrata,
S 11 d v o stru k zasječni zatik,
S 12 d v o stru k zasječni zatik,
S24 d o sjed an zasječni zatik,
D IN 1469 d osjedan zasječni zatik
s vratom ,
SSO zasječan zatik Slika 146. P resjek z asje č n o g z a tik a : a) prije
zab ijan ja; b) n a k o n zabijanja
Konični zatici fiksiraju dijelove koje treba spojiti izvanredno dobro. Budući
da se rupe m oraju razvrtati taj je način spajanja skup, pa se stoga po moguć
nosti izbjegava. Konični zatici nisu potpuno sigurni protiv vibracija i kod pro
mjenljivog opterećenja preporučuje se osiguranje. M eđutim, nasuprot cilindrič
nim zaticima imaju tu prednost da se mogu neograničeno spajati i razdvajati.
Slika 147 d pokazuje učvršćenje stožnika. Konični zatici s navojem prikladni
su za slijepe uvrte iz kojih se mogu izvući pom oću matice za izvlačenje.
Zasječni zatici ušteđuju skupo razvrtavanje provrta za cilindrične zatike.
Za elastična ispupčenja zareza dovoljni su bušeni provrti. Ispupčenja zareza
omogućuju zabijanje i vađenje zatika oko 25 puta i osiguravaju dosjed protiv
vibracija. Međutim, zarezi izazivaju vršna naprezanja (zarezna djelovanja),
zbog kojih zarezni zatici nisu toliko izdržljivi kao glatki. Zarezni zatici s vratom
služe za učvršćenje opruga, za navlačenje uskočnika ili sigurnosnih ploča ili
za izvlačenje iz slijepih rupa. Pri zabijanju svaki se zatik uvodi u provrt onim
krajem na kojem zarezi izlaze (si. 145). Zarezni čavli D IN 1476 i 1477 služe
za učvršćenje natpisa, limova, šarnira, obujmica, i si, na metalne dijelove. Primjeri
su na si. 148.
Slika 147. U p o tre b a cilindričnih i k o n ičn ih zatika

u) cilindričan zatik m 6 k a o dosjedan z atik ; b) c ilindričan z atik h 8 k a o vezni zatik;
c) n ap o n sk i zatik k a o z atik za osiguranje; d) k o n iča n zatik k a o z atik za učvršćenje
i vezivanje
n) cilindričan zasječni zatik D IN 1470 k a o o k ru g a o klin; b) zasječan zatik s jednim

zasjekom u sredini D IN 1475 za učvršćenje vijka; c) dv o stru k i zasječni zatici S 12
k a o osovinice za k o ta č e ; d) dosjedni zasječni zatici s v ra to m S 6 k a o držači za o p ru g e ;
e) zasječan zatik s jed n im zasjekom u sredini i d v a v ra ta S 10 k a o zglobni zatik
u l a n c u : / ) upušten zasječni čavao D IN 1477 k a o pričvrsni z atik ; g) p o lu o k ru g ao
zasječni čavao D IN 1476 kao učvrsni zatik za n a tp is (ploču s natpisom )
Zatik treba da bude izrađen od tvrđeg m aterijala nego što su dijelovi u

koje se zabija, da se pri zabijanju ne deformira i pri izbijanju ne sabije.
Razlikom u tvrdoći izbjegava se i zaribavanje u provrtu. Uobičajeni materijali
s u : D IN St 50 K, 9 S 20 K, St 60,6.8., C 35,45 S 20 K, Ms 60 Pb, AlCuM gPbF 38.
Standardne promjere d i duljine / zatika vidi u tablici 49.
Tablica 49. Standardni promjeri d i duljine / zatika i svomjaka u mm
d l
0,8 3 12 25 45 75 2 9 20 40 70 100 130 170 230 290

1 4 14 28 50 80 3 10 22 45 75 105 135 180 240 300
1,2 • 5 16 30 55 90 4 12 25 50 80 110 140 190 250 310
1,5 6 18 32 60 100 5 14 28 55 85 115 145 200 260 320
2 8 20 35 65 6 16 30 60 90 120 150 210 270
2,5 10 22 40 70 8 18 35 65 95 125 160 220 280
2.4.2. Svornjaci
Svornjacima se dobivaju zglobni spojevi s kliznim dosjedom u strojnim
dijelovima. Standardne svornjake sa glavom i bez nje sa rupam a za rascjepke
i bez njih, prikazuje slika 149, a primjere za spojeve sa svornjacima slika 150.
Klizni dosjed iziskuje osiguranje protiv ispadanja. U tu svrhu upotrebljavaju se
prvenstveno rascjepke D IN 94, (JUS M.B2.300 i 301), uskočnici D IN 471
(JUS M.C2.401) sigurnosne pločice D IN 6799 i elastični prsteni D IN 7993 i 5417.
Za rascjepke treba u svornjaku izbušiti poprečne provrte, a za uskočnike i
sigurnosne pločice utokariti utore.
MS 1*33 1*3*,1*35 1*36 1*38 1*39

Slika 149. S ta n d ard n i svornjaci (brojke o d o z d o su brojevi D IN -a, a b ro jk e po stra n i su brojevi JU S-a)
a) bez glave; b ) bez glave s ru p a m a za rascjep k e; c) s m alom glavom ;
ti) s velikom glavom i ru p o m za rascjepku; e) s navojem ; f) upušteni svornjak
s nosom
Svornjaci bez glave s obzirom na cijenu imaju prednost. Svornjaci s glavom

upotrebljavaju se ako to traži m ontaža (pristupačnost). Svornjaci koji ne smiju
nigdje izvirivati, na primjer svornjaci na klipovima, dobivaju s obiju strana
uskočnike D IN 472 (slika 151). U tablici 50 dane su dimenzije uskočnika.
Svornjaci se najčešće izrađuju u području tolerancije hl 1, provrti već
prema dopuštenoj zračnosti D9, D l l , C l 1, B12 ili A li. Standardne promjere
d i duljine / vidi u tablici 49.
Tablica 50. Dimenzije (mm) uskočnika DIN 471 (JUS M.C2.401) i 472 (JUS M.C2.400) (nepotpuni izvadak)
2.4. Veze zaticim a i svornjacim a
135
omm
JUS M.CZ.iOl
Slika 150. Spojevi sa sv ornjakom

a) S vornjak D IN 1433 (JU S M .C3.040) s ra scje p k am a ; b) svornjak D IN 1433
(JU S M .C3.040) sa sigurnosnim pločicam a; c) svo rn jak D IN 1433 (JU S M.C3.040)
s u sk o ćn icim a; d) svo rn jak D IN 1433 (JU S M .C 3.040) s elastičnim p rsten im a od
okrugle ili četvrtaste žice; e) svornjak s glavom D IN 1436 (JU S M .C3.021) sa
ra sc je p k o m ;j) upušten svo rn jak D IN 1439 (JU S M .C3.030) s u sk o č n ik o m ; g) svornjak
s vijčanim n a stav k o m n a završetku D IN 1438 (JU S M .C3.060) i še sto ro stra n o m
m aticom
oD IN 472
Slika 151. S uskočnicim a D IN 472 (JU S M .C2.400) osiguran

svo rn jak klipa
2.4.3. Čvrstoća
U proračunu čvrstoće zatičnog spoja nailazimo na teškoće, budući da

i zatici, a i dijelovi u spoju, dobivaju prednaprezanje pri zabijanju s preko-
mjerom. Prednaprezanje nije moguće računski obuhvatiti, jer je osim o toleran
cijama izrade, ovisno i o obliku dijelova u spoju. Zbog toga prednaprezanje
ne uzimamo u obzir i uspoređujemo ostala naprezanja s dopuštenim iskustvenim
naprezanjima.
1. Zglobni zatici ili svornjaci (si. 152). Pogonska sila F opterećuje naležne
površine na površinski tlak, a opasni presjek A zatika na dijelu kliznog
dosjeda na savijanje i odrez.
Tlakovi
/V (95)
2 a ■d
F
Pu = b ^d (96)
0,5 F ■0,5 a
naprezanje na savijanje <7f = - (97)
0,1 d 3
F
naprezanje na odrez (98)
'2A
p u N /m m 2 površinski tla k na zatiku i dijelovim a u spoju,
a, u N /m m 2 naprezanje na savijanje u presjeku zatika ili svor-
n jak a ,
r A u N /m m 2 n a p rez an je na odrez u p resjeku z atik a ili sv o r
n jaka,
svornjak F u N po g o n sk a sila,
cI u m m pro m jer z atik a ili svornjaka,
A u mm2 presjek z atik a ili svornjaka,
a, b u m m širina dijelova u spoju.
2. Strojni zatici opterećeni na savijanje (si. 153). Kako sila F ne djeluje u

sredini površine nalijeganja zatika, površinski tlak u provrtu preuzima
dio savojnog naprezanja. Opasni presjek A opterećen je na savijanje.
Tlak P~~j I 1 + 6 - (99)

d- s \ s
F ■l
naprezanje na savijanje a ,= - ( 100)
0,1 d3
p u N /m m 2 površinski tlak z atik a i dijela u spoju,
crf u N /m m 2 savojno naprezanje u o p asn o m presjeku A zatika,
F u N p o g o n sk a sila,
L. I u m m krak sile F,
s u mm duljin a nalijeganja zatika,
d u mm pro m jer zatika
aj b) c)
Slika 153. S tojni zatik opterećen na

savijanje
a) z atik s ovješenom vlačnom o p ru g o m ;

b) površinski tla k na strojni d io ;
c) nap rezan je z atik a na savijanje
3. Poprečni zatici opterećeni okretnim momentom (si. 154). Zbog obodne sile F t
stijene provrta u vratilu i glavini opterećene su na površinski tlak, a
zatik na odrez.
Slika 154. P o p re č n i z atik opterećen o k re tn im m o m e n to m : a) površinski tlak na

Vratilo i g lavinu; b) o drez z atik a
Tlakovi Pu = ^ ~ 1i (101) Pv = m - (102)

Du d (Dv- D u)d
F
odrezno naprezanje Ta= - ~ (103)
p u N /m m 2 površinski tla k z atik a i dijelova u spoju,
t 4 u N /m m 2 o d rezn o n ap rezan je u p resjeku zatika,
Ft u N o b o d n a sila n a vratilu = T / R u, gdje je T o k re tn i m om ent, a R a = D J 2
polum jer vratila,
Dy u m m vanjski p ro m je r glavine,
Du u m m u n u ta rn ji p ro m je r glavine = p ro m je r vratila,
d u mm p ro m je r zatika,
p o v ršin a p resjeka zatika.
Ako na zatik dodatno djeluje i uzdužna sila, treba je s obodnom silom

sastaviti geometrijski u rezultirajuću silu.
Slika 155, U zdužni z atik (ok ru g ao klin) op terećen o k re tn im m om entom

a) površinski tla k n a v ratilo i g lavinu; b) o drez zatika
4. Uzdužni zatici opterećeni okretnim momentom (si. 155). Zabijeni zatik vrši
funkciju uzdužnog klina. Zbog svog oblika naziva se i okrugao klin. Vratilo
i glavina opterećeni su na površinski tlak, a zatik na odrez.
m k "*oj s n <104)
naprezanje na odrez Ft
x3= ~—t (105)
d ■l
p u N /m m 2 površinski tlak glavine i v ratila,
t a u N /m m 2 nap rezan je n a o drez u u z dužnom presjek u zatika,
F, u N o b o d n a sila n a vratilu = T / R , gdje je T o k re tn i m om ent, a R
po lu m jer vratila,
d u mm p ro m je r zatika,
i / u mm nosiva duljina zatika.
Tablica 51. Dopuštena naprezanja (N /m m 2) za spojeve sa zatikom i svomjakom (iskustveni podaci!)
Opterećenje
jednosm jerno izmjenično
mimo
promjenljivo promjenljivo
N apre Strojni dio od

zanje St 37 St 50 GS GG St 37 St 50 GS GG St 37 St 50 GS GG
Č. 0361 Č .0545 Cl SL Č. 036 l|C . 0545 ČL. SL. C.0361 C.0545 Cl . SL.
stezni glatkih zatika 98 104 83 68 100 62 52 36 50 31 26

72
sa zareznim zatikom P 69 73 58 48 52 70 42 34 35 21 17
26
klizni glatkih svomjaka 30 30 30 40 24 24 24 32 12 12 12 16
. Napre Zatik ili svornjak od čelika Čvrstoće <rM u N /m m 2

zanje 400 500 600 800 400 500 600 800 400 500 600 800
stezni glatkih zatika 83 105 128 150 56 80 96 112 28 40 48 56

T, 54 72 87 102 40 52 64 74 20 1 26 32 37
sa zareznim zatikom 70 87 105 125 48 68 80 92 24 34 40 46

T, 45 60 72 85 34 44 52 60 17 22 26 30
klizni glatkih svomjaka Of 100 125 155 180 66 96 1)4 134 33 48 57 67

54 72 87 102 40 52 64 74 20 26 32 37
140
3. OPRUGE
3.1. Osnove
3.1.1. Karakteristike, rad opruge, vibracije opruge.
Opruge služe npr. za pogon bubnjeva za nam atanje, za vraćanje ventilnih

opruga ili upravljačkog polužja, prigušenja udara, za ograničenje sile, za mjerenje
sile u vagama i si. Po obliku razlikujemo lisnate opruge, zavojne, tanjuraste,
ravne torzione opruge itd., a prem a deformaciji vlačne, tlačne, savojne i torzione
a) p rogresivna gum ene o p ru g e; b) ravna cilindrične zavojne o p ru g e; c) degresivna

tan ju raste opruge
Svojstva opruga ocjenjujemo prema njihovoj karakteristici. Karakteristika
prikazuje ovisnost puta / o sili F opruge. K arakteristike prikazane na slici 156
su: progresivna (rastuća zakrivljena), ravna i degresivna (opadajuće zakrivljena).
Opruge koje rade bez trenja (izuzete su gumene opruge) imaju ravnu karakte
ristiku. Sila potrebna za napinjanje (deformaciju) opruge za 1 mm iliokretni
moment za napinjanje (kružnu deformaciju) za 1 rad označuje se kao specifična
sila, krutost, specifični progib ili kod ravne karakteristike kao konstanta opruge:
specifična sila vlačnih, tlačnih i savojnih opruga c —F /f (106)
specifična sila torzionih opruga c = T /a (107)
c u N /m m , N /m m /ra d specifična sila opruge,
F u N sila opruge, opterećenje opruge,
/ u mm pro g ib op ru g e uz silu F,
T u Nmm o k re tn i m om ent,
a u ra d k u t uvijanja p o d o k re tn im m o m e n to m T.
3.1. Osnove 141
Opruge sa zakrivljenom karakteristikom imaju promjenljivu specifičnu

silu.
Pri napinjanju opruge obavlja se radnja koju opruga prigodom otpuštanja
opet vraća, ne uzimajući pri tom u obzir gubitke zbog unutrašnjih ili vanjskih
otpora. Budući da je rad jednak produktu sile i puta, okom ito šrafirana
površina na slici 156 označuje nam rad opruge. Kod ravne karakteristike je:
rad kod vlačnih, tlačnih i savojnih opruga W = —f (108a)

T
rad torzionih opruga W =- ol (108b)
2
W u Nmm rad opruge,
F, J, -T; vidi legendu uz jed n a d žb e (106) i (107).
Ako masu gibljivo spojenu s oprugom izložimo trenutačnom djelovanju

sile, ona će početi vibrirati vlastitim prigušenim titrajim a (si. 157). Često se
od vibracionog sustava traži određena vlastita frekvencija, kao npr. kod
vibracionih sita, njihajućih transportera, vibracionih stolova, vibratora, vagon-
skih opruga, opruga m otornih vozila i slično.
vrijeme -
i+
m
a
m
_ ---------------------- ----------- — i
f i
Ü
m
1 vrijeme — —
- t- '
0)
j
Slika 157. T itrajn i sustavi o p ru g a : a) s tlačn o m o p ru g o m ; b) sa savojnom o p ru g o m ; c) s torzionom

o prugom
Vlastita frekvencija vlačnih,

tlačnih i savojnih opruga v= - (109a)
-
2n 1m
1
vlastita frekvencija torzionih opruga v=— (109b)
2n Ij
v u l/s = Hz vlastita frekvencija titra jn o g sustava.
c u N /m , N m /ra d specifična sila opruge,
m u kg m asa tijela izložena titran ju ,
J u kg • m 2 m o m e n t tro m o sti m ase tijela izložena ro tac io n o m titra n ju prem a
osi vrtnje.
3. Opruge
3.1.2. M aterijali, naprezanje, čvrstoća
Uobičajeni materijali za opruge su: kaljivi ugljični čelici, krom čelici,

silicijski čelici, silicijmangan čelici, kromvanadij čelici i nerđajući čelici. K tome
dolaze obojeni metali: mjed, fosforna bronca, silicijska bronca, novo srebro,
nikelin i drugi.
Tablica 52. Kvaliteta i primjeri upotrebe toplo oblikovanih Čelika za opruge prema DIN 17221, (JUS C.B0.551) [Čelici 38 Si 6,
46 Si 7 i 51 Si 7, (C. 2130, Č. 2131 i C. 2132) za kaljenje u vodi, a ostali za kaljenje u ulju]
Stanje obrade1)
G H+ A
Vrst čelika - U J Primjeri upotrebe
tvr doća ffM ¿5
H B 30 N /m m 2 N /m m 2 %
D IN 38 Si 6 240 217 1050 1200 6 Elastični prsteni i ploče za osiguranje

JUS Č. 2130 vijaka, tanjuraste opruge, opruge za kulti-
vatore
čT DIN 46 Si 7 255 230 1100 1300 6 Stožaste opruge, lisnate opruge za vozila
u JUS C. 2131 na tračnicama, tanjuraste opruge
a
c 1100
DIN 51 Si 7 270 230 1300 6 Lisnate opruge za vozila na tračnicama,
E? JUS C. 2132 naročito one koje su strojno zakaljene
•o
& D IN 55 Si 7 Lisnate opruge za vozila do 7 mm debele.
8 JU S Č . 2133 290 235 1100 1300 zavojne opruge, listovi lisnatih opruga,
6
_o tanjuraste opruge
a
e D IN 65 Si 7 Lisnate opruge za vozila više od 7 mm
JU S C . 2331 310 240 1100 1300 6 debele, zavojne opruge, tanjuraste op
« C . 2332 ruge
DIN 60 Si Mn 5 Lisnate opruge za vozila više od 7 mm

JU S C. 2330 310 240 1050 1350 6 debele, zavojne opruge, tanjuraste opruge.
prstenaste opruge
* D IN 66 Si 7 Lisnate opruge, zavojne opruge, ravne

N JUS C. 2134 >310 240 1200 1400 6 torzione opruge Ž 25 mm promjera
<D
a
c D IN 67 SiCr 5 Zavojne opruge, prvenstveno opterećene
M JU S C . 4230 >310 240 1350 1500 5 udarno, ravne torzione opruge ^ 4 0 mm
o prom jera, ventilske opruge
3 D IN 50 CrV 4 Posebno visoko opterećene opruge za

u JUS Ć. 4830 >310 235 1200 1350 6 vozila, zavojne opruge, elastični prsteni.
u
>o tanjuraste opruge, ravne torzione opruge
c 40 mm promjera
75 DIN 58 CrV 4 >310 235 1350 1500 6 Posebno visoko opterećene zavojne opruge
* JU S Č . 4831 i ravne torzione opruge najvećih promjera
') U = stanje valjanja, G = meko žareno, H + A = kaljeno i popušteno (Navedene su samo minimalne tvrdoće i čvrstoće).
Metalne opruge opterećene su na vlak, savijanje i torziju. Njihova specifična

sila ovisna je kod vlaka i savijanja o modulu elastičnosti E, a kod uvijanja
o modulu klizanja G (vidi tablicu 58, strana 145).
Izvanredno velika čvrstoća materijala za opruge omogućuje odgovarajuće
visoka naprezanja, tako da opruge mogu biti razm jerno malih dimenzija.
Općenito možemo uzeti slijedeća dopuštena naprezanja: <rdop = t dop« 0 ,4 do
0,7 <rM pri konstantnoj sili, « 0 ,3 do 0,4 <xM pri jednosm jerno promjenljivoj
sili « 0 ,2 do 0,25 <rMpri naizmjenično promjenljivoj sili. Dopuštena naprezanja
3.1. Osnove 143
su međutim ovisna i o obliku opruga, o točnosti poznavanja njihovih m eha

ničkih svojstava i o opasnosti koju nosi lom opruge.
Visoku čvrstoću dobivaju čelici za opruge kaljenjem, a ako je potrebno,
naknadnim posebnim postupcima. Tanke žice pokazuju visoku granicu tečenja
ako se samo nisko popuste. Visoke tem perature popuštanja i ponovno gašenje
povisuje dinam ičku izdržljivost. Do povećanja dinamičke izdržljivosti dolazi i
prebrušavanjem nakon kaljenja, jer prebrušavanjem skidamo razugljičenu
površinu, koja djeluje zarezno. Sačmarenjem pom oću kuglica očvršćava se
površinski sloj i povećava dinamička izdržljivost. Poliranje površine ublažuje
zarezno djelovanje. Kod visokoopterećenih opruga treba vršiti ispitivanja
dinamičke izdržljivosti, ili se treba informirati kod proizvođača o mehaničkim
svojstvima materijala. Dinamička izdržljivost opruga pada s porastom debljine,
kao i kod svakog drugog strojnog dijela. U tablicam a 52 do 58 navedeni su
standardni čelici za opruge s vrijednostima vlačne čvrstoće i uputam a o upotrebi.
Tablica 53. Hladno valjane trake za opruge prem a D IN 17222, (JUS C.B3.722) za rezanje, štancanje, utiskivanje, savijanje,
nam atanje sa kaljenjem u ulju
Primjeri Primjeri
Oznaka
N /m m 2 upotrebe
O znaka ,T ^ 2
N /mm upotrebe
C 53, C 60, C 67 Mk 101 Visokoopterećene vlačne

Č. 1630, Č. 1730, Č . 1733
1200. . . 1450 m nogostrana, C 1930 1800. . .2400 opruge za satne i pogonske
C 75, M 75, M 85 zavisno od mehanizme
1200. . . 1600 C 2135
Č. 1832, Č. 1834, C. 1835 traženih *1900- - 2400
55 Si 7
1600 .. . 2000 , ... ,----
C. 2133 i svojstava
65 Si 7, 60 SiMn 5 66 Si 7 mnogostrana, zavisna od
1700. . . 2200 i 1800 . . . 2300
Č. 2331, Č. 2330 C. 2134 traženih mehaničkih svojstava
C k 53 (K C 53) 67 SiCr 5
1200 .. . 1450 : 1900 . . . 2400
C. 1631 Č. 4230
Ck 60 (K C 60) 50 CrV 4
1300 .. . 1550 | 1700 . . . 2300
Č. 1731 Č. 4830
Ck 67 (K C 67) 58 CrV 4
1400 . . . 1650 | 1900 . . . 2400
Č . 1735 Č. 4831
1
Tablica 54. O krugla žica za opruge prema D IN 17223, (JUS C.B6.012)
Oznaka ! K ratica Područje promjera Upotreba

1
vlačne opruge, zavojne fleksione opruge
A 0,3 . . . 10 mm i profilirane opruge za niska mirna i
Patentirano vučena žica za rijetko promjenljiva opterećenja
opruge od nelegiranog čelika
B opruge za mirna i mala promjenljiva
0,3 . . . 17 mm opterećenja
C 0,07 . . . 17 mm visokoopterećene tlačne, vlačne i zavojne

................ fleksione i profilirane opruge, također za
0,07 . . . 2 mm
11 promjenljivo opterećenje
Poboljšana žica za opruge FD opruge koje rade u području vremenske

1 . . . . 14 mm čvrstoće ili imaju umjereno trajno dina
mičko opterećenje
Poboljšana žica za ventilske VD j za sve opruge s visokim trajnim dinamič-

opruge l . . . 7,5 mm ^ 0 pterećenjem
144 3. Opruge
Kvalitetu žice i trake za opruge od nerđajućeg čelika D IN X 1 2 C rN il7 7,

X 7CrN iA l 17 7 i X 5C rN iM o 18 10 sa <tm=1050 do 2200 N /m m 2 (već prema
debljini žice) vidi u D IN 17224.
Tablica 55. Najmanja vlačna čvrstoća (N /m m 2) okrugle žice za opruge D IN 2076. Materijal prem a D IN 17223, (JUS C.B6.012)
(izvadak)
Vrst žice Vrst žice

d d
mm mm
A B C II FD VD A B C FD VD
0,30 1750 2100 2510 2700 2,4 1410 1690 1970 1650 1550
0,32 1740 2090 2510 2700 2,5 1400 1670 1940 1600 1500
0,34 1740 2090 2500 2700 2,6 1390 1650 1930 1600 1500
0,36 1730 2080 2490 2700 2,8 1370 1630 1890 1600 1500
0,38 1730 2080 2480 2700 3,0 1350 1600 1860 1550 1460
0,40 1730 2080 2480 2700 3,2 1340 1580 1830 1550 1460
0,43 1720 2070 2470 2700 3,4 1320 1560 1810 1550 1460
0.45 1710 2060 2460 2700 3,6 1300 1540 1780 1510 1430
0,48 1710 2060 2460 2700 3,8 1290 1520 1750 1510 1430
0,50 1700 2050 2450 2700 4,0 1280 1510 1730 1510 1430
0,53 1690 2040 2440 2600 4,25 1270 1490 1720 1470 1400
0,56 1690 2040 2430 2600 4,5 1250 1470 1700 1470 1400
0,60 1680 2030 2420 2600 4,75 1230 1450 1660 1470 1400
0,63 1670 2020 2410 2600 5,0 1210 1420 1630 1430 1370
0,65 1670 2020 2410 2600 5,3 1190 1400 1610 1430 1370
0,70 1660 2010 2400 2600 5,6 1170 1380 1580 1430 1370
0,75 1650 2000 2380 2550 6,0 1150 1350 1550 1430 1370
0,80 1640 1990 2370 2550 6,3 1140 1340 1540 1430 1370
0,85 1630 1970 2350 2500 6,5 1130 1320 1520 1390 1330
0,90 1620 1960 2340 2500 7,0 1110 1290' 1480 1390 1330
0,95 1610 1950 2320 2500 7,5 1090 1270 1460 1390 1330
1,00 1600 1940 2310 2500 1800 1700 8,0 1070 1240 1430 1320
1,05 1590 1930 2300 2500 1800 1700 8.5 1040 1220 1400 1320
1.10 1590 1920 2290 2500 1800 1700 9,0 1020 1200 1380 1320
\% 1570 1900 2260 2400 1750 1650 9,5 1010 1170 1360 1320
1,25 1560 1890 2240 2400 1750 1650 10,0 1000 1150 1350 1280
1,30 1550 1880 2230 2400 1750 1650 10,5 1120 1330 1280
1.40 1530 1860 2200 2300 1750 1650 11,0 1100 1320 1280
1,50 1520 1840 2170 2300 1700 1600 12,0 1060 1280 1280
1.60 1500 1820 2150 2300 1700 1600 12,5 1050 1260 1280
1,70 1490 1800 2120 2250 1700 1600 13,0 1040 1250 1280
1,80 1470 1780 2100 2250 1700 1600 14,0 1010 1220 1280
1,90 1460 1760 2070 2150 1700 1600 15,0 990 1190
2,00 1450 1750 2060 2150 1650 1550 16,0 980 1160
2,10 1440 1730 2030 1650 1550 17,0 970 1130
2,25 1430 1710 2000 1650 1550
Tablica 56. Promjer d (mm) okrugle šipke čelika za opruge koje se vruće oblikuju prem a D IN 2077, materijal prema D IN 17221
do 17225
7 11 14 18 22,5 28 ± 0 ,3 | 36 45
8 12 15 19+0,2 24 -\ 38 4 8+ 0 ,4
9 ± 0,2 12,5 + 0,2 16 + 0,2 20 25 + 0,3 30 i 40 + 0,4 50
10 13 17 26 3 2±0,4 42
21 ± 0,3 34 i
O pruga se m ora tako dimenzionirati da se postigne tražena specifična

sila i da se ne prekorači dopušteno naprezanje. U tu svrhu često je potrebno i
više puta proračunavati s pretpostavljanjem različitih dimenzija, da bi se udovo
ljilo tim zahtjevima. Bez takvog postupka nije moguće optim alno obliko
vanje.
3.2. Lisnate kao savojne opruge 145
Tablica 57. V atrootporni čelici za opruge prema D IN 17225
G ranica tečenja u N /m m 2 pri G ranica puzanja u N/mm2 pri

Vrst čelika cc ’(
N /m m 2 20 100 200 300 400 400 450 500 550
67 SiCr 5 1500 1100 1100 1000 900

Č. 4230
50 CrV 4 1350 1000 1000 1000 900
Č. 4830
45 CrM oV 6 7 1400 1050 1050 950 850 700 500 320
30 WCrV 17 9 1400 1100 1100 1000 900 750 550 420 300
65 W M o 43 8 1400 1100 1100 1000 900 800 600 470 350 200
X 12 CrN i 17 7
hladno valjan 1200
hladno vučen 1600
M odul elastičnosti u N/mm 2 pri

Vrst čelika °C
20 100 200 300 400 450 500 550
67 SiCr 5 210000 206000 200000 193000

C. 4230
50 CrV 4 210000 206000 200000 193000
C. 4830
45 CrM oV 6 7 210000 206000 200000 193000 181000 174000
30 WCrV 17 9 210000 206000 200000 193000 181500 175000 171000
65 W M o 34 8 210000 206000 200000 193000 184000 179000 175000 170000
X 12 CrN i 17 7 180000 175000 168000 161000
Kovanje i toplinsko oblikovanje za opruge, X 12C rN i 17 7 međutim hladno savijati, omatati itd.
Ovi se čelici upotrebljavaju za ventilne opruge na motorima, opruge za brtvenje i povratne ventilne opruge na lokomotivama,
opruge razvodnika pregrijane pare na lokom otivama itd.
Tablica 58. Moduli elastičnosti E i moduli klizanja G uobičajenog materijala za opruge
E G
M aterijal opruge
N /m m 2 N /mm2
Patentirano vučena žica za opruge od nelegiranih čelika i poboljšana žica za opruge od «210000 « 8 3000
nelegiranih čelika D IN 17223, (JUS C.B6.012)
O pruga od toplo oblikovanih čelika D IN 17221, (JUS C.B0.551) 3.210000 «80000
Opruga od nerđajućeg čelika X 12 CrNi 17 7 D IN 17224 s.194000 «73000
Opruge od kositrene bronce CuSn 8 F 95 i mjed CuZn 36 F 70 D IN 17682, % 112000 « 42000

(JUS C.D2.100 i 102)
O pruge od bakar-berilija CuBe 2 F 90 i CuBe F 85 kao i novo srebro CuNi 18 Zn 20 3. 135000 «50000
D IN 17682
O pruge od M s63 D IN 17660, (JUS C.D2.101) tvrdo vučene « 94000 «35000
3.2. Lisnate opruge kao savojne opruge

Jednostavne jednokrake i dvokrake lisnate opruge (si. 158) uzimaju se npr.
kao potisne opruge zasuna, zatega, skakalica ustavljača, kao kontaktne opruge
u sklopkam a i slično.
Lisnate opruge u sloju (si. 159) služe prvenstveno za opruženje cestovnih
vozila i vozila na tračnicama. One pretvaraju kratke tvrde udare vozne staze
u duge mekane prigušene titraje. Lisnata opruga u sloju nastaje od dvokrakih
10 Elementi strojeva
146 3. Opruge
trapeznih listova različite dužine, koji se slažu jedan na drugi (si. 160). Listovi
opruge izrađuju se od valjanog plosnatog čelika za opruge D IN 4620 (JUS
C.B3.025) ili DIN 1570 (JUS C.B3.031). Uobičajene oblike presjeka vidi na
si. 161. standardne završetke listova opruga za vozila na tračnicama D IN 5542,
te sedlaste ploče za vješanje opruga D IN 5543.
d) d v o k ra k a p ra v o k u tn a ; e) d v o k ra k a tro k u tn a ; j ) d v o k ra k a trap e zn a
Slika 159. L isnate opruge u sloju

a) d rž ač sa stre m e n o m ; b) d ržač sa
sv o rn jak o m u sredini, p rem a D IN
11747 (lisnate op ru g e za teška kola
s gum enim k o tačim a)
Slika 160. N astajan je sloja lisnate opruge

at teoretski o b lik : h\ p ra k tičk i oblik
3.2. Lisnate kao savojne opruge 147
Slika 161. Presjeci lisnate opruge

a) p ra v o k u tn ik D IN 1544
(JU S C.B3.530); b) s rebrom
u sredini D IN 1570 (JU S
C.B3.031); c) K rupp-profil
Glavni list, kao najgornji najduži list, savijen je na krajevima oko svornjaka
ležišta. Protiv poprečnog pom aka osiguran je profilom samog presjeka
(si. 161b i c) ili stremenom (si. 162). Svežanj listova m ora se u sredini povezati,
da bi se opterećenje sigurno prenijelo na sve listove. Nekoliko držača svežnja
listova pokazuje si. 163.
oblik A
zz±=z
V
- -
0) -
- ,
Slika 163. D ržači svežnja listova

a) sa sv o rn jak o m u sred in i; b) sa
strem en im a; c) s klinom i izboči-
Slika 162. S pone za op ru g e prem a D I N 4621 nom u sredini lista
Jednadžbe za proračun;
Naprezanje na savijanje a f = F ■l/W (110)
Progib f= k (111)
3E ■I
<rf u N /m m 2 savojno naprezanje u presjeku lista,
F u N sila koja djeluje n a oprugu,
/ u mm pro g ib pri opterećen ju silom F,
l u mm k ra k sile prem a o p a sn o m presjeku,
W u mm3 m o m e n t o tp o ra lista op ru g e — b ■h 2j6,
I u mm2 m om ent inercije lista op ru g e = b ■h 3/ 12,
E u N /m m 2 m odul elastičnosti m ate rijala op ru g e (tablica 58, str. 145),
k p ro rač u n sk i fa k to r p rem a tablici 59.
10*
148 3. Opruge
Tablica 59. Proračunski faktori k za lisnate opruge
bolb 0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
k 1,5 1,4 1,32 1,26 1,2 1,17 1,12 1,08 1,05 1,03 1,0
3.3. Zavojna fleksiona opruga kao opruga za okretanje

Zavojne fleksione opruge su nam otane u obliku zavojnice, a opterećene
su na savijanje (si. 164). Najčešće se upotrebljavaju za povratni hod poluga.
Jedan kraj opruge m ora biti ovješen na poluzi, a drugi kraj na ležaj opruge
koji miruje. U početnom položaju opruga je predopterećena i pritiskuje polugu
na graničnik (naslon). DIN 2088 (Proračun i konstrukcija zavojnih fleksionih
opruga), među ostalim kaže: Ako je zavojna fleksiona opruga vođena na
jednom svornjaku (svornjak ili glavina kao na si. 164), treba paziti da između
opruge i vodilice ostane dovoljno zračnosti (da se opruga pri okretanju ne
stisne na vodilicu). Kao približnu vrijednost za prom jer trna može se uzeti
Dlrn = 0,8 do 0,9 Du a za tuljak £>tulj = 1,1 do 1,2 Dv.
U interesu ekonomične proizvodnje treba težiti za što jednostavnijom

konstrukcijom krakova, tj. tangencijalno oblikovanim krakovim a (si. 165 a).
S obzirom na mogućnost dovoljno točnog proračunavanja treba težiti za
čvrstim upijanjem krakova (si. 165 b do- d). Kao čvrsto upinjanje vrijedi
svako upinjanje koje unosi par sila. Najmanji unutarnji polumjer savijanja r
na krakovim a ne treba da bude manji od prom jera žice d (si. 165 b).
Treba nastojati da odnos nam atanja bude w = Dsr/d —4 do 15, u iznimnim
slučajevima w = 3. D a bi se izbjegle sile trenja, ne smiju ni kod ograničenih
ugradbenih duljina navoji nalijegati stegnuto jedan uz drugi. Ako iz konstrukcio-
nih razloga treba ispuniti veći ugradbeni prostor, onda se to ne ostvaruje
pom oću velikog uspona navoja; bolje je smanjenjem srednjeg prom jera Z)sr
i odgovarajućim povećanjem broja navoja i f .
3.3. Z avojne fle k sio n e opruge 149
Zavejne opruge treba uvijek opterećivati u smjeru zavojnice opruge, tako da

je vanjska strana navoja opterećena na vlak. Kod obratnog, otvarajućeg okreta
nja, postoji zbog vlastitih naprezanja opruge sklonost popuštanju elastičnih
svojstava ili puzanju.
Slika 165. Izvedba k ra k o v a i d ržača zavojnih fleksijskih o p ru g a p rem a D IN 2088

a) s tan g encijalnim krak o v im a, bez u p in ja n ja (nepovoljno); b) čvrsto upeti krakovi
(povoljno); c) m irujući k ra k čvrsto upet, p o m ič a n k ra k nije upet (nepovoljno,
bolje o b ra tn o ); d) u svo rn jak u ili trn u čvrsto upet krak (povoljno)
Opruge do 12 mm debljine žice nam ataju se hladno, a preko 12 mm

toplo, zbog prevelikih sila za namatanje.
Opterećenje opruge je momentom M = F ■R koji izaziva savojna napre
zanja. Ako oprugu opterećujemo u smjeru namatanja (norm alan slučaj), treba
računati
idealno savojno naprezanje ai = M /W (112)
Ako pak oprugu opterećujemo suprotno smjeru namatanja, onda treba uzeti
u obzir povišenje naprezanja zbog zakrivljenosti žice i računa se:
najveće vlačno naprezanje od savijanja oq = q- oi (113)
<ri u N /m m 2 idealno savojno naprezanje u presjeku žice,
M u Nmm m o m en t savijanja u presjeku žice = m om ent op ru g e F ■R,
W u mm m o m en t o tp o ra presjeka žice = n ■</3/ 3 2 « 0 ,l d 3,
<rq u N /m m 2 vlačno naprezanje o d savijanja n a u n u tarn jo j stra n i presjeka n astalo
savijanjem žice,
q fa k to r koji o b u h v a ta povišenje n a p rez an ja zbog savijanja žice, prem a
si. 166.
150 3. Opruge
U načelu, ni u kojem slučaju ne bi trebalo prekoračiti 0,7 vrijednost

vlačne čvrstoće žice; stoga treba uzeti crdop = 0,7 crM (crM vidi tablice 54 do 56,
str. 143 i 144). Za titrajno opterećene opruge upotrebljava se prvenstveno paten
tirano vučena žica za opruge C, prema tablici 55, str. 144. Kod takvog
titrajnog opterećenja za praktički neograničen vijek trajanja, ne smije razlika
naprezanja proizašla iz hoda opruge oh = <rmax —<rmin prekoračiti dopuštenu
vrijednost naprezanja prema jednadžbi (114). Pri tom e je crmax najveće, a omin
najmanje naprezanje na savijanje unutar jednog titraja (<rmax i crmin uzima se
prem a jednadžbi (112) ili (113), već prem a tome
u kojem je smjeru opruga opterećena). Prema
dijagramima dinamičke izdržljivosti za žicu C
iznosi:
dopušteno naprezanje hoda opruge
N
Jhđop' í 700 2 0,25 <7mal (114)
mm
Nadalje je:
Slika 166. F a k to r nap rezan ja q

M l
kut zakretanja a= (115)
p rem a D IN 2088 F e
a u ra d kut z a k re ta n ja = k u t o p ru ž n o g d jelovanja ( a , , a 2, a n), 1rad = 57,3°,

/ u mm ispružena duljin a n av o ja s o p ru ž n im djelovanjem bez k ra k o v a [jed n a d ž
be (116) i (117)],
1 u mm4 m om ent inercije presjeka žice = n d * i M k 0,05 d*,
E u N /m m 2 m odul elastičnosti m ate rijala op ru g e (tablica 58, str. 145),
M u N m m vidi legendu uz je d n a d ž b u (113).
Ispružena duljina navoja s opružnim djelovanjem
kod a + d ^ D sJ4: l = D sr- n - i [ (116)
kod a + d > D SJ4: l = y j (Dsr • n)2 + (a + d)2 (117)
duljina neopterećene opruge: lKO= i f (a + d) + d (118)
Dsr u m m srednji p ro m je r n a m o ta opruge,

if broj n a m o ta ja s opru žn im djelovanjem ,
a u mm slo b o d a n ra zm ak izm eđu n av o ja s o p ru ž n im djelovanjem ,
d u mm pro m jer žice (tab lica 55, str. 144).
Pri opterećenju opruge u smjeru nam ota smanjuje joj se unutarnji promjer
od Du na Dux. U nutarnji primjer Dux m ora biti veći od prom jera svornjaka Ds.
Ako oprugu opterećujemo suprotno njenom smjeru navoja, onda se njen
vanjski promjer Dv povećava na Dm. Taj promjer m ora uvijek ostati manji
nego unutarnji prom jer tuljka Dv
3.4. Ravne šipkaste opruge 151
Unutarnji, odnosno vanjski promjer opterećene opruge
D u u , va D s +d (119)
'f ± 2n
G o rn ji plus ili m inus z nakovi vrijede za Dus(, donji za D .
Dane jednadžbe za proračun vrijede isključivo samo za opruge s učvršćenim,

kružno vođenim krakovim a opruge bez trenja. Ako krakovi nisu dobro učvrš
ćeni, opruga se m ora voditi na svornjaku ili u tuljku. U jednadžbi (115)
zanemaren je i onaj dio kuta okretanja, koji dodatno nastaje zbog savijanja
krakova. Kod zavojnih savojnih opruga s malim brojem navoja i dugim
krakovim a m ora se uzeti u obzir i savijanje krakova. Za ove vrijedi jednadžba
(111) jednokrake lisnate opruge sa k — 1, /« 0 ,0 5 dA i l kao duljina odgovara
jućeg kraka opruge.
D IN 2088, osim kontrole savojnog naprezanja u navojima s opružnim
djelovanjem, predviđa i kontrolu naprezanja u savijenim krakovim a opruge.
3.4. Ravna šipkasta (okrugla) kao torziona opruga

Ravne torzione opruge (si. 167) upotrebljavaju se kao prigušivači torzionih
vibracija (npr. zglobna vratila na m otornim vozilima), za mjerenje sila prite-
zanja kod momentnih ključeva, elastičnih spojki i slično. One djeluju opružno
zakretanjem stanjenog struka opruge (vidi 3.3.). Razna učvršćenja krajeva
prikazuje si. 167. K od krajeva sa trokutastim ozubljenjem moguće je premješta
nje od zuba do zuba (trokutasto ozubljenje vidi u 2.3.4.).
----------------1----------------- n)
a) ct
11V
--------------------- 4
i
—
s. t
____4 k_.._
i ■>>
b) c) d) e)
Slika 167. R avna to rzio n a o p ru g a s raznim završecim a za upinjanje
a) e k sc en tar; b) p lo sn ati d io ; c) še ste ro k u t; d) č etv ero k u t; e) tro k u ta st profil
Tablica 60. Orijentacione vrijednosti za dopuštena torziona naprezanja (N /m m 2) opruga od okruglih sipki 50 C r V 4, (C. 4830)
*doP za d
Površina Opterećenje mm
20 30 40 50 60
promjenljivo 200 190 180 140 90

jednosmjerno 400 380 360 280 180
promjenljivo
jednosm jerno
300
600 j 290
580
260
520
250
500
... .
190
380
152 3. Opruge
Zbog zareznog djelovanja na mjestima učvršćenja krajevi opruge su

pojačani, a prijelaz na struk pažljivo je zaobljen. N aknadno valjanje struka
■(sačmarenje pom oću kuglica) ili fino brušenje povisuje dinam ičku izdržljivost.
M aterijal je najčešće 50 CrV 4 (Č. 4830), sa erM% 1500 N /m m 2. Standardne
promjere šipkastih opruga vidi u tablici 56, str. 144, a dopuštena naprezanja
vidi u tablici 60 str. 151).
Proračun prem a D IN 2091:
Torziono naprezanje t = Tj Wx (120)

T ■l
kut elastičnog uvijanja a= (121)
/,• G
t u N /m m 2 to rzio n o nap rezan je u p resjeku šta p a g 700 N /m m 2,

T u N mm o k re tn i m o m en t opruge,
Wt u m m 3 m o m e n t o tp o ra p resjeka šta p a p ri u vijanju « 0 ,2 d 3,
a u ra d k u t elastičnog uvijanja (opruženja),
/ u mm duljin a stru k a opruge,
It u mm4 m o m e n t inercije pri uvijanju « 0 ,1 d4,
G u N /m m 2 m o d u l klizanja m ate rijala op ru g e (tablicu 58, str. 145).
3.5. Tanjuraste opruge kao tlačne opruge

Tanjuraste opruge su prstenaste ploče stožasta oblika (si. 168), koje se
složene u stupove najčešće povežu kroz sredinu svornjakom. Njihova upotreba
proteže se od steznih elemenata za valjne ležajeve, do elastičnog opruženja
strojeva i temelja. Tanjuraste opruge osobito su prikladne za velike sile i
male progibe.
a) c)
S lik a. 168. T an ju ra ste op ru g e

a) p o jed in a ča n tan ju r grupe 1 i 2; ii) p o jed in a ča n ta n ju r s p losnatim naležnim
p o v ršin a m a i re d u ciran o m debljinom grupe 3; c) stu p ta n ju ra u sta lk u reznog a lata
3.5. Tanjuraste kao tlačne 153
Pogodan je 5 = 4 do 7°, s/Dv= 0,03 do 0,06, /fS 0,75 h. M aterijal tanjura

najčešće je Ck 67 (Č. 1735), 67 SiCr 5 (Č. 4230) ili 50 CrV4 (Č. 4830). U tab
lici 61 navedene su dimenzije mekanih i tvrdih tanjura prema D IN 2093,
te sile tanjura F kod progiba /= 0 ,7 5 h.
Tanjuraste opruge dijelimo u tri grupe:
Grupa 1: Debljina tanjura s < lm m , hladno oblikovano.
Grupa 2: Debljina tanjira s N m m i manje od 4 mm hladno oblikovano.
U nutarnji i vanjski promjer obrađeni su skidanjem čestica, a na unu
tarnjem prom jeru bridovi su zaobljeni.
Grupa 3: Debljine tanjura s = 4 do 14 mm, toplo oblikovan, opruga je sa
svih strana obrađena odvajanjem čestica. Bridovi su na unutarnjem
i vanjskom prom jeru zaobljeni. Tanjuri imaju naležne površine i time
reduciranu debljinu s'.
Pri opterećenju se tanjur izvana rasteže, a iznutra steže (stlačuje), si. 168 a.
Budući da naprezanja na rubu ne slijede proporcionalno veličinu progiba,
tanjuraste opruge imaju zakrivljene karakteristike (si. 169). U omjeru F/Fh
na si. 169 F predočuje odgovarajuću silu tanjura, a Fh silu tanjura pri / = h.
Sila se uvodi na mjestima 1 i 3 (si. 168 a). N a mjestima 2 i 3 nastaju
najveća naprezanja. Prem a D IN 2092 jednadžbe za pojedini tanjur grupe
1 i 2 glase:
Sila opruge
F=k /• i+ i ( 122)
a •Dl
Normalno naprezanje
u?
o 1= k (123)
a • D:
Normalno naprezanje
£ (124)
+ y
2 a D2l f ' 2s
Normalno naprezanje
o* = k S f
(125)
Slika 169. T eoretske karak teristik e
a Dl d '
pojed in ačn ih ta n ju ra p rem a D IN 2092
N 2
specifična sila c=k ■3-l+ U l +1 (126)
a Dl s, ss 2\s
154 3. Opruge
F u N o p ru ž n a sila u jed n o m tan ju ru ,

a v a 2, a 3 u N /m m 2 n o rm a ln a n a p rez an ja n a ru b u ta n ju ra n a m jestim a 1, 2 i 3.
V lačna su n a p rez an ja p ozitivna, tlačna negativna,
s u mm debljina tan ju ra,
h u mm p ro g ib pojed in o g ta n ju ra d o izrav n an ja u ravninu,
/ u mm pro g ib p ojedinog tan ju ra,
a, /0, y u N /'m m 2 fa k to ri p rem a tablici 62,
s = d jd u od n o s prom jera,
k u N /m m 2 fa k to r elastičnosti prem a je d n a d ž b i (127). Z a čelik sa £ = 210000
N /m m 2 je fc = 923000 N /m m 2.
4E
faktor elastičnosti k= (127)
E u N /m m 2 m o d u l elastičnosti m aterijala op ru g e (tablica 58, str. 142),

p P o issonov broj, m aterijala op ru g e = —0,3 za žilave m etale.
Z a tanjure grupe 3 standardi upućuju na odgovarajuću literaturu.
Tablica 61. Tanjuraste opruge od peraog čelika sa £= 210000 N /m m 2 prema D IN 2093
Red A: Red B: Red A: Red B:

tvrde opruge meke opruge tvrde opruge meke opruge
Dv *>u s h F s h F Dv s h F s h F
mm mm mm mm N mm mm N mm mm mm mm N mm mm N
8 4,2 0,4 0,2 210 0,3 0,25 120 56 28,5 3 1,3 11500 2 1,6 4600
10 5,2 0,5 0,25 340 0,4 0,3 210 63 31 3,5 1,4 15500 2,5 1,75 7400
12,5 6,2 0,7 0,3 660 0.5 0,35 300 71 36 4 1,6 21000 2,5 2 6900
14 7,2 0,8 0,3 800 0,5 0,4 290 80 41 5 1,7 35000 3 2,3 11000
16 8,2 0,9 0,35 1050 0,6 0,45 420 90 46 5 2 32000 3,5 2,5 14500
18 9,2 1 0,4 1300 0,7 0,5 580 100 51 6 2,2 49000 3,5 2,8 13500
20 10,2 1,1 0,45 1550 0,8 0,55 770 112 57 6 2,5 46000 4 3,2 18500
22,5 H ,2 1.25 0,5 1950 0,8 0,65 730 125 64 8 2,6 87000 5 3,5 31000
25 12,2 1,5 0,55 3000 0,9 0,7 880 140 72 8 3,2 87000 5 4 28500
28 14,2 1,5 0,65 2900 1 0,8 1150 160 82 10 3,5 140000 6 4,5 41000
31,5 16,3 1,75 0,7 4000 1,25 0,9 1950 180 92 10 4 130000 6 5,1 39000
35,5 18.3 2 0,8 5300 1,25 1 1750 200 102 12 4,2 195000 8 5,6 79000
40 20,4 2,25 0,9 6500 1,5 1,15 2700 225 112 12 5 180000 8 6,5 72000
45 22.4 2,5 1 7900 1,75 1.3 3700 250 127 14 5,6 255000 10 7 120000
50 25.4 3 M 12500 2 1.4 4900
Tablica 62. Faktori za tanjuraste opruge prem a D IN 2092
5 a P y d a P 7 6 a P y
1,2 0,29 1,00 1,04 2,6 0,77 1,35 1,60 4,0 0,80 1,61 2,07
1,4 0,45 1,07 1,13 2,8 0,78 1,39 1,67 4,2 0,80 1,64 2,13
1,6 0,56 1,12 1,22 3,0 0,79 1,43 1.74 4,4 0,80 1,67 2,19
1,8 0,64 1,17 1,30 3,2 0,79 1,47 1,81 4,6 0,80 1,70 2,25
2,0 0,70 1,22 1,38 3,4 0,80 1,50 1,88 4,8 0,79 1,73 2,32
ia 0,74 1,27 1,46 3,6 0,80 1,54 1,94 5,0 0,78 1,76 2,37
2,4 0,76 1,31 1,53 3,8 0,80 1,57 2,00
3.5. Tanjuraste k a o tla in e 155
Pri konstantnom ili rijetko promjenljivom opterećenju opruga se smije

deformirati (stlačiti) d o / = 0,75 h. Pri tome nastaju naprezanja <
j 1= 2000 do 2400
N /m m 2. Ako se ta granica prekorači, postoji opasnost da opruga sjedne.
K od promjenljivog opterećenja m jerodavna su naprezanja o 2 i o 3 na

donjoj strani tanjura, jer se na tim mjestima javlja prskotina zbog umornosti.
Ova naprezanja m oraju sa stanovitom sigurnošću ostati ispod dinamičke izdrž
ljivosti tanjura, tj. razlika između gornjeg i donjeg naprezanja oh2 = ag2 ~
odnosno (7h3 = erg3 —<rđ3 ne smije za praktički neograničenu izdržljivost preko
račiti dopušteno naprezanje prem a jednadžbi (128). Pri tome je <re odn. cr,
najveće a <rd odn. cr2 najm anje naprezanje koje nastaje [jednadžbe (123)
odn. (124)] unutar jednog titraja. Osim toga m ora i gornje naprezanje a gi odn.
oi2 ostati ispod granice tečenja materijala.
Prema tome će biti:

dopušteno naprezanje hoda opruge (dopuštena razlika između gornjeg
i donjeg naprezanja)
° h ~ a ‘ °d /, -,0,
°hdop~ (128)
dopušteno gornje naprezanje o-gdop= <rT/S (129)
o H u N /m m 2 čv rsto ća h o d a op ru g e za jed n o sm je rn o prom jenljivo naprezanje
uz <rd = 0 .
<7h = 740 N /m m 2 za opruge gru p e 1,
= 710 N /m m 2 za o p ru g e gru p e 2,
= 630 N /m m 2 za o p ru g e gru p e 3.
a fa k to r o p a d a n ja čvrstoće h o d a o p ru g e za jed n o sm je rn o p ro m je n
ljivo naprezanje,
a = 0,25 za op ru g e grupe 1,
= 0 ,3 3 za op ru g e gru p e 2,
= 0 ,5 0 za op ru g e grupe 3.
Oj u N /m m 2 gra n ic a tečenja m aterijala opruge.
Oj = 1300 N /m m 2 za o p ru g e gru p e 1,
= 1250 N /m m 2 za op ru g e gru p e 2,
= 1200 N /m m 2 za op ru g e gru p e 3.
S fa k to r sigurnosti 1,3 d o 1,5 u n o rm aln im prilikam a.
«
Kod promjenljivo opterećenih tanjurastih opruga preporučuje se očvršći-
vanje površine npr. sačmarenjem odn. mlazom čeličnih kuglica. N a taj način
opterećene opruge treba ugrađivati s prednaprezanjem koje daje deformaciju
Tablica 63. Sile u stupovima Fu i progib /„ u stupovima tanjurastih opruga
Stup prema St. 170a SI. 170b SI. 170c SI. 170d SI. I70e
Sila stupa F„ — F n •F n *F F Z (n F )
Pregib stupa / u= i f f i f Z V -J) Z (if)
F = s ila tanjura / = progib tanjura

n = broj pojedinačnih tanjura složenih u istom smislu u jedan paket
1 = b ro j u oba smjera poredanih u stup pojedinačnih tanjura ili paketa opruga
156 3. Opruge
/j= 0 ,1 5 do 0,20 h, kako bi se spriječilo nastajanje prskotina zbog um ornosti

m aterijala na mjestu 1 (si. 168 a), izazvanih preostalim vlačnim naprezanjima u
opruzi.
Slika 170. Slaganje ta n ju ra u stupove

a) je d n a k i tan ju ri izm jenično; b) jed n a k i ta n ju ri u istom sm islu; c) jed n a k i tan ju ri
izm jenično u p a k etim a ; d) različite debljine ta n ju ra izm jenično; e) različite debljine
ta n ju ra izm jenično u p ak etim a
M ogućnost kombinacije stupca tanjurastih opruga pokazuje slika 170,

a sile stupca Fu i progibe f a za razne načine sastavljanja daje tablica 63.
U stupcima s tanjurim a različite debljine najtanji tanjuri postižu najprije svoj
maksimalni progib. Sila Fu ne smije stoga spljoštiti najtanje tanjure. Ako se
to ipak dogodi, tada se za tako složene opruge u stupac dobiva lomljena
karakteristika, jer tanjuri više nisu elastični.
Tablica 64. Dopuštena odstupanja tanjurastih opruga prema D IN 2093
Reducirane debljine tanjura opruga grupe 3 s mm 4 5 6 8 1 10 12 14

s' mm 3,75 4,70 5,60 | 7,50 j 9,40 11,25 13,10
^ 1 j odn. s' ^0 zzs+ h odn. F kod Zračnost između svornjaka za

u ru p a vođenje i unutarnjeg promjera Đu
mm zzs' + h mm /« 0 ,7 5 h
0,3 . . 0,4 +0,020 Đa Zračnost

-0 .0 3 0 mm mm
0,5 . . 0,6 +0,025
-0 ,0 3 5 + 0,075 + 25%
1 0,7 . . 0,8 +0,030 —0,025 -7 ,5 %
-0 ,0 4 0 4,2 . . . 14,2 0,2
0,9 +0,035
-0 ,0 4 5
16,3 . . . 18,3 0,3
1 +0,035
-0 ,0 4 5
1,1 . . 1,25 + 0,040
2 -0 ,0 5 0 + 0,10 20,4 . . . 25,4 0,4
-0 ,0 5
1,5 . . 1,75 + 0,045
-0 ,0 5 5 + 15% 28,5 0,5
2 +0,050 - 7 ,5 %
0,060
2,25 . . 2,5 + 0,055 31 . . . 64 1
-0 ,0 6 5 + 0,15
3 . 3,5 + 0,065 -0 ,0 5
-0 ,0 7 5
72 127 2
3 4 . . . 14 ±0;20 ±0,20 + 5%
3.6. Cilindrične tlačne i vlačne 157
Pri slaganju opruga u stupce dolaze do izražaja odstupanja mjera (tole

rancije) pojedinih tanjura, pa se one m oraju uzeti u obzir u konstrukciji. To
vrijedi i za tolerancije sila opruga. U tablici 64 navedena su dopuštena odstupanja
prema D IN 2093 te potrebna zračnost između svornjaka za vođenje i provrta
tanjura.
3.6. Cilindrične tlačne i vlačne opruge

3.6.1. Hladno oblikovane tlačne opruge od okrugle žice
Najčešće se javljaju cilindrične tlačne opruge od okrugle žice. One se upotreb

ljavaju npr, kao tlačne i povratne opruge, ventilske opruge za mjerenje sile,
za ograničenje sile i slično. Slika 171 pokazuje izvedbu prem a D IN 2095.
Do 10 mm prom jera žice opruge se oblikuju hladno, između 1^ i 17 mm
hladno i toplo, već prem a materijalu, tehnologiji izrade i veličini opterećenja
(hladno ili toplo oblikovanje treba ugovoriti s proizvođačem!). Standardne
promjere žice d vidi u tablici 55, str. 144.
DIN 2095 navodi: „Krajeve opruge koji služe za prenošenje sile na prik
ljučna tijela treba tako oblikovati, da se koliko je moguće izbjegnu jedno
strana opterećenja s čeone strane dijela' opruge s opružnim djelovanjem.
To se općenito postiže smanjenjem uspona na krajnjem izlaznom navoju žice.
Da bi se dobile dovoljne naležne plohe okom ito na os opruge, odbruse se
krajevi žice do d/4. Ispod d = 0,5 mm krajnji navoji u pravilu se ne bruse.
Slika 171. H la d n o oblik o v an e tlačne opruge

a) krajn ji navoji prilegnuti i b rušeni; b ) krajn ji navoji p ritegnuti; c) o d stu p a n ja
ob lik a ; d) sile i duljine op ru g a
158 3. Opruge
Kod tlačnih opruga, naročito onih koje su izložene čestim promjenam a

opterećenja, treba nastojati da završeci izlaznih navoja leže m eđusobno zaokre
nuti za 180°, te da uvijek ima ukupno 4 j, 5 |, 6 j itd. navoja. Budući da
završni krajevi nisu elastični, treba razlikovati ukupan broj navoja od
broja navoja s opružnim djelovanjem i'f. U pom enutom D IN 2095 (slika 171)
j® ûk *f d" 2.
Ako svi navoji leže jedan na drugom (dodiruju se), onda tlačna opruga
ima stisnutu duljinu bloka Lm'-
kod naslonjenih i brušenih krajnih navoja L U1 = iuk ■d (130)
kod samo naslonjenih krajnih navoja L B1 = (iuk + 1,5)4 (131)
L Bl u m m duljin a stisnute opruge bloka,
¡uk u k u p a n broj navoja,
d u mm p ro m je r žice.
U jednadžbe (130) i (131) uključene su izradne tolerancije +0,5 ti.

U načelu treba da kod ispitne sile Fn ostane još minimalan razmak između
navoja s opružnim djelovanjem, prema tablici 65.
Dopuštena odstupanja za opruge obuhvataju prom jer navoja Dsr, duljinu
nestlačene opruge L 0, silu opruge F, odstupanje osi opruge od okomice e y,
odstupanje c2 u paralelnosti čeonih ploha (si. 171c) i to u kvalitetama grubo,
srednje i fino (tablica 66). D a bi proizvođač mogao održati zadane sile, treba
mu ostaviti mjere slobodne za moguću korekturu pri izradi opruge. Za to m ora
biti slobodno:
kod jedne zadane sile na opruzi i propisane duljine L 0: i {i jedna veličina d
li Dv odn. Du,
kod dvije zadane sile na opruzi: L 0, i'f i d ili Dv odn. Du.
Tablica 65. Zbroj Sa najmanjih razm aka među navojima prema D IN 2095
X u mm 1 pri odnosu nam atanja w = D r/*#

d s. preko 6 preko 8
mm mm 4 do 6 do 8 do 12 preko 12
0,07 đo 0,5 0 ,5 d + xd 2is 0,50 0,75 1,00 ' 1,50
preko 0,5 Q ,4d+xd2 tf 0,20 0,40 0,60 1,00

do 1,0
preko 1,0
do 1,6 0,3 d + xd i i[ 0,05 0,15 0,25 0,40
preko 1,6 0,2d+ xd2it 0,035 0,10 0,20 0,30

do 2,5
preko 2,5 1 m m + x d i if 0,02 0,04 0,06 0,10

do 4,0
preko 4,0 1 mm f x d 2 i( 0,015 0,03 0,045 0,06

do 6,3
preko 6.3 1 m m + x d 2 if 0,01 0,02 0,030 0,04

do 10
preko 10 1 mm + xd2i{ 0,005 0,01 j 0,018 0,022

do 17
3.6. Cilindrične tlačne i tlačne 159
Prednost treba dati standardnim veličinama prem a DIN 2098 (standardom su

obuhvaćene dimenzije L0, L„, f n, C i d ).
3.6.2. Tlačne opruge od okruglih šipki
Na si. 172 prikazane su (uglavnom toplo oblikovane) tlačne opruge od

okruglih šipki prema DIN 2096. Od 10 do 14 mm prom jera šipke d krajevi se
bruse iz punog m aterijala (si. 172a), a preko te mjere do ¿ = 60 mm kuju se i
bruse ravno (si. 172b). Opruge se nakon toplog oblikovanja poboljšavaju.
Tablica 66. Dopuštena odstupanja za hladno oblikovane tlačne opruge prem a D IN 2095 i za vlačne opruge D IN 2096
Dopuštena odstupanja od D„ u mm
grubo j srednje i
pri odnosu nam atanja w = D J d
i j nreko 8 preko 8 preko 8
mm 1 4 do 8 do 15 4 do 8 do 15 4 do 8 do 15
1
2,5 do 4 ± 0,3 1 ± 0 ,4 ±0,15 ± 0 ,2 ±0,1 ±0,1
preko 4 do 6,3 I + 0 ,4 1 ± 0,5 + 0,2 ±0,25 ±0,1 ±0,15
preko 6,3 do 10 1 ± 0,5 ± 0,6 + 0,25 ± 0 ,3 ±0,15 ±0,15
preko 10 do 16 ; +0,6 + 0,7 ± 0,3 +0,35 ±0,15 ± 0.2
preko 16 do 25 1 ± 0,7 ; ± 0,9 ±0,35 ±0,45 ± 0 ,2 ±0,25
preko 25 do 40 1 + 1,0 ± 1.2 + 0.5 + 0,6 ±0.25 ± 0.3
preko 40 do 63 i ±1,5 i ± 2 ,0 + 0,8 ± 1 .0 ± 0 ,4 ± 0,5
preko 63 do 100 : +2.3 ¡ ± 3,0 ± 1,2 + 1,5 + 0,6 ± 0,8
preko 100 do 160 i ± 3.5 ± « ±1,8», ± 2 ,3 ± 0 ,9 ± 1 .2
Dopušteno odstupanje od ¿o u mm
grubo | t srednje | fino
U pri odnosii nam atanja w —D J d
mm 4 do 12 preko 12 | 4 do 12 preko 12 4 do 12 preko 12
do 4 ± 0,5 ± 0,6 ± 0,3 ± 0 ,3 ±0,15 ±0,15

preko 4 do 6,3 ± 0,6 ± 0,7 ± 0,3 ± 0 ,4 ±0,15 ±0,2
preko 6,3 do 10 ± 0,7 ± 0,8 ± 0,4 ± 0 ,4 ± 0,2 ± 0,2
preko 10 do 16 ± 0,8 ± 1,0 ± 0,4 ± 0,5 ± 0,2 ± 0,3
preko 16 do 25 ± 1,0 ± 1,3 ± 0,5 ± 0 ,7 ± 0 .3 ± 0 ,4
preko 25 do 40 ± 1.3 ± 1,8 ± 0,7 ± 0 ,9 ± 0 ,4 ± 0,5
preko 40 do 63 ± 1.9 ± 2,5 ± 1,0 ± 1 ,3 ± 0 ,5 ± 0 ,7
preko 63 do 100 ± 2,5 ± 3,5 ± 1,3 ± 1.8 ± 0 ,7 ±0.9
preko 100 do 160 ± 4 ,0 ± 5.5 ± 2,0 ±2.8 ± 1,0 + 1.4
preko 160 do 250 ± 6 ,4 ± 8,5 ± 3,2 ± 4 ,3 ± 1,6 ± 2,2
preko 250 do 400 ±10 ±13 ± 5,0 ± 6,5 ± 2 ,5 ± 3,5
preko 400 do 630 ±15 ±20 + 7,5 + 10 ± 4 ,0 ± 5 ,0
Dopušteno odstupanje od F u %
grubo | srednje fino
pri broju navoja i{
preko 4 i i preko 4 preko 4
2 do 4 do 10 preko 10 | 2 do 4 | do 10 preko 10 2 do 4 do 10 preko 10
preko 0,5 do 1 ±30 + 24 ± 19 ±16 ±13 ±11 ± 13

preko 1 do 1,6 ± 24 + 20 + 16 + 14 ±12 ±10 ±10 ±7
preko 1,6 do 2.5 ± 21 + 17 + 14 + 13 ±1« ±9 ±6
preko 2,5 do 4,0 ± 18 ±15 ±12 + 12 ±10 ±8 ±5
preko 4.0 do 6.3 +16 + 13 + 10 + 11 ±9 ±7 ±5
preko 6,3 do 10 ±14 + 11 + 9 + 10 ±8 ± 7 ±4
preko 10 do 17 ±12 ± 10 ± 8 ± 9 ±7 ± 6 ±4
kvaliteta grubo srednje
0,08^ 0,04 Lq 0,02 Lo

i4,6;) (2,3°) v.isi
0.06 D 0,03 Dv 0,015 Z),
160 3. Opruge
Krajevi opruga koji ostaju neobrađeni (si. 172c) m oraju se prihvatiti posebnim
tanjurom (s urezanim usponom opruge). Za broj navoja vrijedi ono što je u
3.6.1. rečeno za hladno oblikovane tlačne opruge, ali je iuk = i f + 1,5.
Duljina opruge stisnute do dodira navoja (duljina bloka) iznosi:
K od opruga od valjanih okruglih šipki (slike 172 a i b)
,3)d (132)
kod opruga od brušenih okruglih šipki (si. 172 a i b)

^ B i^ (iu k -0 ,4 )d (133)
k o d opruga s neobrađenim krajevim a (s\. 172c)
^ B l= (iu k + l)rf (134)

duljin a stisnute op ru g e (blo k a) k a d a navoji leže je d a n n a d rugom ,
u k u p n i broj navoja,
d u mm najveći m ogući p ro m je r šipke, ti. uključivo plu sto leran cije (tablica 56,
str. 144 i tab lica 67).
Zbroj najmanjih udaljenosti među navojima

S3= x d ■i f (135)
broj n av o ja s opru žn im djelovanjem ,

fa k to r u zavisnosti od o d n o sa n a m a ta n ja w = D J d . F a k to r je pri
w= 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
x = 0,09 0,09 0,10 0,11 0,13 0,14 0,16 0,18 0,21 0,23 0,26 0,28
Slika 172. T lačne op ru g e od okru g lih šipki

a) krajevi o p ru g e prilegnuti i brušeni iz pun o g ;
b) krajevi op ru g e prilegnuti, kovani i b rušeni;
c) krajevi op ru g e neo b rađ en i
Dopuštena odstupanja za opruge vidi u tablici 67, a za promjere valjanih

šipki D IN 2077 u tablici 56 na strani 144. Za proizvođača m oraju zbog
mogućnosti postizavanja zadanih veličina ostati slobodne: duljina L0 i d ili i f.
Tablica 67. Dopuštena odstupanja za tlačne opruge od okruglih sipki prema DIN 2096
Brušene šipke d mm . !0± 0,05 >10. . 20 + 0,( > 2 0 ±0,10
Dopuštena odstupanja /) ,, Du. Đ<r

Ds. D>t. Du Opruge od Opruge od
mm valjanih šipki pri brušenih sipki pri
3 HA
oc
preko do u> 8 trg 8 tr> 8
3 ^
mm mm mm
1
r
i
50 ±0,8 ± 1,2 ± 0 ,6 + 0,8
50 63 ±1 ±1,5 ± 0 ,7 ±1
63 80 ± 1,2 + 1,8 + 0,8 ± 1 ,2
80 100 + 1,5 ± 2,3 ±1 ±1,5
100 125 ± 1.7 + 2,6 ±1,1 ± 1 ,7
125 160 +2 ±3 ± 1 ,3 +2
160 200 ± 2,2 ± 3,3 ± 1,5 ± 2 ,2
200 250 + 2,6 ± 3,9 + 1,8 ± 2 .6
250 300 ±3,1 ± 4.6 ±2,1 ±3,1
Sila F p r i zadanoj duljini opruge za valjane šipke: ±[(1,5 mm + 0 .0 4 /B1) c+ 0,02 F]

za brušene šipke: ± ((l,5 m m + 0 ,0 4 /B1)c + 0 ,0 l F]
Nestegnuta duljina L 0 pri zadanoj sili opruge: ± (1,5 m m + 0 ,0 4 /BI)
e } = 0.03 (odgovara 1.7 ) i>2= 0.025 (odgovara 1,5 )
3.6.3. Vlačne opruge od okrugle žice
Primjer izvedbe vlačne opruge sa savinutim ušicama prikazuje slika 173.

O pruga je nam otana navoj uz navoj sa predopterećenjem F0. Tek kada se
opruga optereti silom F > F 0 pojaviti će se zračnost između navoja. Do 17 mm
promjera žice opruge se u pravilu izrađuju od čelične žice za opruge, s predop
terećenjem u hladnom stanju. Preko toga (kod većeg opterećenja već od
ć/= 10 mm) nam ataju se toplo, a nakon nam atanja poboljšaju se. Poboljšanjem
izvršenim nakon nam atanja qpruge gube prednaprezanje. Standardne promjere
žice i štapova d vidi u tablicam a 55 i 56.
ft i Slika 173. V lačna o p ru g a n a m a tan a

/ —* s predopterećenjem
Fn
Različiti oblici ušica prema DIN 2097 prikazani su na slici 174. Ušice
jedne opruge u istoj su ravnini, ili su za 90° m eđusobno zaokrenute. Kod
162 3. Opruge
opruga sa savijenim ušicama (si. 174a do h) je i = iuk, a s priključnim tijelima

(si. 174i do m) je i f < illk. Navoji s opružnim djelovanjem počinju nakon
izlaska iz priključnih tijela. Punoj njemačkoj ušici (si. 173, si. 174b) daje se
prednost.
a) b) c! d) e) f) g) h) i) k)
Slika 174. O blici ušica vlačnih o p ru g a p rem a D IN 2097 (brojevi o zn aču ju o d n o s L H/Du)
a ) polovična njem ačka ušica; b ) cijela njem ačka ušica; c) d v o stru k a njem ačka
ušica; cl) cijela njem ačka ušica sa stra n e d ig n u ta ; e) njem ačka d v o stru k a ušica
sa stra n e d ig n u ta ; j) k uglasta ušica; g) k u k a sta ušica sa stra n e d ig n u ta ; h) engleska
u šic a; i) k u k a u v a lja n a; k ) sv o rn ja k s navojem u v a lja n ; /) čep s navojem uvijen;
m) p lo sn a ta ušica uvijena
Duljina neopterećenog tijela opruge L K^ ( i f + l ) d (136)

Lk u mm duljin a neopterećenog tijela op ru g e (bez ušica),
if broj n avoja s opru žn im djelovanjem ,
d u mm pro m jer žice.
Vlačne opruge proizvode se također u kvalitetam a grubo, srednje i fino.

Dopuštena odstupnja za neopterećenu duljinu L 0 vidi u tablici 68, a za
srednji promjer navoja Dsr i silu F nepredopterećenih vlačnih opruga u tablici 66.
Dopuštena odstupanja za sile predopterećenja F 0 : grubo ± 3 0 % , srednje ± 15 %,
fino ± 7,5 %. Kod predopterećenih opruga zbrajaju se dopuštena odstupanja
Tablica 68. Dopuštena odstupanja duljine L« neprednapregnutih vlačnih opruga prem a D IN 2097
Dopušteno odstupanje
grubo srednje fino
¿0 pri odnosu nam a tanja h = D J a
mm preko 8 preko 8 preko 8
4 do 8 do 12 4 do 8 do 12 4 do 8 do 12
do 10 ± 0,6 ± 0,7 + 0,4 ± 0 ,5 + 0,3 +0.4

preko 10 do 16 + 0,8 + 1,0 ±0,5 ± 0 ,6 + 0,4 ± 0,5
preko 16 do 25 + 1,0 ±1,3 ± 0,6 + 0,7 ± 0 ,5 + 0,6
preko 25 do 40 ±1,3 ± 1,6 ±0,8 ± 0 ,9 ± 0 .6 ±0,8
preko 40 do 63 + 1,8 ±2,2 + 1,1 + 1,3 + 0,8 + 1.1
preko 63 do 100 ± 2.4 ± 3,0 ± 1,5 ± 1,8 ±1,1 ±1.5
preko 100 do 160 ± 3,0 ± 4,0 + 2,0 ± 2 ,4 ± 1 ,5 ± 2 ,0
preko 160 do 250 ± 4,0 ± 5,0 ±23 ± 3 ,0 ± 2 ,0 + 2,5
preko 250 do 400 + 5,0 ±6,5 ± 3,0 ± 4 ,0 ±2,5 + 3,0
preko 400 + 20o od ¿o ±1,5% od U ± 1% od
za silu F (tablica 66) i sila predopterećenja F 0 (ne procentualne vrijednosti!).

Dopuštena sila predopterećenja F 0 ^ 0,25 Fn. Proizvođaču treba za nužne korek
ture ostaviti slobodno:
kod jedne propisane veličine sile u opruzi, propisane duljine L 0 i propi-
pisanog predopterećenja F0:i{ i jedna od veličina d ili Dv odn. Du,
kod dvije propisane sile u opruzi: i f i jedna od veličina d, Dv odn. Du i F 0.
3.6.4. Proračun tlačnih i vlačnih opruga
Presjeci žice ili šipke pretežno su opterećeni na torziju. Proračuna je

utvrđen u D IN 2089:
8Dsr G d .
Idealno torziono naprezanje tj = —jj- r = ---- - - j J (137)
nd 7t ■i( - u ST
Maksimalno torziono naprezanje t k = k • tj (138)
p . .. , 3/8F • Dsr
Promjer žice d= (139)
Tt ■X;
8D3 ~i
Opruženje, hod opruge f— 9T- ^ - F (140)
G md
G d^ f
Broj navoja s opružnim djelovanjem tf= - —j— — (141)
8F)sr • F
G-d*-f
Sile na opruzi F= (142)
*Dl-i(
4
Specifična sila c= ^ = — (143)
/ 8Dsr • i
i. u N /m m 2 idealno to rzio n o naprezanje, k o d kojeg nije uzeto u o b z ir zakrivljenje
žice,
r k u N /m m 2 to rz io n o naprezanje, kod kojeg je uzeto u o b z ir i zakrivljenje žice,
k fa k to r p rem a tablici 69,
F u N sila koja o pterećuje o prugu,
G u N /m m 2 m o d u l klizanja (tab lica 58, str. 145),
d u mm p ro m je r žice o d n o sn o šipke, (tablice 55 i 56, str. 144),
Dsr u m m srednji pro m jer navoja,
ir broj nav o ja s opru žn im djelovanjem
f u mm opruženje, hod opruge,
c u N /m m specifična sila opruge.
Tablica 69. Faktori k za vlačne i tlačne vijčane opruge prema D IN 2089
D Jd k D Jd D„!d * D Jd k D„/d k D Jd k D Jd k
i k
3 1,55 4 1,38 5 1,29 6 1,24 8,5 1,16 12 1,11 18 1,07

3,2 1,51 4.2 i 1.36 5,2 1,28 6,5 1,22 9 1,15 13 1,10 20 1,06
3,4 1,47 4,4 ! 1,34 5,4 1,27 7 1,20 9,5 1,14 14 1,09 25 1,05
3,6 1.44 4,6 1 1,32 5,6 1,26 7.5 1,19 10 1,13 15 1,09 30 1,04
3,8 64, 4,8 i 1,31 5,8 1.25 8 1,17 11 1,12 16 1,08
i
164 3. Opruge
Dimenzioniranje mirno ili rijetko promjenljivo opterećene tlačne i vlačne

opruge (dopuštena naprezanja):
1. Hladno oblikovane tlačne opruge od okruglih žica (vidi 3.6.1.). Djelovanjem
F n na oprugu bit će i idop = 0,5 nM, kod sile kod koje dolazi do dodira
navoja opterećene opruge F B1 bit će Tidop = 0,56 trM. Vlačna čvrstoća <rM
prem a tablici 55, str. 144.
2. Hladno oblikovane vlačne opruge od okrugle žice (vidi 3.6.3.). Djelovanjem Fn
na oprugu bit će Tidop = 0,45 crM. Kod opruga nam atanih s predopterećenjem
ovisno je dopušteno prednaprezanje i i0dop °d odnosa nam atanja vv i od
tehnologije izrade:
Nam atanje na namatalici: i i0dop = 0 ,ll <rM kod W = 4
= 0,06 <tm kod w = 12
nam atanje na autom atu: r i0dop = 0,06 <rM kod w = 4
= 0,03 (7m kod w = 12
M eđuvrijednosti se interpoliraju. Vlačna čvrstoća <rM prem a tablici 55,
str. 144.
Za opruge nam atane s pre'dopterećenjem valja odgovarajuće upotrije
biti jednadžbe (137) do (143)! Tako primjerice prem a jednadžbi (140) izraču
nato opruženje (kod opruge) ne odgovara stvarnome. Stvarno opruženje
opruge iznosi onda f —f 0, ako j e / 0 dio opruženja izgubljen predopterećenjem.
3. Tlačne opruge od okruglih profila, većinom toplo oblikovane (vidi 3.6.2.).
Djelovanjem sile kod koje dolazi do dodira stisnute opruge F Bj iznosi a) za
plemenite čelike, i b) za kvalitetne čelike, prem a tablici 52, str. 142, kod
d = 10 20 30 40 50 mm
a) Tidop = 830 810 780 740 660 N /m m 2
b) Tidop = 780 760 730 690 600 N /m m 2
4. Vlačne opruge od okruglih profila, najčešće toplo oblikovane (vidi 3.6.3.).
Nam atanje s predopterećenjem nije moguće. Djelovanjem sile Fn na
oprugu iznosi T id o p = 600 N /m m 2.
Dimenzioniranje promjenljivo opterećenih tlačnih i vlačnih opruga za prak
tički neograničenu izdržljivost (dopuštena naprezanja):
U načelu ne smiju se, najprije, prekoračiti dopuštena naprezanja sa kon
stantnom silom opterećene opruge. Zatim, m ora naprezanje hoda opruge, a
to je razlika između gornjeg i donjeg torzionog naprezanja xkh= Tkg —zkd,
ostati s dovoljnom sigurnošću ispod jednosm jerne čvrstoće hoda žice odn.
šipke. U tome je xk„ najveće, a i kd najmanje naprezanje koje se javlja u
toku jednog titraja [oba izračunata jednadžbom (138)]:
Dopuštena naprezanja hoda opruge, razlika između gornjeg i donjeg
torzionog naprezanja
t kH u N /m m 2 čvrstoća h o d a žice za op ru g e o d n o sn o šipke k o d t k(i= 0 . Vidi slijedeće

p o datke,
a fa k to r o p a d a n ja čvrstoće žice odn. šipke. Vidi slijedeće podatke.
Tkd u N /tn m 2 donje to rzio n o naprezanje titra ja ,
S koeficijent sigurnosti = 1 ,3 d o 1,5 u n o rm aln o m slučaju.
1. Hladno oblikovane tlačne opruge od okruglih žica (vidi 3.6.1.)

Za promjere žice do ¿ = 5 m m , prem a tablici 55, str. 144, vrijedi za
vrstu žice C
nesačmareno rkH = 400 N /m m 2, a «0,23
sačmareno čeličnim kuglicama rkH= 500 N /m m 2, a % 0,20
vrstu žice FD
nesačmareno t kH = 320 N /m m 2, assO,33
sačmareno čeličnim kuglicama xkH= 420 N /m m 2, a « 0 ,20
vrstu žice VD
nesačmareno t kH = 460 N /m m 2, a «0,27
sačmareno čeličnim kuglicama t kH= 580 N /m m 2, a %0,23
Za žice sa d > 5 mm nema još dovoljno vrijednosti dobivenih pokusima.
Preporučuje se stoga uzeti
TLk H ~~ ° M TT k H ( 5 m m ) ’
^M (5 mm)
ako su <rM(5mm) i tkHtsmm) vrijednosti za d = 5, kako su u tablici 55, odn.

već naprijed, navedene. Faktor opadanja a prem a naprijed navedenom.
Žice vrste A i B manje su prikladne za dinam ičko opterećenje.
2. Tlačne opruge od okruglih sipki, najčešće toplo oblikovane (vidi 3.6.2.).
Za ove još nema dovoljno podataka dobivenih ispitivanjem. Treba
stoga uzeti približno za
opruge od šipki bez grešaka, toplo oblikovano, poboljšano
xkH= 80 do 120 N /m m 2, a = 0,
opruge od tokarenih i brušenih šipki, kao i poboljšane
TkH= 200 do 300 N /m m 2, a = 0.
Za šipke manjeg prom jera d = 1 0 do 14 mm treba uzeti veće, za d = 60
manje vrijednosti, međuvrijednosti interpolirati. Za povećanje dinamičke
izdržljivosti preporučuje se obrada sačmarenjem čeličnim kuglicama.
3. Vlačne opruge od okrugle žice i okruglih šipki (3.6.3.).
Na vijek trajanja vlačnih opruga utječu oblik ušica i priključnih tijela.
Na prijelazima od tijela opruge na ušice pojavljuju se dodatna naprezanja,
koja mogu biti znatno veća od onih same opruge. Zbog toga se ne mogu
navesti vrijednosti dinamičke izdržljivosti. D IN 2089, navodi k tome:
Ako se ne mogu izbjeći vlačne opruge s titrajnim opterećenjem, tre
ba birati hladno oblikovane vlačne opruge s uvaljanim ili uvijenim dršcima.
Ako su ipak iz konstruktivnih razloga potrebne ušice ili kuke, tada polumjer
zakrivljenja na prijelazu m ora biti što je moguće veći. Postigne li se granica
treba računati s tim da će se sila F 2 nakon stanovitog vremena rada
t j d o p ,
166 3. Opruge
opruge smanjiti, jer sila predopterećenja F 0 popušta. Nisu isključeni ni

lomovi zbog um ornosti materijala.
Za samo tijelo opruge vrijede ista dopuštena naprezanja kao i za
tlačne opruge.
Ne preporučuju se toplo oblikovane vlačne opruge. U naročitim slu
čajevima treba se posavjetovati s proizvođačem opruga.
Proračun cilindričnih tlačnih opruga od četverokutnog profila: vidi DIN 2090.
3.7. Gumene opruge

Gumene se opruge upotrebljavaju uglavnom za prigušenje titraja i
udara, npr. kao opruge za temelje ili opruge uložaka elastičnih spojki. Vulkani-
zirana guma između metalnih ploča ili tuljaka može se opteretiti na smik ili
tlak. Slika 175 prikazuje različite oblike izvedbe, a slika 176 praktičke pri
mjere.
G um a (kaučuk) se ne može kom primirati. O na može promijeniti svoj
oblik, ali ne i volumen. K ada bi gumu zatvorili sa svih strana ona bi izgubila
svoja elastična svojstva.
Da se olakša vulkaniziranje gumene mješavine, dijelovi moraju biti približ
no jednake debljine, ali ne suviše debeli. Zbog zarezne osjetljivosti gume treba
izbjegavati oštre bridove ili uglove (zaobljenja ili rebra povoljna su).
Kao materijal dolazi u obzir prirodna guma, buna-S, perbunan-guma i druge.
Buna i perbunan su sintetičke gume (umjetna guma). Dugotrajnim djelovanjem
svjetla, topline i kisika guma stari i to tako da um jetna guma otvrdne, a
prirodna omekša, uz stvaranje napuklina. Vlačna naprezanja pospješuju
starenje (vlačne opruge izbjegavati!). Sintetička guma je manje od prirodne
gume osjetljiva na toplinu, ulje i benzin. Između —20° i —70°C guma smrzava,
tj. postaje tvrd^ i krhka.
Slika 175. O snovni oblici gum enih o p ru g a

a) o p ru g a sa sm ičnim p lo čam a: b) o p ru g a sa sm ičnim tulicim a: c) tlačna op ru g a:
i/l uvojno-sm ična o p ru g a ; c) uvojno-sm ična o p ru g a s pločam a
3.7. Gumene opruge 167
Tok deformacije-naprezanja gume određen je prem a D IN 53504 (JUS

G.S2.127). Primjerice a200 = 12 N /m m 2 znači da se materijal pri tom naprezanju
rastegne 200 %. Naprezanje er100 je tada jednako m odulu elastičnosti, koji
znatno ovisi o tvrdoći gume. Tvrdoća se daje u internacionalnim stupnjevima
tvrdoće IRH, koji približno odgovaraju konvencionalnoj Shore-A-tvrdoći
(DIN 53505 ili JUS G.S2.125). Shore-A-tvrdoća označuje otpor kojim se m ate
rijal opire prodiranju krnjeg stošca sa £>=1,3 mm, đ - 0,79 mm i a = 3 5 °. Na
primjer 40 Shore-A znači da je krnji stožac pri zadiranju za 1,27 mm naišao
na otpor od približno 4,4 N. Skala tvrdoće ide od 0 do 100. 0 Shore-A
izražava najm anju tvrdoću (dubina prodiranja 2,54 mm kod 0,56 N), 100
Shore-A najveću tvrdoću (bez prodiranja kod 8,2 N). S praktički dovoljnom
točnošću može se staviti: 50 Shore-A» 5 0 IRH. Vrste gume koje dolaze u
obzir za opruge tvrdoće su 40 do 70 Shore-A % 40 do 70 IRH. Metalne ploče
sprečavaju gumene opruge da se pri tlačnom opterećenju slobodno poprečno
deformiraju. Zbog toga karakteristike tlačnih opruga ne ovise samo o tvrdoći
materijala, nego u velikoj mjeri i o oblikovanju. Stoga se modul elastičnosti
.>■./*/?/* ■//>/ r-»VA'
T W
Sliku 176. M etalastik -o p ru g a tCi.T? Freiulcnbenj. VVeinheun Bergstr.l

.4 okrugli ležaj: B o d b o jn ik : ( d v ostruk b -le ž a j; I> u ltra tu ljac : i. p lo sn a t ležaj:
f M etaeone-ležaj: (7 stožast priru b n i tu .ja c . U E lastik-spojka
168 3. Opruge
E navodi u zavisnosti od tvrdoće i oblika (si. 177). Oblik se obuhvata fakto

rom oblika k. On je odnos površine preko koje se dovodi sila, i slobodne površine.
Za opruge kao na si. 175 c je prema tome
cE • 7t/4 d
faktor oblika k = - ----- , (145)
d ■n ■h 4/i
Suprotno metalnim oprugam a, gumene opruge imaju zakrivljene karak
teristike. Pri malim deformacijama možemo uzeti da je karakteristika ravna,
tj. sa konstantnom krutošću c. Pri promjenljivom opterećenju opruga se
očvršćuje, a njezina karakteristika odstupa od statičke. Ovo odstupanje obuhva
ća se faktorom tp tj.:
krutost opruge c = (p-csta, (146)
c u N /m m ili N m m /ra đ k ru to st o p ru g e pri p rom jenljivom opterećenju,
c»,al u N /m m ili N m m /ra d k ru to st op ru g e pri m irn o m opterećenju, p rem a je d n a d ž
bi (106) ili (107), str. 140,
fa k to r korekcije kod
tv rd o će = 40 50 60 70 Shore-A
<P= 1,15 1,3 1,6 2,2
M eđ u v rijed n o sti treb a in terp o lirati.
Jednadžba (146) vrijedi za gumene opruge opterećene na tlak i smik.
Statički modul klizanja G treba uzeti sa slike 177.
U tablici 70 iznesene su jednadžbe za proračun uobičajenih oblika
opruga idopuštena naprezanjaprema iskustvu. Proračun daje samo približne
vrijednosti. Ako je potrebno, treba razgovarati s proizvođačim a opruga.
Slika 177. Statički m odul elastičnosti E u zavisnosti od tv rd o će i o d fa k to ra oblika, statički

m odul klizanja G u zavisnosti o d tvrd o će
3.7. Gumene opruge 169
Tablica 70. Jednadžbe za proračun gumenih opruga i dopuštena naprezanja
Opruga s pločama j Opruga sa tuljcima r Opruga opterećena Opruga s pločama

Tlačna opruga
opterećena na smik ] opterećena na smik uvijanjem ha smik opterećena uvijanjem na smik
SI. 175c
si. 175a | si. 175b si. 175d si. 175e
Vrijedi do
20% pomaka 20% sabijanja 40' okreta 20' okreta
1
T
i =FIA x = FfA o= F jA ,= 0 .6 5 r_ *
A r R4- , 4
D( F \ T s
y - r /G | / = l n —{----------1 x » 0 ,6 5 --------------
d \i,8je hGj f J lAT ■Ei 4 n h G \r2 R 2J ( R ' - r 'j C
x u N /m m 2 smično naprezanje a u N /m m 2 tlačno naprezanje

Fu N sila opruge T u Nmm mom ent uvijanja opruge
E u N /m m 2 modul elastičnosti G u N /m m 2 modul klizanja
y u rad kut smika <x u rad kut zakretanja opruge
A u mm“ spojna površina guma-metal h u mm visina opruge
R, r u mm polum jer opruge 5 u mm debljina opruge
T k k CT<toP Paralelno smično Uvojno smično

Naprezanje
N/mm2 ^dop ^dop
N, mm2 N /m m 2
m im o opterećenje 1... 2 3 ...5 1 ... 2 2

povremeni udar 1 ... 1.5 2,5 . . . 5 1 ... 2 2
trajno titrajno opterećenje 0,5 . . . 1 1 . . . 1.5 0.3 . . . 0.5 0,3 . . . 1
posebni slučajevi ograničenog udara 1... 2 3 ...5 0,5 . . . 1 0 , 5 . . . 1,5
170
4. OSOVINE I VRATILA
4.1. Funkcija, oblikovanje

Osovine (si. 178a i b) nose na sebi mirujuće ili rotirajuće strojne dijelove
kao što su remenice, zupčanici, rotori i si. One mogu mirovati, tako da se
na njima smješteni strojni dijelovi okreću, ili da rotiraju zajedno sa strojnim
dijelovima pričvršćenim na njima. Osovine su opterećene samo na savijanje i
ne prenose okretni m om ent!
Vratila (si. 178 c i d) na sebi nose strojne dijelove kao i osovine, ali se
ovi djelovi stalno okreću te uvijek prenose okretni moment. Vratila su opterećena
na savijanje i uvijanje.
Osovine i vratila s centričnim uzdužnim provrtim a nazivaju se šuplje
osovine, odnosno šuplja vratila (si. 178 d).
Rukavcima nazivamo one dijelove osovina i vratila kojima se oslanjaju
na ležaje. K ratke osovine nazivaju se svornjaci.
Za prijenos snage između pokretnih pogonskih i radnih agregata upotreb
ljavaju se i savitljiva vratila, D IN 44713, npr. za pogon brojila, mjerila brzine
vozila i brzine vrtnje, bušilica i drugih alata. Sastoje se od višeslojne žičane
jezgre, koja se vodi u savitljivoj metalnoj cijevi.
Općenito se osovine i vratila izrađuju od čelika St 42 (Č. 0460) ili St 50
(Č. 0545), a visokonapregnute od St 60 (Č. 0645).
Kod većih zahtjeva dolaze u obzir i C 35 (Č. 1430), 40 M n 4 (Č. 3130),
3 4 C r 4 (Č. 4130), 4 1 C r 4 (Č. 4131) i slično, dok se kod m otornih vozila
uzima 16 M nCr 5, (Č. 4320), 20 M nCr 5, (Č. 4321), 18 CrN i 8, (Č. 5421) ijilično.
L potreba legiranih čelika isplati se kod titrajnih naprezanja (izmjeničnog
savijanja) samo onda, ako ne postoji djelovanje zareza, jer su čelici visokih
mehaničkih svojstava veoma osjetljivi na takva djelovanja. Za izbor materijala
može biti mjerodavna otpornost na koroziju.
Ravne osovine i vratila do promjera oko 150 mm izrađuju se obično od
okruglog čelika tokarenjem, ijuštenjem ili hladnim valjanjem. Deblja ili višestru
ko stupnjevana vratila izrađuju se kovanjem i skidanjem čestica. Rukavci i
prijelazi s jednog promjera na drugi se prema zahtjevima fino tokare, bruse,
poliraju valjanjem, tiskanjem ili lepanjem. Najopteiećeniji se površinski kale
(jezgra m ora ostati žilava) i najfinije obraduju. Osovine i vratila od legirana
čelika visoke čvrstoće nisu ništa kruća nego ona od običnih konstrukcionih
čelika, jer im je modul elastičnosti jednak. Šuplje osovine i vratila s promjerom
provrta od 0.5 J su za oko 25 °0 lakši nego puna vratila, aii moment otpora
iznosi još uvijek oko 95 %.
Visokoturažne osovine i vratila od n - - 1500 s 1 m oraju biti kruta, kruto
uležištena i izbalansirana.
4.1. Funkcija • oblikovanje
Slika 178. Prim jeri za osovine i vratila

a) n e p o k re tn a p u n a o so v in a ; b) o k re tn a p u n a o so v in a; c) p u n o v ra tilo ; d) šuplj
v ratilo
172 4. Osovine i vratila
Protiv uzdužnih pomicanja osiguravaju se osovine i vratila stupnjevanom

promjenom prom jera (stupnjevanjem), postavnim ili sigurnosnim prstenovima.
Naizmjenično naprezanje na savijanje osovina i vratila izaziva pri svim
prom jenam a presjeka, utora i slično stalnu opasnost od loma zbog umornosti
(djelovanja zareza!). Vršna naprezanja mogu se smanjiti raznim prikladnim
m jerama pri oblikovanju. Visina vršnih naprezanja za različito oblikovane
prijelaze, utore, vidljiva je na slici 180. Vršna naprezanja stvaraju se i zbog
naprešanih ili vruće navučenih glavina. Smjer toka sila koje prolaze kroz
zaštitna cijev strano
osovinu ili vratilo m jerodavan je za čvrstoću. Iz primjera na slici 180 vidi se

kod kojeg je oblika prijelaza tok skretanja sila najblaži i time najmanje smanjuje
čvrstoću oblika. Isto se tako može zarezima za rasterećenje (E na slici 180)
tok sila blaže skrenuti.
Slika 180. Z arezno djelovanje i tok sila u o so v in a m a i vratilim a

(7f , t, nazivno n ap rezan je: crk, r k nap rezan je izazvano zareznim djelovanjem
Preporučuje se kod naizmjenično na savijanje opterećenih osovina i

vratila kontrolirati tok sila, jer se najčešće nalazi mogućnost povećanja čvrstoće
oblika. Prioritetni promjeri za osovine i vratila proizlaze iz standardnih brojeva
D IN 3 (JUS A.A0.001). Standardne brzine vrtnje pri opterećenju za remenice
i klinaste remenice vidi u D IN 112, (JUS M.C 1.250), a za alatne strojeve u
DIN 804 (JUS M.C1.253).
4.2. R u kavci 173
4.2. Rukavci
4.2.1. Nosivi rukavci
Rukavci (slika 181) kod osovina ili vratila su cilindrična, konična ili
kuglasta rotaciona tijela koja se u ležajima okreću ili miruju (pokretni ili
nepomični rukavac).
Nosivi rukavci su opterećeni poprečno na os rukavca. Rukavci koji se
nalaze na krajevima osovine ili vratila nazivaju se čeoni rukavci, a unutar toga
unutarnji rukavci.
O jačanja (vjenac) ili stanjenja, služe za preuzimanje malih uzdužnih sila kao
aksijalno osiguranje položaja. Visina vijenca najčešće iznosi u = 0,1 d, a širina
¿>= 0,1 do 0,15 d. Umjesto vijenca može se naprešati i prstenove ili kod
umjerenih sila postavne prstenove osigurati vijkom ili zatikom (slika 182).
Slika 181. N osivi rukavci

a) cilindrični čeoni ru k a v ac ; b) cilindrični u n u ta rn ji ru k a v ac s ojačanjem ; c) cilindrični
u n u tarn ji ru k a v ac ; d ) konični n e p o k retn i ru k a v ac ; e) k uglasti p o k re tn i ili nepokretni
rukavac
Slika 182. Prstenovi k a o o jač an ja v ratila

a) stezni p r s te n ; b) p ostavni p rsten D IN 1705
sa dva za 135° p o m a k n u ta z atik a s n av o
je m ; c) p ostavni p rsten D IN 1705 s kon ačn im
zatik o m
Slika 183. R ukavci ručica

a) uvijčan s vijčanim n a stav k o m : b ) u p re šan ; c) s k o n u so m i vijčanim nastavkom
Kuglasti rukavci omogućuju kutnu pokretljivost osovine, ali zbog nepovoljnog

trenja nisu prikladni kao rotacioni rukavci. Često je iz proizvodno-tehničkih
razloga ili zbog vezanja uz materijal korisno da se rukavac izrađuje posebno
s vijčanim nastavkom ili nastavkom koji se uprešava, npr. rukavac ručice prema
slici 183.
Standardizirani su: cilindrični krajevi vratila D IN 478 (JUS M.B1.090),

konični krajevi vratila D IN 749 (ISO/R 775) i D IN 750 (ISO/R 775), krajevi
vratila za mazne pumpe D IN 746 (ISO /R 775), za zupčane pogone D IN 783
(ISO/R 775), za električne strojeve D IN 42943 (JUS N.G0.020 i 021), za pomoćne
strojeve D IN 73031 (ISO /R 775), za jednodjelne postavne prstenove D IN 705,
a za dvodjelne D IN 708.
4.2.2. Potporni rukavac
Potporni ili uporni rukavci aksijalno su opterećeni, te služe kao podupora

osovine ili vratila. Za male pritiske zadovoljava pun uporni rukavac (si. 184 a).
Budući da je brzina klizanja na obodu najveća, a u sredini nula, rukavac se
nejednako troši i ne ostaje ravan. Teoretski je u centru površinski pritisak
beskonačno velik, što može dovesti do poteškoća prigodom podmazivanja.
Slika 184. P o tp o rn i rukavci

a) s p u n o m naležnom p o v ršin o m ; b) s p rste n asto m naležnom p o vršinom ;
c) s p rste n asto m naležnom p ovršinom i lećastom p o tp o rn o m plo čo m ; d) kuglasti
ru k av ac
U potrebom prstenastog potpornog rukavca (si. 184b) smanjuje se ovaj nedo

statak. Povoljno je da se kaljeni rukavac oslanja na potpornu ploču, kaljenu ili
od lijevana željeza. Lećasta uporna ploča (s na si. 184c) nastavlja se
(podešava se) sama prema potpornoj kliznoj plohi. Kuglasti rukavci (si. 184d)
podešavaju se isto tako sami kao rotacioni rukavci. Nisu podesni zbog nepo
voljna trenja.
4.3. Čvrstoća
4.3.1. Momenti savijanja i uvijanja, momenti inercije i momenti otpora
Osovine i vratila treba sm atrati nosačima na dv'a oslonca, s pojedinačnim

silama F. N a mjestima ležaja javljaju se reakcije F A i f B. Na slici 185 označeni
su opasni presjeci grafički i pom oću brojeva. Opasnim presjecima treba smatrati
sve presjeke na mjestima promjene promjera, na mjestima utora, žlijebova
itd., a kod ravnih (glatkih) osovina i vratila na mjestu najvećeg momenta
4.3. Čvrstoća 175
savijanja. Sile F proizlaze iz sile koja se javlja na zubu, vlačne sile remena,
težine dijelova koje nosi i slično. O određivanju njihove veličine bit će
govora kasnije u odgovarajućim poglavljima.
Slika 185. M om enti savijanja u op asn im presjecim a osovina i vratila

a) prim jer s jed n o m silom ; b) p rim je r sa dvije sile
Slika 186. M o m en t savijanja M a k o sile djeluju u raznim ra v n in a m a (osovina ili vratilo c rta n o
je ta k o d a je raščlanjeno u dijelovim a izm eđu o p asn ih presjeka)
F x h o riz o n ta ln a sila; F y vertik aln a sila; F A, F „ reakcije u o slo n c im a ; A ix m om enti
sila F x; M y m om enti sila F y; 1 . . . 4 o p asn i presjeci
Ako sile F ne djeluju u jednoj ravnini, pojedine sile rastavljaju se u

horizontalne i vertikalne kom ponente F x i Fy tako, da se stvore dvije ravnine
sila. M omenti savijanja M x i M y u tim m eđusobno okom itim ravninam a
zbrajaju se geometrijski (si. 186) na pojedinim presjecima u rezultirajući
moment savijanja M. Radi boljeg pregleda momenti su crtani u smjeru sila
(površine presjeka), iako stvarno djeluju okom ito na površine presjeka. Rezul-
tirajući m oment savijanja je onda m jerodavan za proračun čvrstoće. Isto
tako mogu uzdužne sile, npr. aksijalna kom ponenta sila zupčanika s kosim
zubima, izazvati u presjecima dodatna vlačna ili tlačna naprezanja.
odvođenje snoge 1
Budući da vratila prenose uvijek okretni moment, opterećena su i na

torziju (uvijanje). Okretni moment ne prolazi obično cijelom duljinom vratila.
Dovodi se preko pogonskog strojnog dijela (npr. remenice), a odvodi preko
drugih strojnih dijelova (npr. zupčanika), slika 187.
Tablica 71. M omenti W i Wx protiv savijanja i torzije, te momenti inercije / r i /« raznih presjeka osovina i vratila
i
9 i
1 -t
G latko Vratilo s Vratilo s Ozubljeno Klinasto Poligonsko Poligonsko

vratilo utorom provrtom vratilo vratilo vratilo P3 vratilo PC4
O3 dD2 Đ*
w «O.lrf* »O .IO 3 « 0 , 1 ---- «0,1 5 Oj
~ 10 6 Z>,
wt « 0 ,2 ^ * 0 .2 ^ *2 W «0,2D ? » 0 ,2 Df
- ( r ) '
O4 dD3
« 0 ,0 5 ^ a 0,050“ » 0 ,0 5 0 “ - 1,20,2ri 2 «0,0750?
f, *20 12
(
/, « 0 ,1 ^ »O .lrf1 j »2J, « 0 ,I O “ - 2 ,4 O ,2,i>3 « 0 ,1 4 0 ?
.
4.3. Čvrstoća 177
Za proračunavanje naprezanja na savijanje i torziju potrebni su momenti

otpora presjeka W protiv savijanja i Wt protiv torzije. Jednadžbe za njih su u
tablici 71. Pored toga dani su i momenti inercije potrebni pri proračunavanju
deforma_cija.
4.3.2. Približni proračun na torziju i savijanje
Preporučljivo je da se za torziono opterećeni dio vratila najm anji potrebni

promjer d odredi unaprijed prema iskustvenim vrijednostima dopuštenih napre
zanja. Iz uvjeta da je r ,= T/W t = Ttdop, dobiva se za vratila sa Wt x Q ,2 d 3
potreban
najmanji promjer dmin = (147)

ti,2 Tlcj0p
4nin U 111111 najm an ji d o p u šten i p ro m je r vratila u p o d ru č ju opterećenom o k re t

nim m om entom ,
T u Nmm p ogonski o k re tn i m om ent,
TidSp U N /m m 2 d o p u šte n o to rzio n o n ap rezan je prem a tablici 72.
Ako su projektom određene dimenzije osovine ili vratila, preporučljivo je

da se prije nego što se računski provjeri čvrstoća oblika, izvrši približna
kontrola na savojnu čvrstoću prema iskustveno dopustivim naprezanjim a (tablica
72). U pojedinim opasnim presjecima iznosi:
M
naprezanje na savijanje o f= (148)
fff u N /m m 2 n ap rezan je na savijanje,u o p a sn o m presjeku,

M u Nmm m o m en t savijanja u o p asn o m presjeku,
W u mm3 m o m en t o tp o ra o p asn o g p resjeka (vidi tablicu 71).
Tablica 72. Dopuštena naprezanja na torziju i savijanje u N /m m 2 za osovine i vratila (iskustvene vrijednosti)
Vrst osovine ili vratila Tutop ®fdop
Nepokretne osovine od čelika St 42 . . . 50 (Č. 0460 . . . Č. 0545) 50. . . 100

Okretne osovine od čelika St 42 . . . 50 (Č. 0460 . . . Č. 0545) 30 . . . 60
Transmisijska vratila od čelika St 42 (Č. 0460) 12. . . 18 30 . . . 60

Vratila d-zalica od čelika St 50 (Č. 0545) 2 0 . . . 40 40 . . . 60
Vratilu prijenosnika od čelika St 60 (Ć. 0645) ili legiranog čelika 40 . . . 60 60 . . . 100
Vratila ručnih dizalica sa zupčastom letvom od Čelika St 70 (Č. 0745) 60 . . . 80 100 . . . 150
Teoretski se svi presjeci mogu tako dimenzionirati da u njima vlada

jednako naprezanje na savijanje. Iz uvjeta za presjek x a f = M J W X= o rdop
može se za na bilo kojem mjestu x izračunati prom jer presjeka:
31 M
promjer osovine ili vratila d x= / ------- -— (149)
V 0,1 ^ f d o p
Tako konstruirana osovina ili vratilo bila bi paraboloid (okomito šrafiram

dio na si. 188). Potrebno je, međutim, dobiti proizvodno i funkcionalno
pogodan oblik sastavljen od cilindara i stožaca tako da to ne dovodi do
podrezivanja paraboloida. Pretkovanim osovinama i vratilima jednakih napreza
nja na savijanje ušteđuju se materijal i obrada.
4.3.3, Čvrstoća oblika
U opasnom presjeku vratila mogu nastati:

Mf
naprezanje na savijanje <jf = - (150)
W
F,
viačno ili tlačno naprezanje 17 (151)
torziono naprezanje (1521
fff , <r, t , u N /m m 2 savojno, viačno, tlačno i to rzio n o naprezanje.

M i, T u Nm uzim ajući u o bzir po g o n sk e u d a re ili vrijednosti najvećih vršnih
m o m e n a ta savijanja ili torzije za određ en i presjek,
fj u zdužna sila u o dgovarajućem presjeku,
W, W t u m m 3 m o m e n t o tp o ra odgov araju ćeg presjeka p ro tiv savijanja, o d n o
sno to rzije (tab lica 71)
A u mm2 p o v ršin a odgovarajućeg presjeka.
Pri istodobnom opterećenju na savijanje i uvijanje zamišljamo da ona

izazivaju samo norm alna naprezanja, nazvana ekvivalentno ili reducirano
naprezanje. Time je opterećenje vratila svedeno na opterećenje na savijanje.
Prem a hipotezi o najvećem dejormacionom radu pri promjeni oblika iznosi:
ekvivalentno naprezanje < 7 = k v = \/ f f g + ( 3 » f ) ) ia53)
<Tekv u N /m m 2 ekvivalentno (reducirano) naprezanje,
rrg u N ,m m 2 gornje naprezanje prom jenljivog opterećenja. T o je najveće n o r
m alno naprezanje koje nastaje u presjeku, n a im e :
<J — <T i f (T
4.3. Č vrstoća 179
t, u N /m m 2 to rzio n o naprezanje p rem a (152),

fx0 o d n o s koji pokazuje način n a p rez an ja n a savijanje i uvijanje.
T reb a staviti:
3oCg »:0,48 k o d naizm jenično prom jenljivog savijanja i n eprom jen
ljive torzije (at0 « 0 ,4 ),
« 1 ,4 7 k o d naizm jenično prom jenljivog savijanja i je d n o
sm jerno prom jenljive torzije (ot„«0,7),
2s 3 k o d naizm jenično p rom jenljivog savijanja i naizm je
nično prom jenljive to rzije (ot0 « l ) .
Pom oću faktora a 0 prilagođuje se torziono naprezanje naizmjenično pro

mjenljivom naprezanju na savijanje. To znači da se može pom oću faktora a 0
preračunati torziono naprezanje t, u odgovarajuće jednakovrijedno promjen
ljivo torziono naprezanje. Ako je vrst savojnog i uvojnog opterećenja jednaka
(na primjer obje izmjenično promjenljive ili obje jednosmjerne), onda je a 0« 1.
Čvrstoća oblika o 0 kao dinam ička izdržljivost određenog presjeka osovine
ili vratila iznosi:
Čvrstoća oblika <r0= —? PN • <rDN (154)
<r0 u N /m m 2 čv rsto ća o b lik a o d ređ en o g presjeka,

t r DN u N /m m 2 d in am ičk a naizm jenično pro m jen ljiv a izdržljivost m aterijala prem a
tablici 73,
bF fa k to r kvalitete površine prem a slici 189,
/lkf fa k to r zarezn o g djelovanja p re m a (155),
(Tgr
— = R o d n o s n a p rez an ja p rem a (159),
c* i
k fa k to r za g ranicu čvrstoće o b lik a
« 2 ,1 k o d dijelova s opterećenjem n a savijanje,
« 1 ,6 k o d dijelova bez o p terećen ja n a savijanje.
Faktor zareznog djelovanja /3kf = — ... (155)

i + \/ e * i
Okf koeficijent o b lik a zareza p rem a slikam a 190 d o 193. O sim toga treb a
u v ršta v ati: 3t,,f « 3 za zupčaste i klinaste profile v ratila, « 1 ,4 za poligonske
profile v ra tila (odgovarajuće oblike vidi u tablici 71),
q* rad iju s ekvivalentnog zareza je k a ra k te ristič n a v rijednost zarezne osjetlji
vosti m a te rijala p rem a tablici 73,
X red u ciran i g radijent (pad) n a p rez an ja prem a (156) d o (158) k od:
savijanja x %2 / d + 2 / q (156)
vlak/tlak X«2/q (157)
torzija x ~ 2/d + 1 /'q (158)
X u m m '1 red u ciran i gradijent (pad) naprezanja,
d u mm najveći pro m jer presjeka,
q u mm po lu m jer zaobljenja d n a zareza (vidi slike 190 d o 193).
12'
1gO 4- Osovine i vratila
Tablica 73. Dinamička vlačno-tlačna naizmjenično promjenljiva izdržljivost crDN i rađijus />* ekvivalentnog zareza žilavih materijala
(čelik)
<tm N /m m ’ 301) 350 400 450 500 i 600 700 | 800 90U 1000 1100 1200 1300
a DN N /m m 2 140 170 190 210 230 i 270 320 | 360 410 450 500 550 600
| b
p* mm 0,2 0,15 0,12 0,09 0,08 | 0,06 0,04 0,03 0,025 0,02 0,02 0,015 0,01
Slika 189. F a k to r utjecaja kvalitete površine bp u zavisnosti o d vlačne čvrstoće trM čelika
(kvalitete površina, vidi u tablici 26, stra n a 78)
Jednadžba (156) vrijedi za dijelove vratila opterećene na savijanje, jed

nadžba (157) za dijelove bez savojnog opterećenja, jednadžba (158) za dijelove
vratila opterećene isključivo na torziju.
Ako je q < 0 ,5 mm, onda u jednadžbam a (156) do (158) treba ipak uvrstiti
q = 0,5 mm, jer se tok sila ne lomi oštro oko zareza, nego prolazi u luku
oko njega.
Kod glatkih dijelova vratila bez utora je q = oo, pa u jednadžbe (156) do
(158) treba uvrštavati 2/q = 0. Kod utornih osovina ili dijelova vratila (dosjedni
klin. klinasta vratila, utori ozubljenih vratila) može se približno uzeti da je
q « t/2 ^ b/2 (t = dubina utora odnosno zubca, b = širina utora). I kod naprešanih
glavina (si. 193 a) treba uvrstiti q = 0,5.
Odnos naprezanja aJ a% (159)
<rsr u N /m m 2 srednje nap rezan je titra jn o g opterećenja. O no je je d n a k o k o n sta n t

nom (m irnom ) n o rm aln o m nap rezan ju kojem se su p e rp o n ira naizm je
nično naprezanje. U n o rm aln o m slučaju su to vlačna ili tlačna
n a p rez an ja a. N ačelno, u pojedinim presjecim a v ratila je <7sr =
= 0,5 (frg+(7d) sa erd k a o najm anje n o rm aln o naprezanje ciklusa p ro
m jenljivog o p terećenja (donje naprezanje),
a u N /m m 2 gornje naprezanje ciklusa prom jenljivog o p terećenja = u +<Jr
4.3. Čvrstoća 181
oblikovanim prijelazim a s većeg n a m anji prom jer Slika 191. K oeficijenti o blika kod
vratila s u to ro m po o b o d u ■*
Slika 192. K oeficijent oblika a l f k o d vratila

s poprečnim p ro v rto m 02 OJ 0,4
odnos g /d — —
Ako su vlačna odnosno tlačna naprezanja a i naprezanja na. savijanje af

konstanta, kao što je to kod osovine koja miruje, onda će biti a J a = 1 .
Ako ne djeluje vlačno ili tlačno naprezanje već samo naizmjenično prom jen
ljivo naprezanje na savijanje, onda je a j a = 0 (čisto naizmjenično opterećenje).
U dijelovima vratila koji su opterećeni isključivo na torziju, stavlja se a j a = 0
kod naizmjenično promjenljivog i t , <Tsr/e7 g= 0,5 kod jednosm jerno promjenlji
vog i t , a j a = 1 kod nepromijenljivog i t . U ovim slučajevima treba uzeti
Oekv~l>5T,. Za ispravno dimenzioniranje m jerodavna je:
Sigurnost protiv umornosti SD= a 0/ a eky (160)
Uobičajeno su: S D^ .2 kod aST/a %= 0 do 0,25,
Sd ^ 1 ,7 kod a j a g> 0,25 do 0,75,
SD^ 1 ,4 kod a J a >0,75 do 1.
oblik A oblik B
Slika 193. K oeficijenti o b lik a a^,. k o d vratila

a) s n a p reša n o m glavinom (za presjek x p rem a slici 190); b) sa zarezom s oštrim
b rid o v im a za uskočnike; c) s blagim prijelazim a; d) s u to rim a za pero. o d n o sn o
u to rim a za dosjedni klin
4.4. Deformacije
4.4.1. Deformacije zbog sila savijanja
Osovine i vratila izložena su savijanju zbog djelovanja sila F (si. 194).

Duga i tanka vratila mogu često biti dovoljno čvrsta, ali deformacijom
mogu da remete funkcionalnost. Tako npr. mogu da dovedu do odstupanja u
zahvatu kod zupčanih prijenosnika ili do zagrijavanja u kliznim ležajima
zbog rubnog pritiska. U kritičnim slučajevima treba prem a tome proračunati
progib i kosi položaj rukavca. Prema iskustvu treba da progib ispod hvatišta
sile iznosi 0,00035 L (manje vrijednosti pri « > 2 5 s _1), i (vidi si. 196)
tan /)A B ^ 0 , 0 0 1 do 0 , 0 0 2 (manje vrijednosti kod dugih kliznih ležaja, a velike
kod kratkih kliznih ležaja; vidi 5.1.6.).
Gladak štap dobiva prem a slici 195 na mjestu x
m m b, r = W T ,{ 2- 2i +T ) ,l ć l )
JL «>
- v— — T 1
\L elaslilno linijo yB
T L
Slika 194. P ro g ib osovine ili v ratila i kosi položaj ru k av aca u ležajevim a

4.4. D eform acije 183
Nadalje proizlazi na mjestu x

kut nagiba:
F
(l —x 2) (162)
2E ■J {
K od x = 0 nestaju članovi sa x.
Slika 195. P ro g ib ukliještenog glatkog
štap a
Slika 196. O sovina ili vratilo zam išljeno rastav ljen o , tak o d a p o sta ju dvije konzole
Kod višestruko stupnjevanih osovina ili vratila s jednom silom između ležaja,
prem a slici 196, zamišljamo da je osovina ili vratilo ukliješteno u hvatištu
sile F i da je kao konzola savijana reakcijama u osloncima duljina lA i
A /
, /3
(1 , >2
/3_ /( 31 / —,' 2
, '3
Progib u osloncu /A= - £ ( 7 _+ , (163)
jh \ J J f3
/ A u mm pro g ib ispod FA. P rogib /„ ispod Fn tre b a p ro ra č u n a ti na isti način,

FA u N sila oslonca ležaja (reakcija),
/ u mm d u ljin a stu p n ja od FA,
E u N /m m 2 m o d u l elastičnosti m aterijala v ratila, za čelik » 2 1 0 0 0 0 N /m m 2,
J f u mm4 m o m e n t inercije o dgovarajućeg p resjeka vratila p rem a tablici 71,
stra n a 176.
Ispod sile F iznosi:
progib / = / a + (/u “ /a ) I j L (164)
Sada treba odrediti pojedine kutove savijanja )?i, j?2 . . . pom oću jednadžbe
(162). Za stranu A na slici 196 je, na primjer:
d l-¡ i). tan /? 3 d l ~ li)

2E J n 2E J f2 2E J f3
i prema tome:
tan 3 = - ^ “ (165)
tan fiA = tan (Zfi —oc)
(166)
Sa stranom B treba postupiti na isti način.

Budući da su kutovi savijanja veoma maleni, može se staviti da je
tan i x :a , tan f i^ fi , odnosno tanfiA^ Z f i —a (a i fi u radijanima).
Konzolno uležištene osovine ili vratila sm atraju se, prem a slici 197, da su
ukliještene u osloncu F B tako, da se kao prije stvaraju dvije konzole.
Slika 197. P ro g ib osovine ili v ratila kod konzol-

nog uležištenja
Kod osovina i vratila koja su opterećena sa više sila, progibi se proračuna

vaju pojedinačno, za svaku silu F ls F 2, posebno, te se onda izmjeri
vrijednost / na mjestu najvećeg progiba (dobiva se crtanjem elastične linije).
S kutom nagiba treba postupiti u istom smislu.
Ako sile djeluju u raznim ravninama, treba pojedine progibe
i kutove nagiba fit , fi2, ■■■ te momente savijanja (vidi si. 186) na odgovara
jućim mjestima geometrijski zbrajati.
4.4.2. Deformacije izazvane torzionim silama
Torzionim momentom zakreću se m eđusobno presjeci vratila. Dva presjeka

u razm aku / glatkog dijela vratila (si. 198) zakreću se za kut a = T ■l/(G ■/,).
K ut zakretanja stupnjevanog vratila (si. 199) iznosi: ~
4.5. K ritična brzina vrtnje 185
kut zakretanja a = —Z — (167)

G /,
ot u ra d k u t zak retan ja,
G u N /m m 2 m odul klizanja m ate rijala vratila, za čelik izn o si' w 80000 N /m m 2,
T u N m m to rzio n i m o m en t u o dgovarajućem dijelu vratila,
/ u mm dio duljine vratila s k o n sta n tn im m o m e n to m inercije i torzije,
/, u m m 4 m o m en t inercije p ro tiv z a k re ta n ja u odg o v araju ćem dijelu vratila,
p rem a tablici 71.
Druga vratila, npr. transmisiona, deformiraju se znatno već pri razmjerno

malom torzionom momentu. Ova promjena oblika izazvana deformacijom
dovodi zbog elastičnosti vratila do nepoželjnih torzionih titraja strojnih dijelova
m ontiranih na vratilu (djelovanje kao kod ravnih torzionih opruga, vidi 3.4.).
Zato se ograničuje kut zakretanja prem a iskustvu na veličinu a/I7= 0,25 °/m.
ako Z/ označava ukupnu duljinu dijela vratila koji je torziono opterećen.
4.5. Kritična brzina vrtnje

4.5.1. Fleksiona kritična brzina vrtnje
Osovine i vratila, zajedno s m asam a koje su na njima smještene, predstavljaju

fleksione elastične opruge. Djelovanjem neke vanjske sile počet će te mase vibri-
rati vlastitim prigušenim titrajim a (vidi si. 157, str. 141). Prilikom rotacije javljaju
se periodični impulsi centrifugalne sile. Ovi impulsi odgovaraju brzini vrtnje,
a nastaju radi toga jer se stvarni položaj težišta ne poklapa s teoretskim.
Do toga dolazi zbog neizbježnog odstupanja stvarnih mjera od nazivnih,
u granicam a dopuštenih odstupanja. Ako se sada slučajno poklopi pogonska
brzina vrtnje sa frekvencijom vlastitih titraja sustava koji tvori osovina ili
vratilo sa m asam a smještenim na njima, nastat će rezonancija. Uz nemiran
hod vibrirat će osovina ili vratilo, povećavajući stalno am plitudu titraja,
sve do loma. Rezonantu brzinu vrtnje nazivamo fleksionom kritičnom brzinom
vrtnje, nkrit. Preciznim balansiranjem i krutom izvedbom može se danas raditi i
u samom kritičnom području. Ova m etoda je, međutim, upotrebljiva samo u
posebnim slučajevima. Ako je fleksiona kritična brzina vrtnje nkrit m anja od
m
-h
l^ -
Slika 200. T itra n je osovine ili v ratila zbog p rem ještan ja težišta
a elastičn a linija; b a m p litu d e titra n ja elastične linije; m m asa m o n tira n a n a vratilu ;
S„ težište m ase; Ff cen trifu g aln a sila; F's cen trifu g aln a sila n a k o n pola o k re ta ja
pogonske n, m ora pri puštanju stroja u pogon i zaustavljanju biti područje

kritične brzine vrtnje brzo prijeđeno. Dugačke i tanke osovine i vratila imaju
visoku fleksionu kritičnu brzinu vrtnje. K ako iz (109 a), strana 141, proizlazi,
frekvencija vlastitih titraja sustava zavisi od krutosti c i od m asa m koje
vibriraju. Sami impulsi i sile koje djeluju F{, F2, . . . ne utječu na kritičnu
brzinu vrtnje!
Fleksiona kritična brzina vrtnje
^ (168)
u s -1 fleksiona k ritič n a b rzin a vrtnje,

K fa k to r n ačin a ležištenja = 1 za osovine i v ratila k o ja se slo b o d n o
o k reću u ležajim a (slika 201 a), = 1,3 za osovine o b o stra n o učvršćene
(slika 201 b), = 0 ,9 za k o n z o ln o uležištene osovine ili v ra tila (slika 201 c),
c u N /m k ru to st su sta v a koji vibrira,
m u kg m asa su sta v a koji vibrira,
g u c m /s2 zem aljsko u brzanje = 981 c m /s2,
/ G u cm najveći pro g ib izazvan težinam a m asa stro jn ih dijelova sm ještenih na
vratilo ili osovinu.
Slika 201. S hem atski p rik az različitih uležištenja osovina i v ratila

a) o k re tn o u ležajevim a; b) o b o stra n o ukliješten o ; c) k o n zo ln o
Pri proračunavanju / G pom oću jednadžbi (163) i (164) [u (164) je to f]

smiju kao sile koje opterećuju vratilo ili osovinu biti uzimane u obzir samo
težine masa. Ne smiju prem a tome biti uzimane u obzir vučne sile remena,
sile koje djeluju na zube zupčanika itd! Fleksiona kritična brzina vrtnje
neovisna je od toga da li su vratilo ili osovina u horizontalnom , kosom ili
vertikalnom položaju!
Budući da težina vlastite mase vratila ili osovine nije pri proračunu
uzim ana u obzir, izračunata kritična fleksiona brzina vrtnje leži iznad stvarne.
Razlika koja se stoga javlja povećava se s povećanjem progiba izazvanog
težinama masa. Zato se osovine i vratila nastoji dimenzionirati tako da
izračunata kritična brzina vrtnje n ^ , leži uz dovoljnu sigurnost iznad ili
ispod stvarne pogonske brzine vrtnje. Za sustave kod kojih su na teškom vratilu
ili osovini smješteni lakši strojni dijelovi, dobit ćemo točnije vrijednosti n^xli
ako u proračunu uzmemo u obzir i vlastitu težinu vratila, odnosno osovine.
To ćemo učiniti tako da ćemo težine parcijalnih dijelova vratila ili osovina
nadomjestiti silama s hvatištem u težištu svakog parcijalnog dijela. Ali ni to
nije potpuno točno, jer je vlastita težina zapravo kontinuirano opterećenje.
4.5. K ritična brzina vrtnje 187
4.5.2. Torziona kritična brzina vrtnje
Vratilo s m asam a koje su na njemu smještene ravna je torziona opruga

koja će početi vibrirati prigušenim torzionim titrajim a ako ju izložimo koleba
njima okretnog momenta. Ako kolebanja okretnog m om enta odgovaraju brzini
vrtnje kao što je to kod zalomljenih vratila stapnih strojeva, doći će i kod
torzionih vibracija do rezonancije. To će nastati kada pogonska brzina vrtnje
bude jednaka vlastitom titranju sustava. Torziona kritična brzina vrtnje nkril
jednaka je opasnost za mogućnosti loma kao i fleksiona. Impulsi okretnih
m om enata ograničeni su ipak na posebne slučajeve.
Torziona kritična brzina vrtnje nkru~ (169)
nkril u s -1 to rz io n a k ritič n a b rzin a vrtnje,

c u N m /ra d k ru to st vratila,
J u kgm 2 m o m e n t tro m o sti m ase vratila, uključivo m ase dijelova sm ještenih
n a vratilu.
Uzimajući u obzir oznake dane na slici 199, izračunava se krutost iz

jednadžbe:
(170)
c u N m m /ra d k ru to st vratila,
G u N /m m 2 m odul klizanja m aterijala v ratila » 80000 N /m m 2 za čelik,
/ u mm duljin e p o jedinih stu p n jev an ih dijelova v ratila,
/, u mm4 p o larn i m o m en t inercije pojed in ih p o p re čn ih presjeka (tablica 71
str. 176).
188
5. LEŽAJI
5.1. Trenje, podmazivanje i maziva

5.1.1. Trenje
Osovine i vratila imaju oslonce u kliznim ili valjnim ležajima. Ležaji

se podm azuju da bi gubici trenja, a time i zagrijavanje, bili što manji- Pod
trenjem se prem a D IN 5281 podrazumjeva otpor koji se javlja izm eđu'površina
nalijeganja dvaju tijela i suprostavlja se m eđusobnom gibanju bilo klizanjem,
bilo kotrljanjem ili valjanjem (trenje gibanja — kinetičko trenje), ili onemogućuje
gibanje (trenje mirovanja — statičko trenje).
Za ležaje značenje ima samo trenje gibanja. K tome se računa i startno
trenje u početku gibanja i trenje zaustavljanja na kraju gibanja. U trenje
gibanja spadaju slijedeće vrste trenja:
1. Trenje klizanja, kada površine nalijeganja klize jedna po drugoj (klizni
ležaj, klizna vodilica.kod alatnih strojeva).
2. Trenje kotrljanja, kada se dva elastična tijela (na prim jer od čelika) kotrljaju
jedno po drugom. Zbog elastične doformacije nastaje iz teoretskog točkastog
ili linijskog dodira površinski dodir koji daje klizni udio (valjčići koji se
slobodno gibaju između dvije vodilice).
3. Trenje valjanja, kada se valjaju dva tijela jedno po drugom, pri čemu je
učešće klizanja i kotrljanja određeno unaprijed zakonim a gibanja (valjni
ležaji, bokovi zupčanika).
Slika 202. V rste trenja

a) su h o trenje bez sloja koji razd v aja naležne
p o v ršin e ; b) m ješovito tre n je ; d jelom ično suho,
djelom ično tekuće tre n je ; c) tekuće trenje (plovno
trenje) s m eđuslojem koji razdvaja
1 pom ični d io ; 2 m irujući d io ; 3 m eđusloj;
4 g ib an je ; 5 opterećenje
Poznate su nadalje još slijedeće vrste trenja:
1. Trenje čvrstih tijela, pri kojem se čvrsta tijela dodiruju neposredno. N a njiho
vim površinama je oksidacioni sloj ili sloj krutog maziva.
5.1. Trenje • podm azivanje • m aziva 189
2. Suho trenje, ako između dodirnih površina nema oksidacionog sloja, sloja
vlage, niti bilo kakvog drugog stranog sloja (slika 2 0 2 a).
3. Tekuće trenje, ako se površine nalijeganja ne dodiruju, a vrhove njihovih
površinskih hrapavosti razdvaja nosivi tekući ili plinoviti međusloj (slika
202c). Ako se potreban tlak za nošenje stvara samo gibanjem tijela,
onda ga nazivamo hidrodinamičkim, ako pak nastaje pumpom s posebnim
pogonom, onda hidrostatičkim. Trenje koje pri tome nastaje je trenje zbog
viskoziteta (žilavosti) materijala nosivog međusloja.
4. Mješovito trenje nastaje među površinama nalijeganja ako postoji djelomično
trenje čvrstih tijela, a djelomično tekuće trenje (slika 202 b). Mješovito
trenje nastaje pri suviše sporom gibanju (kod pokretanja i zaustavljanja),
suviše visokom opterećenju ili nedovoljnoj količini tekućine, odnosno plina.
5.1.2. Podmazivanje i maziva
Radi olakšanja klizanja površina nalijeganja, te radi smanjivanja ili čak

sprječavanja trošenja, upotrebljavaju se maziva. O na treba da omreže klizna
mjesta, da prianjaju uz materijale, da razdvajaju hrapavošću izazvane međusobne
neravnosti površina nalijeganja, da sama imaju nisku unutarnju žilavost, da ne
nagrizaju materijale i da ih štite od korozije, a da po mogućnosti i hlade,
prenose pritisak, brtve i štite maziva mjesta od nečistoća i vode. Kao maziva
dolaze u obzir:
1. Tekuća maziva (ulja). O na općenito udovoljavaju najbolje zahtjevima i
često se s njima može ostvariti hidrodinamičko podmazivanje.
2 . Masti za podmazivanje su plastične tvari kod kojih su metalnim sapunim a
ili materiji za zgušćavanje dodana ulja.
3. Mješavine čvrstih maziva s uljima ili mastima. Čvrsta maziva u prahu
miješaju se s uljima ili mastima. Služe kao tankoslojno mazanje pri poteško
ćama uhodavanja.
4. Kruta maziva su krute tvari u prahu ili u obliku ljusaka, koje dobro prianjaju
uz klizne površine i time im poboljšavaju klizna svojstva. Najčešće se
upotrebljavaju u spoju s uljima, mastima, umjetnim masama, na primjer
grafit i molibdendisulfid.
5. Umjetne mase s kliznim sposobnostima. U obzir dolaze: poliamid PA, poliacetal
PO M , politetrafluoretilen PTFE i fluoretilen-propilen PFE P, koji se upotreb
ljavaju za klizne tračnice, ležajeve, brtvila kod vratila i zupčanike. Osim toga
mogu se kruta maziva dodati (inkorporirati) umjetnim m asam a da bi im se
poboljšala klizna svojstva, na primjer grafit ili molibdendisulfid za blazinice
od umjetnih masa.
6 . Suhi tanki mazivi slojevi su čvrsta maziva u tankim slojevima (TSF) koja
služe kao trajno mazivo, isključujući mogućnost zagađivanja dobara koja
se prerađuju, kao što su živežne namirnice ili tekstil.
7. Plinovi. Ponekad i zrak služi kao mazivo kliznih ležaja kod malih brzohod-
nih strojeva.
190 5. L ežaji
Najvažnija maziva za ležaje su ulja. Najčešće se daje prednost jeftinim

mineralnim uljima u odnosu na sintetička ulja. Svakom gibanju tekućine
suprotstavlja se unutarnje trenje. Ako dvije površine podm azane uljem klize
jedna po drugoj, onda se i pojedini uljni slojevi pomiču m eđusobno uz
trenje. Sto je trenje veće, to je tzv. žilavost tekućine veća. Ta žilavost tekućine
naziva se viskozitet.
Sloj tekućine izložen trenju, kao što je npr. nosivi međusloj (mazivi sloj)
kod hidrodinamičkog podmazivanja, može se zamisliti da je sastavljen od
tankih slojeva slično snopu m eđusobno pom aknutih igraćih karata (si. 203).
Pri njihovu m eđusobnom uzdužnom pom icanju nastaje između pojedinih slo
jeva smično naprezanje t, čija veličina zavisi od vrste tekućine (žilavosti tekućine)
i od razlike brzina pojedinih slojeva. Što je veći pad brzine, to je veće smično
naprezanje t. K ao mjera za viskozitet mazive tekućine u gibanju označava
se dinamički viskozitet rj kao ono smično naprezanje koje bi nastalo kad
između dva sloja razm aknuta za jedinicu duljine (1 m) postoji razlika u brzini
od jedne jedinice brzine (1 m/s).
Prem a slici 203 međusobni razm ak dviju površina je Ay, a njihova razlika
u brzini Av. Prema tom e imali bismo kod površina u razm aku 1 (jedna jedinica
duljine) pad brzine v = Av/Ay. Ako pri ovome padu između pojedinih slojeva
djeluje smično naprezanje x i ako se pretpostavlja da su smično naprezanje
i pad brzine v međusobno proporcionalni (Nevvtonova tekućina), onda bi
smično naprezanje za jedinicu brzine iznosilo rj = z/v; prem a tome je:
x
dinamički viskozitet >7 = ——-—
Av/Ay
Slika 203. P om icanje slojeva tekućine k o d h id ro d in a m ič k o g p o d m aziv an ja (a su zam išljeni

slojevi tekućine koji se m eđ u so b n o pom iču k a o složaj igraćih k a rata)
Ako se uvrsti t u N /m 2 = Pa (Pascal), Av u m /s i Ay u m, tada proizlazi

internacionalna jedinica za dinamički viskozitet
N /m 2 N
— —-——-t s = P a s (Pascal-sekunda)
m/s nr
m
kp .k p
K o n v en cio n aln o je d o sa d a vrijedila u tehnici jed in ica —= s. T ad a j e l - s = 9,81 Pas.
m1 nr
Č esto se u p o treb ljav a lo i p o a z (Poise, P) p rem a francuskom fizičaru Poiseuille. P ostoji i
o d n o s 1 Pas = 1 0 P ili 1 P a s = l d a P (d ek ap o az) ili 1 P a s x 10' cP (centipoaz). D ak le:
1 P a s = 10 P = IO3 cP
5.1. Trenje • podm azivanje • m aziva 191
D inam ički viskozitet m ože se m jeriti p o m o ću viskozim etra s kuglom , k o d kojeg se kugla
sp u šta k ro z cijev n a p u n je n u uljem za ispitivanje. V rijem e sp u šta n ja je izravno p ro p o rcio n a ln o
din am ičk o m viskozitetu.
Osim dinamičkog, postoji i kinematski viskozitet v nekog ulja, pod kojim se

podrazum jeva odnos dinamičkog viskoziteta t) prem a gustoći ulja q.
yj
Kinematski viskozitet v=—
Q
N ■s 2
Ako se računa q u kg/m 3, a iz 1 N = 1 kg ■1 m /s 2 proizlazi za 1 kg = 1 --------,
m
N • s2,/m N • s 2
dakle o u ^ d o b i v a se
m m
internacionalna jedinica za kinematski viskozitet
N • s/m 2 m2
N • s 2 /m 4 s
K o n v en cio n aln o je d o sa d a vrijedila, p re m a engleskom fizičaru Stokesu, nazv an a jedinica
1 S t( S to k e s ) = l c m 2/'s. N adalje je 1 S t= 1 0 0 c S t (centistokes) i ta k o :
1 m 2 /s = IO4 S t= 1 0 6 cSt
N • s2
Budući da je općenita gustoća ulja q » 0 ,9 kg/dm 3 = 900 kg/m 3 = 900 ^ 4—,
može se pri preračunavanju kinematskog viskoziteta u dinamički upotrijebiti
slijedeća skraćena veličinska jednadžba:
dinamički viskozitet n =0,09 Pas = 0,0009 Pas (171)
St cSt
A ko, n a prim jer, n ek o ulje im a k inem atski viskozitet v = 50 cSt, o n d a je d inam ički visko
zitet:
50 cSt
n = 0 ,0 0 0 9 P a s = 0,045 P as
' cSt
Ovo preračunavanje potrebno je stoga što je kinematski viskozitet, iako

beznačajan za tehniku podmazivanja, gotovo isključivo može naći u podacima
proizvođača ulja.
Sva tekuća maziva s porastom tem perature postaju rijeđa, što znači da
se njihov viskozitet smanjuje. Zbog toga se m ora viskozitet uvijek naznačiti u
ovisnosti o tem peraturi. Tako, na prim jer v50 = 63 cSt znači da kinematički
viskozitet ulja na r = 50 °C iznosi v= 63 cSt. N a slici 204 prikazane su promjene
viskoziteta norm alnih ulja u ovisnosti o tem peraturi. Viskozitet raste također i
s tlakom ulja, ali se taj porast jedva očituje do 40 M Pa = 40 N /m m 2.
O d važnosti je još stiniste, kao tem peratura na kojoj se ulje počinje
skrućivati. plamište kao tem peratura na kojoj se zapali uljna para, ali ne i samo
ulje, te postojanost prema starenju, kao neko određeno povećanje ostatka uljnog
koksa u ulju nakon određenog vremena.
192 5. L ežaji
K ao maziva ulja dolaze u obzir:

1. Destilati, koji se dobivaju destilacijom produkata zemnog ulja. Oni su
prikladni do 40 °C, te se upotrebljavaju kod jednostavnih prijenosnika,
kliznih ležaja, zglobova i kliznih putanja.
2. Maziva ulja A D IN 51505 (JUS B.H3.313 i 316) s vrelištem višim od onog
koje imaju destilaciona ulja. O na su kvalitativno ispod destilata, a i jeftinija su.
Imaju vrlo dobru sposobnost prianjanja i podmazivanja, pa su pogodna za
podmazivanje stalno svježim uljem, te za protočno podmazivanje do 50 °C.
3. Rafmati su ulja čija su svojstva poboljšana rafinacijom (čišćenjem). Oni
udovoljavaju naročito visokim zahtjevima sposobnosti podmazivanja, posto
janosti mazivog sloja i postojanosti prema starenju. Standardizirana su kao
maziva ulja C. Upotrebljivost i preko 50 °C.
viskoznost
4. Legirana ulja su rafmati ili sintetička ulja kojima su dodani različiti aditivi,
između ostalog dodaci za visoki tlak koji povećavaju otpornost na visoki
tlak (grafit, cinkov sulfid, molibdendisulfid, fosfor, te spojevi fosfora,
sum pora i klora).
5 .]. Trenje • podm azivanje • m aziva 193
5. Sintetska ulja su um jetna ulja. Stinište im je nisko, imaju pogodan odnos

viskozitet —tem peratura, naročito povišenu postojanost prem a starenju, više
plamište nego m ineralna ulja. Budući da su veoma skupa, upotrebljavaju se
samo tam o gdje norm alna maziva.zatajuju. I sintetska ulja mogu se legirati
aditivima (vidi pod 4). O d flntetskih ulja najbolje karakteristike viskozitet —
tem peratura pokazuju silikonska ulja, te se široko primjenjuju ( —70 °C do
+ 250°C, V5 o = 25 do 350 cSt). Sposobnost omrežavanja je manja. Osobito
dobro djelovanje pokazuju pri podmazivanju umjetnih masa, kao što su
poliamid i polistirol.
Mazive masti su m ineralna ulja zgusnuta pom oću metalnih sapuna. Sapu-
nasta građa (čvrsta pjena od sapuna) obavija kapljice ulja, te ih samo u
najmanjim količinama oslobađa za podmazivanje. Za vrijeme gibanja istisne
se ulje iz pora i podmazuje. Pod saponifikacijom podrazumijeva se općenito
kemijska reakcija između masnih kiselina i mineralnih soli, pretežno kalcijevim,
natrijevim ili litijevim hidroksidima. Postoje prem a tome masti kalcija, natrija
ili litija. Svojstvo masti da se može nanositi u slojevima i da se lako plastično
deformira, označavamo kao konzistenciju, koja se izražava pomoću penetracije.
N a 25 °C mjeri se dubina prodora ispitnog stožca i ona se izražava u deseti
nam a milimetra. N a primjer, penetracija 310 znači da ispitni stožac prodire u
mast za 310 0,1 mm = 31 mm. Odležane masti daju penetraciju mirovanja, a
prethodno gnječene daju penetraciju valjanja. Maziva mast je to bolja, što je
m anja razlika između tih penetracija. Penetracija valjanja tekućih masti, koje su
veoma meke, je 355 do 475 (razred konzistencije 1 do 3), tvrđe masti od
85 do 205 (razred konzistencije 4 do 6). Konzistencija se porastom tem pera
ture smanjuje, ali ne u onoj mjeri kao viskozitet ulja. M asti u tehničkoj
upotrebi su :
1. M azive masti na bazi kalcijeva sapuna. Udovoljavaju jednostavnim zahtjevi
ma podmazivanja od —35 °C do + 50 °C, ne otapaju se u vodi, pa su
pogodne za podmazivanje na otvorenom (građevinski strojevi, kolsko posto
lje i jednostavni klizni ležaji). N aknadna podmazivanja potrebna su u
kraćim vremenskim razmacima. Za valjne ležaje pogodne su od —20 °C do
+ 50 °C.
2. M azive masti na bazi natrijeva sapuna. Struktura im je vlaknasta, dobra
sposobnost podmazivanja, ali se otapaju u vodi. Tem peratura upotrebe je
—30 °C do + 1 1 0 °C . Pogodne su za klizne i valjne ležaje, ali pristupom
vode se ispiru.
3. M azive masti na bazi litijeva sapuna. One su kratkovlaknaste strukture
i n e 'o ta p a ju se u vodi, njihova tem peratura upotrebe iznosi - 3 0 ° C do
+ 125°C, a kratkotrajno (do 100 sati ukupno) i do + 140 °C. Sadrže
primjese koje im daju sposobnosti za visoke pritiske.
4. M > a zive masti na bazi kompleksne saponifikacije. Ima više metalnih sapuna
(barij/kalcij ili litij/magnezij/stroncij), koji kemijski m eđusobno stvaraju
komplekse (spojeve). Ne otapaju se u vodi, a njihova tem peratura upotrebe
je —25 °C do + 150 °C. Za klizne i valjne ležaje su neograničeno upotrebljive.
Zbog visoke cijene dolaze u obzir samo tam o gdje zataje jeftine mazive
masti.
194 5. L ežaji
5. Blok-masti (briketne masti). To su tvrde masti izrađene u obliku kvadra,

koje se umeću u kom ore kliznih ležaja. Njihova penetracija iznosi 20 do 85.
Tem peratura upotrebe do 160 °C. Upotrebljavaju se u valjaonicama za ležaje
valjanih staza, kod kalandra (strojevi za valjanje) za preradu umjetnih
masa i gume, u principu kod teških, sporohodnih strojeva s vrućim ležajnim
mjestima.
Kruta maziva imaju vlastitu sposobnost podmazivanja. G rafit i molibđen-
disulfid kao tvari sa slojevitom mrežastom strukturom (slojevito postavljeni
mali lamelasti djelići) najznačajniji su. Upotrebljavaju se tam o gdje se ne može
postići hidrodinamičko podmazivanje, što znači kod malih brzina klizanja,
gibanja amo-tam o ili udarnih opterećenja, što bi probilo inače mazivi sloj.
I pri nepovoljnim kom binacijama materijala, kao što je čelik po čeliku,
korisno je djelovanje krutih maziva, zbog razdvajanja površina nalijeganja.
Klizni slojevi krutog maziva koja čvrsto prianjaju ne mogu se tako lako
istisnuti kao uljni sloj, čak ni na veoma visokim tem peraturam a, na kojima
znadu zatajiti i sintetska ulja. Svemirski letovi mogli su se svladati samo
upotrebom krutih maziva.
Lamelasti djelići krutih maziva mogu se m eđusobno lako pomicati. M nogo
brojne lamele ulaze u udubljenja površinske hrapavosti kliznog materijala i
prianjaju uz materijal tako da se naležne površine više ne dodiruju. Nedo
statak je, međutim, u tome da se ovim mazivima ne mogu postići tako niski
koeficijenti trenja kao s hidrodinamičkim podmazivanjem.
Molibdendisulfid M oS2 može se upotrebljavati od —180 °C do + 450 °C,
a ako nema pristupa zraka, čak do 650 °C. U trgovinu se isporučuje u obliku
praha ili umješani u masti ili ulja, u obliku paste. Koeficijent trenja u ležaju
pada s povećanjem opterećenja između 0,02 i 0,12.
Grafit je građen od atom a ugljika, a prema M oS2 bolje vodi toplinu,
ali mu nije tako velika moć prianjanja, jer djeluju samo adhezione sile.
Grafitom se ne povisuje sposobnost prim anja pritiska masti i ulja kao sa M oS2.
Najčešće se upotrebljava s drugim nosiocima ili mazivima. Grafit se proizvodi
u pahuljicam a ili u prahu i znatno je jeftiniji od M oS2. Na 400 °C počinje
da oksidira, te izgara iznad 550 °C u ugljični dioksid.
Duktdni metali (jako deformabilni), kao što su aluminij, kositar, olovo ili
bakar u prahu, te koloidno srebro, miješaju se s mazivima i spriječavaju kod
mješovitog trenja trošenje kliznih površina.
5.2. Klizni ležaji

5.2.1. Hidrodinamička teorija podmazivanja, ležaji s višestrukim kliznim površi
nama, utori za podmazivanje
Ležaji služe kao oslonci rukavca osovina i vratila. Razlikuju se nosivi
ležaji za radijalne sile (poprečne sile) i uporni ili potporni ležaji za aksijalne
sile (uzdužne sile). Rukavci rotiraju podm azani iiljem ili mastima, eventualno
krutim ' mazivima u tuljcima ili blazinicama ležaja, izloženi trenju klizanja.
5.2. K lizni ležaji 195
Idealno je hidrodinamičko podmazivanje uljem (vidi 5.1.1. str. 188), jer

se tada ne troše klizne površine. Nosivi mazivi uljni sloj može nastati samo
onda ako se između površina nalijeganja načini uljni klin i ako je brzina
klizanja dovoljno velika. „Plivanje“ kliznih površina može se usporediti sa
skijanjem na vodi. Gibanjem i koso postavljenim skijama prema vodenoj
površine proizvede se dovoljno visok tlak vode, koji može nositi skijaša.
U kliznim ležajima taj zadatak preuzima uljni klin.
Na slici 205 prikazan je način nastajanja nosivog uljnog sloja. U stanju
m irovanja rukavac leži ekscentrično u blazinici ležaja (slika 205 a), stvarajući
klinast procjep. Prostor između blazinice i rukavca ispunjen je mazivim uljem,
koje za vrijeme gibanja m ora da stalno dotiče. K ada se rukavac počne
tuljak Itiaja
Slika 205. P oložaj ru k a v ca k o d raznih brzina v rtnje; h0 je debljina uljnog film a u suženom
dijelu k lin asta procijepa
okretati trenje čvrstih tijela (suho trenje) prelazi najprije u mješovito trenje
(trenje pri pokretanju). Površina rukavca nosi ulje koje prianja i tlači ga u
klinast procjep. Zbog toga u procjepu raste tlak, koji rukavac premješta
(ekscentrično) u jednu stranu. Porastom brzine vrtnje povećava se i tlak,
rukavac se uzdiže i počinje plivati na tako stvorenom uljnom sloju najmanje
debljine h0 (si. 205 b). Mješovito trenje prelazi na taj način u tekuće strenje.
Brzina vrtnje pri kojoj se događa taj prijelaz naziva se prijelazna brzina vrtnje.
Daljim porastom brzine vrtnje smanjuje se ekscentricitet (si. 205c), a kod
zamišljene beskonačno velike brzine vrtnje rukavac bi čak centrično rotirao
u blazinici. Slika 206 prikazuje karakteristiku koeficijenta trenja kao funkciju
brzine vrtnje (Stribeckova krivulja). U
području 1 vlada mješovito trenje (pod
ručje oskudnog podmazivanja). Točka
npr označava prijelaznu brzinu vrtnje.
Područje 2 je područje hidrodinamičkog
podmazivanja u kojem je koeficijent tre
nja uvjetovan samo viskozitetom mazi
va ulja, a povećava se s brzinom vrtnje
(porast smičnog naprezanja u slojevima
Slika 206. K oeficijent trenja u ov.snosti tekućine). Slika 205 e pokazuje razdio-
o brzini vrtnje pri h id ro d in am ičk o m po d - DU tlaka ulja, koja je jednaka povr-
m azivanju (krivulja po Stribec ku ) šinskom tlaku na blazinicu.
13*
196 5. L ežaj i
Debljina mazivog uljnog sloja h0 (vidi si. 205) ovisi od opterećenja ležaja.
Povećanjem sile (opterećenja) ona se smanjuje, a kod suviše velike sile, dakle
kod suviše visokog površinskog tlaka, može čak probiti mazivi sloj. Štoyje
viši površinski tlak, a brzina klizanja manja, to veći m ora da bude visko-
zitet maziva. O brnuto, kod velikih brzina klizanja preporučuje se nisko viskozno
mazivo, jer unutarnje trenje u mazivu raste sa žilavošću ulja. Isto tako se
povećavaju zagrijavanje i gubici energije.
Sile koje djeluju, na primjer sile zuba zupčanika ili remena, savijaju
vratilo (vidi 4.4.1. strana 182), tako da se rukavci nagibaju. Ovo na krajevima
osobito širokih ležaja može prouzročiti visoke rubne tlakove (si. 207 a), ukoliko
se blazinice ne mogu podešavati prem a nagibu (si. 207b). Rubni tlakovi
dovode do velikog trošenja, do zagrijavanja ili čak do zaribavanja. Kuglasta
pomična podloga prem a slici 207 b stvara doduše mogućnost podešavanja, no
potrebna je velika zračnost u ležaju, jer je za pomicanje kuglastog zgloba,
u kojem treba savladavati veliko startno trenje, potrebna također određena
zračnost. To se naročito primjećuje pri kolebanju opterećenja, jer tada najuže
mjesto h0 uljnog sloja (slika 205b) putuje amo-tamo. Vratilo tada radi nemirno,
ali mogu nastati i vibracije. D a bi uležištenja bila točna, odnosno da bi se
spriječile vibracije, upotrebljavaju se klizni ležaji s višestrukim kliznim površinama.
prema slici 208 (na primjer kod veoma preciznih alatnih strojeva). Blazinice
s višestrukim kliznim površinama omogućuju točan centričan hod rukavca vrati
la i stvaraju na svim klinastim procijepima nosivi mazivi sloj. Zračnost u ležaju
je veoma m alena; odgovara debljini mazivog sloja h0. Zato su klizne površine
oblikovane klinasto.
al bi
S l i k a l o ? . N agib rukavca
a) ru b n i p ritisa k k o d n e p o k retn e (krute) blazinice; b) sprečavanje stv aran ja ru b n o g
pritisk a u p o treb o m blazinice uložene u kuglast zglob
Ulje za podmazivanje dovodi se kroz provrte u kućištu ležaja do utora za

podmazivanje ili do kom ora za podmazivanje, tako da se može raspodijeliti
preko cijele širine ležaja (si. 209). N a čeonoj strani ležaja otječe ulje nakon
podmazivanja u sabirnik. Odanle se ponovo dovodi do ležaja pomoću uljne
crpke. Loše smješteni utori za razvođenje ulja (si. 209 gore) mogu čak dovesti
do prekida uljnog sloja i time znatno pogoršati podmazivanje. Nepovoljni su
ili ukršteni ili u obliku zavojnice izrađeni utori za razvođenje maziva. Utore
za razvođenje maziva ne stavljati u tlačno područjel
V
N a ležajima podmazivanim mašću, kod kojih se ne može računati s tekućim

trenjem, preporučljivo je, naprotiv, utore za razvođenje maziva razmjestiti po
čitavoj kliznoj površini, kako bi bili dovoljno snabdijevani mašću.
Slika 208. Klizni ležaj s više kliznih površina

a) ležaj s d v o stru k o m kliznom površinom i blazinicom k o d koje zračnost im a
oblik lim u n a: b) ležaj s d v o stru k o m kliznom p ovršinom i m eđ usobno zaokrenutim
klinastim pro cjep im a; c) ležaj s tro stru k o m kliznom površinom i n eokrugla blazinica
d obivena tlačenjem ; ti) ležaj s tro stru k o m kliznom p ovršinom i u to ro m za razvođenje
m aziva; e) ležaj s č etverostrukom kliznom površinom i k o m o ro m za podm azivanje
loše :
Slika 209. P ogrešan i ispravan položaj u to ra za razvođenje m aziva pri tekućem trenju
Često se pitam o da li su bolji klizni ili valjni ležaji. Svaka vrst ležaja
ima svoje specifične prednosti i nedostatke. Velika površina podmazivanja
kliznih ležaja djeluje prigušujući na vibracije i šum, tako da klizni ležaji
općenito mirnije rade. Klizni ležaji rađeni su jednostavno i mogu biti dijeljeni.
Kod čistog trekućeg trenja klizni ležaji postižu gotovo neograničenu trajnost
i mogu raditi najvećim brzinam a vrtnje. Općenito su jeftiniji od valjnih
ležaja.
198 5. L e ia ji
5.2.2. Dovod maziva, uređaji za podmazivanje
Prem a vrsti ležaja i načinu pogona m ora se povrem eno ili stalno dovoditi
mazivo do kliznih površina. To se vrši preko kanala, utora, kom ora i slično.
Podmazivanje mastima nisko opterećenih, sporednih ležaja i zglobova,
te za prašnu okolinu, jednostavno je i jeftino. Suvišna m ast ne kaplje s ležajnih
mjesta, već izlazi iz ležaja kao vijenac koji štiti od onečišćenja. M ast se m ora
odgovarajućim uređajim a tlačiti do ležajnih mjesta. Prekom jerno zagrijavanje
ležaja dovest će do topljenja cijelokupne masti i do pražnjenja spremnika,
a time i do zapaljenja ležaja.
oblik A oblik B oblik C oblik D
Slika 211. K uglaste glave za dovođenje m aziva

D IN 3402 (JU S M .C 4.611- 6 1 4 )
crveno označeno
Slika 210. Stauf'ferrova m azalica

D in 3411 (JU S M .C 4.600 i 601)
Slika 213. O tv o r za p o d m az iv an je'u ljem
podešavanje
staklo
Slika 212. S am opodm azivanje m astim a;

a) m azalica s o p ru g o m ; stoklo za
posmatranje
b) s k o m o ro m za m ast
Slika 214. S am opodm azivanje uljem :

a) m azalica s fitiljem : b) o tk a p n a m azalica
Dovodni kanali zatvaraju se Staufferovm mazalicama D IN 3411 (JUS

M.C4.600 —601; slika 210) ili kuglastim glavama za podmazivanje D IN 3402,
(JUS M.C4.611 —614; slika 211). Okretanjem poklopca s navojima ostvaruje

se u napunjenoj mazalici potreban tlak. Ako svi kanali za dovođenje m a
ziva dolaze s jednog središnjeg mjesta, s tog se mjesta mogu opskrbiti
istodobno sva ležajna mjesta. Postoje, osim toga, mazalice s oprugom (mazalice
za masti), u kojima je stap opterećen oprugom i stalno tlači na zalihu masti,
te tako opskrbljuje mašću mjesta za podmazivanje (si. 212a). Ako se u tijelu
ležaja nalazi zaliha masti (si. 212 b) koja svojom težinom tlači na rukavac
i time osigurava stalno podmazivanje, onda se to naziva podmazivanje s
komorom za mast.
Podmazivanje uljem dolazi u obzir za sve brzohodne ležaje s velikim
površinskim pritiscima i višim tem peraturam a. Za podređene svrhe, kao što
je podmazivanje zglobova, jednostavnih i lako pristupačnih sporednih ležaja ili
poljoprivrednih strojeva, zadovoljava ručno podmazivanje. Mazivo se dovodi do
otvora za podmazivanje pom oću kantice za ulje ili brizgalice za ulje. Pri tome
ležaj dobiva samo onoliko ulja koliko je potrebno da ne dođe do zagrija
vanja. Da bi se mogla preuzeti dovoljna količina ulja, m ora da je otvor za
podmazivanje veći nego onaj za podmazivanje mastima (si. 213). Zbog sprječa
vanja onečišćenja otvora za podmazivanje, preporučljivo gaje zatvarati maznom
nazuvicom.
Slika 215. P odm azivanje prstenom za podm azivanje

a) sa slobodnim prsten o m D IN 322; b) sa čvrstim prstenom
Automatski uređaji za podmazivanje opskrbljuju ležajna mjesta stalno

uljem u ograničenoj količini kapljica (5 do 40 kapi/min). Slika 214 prikazuje
mazalicu sJitiljom i otkapnu uljnu mazalicu. Danas se daje prednost malim pump-
nim agregatima, koji opskrbljuju mnoga mjesta za podmazivanje i prema
veličini ležaja i brzini vrtnje doprem aju 0,1 do 5 cm3 ulja u minuti. Ulje nakon
toga otječe u sabirnik.
Podmazivanje uranjanjem jednostavno je, sigurno i štedljivo. Dijelovi
prijenosnika koji rotiraju (na primjer zupčanici) uranjaju se u uljnu kupelj i
bacaju ulje na ležaje. Zbog unutarnjeg trenja smiju dijelovi prijenosnika
uranjati samo malo (inače su veći gubitci energije i zagrijavanje). Za vodo
ravna vratila pokazalo se kao pouzdano podmazivanje maznim prstenom (si. 215).
U blazinici ili tuljku ležaja nalazi se prorez u kojemu visi slobodno na
vratilu tanak mazni prsten D IN 322 (si. 215a). Rukavac koji rotira nosi
200 5. Ležaji
sa sobom prsten, a prsten na sebi transportira ulje iz kom ore za ulje prema
gore. Podmazivanje maznim prstenom može se obavljati i čvrstim prstenom
(si. 215 b).
Najsigurnije i najekonomičnije je optočno (cirkulacijsko) podmazivanje,
koje udovoljava najvišim zahtjevima postavljenim na pogonsko važne ležaje.
Sva mjesta za podmazivanje opskrbljuju se iz jedne uljne pumpe preko sistema
cijevi. Ulje koje otječe filtrira se, u određenim slučajevima hladi, i sakuplja
u zbirnike. Sakupljeno ulje ponovo se pum pa u sistem. Ulje koje cirkulira,
istodobno hladi ležaje.
5.2.3. Materijali za ležaje (ležajni materijali) i materijal rukavca
Na materijale za ležaje od kojih se izrađuju tuljci ili blazinice postavlja

se niz zahtjeva kojima m oraju udovoljiti. Prem a D IN 50282 zahtjevi su
uglavnom ovi:
1. Prilagodljivost. Ležajni materijal treba da se pod opterećenjem elastično,
a u danom slučaju i plastično, prilagođava prom jenam a oblika.
2. Tlačna čvrstoća. Ležajni materijal treba da trajno podnosi tlačno optere
ćenje.
3. Podnošljivost (konpatibilnost) s materijalom rukavca.
4. Neosjetljivost na zaribavanje. Ležajni materijal m ora imati svojstvo da se
na visokim tem peraturam a ne zavaruje s materijalom površina nalijeganja
rukavca.
5. Mala sklonost stvaranju brazda. G rađa strukture treba da je takva da se
na kliznim površinama pod opterećenjem i deformacijom ne stvaraju brazde,
koje mogu dovesti do brzog habanja.
6. Sposobnost uhodavanja. Ležajni materijal treba da se lako prilagođava odstu
panjima geometrijskog oblika zbog opterećenja, tako da se površine nalije
ganja i dalje glačaju, ali ne ohrapavljuju.
7. Otpornost protiv habanja. Ležajni materijal treba da bude otporan protiv
promjena površine klizanja, ukoliko bi zbog mehaničkih uzroka došlo do
odvajanja malih djelića.
8. Sposobnost klizanja pri nepovoljnom podmazivanju. M aterijal m ora omogući
ti da se proces klizanja održi još neko, ograničeno, vrijeme ukoliko nastupe
nepredviđene nepovoljne pogonske okolnosti, na primjer prekid dovoda m a
ziva. M aterijal ne smije tada zaribati.
9. Sposobnost omrežavanja mazivom. M aterijal treba da omogući jednoliko
omrežavanje mazivom.
10. Toplinska vodljivost. M aterijali treba da po mogućnosti dobro odvode
nastalu toplinu trenja.
Za ležajne materijale upotrebljavaju se pretežno metali. Bijele kovine,
kao što su legure kositra, olova, bizmuta i antim ona, imaju osobito dobra
svojstva uglačavanja, prilagodljivosti i otpornosti protiv habanja. One pokazuju

dobre osobine klizanja pri nepovoljnom podmazivanju, ali se tale već na
300 °C. Zato su podesne samo za pogonske tem perature do 110 °C. Djelići
nastali trošenjem duboko se utisnu, tako da postaju neškodljivi.
Za visoko opterećene ležaje, s površinskim pritiscima koji prelaze vrijed
nosti za gore navedene bijele kovine, pogodni su crveni liv, olovne ili aluminijske
bronce, te aluminijeve bronce s većim brojem legirajućih elemenata (neke legirane
još s niklom). One su pogodne do 200 °C, a djelomice i iznad toga. Međutim, spo
sobnosti klizanja pri nepovoljnom podmazivanju više nisu tako dobre. One
odvode toplinu bolje nego bijele kovine. Djelići nastali trošenjem se također
duboko utisnu.
Sivi lijev se zbog postojanja grafitnih lamela pogodnih za podmazivanje
upotrebljava kao ležajni materijal. Loše se uhodava, jedva ima sposobnost
klizanja pri nepovoljnom podmazivanju i osjetljiv je na rubne pritiske. Zato
dolazi u obzir samo kod malih brzina klizanja, do oko 1 m/s i malih površinskih
pritisaka.
Za male ležaje s malim brzinama klizanja, koji prem a potrebi treba da
rade i bez nadzora (bez naknadnog podmazivanja), pokazale su se dobrim
sinterirane kovine kao što su sinterirano željezo ili sinterirane bronce. Nastaju
prešanjem metalnog praha u kalupe. Zato su mekane i porozne. Pore (šupljine)
mogu primiti znatne količine mazivog ulja, ali se ne može očekivati potpuno
tekuće trenje. Pri maloj brzini klizanja trošenje ostaje u podnošljivim grani
cama.
U novije doba umjetne mase kao klizni materijal sve su značajnije. Nedo
statak im je sklonost puzanju pod opterećenjem i velika toplinska raztežljivost
(oko 10 puta veća nego metala!). Poliamidi (poznati kao nylon) imaju visoku
čvrstoću, dobru sposobnost klizanja pri nepovoljnom podm azivanju i sposob
nost prigušivanja, te su veoma optorni protiv trošenja. Nedostatak im je da
upijaju vodu (bubre). Poliuretani (trgovački naziv vulkollan) su po svojim
osobinam a slični poliamidima, ali znatno manje upijaju vodu. Pogodni su za
pogonske tem perature od —25 °C do + 8 0 °C, kratkotrajno i od —40 °C do +130
°C. Poliacetali, osobito polioksimetili, pokazuju prema čeliku dobra klizna
svojstva. Mogu se lako izraditi na mjeru. Fluorirani ugljikovodici izgledaju kao
vosak, postojani su prema kiselinama, lužinama i otapalim a. Podnose tempe
rature od —270 °C do + 260°C . Pod opterećenjem skloni su puzanju i
nisu osobito otporni prem a trošenju. O d osobite prednosti je njihov mali
koeficijent trenja, koji se pri sporom hodu i visokim pritiscima može smanjiti
čak na 0,01, tako da se mogu upotrebljavati posve bez maziva. Veoma su
skupi.
Klizne osobine navedenih umjetnih masa mogu se poboljšati punilima
kao što su ugljen, grafit, molibdendisulfid, bronca ili olovo. I smole za lijevanje,
kao što su fenol, epoksid i poliester, pune se (miješaju) grafitom ili molibden-
disulfidom. Sve na taj način punjene umjetne mase upotrebljavaju se kao
samopodmazivajući tuljci, klizni dijelovi itd., gdje se zahtijeva čisto trajno
podmazivanje. Budući da su skupe, treba paziti da debljina stijenke bude što
202 5. L ežaj i
manja. Problem atično je što su zbog visokog udjela smole čvrste i što im je
nosivost visoka, ali je njihova sposobnost podmazivanja manjkava. Uz veliko učeš
će punila dobivaju visoku sposobnost podmazivanja, ali se brzo troše.
Prešane umjetne smole s tekstilnim ulošcima, kao slojevito prešan materijal,
dolaze u obzir ako se zahtijeva velika čvrstoća i elastičnost. S inkorporiranim
M oS2 su čak samomazivi.
Ležajne površine dobivene nanošenjem maziva i lakova ostavljaju nakon
sušenja grafitni ili M oS2 sloj. Tako dobivene klizne površine dobivaju na
važnosti pri suhom podmazivanju. Klizni lakovi upotrebljavaju se pretežno
Tablica 74. Uobičajene ležajne kovine

Naziv K ratica1) Osobine i upotreba
L ežaju kovina na osnovi legure olovo-kositar D IN 1703, JU SC .E1.100
O lovno alkalična Ležaji željezničkih vozila i u općem strojarstvu.
ležajna kovina LgPb Visoko opteretivi. -
Ležajno tvrdo olovo LgPbSb 12 N orm alno opterećenje u strojogradnji; za uljevke -
LgPbSn 5 Pri većim zahtjevima na klizna svojstva i opterećenja L. PbSn5
Bijela kovina ^ L. Pb SnIO
LgPbSn 10 C)
Kadmijumska 6 LgPbSn 6 CD t/i L.Pb Sn6 Cd
Pri najvećim zahtjevima na klizna svojstva i opterećenja
bijela kovina 9 LgPbSn 9 Cd L.Pb Sn6 Cd
LgSn 80 L.Sn80 Pb
Bijela kovina gop Pri jakom udarnom opterećenju
LgSn 80 F L.Sn80
Lijevana kosltrena bronca i crveni lijev DIN 1705 (JU SC .D 2.304 i 302)
G-SnBz 14 Tvrda, otporna prema morskoj vodi, najveće opterećenje
P. Cu Snl4
(G-CuSn 14) do p = 60 N,.mm2
Lijevana kositrena G-SnBz 12 Zilavotvrda, dobra otpornost na habanje, otporna prema
bronca G-CuSn 12 morskoj vodi, za visoke brzine vrtnje, kratkotrajno rN P. Cu SnI4
o
m
do p = 25 N /mm2 oj
GZ-SnBz 12 Žilavotvrda, s vrlo dobrom otpornošću na habanje, Q
U C. Cu Snl2
(GZ-CuSn 12) otporna prema morskoj vodi, za najveće opterećenje ts i
do p — 120 N/mm2 D
GC-SnBz 12
N. Cu Snl2
(GC-CuSn 12)
G-SnBz 10 Žilavi materijal velikog rastezanja, otporan prema
P. Cu SnIO
(G-CuSn 10) morskoj vodi, otporan prema koroziji
Rg 10 Tvrdo, otporno prema morskoj vodi, za najveća opte
P. Cu SnIO Zn2
(G-CuSn 10) rećenja do p = 50 N/mm2
G Z-RG 10
C. Cu SnIO Zn2
(GZ-CuSn 10 Zn) Tvrdo, otporno prema morskoj vodi, za umjereno
Crveni lijev kao G C -RG 10 opterećenje i niske klizne brzine
N. Cu SnIO Zn2
lijevana kositrena {GC-CuSn 10 Zn)
bronca, s dodacima R g7 Srednje tvrda dobra sposobnost, u slučaju oštećenja ©
drugih legiranih (G-CuSn 7 ZnPb) otporna prema morskoj vodi, za najveće opterećenje <N P.Cu Sn7Pb6Zn4
D
elemenata do p = 40 N/mm2 ti
G Z-R G 7 Srednja tvrda, velika otpornost na habanje, dobra t/i
C .C uSn7Pb6Zn4
(GZ-CuSn 7 ZnPb) sposobnost prinudnog gibanja, u slučaju oštećenja 2'
G C-Rg 7 otporna prema morskoj vodi, visokoopteretiv do
(GC-CuSn 7 ZnPb) p = 40 N /mm2. Za najveće opterećenje do />= 80 N /mm2 N . Cu Sn7 Pb6 Zn4
R g5
D obra livljivost, otporno prema morskoj vodi P.CuSn5Pb5Zn5
(G-CuSn 5 ZnPb)
G Z-Rg 5 !
C .C uSn5Pb5Zn5
(GZ-CuSn 5 ZnPb) Srednje tvrdoće, otporno prema morskoj vodi. '
G C-Rg 5 za umjerena opterećenja i
N .C uSn5Pb5Zn5
(GC-CuSn 5 ZnPb)
Lijevana aluminijska bronca s dodacima drugih legiranih elemenata, DIN 1714 (JUS C.D2.303)
G-NiAlBzF 50
Lijevana nikalj- (G-CuAl 9 Ni) Velika čvrstoća, otporna prema morskoj vodi i kiselinama P. CuAl 9
-aluminijska bronca G -NiAlBzF 60 otporna prema habanju, uz dobro podmazivanje podnosi
3 P. C uA U 0Fe3
kao lijevana alumi {G-CuAl 10 Ni) velika udarna opterećenja do p = 250 N /m m 2 n i
nijska bronca, GZ-NiAlBzF'70
u : P.CuA110Fe5Ni5
s dodacima drugih (GZ-CuAl 10 Ni) vi i
legiranih elemenata G-NiAlBzF 68
P.CuAU 1 Fe6Ni5
(G-CuAl 11 Ni)
‘) Kratice u zagradi odgovaraju sistematici kratica prema DIN 1700,
G Z označava centrifugalni lijev, a GC bezdani lijev.
za male brzine klizanja i visoke pritiske. Prikladni su za nanošenje na metale

ili umjetne mase. Treba istaći da ni jedno suho podmazivanje ili podmazivanje
mašću ne može zamijeniti ili se približiti hidrodinam ičkom podm azivanju uljem.
I umjetne mase treba podm azivati uljem ili mastima, da se ne bi brzo
istrošile.
U tablicam a 74 i 75 sastavljen je pregled najvažnijih m aterijala za ležaje.
Tablica 75. Uobičajene ležajne kovine i plastične mase
Naziv K ratica1) Osobine i upotreba
Lijevana olovna bronca i lijevana kositreno-olovna bronca, D IN 1716 JU S C.D2.305
Lijevana olovna G-PbBz 25 Pretežno za ležaje motora s unutarnjim izgaranjem P. Cu Pb 25

bronca (G-CuBp 25)
G-SnPbBz 5 Srednje tvrda; žilava; dobra klizna svojstva; dobra otpornost P. Cu Pb 5 SnlO
(G -CuPb 5 Sn) na habanje; podnaša niske rubne pritiske
Lijevana G-SnPbBz 10 Srednje m eka; vrlo dobra klizna svojstva; dobra otpornost P. Cu PblO SnlO
kositreno-olovna (G -CuPb 10 Sn) na habanje; za visoke površinske pritiske; podnosi rubne
bronca pritiske
G-SnPbBz 15 M ekana; naročito dobra klizna svojstva; za visoke površinske P. Cu P b l5 Sn8

(G -CuPb 15 Sn) pritiske; podnosi rubne pritiske; dobre osobine prinudnog
gibanja ako nastane oštećenje
G-SnPbBz 20 M ekana; najbolja klizna svojstva; kod visokih površinskih P. Cu Pb20 Sn5
(G -CuPb 20 Sn) pritisaka i malih brzina klizanja; naročito dobre osobine
prinudnog gibanja ako nastane oštećenje
Sivi lijev, D IN 1691 JUS C.J2.020
Sivi lijev s GG-20 Za podređene svrhe pri malom opterećenju SL 20

lisnatim grafitom
GG-25 Za umjereno opterećenje do v = 1 m /s; osjetljiv na rubne SL 25
pritiske
Sinterirane kovine
Sinterirano željezo,
sinterirana bronca, Nije standardi Do p = 10 N /m m 2 i do v = 1 m/s, a uz dodatno podmazivanje do v= 3,5 m/s.
sinterirana kositre- zirano Nepogodno za udarno opterećenje i rubne pritiske
na bronca
Plastične mase
Fenolne plastične Tip 71

mase za prešanje 74
D IN 7708 77
D obra klizna svojstva; visokootpom e protiv habanja; i za podmazivanje vodom;
Prešana umjetna Hgw 2081, 2082, naginju bubrenju; rukavci moraju biti kaljeni; loši vodiči topline
smola sa slojevitim 2083,2088,2089
punilom D IN 7335
Poliamid (Nylon) PA 6,6
Vulkollan P U R Tip 40 D obra klizna i prigušna svojstva, te svojstva gibanja; pri oštećenju naginju puzanju;
niska otpornost protiv habanja; samopodmazivanje sa maznim punilim a; bez
Polioksimetilen POM mazivnih punila rade na suho ako je nisko opterećenje i brzina klizanja; loši vodiči
Politetrafluor- PTFE
etilen
Lijevana umjetna Fenol, epoksid, Samopodmazivanje pomoću maznog punila, a kod malih brzina klizanja mogu se
smola poliester jako opteretiti; loši vodiči topline
*) Vidi bilješku za tablicu 74

204 5. L e ža j i
Pri čistom tekućem trenju materijali ležaja značajni su samo toliko što
maziva treba da dobro prijanjaju na njima i da onemogućuju štetne deforma
cije. U području mješovitog trenja, koje se javlja i kod hidrodinamičkog
podmazivanja ležaja pri pokretanju i zaustavljanju, ležajni materijali su od
velikog značenja. Rukavci su gotovo isključivo od čelika. Da bi se habanje
ograničilo na tuljke, odnosno blazinice, m ora biti rukavac uvijek oko 3 do 5
puta tvrđi od ležajnog materijala. Za tvrđe klizne materijale potrebni su zato
rukavci kaljenih površina. U tom slučaju biraju se čelici za cementiranje
ili poboljšanje.
5.2.4. Oblikovanje nosivih ležaja (radijalnih ležaja)
Nosivi ležaji izrađuju se kao ležaji izravno povezani s konstrukcijama

stroja, ugradni, stojeći ili prirubni ležaji. Ležaji koji su izravno povezani
s konstrukcijam a stroja su lijevanjem ili kovanjem dodani ili privareni dio
sklopa. Ugradni ležaji m ontiraju se kao posebni strojni dijelovi u strojne
konstrukcije, dok se stojeći ili prirubni ležaji ugrađuju kao posebne strojne
grupe.
klana površina
Slika 217. U g rad n i ležaji

Slika 216. Ležaj o b lik o v a n u sam oj a) k ra tk i klizni ležaj s jed n im prsten o m od sinterirane
k onstrukciji kovine ili specijalnog sivog lijeva D IN 733; b) k ra tk i
a ) u lijevanu stijenku u prešani tuljak klizni ležaj sa dva p rste n a D IN 734, vanjski prsten
ležaja; b) u privareni dio uprešani o d sin teriran o g željeza, a u n u tarn ji prsten o d kaljena
tuljak ležaja č e lik a ; c) ugrađeni dv o p rsten asti k ra tk i klizni, ležaj
Tuljak ležaja uprešan u ojačanu stijenku (vezni ležaj) prikazuje slika 216.
Ugradni ležaj s ugradbenim m jerama valjnog ležaja pokazuje slika 217.
Oni se čvrsto uprešavaju protiv okretanja u kućište stroja (si. 217c). Budući
da su vlastite konstrukcije ležaja često skuplje, treba ovim ležajima, ukoliko
odgovaraju, dati prednost.
Jednodjelni stojeći ležaji D IN 504 (si. 218a) i prirubni ležaj D IN 502
(si. 218 b) pogodni su za prigradnju u različitim položajima. U njih se može
uprešati tuljak ležaja prem a slici 219. Dimenzije tuljaka u oblicima prema
D IN 1850 (ISO 2795; si. 219) od različitih m aterijala vidi u tablici 76.
a) jeđ n o d je ln i ležaj D IN 504 sa Staufferovim podm aziv an jem ili podm azivanjem s
k o m o ro m za m ast (izvedba A s tuljkom , izvedba B bez tuljka); b) p riru b n i ležaj,
D IN 502 za S taufferovo podm azivanje (izvedba A sa tuljkom , izvedba B bez tuljka).
vMvmm zm m m V/t
— i i1-
vm m M m am m '///m m ,
A
Slika 219. T uljci za klizne ležaje p rem a D IN 1850, (ISO 2795)

izvedbe A, B i C za čelik, lijevano željezo, o bojene m etale, sin teriran u kovinu i
m aterijale za p rešan je; izvedba D za sin teriran u kov in u i ugljen; izvedbe E i F
za ugljen
Ako se rukavac ne može uvlačiti s čeone strane, ležaji se izrađuju kao

dijeljeni. Dijeljeni ležaji sastoje se od tijela kao donjeg dijela i od poklopca kao
gornjeg dijela, koji su opremljeni sa polovinom blazinice. Da bi mogli prihva-
tati sile, m ora kućište ležaja biti dimenzionirano snažno i kruto (ukrućeno
protiv titraja) i oblikovano tako da dobro odvodi toplinu (velike površine!).
Prigodom pritezanja vijaka poklopac ležaja se ne smije prim jetno izvitoperiti
(pogodni su elastični vijci). Zbog mogućnosti m eđusobnog fiksiranja položaja
kućišta i poklopca ležaja, dobivaju ležaji površine za centriranje (si. 220).
Reguliranje blazinica prema istrošenju omogućava se tako da se između njihovih
spojnih površina umeću limene folije, koje se mogu izvaditi. Stične površine
dvodjelnih i višedjelnih blazinica ne smiju ležati u zoni pritiska (prekid filma
za podmazivanje!). M aterijal gornjeg i donjeg dijela kućišta najčešće je sivi
lijev, rjeđe čelični lijev, ili laki metali. Stojeći ležaj s poklopcem D IN 505,
sa Staufferovim mazalicama ili podmazivanjem s kom orom , može imati
blazinice od sivog lijeva, bronce ili crvenog lijeva.
206 5. L e ža j i
Leži li rukavac pri gibanju izravno na m aterijalu kućišta ležaja (vidi

si. 223 a), tuljku ležaja ili blazinici ležaja, govori se o ležaju od jednoslojnog
materijala. Ako je u blazinicu ležaja ulijevena na primjer ležajna kovina,
Slika 220. Stojeći dvodjelni ležaj s po k lo p cem : a) kućište ležaja; b) p o k lo p ac ; c) blazinice ležaja
Tablica 76. Preporučljive dimenzije ležajnih blazina u mm, D IN 1850, ISO 2795 (slika 219)
------!---------
đx 3 4 6 8 10 12 1 14 16 18 20 22 ! 25 28 32 36
, red 1 5 6 9 11 14 16 18 20 22 25 26 30 34 38 ni
red 2 6 8 10 12 16 18 20 22 25 26 28 32 36 40 45
d, 40 45 50 56 63 70 80 90 100 110 125 140 160 180 200
, red i 48 52 58 65 75 82 95 105 115 125 140 155 180 200 220

đl red 2 50 56 60 68 85 100 110 120 130 145 160
3 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 25 28 32 36
D uljina /
40 45 50 56 63 70 80 90 100 110 120 140 160 180 200
Čelik,
Sinterirana Prešani
M aterijal sivi lijev, Ugljen
obojeni metali kovina materijali
A. B iC
G otovo za ugradnju A, B .C i E A, B iC D, E i F
D
Oblik
Unaprijed obrađeno -
E
sa W samo
E
E
Vanjski promjer dv do 58 mm Red 1 Red 2
i debljina stijenke
s pri provrtu d, od 60 mm Red 1,
kod jakog Red 1
habanja red 2
prije ugradnje E 6 do F 7 G 7 Utanačiti

ISA tolerancijsko đ\
polje koje se nakon ugradnje D 10 do 50 mm
preporučuje za: H7 H7 D 11
C 11 preko 50 mm
x 8 toplo navučeno
d2 r6 r6 za 10
s 6 uprešano
Provrt za ugradnj u
tuljka H 6 do H 7 H7 H7 H7
Dopušteno srednje odstupanje između dx i d2 l/2 IT 8 7 2 iT 8 l/2 m ° l/2 IT 8
tako da samo blazinica daje krutost, a ležajna kovina daje klizne osobine,
govori se o ležaju od dvoslojnog materijala.
1.6 1,8a.
Slika 221. M ogućnosti o blikovanja kliznog

dijela noseće blazinice
a) lijevana klizna blazinica za v ra tila bez
vijenca; b) lijevana klizna blazinica za
v ra tila s vijencem ; c) lijevana klizna b la
zinica za v ratila s visokim vijencem ;
d) p la tira n a klizna blazinica za vratila bez
vijenca; e ) p la tira n a klizna blazinica za
v ratila s vijencem
Slika 222. Ležaj iz dvoslojnog m ate rijala s prsten o m za podm azivanje
Zbog zagrijavanja rastežu se ležajne kovine i potporna blazinica. Uslijed

razlike rastezanja može se ležajna kovina odvojiti od svoje podloge. Zato se
uljevci ukotve ili prileme (si. 221 a do c). Ležajne kovine se ulijevaju (npr.
bijela kovina) centrifugiranjem ili se brizgaju (npr. olovne bronce). Osim toga
može se ležajnu kovinu platirati (navaljati) u tankim slojevima od 0,5 do
0,8 mm (si. 221 d i e), pri čemu se hladno zavaruje s potpornom blazinicom.
Još u tanjim slojevima može se nanositi elektrolitičnim putem.
Kod ležaja s troslojnim materijalom se na kliznom sloju od ležajne kovine
(npr. bijele kovine) nalazi još jedan tanki sigurnosni sloj (npr. od olovne
bronce).
Slika 222 prikazuje primjer ležaja od dvoslojnog materijala, izvedenog kao
prirubni ležaji s maznim prstenom.
208 5. L e ža j i
Tuljci kliznih ležaja i blazinice s uljevkom od ležajne kovine sa vijencem

ili bez njega (ojačenje) standardizirani su sa D IN 7473 do 7477. Vijenac
služi za prihvaćanje bočnog pritiska (kod čvrstih ležaja).
I umjetne mase se uprešavaju kao klizni sloj. Zbog mogućnosti usidrenja
potporna blazinica dobiva neku vrst unutarnjeg navoja, koji seže gotovo do
klizne površine. N a taj način se izbjegava utjecaj loše toplinske vodljivosti
umjetnih masa.
Ležaji velike širine dobro odvode toplinu. S druge strane, kod široke
i krute blazinice, zbog progiba osovine ili vratila, nastaju rubni pritisci.
Kuglaste blazinice, poput zglobova s mogućnošću kutnog zakretanja, postavljaju
se same prema nagibu rukavca (si. 223). Takvi ležaji nazivaju se, prema njihovom
prvom proizvođaču, Sellersovi ležaji.
dijeljeno
prstenasto
Slika 223. K lizni ležaj s blazinicam a o k re tn im u k uglastom zglobu

a) Sellersov stojeći klizni ležaj (dugi klizni ležaj) s prsten o m za podm azivanje
(Pintsch Bamag AG. B utzbach); b jZ g lo b n i ležaj IN A (k ratk i klizni \ežaj)(lndustriewerk
Schuejfler, H erzogenaurach)
dijeljeno K ratki klizni ležaji, koji se sve više

upotrebljavaju zbog manjeg rubnog
tlaka i bolje raspodjele tlaka, mogu se
razm jerno više opteretiti nego dugi
klizni ležaji.
matica 20 podešavanje
Slika 224. N am jestiv konusni
klizni ležaj
R adna vratila u alatnim strojevima, od kojih se zahtijeva točan centričan

hod, izrađuju se često kao konusni klizni ležaji (si. 224), na kojima se može
dobro podešavati zračnost.
Nosivi ležaji transmisija na zidovima, stropovima, podovima, nosačima i
tome slično, m ontiraju se na stalcima, konzolama, pločam a itd. D IN 117, 118,
119,187,188,189,194 i 195.
5.2. K lizni ležaji. 209
5.2.5. Proračun nosivih ležaja (poprečnih ili radijalnih)
Stvarna razlika između promjera provrta i prom jera rukavca (si. 225 a) je
apsolutna zračnost ležaja Z = D —d (172)
Ako se svede na jedinicu prom jera rukavca, onda je to

Z
relativna zračnost ležaja j/= ’— (173)
a
Određivanje ležajne zračnosti zavisi od površinskog tlaka, te brzine
klizanja, i maziva. D a bi se postigla jednaka nosivost pri raznim brzinama
klizanja, m ora biti zračnost ležaja Z pri velikim brzinama velika, a pri
malim mala. Obrnuti su odnosi kod površinskih tlakova. S povećanjem
zračnosti ležaja m ora se povećavati i viskozitet ulja. Kod većih zračnosti
smanjuje se trenje a time i snaga trenja, koja dovodi do zagrijavanja. Prevelike pak
zračnosti prouzročuju pojave vibracija i nemirnog hoda. Ležajnim materijali
ma s velikim toplinskim rastezanjem potrebna je veća zračnost. Zbog toga
što kruto kućište spriječava rastezanje prema van, širi se prema unutra, a rukavac
se širi samo prem a van.
O d prvorazrednog značenja je dubina hrapavosti dosjednih površina
(vidi tablicu 26, str. 78). K od hidrodinamičkog podmazivanja treba da iznosi:
R \ 0'75
( —~ 1
m )
(174)
(vidi i sliku 205, str. 195). A psolutna zračnost ležaja treba opet da iznosi
Z Si 4h0. Iskustvene vrijednosti za relativne zračnosti ležaja: i¡t 0,001 do 0,002
za ležajne metale, i / '» 0,0015 do 0,0025 za sinterirane kovine, j/zt:0,003 do
0,0045 za umjetne mase. Za ležajne kovine može se prem a iskustvu odabrati za:
4/ v
relativnu zračnost ležaja 0,0008 / ---- 0,002 (175)
V m/s
ako je v = d - n - n brzina klizanja (u u m/s, d u m, n u s~*).

Klizne dosjede za razne relativne zračnosti ležaja vidi u tablici 77.
Tablica 77. Srednja relativna zračnost ležaja kod različitih dosjeda
Promjer rukavca (čepa) Dosjedi provrt/vratilo '

d
mm H 7/g 6 H 7/f 7 H 7/e 8 | H7d 8 i H 7/c 8 xH 7 . b 8 H 7/a 9
preko 30 . . , 50. 0,00074 ' 0,00125 0,00205 0,00280 0,00395 0,00517 0,00897
preko 5 0 . . . 80 0,00053 0,00092 0,00150 0,00212 0,00282 0,00359 0.00620
preko 80 . . . 120 0.00041 0,00071 0,00116 0,00165 0,00220 0,00275 0,00456
preko 120 . . . 180 0,00031 0,00055 0,00091 0,00131 0,00178 0,00224 0,00394
preko 180 . . . 250 0,00024 0,00045 0,00074 0,00106 0,00148 0,00204 0,00382
210 5. Ležaji
Pod relativnom debljinom uljnog sloja <5 podrazum ijeva se odnos apsolut
ne debljine uljnog sloja h0 prem a apsolutnoj debljini uljnog sloja Z/2, koja bi
se dobila pri velikoj brzini vrtnje n, što znači odnos visina klinastog procjepa
(vidi si. 205).
Relativna debljina uljnog sloja 6= (176)

Z /2 -
Pri dimenzioniranju nosivih ležaja računa se sa srednjim površinskim

tlakom p kao pritiskom sile F na projekciju površine nosivog rukavca,
odnosno dijela tuljka ležaja (si. 225 b). Prema tome vrijedi za
F
srednji površinski tlak (177)
'"jT b
p u N /m m 2 srednji površinski tlak ležaja.
F uN rad ijaln a sila u ležaju,
d u mm pro m jer rukavca,
b u mm širina ležaja.
projekciona
površina
>
Slika 225. P rincip nosivog ležaja: a) a p so lu tn a zračn o st ležaja; b) opterećena projekciona

površina
Orijentacione vrijednosti za površinske tlakove vidi u tablici 78.

K arakteristična veličina nosivih ležaja je konstruktivna karakteristika b/d,
koja općenito leži između b/d = 0,6 do 1,5. Zbog male opasnosti od rubnih
tlakova nastoji se upotrebljavati kratke klizne ležaje. Ako međutim b postaje
premaleno, onda istječe mazivo bočno iz procjepa, a da se ne stvara potreban
tlak u mazivu.
Za radijalno opterećene klizne ležaje m jerodavna je bezdimenzionalna
karakteristika:
p -r
Sommerfeldov broj So = (178)
2 co
p u Pa = N /m 2 srednji površinski tla k [jednadžba (177)]; 1 N /m m 2 = 1 0 6 Pa,
i/i relativna zračn o st ležaja,
r\ u Pas d inam ički viskozitet ulja,
w u ra d /s k u tn a brzina = 2 • n ■n, gdje je n u s _ '.
Sommerfeldov'm brojem može se sa slike 226 prema odnosu b/d (karakteri

stici ležaja) odrediti odgovarajuća debljina uljnog sloja 3.
Slika 226. R elativna debljina uljnog sloja u zavisnosti od S om m erfeldova bro ja S o i k a rak teristik e
ležaja b/d
Prijelazna brzina vrtnje, pri kojoj mješovito trenje prelazi u tekuće trenje,
ne treba da iznosi više od nprzzn/3. Na taj način nastoji se držati područje
mješovitog trenja, a time i istrošenje, što nižim. Granicom se sm atra npr = n/2.
Ovdje n označava pogonsku brzinu vrtnje.
Pokusima je utvrđeno da tekuće trenje počinje s debljinom uljnog sloja
od %3jim. Ta debljina određuje dakle prijelaznu brzinu vrtnje. Uvrstimo li
za /ipr = <5pr • Z/2 = 0,003 mm [jednadžba (176)], dobivam o sa Z = ij/ • d [jednadž
ba (173)] za relativnu debljinu uljnog sloja = ^ a ovu debljinu
uljnog sloja može se sa slike 226 očitati pripadajući Sommerfeldov broj SopT.
Jednadžbom (178) izračunava se također:
prijelazna kutna brzina a> = — —— (179)

n ' S o pr
Z a copr, p, i/», Sopr vidi legendu uz je d n a d ž b u (178).
Prijelazna brzina vrtnje je prem a tome npr—(DpJ2n u s _1. Ukoliko je

pokretanje isključivo u hladnom stanju, može se računati s viskozitetom ulja u
hladnom stanju. M eđutim, za vrijeme pogona, pri tekućem trenju [jednadžba
14*
212 5. Ležaji
(178)] uvijek je m jerodavan viskozitet ulja na pogonskoj tem peraturi! Iz jed

nadžbe (179) može se odrediti, pri datoj prijelaznoj brzini vrtnje, potreban
viskozitet ulja. Ako leži <5pr<0,04 uzima se Sopi kod <5= 0,04.
Tablica 78. Vrijednosti za srednji površinski tlak kod kliznih ležaja u strojogradnji
/»-vrijednosti u N/m m 2
Materijal koji se
Materija) ležaja Podmazivanje1) pri brzini klizanja v u m/s
preporučuje za vratilo £5
S\ | 2 ...4
Sivi lijev St 37, St 42, St 50

GG-15. GG-20 (Č 0362, C 0460, T 2 . . . 1,2
(SL 15, SL 20) C 0545)
Perlitni lijev GG-20, GG-25 St 60 kaljeno i fino

(SL 20, SL 25) brušeno (Č 0645) U 6 3... 3
honovano C 15 kaljeno i lepovano U 20 15...5
(Č 1220) ‘
Sinterirano željezo i bronca St 50, St 60, St 70 uljem

(Č 0545. Č 0645, C0745) natopljeno 3 2. . . 1
St 60, C 15 i slično
(Č 0645, Č 1220)
kaljeno i fino brušeno U 10 5 ... 3
G-SnBz 14. Rg 5 St 50, St 60 (Č 0545,

(P. CuSn 14, P. CuSn 5 Č 0645) i slično T 5
Pb 5 Zn 5) i druge St 60, C 15 (Č 0645,
Č 1220) i slično kaljeno i
fino brušeno U 25 20... 8 4
G-PbBz 25 (P. CuPb 25) St 60 (Č 0645) čelici

G-SnPbBz 20 (P. Cu za cementiranje i U 25 2 0 . . . 10 5
Pb 20 Sn 5) i druge poboljšanje
(kao višeslojni ležaj)
LgPbSb 12, St 50, St 60 i slično

T 3 ... 1
LgPbSn 5 (L.PbSn 5) (Č 0545, Č 0645)
LgSn 80 (L.Sn 80 Pb) St 50, St 60 i slično

(kao višeslojni ležaj) (Ć 0545, Č 0645) T 5...2
St 60, C 15 (C. 0545,
Č 1220) i slično, U 30 25 . . . 10 10
kaljeno i fino brušeno
SoMs 68 St 60 (Č 0645), C 15
(Č 1220) i slično, U 15 8...5 4
kaljeno i fino brušeno
Višeslojni ležaj od Voda, ulje

umjetne smole (punilo Sn) St nekaljeno (Ć) U p ■v do 40 (N /m m 2) (m/s)
Teflon, ZSV i slično St kaljeno (Č) U p ■v do 60 (N /m m 2) (m/s)
Jednostavni ležaji od
prešanih umjetnih smola St kaljeno (Č) U 2,5
(D IN 7703)
(Novoteks, Reziteks)
Prešano drvo St 50 (Č 0545)

Mast 3,5
(Breza, lipa) St 60 (Č 0645) i si.
Vrijednosti za p važe ukoliko nije drugačije navedeno, za fino obrađene površine ležaja i rukavca.
l) T : Štedljivo podmazivanje kapanjem ili protočnim podmazivanjem kroz otvore za kapanje, mazalica s fitiljom, Staufferovim
mazalicama (kod podmazivanja mašću) i tome slično.
U : O bilno podmazivanje kapanjem ili optočno podmazivanje pomoću maznog prstena, jastuka za mazanje, pumpe i tome
slično.
Koeficijent tekućeg trenja je:
3ij/
u brzohodnom području pri S o< 1: /j ^ — (180)
u području teškog opterećenja pri So > 1: (181)

yJSo
Iskustvene vrijednosti za koeficijente trenja prem a brzini klizanja kod

kliznih ležaja, uz različite vrste podmazivanja, te za uobičajena maziva, vidi u
tablici 79.
l
Tablica 79. Iskustvene vrijednosti za koeficijent trenja u kliznim ležajima i preporučljivo mazivo
Vrste ležaja Srednja vrijednost od i

M aterijal ležaja
i podmazivanje Trenje pri zaletu Mješovito trenje Tekuće trenje
Mast G G , G-SnBz, Rg 0,12 0,05 . . . 0,1 “
Ulje G G , G-SnBz, Rg 0,14 0,02 ... .0,1 0,003 . . . 0,008
Ulje LgPbSb, LgSn 0,24 - 0,002 . . . 0,003

'c
Radija
leža
Ulje Umjetna smola za prešanje 0.14 0,01 . . . 0,03 0,003 . . . 0,006
Ulje M aterijal za sinteriranje 0,17 - 0,002 . . .0,014
Suho Višeslojna umjetna smola Pri brzini klizanja <0,1 m/s: 0,05 . . .0,1
0,2 . . . 6 m/s: 0,1 . . . 0,16
Uporni ležaj
Aksijalni
mast G G , G-SnBz 0,15 -

ležaj
ulje LgSn 0,25 0,03
Segmentni ležaj, ulje LgSn 0,25 - 0,002

i
v u m/s Preporučeno mazivo
. . . 0,7 K ruta maziva, grafit, molibdendisulfid, eventualno klizni lak

0,4 . . . 2 Mazive masti eventualno s dodacima (aditivima) za visoke pritiske ili molibdendisulfid
0,5 . . . 10 M otorno ili strojno ulje
10 . . . 30 Turbinsko ili vretensko ulje
> 30 Vretensko ulje, a u određenim slučajevima voda ili zrak
Za održavanje tekućeg trenja treba ulje koje otječe nadoknaditi dotjecanjem

novoga, što znači da u svakoj jedinici vremena m ora prostrujiti ležajem od
ređeni volumen maziva. Srednja brzina kojom ulje kruži u procjepu ležaja
iznosi v/2 (na nepomičnoj blazinici je brzina nula; a na rukavcu koji rotira
je t>). Procjep ležaja prosječne je debljine Z/2. Ako bi sveukupno mazivo ulje,
otjecalo prosječnom brzinom, bio bi potreban volumenski protok od
- •y b. Stvarno se od toga samo jedan dio koristi, jer veći dio i dalje rotira
s rukavcem. Što je m anja relativna debljina uljnog spoja <5, to će više ulja
otjecati, jer je ostali dio procjepa odgovarajuće veći. Ako uvrstimo za v = d ■n ■n,
a za Z = ij/-d, tada će biti potreban:
214 5. L ežaji
volumenski protok ulja Vuii = k • V- \]/ ■n (182)

Fulj u d m 3/s p o tre b a n volum enski p ro to k ulja,
71
V u dm 3 volum en ležaja —- d 2 b,
4
i/i relativna zračn o st ležaja,
n u s -1 p o g o n sk a b rzin a vrtnje ležaja,
k fa k to r p ro to k a , k o d
<5= 0,05 0,1 0,15 0,2 0,3 0,4
k x 0,5 0,45 0,42 0,4 0,35 0,3
Trenje na kliznoj površini prouzročuje gubitak snage, koja se pretvara u

toplinu:
snaga trenja P tr = F ■p • v (183)
Ptr u N m /s = W snaga trenja,
F u N opterećenje,
¡i koeficijent trenja, k o d tekućeg tren ja p re m a jed n a d ž b i (180), o d n o s
n o (18i), inače p rem a tablici 79,
v u m /s b rzin a klizanje = d ■n ■n.
Razvijena toplina najvećim se dijelom odvodi od kućišta ležaja na okolni

zrak, dok manji dio preuzima vratilo, koje ga odvodi dalje. Za odvod topline
potrebna je tem peraturna razlika ležaja i okoline At. Sto je razlika veća,
to se odvodi više topline. Pogonska tem peratura u norm alnom slučaju ne
treba da prelazi r = 50 °C, a u izuzetnim slučajevima 80 °C, ukoliko se upotreb
ljavaju odgovarajuća maziva postojana na povišenim tem peraturam a. Ako je t0
tem peratura okoline, onda je pogonska tem peratura ležaja t = t0 + At. Ako su le-
žajni tuljak ili blazinica od metala, dobiva se:
P
porast temperature ležaja A t= — R - (184)
oc- A k
At u K povišena te m p e ra tu ra ležaja (K = Kelvin),

PR u W snaga tre n ja p rem a (183),
W W
tx u koeficijent p rijelaza topline « 2 0 r p ri lakom stru jan ju zrak a
Km2 -K • n r
(n o rm alan slučaj),
Ak u m2 ra sh lad n a pov ršin a k u ćišta ležaja i vratila. P re m a iskustvu je pri
rfg 100 m m : /1K« 2 5 d o 35 d - b + 15 d 2, k o d d > 100 m m : A K& 20 do
30 d ■b + 1 0 d 2 (m ale vrijednosti sam o k o d k ra tk ih kliznih ležaja do
b/d = 0,8).
U ovoj jednadžbi nije uzeta u obzir toplina koju kod hidrodinamičkog

podm azivanja odvodi ulje što protječe, jer je ona relativno mala. Pri većim
opterećenjima ili brzinam a klizanja, na kojim a bi tem peratura ležaja mogla
poprim iti nedopušteno visoke vrijednosti, m ora kroz ležaj strujati veća količina
ulja (rashladno ulje) kako bi se snizile tem perature. Ponekad se hladi i vodom.
Tada je ležaj okružen kom orom kroz koju cirkulira rashladna voda. Uzima
se kao potreban:
protok rashladnog sredstva VM= (185)

c - A t hl
Ki u d m 3/s p o treb a n p ro to k ra sh lad n o g sredstva,
J
A l\ u W = - to p lin a koju treb a d a odvodi ra sh lad
la d n o sredstvo. N ajčešće je to
sam o onaj dio topline koji se ne odv o d i o kolnim zrakom . Ako
cijelu količinu topline tren ja treb a da odvodi sam o rash lad n o
sredstvo, o n d a je đ P R= P R;
J
specifična to p lin a ra sh lad n o g sredstva * 1 6 8 0 r za ulje i
K • dm 3
J
* 4 2 0 0 —— — -j za vod u ;
K •dm 3
d rh, u K te m p e ra tu rn a razlika u rash lad n o m sredstvu = t iZ— tu, a k o je ri2
izlazna tem p e ra tu ra, a tu u lazna tem p e ra tu ra. P rem a iskustvu uzim a
se d rhl * 10 K ali ne više o d 15 K.
Ako su tuljci ležaja rađeni od umjetnog materijala, onda se toplina znatno

lošije odvodi. U tom slučaju m ora se uzeti u obzir i toplinska vodljivost
umjetnog materijala. Jedan dio topline odvodi se od površine klizanja radijalno
kroz stijenku tuljka ležaja n ■d ■h, drugi radijalno u rukavac, a onda aksijalno
kroz rukavac i vratilo. Ako put prodiranja topline čini tuljak debljine stijenke s
i (ležajne) širine b (teoretski pojednostavnjena pretpostavka), onda se iz
toplinske ravnoteže (dovod topline = odvodu topline) dobija snaga trenja:
sa /cb%0,5 i kz xQ,02. Ovi koeficijenti uzimaju u obzir iskustvene vrijednosti

akumulacije topline. To znači da je tem peraturna razlika At razlika između
tem perature površine klizanja i okolnog zraka, dočim je razlika između površine
klizanja i vanjske površine tuljka, odnosno između površine klizanja dijela vratila
koji se nastavlja na rukavac, znatno manja. ŽB i XL su toplinska vodljivost
m aterijala tuljka i rukavca.
Ako uvrstimo za F = p - d - b i time PR= p ■d ■b ■p - v [jednadžba (183)],
onda gornja jednadžba preoblikovana prema At dobiva slijedeći oblik:
porast temperature ležaja At — (186)
p u N /m 2 = Pa površinski tla k prem a jed n a d žb i (177) (1 N /m m 2 = 106 Pa),

v u m /s b rzina klizanje = d n - n ,
H koeficijent tren ja (tablica 79),
w
¿b u ---- to p lin sk a vodljivost u m jetnog m aterijala * 0 ,2 3 5 -------- ,
K m K ■m
W
to p lin sk a vodljivost čelika * 1 9 -------- ,
K •m
sum debljina stijenke tu ljk a o d um jetnog m aterijala,
hum širina ležaja.
216 5. L e ia ji
Iz jednadžbe (186) proizlazi da se At smanjuje smanjivanjem debljine

stjenke s i širine ležaja b. Prema tome treba obje vrijednosti držati što
manjima. Poraste tem perature At može se birati koliko to bez štete dopušta
umjetni materijal. Pri uvrštavanju iznosa za m ora se uzeti u obzir da
koeficijent trenja s povećanjem obodne brzine raste, a smanjuje se s povećanjem
opterećenja. Osim toga, treba uzeti u obzir koja je vrsta podmazivanja odabrana
(podmazivanje mašću ili uljem, odnosno suhim mazivima). Vidi k tome tabli
cu 79).
5.2.6. Oblikovanja upornih (aksijalnih) ležaja

Jednostavni ležaj sastoji se od dviju ploča koje klize jedna po drugoj
(si. 227a). Hidrodinam ičko podmazivanje (tekuće trenje) ne može se postići
jer nema uljnog klina. Ležaj može da radi samo u području mješovitog
trenja. Zbog toga se može samo neznatno opteretiti, a upotrebljava se samo
za podređene svrhe. U gradnji alatnih strojeva upotrebljavaju se za male
aksijalne sile klizni prstenovi prema D IN 2208 do 2210 (si. 228), od kojih
se dva sparuju u jedan ležaj. Jedan je opremljen provrtim a za zatike, a drugi
ekscentričnim utorom za razvođenje maziva. .
/’/A '''////-
Slika 227. P rincip aksijalnih ležaja

a) jed n o sta v n i p rste n asti aksijalni ležaj; b) h id ro statičk i p rste n asti aksijalni ležaj;
cj h id ro statičk i prsten asti aksijalni lež aj; d) h id ro d in am ičk i p rste n asti ležaj sa segm en
tim a nagibnim na svo rn jacim a; e) h id ro d in am ičk i p rste n asti ležaj sa segm entim a
nagibnim n a k u g lam a ; f) h idrodinam ički prsten asti ležaj s nep o k retn im segm entim a
Hidrostatski ležaj (si. 227 b i c) razlikuje se od običnog samo time što

sa pum pom stalno tlači ulje među klizne površine, a zatim otječe prem a van.
Ako je konstrukcija ispravna ležaj radi pri pokretanju i zaustavljanju s
tekućim trenjem. U takvom slučaju trošenje praktički i ne postoji.
Kod hidrodinamičkog ležaja (si. 227 d i e) stvaraju se klinasti procjepi
potrebni za stvaranje hidrodinamičkog pritiska. To se postiže tako da se
ravna ploča giba po kružno poredanim nagibnim segmentima, koji se sami
postavljaju u potreban kosi pložaj. Klinasti procjep može se dobiti i iz
punog prstena zakošenjem nepokretnih segmenata (si. 227 f).
Hidrodinam ički ležaj (si. 227d i e) prema Michellu naziva se i nagibni
segmentni uporni ležaj, a prema slici 227 f uporni ležaj s čvrstim segmentima.
Ovaj posljednji je pogodan za srednja opterećenja, te se izrađuje s klinastim
površinama nagiba 1:200 do 1:500. Segmenti s oblogom od bijele kovine ili
plastične mase mogu se više opteretiti. Uobičajene mjere su a = 0,38 do
0,42 /, b = 0,6 do 1,3 /. Gornji glatki uporni prsten izrađuje se za male ležaje
od finog lijeva, a za veće od površinski kaljena čelika. Za turbine izrađeni
su aksijalni ležaji s nagibnim segmentima, za nosivost do 50 000 kN i brzinu
klizanja od 60 m/s. Velike brzine zahtijevaju dobro hlađenje (cirkulacija zraka,
vodeno hlađenje, cirkulacija ulja s međuhlađenjem). Budući da pri malim brzi
nama zbog mješovitog trenja postoji opasnost od zaribavanja, potrebno je brzo
pokretanje i zaustavljanje.
Dovod ulja treba da je uvijek iznutra, da ne bi došlo do odbacivanja ulja
zbog centrifugalne sile, pa da ono ne dolazi do klizne površine.
5.2.7. Proračun upornih ležaja (aksijalnih ležaja)

Za sve aksijalne ležaje prema slici 227 je:
srednji površinski tlak p = F/A (187)
p u N m m 2 površinski tla k (uobičajene vrijednosti k a o k o d nosivih ležaja, ta b
lica 78, str. 212),
F u N opterećenje ležaja,
A u mm2 op terećen a pov ršin a ležaja = 2 - t i ■rm -b
p rem a slikam a 227a i b, = 2n (rmax + rmin) b
p rem a slici 227c, = z ■/ ■/ >« 0,8 • 2n ■rm ■b
p rem a slikam a 227 d do f. sa : k a o brojem segm enata.
Brzina klizanja uzima se u proračunim a uvijek srednja

brzina klizanja v = 2 ■n ■rm ■n (188)
v u m /s srednja b rzina klizanja,
rST u m srednji p ro m je r ležaja. Z a ležaj n a slici 227c je 2rsr = r max + rmin,
n u s _1 po g o n sk a brzina vrtnje ležaja.
Jednostavni aksijalni ležaji prema slici 227 a, koji ne rade s tekućim

trenjem, proračunavaju se prem a dopuštenom površinskom tlaku na zagrija
vanje. Za to služe jednadžbe (183) i (184). Tada treba staviti za d = 2 rst.
i
218 5. L e ža j i
Kod hidrostatičkih aksijalnih ležaja tlak ulja stvara se pom oću pumpe,
koja m ora da dobavlja dovoljnu količinu ulja. Tlak ulja m ora da bude
znatno veći od srednjeg površinskog tlaka p. N a kliznim površinama tlak
ulja se smanjuje prema mjestu istjecanja. Ovdje se ne javlja prijelazna
brzina vrtnje, jer ležaj za vrijeme rada pumpe, a i pri m irovanju, „pliva” ,
Debljina uljnog sloja h0 može se odabrati proizvoljno. Preporučljivo je da
se ne uzima manja vrijednost od one prem a jednadžbi (174) na strani 209.
Kod izvedbe prema slici 227b dobiva se
koeficijent trenja p ss ^ ^ — (189)

p ' h o rv + ru
Kod izvedbe prem a slici 227c je:
koeficijent trenja p m ^- J ^ srv (190)

P'ho (rSIV+ rsJ
r) u P a s dinam ički viskozitet m azivog ulja,
a) u ra d /s k u tn a brzina vratila,
p u N /m 2 = Pa površinski tla k p re m a jed n a d ž b i (187) (1 N /m m 2 = 106 Pa),
h0 u m m o d a b ra n a deb ljin a uljnog sloja,
r „ ru, rsrv, rSMu m m polum jeri prem a slikam a 2 2 7 b i c.
Za izvedbu prem a slici 227b potreban je:

* iF *■hf
volumenski protok ulja l/ulJa% - ^ (191)
6 rj-b2
Za izvedbu prem a slici 227c potreban je:

F ■h3
volumenski protok ulja Tulja% - ——j -j—~ (192)
^ *1 v^sr v ^sr u)
K a . u d m 3/s p o tre b a n volum enski p ro to k ulja,

F u N opterećenje ležaja,
h0 u dm o d a b ra n a debljina uljnog sloja,
ti u P a s d inam ički viskozitet m azivog ulja n a p o g onskoj tem peraturi,
b u m širina ležaja,
rsrv, '/¡ru u m srednji po lu m jeri p re m a slici 227c.
Snagu trenja PR, porast tem perature ležaja At i protok rashladnog sredstva
K i, treba proračunati prem a jednadžbam a (183) do (185) Preporučljivo bi bilo
da se za približno određivanje A K uzima d = 2rsr = rv+ ru, a za b = rv —ru.
K od hidrodinamičkih aksijalnih ležaja s čvrstim segmentima (si. 2270,
pod relativnom debljinom uljnog spoja <p podrazum jeva se odnos apsolutne
debljine uljnog sloja h0 prem a najvećoj visini klina H (slika 229):
h h
relativna debljina uljnog sloja <p=— » — —- (193)
H <xv ■ L
a p so lu tn a debljina uljnog sloja,

H u m m ili p m visina klina,
k u t klina,
duljin a klina.
Slika 230. K oeficijent uljnog sloja K u

Slika 229. Č vrsti klinasti p rocijep hid ro d in am ič- zavisnosti od relativne debljine u ljnog sloja
kog aksijalnog ležaja <p i o d k a rak teristik e ležaja I J b "
Prem a hidrodinamičkoj teoriji podmazivanja iznosi
/ n ■v • b
apsolutna debljina uljnog sloja h0= I K (194)
/i0 u m m a p so lu tn a d ebljina uljnog sloja,

ri u P as dinam ički viskozitet m azivog ulja n a p o g onskoj tem p eratu ri,
v u m /s brzina klizanja, p rem a (188).
b um širina ležaja.
p u N /m m 2 površinski tla k , p rem a (187),
K koeficijent uljnog sloja kojim se uzim a u o b zir k a ra k te ristik a ležaja
l0/b, p rem a slici 230.
Nagibni segmenti aksijalnih ležaja (si. 227 d i e) sami se postavljaju u

nagib klina prema najvećoj vrijednosti koeficijenta K prem a si. 230. Ovaj u
području <p*0,8 ima najpovoljniju relativnu debljinu uljnog sloja. O na se
općenito odabire i kod aksijalnih ležaja s čvrstim segmentima. Kod l0/b= 1
leži najveća vrijednost koeficijenta K, a K se smanjuje pri l0/b= 1,3 i 0,7!
Kod aksijalnog hidrodinamičkog ležaja može se kao početak tekućeg trenja
uzeti debljina uljnog sloja hpr= 10 pm = 10 • IO-3 mm. Prem a tome iz preina
čene jednadžbe (194) slijed i :
220 5. L e ža j i
prijelazna kutna brzina ojpr * h2pr —--------- - ------ (195)
copr u ra d /s p rijelazna k u tn a brzina,

hp,, K pt, b vidi legendu za (194) (hpT k a o h0 , K pr k a o K),
r\ u P as dinam ički viskozitet m azivog ulja, u d a to m slučaju u hlad n o m stanju,
p u N /m m 2 površinski pritisak , p rem a (187),
rst u m srednji p ro m je r ležaja.
Za izbor prijelazne brzine vrtnje npr=a)pr/2n vrijedi kao što je rečeno u

5.2.5. strana 209, pri čemu treba staviti za d = 2 ri.r.
Pri /o/b = 0,7 do 1,3 i ep = 0,6 do 1 iznosi
tj * V
koeficijent trenja /— - (196)
V P ' b
t], v, b vidi legendu uz je d n a žb u (194),
p u N /m 2 = P a površinski pritisak, p rem a jed n a d ž b i (187) (1 N /m m 2 = IO6 Pa).
Za održavanje tekućeg trenja potreban je
volumenski protok ulja Knja = 0,7 z - b ■v h0 (197)

Valja u d m 3/s p o treb a n volum enski p ro to k ulja,
z broj segm enata,
b u dm širina ležaja,
v u d m /s brzina klizanja, p rem a (188),
h0 u dm a p so lu tn a debljina uljnog sloja, p rem a (194).
Za snagu trenja P R, porast tem perature ležaja At i protok rashladnog

sredstva VM, vrijedi ono što je rečeno za hidrostatičke ležaje, na strani 218.
5.3. Valjni ležaji

5.3.1. Konstrukcija i karakteristike
Valjani ležaji su svi kuglični, valjkasti i igličasti ležaji. Između čeličnih

prstenova ili ploča gibaju se valjna tjelešca s trenjem kotrljanja, a njihov koefici
jent trenja je za 25 do 50% niži. u odnosu na klizne ležaje. Valjni ležaji se prema
tome manje zagrijavaju i rade s manjim gubicima energije. Nadalje rade s
manjim zračnostima, prem a tome i točnije (važno za električne i alatne
strojeve). Treba im malo prostora, nije nužan nadzor, maziva trebaju malo, a nije
im potrebno nikakvo uhodavanje. Njihova internacionalna standardizacija
jam či njihovu izmjenljivost.
Kao nedostatak valja navest veću osjetljivost na udarna opterećenja,
te bučniji rad u odnosu na klizne ležaje. Općenito su skuplji od kliznih
ležaja, te zahtijevaju da se provrt kućišta i rukavci izrađuju u uskim grani-
5.3. Valjni ležaji 221
čama tolerancija. M ontaža i demontaža jednodjelnih valjnih ležaja je teža

nego dijeljenih kliznih ležaja.
Prema smjeru djelovanja sila razlikujemo radijalne ležaje, aksijalne
ležaje i utorne kuglične radijalne ležaje za radijalno i aksijalno opterećenje
(si. 231). Kod radijalnih ležaja valjčići se gibaju između prstenova, dok kod
aksijalnih između dva koluta.
Slika 231. Valjni ležaji za različite sm jerove o p terećenja (prikaz p rem a SK F -R IV , Schw einfurt
F ra n k fu rt)
a) cilindrično-valjkasti ležaj za ra d ijaln o opterećenje; b) aksijalni kuglični ležaj za
aksijalno o pterećenje; c) rad ijaln i kuglični ležaj za rad ijaln o i aksijalna opterećenja
Slika 232. O blici valjnih tjelešaca Slika 233. K avezi valjnih ležaja
a) k u g la ; b) v a lja k ; c) sto ž a c ; d) b a čv ica; a) lim eni kavez za k u g le ; b) m asivni
e) igla kavez za valjčiće
Valjni ležaji sastoje se od prstenova ili ploča, valjnih tjelešaca, koja mogu
biti kuglastog, cilindričnog, stožastog ili bačvastog oblika (si. 232), a najčešće
još nalazimo i kavez. Kavez sprječava međusobni dodir valjnih tjelešaca
(si. 233). Radijalni ležaji imaju unutarnji i vanjski prsten, između kojih se
kotrljaju valjna tjelešca. Prstenovi, ploče i valjna tjelešca izrađeni su od poseb
nog čelika legiranog kromom. Valjna tjelešca i valjne staze su kaljene, brušene i
polirane. Za kaveze se najčešće upotrebljava čelični lim, rjeđe mjed (za masivne
kaveze), laki metali ili umjetne mase (fenoplast ili poliamidi).
222 5. L e ža j i
Vanjske dimenzije valjnih ležaja standardizirane su prem a internacionalnim

planovima mjera, a njemački prem a D IN 616 (za sada u pripremi) (JUS M.C3.521).
Ovi planovi mjera sadrže devet redova promjera : 7 8 9 0 1 2 3 4 5 i deset širina,
odnosno redova visina 7 8 9 0 1 2 3 4 5 6 (si. 234). U svakom redu promjera
dodijeljen je jednom provrtu određeni vanjski promjer. Svakom redu promjera
dodijeljeno je nekoliko redova širina (kod radijalnih ležaja), odnosno redova
visina (kod aksijalnih ležaja), pri čemu u odnosu na istu visinu presjeka ima
red 7 najmanju, a red 6 najveću širinu. N a primjer, red mjera 13 znači da
je ležaj dimenzioniran prema redu širina 1 i redu prom jera 3.
I red širine odnosno visine

l ____£_
ii £ J
red mjero
£
l
Slika 234. R ed m jera valjnih ležaja, koji se sastoje o d reda širine, o d n o sn o visine, i reda p rom jera
Prem a D IN 623 (za sada u pripremi) (JUS M.C3.506) valjni ležaji nose
posebne oznake, tako da su ležaji s istim oznakam a izmjenljivi. Te oznake su:
1. Predznak K (kavez s valjnim tjelešcima), L (slobodan ležajni prsten), R (ležajni
prsten kao unutarnji ili vanjski prsten s valjkastim ili igličastim vijencem).
Ovaj znak ne dolazi u obzir za potporne ležaje, već samo za dijelove
ležaja (za nepotpune ležaje).
B -2 0 B-23 B - ¿3
H -2 8
6210 T 22 10 I NU 308 Ta* 51309

TW 1 1 1 1 T T J 1 1 ITT
i.S 'p a>
■§ p i e*> ■§ p T
5 .«■i. f •a.'« °> sT 5.1
O, g-TS
p®
££ 1 2 -g "S
tj £ t g.
Slika 235. P rim jeri obilježavanja valjnih ležaja
2. Bazično obilježje sastavljeno je od oznaka za red ležaja i od oznaka za

provrt ležaja u kodiranom obliku (si. 235). O znaka za red ležaja sadrži
opet tip ležaja (vrst ležaja, serije) u obliku brojeva ili slova, a red mjera u
brojkama. Primjere vidi na slikama 235 i 236.
3. Dopunska oznaka stavlja se kod ležaja koji odstupaju od normalne izvedbe,
te daje podatke o odstupanjima. Dopunska oznaka se sastoji od slova,
a u nekim slučajevima i od daljnjih brojeva. Time se označavaju: unutarnja
5.3. Voljni ležaji 223
konstrukcija, vanjske mjere, vanjski oblik, brtvenje, izvedba kaveza, konstruk

cija kaveza, tolerancije, zračnost ležaja. Primjerice, P5 označava razred tole
rancija P5 prema D IN 620 (ili JUS M.C3.752 —758), C2 radijalnu zračnost
ležaja koja je m anja od normalne, SI pogonske tem perature do 200 °C.
m NJ NUP NU+HJ N J*H 1 N
Isporučive izvedbe, mjere i podaci o nosivosti nalaze se u katalozima

proizvođača. Ovdje nije moguće dati podatke o svim izvedbama i mjerama.
Dopuštene tolerancije ugradbenih mjera i točnost vrtnje valjnih ležaja
dane su u D IN 620 (JUS M .C3.752-758).
Svaki radijalni ležaj ima u stanju isporuke određenu radijalnu zračnost
između valjnih tjelešaca i valjnih prstena. Pri ugradnji s prijeklopom između
vanjskog prstena i provrta u kućištu, te između unutarnjeg prstena i vratila,
sužava se vanjski prsten, a unutarnji se proširuje. N a taj način se radijalna
zračnost smanjuje. O na se ni u kojem slučaju ne smije smanjiti na nulu.
Norm alni ležaji tako su izrađeni da kod uobičajenih dosjeda preostaje još
dovoljna pogonska zračnost. Ako pogonski ili tem peraturni uvjeti zatijevaju
čvrst dosjed, m ora se odabrati ležaj s odgovarajućom većom radijalnom
zračnošću. Ako se zahtijeva veća točnost vođenja, odabiru se ležaji s manjom
radijalnom zračnošću. Ležaji mogu dobiti i povećanu točnost vrtnje, npr.
za uležištenje precizno rotirajućih radnih vretena alatnih strojeva.
Radijalni kuglični ležaji i igličasti ležaji izrađuju se i s bočnim zaštitnim
ili brtvenim pločama (si. 237 b do e). Prve sprječavaju oštećenje valjnog sustava
stranim tijelima, a druge izlaz maziva iz ležaja. Time se ušteđuje brtvenje na
drugim mjestima.
3/
H u ni e)
a 5
Slika 237. Izvedbe kugličnih ležaja, D IN 625 (IU S M.C3.601)
a) n o rm aln a izvedba; b) s jed n o m zaštitn o m p lo čo m ; cj sa dvije zaštitne ploče;
cl) s je d n o m brtv en o m p ločom ; e) sa dvije brtv en e ploče; f ) s p rstenastim u to ro m ;
g) s p rsten astim u to ro m i u sk o čn ik o m ; h) s p rsten astim u to ro m , uskočnikom i
jed n o m zaštitnom pločom
224 5. L ežaji
Zbog mogućnosti jednostavnijeg aksijelnog učvršćivanja vanjskih prstena

mogu se nabaviti ležaji s prstenastim utorim a (si. 237f do h).
Kao posebnu konstrukciju treba spomenuti ležaj sa četiri
oslonca (si. 238), koji mogu prihvatiti sile u četiri točke. Time su ovi
ležaji veoma stabilni. Njihov unutarnji prsten je dvodjelan. N a taj se
način može um etnuti m nogo kuglica, koje zajedno s visokim naslo
nima prstena ležaja omogućuju vrlo veliku nosivost.
Slika 238. Ležaj sa četiri oslonca i dvodjelnim u n u tarn jim prsten o m , D IN 628 (JU S M.C3.611)
(kut pritiska a = 35°)
5.3.2. Pravila ugradnje, mogućnosti opterećenja
Za učvršćivanje osovina i vratila u uzdužnom smjeru predviđa se najčešće

čvrst ležaj. Zbog tolerancija i toplinskog rastezanja nisu moguća dva čvrsta
ležaja, jer bi se valjna tjelešca previše tlačila na bokove valjnih staza (si. 239 a),
opruga
Slika 239. O blikovanje čvrstih i slo b o d n ih ležaja

(F čvrsti ležaj; L slob o d n i ležaj).
a) d v a kuglič
(loše zbog m ogućnosti zaglavljenja!); b) slobodni
ležaj s m ogućnošću aksijalnog p o m ak a u p ro v rtu
kućišta ležaja; c) slob o d n i ležaj s m ogućnošću a k sijal
nog p o m a k a na v ra tilu ; d) cilindrično-valjkasti ležaj
o b lik o v a n k a o slobodni le ž a j; e) igličasti ležaj o b lik o v a n k a o slobodni le ž a j; f ) dva slo b o d n a
ležaja s aksijaln o m zračnošću u p ro v rtu k u ć išta ; g) dva slo b o d n a ležaja opterećena o p ru g am a
tako da bi za kratko vrijeme došlo do zagrijavanja i oštećenja. Treba zato

predvidjeti mogućnost dilatiranja! Čvrsti ležaj može, osim radijalnih sila,
preuzeti i aksijalne sile u jednom , ili u oba smjera. Slobodni ležaji omogućuju
aksijalno pomicanje.
Kod čvrstog ležaja učvršćuju se unutarnji i vanjski prsten, a kod slobodnog
samo jedan prsten (si. 239 b i c). K od cilindrično-valjkastih ležaja N i N U i
igličastih ležaja prsteni su m eđusobno aksijalno pokretljivi. Zato se, kao kod
slobodnih ležaja, pričvršćuju oba prstena (si. 239 d i e). Ako je za osovinu
ili vratilo dopuštena m ala aksijalna zračnost, mogu se ugraditi i dva slobodna
ležaja. Njihova aksijalna zračnost ograničava se pom oću graničnika u kućištu
(si. 239f). Aksijalna zračnost može se odstraniti i pom oću elastičnih opruga,
koje ležaje drže stalno pod malim opterećenjem (si. 239 g).
Slika 240. Prim jeri o b lik o v a n ja čvrstih ležaja

a) s kugličnim ležajem , D IN 625 (JU S M .C3.601); b) sa dva kuglična ležaja s kosim
d o d iro m , D IN 628 (JU S M .C3.611); c) s cilindrično-valjkastim ležajem , D IN 5412
(JU S M .C3.631); d) sa sam oudesivim bačvastim ležajem , D IN 635 (JU S M.C3.715)
Učvršćenje prstenova u oba aksijalna smjera vrši se ojačanjem, stupnje

vanjem, uskočnicima, poklopcima, m aticam a itd. M ogućnosti oblikovanja
čvrstih i slobodnih ležaja pokazuju slike 240 i 241. Svorne ljuske s maticom,
s utorim a i sigurnosni prstenovi, standardizirani su u D IN 5415 (JUS M.C3.530).
Slika 241. Prim jeri o b lik o v a n ja slo b o d n ih ležaja

a) s kugličnim ležajem , D IN 625 (JU S M .C3.601); b ) sa dva kuglična ležaja s
kosim d o d iro m , D IN 628 (JU S M .C3.611); cj sa cilindrično-valjkastim ležajem ,
D IN 5412 (JU S M .C3.631); d) sa sam oudesivim kugličnim ležajem n a n ateznoj
ljusci, D IN 630 (JU S M .C3.541) i 5415 (JU S M .C3.530)
Daljinu mogućnost aksijalnog učvršćenja unutarnjih prstena pokazuje slika 242,

a učvršćenje vanjskog prstena slika 243.
226 5. L e ža j i
Slika 242. P rim jeri aksijalnog učvršćenja u n u ta rn jih p rste n a valjnih ležaja
a) s p ostavnim p rste n o m ; h) s odsto jn im prsten o m , sigurnosnim prstenom ili uskoč-
n ik o m ; c) s d v o stru k o m m atico m ; cl) s o d sto jn o m cijevi
Slika 243. P rim jeri aksijalnog učvršćenja vanjskih p rste n a valjnih ležaja
a) slob o d n i ležaj s uskočnikom i po k lo p cem ; b) slob o d n i ležaj sa dva p o k lo p ca ;
c) čvrsti ležaj s uskočnikom i po k lo p cem ; J) s usk o čn ik o m i dvodjelnim kućištem
Površine nalijeganja, ojačanja vratila, vijenci, tuljci i slično m oraju biti

okom iti na os vrtnje! Samopodesivi radijalni kuglični ležaji osjetljivi su na
aksijalna opterećenja i zato se ne smiju upotrebljavati kao aksijalno visoko
opterećeni čvrsti ležaji. Ako se osi obaju provrta kućišta za uležištenje vratila ne
poklapaju, tada treba ugraditi samopodesive radijalne kuglične ili bačvaste
ležaje (si. 244), koji sprečavaju zaglavljivanje.
Slika 244. U ležištenje v ra tila o b lik o v an o g k a o d ržač noževa blanjalice po m o ću d v o re d n o g sam o-

udesivog kugličnog ležaja, D IN 630 (JU S M .C3.541) (po Kugelfischeru)
Prsteni m oraju radijalno čvrsto dosjedati uz površine nalijeganja, kako bi

se u potpunosti mogla iskoristiti nosivost ležaja. To se postiže čvrstim dosjedom
koji prstenove podupire, tj. ukrućuje ih. Potrebni prijeklop zavisi od visine
pogonskog i udarnog opterećenja. Za približnu procjenu pogonske zračnosti
može se uzeti da prijeklop vratila proširuje unutarnji prsten za 70% veličine
prijeklopa, a prijeklop vanjskog prstena steže ga za 50 % veličine njegova
prijeklopa. Ako se oba prijeklopa odbiju od zračnosti kojom se ležaj nabavlja,
tada, uzimajući u obzir toplinska rastezanja, m ora da preostane još potrebna

pogonska zračnost. Čvrsti dosjed obaju prstena često nije moguć zbog montaže
i demontaže. Prem a smjeru i vrsti vanjskih sila tada treba odlučiti kojemu se
od prstena smije dati labav dosjed. Za to su mjerodavne slijedeće mogućnosti
opterećenja:
1. Obodno opterećenje, ako prsten rotira, a sila (opterećenje) miruje, ili ako
prsten miruje, a rotira sila (opterećenje).
2. Točkasto opterećenje, ako prsten i sila (opterećenje) miruju ili ako sila
(opterećenje) sinhrono rotira s prstenom.
3. Njihajuće opterećenje, ako se prsten njiše, a sila opterećenja miruje ili

prsten miruje, a njiše se sila opterećenja.
Kod obodnog ili njihajućeg opterećenja neophodno je potreban čvrst

dosjed prstena, dok kod točkastog opterećenja može imati manje čvrst dosjed,
jer mu sila ne daje povod za pomicanje. Uobičajene dosjede za vratila i
provrte kućišta prem a D IN 5425 (JUS M.C3.752 —758) vidi u tablici 80.
S lika 245. U g ra d n ja igličastih ležaja s vanjskim i u n u tarn jim prstenom

u) k a o slob o d n i ležaj u građen u vretenu za u n u ta rn je brušenje; b) dva slo b o d n a
ležaja s čeonom ivicom radi bočnog vođenja u p o tp o rn o m valjku
Igličasti ležaji, u odnosu na kuglične i valjkaste ležaje, trebaju mali ugradbeni

prostor i omogućuju relativno veliku opteretivost. Igličastim ležajima uležiš-
čuje se čak i klipnjače visokoturažnih benzinskih m otora, vratila električnih
naprava, glavine elektrom agnetskih spojki, zupčanike u alatnim strojevima,
remenice i tome slično. Ugradbene primjere pokazuje slika 245. Za bočno
vođenje izrađuju se igličasti ležaji s rubom (si. 245 b). Igličasti ležaji izrađuju
se sa unutarnjim prstenom ili bez njega. U drugom slučaju iglice se gibaju
neposredno po kaljenom, brušenom i poliranom rukavcu i time im je potreban
još manji prostor (si. 246 a i b). I stijenka provrta kućišta može služiti kao
ploha po kojoj se mogu kotrljati iglice. U tom slučaju iglice ne dobivaju ni
unutarnji ni vanjski prsten (si. 246c). Igličasti ležaji mogu se uglavnom uspore
diti sa cilindrično-valjkastim ležajima NU i ne mogu preuzeti aksijalne sile.
Razvijene su, međutim, i konstrukcije s dijelovima kugličnih ležaja (si. 246 d)
koje mogu preuzeti aksijalne sile.
15'
228 5. L ežaji
d)
Slika 246. Igličasti ležaj bez u n u tarn jeg

prste n a i u kom binaciji s aksijalnim
kugličnim ležajem
a) s vanjskim p rste n o m ;
b) s ljuskom za igle;
c) sam o s vijencem za igle;
d) igličasti ležaj u kom binaciji s aksijalnim
kugličnim ležajem , u građen u okretn o j
bušenoj čahuri
5.3. Valjni leia ji 229
l i l i
Q “3b.—M
8 8
— fN o —.>90
lls ll's
8S
140
200
o O
*8 o
D.T3 aO.'V
o
88 8?
1 =
'S’ 2
II
88 88
B’l l-E
■8 S
*a
ts 8 § aa
¡B-
i&
í Í'5
e-aM) Bs al;
{j
3I 8 Jill
8 -8 3
I a B
£S ä§• a
■ffl I
lc/i |SrI |2
i s »
u S
i 2 s £S « *-* « Q. > i
sil 2 *0 ’S.’
•8 ¿3 1
. 5 2wí r * ' » Hl-
0 — S -s ! 73$ f '
Io B ÓÍ* Si =9
£ £ 52 •? a
230 5. L ežaji
Aksijalni ležaji ne omogućuju radijalno vođenje! Jednu ploču treba centri

rati u kućištu, a drugu na rukavcu. Aksijalni kuglični i aksijalni igličasti ležaji
osjetljivi su na pom ak osi ležaja (si. 247a). Kod kutnog pom aka osi pogodne su
kuglaste pločice (si. 247 d) ili samopodesivi aksijalni bačvasti ležaji (si. 247 e).
Ovi posljednji mogu prim iti i znatnije radijalne sile. Pri naizmjeničnom djelova
nju upotrebljava se dvosmjerni aksijalni kuglični ležaj D IN 715 (JUS M.C3.701 i
705) sa tri ploče.
a) loša u g ra d n ja aksijalnog kugličnog ležaja b) isp rav n a u g ra d n ja aksijalnog

kugličnog ležaja, D IN 711; c) aksijalni igličasti ležaj; đ) aksijalni kuglični ležaj s
k uglastom pločicom , D IN 711; e) aksijalni sam opodesivi bačvasti ležaj
Slika 248. U ležištenje s m ogućnošću pod ešav an ja zračnosti

a) stožasto-valjkasti ležaj; b) kuglični ležaj s naslo n o m
Slika 249. K ućište d v ođjelnog stojećeg ležaja za valjne ležaje sa sto žastim p ro v rto m , i natezne
ljuske prem a D IN 736 i 737 (JU S M .C3.542) (za valjne ležaje s cilindričnim p ro v rto m vidi
D IN 738 i 739)
Stožasti valjkasti ležaj i radijalni kuglični ležaj s naslonom (slika 248) u

prednosti su zbog mogućnosti podešavanja aksijalne, a kod a) i radijalne
pogonske zračnosti. M ogu se rastaviti, te posebno ugraditi unutarnji i vanjski
prsten. To je korisno naročito pri serijskoj montaži. U prednosti su i kao
ležaji koji se mogu aksijalno i radijalno opteretiti. U potrebljavaju se za uležištenje
kotača kod vozila i vretena alatnih strojeva.
Valjni ležaji ugrađuju se i u jednodjelna i dvodjelna stojeća ili prirubna
kućišta ležaja, i to bilo kao čvrsti, bilo kao slobodni ležaji (si. 249).
5.3.3. Nosivost i vijek trajanja
K ako sa slike 231, strana 221, proizlazi, ležaji moraju prema načinu
ugradnje i konstrukciji preuzeti radijalne sile Ft , aksijalne sile Fa ili obije
istodobno. U posljednjem slučaju govori se o kombiniranom opterećenju. Prigo
dom proračunavanja pretpostavljam o da je kom binirano opterećenje zamije
njeno kod radijalnih ležaja ekvivalentnom (jednakovrijednom) radijalnom si
lom F, a kod aksijalnih ležaja ekvivalentnom aksijalnom silom F. Kad bi
ova sila djelovala samostalno, onda bi pri dinamičkom opterećenju (okretno
gibanje) izazivala isti zam or materijala pri statičkom opterećenju (mirovanje)
istu deformaciju, kao kad bi radijalno i aksijalno opterećenje djelovalo zajedno.
To se, naravno, odnosi samo na ležaje koji su na temelju oblika izvedbe
ugrađeni kao čvrsti, i u stanju su da prim aju radijalne i aksijalne sile.
Proračun nosivosti za valjne ležaje je standardiziran po D IN 622 (za sada
u pripremi) (JUS M.C3.825 —860). Prema tom standardu podrazumijeva se
da je dinamička nosivost (vijek trajanja) nekog ležaja onaj broj okretaja
ili broj pogonskih sati, koje ležaj može da izdrži bez znakova zam ora materijala
na prstenovima, pločam a ili vaijnim tjelešcima. Zam or materijala počinje s
malim pukotinam a, koje kasnije prelaze u rupičavost. D a bi se mogao izračunati
vijek trajanja ležaja, navedena je za svaki ležaj dinamička nosivost C (za radijalne
i aksijalne kuglične ležaje, te igličaste ležaje, vidi tablice 81 do 83). Dinamička
nosivost je dinamičko ekvivalentno opterećenje pri kojem 90% svih ležaja
daje nom inalan vijek trajanja od 106 okretaja. Ako je ekvivalentno pogonsko
opterećenje F manje od dinamičke nosivosti C, onda je vijek trajanja odgovara
juće veći od 106 okretaja, naim e: L — \0b (CiF)x pri ,\-> l.
Kod norm alnih ležaja s pogonskom tem peraturom preko 120 °C javlja se
prom jena strukture koja deformira ležaj. D a bi se to spriječilo, podvrgavaju
se tako opterećeni ležaji posebnom postupku stabilizacije. To dovodi do
smanjivanja dinamičke nosivosti. U tom slučaju izračunava se dinamička
nosivost uvođenjem faktora tvrdoće f H:
dinamička nosivost (nominalni vijek trajanja)
(198)
232 5. Ležaji
L u okr. n o m in aln i vijek trajan ja ,

/H fa k to r tvrdoće n a pogonskoj tem p e ra tu ri
i Š 150°C ' 200 °C 250 °C 300 °C
/ H= l 0,9 0,75 0,6
C u k N d in am ičk a nosivost n o rm aln o g ležaja (vidi tablice 81 d o 83),
F u k N d in am ičk o ekvivalentno opterećenje p re m a jed n a d ž b i (199), o d n o sn o slije
dećim podacim a,
x e k sp o n en t vijeka tra ja n ja = 3 za sve kuglične ležaje (točkast dodir),
= 10/3 za sve valjkaste, igličaste, sto žaste i b ačvaste ležaje (linijski dodir),
Dinamičko ekvivalentno opterećen F —X ■F t + Y ■F a (199)

F u kN zam išljeno djelovanje p ojedinačne sile koje izaziva je d n a k o veliko o p tere
ćenje k a o k a d djeluju ra d ijaln a i a k sijaln a sila zajedno,
F r u k N ra d ijaln o opterećenje,
F a u k N a k sijaln o opterećenje; k o d kugličnih ležaja s kosim d o d iro m ili stožastih
ležaja tre b a uvrštav ati F a p rem a slijedećim podacim a,
X rad ijaln i fa k to r prem a D IN 622 (JU S M .C3.825 —860), za kuglične ležaje
D IN 625 (JU S M .C 3.601) vidi tab licu 84.
Y aksijalni fa k to r D IN 622 (JU S M .C3.825 —860), za kuglične ležaje
D IN (JU S M .C3.601) vidi tab licu 84.
K od igličastih ležaja D IN 617 (ISO 3030 i 3096) i cilindrično-valjkastih

ležaja D IN 5412 (JUS M.C3.631) je F = F r, jer ovi ležaji ne mogu prihvatiti,
ili mogu prihvatiti samo neznatne aksijalne sile. Za aksijalne kuglične ležaje
D IN 711 je F = F a, jer ovi ležaji ne mogu prihvatiti radijalne sile.
A B B A
Slika 250. Iznalaženje efektivne aksijalne sile F a k o d d v aju kugličnih ležaja s kosim d o d iro m
(ili stožasto-valjkasti ležaj, po Kugelfischeru)
Ako se vratilo uležišti u kuglične ležaje s kosim dodirom ili u stožaste

ležaje, javljaju se u njima aksijalne reakcije. Zamišljamo prema slici 250 da su
produžene spojne linije dodirnih točaka valjnih tjelešaca (to su one točke preko
kojih se vrši prijenos sile između valjnih tjelešaca i prstenova) produžene do
osi vratila. Time se na presjecištu određuje položaj radijalnih reakcionih sila
F rA i F rB, izazvanih opterećenjem vratila. Uvrštavanjem ovih sila u jednadžbu
(199) može se izračunati aksijalna sila F a, ako je F x pogonska aksijalna sila
vratila, koju m ora da prihvati jedan od dva ležaja:
\
O 'O o _ OJ v , v , O O O O ^ i«
« ’ tft » w o K ? O e V * « - O O N «
©OOVSOOOOOOO
U ?
N r-n oc
o 5-
o ©
o o— o o o o ’o o o o o i
,©r*}C'lf«-i\o^’ ’'© 'C © © v ^ v > © © © © v > © v i

t?Z n >a r-' o f' ri O / n*oe m’ r»i ri m vi —rN<N’< t ©©' 0 ^ v >
ro «O vj -O ©. ©r v> v i © © © © vi © ©„ ©,
o ? »c r>‘ oe o r i « r i c - - oe 'O » f n * - m o « >©n o>i " O « © O '
_„ _ M( NM- Ti t t U' i \ i r v o 6 0o o \ 0 \ 0 —in m i « oc o •
Tablica 81. Dimenzije za kuglične ležaje DIN 625 (JUS M.C3.60I) i nosivost prema DIN 622 (JUS M.C3.825 —860); vidi i si. 235 na str. 222
■c
ii r ' r i r ' f s i N f N C _
O -v O O C C O O OO
_ _<N_<*“._^ _IO Z— h_ O
C O©O—
—©
^ ^NO
- n N f<
N ^
nM
O©O0CO©OCN
N f^ ^
rs ©v>*3- ro —© r—
r © ©^© v> v> v>© v> v>© © © © v^
t? z " r*%t+ i r t 'tS r-* © fo © oo ©-■ vT oo* ^—oo
-•-■ -*■ ——
*’- v—-i ^■- —
——-- _© _— _cs_<s_ v>
n ncn © oc
**i o© - 'Vv ii
— —— — —<M<N<N
© ■'fr —V> © © CO® O0VlV>©Vi©©©C>V>©© V>

v T © r-” © ' — v T c <n vT r- ’ ^•'’ oc o i r~ v T <n v i \c ^ <s <n © ^ <5 'G 'O oj
■- (NM fS M (N ( i m *+•>r*>
- - ' M r i ^ i ^ ' O o O »—
- (—
N—r '—
r '—
» ifO
s i 's C
r *N
if^
^ ^Q^ M
< tN
v >- v( ts-
« o- r«îono '©C ©
— t<*■
'>' v>
0© r- 0©
vi >y-> v»
®i “ . t ^ ®°, ®, " 'l ^ ^ ®. ^ ^ ©f © , ‘'l ® , ^ VI Ifl o 0„ « O O VI
r i Tt r~»’ ©- - c- i - - v>
. n ©N N —mr^m
i ©m
* —wr~ t t ^v vf r-*
) \r-*C vo' Cr* \ »v ?x r*T9 v>
> O\© w
oe ^rs vv©i > £so
'--N M N N N N N M rS M fO m m m 'i'
I
>o a o f Svi i s r ~vj f Na ov( 0©v»o©v»vt ©©vi o©©©©©vi ©©©©©
— — —— — — —— —— —f S M M N N N N f l
N « - ^ O - C ri n /, t O n m « « o O vi ift o Of ©, O O « ©f
N f i f* if» { >0 K 00 5> O (N r t v i » 9>r W Ov — f »1 M * W » M * o " rs >o 00 ^ r * >c
— — — — — — —
OV —>O0C’C ' » Mi A« > O' O ^ 9 e OOV > i n i Ai OO©O OOO O

UZ
csv»isr-v>fMooviO©v>o©viw^©©v»©©oo©©vi©©©©©
i*lfn^^Ti>0«r'0CiSO'O
——
——_ N
— r ^ ^ i f i f l i t—
' c e o —N T « 0 0 i ' -
- NNNlNniNNr,
© < N v i r ' ' © v i © v ) ©V>©V>©V>©Vt

©viov> ©V>©V>©V>©©©©©©©©©©
' IN (N n ^ ^ ? ) V i ® v c i v- r ' o e o e 5 o - o © —
BJJAOjd
tojbuzo S5g8 S S I£ 882: S 2 !SStSSSsaSaaSiSSSS?
234 5. L eža j i
r'J<Nr-©©ir>V>v"»©‘ n ©i ©
h O N ' 5 o ^ o o * f t i i ,A ’i N©r©' »©a©o © h©
®© n©'i
' f A ' O ' f i O C O M n VI f -
© © ©„ ©^
’t
îV-fr' oCf S' AO'OMO'
f l vCCCONn' £) 0' Ca
OCXQ‘
N ^ i Tî0—
' n-iOf lO©vil/^,lO
O
«'I S ©©©©©©©©©
r-oe^© — — — — — ©©©©©9©©©©
— — — — — — N - N Nvi r-
( S oc
N r©
t
C ^ © © ^ m © © fN « riv% © w ~ . m © W i © © © © © © © © ©
in c m _- _'•i*/’»©
— f S—
( vr-i
j (r-
S r_i ri n©r ^©^ »
^To tei iANr '«r m
^ OQ' CCni(Q
N«^ r' 'C^
© © , ©, ©^ W*> © Vi
o ? OO r'"*V f'1"f'l »OC »O^
f S r n ^ w % © t ~ " 0 > ^—
© — »£>'C>C» >0O C O ^ ^ QO Q
— .— — — — — rN r-i fN rM <^> m r i f*-. ^ ' i
82. Dimenzije aksijalnih kugličnih ležaja DIN 711 i nosivost prema DIN 622 (JUS M.C3.825 —860); vidi i si. 235 na str. 223
* —
- , rTf»C95
s N ( N—n^^^W
l ' f0 ^©^ ' ’fT ' ,iT C
T t' iOr i‘^n M
v oO^ W " iĆOo ©
r'O c xr 5' ^Cl^^ O
li ) C
—
Sv08c ^0 9o ic n^ /_©t i_------

ftO>riînQOi«OO©/tQO©©OOS
_ _ _ — — - - - . « N N N N M N r n m M
© rr\ © © V)_ V i © © V) ©^ V |
l?z t i « O M* © ’ o ’ W V < V I - N h »O f ' i « O O O T i W O O O ©
- © <n <*■ »^ ^ Q O O © C O C ©
_ _ _ _ _ _ < ^ j f s i r n r * * > m T r v > © ' © r " r - ~ ^ i O '_©_^ v_ i ©
_ r -Mr
i f *s ' >N^ M
_
0 2 © © CN<Nr—n—NNOTl
_ — _ — -
->Cf' l^' COCO —fN rn —’r O O O C ' C C N \ O O<nî Qw^ ^lCi|ifn l vî ^\ g ' r~-
w w w r t i f l v i t rt 5 © vc r~ © — n (N i - o r~~ oc — —
^ ôo
4S
i
s
^ » ( N ^ © r ' f Ns©©r^.
N M Wr,~W^ O
0 '^©O^C i o cs«,
^ ^ "i
C v>©r
S O ©-©.
© i©_
n >N
O ^C 'Of t©r O
' MO O
Q ^Q«©xOn Q QC
e-f <SfNmm^^«ri —©— —
— —
— — _< — *T ^
TT «■»T©V)
tj-v> r - ©^ ve © v^ © © © © v>^ v> v |

— r - j' r ! >c’ - a -' (N 3C - 'O - ' w N (N \C r . ^ n © ir i © n / i i/ i C © C O C T i © o O Q c
_ _ _ — < N < N r * i r n v i V i © r - ^ . © ' ©_ —
_ _~ r * v» — v> oo _ m v> _ Tc*.i inr * ' ini V ii © oc
© \ ao
o t—
N < m,N f*i t> *’0/ i »«*‘>
o
00 © *^1 © 50 ^ C > £ M ■£ t } - O ^ i/ 'i V i v , © v , © O V i V i © O ©

O * • o o M a v - ’t t « ' . - - M f ' N N r i ^ i r > C ' C r ' o e 5 ' - > f n v i * i i n ^ r ' ' O O Q ' » ' . 2 2 ®
_ _ _ _ _ _ _ c-l M «*; <*i f^.
•c
x f^. w Tt Tj-ir» © ' © • © ©
*1
l) O^
3 ^C
i ÔiCv «o1.eOir.
S &O' 5To-—M
3 C Vii^^' <
i i r tr © e © 5 ,^ M ,' ' Q 0 3 C O C C*C5 © C
— —iT,
_ _ _A _ _' o e—5 fci f—
i n r7j <Nn nf ' C
f N
n 3r s>
, ^ t ! 3^
2C !^^SiiSS$9R i!SSePgSSS2Sg|g|5§g8g||Sg|||
.* §
85g8!SS£SS2=2 22SSE58aSSSI?SS*Si??a*IJ8P
Tablica
5S
O o.
5.3. Valjni leia ji 235
F rA ^FrB .,. , Ft A F r B . „ ^ ^ ( F rA F rB
Za ležaj A, ako je ili ako je ^ > ^ p - » J \ > 0 ,5 -^ ----- y - ) je:
F. = F X+ 0 ,5 ^ 5 .
Za ležaj B je u oba slučaja F a= 0
Za ležaj B, ako je » F ^ 0-5 je:

M\ MJ \ 'A Ml /
p
p = v/»*7
05— ^
- Fx* a
rA
Za ležaj A je u tom slučaju F a = 0.
FAje aksijalni faktor za ležaj .4, YB za ležaj B, kada je FJFt > e (vidi D IN 622
ili katalog valjnih ležaja).
Vijek trajanja izražen brojem pogonskih sati dobiva se iz dinamičke
nosivosti izražene brojem okretaja iz slijedeće jednadžbe:
nominalni vijek trajanja L h= ---- —------ h (200)

—r-~zrr 60
min
Tablica 83. Dimenzije igličastih ležaja D IN 617 (ISO 3030 i 3036) i nosivost prem a D IN 622 (JUS M .C3.825-860) i INA-igličasti leiaji
(vidi si. 232e i 245)
Serija ležaja NA 49 Serija ležaja NA 69 Serija ležaja NA 48

d d
Oznaka
Oznaka
provrta
provrta
mm Đ B c C0 Đ B C0 mm D B c C0
mm mm kN kN mm mm kN kN mm mm kN kN
00 10 22 13 7,35 5,4 dvoredni od 07 22 110 140 30 73,5 112

01 12 24 13 8,15 6,3 . 24 120 150 30 76,5 122
02 15 28 13 9,3 7,65 24 22 13,3 11.6 26 130 165 35 91,5 156
03 17 30 13 9,5 8,15 28 23 15,1 14,3 28 140 175 35 95,0 162
04 20 37 17 17,3 13,7 30 23 16,3 16,1 30 150 190 40 116 196
05 25 42 17 19,6 16,6 37 30 29,5 27,5 32 160 200 40 120 208
06 30 47 17 20,8 18,6 42 30 32,5 31,5 34 170 215 45 15o 255
07 35 55 20 27,0 26,5 47 30 36,5 38,0 36 180 225 45 156 270
08 40 62 22 36,0 36,5 55 36 42,0 47,5 38 190 240 50 176 325
09 45 68 22 38,0 39,5 62 40 58,0 64.0 40 200 250 50 180 340
10 50 72 22 40.5 42,5 68 40 60,0 68,0 44 220 270 50 190 375
U 55 80 25 50,0 53.0 72 40 62,0 74,0 48 240 300 60 265 550
12 60 85 25 52,0 57,0 80 45 77,0 93,0 52 260 320 60 280 590
13 65 90 25 53,0 59,0 85 45 81,0 101 56 280 350 69 355 650
14 70 100 30 72,0 83,0 90 45 82,0 104 60 300 380 80 480 910
15 75 105 30 73,5 86,5 100 54 113 145 64 320 400 80 490 950
16 80 110 30 76.5 91,5 105 54 114 150 68 340 420 80 500 990
17 85 120 35 95.0 122 110 54 119 160 72 360 440 80 510 1020
18 90 125 35 98,0 129 120 63 146 215 76 380 480 ¡00 830 1510
19 95 130 35 100 134 125 63 151 228
20 100 140 40 112 144 130 63 153 234
22 110 150 40 116 154
24 120 165 45 150 210
26 130 180 50 175 243
28 140 190 50 180 260
. ..
236 5. L eža j i
u h nom inalni vijek trajan ja ležaja (uobičajene vrijednosti vijeka trajan ja

vidi u tablici 85),
L o k re ta ja vijek tra ja n ja prem a (198),
n u m in -1 p o g o n sk a b rzin a vrtn je ležaja.
Ovaj nominalni vijek trajanja je posve računska veličina. Vijek trajanja

upotrebe ležaja može se znatno razlikovati od spomenute računske veličine.
Ako se, naime, za cijelo vrijeme rada pojavljuju kolebanja opterećenja, tj. da je
ležaj povremeno manje opterećen (na primjer kod dizala), onda je vijek trajanja
upotrebe ležaja razmjerno duži. Ako ležaj ne radi neprekidno, nego s preki
dima, njegov se vijek trajanja upotrebe također povećava. Nečistoće dospjele
u ležaj, manjkavosti podmazivanja ili djelovanje korozije zbog kondenziranja
vode, mogu dovesti do prijevremenog trošenja i time do povećanja pogonske
zračnosti. Time se povećava šumnost ležaja, snizuje točnost vođenja i smanjuje
vijek upotrebe.
Statička nosivost je ono statičko opterećenje koje na valjnom tjelešcu u
dodiru s valjnom stazom izaziva na mjestu dodira trajnu deformaciju, koja još
ne smanjuje funkciju ležaja. Praksa je pokazala da ova sila kao statička
nosivost C 0 ležaja smije biti tako velika da deformacija valjnog tijela dostigne
veličinu od 1/10000 promjera. Ako se ležaj nakon statičkog opterećenja,
Tablica 84. Radijalni faktor X i aksijalni faktor Y prema DIN 622 (JUS M.C3.825 —860) za radijalne kuglične ležaje prema D IN 625
(JUS M.C3.601)
F.!C0 0,014 0,028 0,056 0,084 0,11 0,17 0,28 0,42 0,56
e 0,19 0,22 0,26 0,28 0,30 0,34 0,38 0.42 0,44
Kod F^Ft > je Y= 2,3 1,99 1,71 .,55 1,45 1,31 1,15 1,04 1,00
K od FJFt > e je * = 0 ,5 6 . Kod F j F ^ e je X = 1 i Y= 0.
Tablica 85. Uobičajena trajnost valjnih ležaja

............... ...
Nazivno Nazivno
Pogon trajanje Pogon trajanje
u satima u satima
Električni aparati za domaćinstvo . . . . 1000 . . 2000 Ležaji brodskih vratila ........................... 80000
Mali ventilatori ........................................ 2000 . . 4000 Za brodske prijenosnike........................... 20000. . . 30000
Mali elektrom otori do 4 kW ............... 8000 . . 10000 Poljoprivredni strojevi............................... 3000 . . . 6000
Elektromotori srednje snage .............. 10000 ..1 5 0 0 0 M ala dizala ................................................ 5000 . ..1 0 0 0 0
Veliki stacionarni elektrom otori.......... 20000 . . 30000 Univerzalni p rije n o sn ic i........................... 8000 . . . 15000
Električni strojevi u opskrbnim pogonima 50000 i više Prijenosnici alatnih strojeva ................... 20000
Mali motocikli ....................................... 600 .. 1200 Pomoćni strojevi u proizvodnji............... 7500. ..1 5 0 0 0
Jači motocikli, putnički automobili .. 1000 . . 2000 Mali valjački stanovi ............................... 5000 . . . 6000
Teški putnički automobili, laka teretna
1500 . . 2500 8000 . . . 10000
Teška teretna vozila, autobusi ........... 2000 . . 5000 Pila jarm ača (gater).................................... 10000. . . 15000
Osovinski ležaji za: O klopni uređaji u ru d a rs tv u ................... 4000. . . 10000
transportna v o z ila ............................... 5000 Ventilatori za ru d a rs tv o ........................... 40000. . . 50000
tramvaje ................................................ 20000 . . .25000 Bubanj za uže izvoznog stroja u rudar
putničke v ag o n e................................... 25000 stvu ............................................................ 40000. . . 60000
teretne vagone........................................ 35000 Strojevi za papir ........................................ 50000 . . 80000
lokomotive ............................................ 20000 . . . 40000 (postrojenja za sušenje) ....................... i više
Prijenosnici motornih ča m a c a ............... 3000 . . 5000 Mlinovi čekićari ........................................ 20000 . . 30000
Aksijalni ležaji brodskih propelera 15000 . .25000 Preše za brikete ........................................ 20000 . . 30000
dakle nakon opterećenja za vrijeme mirovanja, okreće malom brzinom vrtnje

i ako u pogledu mirnoće hoda nisu veliki zahtjevi, mogu se tolerirati iznatno
veće plastične deformacije. Kod naročito velikih zahtjeva na m irnoću hoda i
tarne karakteristike, plastične deformacije m oraju biti manje. Za prosuđivanje
služi
karakteristika /s = C 0/F 0 (201)
A k a rak teristik a statičkog opterećenja. U o bičajeno je ¿ = 1 , 2 d o 2,5

za visoke, ¿ = 0 , 8 d o 1,2 za n o rm aln e i ¿ = 0 , 5 d o 0.8 za m ale zahtjeve
na m irnoću h o d a i tarn e karak teristik e,
C 0 u kN sta tič k a nosivost ležaja (tablice 81 d o 83),
Fn u kN statičk o ekvivalentno opterećenje ležaja prem a jed n a d žb i (202).
Statičko ekvivalentno opterećenje F 0 = X 0 •Fr0+ V F a0 (202)

F 0 u kN zam išljeno djelovanje p ojedinačne sile koje izaziva je d n a k o veliko
opterećenje kao k a d djeluju rad ijaln a i aksijalna sila zajedno,
FK> u k N statičko ra d ijaln o opterećenje,
F.l0 u k N statičk o aksijalno opterećenje,
X0 rad ijaln i fa k to r prem a D IN 622 (JU S M .C 3.8 2 5 -8 6 0 ), za kuglične
ležaje D IN 625 (JU S M .C 3.601) je X o =0,6, ali uvijek F 0 ž F r0,
y0 aksijalni fak to r prem a D IN 622 (JU S M .C 3.825- 8 6 0 ) , za kuglične
ležaje D IN 625 (JU S M .C3.601) je ¿ , = 0,5.
Kod igličastih ležaja D IN 617 (ISO 3030 i 3096) i cilindrično-valjkastih

ležaja D IN 5412 (JUS M.C3.631) je F 0 = F r0, jer oni ne mogu prihvatiti ili
mogu prihvatiti samo neznatne aksijalne sile. Za aksijalne kuglične ležaje
DIN 711 je F 0 = F a0 jer ovi ležaji ne mogu prihvatiti radijalne sile.
5.3.4. Granična brzina vrtnje
Što je veća brzina kotrljanja valjnih tjelešaca, to više rastu gubici zbog
trenja i zagrijavanja. Nepoželjni su i utjecaji centrifugalne sile, koja valjna
tjelešca tlači prem a van. Radi toga je svakom norm alnom ležaju ograničena
maksimalna brzina vrtnje.
Granična brzina vrtnje ng= ^ s ^ (203)

-mm
- — 10
ng u m in -1 gran ičn a b rzin a vrtnje za n o rm aln e ležaje,
Z, fa k to r kojim se uzim a u o b zir vrst p o d m az iv an ja i veličina ležaja:
podm azivanje niašću: Z s = 3 za D < 3 0 m m ,
= 1 za O S 30 m m,
p odm azivanje uljem : Z s = 3,75 za D < 3 0 m m ,
= 1.25 za O S 30 m m,
ZK fa k to r kojim se uzim a u o b zir k o m b in ira n o opterećenje, prem a slici 251.
N u m i n ' 1 k o n sta n ta brzine vrtnje u ovisnosti o vrsti ležaja, prem a tablici 86,
D u mm vanjski pro m jer leža)a (vidi tablice 81 d o 83). Z a O = 1 0 m m vidi
k a ta lo g valjnih ležaja.
238 5 - L e ž a i'
G ranična brzina vrtnje prem a jednadžbi (203) vrijedi sam o za ležaje u

normalnoj izvedbi ako je F r i50,1 C kod radijalnih ležaja, i F a:g0,l C kod
aksijalnih ležaja! Ako ležaji m oraju raditi sa n > n g, onda se upotrebljavaju
ležaji s povišenom točnošću vrtnje. Posebni kavezi i poboljšanja pri podm a
zivanju i hlađenju pridonose povišenju granične brzine vrtnje. Zbog toga je
potrebno savjetovanje s proizvođačima valjnih ležaja.
cilindriCni valjkasti ležaj

in /
—kugli(ni ležaj s kosom dodirnom osi
— radijalni kugtifni ležaj
— samoudesivi valjkasti ležaj
— stožasti valjkasti tetaj

— samoudesivi kugtllnl ležaj
0 10° 20° 30° W° 50° 60° 70° B0° 30°

kut opterećenja p »
0 02 0,i 0,6 0.0 1,0 1,5 i 0 3,0 ' 5,0 10 L

taru9 - Fa/Fr -
Slika 251. Koeficijent Z K za kombinirano opterećenje u ovisnosti o odnosu opterećenja Fa i F,

(prema K ugelflscheru )
Tablica 86. K onstantna brzina vrtnje N u ovisnosti od vrste valjnih ležaja (prem a Kugelftscher-u)
N
Izvedba ležaja m in' 1
Radijalni kuglični ležaj jednoredni 500000

jednoredni s brtvenom pločom 360000
dvoredni 320000
KugliČni ležaj s naslonom 500000
Kuglični ležaj s kosom
dodirnom osi jednoredni 500000
jednoredni, u parovim a ugrađen 400000
dvoredni 360000
Ležaj s 4 dodirne točke 400000
*4 500000
Jk Samoudesivi kuglični ležaj
•2 Samoudesivi kuglični ležaj sa širokim unutarnjim prstenom 250000
Š, Cilindrični valjkasti ležaj jednoredni 500000
'1 dvoredni 500000
X Igličasti ležaj jednoredni 300000
dvoredni 200000
Stožasti-valjkasti ležaj 320000
Bačvasti ležaj 220000
Samoudesivi valjkasti ležaj serija 213 220000
serija 222, 223 320000
ostali 250000
Aksijalni kuglični ležaj 140000

ja Aksijalni kuglični ležaj s kosom dodirnom osi 220000
Aksijalni-cilindrični valjkasti ležaj 90000
jg js
Aksijalni-samoudesivi valjkasti ležaj (podmazivanje samo uljem) 220000
<
Aksijalni igličasti ležaj 180000
5.3. Valjrti leiaji 239
5.3.5. Podmazivanje
P otpuno odvajanje površina nalijeganja valjnih tjelešaca i valjne staze

pom oću nosivog uljnog sloja, zbog kotrljajućeg gibanja valjnih tijela nema
ni približno tu važnost kao kod kliznih ležaja. U većini slučajeva postiže se
pogonski sigurno podmazivanje s m astim a i uljima proizvoljne konzistencije,
odnosno viskoziteta.
Podmazivanje mašću: Zbog jednostavnog brtvenja i laganog naknadnog
podm azivanja valjni ležaji podm azuju se pretežno mastima. O upotrebljivosti
pojedinih vrsta masti prem a pogonskoj tem peraturi vidi 5.1.2. strana 189.
Firm a Kugeljischer daje slijedeći izbor m asti: kod n/ng^ 1 i kada je
/ • F/Cig 0,16, dolaze u obzir normalne masti za valjne ležaje prem a D IN 51825,
kod n/ng= 0,3 do 0,5 i / - F /C 2;0,16 visokotlačne masti (npr. kom pleksna mast
na bazi kalcijeva sapuna), kod n/ng> 1 masti za brzohodne ležaje (npr. kompleks
na mast na bazi barijeva sapuna ili polikarbam idna mast). Ovdje / označava
faktor opterećenja i t o / = l za proizvoljno opterećene kuglične ležaje, te za
pretežno radijalno opterećene cilindrično-valjkaste ležaje ( F J F r^ 1), a / = 2 za
pretežno aksijalno opterećene cilindrično-valjkaste ležaje (F J F T> 1).
Ako trenje u ležaju m ora da bude naročito maleno, ako su potrebni npr.
mali pomaci podešavanja, a ovi m oraju da uslijede bez trzaja, ili ako pogonski
stroj treba pretežno da savlada trenje u ležajima, onda se bira mekana mast.
To vrijedi i onda ako se m ora naglo krenuti iz hladnog stanja. M ekane
masti upotrebljavaju se i tam o gdje se mast m ora tlačiti kroz duge kanale
do mjesta za podmazivanje. K rute masti, naprotiv, imaju prednost tam o gdje
šumnost treba da bude što manja. To vrijedi i onda ako mazivo na izlazu
vratila treba da stvara vijenac za brtvenje, da bi spriječio ulaz prašine, stranim
tijelima i vodi.
Ako postoji opasnost da mast zbog svoje težine izlazi iz ležaja, kao npr.
kod vertikalnih vratila, a naročito onda kada mast omekša zbog povišene
tem perature, tada treba odabrati mast s dobrom prionljivošću i za više tempe
rature.
Za sada je trend za for-life podmazivanje. To znači jednokratno podm aziva
nje za cijeli vijek trajanja ležaja. Za to su potrebne masti valjno stabilne i ot
porne na starenje. Budući da masti na višim tem peraturam a brzo stare, valja
upotrebljavati one kojih je radna tem peratura znatno iznad očekivane pogon
ske tem perature. Za to su pogodne mazive masti na bazi litija ili druge
specijalne masti.
Količina masti kojom treba puniti ležaje pretežno se ravna prem a pogon
skoj brzini vrtnje. Šupljine u samom ležaju trebalo bi uvijek napuniti, kako
bi funkcionalno bitne površine stalno dobivale mazivo. Prostor u kućištu
pored ležaja treba da je kod n / \ < 0,2 pun, kod n/ne= 0,2 do 0,8 napunjen
do jedne trećine, a kod n/ng> 0,8 treba da ostaje prazan. Pri maloj brzini
vrtnje ne odražava se trenje valjanja masti štetno, tako da veća količina masti
omogućava produženje rokova za dodavanje masti. Valjni ležaji s obostranim
240 5. L ežaj i
brtvenim pločama pune se mašću samo sa 20 do 30%. To je najčešće dovoljno

za cijeli vijek trajanja ležaja.
Slika 252 pokazuje primjere ležaja podm azanih mašću. Prema slici 252a
pored ležaja nalazi se debela ploča s provrtim a kroz koje se dovodi mast do
valjnih tijela. Pri naknadnom dodavanju masti sakuplja se stara istisnuta mast
u jednoj komori, odakle je treba odstraniti od vremena do vremena. Mašću
se puni i kom ora lijevo od pustenog prstena, kako bi se poboljšalo brtvenje.
Na slici 252 b leži debela ploča između dva ležaja. Kroz njene provrte mogu se
Slika 252. P od m aziv an je m ašću k o d valjnih ležaja (prem a Kugelfischeru)

a ) jed n o g kugličnog ležaja: b) dvaju kugličnih ležaja s kosim dodirom
opskrbiti mašću oba ležaja do visine valjnih tjelešaca. M ast se ne može nagomila
vati zbog djelovanja centrifugalne sile (vidi strelice), jer se ona transportira
prema van.
Podmazivanje uljem: Za minimalno podmazivanje, koje uglavnom zado
voljava, upotrebljavaju se pretežno mali pumpni agregati, koji istodobno
opskrbljuju mnoga mjesta i svakom ležaju prema veličini i brzini vrtnje
doprem aju kroz provrte oko 0,1 do 5 cm 3 ulja/min.
Za podmazivanje brzohodnih ležaja pokazalo se kao pouzdano podmazi
vanje uljnom maylom. Kom prim irani zrak dovodi se preko usisne cijevi, čiji je
donji kraj uronjen u uljnu kupku. Zračna struja diže i vuče za sobom male
kapljice ulja. Zrak zasićen uljem dovodi se pom oću cijevnih vodova, koji zavr
šavaju tik kraj valjnih tjelešaca, do ležaja. Podmazivanje uljnom maglom ima
prednost da zračna struja hladi istodobno ležaj, a svojim pretlakom sprečava ula
zak prašine i stranih tijela.
U oba spomenuta slučaja ulje se vraća u sabirne rezervoare.
Jednostavno i sigurno je podmazivanja uronjavanjem (si. 253 a). Pri svakom

okretaju valjna tjelešca se navlaže uljem. Donje valjno tjelešce smije biti
uronjeno samo do polovine u ulje. Kod više razine ulja dolazilo bi do pjenjenja
ulja i povišenja tem perature. Zbog toga ulje brže stari. Samo kod n/ng< 0,4 može
se puniti više ulja. U prijenosnicima za podmazivanje valjnih ležaja obično
zadovoljava samo ono ulje koje zupčanici rasprskavaju. Treba utvrditi da li
rasprskavano ulje dolazi stvarno do ležaja, na primjer preko posebnih žlijebova
ili rebara na stijenkam a kućišta.
a) b)
Slika 253. P od m aziv an je uljem k o d valjnih ležaja (prem a Kugeljischeru)

a) pod m aziv an je u ro n jav a n je m ; b) o p to č n o p odm azivanje
Ako pri srednjoj ili velikoj brzini vrtnje i visoke okolne tem perature
treba odvoditi toplinu, onda se optočnim podmazivanjem mogu dopremiti velike
količine ulja (si. 253 b). Budući da svaki valjni ležaj pruža izvjestan otpor
protoku ulja, kroz ležaj se ne može protlačiti proizvoljna količina ulja. Računa
se otprilike da kod
D = 30 50 100 200 500 1000 mm
K ^= 0 ,0 0 1 0,003 0 ,0 1 0,05 0,3 0,5 dm 3/min

Ki = 0,003 0,07 0,3 1 7 12 dm 3/min
Ovdje je Vum dovoljan volumen protoka ulja za podmazivanje, a VM

m aksimalno mogući volumen protoka ulja za hlađenje (kod nesimetričnih ležaja
nešto više). Najjednostavnije je ako se ulje na jednoj čeonoj strani ležaja
dovodi provrtom ili cijevi, a s druge, čeone strane, otječe preko kanala ili
izravno u sabirni rezervoar.
16 Flementi strojeva
242
6. BRTVENJE LEŽAJA I VRATILA
6.1. Brtvenje protiv izlaza masti

6.1.1. Brtve s brusnim djelovanjem •
Brtvila sprečavaju izlaz maziva, te prodiranje stranih tijela, nečistoće,

prašine i tome slično.
Za brtvenje đvodjelnih i višedjelnih, te jednodjelnih ležaja do srednjih
brzina vrtnje dovoljni su prsteni od pusta D IN 5419 (si. 254a, tablica 87).
Tablica 87. Dimenzije u mm brtvenih prstena od pusta i utora prema D IN 5419
6.1. B rtvenje protiv izlaza m asti 243
Prije ugradnje natapaju se vrelim uljem. Trapezasti žljebovi u kućištu deformiraju

pravokutni presjek prstena i tlače ga prem a vratilu. K ako tlak vremenom
popušta, prsteni se kao brtvila za ulje mogu upotrebljavati samo u spoju s
drugim elementima brtvenja. Djelovanje im se može pojačati postavljanjem
više prstenova jedan iza drugog (si. 254 b). Još je bolje brtvenje s brtvenicama
(si. 254c), kod kojih prirubnica drži pod tlakom prstene od pusta. Trenje je
kod ovih svakako veće, pa se preporučuju samo za male brzine vrtnje.
Slika 254. B rtvenje p o m o ću p rste n a od p u sta

a) s jed n im p rste n o m ; b) s prsten im a p o re d an im je d a n iza d ru g o g ; c) s tri prste n a u
jed n o j brtvenici
Za valjne ležaje pokazali su se dobrim tzv. Nilos-prsteni (si. 255). Izrađuju

se i za vanjsko brtvenje (si. 255 a) i za unutarnje brtvenje (si. 255 b). Jedan
brid prstena tlači na vanjski, odnosno na unutarnji prsten ležaja i u njemu
izbrusi brtveni žlijeb. Nilos-prsteni su osjetljivi na udare. Već zbog malih
izbočina postaju neupotrebljivi. Ugradnja m ora da bude veoma brižljiva.
Prednost im je, osim jeftinoće, laka i jednostavna montaža.
Slika 255. N ilos-prsteni za brtvenje valjnih ležaja (Z iller & C o, D iisseldorf)

a) brtvenje na vanjskom p rstenu ležaja; b) b rtvenje n a u n u tarn jem p rste n u ležaja
Radijalni brtveni prsteni su za brtvenje masti upotrebljivi samo uz određene

uvjete (pobliže vidi 6 .2 . 1 .).
16 *
244 6. Brtvenje ležaja i vratila
6.1.2. Bezdodirno brtvenje
D o bezdodirnog brtvenja dolazi zbog nastalog vrtloženja koje sprečava izlaz

ili zbog zaustavljanja nakupljena maziva u nekom rasporu. Jednostavno brtve
nje zračnošću (rasporom) (si. 256) može se upotrebljavati samo pri maloj
brzini vrtnje i neznatnom zagrijevanju, jer m ast u rasporu m ora da zadrži
konzistentnost. Djelotvornije je brtvenje sa žljebovima (si. 257) u kojima se stvara
brtveni masni jastučić. Zavojni žljebovi m oraju biti prilagođeni smjeru vrtnje
(si. 257 b). M ast treba da se pri okretanju vratila tlači u smjeru ležaja. Uobičajene
su širine brtvenih raspora 0 ,1 do 0,15 mm.
Slika 256. Jed n o sta v n o b rtvenje ra sp o ro m Slika 257' 2 lJebovi: a) ko n cen tričn i;
b) u o b lik u zavojnice
Slika 258. P rsten sa c en trifu Slika 259. P rsten od p u sta i Slika 260. Je d n o sta v n a ploča
galnim djelovanjem postavljen lab irin tn o brtvenje k o d dvosm ještena iza ležaja
ispred prste n a o d p u sta djelnog kućišta
Slika 261. L ab irin tn o brtvenje Slika 262. Brtvenje žljebovim a

a) aksijalni la b irin t; b) radijalni lab irin t k o d dvodjel- za m ast i jed n o stav n im
n o g k u ć išta ; c) aksijalni lab irin t za osovine uležištene labirintom
u sam oudesive ležaje
Brtvila s prstenom od pusta mogu se poboljšati prstenima s centrifugalnim

djelovanjem (si. 258). M ast koja izlazi biva djelovanjem centrifugalne sile odbačena •
6.2. Brtvenje protiv istjecanja ulja 245
tangencijalno, te ne dolazi do prstena od pusta, koji brtvi protiv pristupa

nečistoće (pogodno i za podmazivanje uljem). Dodatni labirinti kod dvodjelnih
kućišta ležaja (si. 259) sprečavaju izlaz masti i ulaz stranim tjelešcima. Jedno
stavne ploče (si. 260) zaustavljaju m ast u ležaju te spriječavaju njen izlaz.
Najbolje bezdodirno brtvenje protiv izlaza masti za jednodjelna kućišta su
aksijalni labirinti, a za dvodjelna kućišta radijalni labirinti (si. 261). U labirintnim
kom oram a masti se vrtlože. Protiv pristupa nečistoća prikladno je brtvenje
pomoću žljebova za mast i jednostavnim labirintom (si. 262). Uobičajena širina
raspora je 0,5 do 0,75 mm. Sve raspore i labirinte treba prilikom ugradnje
napuniti mašću. Brtvenje bez dodira radi pouzdano samo onda, ako unutarnji
pretlak ne može da istisne mast i ako se raspori ili labirinti okreću centrično.
Inače labirinti djeluju kao centrifugalne sisaljke, koje mazivo istiskuju prema
van.
6.2. Brtve protiv istjecanja ulja

6.2.1. Brtvenje brusnim djelovanjem
Najbolji su se pokazali radijalni brtveni prsteni, koje se može ugraditi

kao kom pletan brtveni element. To su manšete na koje radijalno djeluje
opruga ili vlastito naprezanje. Zbog zaštite od vanjskih oštećenja mogu dobiti
metalno kućište (D IN 3760 sa i bez kućišta, izmjere vidi u tablici 8 8 ). Izbor
pokazuje slika 263. M aterijal manšeta je umjetna guma otporna protiv ulja
rijeđe od kromove kože.
s kućištem
a) 0) c) d) e) fj g) h) i)
Slika 263. Iz b o r rad ijaln ih b rtvenih prste n a (Carl Freimdenberg, W einheim /B ergstr.)
a) izvedba B I s o tv o ren im u to ro m za o p ru g u ; b) izvedba B I F g s p o krivenom
o p ru g o m ; c) izvedba B2 (i izvedba B 2 F g ); d ) izvedba B3 (i izvedba B3 Fg);
e) izvedba B3 L s m anšetom o d k ro m n e k o ž e ;/) D IN 6503, s m anšetom o d gum e;
g ) izvedba B I S I s ru b o m pro tiv prašine (isto i izvedba B I Fg S I ) ; Ii) izvedba B 2
S I (i izvedba B 2 F g S I ); i) izvedba B3 S I (i izvedba B3 F g S I ) ; k) izvedba BA s
o tv o ren im žlijebom za o p ru g e ; /) izvedba BA F g s p okrivenim žlijebom za o p ru g e;
m) izvedba BM bez prste n a za u krućivanje; n) D IN 6504 s gum enom m anšetom ;
r>) izvedba BA S I (i izvedba BA F g S I ) ; p) izvedba T R s jed n im brtvenim b rid o m ;
q) izvedba T R D u o sa dva b rtv en a b rid a ; r) izvedba T R D u o sa dva vanjska
b rtv en a b rid a (izvedbe prem a p, q i r sam o za p o d re đ en e svrhe p ri sporom hodu)
a je p rste n asta o p ru g a
246 6. B rtvenje ležaja i vratila
Tablica 88. Dimenzije u mm radijalnih prstena za brtvenje prema D IN 3760 (izvadak)
Oblik A Oblik B Oblik C

bez metalnog kućišta s metalnim kućištem s metalnim kućištem
i kapom na strani brtvenog prstena
t 6 b b
dl di ob ik 4 d2 oblik 4 d2 oblik dt d2 oblik
A B A B C A B c A B C
16 32 60 - 110
6 7 7 90 12 12 15
22 35 62 120
22 7 7 45 8 8
16 40 65 10 120
7 7 7 9
22 47 72 95 12 12 15
125
16 35 62 -
- 48 8 8 120
8 22 7 7 37 72 10
24 7 7 100 125 12 12 15
24 40 65 - 130
22 9 68
47 50 8 8 130
9 24 7 7 72 10 105 12 12 15
35 - 140
~26
40 130
19 68 - 110 12 12 15
25 42 7 7 9 52 8 8 140
22 72 10
10
24
7 7 47
70 _ 115
140
12 12 15
150
26 72
37 - 55 8 8 150
22 80 10 120 12 12 15
11 7 7 26 42 7 7
26 9 85
22 70 - 150
40 125 12 12 15
24 - 72 160
12 7 7 28 47 7 7 56 8 8
28 9 80 10 160
52 130 12 12 15
30 85 170
24 40 72 _ 135 170 12 12 15
- 58 8 8
28 42 80 10 140 170 15 15 15
14 7 7
30 30 47 7 7 75 145 175 15 15 15
35 52 9 80 150 180 15 15 15
24 62 60 8 8 160 190 15 15 15
85 10
26 45 - 90 170 200 15 15 15
15 30 7 7 32 47 7 7 180 210 15 15 15
9 85
32 52 62 10 10 12 190 220 15 15 15
90”
35 47 _ 85
200 230 15 15 15
28 63 10 10 12 210 240 15 15 15
50 90
30 35 7 7 220 250 15 15 15
16 7 7 52 9 85
32 62 230 260 15 15 15
65 90 10 10 12
35 240 270 15 15 15
47 - 100
28 250 280 1 15 15 15
50 90
30 36 7 7 68 10 10 12 260 300 20 20
52 9 100
17 32 7 7 280 320 ~ 20 20
62 90
35 70 10 10 12 300 340 — 20 20
52 - 100
40 320 360 _ 20 20
38 55 7 7 95
30 9 72 10 10 12 340 380 - 20 20
32 100
360 400 _ 20 20
18 7 7 52 95
35 - 75 10 10 12 380 420 - 20 20
40 55 100 400 440 _ 20 20
40 7 7
30 62 9 78 100 10 10 12 420 460 _ 20 20
32 72 100 400 480 - 20 20
80 10 10 12
20 35 7 7 55 - 110 460 500 - 20 20
40 42 62 8 8 110 480 520 - 20 20
10 85 12 12 15
47 72 120 500 540 - 20 20
6.2. B rtvenje protiv istjecanja ulja 247
Brtveni rub m ora biti okrenut prema mediju (ulju) koje brtvi. Ako se mora
brtviti još i protiv ulaza prašine, tada brtveni rub m ora biti okrenut prema
van. Za takve slučajeve bolji su radijalni brtveni prsteni s dodatkom protiv
prašine. M anšete od kože mogu se upotrijebiti do brzina klizanja do 6 m/s, i tempe
rature do + 80 °C, a manšete od gume do 28 m/s i tem perature do -I-180 °C. Da bi
se spriječilo brzo trošenje brtve potrebna je najfinija obrada vratila (tablica 89).
Slika 264. O dzračni p ro v rti rad i sprečavanja stv a ran ja Slika 265. D v o stru k a kožna
zračn ih ja s tu k a m an šeta
Da ne bi došlo do zagrijavanja i oštećenja radijalnih brtvenih prstenova

na vratilu, m ora do njih stalno dopirati ulje. Svrsishodno je da se prije
ugradnje urone u toplo ulje. Prsteni za centrifugalno odbacivanje ulja, labirinti
i slično ne smiju se nasađivati ispred brtvenog prstena, da se ne spriječi
pristup ulju! I zračni jastuci mogu spriječiti pristup ulju te prouzročiti rad
nasuho. U tom slučaju pom ažu odzračni utori i provrti (si. 264).
Protiv prskanja vode i pristupa pare najbolje brtve dvostruke kožne
manšete (si. 265).
Treba primijetiti da radijalni brtveni prsteni brtve protiv izlaska masti samo
onda besprijekorno, ako na manšete neprekidno dolazi niskoviskozna ili jače
zagrijana mast. Za to su potrebne posebne konstruktivne mjere, npr. jedna
kom ora za mast između dva radijalna brtvena prstena. Brtvenje postaje zbog
toga skuplje.
Tablica 89. Potrebna kvaliteta površine vratila za radijalne brtvene prstene
O bodna brzina Površina vratila, kada je medijum koji treba brtviti x>d nadtlakom
vratila
m/s jednak nuli nizak visok f
<1 Svijetlo vučeno fino tokareno fino brušeno i polirano
1... 4 fino tokareno fino brušeno i polirano kaljeno, fino brušeno,

lepano i tvrdo kromirano
kaljeno, fino brušeno,

4 . . . 10 fino brušeno i polirano
kaljeno, fino brušeno,

1 0 . . . 28
248 6. B rtve nje ležaja i vratila
6.2.2. Bezdodirno brvenje

Ležaji podm azani uljem rade obično s više okretaja nego oni podmazani
mašću. Pom oću žlijebova ili prstenova za odbacivanje ulja može se rotiranjem
zbog relativno velike centrifugalne sile vratiti ulje preko odvodnih kanala
u spretnnik za ulje (si. 266).
Slika 266. Ž ljebovi i prsteni za odbacivanje ulja zbog b rtv en ja p ro tiv izlaza ulja
Bezdodirno se ne može brtviti ako u ležaju vlada pretlak, ili protiv

ulaza stranih tijela. Labirinti brtve sigurno protiv izlaza ulja samo ako se
ispred njih nalazi prsten za odbacivanje ulja. Bez takvog prstena došlo bi
postepeno do izbacivanja rijetkog maziva.|
249
7. SPOJKE
7.1. Spojke koje se uključuju

7.1.1. Krute spojke
K rute ili čvrste spojke uzdužno spajaju dva vratila da bi se prenosio

okretni moment. Krutim spojkama spajaju se najčešće transmisiona vratila,
a rijeđe vratila pogonskog i radnog stroja. Pretpostavka je da se osi vratila
vezanih spojkom m eđusobno poklapaju. K ako dijelovi spojke treba da ujedno i
centriraju, to bi vratila kojim a se osi ne poklapaju bila izložena deforma
cijama i prouzročile oštećenja ležaja.
Kolutne spojke D IN 116 (JUS M.C1.510) (si. 267) za promjere vratila do
160 mm imaju na kraju vratila dva koluta od sivog lijeva a i b povezana
perima, a m eđusobno su povezani dosjednim vijcima c. One se mogu upotreb
ljavati kod nejednakih prom jera vratila, a odlikuju se malim ugradbenim mje
rama. M ontaža i dem ontaža moguća je samo ako se vratila odm aknu. Koluti
imaju nastavke za centriranje (si. 267a) ili ako su koluti jednaki, dvodjelne
uložne ploče za centriranje (si. 267 b). Dem ontažom ploče može se vratilo
izdići. Dosjednim vijcima prenosi se okretni m om ent oblikom i silom. Prsteni
se vežu za krajeve vratila perima ili se toplo navlače. Prirubne spojke su one
kod kojih su krajevi vratila raskovani u obliku prirubnice (si. 267c). Školjkaste
spojke vidi u D IN 115.
a) s nastav cim a za centriranje. izvedba A D IN 116 (JU S M .C1.510); b) s dvodjelnom

m eđupločom (ploča za centriranje), izvedba B D IN 116 (JU S M .C 1 .5 1 0 );c js p rirubni-
cam a dobivenim raskivanjem krajeva v ratila (p riru b n e spojke) D IN 760(JU S M .C 1.510)
7.1.2. Dilatacijske (uzdužno pokretljive) spojke

K rute spojke ne mogu kom penzirati uzdužne dilatacije vratila. Često su
takve dilatacije izazvane pogonskim tem peraturam a kod duljih vratila tako
velike, da bi mogle dovesti do prenaprezanja ležaja (do savijanja vratila!).
250 7. Spojke
Dilatacione spojke izjednačuju dilatacije uzdužnim međusobnim pomicanjem

njihovih polovica. Osim toga centriraju vratilo aksijalno i radijalno.
Kandžaste spojke izrađuju se dvodjelno (si. 268 a) ili trodjelno (si. 268b).
Djelovi a i b od lijevanog željeza imaju s čeone strane po tri kandže, koje
s malom zračnošću ulaze jedna u drugu. Dužinska dilatacija odvija se pod
djelovanjem okretnog momenta. Dvodjelne kandžaste spojke centriraju oba kra
ja vratila u glavini jedne polovine, a trodjelne u posebnom prstenu za centri-
ranje c. Ako su promjeri vratila nejednaki, treba deblji kraj smanjiti na
prom jer tanjeg kraja. O kretni moment se prenosi pom oću veze oblikom.
Slika 268. K an d žaste spojke: a) d v o d jeln a ; b) tro d je ln a
7.1.3. Neelastične kompenzacione spojke
Često zbog m ontažnih razloga nije moguće ostvariti m eđusobno poklapa

nje osi vratila, kao npr. nepoklapanje osi vratila pogonskog stroja i vratila
prijenosnika, ili vratila čiji način pogona zahtijeva određeni pom ak. Takva
vratila treba m eđusobno povezati spojkam a koje omogućuju izravnavanje
radijalnih, kutnih i aksijalnih pomaka.
Slika 269. S p o jk a s lučnim z u b im a (F . Tačke KG. Rheine/W estf.)

a) je d n o s ta v n a ; b) d v o stru k a ; c) način djelovanja
Zubne spojke s lučnim zubima (si. 269) imaju vanjsko ozubljenje sa lučnim
(bombiranim) zubim a koji se mogu zglobno pokretati u unutarnjem ozubljenju
(si. 269 c). Jednostavna zubna spojka s lučnim zubima (si. 269 a) može imati
kutni pom ak do 1° i aksijalni pomak od nekoliko milimetara. Dvostruka
7. 1. Sp o jke ko je se uključuju 251
zubna spojka s lučnim zubim a (si. 269 b) omogućuje i radijalni pom ak do

12 mm već prem a veličini spojke. Izrađuju se za promjere vratila do 600 mm.
Sve zubne spojke s lučnim zubima pune se uljem.
U grupu kompenzacionih spojki mogu se ubrojiti i zglobne spojke koje
prenose okretni m om ent preko vratila koja m eđusobno zatvaraju kut, a koji
se u toku pogona može mijenjati. To je potrebno obično u pogonima vretena
alalnih strojeva, te glodačkih i bušaćih glava.
Kardanske spojke ili spojke s križnim zglobom (si. 270) izrađuju se za
promjere vratila do 200 mm i kut nagiba vratila do 15°. Sastoje se od dviju
glavina, a i b, u obliku viljuške od lijevana željeza, s krajevima u obliku
čepova, koji su križno uležišteni u vanjskom prstenu — kardanski prsten c.
O ba vratila mogu se postaviti u bilo koji položaj.
Slika 270. S pojka s križnim zglobom

%
G onjeno vratilo okreće se nejednoliko i njegova brzina vrtnje varira u

toku jednog okreta između:
« m a x = «/coso( (204) i nmin = rt-cosoe (205)
n u m in -1 brzina v rtn je p o g o n sk o g v ra tila,
a u ° k u t n ag ib a vratila.
D a bi se to izbjeglo, potrebno je ugraditi međuvratilo sa dva zgloba,

koje onda samo rotira nejednoliko s malim m om entom trom osti. M eđuvratilom
mogu pogonsko i gonjeno vratilo zatvarati m eđusobno kut do 30° ili se mogu
postaviti na veće radijalne udaljenosti (paralelno, si. 271). Preduvijet za to je
da su oba kuta nagiba a jednaka i da oba zgloba imaju isti položaj, jer bi
se inače nejednolikost udvostručila!
Slika 271. U g ra d n ja k a rd a n sk ih zglobova

a) izm eđu k u tn o p o m a k n u tih v ra tila; b) izm eđu ra d ijaln o p o m a k n u tih v ra tila a
m eđ u v ratilo
252 7. S pojke
Ukoliko se paralelno udaljenost vratila m ora mijenjati u toku rada,

tada m eđuvratilo dobiva teleskopsko vođenje (si. 272). Teleskopsko vratilo
sastoji se od poluge s uzdužnim utorom a, uložene u tuljku b, u kojem se
nalazi pero s čepom c. To omogućuje znatno uzdužno m eđusobno pomicanje
tuljka i poluge pri djelovanju okretnog momenta. Klizne dijelove zgloba i
teleskopa treba obilno podmazivati. K od većih okretnih m om enata teleskopska
vodilica se sastoji od klinasta vratila i aksijalno pomične klinaste glavine,
kao tuljka.
Slika 272. Z g lo b n a sp o jk a s teleskopskim

v ratilo m (Ludwig Loewe & C o., Berlin)
a) zglobna p o lu g a ; b) zglobni tu lja k ;
c) p ero s č ep o m ; d) spojni d io ;
e) konični z a tik ; f ) o tv o r za zrak
Slika 273. S pojka s kuglastim zglobom s dijelovim a
Kuglasta zglobna spojka zauzima malo prostora, a služi za pogon alata

koji mijenjaju svoj položaj i za prijenos malih okretnih m om enata (si. 273).
Umjesto kardanskog prstena je kugla a, koja je sa četiri strane zaravnana.
U nju su m eđusobno okom ito izbušena dva provrta u koje ulaze čepovi
stezaljki b. Stezaljke su osigurane zaticima c u prstenu e, a preko njih se
prevlaci tuljak d. N a taj način spajaju se prsten i stezaljke s kuglom. Kuglasti
zglob se tako može nagibati do 40°. D a bi se izbjeglo nejednoliko okretanje
potreban je dvostruki zglob ili međuvratilo.
Izvedeni su i sinhroni zglobovi, koji prenose jednoliko okretna gibanja.
Njihova konstrukcija je veoma komplicirana.
7.1.4. Elastične spojke
Elastične spojke imaju zadatak da kompenziraju razlike m eđusobnog polo

žaja osi vratila, što može biti izazvano tolerancijam a izrade, netočnošću
montaže, spuštanjem temelja i si. Isto tako elastične spojke treba da na sebe
preuzmu kolebanja okretnih m om enata u toku rada (npr. kod pogona klipnih
strojeva), te udarna opterećenja nastala naglim ubrzanjem rada strojeva.
Između polovina spojki nalaze se savojno ili torziono elastični vezni elementi
7. 1. S p o jke koje se uključuju 253
od gume, kože, umjetnih masa, tekstilnih tkanina, čeličnih opruga i si. Slika 274
prikazuje shematski po dvije polovice spojki u različitim međusobnim polo
žajima. U darnim se opterećenjem m eđusobno zakreću spojeni dijelovi vratila,
a vezni elementi preuzimaju na sebe rad udarnog opterećenja.
b)mm c)mm d)mm e)\
vezni
element
Slika 274. K om p en zacija razlik a m eđ u so b n o g p o lo žaja vratila p o m o ću spojki
a) m ale razlike p o lo ža ja; b) aksijalne razlike p o lo ža ja; c) k u tn e razlike p o lo žaja;
d) rad ijaln e razlike p o lo ža ja; e) rad ijaln e i k u tn e razlike položaja
Među spojkam a treba razlikovati one koje energiju udara akumuliraju,

da bi, nakon što se smanji opterećenje koje je izazvalo udar, vratile čitavu
energiju, te na takve, koje jedan dio akum ulirane energije pretvaraju u unutarnje
trenje veznih elemenata (vidi karakteristike na si. 275). Spojke koje akumuliraju
energiju udarce ublažavaju, a one koje pretvaraju energiju udarce prigušuju.
Ako se broj vlastitih titraja veznih elemenata poklapa s brojem titraja
kolebanja okretnog momenta, dolazi do pojava rezonancije. Zato su povoljniji
prigušni vezni elementi s progresivnom karakteristikom (si. 275 d). Prigušna
sposobnost prosuđuje se relativnom prigušnošću i// = WD/W F. Ovdje je sa WD
označen prigušni rad u Nm, a sa WF deformacioni rad u Nm (si. 275). Budući
da relativna prigušnost veznih elemenata sa zakrivljenom karakteristikom nije
konstanta, daje se obično kao srednja vrijednost. Spojke s akumulacijom
energije imaju relativno prigušenje i// k O, a s prigušenjem t//< 1 .
kut zakretanja
Slika 275. K arak te ristik e o k re tn o elastičnih spojki
a) a k u m u lacio n e s ravnom k a rak te ristik o m ; b) a k u m u la cio n e sa zakrivljenom k a ra k
te ristik o m ; c) prigušne s ravnom k a ra k te ristik o m ; d) prigušne sa zakrivljenom
k a rak teristik o m
Potrebnu veličinu spojke određuje se prem a iskustvu iz

udarnog momenta Tmax = (c1 + c1) T (206)
u Nm u d a rn i m o m en t p rem a kojem se o d a b ire spojka,
fak to ri u d a ra p re m a vrsti p o g o n sk o g i ra d n o g stro ja (tablica 90),
T u Nm nazivni o k re tn i m o m e n t n a spojci izra ču n a t iz nazivne snage i brzine
vrtnje.
7. Spojke
254
Pod ublaživanjem udara podrazumijevamo smanjivanje vršnog udarnog

djelovanja i produžavanja trajanja udara, dok kod prigušivanja smanjeno
vršno udarno djelovanje ne traje tako dugo kao kod ublažavanja udaraca.
N a slici 276 prikazano je npr. kako se udar okretnog m om enta pogonskog
stroja prenosi kod raznih spojki s pogonskog vratila A na gonjeno vratilo B.
*
A 8
1 1
%
_ vrijeme
Slika 276. N ačin d jelovanja razn ih sp o jk i: A je po g o n sk a stra n a ; B g o n jen a stra n a ;
a k ru ta sp o jk a ; b sp o jk a s aku m u lacio n im djelovanjem (sm anjenje u d ara); c spojka
s prigušnim djelovanjem (prigušivanje u d a ra)
Kao nedostatak svih elastičnih spojki treba spomenuti povratne sile spojnih
elemenata, koje nastoje da m eđusobno pom aknute osi vratila dovedu do pokla
panja. Ovo izaziva dodatno radijalno, a ponekad i aksijalno opterećenje
vratila. Pri dimenzioniranju vratila i ležaja treba ta opterećenja uzimati u
obzir, jer mogu biti znatna. Najbolje je da se od proizvođača traže informacije
o vrsti i veličini povratnih sila.
normalno opterećenje
Slika 277. S pojka M alm cdie-B ibby
Spojka Malmedie-Bibby (si. 277) je ona s čeličnim opružnim trakama, koja

se izrađuje za okretne momente od 20 do 100000 Nm. Zakrivljene površine
nalijeganja opružnih traka a smanjuju s povećanjem opterećenja aktivni
7. 1. S p o jke ko je se uključuju 255
krak savijanja, tako da spojka ima progresivnu karakteristiku. K ut mogućeg

zakretanja polovina spojke iznosi do 1 ,2 °, kutni pom ak do 1 ,3 °, aksijalni
pom ak 4 do 20 mm, radijalni pom ak 0,5 do 3 mm, u ovisnosti o veličini
spojke. Prigušenje udara je neznatno.
Slika 278. K o lu tn e spojke s gum enim ulošcim a: a) spojke s gum enim p rste n im a ; b) spojka s
gum enim k a n d žam a
Vezne elemente spojki s gumenim prstenima (si. 278 a) čine svorni vijci a
i na njima nataknuti gumeni prsteni b, koji se djelovanjem okretnog momenta
radijalno deformiraju. Spojka ima progresivnu karakteristiku pa djeluje priguš-
no. Zbog njene velike elastičnosti može se računati s gotovo ravnomjernom
podjelom sile na sve gumene prstene. Sposobnost pom aka je neznatna; leži
ispod one kod spojki koje rade akumulacijom energije udara (znatno ovisi o
brzini vrtnje). Izrađuju se za okretne momente do 10000 Nm.
Spojka s gumenim kandžama (si. 278 b) im a vezne elem ente oblikovane kao
gumene kandže a, koje naizmjence ulaze u udubine polovine spojke b i c
stvarajući tako vezu oblikom. Deformacija veznih elemenata je veoma velika
(velika progresivnost!). Zbog jednostavne konstrukcije (samo tri različita
dijela) i njene jednostavne m ontaže, ta je spojka pouzdan strojni element.
Izrađuje se za okretne momente do 400 Nm, te ima relativno veliku mogućnost
aksijalne dilatacije.
Tablica 90. Faktori udara kod spojki za vratila

X
Pogonski strojevi *1 Radni strojevi e2
Elektromotori 0,5 Tekstilni strojevi ’. ,6 . . .2,2

Turbine 0,75 Pumpe i kompresori
Klipni strojevi rotacioni strojevi 1,5
do 4 cilindra 1,5 . . . 2,8 klipni strojevi 2,2 . . . 3,2
do 6 cilindara l ... 2 Strojevi za papir 1,8 . . .2,8
Strojevi za miješanje i mljevenje 1,8 . . . 3
Radni strojevi e2 Strojevi za obradu drva 2 ...3
G eneratori i pretvarači 1 . . . 1,3
Alatni strojevi Transportni strojevi
škare, štance, brusilice 3 dizalice i vitla 1,5
rezni strojevi 2 transportni bubnjevi 2
Valjaonice 1 ,6 ... 2 kranovi 3
Ventilatori 1,5 M esarski i pekarski strojevi 1 . 3 . . . 1,5
G rađevinski strojevi 1 .5 ... 2
256 7. S pojke
Spojka Vulkan (si. 279) ima kao vezni element a dvodjelni gumeni obruč.
O bodi obruča leže na prirubnici unutarnje polovine spojke b, relativno blizu
jedan drugome, tako da se pri djelovanju okretnog m om enta ne stvaraju
velike povratne sile.
Slika 279. S pojka-V ulkan Slika 280. Spojka s gum enim

(H. Desch KG, N eheim -H üsten) stožastim ulošcim a
Spojka s gumenim stožastim ulošcima (si. 280) slična je spojci Vulkan.

Umjesto gumenih obruča ima stožast vezni element.
Gumeno-elastične spojke izrađuju se za okretne momente do 30000 Nm.
Prednost je u mogućnosti brze izmjene istrošenih veznih elemenata.
7.1.5. Sigurnosne spojke
Sigurnosne spojke štite od preopterećenja, oštećenja ili loma ostale dijelove

prijenosnika, strojeva i naprava. Preopterećenja mogu nastati npr. zbog ulaza
stranih tijela (kamenja ili m etalnih dijelova) u miješalice, mlinove ili drobilice,
te zbog drugih smetnji, kao što su zaribavanje ležaja i tom e slično.
Slika 281. S pojka s p rekidnim svornjacim a Slika 282. F len d er-lam eln a-tarn a spojka
Najjednostavnija sigurnosna spojka je s prekidnim svornjacima (si. 281),

kod koje se okretni moment prenosi pomoću svornjaka a, koji se pri preop-
terećenju lome (odrežu). Svornjaci a uloženi su u kaljene tuljke b i c. Presjek
svornjaka tako je dimenzioniran da do njegova loma dolazi pri prekoračenju
dopuštenog okretnog momenta. Puknuti svornjaci mogu se po zaustavljanju
brzo zamijeniti. Štetno je nedovoljno točno poznavanje lomne čvrstoće na
odrez, tako da treba računati s m ogućnostima većih odstupanja.
7.2. R astaljive spojke 257
Kod lamelne tame spojke (si. 282) paket lamela a je pod aksijalnim
pritiskom opruge. Čim je određeni okretni moment prekoračen, spojka klizi.
Lamelna spojka djeluje okretno elastično, i promjenom pritiska opruge može
se regulirati okretni moment.
Lamelne spojke smiju klizati samo ograničeno vrijeme, jer bi se inače
previše zagrijale.
7.2. Rastavljive spojke
7.2.1. Ručno rastavljive spojke
Rastavljive spojke omogućuju da se jednim pokretom poluge ostvari spaja

nje ili rastavljanje vratila međusobno ili strojnih dijelova m ontiranih na vratilu
(zupčanici, remenice i si.). Upotrebljavaju se kad se u prijenosnicima zbog
potrebe mijenjanja brzine vrtnje m oraju sprezati razni zupčanici, ili ako se
s jednim m otorom m ora pokretati naizmjenično više agregata. Za ove zadatke
na raspolaganju su uglavnom slijedeće spojke: kandžaste, zupčaste, jednolamelne
ili višelamelne spojke.
Kandžaste i zupčaste spojke rade pomoću veze oblikom, dok jednolamelne
ili višelamelne spojke rade pom oću veze silom. To znači da su to tam e spojke,
kod kojih jedna polovica tlači na drugu, tako da se dio spojke koji miruje
postepeno pokreće i ubrzava do pune brzine vrtnje. Spojke vezane oblikom
mogu se ukapčati samo u stanju m irovanja, ili pri sinhronoj brzini vrtnje
obaju polovina spojke. Spojke koje rade pom oću veze silom mogu se ukapčati
i za vrijeme gibanja. Spojke s više tarnih ploča nazivaju se i lamelne spojke.
Slika 284. O blici zubi k a n d ža stih spojki

a) trap ezn i z u b i; b) pilasti z u b i; c) zubi sa zako-
šenim tje m en o m ; d) zubi koji om o g u ću ju uključi
vanje u svakom položaju
Rastavljiva kandžasta spojka (si. 283) slična je krutoj sa slike 268, ali je,
međutim, polovica a aksijalno pomična po vratilu. Umjesto kandži mogu biti i
zubi raznog oblika. M ogu to biti trapezasti zubi (si. 284a) za oba smjera
vrtnje, pilasti zubi (si. 284 b) za jedan smjer vrtnje, zubi s nagibom (si. 284c) za
sprečavanje ukapčanja za vrijeme pogona, zubi koji se mogu ukapčati u svakom
položaju (si. 284 d).
17 Etariienti strojeva
258 7. Spojke
Ortlinghausova spojka s jednom tamom pločom (si. 285) ima dvije tarne
plohe. Zato se naziva i dvopovršinska spojka. N a glavini a nalazi se uključni
prsten b, koji svojim uzdužnim gibanjem djeluje na kutne poluge c smještene
u utorima. Poluge c tlače svojim kraćimkrajevima na aksijalno pomičnu kliznu
ploču d. Klizna ploča e isto je tako okretno učvršćena na glavini. Vanjski
prsten J, koji sačinjava drugi dio spojke, nosi aksijalno pokretnu ploču g
obloženu tarnim oblogam a h. U prikazanom primjeru spojka je pom oću veze
silom uključena preko ploča d, e i g. Pomicanjem uključnog prstena udesno
oslobađaju se kutne poluge i time se m eđusobno odvajaju tarne ploče.
Tarne obloge za rad nasuho izrađene su najčešće od prešanih pamučnih

ili azbestnih vlakana, povezanih um jetnom smolom, ili su od čiste prešane
umjetne smole. Pri specifičnom pritisku od p = 25 do 50 N /cm 2 njihov je
koeficijent trenja između p = 0,3 do 0,4. Um nožak specifičnog pritiska i obodne
brzine p- v = 400 do 800 (N /cm 2) (m/s) je dopuštena veličina za opteretivost
spojke u zavisnosti od obloge.
U Ortlinghausovoj spojci sa sinusnim lamelama (si. 286) ima mnoštvo
tarnih ploča (lamela), tako da ta spojka može prenositi veoma velik okretni m o
ment. Sinusoidno valovite unutarnje lamele a sjede okretno čvrsto, ali aksijalno
pokretno na glavini b. N a isti način učvršćene su ravne lamele c u vanjskom prste
nu d. Sinusoidni oblik omogućuje unutarnjim lamelama opružno djelovanje.
N a taj način razdvajaju se lamele pri isključenju spojke, i trenje u praznom hodu
smanjuje se na najm anju mjeru. Kaljene čelične lamele treba podmazivati
uljem (bilo da su uronjene u ulju, bilo da su podm azivane cirkulaciono kroz
provrt u vratilu). Najbolja su ulja s v5o = 30 do 40cSt. Ako spojka treba da
radi nasuho, ravne unutarnje lamele oblažu se umjetnom masom ili sinteriranom
bronzom.
7.2. Rastaljive spojke 259
Za spojke s ručnim ukapčanjem treba da se sila od ručice prenese na

okretni aksijalno pomični dio spojke s utorom i ojačanjem, smješten na jednoj
polovini spojke. Taj prijenos se vrši pomoću kliznih kam ena ili kliznih prstena
koji zahvaćaju u žlijeb uključnog prstena. Budući da pomicanje uključnog
prstena treba dosta veliku aksijalnu silu, valja voditi računa o tome da ručica
bude dobro uležištena i obilno podmazivana. Spojku treba tako ugraditi da je
uključni prsten pri vrtnji spojke rasterećen, to jest da se ne nalazi na pogonskom
dijelu, već na onom gonjenom dijelu koji nakon iskapčanja miruje.
7.2.2. Spojke s daljinskim uključivanjem
Upravljanje proizvodnim i građevinskim strojevima svih vrsta ne možemo

u doba automacije zamisliti bez spojki s daljinskim uključivanjem. Potrebnu ruč
nu silu uključivanja zamjenjujemo mehaničkim silama koje dobivam o kom pri
miranim zrakom, tlačnim uljem ili elektromagnetom. N a taj način razvile su
se pneumatske, hidrauličke i elektromagnetske spojke. Zbog mogućnosti uklju
čivanja za vrijeme pogona, prevladavaju lamelne tarne spojke. Osim toga se
za specijalne zadatke upotrebljavaju elektromagnetske spojke s željeznom praši
nom i indukcione spojke. Za uključivanje u vrijeme m irovanja pogodne su
zupčaste spojke s čeonim ozubljenjem. One mogu prenijeti mnogo veće okretne
momente nego tarne spojke iste veličine.
Kod svih tarnih spojki postoji razlika između okretnog momenta pri
ukapčanju Tu i prenosivog okretnog momenta Ta. Okretni moment pri ukapčanju
je moment kliznog trenja pri relativnom gibanju polovica spojke, određen
koeficijentom trenja klizanja. Prenosivi okretni m om ent je moment trenja
prianjanja, koji je određen koeficijentom trenja prianjanja za vrijeme sinhro-
nog okretanja obiju polovica spojki. Za to je 7^, > 7^.
Potreban prenosivi okretni moment tarne spojke određuje se prema
jednadžbi (206):
prenosivi okretni moment 7’0 = ( c 1 + c2) T (207)
T0 u N m prenosivi o k re tn i m om ent spojke,

c ,, c2 fa k to ri u d a ra p rem a vrsti p o g o n sk ih i ra d n ih strojeva (tab lica 90)
T u Nm nazivni o k re tn i m o m e n t n a spojki izra ču n a t iz nazivne snage i brzine
vrtnje.
Često je potrebno proklizavanjem tarnih površina spojke ubrzati mase

gonjene strane tako da bi iz stanja mirovanja dostigle u vremenu t brzinu
vrtnje n. Za to je potrebno da je:
okretni moment uključivanja Tu = / —^—+ TR (208)
17*
260 7. Spojke
Tu u N m p o tre b a n o k re tn i m om ent uključivanja spojke,

/ fa k to r p o ra sta koji se ravna p rem a brzini p o ra sta sile ukap čan ja
(prem a vrsti spojke i vrem ena p o k re ta n ja = 1,2 d o 2),
J u kgm 2 m om ent tro m o sti svih p o k re tn ih dijelova red u ciran na v ratilo spojke,
oi u ra d /s k ra jn ja k u tn a b rzin a = 2 n n , sa n kao k ra jn jo m b rzinom vrtnje izra
ženom u s “ 1.
t u s vrijem e uključivanja,
Tr u N m m om ent tren ja u ležajim a, zupčanicim a i si. red u ciran n a v ratilo spojke.
Za vrijeme proklizavanja spojke nastaje rad trenja, koji zagrijava spojku.

Da bi zagrijavanje ostalo u dopustivim granicama, ne smije broj ukapčanja z u
jedinici vremena prekoračiti toplinski kapacitet spojke. Toplinski kapacitet,
kao dopuštenu snagu trenja, daje proizvođač prem a načinu ugradnje (otvoreno
ili zatvoreno), brzini vrtnje i veličini spojke. U toku rada spojke je:
ož" -T u+ T r
snaga trenja Pr= - ^ J (209)
R 2
P R u N m /h snaga trenja,
oi u ra d /s k u tn a b rz in a v ratila spojke,
J, Tu, 7* vidi objašnjenje uz je d n a d ž b u (208),
z u l/h bro j u k o p č an ja u je d n o m satu.
U jednadžbam a (208) i (209) pretpostavlja se da se strojevi puštaju u rad u

praznom hodu (neopterećeni). Ako se puštanje vrši pod opterećenjem, treba
uzeti u obzir pogonski okretni moment (zbrajati).
wmmw/sW/MM
Slika.287. H idraulički u p ra v ljan a lam elna ta m a spojka (Ortlinyhaus-Werke Gmbh, W erm elskirchen/
Rhid.)
Kod hidraulične spojke (si. 287) se pokretanjem upravljačkog ventila spaja

prostor cilindra b sa tlačnim vodom pumpe za ulje. Klip c stlačuje pri tome
paket lamela a. Prekapčanjem upravljačkog ventila prazni se cilindar djelomično
povratnim vodom bez pritiska. Tlačne opruge vraćaju klip u početni položaj.
7.2. R astaljive spojke 261
Preostalo ulje u cilindru centrifugalnom silom aksijalno pritiskuje klip. Ukoliko

taj pritisak prekorači silu u opruzi, spojka se sama od sebe ukopčava! Zbog
toga su kod takvih hidrauličnih spojki ograničene gornje brzine vrtnje.
Upravljanje pomoću električne struje pruža naročite prednosti, jer struja
je svagdje na raspolaganju, a možemo je jednim pritiskom prekidača ukopčati
ili iskopčati. Autom atska upravljanja rade s kontaktorim a ili relejima, elektron-
kama, tranzistorima, fotoćelijama, prstastim ili grebenastim kontaktim a.
Elektromagnetske spojke dijele se na spojke s kliznim kolutima i na spojke
bez kliznih koluta. Elektromagnetske lamelne spojke mogu biti takve da magnet
ske silnice prolaze kroz lamele i takve gdje magnetske silnice ne prolaze kroz
lamele.
Slika 288. E le k tro m a g n etsk a spojka s jednom ta rn o m površinom
Slika 289. E le k tro m a g n etsk a lam elna ta m a spojka kod

koje m agnetske silnice prolaze k ro z lam ele, izvedba Z F
(Siemens AG, B erlin/M ünchen)
a) m ag n e t; b) b o tk v a ; c) lam ele; đ) klizni k o lu t;
e) d ržač četkica
Elektromagnetska spojka s jednom tarnom površinom (si. 288) odlikuje

se svojom jednostavnom i robustnom konstrukcijom. M agnet a jedna je polovina
spojke, druga polovina je kotva b. N a magnetima su učvršćeni klizni koluti c,
koji preko ugljenih četkica dovode u svitke istosmjernu struju. Pri prolazu struje
magnet privlači kotvu, koja tlači prem a tarnoj ploči d, te spaja oba dijete
stvarajući vezu silom. N akon prekida struje opruga / vraća kotvu u prvotrti
položaj.
Za manje snage pokazale su se dobrim lamelne tarne spojke, kod kojih
magnetske silnice prolaze kroz lamele (si. 289). Paket lamela c leži između
magneta a i kotve b, tako da magnetske silnice prolaze kroz paket lamela
kako to pokazuje s točka-crtica iscrtana putanja na slici. Lamele se izrađuju
od čelika koji se može magnetizirati, a m oraju biti podmazivane. Spojka je
uska i zauzima dosta malo prostora, ali zbog remanencije čeličnih tarnih
262 7. Spojke
površina troši u praznom hodu relativno veliku snagu. Potrebne su, nadalje,
veoma tanke lamele, da se tok magnetskih silnica ne bi skrenuo prije kotve,
tj. još u paketu lamela. Tanke lamele malog su toplinskog kapaciteta. Te
spojke se najčešće upotrebljavaju u prijenosnicima alatnih strojeva, gdje treba
ubrzati samo manje mase, a prazni hod je ograničen, ili se vrši uz m alu brzinu
vrtnje. Zbog rashladnog ulja se električna struja dovodi kliznim kolutim a
preko četkica od brončane žice.
Specifična snaga trenja organskih i anorganskih tarnih obloga može se kod
jednopovršinskih i dvopovršinskih spojki uzeti približno sa w 13000 N m /cm 2 • h.
Lamele kod spojki s protokom magnetskih silnica podm azivane uljem imaju
oko 2100 N m /cm 2 • h, a bez protoka oko 4300 N m /cm 2 • h. K od elektrom agnet
ske zupčaste spojke (si. 290) magnet a je jedna polovina spojke, a kotva b
druga polovina. Obje polovine imaju čeono ozubljenje, koje se uključuje
privlačenjem kotve. Za ove spojke ne vrijede jednadžbe (208) i (209), jer
rade pom oću veze oblikom, pa su prema tome krute spojke.
Slika 290. E lek tro m ag n etsk a zup časta spojka

(Richard Hofhein z & Co., H a a n /R h ld .)
smjer okretanja I smjer okretanja l

’7Z V /S 7 7 T 1
Slika 291. E lek tro m ag n etsk a reverzibilna m ag n etsk a sp o jk a
Za promjenu smjera vrtnje kod vratila konstruirane su specijalne spojke

u kojima su mase, koje pri promjeni smjera vrtnje treba reverzirati, veoma
male. Elektromagnetska reverzibilna spojka (si. 291) sastoji se od dva elektro-
magneta, a\ i a j, koji se okreću stalno u suprotnom smjeru, pokretani zupčani
kom ili remenicom. S vanjske strane nalaze se tarne ploče b. N a sredini vratila
stezno je spojena kotva c, koja nosi tarne obloge d. O ba magneta uležištena su
aksijalno pomično. Ukapčanjem magneta u, privlači se kotva c, a m eđusobno se
tlače tarne obloge d j i tarne ploče b t . Pom oću veze silom okreće se vratilo
u smjeru I. N akon prekida struje opruge rastavljaju magnet od kotve. Pri ukap-
čanju magneta a2 okreće se vratilo u smjeru II. Pri svakom preklapanju
iz jednog smjera vrtnje u drugi spojka m ora usporiti rotaciju m asa vratila i
7.3. S p o jke za puštanje u rad 263
kotve i svih m asa gonjene strane, a tek nakon toga ubrzati sve te mase u
suprotnom smjeru. Spojka se pretežno upotrebljava za mijenjanje smjera
radnog hoda stola dugih blanjalica.
Dovođenjem željeznog praha u magnetsko polje prah se magnetski povezuje
u čvrstu masu. To svojstvo koristi se za spajanje na taj način, da se željezni
prah dovede među magnetske polove pogonskog i gonjenog dijela spojke.
Magnetske spojke sa željeznim prahom mogu se upotrebljavati i za sporopokretne
spojke.
Sve elektromagnetske spojke upotrebljavaju istosmjernu struju, koja se naj
češće dobiva iz mreže izmjenične ili trofazne struje preko selenskih ili silicijskih
ispravljača. Uobičajeni priključni naponi za jednopovršinske i dvopovršinske
spojke su 60, 110 ili 220 V, a za lamelne spojke 24 V. O kretni moment kod
tarnih i magnetskih spojki sa željeznim prahom može se regulirati promjenom
napona.
7.3. Spojka za puštanje u rad
Visokoturažni elektrom otori puštaju se vrlo teško u rad pod opterećenjem.

Kad bi se m otori gradili tako jaki da mogu svladati velike momente potrebne
za pokretanje, bilo bi to kod velikih rotacionih m asa neekonomično, jer za
vrijeme pogona nije potrebna velika snaga m otora. Zbog toga se u postrojenje
ugrađuju spojke za puštanje u rad, koje omogućuju da neopterećen m otor
(najčešće s kratkospojenim rotorom ) dobije veliku brzinu vrtnje. Tek nakon
toga priključuje se okretni moment koji postepeno ubrzava mase. Rotaciona
energija rotora elektrom otora potpomaže proces puštanja u rad.
Slika 292. N ačin djelovanja spojke Pulvis (Schütz & Coj
K ao spojke za puštanje u rad najčešće se upotrebljavaju jeftine i robustne

centrifugalne spojke. One autom atski ukopčavaju spojku pri određenoj brzini
vrtnje. Ekonomične su tek kad je brzina vrtnje preko 70 m in-1 , jer se tek
onda mogu postići potrebne centrifugalne sile. Djelovanjem centrifugalne sile
spajaju se oba dijela spojke pom oću veze silom.
Spojka Pulvis (si. 292) punjena je kalibriranim čeličnim kuglicama. Pogon
ska strana ima oblik dvaju krilaca, a gonjena ima zvonast oblik, s rebrima
po cijelom unutarnjem obodu. Centrifugalne sile tlače čelične kuglice uz zvono.
264 7. S pojke
Ispred krilaca stvaraju se naslage (nanosi) kuglica koje ostvaruju vezu silom.
Slično radi spojka M etalluk s čeličnim kuglicama prom jera 5 do 10 mm,
ovlažene uljem, i višekrilnim pogonskim kolom.
Slika 293. Č eljusna centrifugalna sp o jk a (Friedr. Flender & Co., B ocholt)
Pogonski dio a čeljusne-centrifugalne spojke (si. 293) nosi na svornjacima

b okretljive čeljusti c, koje su tlačene oprugam a d uz glavinu. K ada brzina
vrtnje dostigne određenu vrijednost, centrifugalna sila čeljusti savladava
silu u oprugam a, pa čeljusti tlače svojim tarnim oblogam a e na vanjski prsten /
gonjenog dijela spojke. Tako se pokreće spojka pom oću veze silom.
Pom oću spojke s reguliranim puštanjem u rad mogu se bolje rješavati
specifičnosti pogona, naročito kod klipnih strojeva. Njihov okretni moment
regulira se hidraulički ili električki.
Turbohidraulična spojka Voith-Sinclair ima na pogonskoj strani rotor pumpe
kao prim arno kolo, a na gonjenoj strani turbinski rotor kao sekundarno kolo.
O ba rotora, pum pe i turbine, zatvorena su u kućištu, koje je povezano s
rotorom pum pe i napunjeno uljem. Ako je brzina vrtnje pumpe, koja je
pogonski dio spojke i turbine, sinhronizirana, djelovanjem centrifugalne sile u
prostoru lopatica pum pe i turbine stvorit će se prsten od ulja. K ada zbog
opterećenja na gonjenoj strani padne brzina vrtnje u odnosu na pogonsku
stranu, pod djelovanjem centrifugalne sile struji ulje iz prostora lopatica
pumpe u prostor turbinskih lopatica. Djelovanjem centrifugalnih sila daje ulje
lopaticam a turbine okretni moment. O n se može regulirati promjenom količine
ulja.
Kao spojke za puštanje u rad dolaze u obzir i elektromagnetske tame
spojke i elektromagnetske spojke sa željeznim prahom opisane u 7.2.2.
265
8. REMENSKI I LANČANI PRIJENOSNICI
8.1. Prijenos plosnatim remenom
8.1.1. Način djelovanja i vrste
Remenski prijenosi prenose sile i okretna gibanja između vratila, a naročito

su prikladni za veće razmake osi vratila. Zbog elastičnosti remena remenski
Slika 294. N ačin djelovanja o b u h v a tn e tra k e (rem en a) na kočioni kolut

a) k o d m alog o b u h v a tn o g k o lu ta 0 ; b) k o d velikog o b u h v a tn o g k u ta [i
D a bi se pokazali odnosi sila i trenja (si. 294 a) preko okretljive reme-

nice a prebačen je remen b, zategnut silama F, i F2, (F1>F2), tako da remen
s norm alnim silama Fn tlači na remenicu. Osim toga na remenicu tlači sila FB
kočne papuče c. Sila F, teži da okrene remenicu u smjeru strelice, jer remen stvara
na remenici silu trenja F R= F 1 ‘- F 2. Najveće moguće sile trenja koje se javljaju
na remenici djeluju na remen I (Fn • p) i na kočnu papuču F B • pB. Koeficijenti
p i p B su odgovarajući koeficijenti trenja m irovanja (trenje prianjanja). Vrtnji
remenice suprotstavlja se otpor trenja F RB kočne papuče. Prem a veličinama
sila trenja mogući su slijedeći primjeri:
1. Sila trenja remena F R je m anja od I (Fn ■p), ali veća od sile trenja kočne
papuče F rb = F b • p R. Remen počinje da okreće remenicu, jer sila trenja reme
na savladava silu trenja kočenja. N a kočnoj papuči trenje m irovanja prelazi
u trenje klizanja.
2. Sila trenja remena F Rje m anja od moguće sile trenja kočne papuče F B • p B.
Remenica se zaustavlja, a remen klizi po remenici ako je F x—F 2> F (Fn ■p),
266 8. R em en ski i lančani prijenosnici
ali se zaustavlja i onda ako je F 1—F 2< Z ( F n p). U prvom slučaju trenje
m irovanja remena prelazi u trenje klizanja (remen klizi).
Pod 1 navedeni primjer služi za prijenos snage kod remenskih prijenosa.
Jedna remenica pokreće drugu remenicu pom oću remena, a pri tome m ora
da savlada njen okretni moment, koji odgovara gonjenom stroju. Obodnu
silu F gonjene remenice treba izjednačiti sa silom trenja kočenja f RB. Pod 2
navedeni primjer može se izbjeći ako se remen odgovarajuće predzategne. Isto
tako se povećanjem obuhvatnog kuta /i, prem a slici 294b, povećava zbroj
tlačnih sila F„ i remen može povući veću obodnu silu. Razlika sila F 1 i F 2
jednaka je onda vučnoj sili remena, i time je jednaka obodnoj sili F koju
treba prenijeti.
Sposobnost remenskog prijenosa ravna se prem a veličinama zateznih sila
F l i F 2, koeficijentu trenja p i obuhvatnom kutu [1. Pom oću više matematike
dolazi se za granični slučaj F 1—F 2 = I ( F n -p) do slijedeće povezanosti tih
veličina, što je poznato kao Eytelweinova jednadžba:
najveća sila u remenu Fl =F2-e^ ' (2 1 0 )
F t , F 2 u Nm sile u rem enu,
e = 2,718 . . . baza p riro d n o g logaritm a,
p koeficijent tren ja izm eđu rem ena i rem enice,
fl u ra d o b u h v a tn i k u t n a rem enici.
Dio remena između dvije remenice remenskog prijenosa koji vuče naziva se
vučni ogranak, a drugi, povratni, slobodni ogranak rem ena (vidi si. 295 a).
Potrebno predzatezanje remena ostvaruju se:
1. Vlastitom težinom remena u vodoravnom položaju (si. 295 a). Zbog provješa
od vlastite težine pojedini djelići remena svojom težinom stvaraju komponente
sila u uzdužnom smjeru remena. Zato treba da je remen dovoljno dugačak,
a razm ak vratila da bude a ž 5 m . Vučni ogranak treba da se nalazi na
donjoj strani, kako bi se obuhvatni kut povećao, a ne smanjio.
2. Elastičnom deformacijom remena (si. 295b). Zategnuta duljina remena je
m anja od pogonske duljine, što znači da se remen rasteže, a time pred-
zateže pri navlačenju. Budući da se svaki remen vremenom trajno rasteže,
potrebno ga je u određenim vremenskim razmacima naknadno zatezati.
3. Zatezanjem remena pomicanjem pogonskog m otora priteznicama (si. 295 c).
4. Zateznom remenicom (si. 295 d), koja djelovanjem utega ili opruge tlači na
povratni slobodni ogranak remena.
5. Samozateznim uređajima (Sespa). Pri izvedbi prem a slici 295 e, m otor se
nalazi na okretnom postolju. Reaktivnim m om entom rotora m otora na ku
ćište, zakreće se postolje u smjeru strelice i ostvaruje predzatezanje remena.
Promjene opterećenja nepovoljno se odrazuju, te m ogu dovesti do nepo
željnih vibracija. K od izvedbe prema slici 295 f m otor je opremljen zupčanim
prijenosnikom kojeg se može zakretati. Remenica sačinjava s drugim zupča
8.1. P rijenos plosnatim rem enom 267
nikom jednu cjelinu i može se okretati oko osovine m otora. Remen se

zateže zbog reaktivne sile na zubu, jer ona okreće zakretnu polugu s
protivno smjeru okretanja remenice.
Slika 295. P rin cip z atezan ja p o g o n sk o g rem enja

a) v lastitom težinom re m e n a; b) navlačenjem rem ena p o d p re d za te z an jem ; c) pom icanjem
p o g o n sk o g m o to ra po m o ću p rite zn ic a; d) zatezn o m rem en ico m ; e) p om oću m o m en ta izazvanog
težinom m o to ra ; / ) p o m o ću o b o d n e sile zu p čan o g prijenosnika
268 8. R e m e m k i i lančani prijenosnici
Slika 296 pokazuje tok sila F v i F 2 na remenskom prijenosu u toku

pogona. Zbog boljeg pregleda sile su nacrtane zaokrenute za 90°. Za vrijeme
dok remen prelazi preko pogonske remenice smanjuje se zatezna sila F x na F 2,
te nastaje rasterećenje, a remen se skraćuje. O brnuto, pri prijelazu remena
preko gonjene remenice povećava se zatezna sila od F 2 na F x, remen se
produljuje. Neprekidno skraćivanje i produljivanje rem ena dovodi do malog
puzanja remena, elastičnog puzanja, koje se očituje kao razlika obodne brzine
obiju remenica. Puzanje iznosi 1 do 2% i može se najčešće zanemariti u
proračunim a. Zbog puzanja remena površine remenica m oraju biti glatke,
kako bi habanje remena ostalo u snošljivim granicama. Ako je sila F koja
se prenosi veća od sile otpora trenja F R, onda dolazi do klizanja remena po
manjoj remenici.
u----------- a -------------
Sliku 296 / T o k sila n a rem enskom p rijenosu u to k u ra d a
r p -t*
c)
S lika 297. D jelovanje centrifugalne sile n a rem en u to k u rada

a) centrifugalne sile n a pojedinim dijelovim a rem ena (/■', = rezultirajuća centrifugalna
sila); b) cilindrična rem enica; c) o b la rem enica
Zbog nejednolikih duljina rubova remena on nastoji da uslijed centrifugalne

sile silazi bočno s remenice (si. 297 b). Ako obje remenice, ili barem jednu,
izradimo zaobljeno (bombirano), centrifugalna sila tjera remen prem a najvećem
promjeru, tj. sredini remenice (si. 297 c).
8.1. Prijenos plosnatim remenom 269
Za razne slučajeve pogona postoje:

Otvoreni remenski prijenos (si. 298 a). Za njega je najpogodniji vodoravan
položaj, tako da je s donje strane vučni ogranak, a s gornje strane slobodni
ogranak, koji svojom težinom stvara provijes i na taj način povećava
obuhvatni kut. U okom itom položaju na remen djeluje težina remena
gornje remenice kao sila predzatezanja, a na remenu donje remenice te
sile u tom slučaju nema.
' e h
pogonsko remenico
) viljuško
slobodno remenico
Slika 298. V rste rem enskih p rijenosa

a) o tv o ren i p rije n o s; b) križni p rije n o s; c) p o lu k rižn i p rije n o s; d) p rijenos stepenastim
rem en icam a; e) prijenos p o g o n sk o m i slo b o d n o m re m e n ic o m ;/) prijenos zateznom
rem enicom
2. Križni remenski prijenos (si. 298 b) upotrebljava se za prijenos snage pri

suprotnom smjeru okretanja vratila. Zbog križanja remena povećava se
obuhvatni kut, a križni remen manje naginje klizanju. Neizbježno dodirivanje
kliznih ploha na mjestima križanja dovodi do štetnog trošenja.
3. Polukrižni remenski prijenos (si. 298c) upotrebljava se za prijenos snage
kod mimosmjernih vratila. Obuhvatni kut je obično veći od 180°. Može se
izvoditi samo s cilindričnim remenicama. Uski remeni bolje se prilagođuju,
jer nejednolikost remena raste s njegovom širinom.
4. Prijenos stepenastim remenicama (si. 298 d), otvoreni ili križni. Upotrebljava
se za prijenos snage s promjenljivom brzinom vrtnje. Poželjno je da su
pojedini stepeni zaobljeni (bombirani), kako ne bi došlo do ribanja remena
na rubovim a remenice.
5. Prijenos pomoću pogonske i slobodne (jalove) remenice (si. 298 e), otvoreni ili
križni, omogućuje isključenje gornjeg stroja pri daljnjem radu pogona.
Za vrijeme rada remen se pom oću vilice može prebaciti od pogonske na
slobodnu remenicu i obrnuto. U blizini m jesta gdje remen nailazi na remenicu
270 8. R em enski i lančani prijenosnici
je sila pom icanja vilice najmanja. Obje remen ice se najčešće izrađuju
zaobljeno (bombirano), a slobodna remenica je s nešto manjim promjerom
ođ pogonske, kako bi u praznu hodu remen bio manje zategnut.
6. Remenski prijenos pomoću zatezne remenice (si. 298 0 upotrebljava se pri malom
razm aku osi i velikom prijenosnom odnosu, kada otvoreni remenski prijenos
zbog prem alog obuhvata remenica ne bi zadovoljio. Na povratni slobodni
ogranak remena stavlja se zatezna remenica, koja zateže remen vlastitom
težinom, utezima ili oprugam a, te na taj način kod obje remenice povećava
obuhvatni kut. N asuprot drugim metodama, ovdje se može točno odrediti
veličina predzatezanja remena. O na se ne mijenja i nakon trajne deformacije
remena, jer zatezna remenica slijedi produljena. D odatno naprezanje na
savijanje u suprotnom smjeru zbog zatezne remenice skraćuje trajnost reme
na. Zatezna remenica ne smije biti zato m anja od male remenice, a osim
toga m ora biti cilindrična, kako bi se izbjeglo daljnje savijanje remena.
Remenski prijenosi sa zateznim remenicama su skuplji nego obični otvoreni
remenski prijenosi.
8.1.2. Materijal remenja i način spajanja
Najvažniji zahtjevi koji se postavljaju na materijal remenja jesu: dobra

adhezija između remena i remenice (velik koeficijent trenja), velika čvrstoća
na kidanje, velika elastičnost s malom trajnom deformacijom, velika dinamička
izdržljivost na savijanje, neosjetljivost na atmosferske utjecaje, na ulja, a
po mogućnosti i na kemikalije. Svi ovi zahtjevi ne mogu se ostvariti s jednim
materijalom.
U zadnje vrijeme izrađuje se remenje od umjetnih masa i višeslojnog
materijala, koji otvaraju široke mogućnosti primjene. M aterijali za plosnate
remene pretežno s u :
1. Koža, koja ima koeficijente trenja koji drugi materijali jedva mogu doseći.
Za izradu kožnatog remenja upotrebljava se goveđa poleđina (goveđa koža
s hrpta), koja se štavi ili biljnim štavilima ili štavilom kromovih soli.
Prvim postupkom dobiva se obična, a u drugim kromova koža. Kožnati
remen štavljen biljnim štavilom označava se sa (L), a kromovom soli sa (C).
Za manje opterećene remenske prijenose upotrebljava se obični kožni
remen. Krom ni remen je čvršći i može raditi u zraku sa 60 ° 0 vlage.
Prem a sadržaju masti u koži razlikuje se standardna koža (S), gipka
koža (G) i vrlo gipka koža (HG). S-koža dolazi u obzir kod manjih brzina
remena, kod pogona koji se isključuju i kod grubih pogona. G-koža je za
normalne i križne prijenose, i prijenose pom oću koničnih remenica.
HG-koža je prikladna za sve vrste pogona, a to znači za velike brzine,
velike savojne učestalosti, mali razm ak vratila, i mali obuhvatni kut, za
zatezne remenice i polukrižne remenske prijenose.
8.1. Prijenos plosnatim rem enom 271
Nadalje se razlikuje suho izduljena koža (T) i mokro izduljeua koža (N).
Ova druga očituje u pogonu m anju plastičnu (trajnu) deformaciju.
2. Tkanine od organskog ili sintetičkog materijala. U prvu grupu spadaju pamuk,

celulozna vuna, životinjske dlake (dlake od deve i koze), konoplja (kudelja),
lan, prirodna svila, a u drugu grupu um jetna svila, najlon i perlon.
Tkano remenje ima, nasuprot kožnatom , jednoliku strukturu, a može se
izraditi u obliku beskonačne trake, zbog čega im je mirniji rad. Remeni od
tkanina osjetljiviji su na rubove i već mala oštećenja mogu dovesti do
njegova kidanja.
Razne debljine remena dobivaju se slaganjem više slojeva tkanina, koje
se vežu šivanjem, lijepljenjem pom oću balate ili gutaperke, ili vulkaniziranjem
gumom. Najčešće se upotrebljava remenje od balate. Balata se dobiva kao
mliječni sok jednog tropskog drveta, koji sasušen daje elastično ljepilo
čime se lijepe slojevi složenih pamučnih tkanina.
Remeni od balata su dva do tri puta čvršći od kožnatih remena.
Neprikladni su u toplim prostorijama, osjetljivi su na ulje i benzin, a neosjet
ljivi na vlagu i prašinu.
Ako kaučuk služi kao vezivni materijal, govori se o gumenom remenju
(remen guma-tkanina). Ako se navulkanizira tanak zaštitni sloj bune ili
perbunana, mogu postati otporni protiv ulja i benzina i mogu raditi na
tem peraturi od 70 do 80 °C, a neosjetljivi su protiv vlage i prašine. Budući
da su specifički teži nego remenje od kože i balate, stvaraju veće centrifugalne
sile pri prijelazu preko remenica.
3. Umjetne mase kao poliamid, najlon i perlon. Rijetko se upotrebljava remenje

samo od jedne jedine umjetne mase. Najčešće je to jedna beskonačna
najlonska traka, koja je zbog povećanja koeficijenta trenja prevučena umjet
nom gumom. Takovo remenje je veoma čvrsto i radi praktički bez deforma
cija. Mogu se zato postići brzine remena do 100 m/s. Veoma su savitljivi
i neosjetljivi prem a mazivima i atmosferskim utjecajima.
Prem a novim postupcima spaja se koža i umjetne mase u višeslojni
remen. Takav višeslojni plosnati remen sastoji se od jednog sloja kromne
kože, koja je u dodiru s remenicom i ima velik koeficijent trenja, jednog
sloja najlona velike vlačne čvrstoće, te jednog pokrivnog gornjeg sloja od
kromne kože ili gumirane tekstilne tkanine. G ornji pokrivni sloj može,
međutim, otpasti. Visokovrijedno višeslojno remenje pušta proizvođač da
neko određeno vrijeme radi da bi se rasteglo, pa da u pogonu radi
praktički bez puzanja.
Krajevi remena vežu se šivanjem, lijepljenjem ili se mehanički spajaju u
beskonačnu traku. Iako je ljepljenje najbolje i najsigurnije, ipak se najviše
remenja sastavlja spajalicama, kako bi se u slučaju potrebe moglo nakon
trajne deformacije obaviti skraćivanje ili demontaža.
Žičane spajalice (si. 299a) su najjednostavnije. Krajevi remena dobivaju

žičane zavojnice koje se međusobno tako postave da kroz njih može proći
kožnati zatik, koji zglobno povezuje krajeve. Kao dobre pokazale *su se i
spajalice u obliku kuke (si. 299b), te kandžaste spajalice (si. 299c). U principu,
spajalice u obliku kuke odgovaraju žicanim spajalicama. Umjesto zavojnica
utisnute su kuke. Kandžaste spajalice stvaraju krutu vezu. Postoji još čitav
niz spajalica za remenje koje se ovdje neće razm atrati.
Slika 299. S pajanje rem ena

a) Ž ičana spajalica; b) Spajalice u o bliku k u k a ; d K a n d ža sta spajalica
8.1.3. Cilindrične remenice

Remenice se izrađuju najčešće od sivog lijeva, čeličnog lijeva, lakih metala,
od čeličnih poluproizvoda, kao zavarena konstrukcija. Glavne mjere (tablica 91)
su standardizirane prema DIN 111 (JUS M.C1.231, 241 i 242). Vijenci (si. 297)
se izrađuju cilindrični ili zaobljeni (bombirani). Kod zaobljenih remenica mora se
remen naknadno prilagoditi (priljubiti) zaobljenju. Kod kožnatog remenja se u
pravilu za pogonsku remenicu predviđa ravna cilindrična, a za gonjenu zaobljena
remenica. Pri brzini remena preko 30 m/s uzimaju se obje remenice zaobljene.
Za remenje od tekstila i umjetnih masa dovoljne su cilindrične remenice.
Remenice se m oraju okretati a da se ne zanašaju. Remenice treba uravnotežavati
statički, a pri brzini od preko 25 m/s i dinamički. Za obodne brzine do 35 m/s
zadovoljavaju remenice od sivog lijeva, a iznad toga remenice su od čeličnog
lijeva ili čelika. Ako su potrebne zamašne mase, upotrebljavaju se remenice
s velikom težinom vijenca.
Slika 300. Rem enice s rebrom koje povezuju vijenac i glavinu

a) sim etrični položaj glavine; h) nesim etrični položaj glavine k o d konzolnog uležiš-
tenja rem enice; d s okruglim o tv o rim a na po p rečn o m re b ru ; đ) zavarena izvedba
Razne remenice prikazane na slikama 300 do 302 mogu, prema ugradnji,

biti jednodjelne ili dvodjelne. Manje remenice dobivaju poprečna rebra koja
povezuju vijenac i glavinu (si. 300), a veće 3 do 8 paoka (si. 301). N a temelju
iskustva se kod proračuna broj paoka zaokružuje na veću vrijednost:
0,023 D
broj paoka (211)
mm
D u mm p ro m je r rem enice.
Slika 301. Veće rem enice od sivog lijeva: a) je d n o d je ln a ; b) d vodjelna
Presjek paoka najčešće je eliptičan s odnosom duljina osi a1/a2 = 2 do 2,5

(si. 301).
O pasni presjek paoka provjerava se na savijanje. Prem a iskustvu pretpo
stavlja se da z /3 paoka nose, a da obodna sila F stvara moment savijanja.
Tada je:
F -y
savojno naprezanje (212 )
W • z/3
a , u N /m m 2 savojno nap rezan je u n ajopasnijem presjek u p ao k a,
F u N vlačno naprezanje rem ena = o b o d n a sila n a rem enici,
y u mm k ra k o d sile F d o opasn o g presjeka, n
W u m m 3 m om ent o p to ra presjeka p a o k a za eliptički presjek = — a j •
« 0 ,1 a f ■a 2, 32
z broj paoka.
Kao dopušteno savojno naprezanje može se uzeti <7 fdop« 0 , 2 <xM, ako txM
označava vlačnu čvrstoću m aterijala remenice. O brnuto se iz jednadžbe (212)
može izračunati W sa <rfdop a time i a x i a 2.
Paoci su smješteni u sredinu širine remenice, osim kod konzolno uležištenih
remenica, kako bi se smanjio moment savijanja vratila. Iz montažnih
razloga se remenice prom jera preko D = 2 m izrađuju kao dvodjelne. Naležna
površina polovina dvodjelne remenice, što se dobiva nakon lijevanja cijele
remenice tako da se remenica na tom mjestu lomi, stavlja se između dvo-
IH Elementi strojeva
strukih paoka (si. 301b). Polupaoci se izrađuju debljine « 3 = 0 ,6 0 !. Širina

površine koja se nakon lijevanja lomi je e s 5 m m .
Uobičajeni promjer
vijka za spajanje je ds ss 0,2 *J l n - w + 7 mm (213)
Ln u mm duljina glavine,
vv u m m debljina glavine.
Ako je širina remenice B >0,1 D + 200 mm, onda se stavlja dva reda paoka
u razm aku od 0,5 do 0,6 B (si. 302). Uobičajena duljina glavine kod remenica je:
LNasl,2 do 1,5 d.
Debljina vijenca cilindrične remenice k «0,005 D + 2 mm, (214)
Debljina vijenca zaobljene remenice k « 0,003 D + 3 mm, (215)
Tablica 91. Glavne mjere remenice u mm prema DIN 111 (JUS M.C1.231, 241 i 242)
Širina vijenca H
" - i
40~j"" 50
” “ T
100 125 "i I
1
140 160 180 200 224 250 280 315 355 400
Najveća širina remena b
t
O
20 25 32 40 50 71 90 112 125 140 ; 160
Visina zaobljenosti h
180 200 224 250 280 315 355
40 0,3 0,3 0,3 0,3

50 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3
63 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3
71 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3
80 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3
90 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 «
100 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3
112 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3
125 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4
140 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4
160 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0.5
180 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0.5 0,5 0,5
200 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6
224 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6
250 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8
280 0.8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8 0,8
315 1 1 1 l 1 l 1 1 1 1 1 1
355
400
1
1
1
1
1
1
l
1 U
1 1
1,2
l
1,2
1
1,2
1
1,2
1
1,2
1
1,2
1
1.2
450
500
560
1
1
l
t 1
1
l
1
l
1
1
1
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
1,2
1,5
1,5
630 1 1 1 I 1,5 1,5 2 2 2 2 2 2 2 2
710 1 1 1,5 1,5 2 2 2 2 2 2 2 2
800 1 1 1,5 1,5 2 2 2,5 2,5 2,5 2,5 2,5 2,5
900 1 1 1,5 1,5 2 2 2,5 2,5 2,5 2,5 2,5 2,5
1000 1 1 1,5 1,5 2 2 2,5 2,5 3 3 3 3
1120 1,2 1,5 1,5 2 2 2,5 2,5 3 3 3 3,5
1250 1,5 1,5 2 2 2,5 2,5 3 3 3,5 4
1400 1,5 2 2 2,5 2,5 3 3 3,5 3,5 4 4
1600 1,5 2 2 2,5 2,5 3 3 3,5 3,5 4 5
1800 2 2,5 2,5 3 3 3,5 3,5 4 4 5 5
2000 2 2,5 2,5 3 3 3,5 3,5 4 4 5 6
M.l. P rijenos plosnatim remenom 275
Debljina glavine w = 0 ,4 d + 10 do 15 mm. (216)
Slika 302. D vodjelna rem enica

sa dva reda p a o k a
Slika 303. U ređaji n a slo b o d n o j rem enici

a) dvo d jeln a slo b o d n a rem enica uležištena p o m o ću dvodjelnih kliznih b lazina;
b) slo b o d n a rem enica uležištena p o m o ću kugličnih ležaja
Slobodne remenice dobivaju ležajne tuljke, uljevke iz bijele kovine, olovne

bronce ili valjne ležaje (si. 303).
8.1.4. Proračun
Pod prijenosnim omjerom podrazum ijeva se odnos brzina vrtnje rem enica:
prijenosni omjer i= n l/n2* D 2/D 1 (217)
n, u m in -1 b rzin a v rtnje m ale rem enice,
n2 u m in -1 b rzin a vrtn je velike rem enice,
Dt u m p ro m je r m ale rem enice,
D2 u m p ro m je r velike rem enice.
Uobičajeni su: i'^ 6 za otvorene prijenose, ¿^15 za prijenose sa zateznom

remenicom, i ^ 20 za višeslojno remenje.
18'
Okretni moment male remenice dobiva se iz snage i brzine vrtnje:

Okretni moment male remenice T1 = P/a)l (218)
Tj u N m o k re tn i m om ent m ale rem enice,
P u W snaga koja se prenosi,
a>, u ra d /s k u tn a brzina m ale rem enice = 2 n ■n, sa n, u s - 1 .
Brzina remena v x D , ■n • n, =R, - c o,

(219)
x D 2 n - n 2 = R 2 -Q)2
v u m /s brzina rem ena « o b o d n a b rzin a o b a ju rem enica,
D[, Đ2 m
u prom jeri rem enica,
R y, R 2 u m polum jeri rem enica,
n t , n2 u s ' 1 brzina vrtnje rem enica,
<»!, co2 u ra d /s k utne brzine rem enica.
Obuhvatni kut kod male remenice izračunava se za:

B D2- D l
otvoreni prijenos c o s - = ----------- . (220)
2 2a
, ./? —180° D y + D2
krizni prijenos s in ----------- = ----------- (221
2 2a
D j, D 2 vidi legendu za jed n a d žb u (219),
a u m ra zm ak osi (vidi si. 296, str. 268).
Remen je na vučnom ogranku opterećen vučnom silom F y vlačnim

naprezanjem <r1. Pri prijelazu preko remenica remen je savijan i opterećen
sa crf na savijanje. Pri prijeazu preko remenica remen se i dalje zateže sa crc zbog
centrifugalne sile. Najveće vlačno naprezanje u remenu je a — o y + a ( + trc.
Ovo naprezanje može biti najviše toliko koliko iznosi dopušteno naprezanje
<rdop za materijal remena (tablica 92) i prem a tome vrijedi za granični slučaj
da je rt — trd0p. Pod ovom pretpostavkom naprezanje u vučnom ogranku
iznosi <Jldop= <rdop —(erf + crc). Uvrštavanjem odgovarajućih veličina dobiva se:
Dopušteno naprezanje u vlačnom ogranku remena
fJidoP= ffdop~ ( E f D ;+ kg/dm 3 ‘ (m/sT2 0,1 N/Cm2) (222>

a i (!op u N /c m 2 d o p u šte n o naprezanje vučnog o g ra n k a,
<Tdop u N /c m 2 d o p u šte n o vlačno naprezanje za m aterijal rem ena p rem a tablici 92,
E f u N /c m 2 savojni m odul elastičnosti m aterijala rem ena p rem a tablici 92,
s u cm debljina rem ena,
D t u cm pro m jer m ale rem enice,
q u k g /d m 3 gustoća m aterijala rem ena prem a tablici 92,
v u m /s b rzin a rem ena.
Da remen ne bi bio prekomjerno savijan i time se kratio njegov vijek

trajanja, potrebno je da se ne prekoračuje odnos s/Dy dan u tablici 92 za
razne materijale remenja. Debljina remena s je veličina koja zalisi O d materijala
(vidi tablicu 92).
Tablica 92. Tehnički podaci (srednje vrijednosti) plosnatih remena
s
c
3
cu
u
0
-2
CL
•c*
Vrst remena
a i
Z
Z
b^ S'hu
Ta
s V (suho)
00
z
." I
'S*
- &
mm m/s
o
©
f»1
C/Î
o.
Standardni
ir>
0,033 2500 25000 7000
«/■>
o
g
o
S
'
ca
o'
Gipki 0,04 3000 35000 6000 | Jednadžba
«O/■>
o
o
uatudj
fN
©
v"i
VI
HGL
HB U ?O Î
0,05 3500 45000 5000 0,9 223
Veoma gipki j
-g
g
o
Ç
r-
f«1
V)
HGC 0,05 3750 45000 1 5000 0,9
CN
g
00
e+\
Guma-balata-pamuk 0,035 S500
(N
80000 5000 0,5
*r>
8.1. Prijenos plosnatim remenom
?
ç
g
00006
or-
Guma-pam uk 0,033 5300 5000 1,25 1 0,5
i
?
?
g
s
r*i
ouirçx
Balata-pamuk
©'
5800 120000 5000
©*
<N
dlusiudj
?
g
g
rs
©
; Balata-uže od korda 4 i 5 , 0,05 5800 135000 3000 1,25 0,5
3
g
o
T
C
c
a
«
u
u
«
fN
©
©
©
E
JS
V)
00
V
<7
0,04
&
5000 4000 0,35
-
g
g
c
C
U
u
o
3
«
xj
fN
r-
>
s
Iß
©
*3
cd
”«3
0,04 5000 4000 0,8
g
g
1
f-
©
<N
»o
Pamuk ; o,o5 95000 4000 0,3

-
g
§
r-
©
m
©
Devina dlaka 0,05 45000 4000 0,3
afusuidj
oups^x
...
1
S
o
-o
cd
Lan-ramija-Reyon i p
i
8
g
IN
r-
©
e*i
(beskrajno tkano) 0,4. .

A
0,06 4000 0,95

©”
1
g
R
r-
in
©
©'
00
Nylon, perlón 0,04
s£>
25000 0,15
*
-
f
“
£
g
g
,
S
I0‘0
©
00
¿X
O
(N
>K
25000 ! 25000 vidi koža
#
J
£ £
ô ”
001 •
¡ M
3
©
‘S
00
E -;
. a , '! ’
n
1
“
g
g
g
s
g » =
Ö
10‘0
g
r-
fN
8.
guma
IA
25000 25000 1,15 0,75
1
i
«
Z S 'S •§
i
l) Debljina vlačnog sloja od umjetnog materijala. Na to se dodaje 1,3 mm kod jednostrane obloge, a 2,6 mm kod dvostrane obloge od kože ili gume. Kao proračunski presjek uzima se samo vlačni sloj
277
278 S. R em en ski i lančani prijenosnici
Tablica 93. F aktor opterećenja e, za strojeve raznih vrsta, snaga i zaleta
Vrst stroja
Male tokarilice, strojevi za okruglo brušenje, glodalice, bušilice i centrifuge 1 . . . 0,9

Lagani pogoni
Srednje tokarilice, brusilice, glodalice, centrifugalne sisaljke, puhala, transportne trake, 0,9 . . . 0,85
rotacioni tiskarski strojevi
G rupni pogoni. Velike tokarilice, automatske tokarilice, brusilice za ravno brušenje,

glodalice, bušilice, štance, brzohode preše, strojevi za obradu drveta (osim pile jarmuče), 0,8
kružne pile u poljoprivredi i građevinarstvu, tekstilni strojevi (osim tkalačkih stanova),
holenderi, trgalice. tiskarski strojevi, miješalice, gnječilice, strojevi za pranje, strojevi
za mesnu industriju, hladnjače, vršalice, mlinovi za žito i stočnu hranu, velike centrifuge
Srednji pogoni
Dubilice, brzohodne blanjalice, male i srednje preše za tlačenje i izvlačenje, mali vaijački
stanovi, provlačilice, tiještilice, stapni kompresori, stapne sisaljke, tkalački stanovi za
lake tkanine, veliki strojevi za pranje, miješalice i mlinovi za cement, pile jarm ače (gater),
kružne pile u poljoprivredi i građevinarstvu, strojevi u ciglanama, strojevi za usitnjavanje 0,7
materijala srednje tvrdoće
Stapne sisaljke kod naročito teškog pogona (npr. odvodnjavanje gradova), srednje
valjačke stanove, tkalačke stanove za teške tkanine, strojevi za usitnjavanje tvrdog
materijala, mlinovi na kugle, mlinovi čekićari, drobilice ili strojevi s trenutnom promjenom 0,6
okretaja ili podizaja s velikim masama (bez zamašnjaka) npr. teške blanjalice ili strojevi
Teški pogoni za ravno brušenje
Strojevi s teškim uravnoteženim masama ili s veoma promjenljivim otporim a pri radu, 0,5
npr. teški vaijački stanovi i slično
D obro procjenjivo, promjene male 0,9

Teže procjenjivo ili kratkotrajna opterećenja 0,8
Snaga Kratkotrajno opterećenje do 50% 0.7
Dulje preopterećenje do 50%, a kraće do 100% 0,6
Dulja preopterećenja do 100%, a kraća do 150% 0,5
Izravno Spoj
Zalet S pokretačem
ukapčanje zvijezda-trokut
Vrlo malo 1 . . . 0,9 1 . . . 0,9 1 . . . 0,9
M alo i kratkotrajno 0.9 1 . . . 0,9 1 . . . 0,9
M alo pri maloj učestalosti ukapčanja 0 , 9 . . . 0,85 0,9 1 . . . 0,9
Ubrzanje masa M alo pri velikoj učestalosti ukapčanja 0,8 0,9 . . . 0,8 0,9
Srednje veliko pri maloj učestalosti ukapčanja 0,7 0,8 0,9
Srednje veliko pri velikoj učestalosti ukapčanja 0,6 0,7
Veliko i kratkotrajno 0,6 0,8
Veliko i dugotrajno 0,5 0,7
Samo ako su poznata vršna opterećenja pri zaletu i pogonu i ako je remen prema njima proračunat, tada mogu otpasti gornje
vrijednosti za c , . U tom slučaju se za korekcioni faktor odabire c, = 1 . . . 0,9. Inače za cx treba birati najmanju vrijednost prema
vrsti stroja, snazi i načinu zaleta!
Tablica 94. Korekcioni faktori r 2 i c3 za uvjete okoline i položaj prijenosnika
Uvjeti okoline Cl
Suhi zrak, normalne promjene vlage i temperature I

Velike i brze promjene vlage i temperature 0,9
Hermetično zatvoreno. Ulje u atmosferi, tako da se vremenom stvara naslaga.
Povremeno uljne kapljice. PraŠnjiv zrak. Opasnost od električnog naboja 0,8
Vrlo jake, spore promjene vlage i temperature. Stalno mokra prostorija 0,7
Smještaj pogona r 3
Pogon vodoravan, c>pterećeni dio remena polukrižani

K oso pod 45° okomito-uspravan
gore dolje
0,9 0,8 0,9 1 0,8

Pokazalo se da koeficijent trenja kožnog remena, kao i onog koji ima

samo dodirni kožni sloj, nije konstantan već raste s brzinom remena. To je
zbog toga što remen pri većim brzinama ima manje vremena za svoje
produljivanje i skraćivanje na remenicama i zato manje puže, dakle bolje prianja.
/ fa k to r p rian jan ja = 0 ,0 1 2 pri ra d u n a u n u tarn jo j strani kože (norm alni

slučaj!), = 0 ,0 2 p ri ra d u n a vanjskoj strani,
v u m /s brzina rem ena.
U graničnom se slučaju može prenijeti vlačna sila F = F 1—F 2 (vidi si. 296).
Ako se ovo svede na jedinicu širine remena, dobiva se specifična nazivna
vlačna sila FN= F / b > - s — tt 2 - s, gdje b znači širinu remena, a s debljinu
remena. Pom oću Eytelweinove jednadžbe može se izračunati snaga koja se
u graničnom slučaju može prenositi remenom širine 1 cm:
specifična nazivna snaga PU—FN ■v = o ldop ■s v (224)
P N u W /cm korisna snaga k o ja se u graničnom slučaju m ože p renositi p o cm

širine rem ena,
<tIdop u N/Cffl2 d o p u šte n o naprezanje u vučnom o g ra n k u prem a jed n a d žb i (222),
s u cm deb ljin a rem ena,
koeficijent tren ja p rem a tablici 92,
¡3 u ra d o b u h v a tn i k u t n a m aloj rem enici [jed n a d žb a (220), o d n o sn o (221)],
v u m /s b rzina rem ena prem a jed n a d ž b i (219).
Prem a ovoj specifičnoj nazivnoj snazi ne smije se još odrediti širinu

remena; treba uzeti u obzir i moguće preopterećenje, uvjete okoline, te stanje
pogona. Stvarno potrebnu širinu remena treba izračunati iz jednadžbe:
širina remena (225)

P n ' C 1 ' C2 ‘ C 3
b u cm p o tre b n a širina rem ena,

P u 'k W sn ag a k o ja se prenosi,
P N u kW /cm specifična nazivna snaga rem ena p re m a jed n a d ž b i (224),
Cl fa k to r o p terećenja zavisan o d vrste stro ja, snage i n a čin a u brzavanja,
p rem a tablici 93,
Cl ko rek cio n i fa k to r za uvijete o k o lin e p re m a tablici 94,
c3 korekcioni fa k to r za vrst p o g o n a p rem a tablici 94 (za pogone sa
zateznim rem enicam a je c 3 = 1).
, . D.+D2 B
kriznog prijenosa = j8 — — —- + 2a ■sin ^ (227)
280 8. R em en sk i i lančani prijenosnici
L„ u m m n o m in a ln a d u ljin a rem ena (u n u ta rn ja d uljina rem ena),

¡S u ra d o b u h v a tn i k u t k o d m ale rem enice,
£>! u m m p ro m je r m ale rem enice,
D 2 u mm p ro m je r velike rem enice,
a u mm ra zm ak osi.
Kod polukrižnih prijenosa remena, zateznih remenica i sličnih prijenosa,

treba na odgovarajući način izračunati duljinu remena. U tablici 95 date su
standardne unutarnja duljine beskonačnog remenja, mjerene pri početnom
m ontažnom zatezanju. Razmak osi treba tako podešavati da se održava
unutarnja duljina.
K od nedovoljno elastičnih remena treba bezuvjetno predvidjeti mogućnost
nastavljanja razmaka osi a, osobito kod kratkih prijenosa ili beskonačnog
remenja, npr. pom oću priteznica. M ogućnost mijenjanja razm aka osi treba
da iznosi najm anje + 3 % do —1,5% duljine remena. M ogućnost podešavanja
razm aka osi može se zanem ariti kod remena od poliestera ili poliamida.
P od savojnom učestalošću podrazumijeva se broj prijelaza svakog pojedi
nog djelića remena preko remenice u jedinici vremena. To znači da remen iz
pravca ulazi na zakrivljenu plohu remenice, a s nje se ponovo savija u pravac:
savojna učestalost
f' = vZ/L„ (228)
f s u s ' 1 savojna učestalost rem ena,
v u m /s b rzin a rem ena,
Z bro j rem enica u pogonu,
L u u m u n u ta rn ja d ebljina rem ena
[jednadžba (226), o dn. (227)].
Slika 304. N a sta ja n je sile k o ja opterećuje v ratilo
Savojna učestalost određuje trajnost remena. Zbog toga treba nastojati

da se ne prekorači dopuštena učestalost savijanja prem a tablici 92.
Sile u ograncim a F x i F 2 daju rezultirajuću silu osi f A, koju m oraju
preuzeti vratila (si. 304). Budući da se zbog najčešće nedovoljno poznatih sila
predzatezanja u remenu ne može točno izračunati sila osi, uzima se po iskustvu:
Tablica 95. U nutarnje duljine L v u mm za beskrajno plosnato remenje prem a D IN 387 (JUS M.C1.231 i 232) (suho i masno) i
ISO-preporuke R 63 (masno)
250* 355* 500* 710* 1000* 1400* 2000* 2800* 4000* 5600* 8000*
265 375 530 750 1060 1500 2120 3000 4250 6000 8500
280* 400* 560* 800* 1120* 1600* 2240* 3150* 4500* 6300* 9000*
300 425 600 850 1180 1700 2360 3350 4750 6700 9500
315* 450* 630* 900* 1250* 1800* 2500* 3550* 5000* 7100* 10000*
335 475 670 950 1320 1900 2650 3750 5300 7500
* unutarnje duljine kojima treba davati prednost.

H.I. Prijenos plosnatim remenom 281
kod predzatezanja remena elastičnom deformacijom remena F A %4F, kod

zatezanja remena F Ax 3 F , a kod zatezne remenice FA&2F, ako F = P/v označa
va vučnu silu (= obodnu silu, si. 304).
8.1.5. Remenski prijenos sa zateznom remenicom
Prijenos zateznom remenicom u odnosu na otvoreni prijenos pruža slije

deće
prednosti: manje predzatezanje, autom atsko izjednačivanje duljine remena,
veći obuhvatni kut, m anja opterećenost remena pri maloj snazi i u stanju
mirovanja, kada se zatezna remenica odigne.
Nedostaci: brz zam or zbog naizmjeničnog savijanja remena, veća sa vojna
učestalost zbog zatezne remenice i zbog često malog razm aka vratila.
!----------------------a ---------------------- -
Slika 305. Shem a rem enskog prijenosa sa zateznom rem enicom
Slika 305 pokazuje shematski remenski pogon sa zateznom remenicom.

1 za njegov proračun vrijedi poglavlje 8.1.4. Prom jer zatezne remenice treba
da bude što veći, da remen ne bi bio prejako savijan. Zato se promjer odabire
tako da ne bude manji od prom jera male remenice. Zatezna' remenica m ora
biti uvijek cilindrična, kako bi se izbjeglo savijanje remena po širini. Ako su,
međutim, obje remenice cilindrične, može se zbog potrebnog vođenja remena
učiniti iznimka.
Zateznu remenicu treba postaviti na slobodni povratni ogranak remena,
jer je naprezanje na vučnom ogranku veće. Osim toga se ne smije zateznu
remenicu staviti preblizu remenicama, kako bi se remen mogao oporaviti
od jednog savijanja do savijanja u protivnom smjeru. Uobičajena je:
udaljenost zatezne remenice
(229 b)
Kod remenica do Dj = 500 mm uzima se e t = 250 do 300 mm, kod dvostru

kih i višestrukih remena, kao i za D j> 5 0 0 mm uzima se e t = 400 do 500 mm.
Uvijek treba d a je e2> e 1!
Duljinu remena treba tako odabrati da je obuhvatni kut /? dovoljno
velik (uobičajeno /J%180°) i da sama zatezna remenica dovoljno jako
zakrene remen (uobičajeno 2<p = 120°). Kod velikog kuta q> već malo raste
zanje remena zahtijeva povećanje utega.
Slika 306. Z atez n a rem enica op terećen a o p ru g o m (Heinrich Desch KG, Neheim/'
H usten)
Tlačna sila F 3 zatezne remenice m ora da bude tako dimenzionirana da

ostvari silu F 2 u slobodnom ogranku:
sila u slobodnom ogranku
f _ (230)
sila u slo b o d n o m p o v ra tn o m o g ran k u ,

P N u W /cm specifična nazivna snaga prem a jed n a d ž b i (224),
i> u cm širina rem ena,
U, P vidi legendu jed n a d žb e (224),
v u m /s b rzin a rem ena p rem a jed n a d ž b i (219).
Tlačna sila zatezne remenice F 3 = 2F2 ' cos ep (231)

Utege zatezne remenice treba tako postaviti, da u svakom pogonskom
položaju zatezne remenice, a to znači da pri svakoj promjeni položaja zbog
produljenja remena, treba po mogućnosti da održi konstantnu silu u povratnom
ogranku F 2. Slika 306 prikazuje izvedbu zatezne remenice opterećene oprugom.
8.2. Prijenos s klinastim rem enom 283
8.2. Remenski prijenos s klinastim remenom
8.2.1. Način djelovanja, vrste, izrade
Lakše izrade remenskih prijenosa s plosnatim remenjem i sa zateznim

remenicama potisnute su gotovo potpuno prijenosima klinastim remenjem. U
alatnim strojevima i m otornim vozilima upotrebljavaju se umjesto pijenosa
s plosnatim remenjem samo prijenosi s klinastim remenjem. Klinasto remenje
ima u odnosu na plosnato, pri istoj sili kojom remen tlači na remenicu,
približno trostruku sposobnost prijenosa, blago puštanje u rad, i praktički
vuku bez puzanja. M ogu raditi s malim obuhvatnim kutom , i na taj način
omogućuju velik prijenosni odnos. Potreban prostor je manji, a i opterećenja
vratila i ležaja su manja. Dalja prednost je u mogućnosti da više klinastih
remena radi paralelno.
Slika 307 pokazuje djelovanje sila kod prijenosa klinastim remenom.
Kut profila remena manji od a = 20° djelovao bi samokočno, i takav remen
jako bi se habao, a i radio bi s lošim stupnjem iskoristivosti. Kutovi profila
su zato a se 36°.
a)
ob oooo c
ttcfcabOoooooi
OOOo/
0OO<0<0QCfck?O.OOOQ
Slika 307. D jelovanje Slika 308. Presjeci klin astih rem ena
sila n a klin asto m rem enu a) b e sk o n ačn o g rem ena (paket-k o rd rem en ); b) k o n a čn o g rem ena
Klinasti se remen pri prijelazu preko remenice savija, što znači da se s

vanjske strane rasteže, a s unutarnje sabija, tako da se kut profila prem a stanju kada
je remen ispružen smanjuje, to više, što su manje remenice. Budući da remen
m ora potpuno rialijegati na bokovima, treba odgovarajuće prilagoditi utor
remenice (D IN 2217, odn. JUS M.C1.250, 253, 255, 263 i 265, D IN 2211
odn. JUS M.C1.263). Pogrešno dimenzioniranje dovodi do smanjivanja snage
koja se može prenijeti ili do brzog trošenja remena.
Beskonačno klinasto remenje je gumeno, s ulošcima upletenih tekstilnih
niti (ulošci upletenih tekstilnih niti ulažu se u slojevima jedan iznad drugog),
koji djeluju kao vlačni elementi u zoni najvećeg opterećenja (si. 308 a). U
obliku zavojnice izrađeni ulošci upletanih tekstilnih niti uloženi su u kaučuku,
a dobiveni profil om otan je tkaninom. Budući da se profili dobivaju vulkani-
ziranjem u kalupima, upućeni smo na norm irane profile i duljine. U industriji
autom obila, a u novije vrijeme i u strojogradnji, zamijenjen je normalni
beskonačni klinasti remen D IN 2215 (JUS G.E2.053) s uskim beskonačnim klinas
tim remenom D IN 7753 (JUS G.E2.063) (oba u tablici 96).
Uvidjelo se da normalni klinasti remen sudjeluje samo jednim dijelom

svog presjeka u prijenosu snage (šrafirani dio na si. 309), tako da je uski
klinasti remen mogao dobiti samo 1/3 površine presjeka norm alnog klinastog
remena. Zato je uski klinasti remen potisnuo normalni klinasti remen. Veća
sposobnost prenošenja snage dolazi otuda što su ulošci upletenih tekstilnih
niti smješteni u neutralnoj zoni klinastog remena i zato se pri prijelazu preko
male remenice ne razvlače. Zbog zakrivljenosti otpada prema tome naknadno
vlačno naprezanje.
Da bi se u većoj mjeri izbjeglo vlačno
naprezanje pri prijelazu preko male remenice,
zamijenjena su pojedinačno uložena tekstilna
vlakna jednom tekstilnom niti izrađenom u
obliku zavojnice.
k lin a sto g rem ena Slika 310. S pajanje k o n a čn o g k lin a sto g rem ena
Tablica 96. Dimenzije norm alnih i uskih klinastih remena u mm
Beskrajno normalno klinasto remenje D IN 2215 (J V S G.E2.053) i konačno normalno klinasto remenje
Nazivna Širina b 5 6 8 10 13 17 20 25 32 40 50
h 3 4 5 6 8 U 12,5 16 20 25 32
max k 1 1,5 2,5 2,5 3 3 3,5 4 4 4,5 4,5
max H 5 6 7,5 9,5 12,5 15 18 21,5 27 32 40
Usko klinasto remenje D IN 7753 (JU S G.E2.063)za opće strojarstvo i za motorna vozila
strojo gradnja2) S PZ SPA

Kratica
m otorna vozila 9,5 12,5
G ornja širina remena 9,7 12,7 16,3 18,6 22
Aktivna širina remena
Visina remena
*) Prilagođeno kutu utora prema D IN 2217 (JUS M.C1.250, 253, 255, 263 i 265.
2) Oznaka SPZ, SPA, SPB, SPC su ISO kratice.
8.2. Prijenos s klinastim remenom 285
Normalni konačni klinasti remen D IN 2216 (tablica 96) sastoji se od

spiralno smotanog gumiranog platna (si. 308 b) koje se vulkanizira u kalupima
po duljini. Cio presjek ispunjen je tkaninom koja nosi, zbog čega je manje
gibak. N a slici 310 prikazan je uobičajeni način spajanja konačnog klinastog
remena.
K od prijenosnika s kontinuiranom promjenom prijenosnog omjera upo
trebljava se široki nazubljeni klinasti remen (si. 311) s kutom profila a = 30
do 33°. Njegova struktura odgovara norm alnom klinastom remenu s uloškom
od upletenih tekstilnih niti. Velika širina potrebna je za radijalno pomicanje
remena, što se ostvaruje aksijalnim pomicanjem
dijeljene remenice (vidi si. 315). Široki nazublje
ni klinasti remen naročito je pogodan za male
remenice, jer dobro prianja uz stijenke utora.
Izrađuje se kao visokoučinski široki klinasti re
men, slijedećih dimenzija: b x h — 26,3 x 8,
33,1 x 10, 41,7x 12,6, 50x 15,5,52,5x 15,9 i
„... , ,, x. ... . . . . 73x17,5 mm (isporučuje Heinrich Desch KG.
Slika 311. N azubljeni kli- XT . • Tr - . \
n asti rem en Neheim-Husten).
Klinasto remenje može raditi na pogonskoj temperaturi do približno 80 °C.
8.2.2. Remenice za klinaste remene

Utori za normalne klinaste remene standardizirani su u D IN 2217,
(JUS M.C1.250, 253, 255, 263 i 265), a za uske klinaste remene u D IN 2211
(JUS M.C1.263) (tablica 97). Remenice se liju, zavaruju ili se, kao što je uobi
čajeno u autom obilskoj industriji i masovnoj proizvodnji, prešaju od lima.
Razne izvedbe prikazuje slika 312. Za dimenzije glavina i paoka vrijedi ono
što je rečeno u 8.1.3. strana 272. Za norm alne slučajeve prom jer male remenice
Slika 312. R em enice za k lin asto rem enje

a) s jed n im u to ro m lijevana; b) s jed n im u to ro m lem ljena; f) s jed n im u torom
to čk a sto z av a ren a ; d) s više u to ra lijevana; e) s više u to ra lijevana, za konične
završetke v ra tila; f) s više u to ra , tisk an a o d lim a
ne bi smio da bude manji od najmanje dopuštenog promjera. Ako se izuzetno

m ora smanjiti promjer remenice ispod minimalnog, smanjuje se i snaga koja
se može prenositi. Da bi se postigao dug vijek trajanja remena, potrebne su
glatke i čiste bočne površine utora.
Za obodne brzine do 35 m/s zadovoljavaju uobičajeni materijali remenica

(sivi lijev). Iznad toga potrebni su vrlo čvrsti m aterijali (čelični lijev, čelik).
Do obodne brzine od 25 m/s
dovoljno je samo statičko urav-
notežavanje, a preko toga po
trebno je dinamičko uravnote-
žavanje.
Slika 313. Pom ične klinaste rem enice za p o m ak :

a) p o m o ću n a v o ja : b) o duzim anjem uložnih p lo
čica
Slika 315. R em enice za široke klinaste rem ene

Slika 314. V arijato r s klinastim rem enom (Heinrich Desch KG, N eheim -H iisten)
(C. uW. Berger, M arienheide/R hld.) a) k ru ta rem enica; b) po m ičn a rem enica
Slika 313 prikazuje dvodjelne pomične klinaste remenice. Okretanjem matice

ili vađenjem uložnih pločica povećava se radni promjer. N a taj način mogu se
klinasti remeni zatezati nakon trajne deformacije. Zbog toga se nešto mijenja
prijenosni omjer. Prijenosi s više remena zatežu se naknadno promjenom
razmaka vratila, ukoliko to nije pogon sa zateznom remenicom. Kao zatezna
remenica služi glatka cilindrična remenica, koja iznutra ili izvana pritišće
na povratni ogranak remena. Sa zateznom remenicom s unutarnje strane
smanjuje se obuhvatni kut, ali se remen ne savija u suprotnom smjeru i
njegova trajnost je time veća.
Na slici 314 prikazane su pomične polovine remenica za norm alan i
uski klinasti remen u radnom položaju. K od glatkih remenica bez proreza
treba uzeti široke klinaste remene (si. 315). K ao što je vidljivo, može se i ovdje
mijenjati prijenosni omjer u određenim granicam a kontinuirano.
Slika 315 a prikazuje krutu remenicu za široki klinasti remen, slika 315 b
pomičnu (upornu) remenicu za široki klinasti remen. Polovine remenica mogu se
aksijalno pomicati, a izložene su pritisku opruga. Varijator za kontinuiranu
promjenu prijenosnog omjera sastoji se od dvije remenice prema slici 315.
Variranje brzine vrtnje vrši se prom jenom razm aka osi za vrijeme pogona
pom oću kliznih vodilica m otora (jedna remenica nalazi se na rukavcu motora).
Bočni pritisak remena prilagođuje se zbog pomičnih remenica, autom atski
zavisno od okretnog momenta. Uobičajen je prijenosni omjer 1:3.
Tablica 97. Dimenzije klinastih remenica u mm prema DIN 2211 (JUS M .C l.263) za usko klinasto remenje DIN 7753 (JUSG.E2.063)
\ r t i / n
<1 f f + i
j d j f y A j j
1“
w m m ,
1 1 1
~r~\
SPZ SPA SPB 19 SPC

K ratica za profil remena
9,5 12,5
Upotrebljivo za remenje prema

D IN 2215, D IN 2216, (JUS G.E2.053) 10 13 17 - 22
A. 8,5 11 14 16 19
b* 9,7 12,7 16,3 18,6 22
najmanje c 2 2,8 3,5 4 4,8
e 12±0,3 15 ± 0,3 19 ± 0 ,4 22 + 0,4 26 ±0,5
f 8 + 0,6 10+0,6 12,5 + 0,8 14,5 + 0,8 17 + 1
najmanje t 11 14 18 20 24
34° za aktivni prom jer1) 63 do 80 90 do 118 140 do 190 180 do 250 224 do 315
“ 38' > 80 >118 >190 >250 >315
D opušteno odstupanje za a= 3 4 ° u 38" ± lc + 1° + 1° ± r ±30'
*) u gradnji m otornih vozila može se u izuzetnim slučajevima d«* smanjiti za 10% a izuzetkom pri i š 1,2.
8.2.3. Proračun
Slika 316 prikazuje princip prijenosa klinastim remenom. Proračunavanje

prijenosa s uskim klinastim remenom norm irano je prem a D IN 7753 (sada
u pripremi) (JUS G.E2.063), a može se primijeniti i na normalne klinaste
remene.
Slika 316. S hem atski p rik az prin cip a p o g o n a klin astim rem enom
Pod prijenosnim omjerom podrazum jeva se odnos brzine vrtnje pogonske

remenice prema gonjenoj. Zbog jednostavnosti označit će se prijenosni omjer
kao odnos brzine vrtnje ni manje remenice prem a brzini vrtnje n2 veće reme
nice:
prijenosni omjer i = n l /n2x d 2/ d l (232)
n, u m in -1 brzina vrtnje m ale rem enice,
n2 u m in -1 b rzin a vrtnje velike rem enice,
dl aktivni p ro m je r m ale rem enice,
d2 aktiv n i p ro m je r velike rem enice.
Prijenosni omjer ( = 10 posve je moguć. Iznad toga potrebne su zatezne

remenice. Pogonske brzine vrtnje elektrom otora su: 700, 950, 1450, 2800
m in -1 .
Brzina remena v ^ d 2 ■n • n2x d 2 • n ■n2 (233)
v u m /s brzina rem ena,
d 2, d 2 u m aktiv n i p ro m jeri rem enica,
n ,, n2 u s ~ 1 brzine vrtnje rem enica.
Optimalna brzina remena za najpovoljniji prijenos snage je za normalne

klinaste remene kod r = 20 m/s, a za uske klinaste remene kod približno
v = 30 m/s. Ne preporučuje se brzina ispod v = 2 m/s i preko v = 30 m/s, odnosno
40 m/s. Uski klinasti remen može se u izuzetnim slučajevima upotrijebiti
za brzine preko v = 60 m/s.
Obuhvatni kut manje remenice može se izračunati za otvoreni remen iz:
co (234,
2 2e
d 2, d y u m m aktiv n i p rom jeri rem enica,
e u mm o d a b ra n i razm ak osi prijenosnika.
Kut nagiba vučnog i slobodnog ogranka remena (si. 316) je

B n B
y = 90° odn. - rad —
r 2 2 2
S odabranim razm akom osi može se izračunati:
aktivna duljina klinastog remena
La = 2e ■sin ^ + —(ii2 + d i ) + —(i/2 —¿i) (235)

-/ u rad kut n agiba vučnog i slo b o d n o g o g ra n k a rem ena (vidi p reth o d n e podatke).
Za beskonačne uske klinaste remene u strojarstvu m oraju se prema tome

birati standardne aktivne duljine (vidi tablicu 101, str. 292). Za m otorna
vozila izrađuju se uski klinasti remeni standardiziranih vanjskih duljina, u
veličinama navedenim u tablici 101. Za profil remena 9,5 je Lv= La+ l l mm,
za profil 12,5 je Lv= La+ 16mm. Primjer označavanja uskog klinastog remena
SPZ a ZLa = 710 mm: uski klinasti remen S P Z 710 Lw D IN 7753 (JUS G.E2.063),
za uski klinasti remen 9,5 sa L v— 710 mm: uski klinasti remen 9,5 x 710 La D IN
7753 (JUS G.E2.063).
K od beskonačnog normalnog klinastog remenja standardizirana je unutar
nja duljina L^. Za njih važe također vrijednosti iz tablice 101. Kod njih je
L„ = Lv—c i to za
profil 5 6 8 10 13 17 20 25 32 45 50
c= 9 ,5 12,5 15,5 19 25 38 41 50 63 82 100 mm
Prim jer označavanja normalnog klinastog remena 8 sa Lu = 710 m m :
klinasti remen 8 x 710 D IN 2215.
Remeni m oraju biti predzategnuti, tako da puzanje ne iznosi više od 1 %.
Kod prijenosa s više remena ne smiju se aktivne duljine pojedinih remena
m eđusobno razlikovati više od «0,15% , jer se inače preopterećuje najkraći
remen. Ako nema pomičnih remenica koje omogućuju naknadno zatezanje, ili
ako nema zateznih remenica, m ora se predvidjeti mogućnost promjene raz
m aka vratila od x = 0,03 L a i >>= 0,015 L a (vidi si. 316).
Konačni razm ak vratila e može se izračunati nakon preoblikovanja jednadž
be (235), pri čemu m ala prom jena obuhvatnog' kuta /i općenito ne igra ulogu.
D IN 7753, (JUS G.E2.063) preporučuje za
razmak vratila e > 0 ,7 (d2 + d 1) pri e < 2 { d 2 + d l ).

Pri dimenzioniranju prijenosa treba uzeti u obzir udarna opterećenja
pogona, preopterećenja, dnevno trajanje pogona, o čemu ovisi trajnost remena.
Radi toga treba snagu P koja se prenosi pomnožiti s faktorom opterećenja c2,
koji se može odabrati prem a tablici 100, na strani 292. Taj faktor ovisi znatno
o karakteristici pogonskog i radnog stroja. On, međutim, ne uzima u obzir
posebne uvijete pogona, kao što su zatezne ili vodeće remenice, te nepovoljne
uvijete okoline. U ovakvim posebnim slučajevima, kao i kod većih m omenata
pri upuštanju u rad, ili čestom ukapčanju, treba odgovarajuće povisiti vrijednosti
za c2. Ako je sa P već obuhvaćeno maksimalno moguće vršno opterećenje,
tada treba vrijednost za c2 odrediti prema stupcu „lagani pogoni“.
N a slici 317 dane su, u ovisnosti o udarnoj snazi P • c2, brzini vrtnje
n 1 male remenice i aktivnom promjeru d 1, smjernice za izbor profila uskog
klinastog remena.
min'1
5000
(000
1 3150
I 2500
c 2000
-§ ¡600
| 1250
« 1000
§ 800
' I - 630
§ 500
'i! (00
315
250
200
"" 3,15 6,3 12,5 "" ~ 31,5 ” "" 100 760 250 (00
udarna snaga P- c} — kW
Slika 317. Sm jernice za izbor profila uskih k linastih rem ena p re m a D IN 7753 (JU S G .E 2.063)
Prema D IN -norm am a date su u tablici 98, nazivne snage P N koje je

moguće prenijeti jednim remenom u ovisnosti o brzini remena v. Nazivne
snage odnose se na prijenose s uskim klinastim remenima sa srednje velikim
aktivnim promjerima d i, s kojim a se kod realnih brzina vrtnje od 6000 do
2800 m in-1 može postići brzina remena t; = 40m /s, pri obuhvatnom kutu
/?= 180°, tj. pri prijenosnom om jeru i= 1.
K od normalnih klinastih remena dano je P N za aktivne promjere ^
za a = 30 m/s. Ovo iznosi za
profil 5 6 8 10 13 17 20 25 32 40 50
dimm —22 32 45 63 90 125 180 250 355 500 710 mm
Što je manji obuhvatni kut P, remenski prijenos prenosi i m anju snagu.
Navedeni utjecaj dat je faktorom obuhvatnog kuta c, u tablici 99.
Povećanjem aktivne duljine remena La povećava se sposobnost prenošenja,
jer se time smanjuje učestalost savijanja, a povećava trajnost remena. Taj
utjecaj obuhvaćen je faktorom duljine c3, prem a tablici 101.
Nadalje, sposobnost prenošenja snage raste (ili pada) s većim (ili manjim)
aktivnim promjerom d 1. Njihov utjecaj obuhvaćen je kod uskih klinastih
remena faktorom djelovanja c4 prema tablici 102.
8.2. Prijenos s klinastim rem enom 291
I prijenosni omjer ima svoj utjecaj. Kod prijenosa s uskim klinastim

remenjem obuhvaćen je taj utjecaj s faktorom prijenosnog omjera c 5, naveden
u tablici 103, strana 294. S porastom prijenosnog omjera smanjuju se na
većoj remenici savojna naprezanja remena.
Tablica 98. Nazivne snage P N u kW za uske i normalne klinaste remene
Uski klinasti remen DIN 7753 (JU S G.E2.063)
u S PZ SPA SPB 19 SPC u S PZ SPA SPB 19 SPC t* S PZ SPA SPB 19 SPC

m/s 9,5 12,5 ms 9,5 12,5 m/s 9,5 12,5
1 0,5 0,7 1,0 1,2 1,5 15 5,0 7,0 9,0 10,7 14,6 29 7,4 9,8 11,0 13,1 17,3
2 0,9 1.3 2,0 2,2 2.9 16 5,2 7,3 9.4 11.1 15,3 30 7,5 9,9 11,0 12,9 17,0
3 1,3 1,8 2,7 3,0 4,0 17 5,5 7,7 9,8 11,4 15,7 31 7,5 9,9 11.4 12,7 16,5
4 1,7 2.4 3,3 3,8 5,3 18 5,7 8,0 10,1 11,8 16,2 32 7,6 9,9 11,2 12,5 16,0
5 2,1 2,8 4.0 4,5 6.3 19 5,9 8,3 10,4 12.1 16,6 33 7,6 9,9 11,0 12.1 15,3
6 2,5 3,3 4,5 5,3 7,3 20 6,2 8,6 10,6 12,5 16,9 34 7,6 9,9 10,8 11,8 14,5
7 2.8 3,8 5,0 8,3 21 6.4 8,8 10,8 12,7 17,2 35 7,6 9,8 10,5 11.4 13,6
8 3,1 4,2 5,6 9,3 22 6,6 9,0 11,0 12,9 17,4 36 7,6 9,7 10,2 10,9 12,9
9 3,4 4,7 6.2 10.2 23 6,7 9,2 11.3 13,1 17,5 37 7,5 9,5 9,8 10,4 12,0
10 3,7 5.2 6,7 11,0 24 6,9 9,3 11,4 13,2 17,6 38 7,5 9,3 9,4 9,8 11,0
11 4,0 5,5 7,3 11,8 25 7,0 9,5 11,5 13,3 17,7 39 7,4 9,1 8,9 9,2 10,0
12 4,3 5,8 7,7 12,5 26 7,1 9,6 11,6 13,3 17,7 40 7,3 8,8 8,4 8,5 9,0
13 4.5 6,2 8,2 13,3 27 7,2 9,7 11,6 13,3 17,6 50 5,8 4,2
14 4,8 6,6 8,6 10,2 14,0 28 7,3 9.8 11,6 13,2 17,5 60 1,7
Normalni beskrajni remen DIN 2215 (JU S G.E2.053)
1
V
5 6 ,0 13 17 20 25 32 40 50
trt s
■
2 0.018 0,037 0,074 0.14 0.26 0,52 0,74 1,10 1,77 2,72 4,42
4 0,035 0,074 0,14 0.27 0.54 0,96 1.40 2,21 3,46 , 5,45 8,83
6 0.050 0.11 0.20 0,40 0.81 1,40 2,06 3,24 5,16' 8,10 13,3
8 0.063 0.14 0.26 0,53 1,03 1.84 2,72 4,20 6,78 10,3 17,0
10 0,074 0.16 0,32 0.64 1.25 2,28 3,31 5,10 8.20 12,5 20,3
12 0.08 0,18 0,35 0,74 1,47 2.58 3,83 5,90 9.43 14,7 23,6
14 0.08 0,19 0,38 0.81 1,72 2,94 4,27 6,64 10,1 16,2 25,8
16 0.08 0,20 0.40 0,88 1,70 3,17 4,65 7,22 11,6 17,7 28,7
18 0,074 0,19 0,41 0,88 1,91 3,40 4,94 7,65 12,2 19.1 31,0
20 0,059 0.18 0,40 0,95 2,00 3,52 5,09 7,90 12,6 20,0 31,7
22 0.037 0,15 0,36 0,88 2,00 3,52 5,16 8,04 12,8 20,0 32,4
24 _ 0,11 0,31 0,81 1,91 3,46 5.00 7,60 12,5 19,2 31,7
26 - 0,059 0,22 0,74 1,84 3.31 4,80 7,45 11,9 18,4 30,2
28 _ 0,13 0,66 1,70 3.10 4.41 6,85 10,9 17,0 27,2
30 - - - 1,47 2,58 3,75 5,90 9,56 14,7 23,6
Konačni normalni klinasti remen DIN 2216

i
c r
8 10 13 17 20 22 25 32 8 10 13 17 20 22 25 32
m/s ms
0.04 0,08 0,14 0,21 0,30 0,38 0,48 0,73 16 0,48 0,97 1,65 2,56 3,70 4,70 5,83 9,30
2 0.07 0,16 0,27 0,42 0,60 0,77 0,95 1,50 18 0,51 1,01 1,71 2,64 3,84 4,87 6,04 9,65
4 0.15 0.32 0,53 0,82 1,20 1,52 1.85 2,96 20 0,52 1,03 1.72 2,67 3,85 4,90 6,10 9,62
6 0.20 0,49 0,78 1,20 1,75 2,21 2.76 4,35 22 0,53 0,98 1,67 2,59 3,73 4,75 5,90 9,35
8 0.28 0.60 1,01 1,56 2,28 2,87 3,57 5,65 24 0,52 0,91 1,55 2.40 3,48 4,41 5,50 8,70
10 0.35 0,72 1,22 1,90 2,74 3,47 4.30 6.84 26 0,49 0,81 1,37 2,13 3,07 3,89 4,85 7,68
12 0.40 0,82 1,40 2,17 3.13 ! 3,78 4,95 7,82 28 0,45 0,65 1,11 1,72 2,50 3,17 3,94 6,25
14 0.43 0,92 1,55 2,40 3,47 1 4,36 5,47 8,65 30 0,38 0,45 0,77 1,20 1,74 2,20 2,74 4,34
Tablica 99. Faktori obuhvatnog kutu e, za pogone s klinastim remenjem
O buhvatni kut 0 180 170 160 150 140 130 120 110 100 90 80 70
Beksrajni klinasti remen c t 1 0,98 0,95 0,92 0,89 0,86 0.82 0.78 0,73 0.68 0,63 0,58
Konačni klinasti remen c, 0,98 0,95 0,91 0,87 0,82 0.77

1
19*
Uzimajući u obzir sve navedene utjecaje, može se izračunati:

P ■c
potreban broj remena z = -------- (236)
^*n ' c i ' C 3 ‘ ca ' C5
P u kW snaga k oju treb a prenositi,
P N u kW nazivna snaga jed n o g rem ena prem a tablici 98,
TJablica 100. Faktor opterećenja c2 za pogon $ klinastim remenjem prema D IN 7753 (JUS G.E2.063)
Pogonski strojevi
A B
Radni strojevi za dnevno trajanje po gona u h za dnevno trajanje pc gona u h
preko 10 preko 10
do 10 preko 16 do 10 preko 16
do 16 do 16
Lagani pogoni
centrifugalne sisaljke i kompresori,
trakasti transporteri (lagani materijal), 1 U 1,2 1,1 1,2 1,3
ventilatori i pumpe do 7,4 kW
Srednje teški pogoni

škare za limove, preše, lančani i trakasti transporteri
(za teški materijal), vibraciona sita, generatori, uzbuđivači, 1,1 1,2 1,3 1,2 1,3 1,4
gnječilice, alatni strojevi (tokarilice i brusilic.), strojevi
za pranje, tiskarski trojevi, ventilatori i pumpe preko
7,4 kW
Teški pogoni
mlinovi, klipni kompresori, visokoučinski bacači i udarni
konvejeri (pužasti konvejeri, člankasti konvejeri, elevatori 1.2 1,3 1,4 1,4 1,5 1,6
s kablićima, elevatori sa žlicama), dizala, preše za brikete,
tekstilni strojevi, strojevi za industriju papira, klipne
pumpe, pumpe za bagere, gateri i mlinovi čekićari
Vrlo teški pogoni

visoko opterećeni mlinovi, drobilice, kalanderi, mije 1,3 1.4 1,5 1.5 1,6 1,8
šalice, vitla, kranovi i bageri
Grupa A: motori izmjenični i trofazni s normalnim poteznim momentom (do dvostrukog nazivnog momenta), npr. sinhroni
i jednofazni motori s pomoćnom fazom za pokretanje, trofazni motori s direktnim ukopčavanjem, zvijezda-trokut
sklopkom ili kliznim prstenom ; istosmjerni paralelni m otori; motori s unutarnjim izgaranjem i turbine sa rt > 600 min " ‘
Grupa B: izmjenični i trofazni motori s velikim poteznim momentom (više od dvostrukog nazivnog mom enta), npr. jedno
fazni motori s velikim poteznim momentom, istosmjerni serijski m otori u serijskom ili kompaundnom spoju; motori s
unutarnjim izgaranjem i turbine sa 600 m in-1
Tablica 101. Faktori duljine za uske klinaste remene prema DIN 7753 (JUS G.E2.063)
o S PZ SPA SPB 19 SPC O S PZ SPA SPB 19 SPC

mm 9,5 12,5 mm 9,5 12,5
630 0,82 3150 1,11 1,04 0,98 0,96 0,90

710 0,84 3350 1,13 1,06 l 0,97 0,92
800 0,86 0,81 4000 1,08 1,02 0,98 0,94
900 0,88 0,83 4500 1,09 1,04 1 0,96
1000 0,90 0.85 5000 1,06 1,03 0,98
1120 0,93 0,87 5600 1,08 1,05 1
1250 0,94 0,89 0,82 6300 1,10 1,07 1,02
1400 0,96 0,91 0,84 7100 1,12 1,09 1,04
1600 1 0,93 0,86 0,85 8000 1,14 1,10 1,06
1800 1,01 0,95 0,88 0,87 9000 U12 1,08
2000 1,02 0,96 0,90 0,89 10000 1,14 1,10
2240 1,05 0,98 0,92 0,91 0,83 11200 1.12
2500 1,07 1 0,94 0,93 0,86 12500 IJ4
2800 1,09 1,02 0,96 0.94 0,88
1) Za profile 9,5 i 12,5 treba uzimati La

ci fa k to r o b u h v a tn o g k u ta prem a tablici 99,

c2 fa k to r opterećenja prem a tablici 100,
c3 fa k to r duljine za uske klinaste rem ene p rem a tablici 101, a za norm alne
klinaste rem ene je c 3 = 1,
c4 fa k to r djelovanja za uske klinaste rem ene p rem a tablici 102, za n orm alne
klinaste rem ene je c4. = d 1/ d lmi„, a k o je d x < d | mln, inače se uvijek
uzim a c4 = l , a rf, min vidi n a stranici 290,
c5 fa k to r prijen o sn o g om jera, za p o gone uskim klinastim rem enim a
p rem a tablici 103, a za n o rm aln e rem ene je c 5 — 1.
Tablica 102. Faktori djelovanja c4 za uske klinaste remene prema DIN 7753 (JUS G.E2.063)
di Brzina vrtnje nk u min

mm 200 400 700 800 1200 1450 1600 2000 2400 | 2800 3200 1 3600 4000 , 4500 ; 5000 5500 f6000
950
i
63 0,29 0,28 0,26 0,26 0,25 0,25 0,24 0,24 0,24 0,23 0,23 0,23 0,23 0,23 0,24 0,24 0.25 0.27
71 0,37 0,35 0,34 0,34 0,33 0,33 0,33 0,33 0,32 0,32 0,32 0,32 i 0.32 0,33 0,34, 0,34 0.37 0.40
1/)
80 0,46 0,44 0,43 0,43 0,42 0,42 0,42 0,42 0,42 0,42 0,42 0,42 0.43 ; 0.43 0,45 0,47 0,50 0,54
— 90 0,54 0,53 0,53 0,52 0,52 0,52 0,52 0,52 0,52 0,52 0,52 0.53 0.54 0,55 0,56 0.59 0,62 0.67
N 100 0,63 0,63 0,62 0,62 0,62 0,62 0,62 0,62 0,62 0.62 0,63 0,63 0,64 0.65 0,67 ; 0.69 0,73 0.78
a.
cc 112 0,75 0,74 0,74 0,74 0,74 0,74 0,73 0,73 0,74 0,74 0,74 0,75 0,75 0.77 0,78 0.81 0.84 0,88
E© 125 0,87 0,87 0,86 0,86 0,86 0,86 0,86 0,86 0,86 0,86 0,87 0,87 0,87 | 0.88 0,90 . 0,91 0.93 1.10
140 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 ; 1 1 1
£
160 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1,17 1,17 1,16 1,14 1,13 1,10 1,07 t,02 0.95
180 1,35 1,35 1,36 1,36 1,36 1,36 1*35 1,35 1,35 1,33 1,31 1,29 1,26 ' 1,22 1,15 1,07 0.95 0.77
90 0,39 0,37 0,35 0,35 0,35 0,34 0,34 0,33 0,33 0,32 0,32 0,32 0,33 1 0,33 0,35 ^ 0,37 0.42 0,54
ri 100 0,48 0,46 0,45 0,45 0,44 0,44 0,42 0,43 0,43 0,43 0,43 0.44 0,45 ! 0,46 0,48 0,52 0,60 0.80
112 0,58 0,57 0,56 0,56 0,56 0,55 0,55 0,55 0,55 0,55 0,56 0,57 0,58 0.59 0,62 0,68 0,78 1,03
< 125 0,70 0,69 0,68 0,68 0,68 0,67 0,68 0,68 0,68 0,68 0,68 0,69 0,70 0,72 0,76 0.81 0.92 1,19
a. 140 0,83 0,82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,83 0.83 0,84 10,86 0,89 0,92 1.01 1,22
C/5
160 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 ! 1 1
iB
© 1,17 1,16 1,16 1,14 1.12 1,09 1,05 0,96 0,81 0.43
180 U 7 1,17 1,18 1,18 1,18 1,18 1,17 1.17
£ 200 1.34 1.35 1,35 1.35 1.36 1,35 1,34 1,34 1,33 1.31 1,29 1.25 1.21 1.14 1.02 0.82 0,43
224 1.54 1,55 1,57 1,56 1,56 1,56 1,55 1,54 1,51 1,48 1,43 1,35 1,25 ' 1.11 0,87 0,47
250 1.76 1,78 1,78 1,78 1,78 1,77 1,75 1,74 1,69 1,62 1,53 1,40 1,23 1,00 0,57
.....
140 0,65 0,64 0,63 0,62 0,62 0,62 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,62 0,64 0,67 0,75
160 0.83 0,82 0,81 0.81 0,81 0,81 0,81 0 81 0,81 0,80 0,82 0.83 0,85 0,87 0,95
180 1 1 1 1 1 l 1 1 1 1 1 1
ea 200 1,17 1,17 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1,18 1.18 1,17 1,15 1.14 1,10 1,04 0,88
0» 1,14 0,96 0,48
r 224 1,38 1,38 1,39 1,40 1,40 1,40 1,40 1,39 1.37 1,34 1.30 1,24
E 250 1,60 1,61 1,63 1.63 1,63 1,63 1,62 1,60 1,56 1,50 1,41 1,28 1,06 0,70
2 280 1,85 1,87 1,88 1,88 1,88 3,88 1,85 1,83 1,76 1,64 1,47 1,22 0,83 0.16
Oh
315 2,14 2,17 2,18 1,18 2,17 2,15 2,10 2,07 1,93 1,73 1,43 1,00 0,31
355 2,47 2,50 2,50 2,50 2,49 2.44 2,36 2,30 2,08 1.74 1.24 0,51
400 2,83 2,87 2,87 2,87 2,82 2,74 2,60 2,50 2,14 1.59 0,80
180 0,83 0,83 0,83 0,83 0.82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,82 0,83 0,84 0,87 0,96
200 1 1 1 1 1 1 1 1 1
224 1,19 1,20 1,21 1,21 1,21 1.21 1,21 1,21 1,20 1,18 1,16 1,11 1,03 0,81
©V 250 1,40 1,42 1.43 1.43 1.43 1,43 1,42 1,42 1,39 1,35 1,28 1,15 0,90
280 1,65 1,66 1,68 1,68 1.68 1,67 1,65 1,64 1,58 1,48 1,33 1,06 0,54
(S
o 315 1,92 1,95 1,97 1,97 1,96 1,94 1,88 1,87 1,76 1,57 1,10 0,75
£ 355 2,23 2,27 2.28 2,28 2,27 2,27 2,14 2,10 1,89 1,55 1,02
400 2,58 2,62 2,64 2,62 2,58 2,50 2,38 2,28 1,93 1,38
450 2,96 3,01 3,00 2,97 2,92 2,78 2,58 2,43 1,85
500 3,34 3,40 3,36 3,31 3,21 3,00 2,71 2,47 1,63
224 0,83 0,82 0,82 0,81 0,81 0,81 0,81 0,81 0,82 0,84 0,87 0,98
250 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 l 1
280 1,19 1,20 1,21 1,21 1,21 1,21 1,20 1,19 1.17 1,13 1,04 0,75
u 315 1,42 1,43 1,44 1,44 1,44 1,43 1,41 1,39 1,33 . 1,20 0,92
355 1,68 1,70 1,71 1,70 1,68 1,67 1,62 1,58 1.43 i 1,15
ce 400 1,96 2,00 2,00 1,98 1,95 1,90 1,82 1,74 1,4$ 0,93
450 2,28 2,32 | 2,30 2,26 2,22 2,14 1,97 1,85 1,35
500 2,58 2,62 i 2,58 2,54 2,48 2,32 2,07 1,87 1,09
560 2,94 2,98 . 2,90 2,86 2.74 2,47 2,10 1,77
630 3,37 3,40 1 3,26 3,16 2,98 2,56 1,95 1,48
1
Na jednoj remenici ne smije biti više od 16 klinastih remena.

Za visokoučinske široke klinaste remene prem a slici 311, strana 285 daje
tvornica Heinrich Desch KG slijedeće maksimalne snage koje se mogu prenijeti
jednim remenom:
Tablica 103. Faktori prijenosnog omjera c5 za uske klinaste remene prema DIN 7753 (JUS G.E2.063)
r u m/s
ih 5 10 15 20
P r.fil
mm /= /'= i=
i7s
Ali
1.2 1.5 1,2 £3 1,2 1,5 £3 1,2 1,5 Ž3
63 1.11 1,16 1,23 1,20 1,30 1,40 1,25 1,38 1,52 1,33 1,50 1,67
S PZ 100 1.06 1,09 1.12 1,06 1.10 1,13 1,07 1,11 1,15 1,08 1,12 1,16
94 140 1,03 1,05 1,06 1,04 1,06 1,08 1.04 1,06 1,08 1,04 1,07 1,09
180 1,03 1,04 1,05 1,03 1.04 1,05 1.03 1.04 1,06 1,03 1,05 1,06
90 1,15 1,22 1,29 1,19 1,28 1,37 1,21 1,32 1,43 1,28 1,42 1,56
SPA 125 1,08 1.11 1,14 1.08 1.14 1,18 1,09 1,13 1,18 1,10 1.15 1,20
12,5 160 1.04 1,07 1,09 1,05 1,08 1,10 1,06 1,09 1.1) 1.06 1,09 1,12
250 1.02 1.03 1,05 1,03 1,04 1,06 1,03 1,04 1,06 1,03 1,05 1,06
140 1.10 1,15 1.20 1,13 1.19 1,26 1.15 1,23 1.31 1.17 1.25 1,34
180 1.06 1,09 1,13 1.07 1.11 1.15 1.08 1.12 1,17 1.10 1.14 1,19
SPB 1,08
280 1.03 1,05 1,07 1,04 1,05 1,07 1,04 1,06 1,08 1,04 1,06
400 1,02 1,03 1,04 1,02 1,03 1,05 1,02 1,04 1,05 1,03 1,04 1,05
180 1,09 1,13 1,18 1,10 1,16 1,21 1 1,12 1,18 1,24 1.14 1,20 1,27
200 1,07 1.11 1,15 1,09 1,13 1.17 1,09 1,14 1,18 1.11 1,16 1,22
19 1,07
355 1,03 1.05 1,06 1,03 1,05 1,07 1.03 1,05 1,07 1,03 1,05
500 1,02 1,03 1,04 1,02 1,03 1,04 1,02 1.03 1.04 1.02 1,04 1,05
224 1,09 1.14 1,18 1.11 1,16 1,21 1.12 1.18 1.24 1.14 1,20 1,28
250 1,07 1,11 1.15 1,08 1,13 1,17 1,09 1,14 1,18 1.11 1,16 1,21
SPC
400 1.03 1,05 1,07 1,04 1,06 1,08 1,04 1,06 1,09 1,05 1,07 1,09
630 1,02 1,02 1,04 1,02 1,03 1,05 1,02 1,03 1.04 1,02 1,03 1,05
v u ms
</. 25 30 35 40
Profil mm i=
1,2 1,5 £3 1,2 1,5 £3 1,2 >;5 >3 1,2 i7s £3
r........ ■
63 1,33 1,50 1.67
SPZ 100 1,09 1,14 1.18 1,11 1.16 1,21 1.1! 1,18 1,23
9,5 140 1,05 1,07 1,10 1,05 1,08 1,11 1,06 1,09 1,12 1,07 1,10 1,13
180 1,03 1,05 1,06 1,03 1,05 1,07 1,04 1,06 1,08 1,04 1,07 1,09
.
1,37 1,56 1,59 1,88 2,18 I
90 1,75
SPA 125 1.12 1,18 1,23 1.15 1,22 1,29 1.17 1.26 1,34 1,27 1,40 1,54
12,5 160 1,07 1,11 1,14 1,08 1,11 1.15 1,09 1,14 1,19 1,11 1,17 1,22
250 1,03 1,05 1,07 1,04 1,05 !,0 > 1.04 1,06 1,08 1,04 1,07 1,09
140 1,22 1.33 1,44 1,31 1,46 1,62 1,44 1,66 1,87
180 1.10 1.15 1,21 1.11 1,17 1,23 1,16 1,24 1,33 1.21 1,31 1.41
SPB
280 1.05 1,07 1,09 1,05 1,08 1.10 1,06 1,09 1.12 1,06 1.10 U3
400 1,03 1,05 1,06 1.03 1.05 1.06 1,03 1.05 1,07 1.04 1,06 1.08
------
180 1,16 1.24 1,32 1,18 1.27 1,37 1,31 1,46 1.60 1,48 1.70 i 1,93
200 U2 1,18 1,25 1,15 1,23 1,31 1.20 1,29 1.39 1,27 1.40 1,53
19
355 1.04 1.07 1,08 1.05 1,07 1,10 1,05 1,08 1,15 1,06 1.09 1,12
500 1,02 1,04 1.05 1,02 1,04 1,05 | 1.03 1.05 1.06 1.04 1.05 1,07
T 224 1.17 1,25 1,33 1,20 1,31 1,33 1,28 1.42 1,56 1.48 1.72 1,95
250 1.12 1,18 1.24 1.15 1,23 1.30 1.17 1,26 1,34 1,25 1,37 1,49
SPC
400 1,05 1,08 1,10 1,05 1,08 1,10 > 1.06 1,10 1,13 1.07 1.12 1,15
630 1,03 1,04 1,05 1,03 1,04 1,05 i 1,03 1,05 1.06 1,04 1,06 1.07
i
8.3. Prijenos sa zupčastim remenom 295
profil b x h = 26,3 x 8 33,1 x 10 41,7x12,6 50x15,5 52,5x15,9 73x17,5

P2 2 = 3,5 5,3 8,8 12,9 14,3 25,7 kW
pri n ! = 4350 3650 2900 2450 2050 1650 m in-
P 2 = 0,59 0,88 1,25 1,68 1,83 3,16 kW
Ovdje označuje P 22 vršnu snagu pri v = 22 m/s, P2 vršnu snagu pri
t' = 2m /s. M eđuvrijednosti treba interpolirati linearno.
Učestalost savijanja (vidi 8.1.4. strana 276) treba da kod konačnog norm al
nog klinastog remena iznosi / f ^ 15 s - kod beskonačnog norm alnog klinastog
r e m e n a /f ^ 30 s -1 , a kod uskog klinastog remena / f ^ 6 0 s - 1 :
učestalost savijanja f { = v ■Z / L A (237)
/ f u s ~ 1 savojna učestalost k lin asto g rem ena,
v u m /s b rzin a rem ena,
Z broj rem enica u pogonu,
Lu u m a k tiv n a duljin a rem ena.
Silu koja opterećuje vratilo (vidi si. 304, strana 280) može se približno
odabrati sa F a k 2F, ako F = P/v označuje vlačnu silu, koja je jednaka obodnoj
sili na aktivnom prom jeru remenice.
P rem a IS O stavlja se za b 0 = W , i = s , La = L. P N= P.
8.3. Prijenos sa zupčastim remenom

8.3.1. Način djelovanja i izvedbe
Zupčasti remeni mogu biti ozubljeni samo s donje ili s donje i gornje
strane i zahvaćaju u odgovarajuće ozubljene remenice, te na taj način prenose
snagu i gibanje pom oću veze oblikom. Om ogućuju brzine remena do 1; = 60 m/s
(si. 318). Poznati su pod trgovačkim imenima zupčasti remeni Power-Grip-Timing
i zupčasti remeni Synchroflex. Vučnu silu preuzima pletivo od tankih čeličnih
žica (si. 319) uloženo kod beskonačnog remenja od plastičnih masa, u neopren ili
vulkollan (trgovački nazivi firme Bayer). Čelično pletivo daje remenu vanrednu
savitljivost i velik otpor protiv rastezanja. U tablici 104 su neke dimenzije
iz velikog izbora najvažnijih zupčastih remena.
Tablica It4 . Dimenzije u mm zupčasta remenja i remenica prema slikama 318 i 319 (po Mulcou, Hannover)
1
p m k 1 H \ h e u 4 y
5 ! 1,592 1,8 2,2 1,2 1 0.5 0,3 40

K>
U»
10 3.183 3,5 1,6 1 0,6 40
4,712 1,5 1.83 1,31 ] 0,76 0,55 0,275 0.15 42
6.283 2 2,44 1,82 j 0.92 0,9 0,45 0,3 42
7.854 2,5 3,05 2,17 i 1,27 0.9 0.45 0,3 42
12.566 4 4,88 3,45 2,05 1,4 0,7 0,6 42
b 4 6 10 16 25 40 60 100
1
B
9 u 15 ,2 1 1 30 46 66 106
Ako je prijenosni omjer 3,5 veća remenica može biti rayna umjesto
ozubljena, zbog velikog obuhvatnog kuta (si. 318 a).
Slika 318. P rijenosi sa zu pčastim rem enjem

a) otv o ren i prijenos s nenazubljenom (ravnom ) većom rem enicom ; b) prijenos
zateznom rem enicom ; c) prijenos na više gonjenih rem enica
Plastična masa remena veoma je otporna prema trošenju, neosjetljiva je

na ulje, benzin i alkohol, postojana u odnosu na starenje, na ozon i na
sunčano svjetlo. Budući da je remene potrebno samo malo predzatezati,
opterećenje ležaja razmjerno je nisko. Remeni mogu raditi na pogonskim
tem peraturam a do 80 °C. Neozubljeni, mogu takvi remeni služiti i kao plosnati
remeni od plastičnih masa.
Ozubljene remenice izrađene su pretežno od metala (prvenstveno iz AlCuMg),
s glodanim zubima specijalnog ozubljenja, ali i od plastične mase. U serijskoj
8.3. Prijenos sa zupčastim remenom 297
proizvodnji se za izradu ozubljenih remenica upotrebljava i precizni tlačni

lijev. Da ne bi došlo do bočnog silaženja zupčastog remena s remenice,
stavljaju se bočne ploče, i to bilo dvije na jednoj remenici ili po jednu na
svakoj remenici.
Nekoliko izvedbi pokazuje slika 320.
Slika 320. O zubljene rem enice za zupčaste rem ene

a je ru b n a (bočna) ploča
8.3.2. Proračun
Korak p = m - n je udaljenost od zuba do zuba na diobenoj kružnici,
m je modul (si. 319). M odul u prijevodu znači mjera. Iz ovoga dobijemo:
promjer diobene kružnice d = m- z ■6d (238)
d u m m p ro m je r d iobene kružnice ozubljene rem enice,
m u m m m o d u l o zubljenja p rem a tablici 104,
z broj zubi ozubljene rem enice,
<5d u m m korekcioni d o d a ta k = 0 ,1 2 d o 0,18 m m. O vaj d o d a ta k treb a tak o o d a b rati
da se zao k ru žu je vanjski pro m jer d v na 0,05 ili 0,1 m m. D o d a tak se
zanem aruje kod m = l ,5 m m , 2 m m , 2,5 m m i 4 mm.
d u m m p ro m je r d io b en e kružnice ozubljene rem enice prem a jed n a d žb i (238),

u u m m u daljenost o d glave zuba d o sredine čeličnog pletiva (tablica 104),
<5P u m m d o d a ta k zbog poligoniteta. P o tre b a je sam o za prom jere do d = 5 0 m m ,
a određ u je ga proizvođač.
Aktivni promjer dVi = dy — h (240)

d, u m m vanjski pro m jer ozubljene rem enice prem a jed n a d žb i (239),
h u m m visina zuba p rem a tablici 104.
Obuhvatni kut na manjoj ozubljenoj remenici za otvoreni pogon može

se izračunati iz
(241)
d l u m m p ro m je r d iobene kružnice m anje ozubljene rem enice,
d 2 u m m p ro m je r diobene kružnice veće ozubljene rem enice,
a u m m razm ak osi ozubljenih rem enica.
Prijenosni omjer i = n j n 2 = z 2/ z 1 (242)

n, u m in 1 b rzin a vrtnje m anje ozubljene rem enice,
n2 u m in -1 brzina vrtnje veće ozubljene rem enice,
Zl broj zubi m anje ozubljene rem enice,
¿2 broj zubi veće ozubljene rem enice.
Uobičajeno je i ^ 10.
Brzina remena V = c l 1 ■71 • n l — cl 2 ' 7t • n-, (243)
v u m /s brzina rem ena,
i / , , cl2 u m m aktiv n i prom jeri ozubljenih rem enica,
u i, u , u s “ ‘ brzine vrtnje ozubljenih rem enica.
Mala ozubljena remenica m ora da prenosi

okretni moment 7] = P/oj , (244)
7~, u N m nazivni o k re tn i m om ent m anje ozubljene rem enice,
P u W nazivna snaga koju treb a prenijeti,
co, u ra d /s k u tn a brzina m anje ozubljene rem enice = 2 n ■n t k a d a je n, u s - 1 .
Vučna sila F = T l/ r 1= P/v (245)

F u N vučna sila rem ena = o b o d n a sila n a ozubljenim rem enicam a,
7 j, P vidi legendu jed n a d žb e (244),
r, u m aktiv n i polum jer m ale ozubljene rem enice = d ,/ 2 ,
v u m /s brzina rem ena [jed n a d žb a (243)].
Vučne sile prenose se zahvatom zubi i pom oću čeličnog pletiva. Prijenos
zavisi od male ozubljene remenice, a kod male ozubljene remenice je:
broj zubi u zahvatu zz= z l ■fj/2n (246)
z, broj zubi m ale ozubljene rem enice ž 10,
¡i u ra d o b u h v a tn i kut m ale ozubljene rem enice.
Slika 321. D o pušteni tlak b o k o v a za zupčaste rem ene
Pom oću broja zubi u zahvatu može se izračunati potrebna

c-F
širina remena (247)
Pdo h
b u mm p o treb n a širina rem ena, z ao k ru žen a p rem a sta n d a rd u (tablica 104),
c fa k to r opterećenja p rem a tablici 105,
F u N vučna sila prem a jed n a d žb i (245),
^dop u N /m m 2 d o p u šten i tlak b o kova prem a slici 321.
•7 broj zubi u z ah v atu prem a jed n a d žb i (246),
h u mm visina zubi prem a tablici 104.
8.4. Lančani prijenos 299
T ablica 105. F a k to r op terećen ja c za prijen o se zu p častim rem enom (p o M u l a m . H an n o v e r)
c t= l do 8 h dnevnog pogona Radni strojevi o

Ci = i,i oo z\) n oncvnog pogona
laki pogoni, općenito 1,0
Pogonski strojevi Ci brojila i tahometri 1,0
elektrom otori 0,25 kućanski strojevi i naprave LI
šivaći strojevi i uredski strojevi U
parne turbine 0.25 ventilatori, generatori za rasvjetu, centrifugalne sisaljke 1,2
jednocilindrični motori s unutarnjim transportne trake i elevatori 1.3
izgaranjem 0,6 laki strojevi za obradu drveta 1,3
dvo- i tro-cilindrični motori s unutarnjim tekstilni strojevi 1,4
izgaranjem 0,5 laki alatni strojevi 1,4
teški strojevi za obradu drva 1.4
4- i 5-cilindrični motori sunutam jim izga- gnječilice 1,4
ranjem 0,4 miješalice, strojevi za pranje . 1.5
6- i više-cilindrični motori s unutarnjim brusilice 1,5
izgaranjem 0,3 tkalački stanovi, generatori za zavarivanje 1,6
hidraulički motori 0,4 teški alatni strojevi 1.6
teški ventilatori i puhala 1,6
Za otvoreni pogon iznosi
aktivna duljina La = /1 ^-+(27r —/?) ^ + 2 (a + 0,05 mm) sin ^ (248)

La u mm ra ču n sk a a k tiv n a duljin a zup často g rem ena,
p u ra d o b u h v a tn i k u t na m aloj ozubljenoj rem enici,
d ,, d 2 u mm pro m jer d iobene kružnice ozubljenih rem enica,
a u mm razm ak osi ozubljenih rem enica.
Ako je izračunata aktivna duljina zupčastog remena, onda se prem a vrsti

pogona m ora odabrati zupčasti remen prve veće dimenzije koja se izrađuje,
te njemu prilagoditi i razm ak vratila a. Aktivna duljina zupčastog remena
koja se proizvodi m ora biti djeljiva sa p, jer je L.d= X -p gdje X znači broj
zubi zupčastog remena, a p korak (vidi tablicu 104).
Silu koja opterećuje vratilo može se uzeti sa F Ase 1,5 F (vidi si. 304,
str. 280).
8.4. Lančani prijenos
8.4.1. Primjena i raspored
Plosnatim i klinastim remenjem prenosi se snaga i gibanje pom oću veze

silom (trenjem). Kod lančanog prijenosa, slično prijenosu sa zupčastim remenom,
prijenos se vrši pomoću veze oblikom. Lančani prijenos upotrebljava se tamo
gdje je remenski prijenos nemoguć zbog loših prostornih i prijenosnih prilika
ili razm aka osi. Lančani prijenosi s manjim obuhvatnim kutom i manjim
razm akom osi mogu prenositi znatno veće sile nego remenski prijenosi. Opće
nito im nije potrebno nikakvo predzatezanje, te prem a tome manje opterećuju
vratila. Lančani prijenosi ne rade međutim elastično, nužno je bolje održavanje,
m oraju se podmazivati, a često ih treba zaštiti protiv utjecaja prašine. Lanci i

lančanici su znatno skuplji od remena i remenica. D obri su u gradnji transport
nih uređaja, u industriji m otornih vozila i poljoprivrednih strojeva.
Slika 322. R aspored i položaj lančanih prijenosa

a) v o d o rav n i p o lo ža j; b) n ag n u to p o d najviše 60°, p ogonski lančanik s donje
stra n e ; cj n a g n u to pod najviše 60°, p ogonski lan čan ik s g ornje stra n e ; d) s unu tarn jim
zateznim lan č an ik o m ; e) s vanjskim zateznim lan č an ik o m ; j) sa dva zatezna
lan čan ik a zbog m ogućnosti prom jene sm jera o k re ta n ja
N a slici 322 pokazani su razni načini oblikovanja lančanih prijenosa.

Vučni ogranak treba da bude po mogućnosti na gornjoj strani. Kosi položaj
prijenosnika je povoljan, dok je okomiti položaj nepovoljan zbog loših zahvata
na donjoj lančanici (provjes lanca). Zbog toga su kod vertikalnih prijenosa
potrebni zatezni lančanici. Zatezne lančanike treba ugraditi i onda ako jedan
lanac pokreće više lančanika (si. 323). O kom iti položaj vratila treba u načelu
izbjegavati, jer lančane spojnice taru po čeonoj strani lančanika i tako se
brzo troše.
Budući da se i lanci plastično deformiraju, treba predvidjeti mogućnosti
naknadnog zatezanja, npr. zatezne lančanike ili zatezna vratila. Kao granica
dopuštenog provjesa uzima se oko 2 % razm aka vratila.
Lanci su izloženi vibracijama, naročito u pogonu s udarima, te u pogonu

s klipnim strojevima (si. 324a), što izaziva nemiran rad. Zbog toga su često
potrebni prigušivači titranja (si. 324 b).
Slika 323. L ančani prijenos na dva gonjena Slika 324. V ibriranje lanca i prigušenje
vratila vibracija: a) a m p litu d e izazvane vibrira-
njem : h) prijenos s ugrađenim prigušiva
čem
8.4.2. Vrste lanaca i spojnice (spajanje krajeva lanaca)

Kao pogonski lanci upotrebljavaju se, zavisno od opterećenja i obodne
brzine, razne vrste zglobnih lanaca, dok člankasti lanci dolaze u obzir samo
za dizanje tereta. O d zglobnih lanaca najčešći su:
1. Lanci s čeličnim svornjacima DIN 654 (si. 325a), rađeni od temper-lijeva s
korakom od 32 do 150 mm za vlačne sile od 1500 do 12000 N. Upotrebljavaju
se kod poljoprivrednih strojeva i transportnih uređaja.
2. Rastavljivi zglobni lanci DIN 686 (si. 325 b) rađeni su od temper-lijeva s
korakom od 22 do 148 mm za vlačne sile od 300 do 3200 N. Ovi lanci
se upotrebljavaju također kod poljoprivrednih strojeva i transportnih
uređaja.
3. Gallov lanac DIN 8150 i 8151 (JUS M.C1.840 i 841) (si. 325c). Spojnice
(lamele) su okretljivo smještene na svornjacima. Uska površina nalijeganja
spojnice na svornjak omogućuje brzine samo do 0,5 m/s. Izrađuju se i sa
više spojnica za dizala i dizalice.
4. Valjkasti lanci DIN 8187 (JUSM .C1.820 i 821) (si. 325d, tablica 106) kod
kojih su unutarnje spojnice naprešane na tuljke, okretljivo uložene na
svornjake. Svornjaci su uprešani u vanjske spojnice, a krajevi raskovani.
Time se dobiva zglob tuljak/svornjak (zglobni tuljak). Takvi zglobni tuljci
imaju na sebi još kaljene valjke. Lanci s valjcima pogodni su gotovo
za sve vrste pogona, pa se zato najviše i upotrebljavaju. Neosjetljivi su
prema vanjskim utjecajima. Jeclnoredni valjkasti lanci nazivaju se simpleks.
dvoredni dupleks, a troredni tripleks. Mogu se spajati tako da tvore četvero-

redne, petoredne i višeredne valjkaste lance. U DIN 8181, (JUS M.C1.822),
standardizirani su valjkasti lanci s dugim člancima za velike razmake osi,
a u D IN 8188, dati su valjkasti lanci u colnim mjerama (američka
izvedba, tablica 106).
5. Lanci s tuljkom D IN 73232 (JUS M.C1.830) (si. 325e) su u principu valjkasti
lanci, ali bez vanjskih valjaka. Zbog toga su lakši od lanca s valjcima i
manje podložni utjecaju centrifugalne sile, tako da mogu raditi većom
brzinom. Pretežno se upotrebljavaju u gradnji m otornih vozila. Zbog održa
vanja- habanja u prihvatljivim granicama potrebna im je točna i brižljiva
obrada lančanika. Osjetljiviji su prema vanjskim utjecajima (nečistoća i
prašina) nego valjkasti lanci. U novim konstrukcijam a više se ne upotreb
ljavaju, već se zamjenjuju valjkastim lancima.
6. Rotary-lanci DIN 8182, (si. 3251) imaju zakrivljene spojnice, pa se mogu
upotrebljavati s proizvoljnim brojem članaka. Zbog zakrivljenosti spojnica
ovi su lanci veoma elastični, tako da mogu bolje prim ati udarna opterećenja.
7. Zupčasti lanci D IN 8190 (si. 325g, tablica 107) sa spojnicama u obliku dva
trokutasta zuba. Vanjski nosivi bokovi zubi zatvaraju m eđusobno kut od
60°. Zbog povećanja otpornosti protiv habanja u spojnicama se nalaze
kaljeni zglobni tuljci. D a ne bi došlo do bočnog pom icanja zupčastih lanaca,
ugrađuju se dodatno vodeće, nenazubljene spojnice (jedna srednja ili dvije
vanjske), koje zahvataju u prstenaste utore lančanika. Zupčasti lanci pogodni
su za vrlo velike brzine i rade gotovo bešumno, npr. upravljački lanac
kod m otora s unutarnjim izgaranjem. Skuplji su nego ranije opisani. Za
najveće zahtjeve u pogledu otpornosti na habanje izrađuju se zupčasti
lanci s voljnim zglobovima (bez kliznog gibanja u zglobu!). U uljnoj kupki
moguće su brzine lanca do 30 m/s.
8. Specijalni lanci: lanci s tuljkom prem a D IN 8164, (JUS M.C1.830) namijenje
ni su naročito grubim vanjskim pogonima. T ransportni lanci s tuljkom
prem a D IN 8165, 8166, 8184, 8185 upotrebljavaju se za transportne trake,
transportne trase, kružna dizala, dizala s upornicom , pokretne stube i si.
Nadalje postoje višestruki lanci s tuljcima prem a D IN 8171 za transportne
uređaje, lanci za člankaste konvejere D IN 8175, lanci za lančaste trase
D IN 8176, i lanci za stružne konvejere D IN 8177 (JUS M .C l.827).
Pogonski lanci, osim onih od temper-lijeva, izrađuju se od čelika za cemen
tiranje ili čelika za poboljšanje. Habanje u zglobovima lanca prouzročuje
trajnu deformaciju, koja se stalno povećava, a smije da iznosi do 3 %.
Krajnje spojnice mogu se spajati, tek nakon postavljanja lanca na lanča
nike, ukoliko ne postoji mogućnost pomicanja vratila. Lanci sa zakrivljenim
spojnicama mogu imati proizvoljni broj članaka. Lanci s ravnim spojnicama
m oraju imati paran broj članaka, kako se ne bi našle na mjestu spajanja
dvije unutarnje ili dvije vanjske spojnice. Krajnji članci spajaju se bočnim
umetanjem jedne spojnice sa svornjacima. Sa suprotne strane dodaje se nezakova
na spojnica i osigurava.
Lančani prijenos
l)
jednostruki valjkasti lanac dvostruki valjkasti lanac
d,) r p
lanac s tuljkom
$ e)
- è -
~ najveća mjera
spojnico ravna ili
Slika 325. P ogonski lanci

a) lan ac s čeličnim svornjacim a D IN 654; b) rastavljivi zglobni lanac D IN 686;
c) G allo v lanac D IN 8150 (JU S M .C1.840); d) v aljkasti lanac D IN 8187 (JU S
M .C1.820 i 821); e) lanac s tuljkom D IN 73232 (JU S M .C1.830); f) R o tary-lanac
D IN 8182; g) zupčasti lanac D IN 8190
S.4. Lančani prijenos 305
Spojnice krajnjih članaka osiguravaju se opružnim pločicama, žicom ili

vijcima (si. 326). Ako se ne može izbjeći neparan broj članaka, m ora se
ugraditi zakrivljeni završni članak (si. 326b). Taj članak zbog savojnog optere-
Slika 326. Spajanje i osiguranje p o gonskih lanaca
Tablica 107. Dimenzije i tehnički podaci o zupčastim lancima (slika 325 g) prema D IN 8190
Zupčasti lanci DIN 8190')
Fb u kN
Nazivna A 2) <1
t širina b e / Zi Zz i A B kg/m
nepobolj- pobolj
mm mm mm mm mm mm mm šano šano cm2
25 23,5 28,0 14,5 29 0,5 1,3

12,7 30 29,5 34,0 4,7 14 7,1 1,8 18 36 0,6 1,6
C/2") 40 42,0 46,5 26 52 0,9 2,1
50 48,5 53,0 30 60 1,0 2,6
25 23,5 28,5 16 32 0,55 1,9

15,87 30 29,5 34,5 21 42 0,69 2,4
(V ) 40 42,0 47,0 5,9 17,5 8,9 2,5 30 60 0,98 3,2
50 48,5 53,5 35 70 1,12 3,9
65 64,0 69,0 46 92 1,5 5,1
30 29,5 35,0 28 56 0,7 3,0

19,05 40 42,0 48,5 40 80 1,0 3,8
<V) 50 48,5 54,0 7,0 21 10,7 3,5 47 94 1,2 4,8
65 64,0 69,5 63 126 1,5 6,2
75 76,5 82,0 75 150 1,8 7,4
50 52,0 59,0 87 125 1,9 7,0

25,4 65 64,5 71,5 98 140 2,4 8,5
d") 75 76,5 83,5 9,4 28 14,2 4.5 131 187 2,8 10,1
90 89,0 96,0 140 200 3,2 11,4
100 101 108 175 250 3,8 13,2
65 64,5 72,5 133 190 3,6 13,2

38,1 75 76,5 84,5 175 250 4,3 15,2
d V ) 100 101 109 14,1 42 21,4 4,5 235 336 5,7 20,2
125 125 133 294 420 7,0 25,0
150 150 158 385 550 8,4 30,0
75 78,0 8 8 ,0 238 340 5.3 19.5

50,8 100 102 112 319 456 6,9 25,7
(2 ") 125 128 138 18,8 56 28,4 4,5 399 570 8,6 32,0
150 152 162 452 646 10.3 38,2
175 176 186 553 790 12 44.5
M aterijal:
Spojnice: čelik za poboljšanje prema Svornjaci: čelik za cementiranje prema
D IN 17200 (JUS C.B9.021) D IN 17210 (JUS C.B9.020)
’) Primjer za oznaku zupčastog lonca p = 19,05 mm, 60 članaka i />= 48,5m m , poboljšane izrade:
Zupčasti lanac B 19,05 x 50 x 60 D IN 8190
2) Nije navedeno u D IN 8190
ćenja u zakrivljenju smanjuje sposobnost prenošenja lanca za oko 20%.

Stara poslovica kaže: lanac je toliko jak koliko je jaka njegova najslabija
karika!
8.4.3. Lančanici
Valjkaste lance i lance s tuljkom može se prikazati kao svornjake

nanizane na uže (si. 327 a), koji postepeno ulaze u uzubine lančanika. Uzubine
m oraju biti tako oblikovane da pri dizanju pruženog lanca mogu svornjaci
nesmetano izlaziti iz uzubina. Da bi se izjednačile tolerancija i trenje defor
macije lanca potrebno je veliko zaobljenje korijena zuba rx i velik bočni kut y,
Tablica 108. Dimenzije u mm zubi lančanika prem a DIN 8196 (slika 328) za valjkaste lance
Lanac
Unutarnja Promjer
Korak širina | valjka
DIN
P e '1 '2 u
minimalna 4 maksimal
z<40
mjera h 10 na mjera
8187 6 2,8 4 - 2,05 4,8 0,12

8188 6,35 3,18 3,3 6,4 1,7 5,1 0,13
8187 8 3 5 5,64 2,6 6,4 0,16
3,2 6 - 3,1
8187
(3,94) 6,35 - 3,3
9,525 7,6 0,19
8188 4,77 5,08 10,13 2,6
8187 5,72 6,35 10,24 3,3
3,3 -
8187
4,88 7,75 - 4
6,4 -
12,7 5,21 - 10 0,25
8187
(6,4) 8,51 - 4,4
7,75 13,92
8188 7,94 7,94 14,38 4,1
8187 6,48 -
8188 15,875 9,52 10,16 18,11 5.2 12,7 0,32
8187 9,65 16,59
8187 11,68 12,07 19,46
19,05 6,2 15,2 0,38
8188 12,7 11,$ 22,78 26,11
8188 15,88 15,88 29,29 32,59
25,4 8,2 20 0,51
8187 17,02 15,88 31,88 -
8188 19,05 35,76 39,09
31,75 19,05 9,8 25,5 0,64
8187 19,56 36,45 -
8188 25,4 22,22 45,44 48,87 11,4

38,1 31 0,76
8187 25,4 25,4 48,36 - 13,1
8188 25,4 25,4 48,87 52,20 13,1
44,45 36 0,89
8187 30,99 27,94 59,56 - 14,4
8187 30,99 29,21 -
50,8 58,55 15 41 I
8188 31,75 28,57 61,87
8188 57,15 35,72 35,71 65,84 75,92 18,4 46 1,2
8187 38,1 39,37 72,29 -
63,5 20,3 51 1,3
8188 38,1 39,68 71,55 78,31
8187 45,75 48,26 91,21 -
76,2 24,7 61 1,5
8188 47,63 47,62 87,83 101,22
Kvalitet površinske obrade: A za visoko opterećenje, B za norm alno opterećenje, C za nisko opterećenje
l) Primjer oznake ozubljenja lančanika sa z = 2 6 za dvostruki valjkasti lanac I0A sa 7 = 15° i kvalitetom površinske obrade B;
Ozubljenje lančanika 26z 2 x 10A x 15° B D IN 8106
koji ipak ne smije biti ni prevelik, da se svornjaci lanca ne bi penjali na bok

zuba (si. 327b). Oblik zuba prem a D IN 8196, prikazan je na slici 328, a mjere
su date u tablici 108, strana 306.
Slika 327. Z ah v a tn i o d n o si valjkastih lanaca

a) izlazak lan ca iz u z u b in a ; b) penjanje
sv o rn jak a lanca n a b o k z u b a k o d loše
o b lik o v a n ih zubi
Lančanik1)
1Oo+ 3"30' ) = 15"± 2”

y—19 _ 3 -
za r > 8 m/s za f> 1 2 m /s općenito

r = 9 đo 12 z > 12 z = 9 do 12 2 = 1 3 do 40 z>40
B c '3 U
h k h ' k h k h k h k ri h 14
0,53 1,3 0,52 1,48 0,69 1,6 0,68 1,6 0,87 1,6 2 2,5 0,5 6
0,45 1,3 0,44 1,3 0,58 1,3 0,57 1,3 0,76 1,3 1,7 2,9 0,43 5
0,66 1,75 0,65 1,9 0,86 2 0,85 2 1,15 2 2,5 2,7 0,65 7,5
0,79 2,1 0,78 2,3 1,05 2,4 1 2,4 1,4 2,4 3 2,9 9
0,8 0,2
0,83 2.1 0,82 2,35 1,1 2,5 1,05 2,5 1,45 2,5 3,2 3,6 10
0,66 2 0,65 2 0,86 2 0,85 2 1,15 2 2,5 4,3 0,65 7,5
0,83 2,1 0,82 2,35 1,1 2,5 1,05 2,5 1,45 2,5 3,2 5,2 0,8 10
3
1 2,8 0,98 2,95 1,3 3,1 1,3 3,1 1,75 3,1 3,9 4,4 I 12
5,8
4,7
1,15 2,7 1,15 3,15 1.5 3.4 1.5 3,4 1.95 3,4 4,3 5,8 1,1 13
7
0,3
1,05 2,8 1,05 3 1,4 3,2 1,35 3,2 1,85 3,2 4 7,2 1 12
5,8
1,3 3,5 1,25 3,8 1,7 4,1 1,7 4,1 2,3 4,1 5,1 8,6 1,3 15
8,7
1,55 4,1 1,55 ’4,55 1 2 2 2,7 10,5 1,5
4,8 18
1,65 4 1,6 4,5 f 2,1 2,1 2,8 11,5 1,6
5,4 3,6 14,3 2,1
2,1 2,1 2,8 6,4 2,7 6,4 24
5,6 3,6 15,3 2
17,2 0,4
2,5 6,9 2,5 7,3 3,3 7,6 3,2 7,6 4,4 7,6 9,5 2,5 29
18
3 2,9 8,7 3,8 8,9 3,8 8,9 4,8 8,9 U 22,9 2,9 33
8,2 -
3,4 3,3 9.4 4,4 4,3 5.8 12,7 23 3,5
10,2 10,2 10,2 38
3,4 3,3 10 4.4 4,3 5,8 13 22,9 3,3
3,7 H 10,5 4,9 ¡1,2 4,8 11,2 6,3 11,2 14 3,5 42
28 0,5
3,9 11 3,8 11,4 5,1 ¡1,7 5 11,7 6,6 11,7 3,8 44
14,5
3,8 10,8 3,8 11 ■5 11,4 4,9 11,4 6,5 11,4 28,6 3,7 43
4,7 12 4,6 13,5 6,1 14,3 6,1 14,3 8,1 14,3 18 32,2 4,6 54 0,6
5,2 13,8 5,1 6,8 15,7 6,7 15,7 9 15,7 19,5 34 5 0,5
15 60
5,1 13,3 5,0 6,6 15,9 6,6 15,9 8,8 15,9 20 34,3 5,2 0,6
6.4 16.5 6,3 18.2 8,3 19.3 8,2 19,3 11 19,3 41 6 0,5
24 72
6,3 16 6,2 18 8,2 19 8,1 19/ 10,9 19 43 6,2 0,7
20*
O znake:
p korak,
d prom jer diobene kružnice = p/sin a = p • nz (faktor broja zubi
«z= l/s in a prem a tablici 109, strana 309),
d { podnožni promjer —d —d l gdje je d yprom jer valjka,
dz tjemeni promjer = p • cot a + 2/c (cot a prem a tablici 109),
ds prom jer ispod podnožne kružnice = p • cot a —g —2 rA kada je g
širina spojnice,
rl polumjer korijena zuba *0,51 d ^ ,
r 2 polumjer glave zuba = (0,8 ± 0,2) p kod z ^ 40, * 0 ,5 d l kod z >40,
k visina glave zuba (tablica 108),
2a diobeni kut =360°/z,
y bočni kut zuba (tablica 108),
u zračnost uzubine (tablica 108),
B širina zuba (tablica 108),
r3 polumjer bočne zaobljenosti zuba (tablica 108). ,
Slika 329. Izlazak zupčastog lanca iz uzu- Slika 330. L ančanik p re m a D IN 8191, za zupčaste
bina lan čan ik a lance s u n u tarn jim vođenjem
Na isti način kao valjci, m oraju se i spojnice moći nesmetano dići iz

ozubljenja (si. 329). Ozubljenje prema D IN 8191 prikazano je na slici 330, a
mjere u tablici 110. Kod lančanika, pri izračunavanju promjera diobene
kružnice, vrijedi da je d = p - n z (nz prem a tablici 109).
Mali lančanici izrađuju se najčešće od čelika za cementiranje ili čelika
za poboljšanje. Kuju se u ukovnju prem a veličini i broju kom ada lančanika
ili se kuju iz punog kom ada. Veliki lančanici izrađuju se pretežno od čeličnog
lijeva. Koji put se vijenac lančanika zavaruje na glavinu, ili se veže pomoću
navoja. Izvedbene oblike lančanika za valjkaste lance pokazuje slika 331, a
lančanike za zupčaste lance pokazuje slika 332.
Slika 332. L ančanici za zupčaste lance

a) p o stra n o vođ en je; b) u n u ta rn je vođenje
Tablica 109. F aktor broja zubi nz i cot a za lančanike prema D IN 8196
r nz cot a r nz cot a = nz cot a - n7 cot a
6 2,0000 1,7321 32 10,2023 10,1532 58 18,4710 18,4439 84 26,7443 26,7256

7 2,3048 2,0765 33 10,5201 10,4725 59 18,7891 18,7625 85 27,0625 27,0440
8 2,6131 2,4142 34 10,8380 10,7917 60 19,1073 19,0811 86 27,3808 27,3625
9 2,9238 2,7475 35 11,1558 11,1109 61 19,4255 19,3997 87 27,6990 27,6809
10 3,2361 2,0777 36 11,4737 11,4301 62 19,7437 19,7183 88 28,0172 27,9994
11 3,5495 3,4057 37 11,7916 11,7492 63 20,0619 20,0369 89 28,3355 28,3178
12 3,8637 3,7321 38 12,1096 12,0682 64 20,3800 20,3555 90 28,6537 28,6363
13 4,1786 4,0572 39 12,4275 12,3872 65 20,6982 20,6740 91 28,9720 28,9547
14 4,4940 4,3813 40 12.7455 12,7062 66 21,0164 20,9926 92 29,2902 29,2731
15 4,8097 4,7046 41 13.0635 13,0251 67 21,3346 21,3111 93 29,6085 29,5916
16 5,1258 5,0273 42 13,3815 13,3441 68 21,6528 21,6297 94 29,9267 29,9100
17 5,4422 5,3495 43 13,6995 13,6630 69 21.9710 21,9482 95 30,2449 30,2284
18 5,7588 5,6713 44 14,0175 13,9818 70 22,2893 22.2667 96 30,5632 30,5468
19 6,0755 5,9927 45 14,3356 14,3007 71 22,6074 22,5853 97 30,8815 30,8653
20 .6,3925 6,3138 46 14,6536 14,6195 72 22,9256 22,9038 98 31,1998 31,1837
21 6,7095 6,6346 47 14,9717 14,9383 73 23,2437 23,2223 99 31,5180 31,5021
22 7,0267 6,9552 48 15,2898 15,2571 74 23,5620 23,5408 100 31,8363 31,8205
23 7,3439 7,2755 49 15,6079 15,5758 75 23,8802 23,8593 101 32,1545 32,1389
24 7.6613 7,5958 50 15,9260 15,8945 76 24,1984 24,1778 102 32,4728 32,4574
25 7,9787 7.9158 51 16,2441 16,2133 77 24,5167 24,4963 103 32,7910 32,7758
26 8,2962 8.2357 52 16,5622 16,5320 78 24,8349 24,8147 104 33,1093 33,0942
27 8.6138 8,5555 53 16,8803 16.8507 79 25.1531 25,1332 105 33,4275 33,4126
28 8,9314 8,8752 54 17,1984 17,1693 80 25,4713 25,4517 106 33,7458 33,7310
29 9.2491 9,1948 , 55 17,5166 17,4880 81 25,7896 25,7702 107 34,0641 34,0494
30 9.5678 9,5144 , 56 17,8347 17,8066 82 26,1078 26,0886 308 34,3823 34,3678
31 9,8845 9,8338 57 18,1529 18,1253 83 26,4261 26,4071 109 34,7006 34,6862
110 35,0188 35,0046
Uobičajeni brojevi zubi (neparnim brojevima treba dati prednost) za lančane

pogone su:
Mali lančanici: z t = 9 do 11 kod brzina lanca ispod r = 4 m/s,
Zj = 11 do 13 kod brzina lanca do r = 4m /s, koraka lanaca
do p = 20 mm i za lance duljine preko 40 članaka,
za manje osjetljive pogone i za lance ispod
10000 h trajnosti,
z 1 = 14 do 16 pri brzini lanaca do u = 7 m/s i kod srednjih
opterećenja,
z 1 = 17 do 25 pri brzini lanaca do v = 24 m/s i kod većih
opterećenja.
Veliki lančanici: z2 = 30 do 80 općenito uobičajeno,
z2= do 120 kao gornja granica,
z2 = do 150 po mogućnosti treba izbjegavati, jer se trošenje
povećanjem prijenosnog omjera prenosi na
glave zubaca.
Tablica 110. Dimenzije u mm zubi lančanika prema D IN 8191 (slika 330) za zupčaste lance D IN 8190
Nazivna Nazivna
Korak h mjera Korak h mjera
P b c / g minimalna i r pripadnog P b c / g minimalna / r pripadnog
+1 + 1 mjera +1 zupčastog + 1 + 1 mjera + 1 zupčastog
lanca lanca
30 25 55 50
12,7 35 8 4,7 4 8 3 3 30 25,4 70 17 9,4 9 16 6 5 65
(V i") 45 40 U ") 80 75
55 50 95 90
105 too
30 25 75 65
35 30 85 75
15,87 45 11 5,9 5 10 4 3 40 38,1 110 25 14.1 9 24 6 5 100
<v> 55 50 <1V > 135 125
70 65 160 150
35 30 85 75
19,05 45 40 no 100
(V ) 55 13 7,0 5 12 4 3 50 135 33 18,8 11 32 8 5 125
70 65 160 150
80 75 185 175
M aterijal: do 25 zubi: Čelik za cementiranje prema D IN 17210 (JUS C.B9.021) preko 25 zubi; lijevano željezo, lijevani čelik
8.4.4. Podmazivanje
Veću trajnost pogonskih lanaca pri većoj brzini može se postići dobrom
zaštitom od prašine i brižljivim podmazivanjem. U tom slučaju može se
računati s većim učešćem tekućeg trenja umjesto mješovitog. N a slici 333
D IN 8195 (u pripremi), dati su preporučljivi načini podm azivanja u zavisnosti
od koraka lanca p i brzine lanca v. Podm azivanjima koja su naznačena u
zagradam a mogu se pod određenim okolnostim a postići zadovoljavajući rezul
tati.
Povoljna pogonska temperatura lanca je 70 °C, a za uljnu kupku ili

optočno ulje 60 °C. Ako se naznačene tem perature prekorače, m ora se pred
vidjeti hlađenje ili upotreba maziva otpornog na zagrijavanje (motorno ulje
s dodatkom grafita ili molibdendisulfida). Pogonska tem peratura t, koju se
može očekivati, ovisi o tem peraturi okoline t0, brzini lanca v, broja članaka X
i načinu podmazivanja. Za duge lance sa X > 150 i t><7 m/s je At = 0 do 25 K,
za kratke lance sa A- < 8 0 i u > 12 m/s, s podmazivanjem u uljnoj kupci
(uranjanjem), ili kod optočnog tlačnog podm azivanja je At —20 do 60 K,
pri ručnom podmazivanju ili kapanjem ulja pri v > l m/s je dr = 30 do 100 K.
Ako At označava povišenje tem perature u odnosu na tem peraturu okoline,
onda je t = t 0 + At.
Ulja za podmazivanje m oraju na pogonskoj tem peraturi pri podmazivanju
u uljnoj kupci, ili pri optočnom tlačnom podm azivanju imati viskoznost
v = 20 do 50cSt, pri podmazivanju kapanjem v = 40 do 80cSt, te pri ručnom
podmazivanju v = 80 do 120 cSt (u ovom slučaju može se podmazivati i
teškim uljima ili tekućom mašću).
Izvanredan utjecaj na efekt podmazivanja ima stanje maziva. Zanemariva
nje dobne izmjene ulja ili zaboravljanje na potrebu naknadnog podmazivanja
može dovesti do onečišće
m/s nja maziva ili čak do suhog
16
trenja i time do većeg tro
12.5
10
šenja zglobova lanaca.
9
6.3
\‘
I 3.2
^ 2.5
■a 1.6
•I
N
1,25
/
0.8
0.63
0.5
0.4
0.32
0.25
0.2 ,
12,7 19,05 31.75 44.45 63.5 88.9
korak lanca p - mm
Slika 334. P odm azivanje
Slika 333. Preporučljivi načini p o d m aziv an ja za lančaste zgloba lanca k apanjem
p rijenose prem a D IN 8195 a) isp ra v n o ; b) pogrešno
Pri podmazivanju kapanjem ulja na unutarnju stranu traka lanca dolazi

oko 4 do 14 kapi na minutu. Pri tome treba paziti da ulje može prodrijeti
do zglobova, a da ne ulazi na krivom mjestu, odakle otječe bez koristi (si. 334).
Pri podmazivanju u uljnoj kupci donja traka uranja se u ulje do polovine širine
Tablica 111. Primjeri efekata postignutih raznim načinima podmazivanja lančastih prijenosa prema DIN 8195
312
8. R em en ski i lančani prijenosnici
spojnice. Dobri rezultati dobivaju se ako se ugradi kolut za prskanje ulja,

koji stvara uljnu maglu. Uljne čestice se talože na lanac i na okapnice odakle
sakupljeno ulje ponovo kaplje na lanac. Pri tome može donja traka lanca
još dodatno uranjati u uljnu kupku. Pri optočnom tlačnom podmazivanju
ubrizgava se ulje na unutarnju stranu povratne trake.
Pri brzini lanaca r > 12m/s pokazalo se dobrim podmazivanje ubrizgava
njem. To je vrst optočno tlačnog podmazivanja sa sapnicama, koje stvaraju
najsitnije kapljice.
U tablici 111 prikazane su daljnje mogućnosti upotrebe navedenih načina
podmazivanja ako se od preporučenih načina podmazivanja, slika 333, odstupi
ili m ora odstupiti.
8.4.5. Proračun
Proračun pogona lanaca s tuljkom i valjkastim lancima utvrđen je u

DIN 8195 (za sada u pripremi). U tom standardu navedeno je: „Dopušteno
opterećenje pogonskih lanaca određeno je habanjem u zglobovima i time
vezanim produljenjem lanca. Produljenje ne treba da prelazi pri jednolikom
trošenju i srednjem broju zubi 3 %. Preduvjet za ovo je, da postoji mogućnost
naknadnog zatezanja. Slijedeće podloge za proračun vrijede samo onda, ako
ne dolazi do naknadnih dinamičkih opterećenja, npr. zbog vibracija neopte
rećene ili opterećene trake lanca ili zbog rotacionih vibracija cijelog prijenosa.
Kod težih pogonskih uvjeta, naročito kod brzina lanca preko = 24 m/s, treba
uzeti u obzir iskustva proizvođača lanaca.”
Odnos brzine vrtnje malog lančanika prem a brzini vrtnje velikog lanča
nika daje:
prijenosni omjer i —ni/n 2 = z 2 / z 1 .(249)
n , u m in -1 b rzin a vrtnje m alog lančanika,
n 2 u m in -1 brzina vrtnje velikog lančanika,
z, broj zubi m alog lančanika,
z2 broj zubi velikog lančanika.
Slika 335. M n o g o k u tn ik (poligon) dobiven

obavijanjem lančanika
Općenito se uzima i ^ 7 , dok se kod malih brzina lanaca može ići čak
do /' = 10. Prijenose na veću brzinu vrtnje treba izbjegavati zbog loše iskori
stivosti. Kao broj zubi treba odabrati prim-brojeve (djeljive samo sa jedan i sa
samim sobom) da članci ne bi periodički ulazili u zahvat istim zubima lan
čanika. N a taj način dijeli se habanje ravnom jerno na sve dijelove lanca i
lančanika u zahvatu.
Pri radu lanac ovija lančanik u obliku poligona (si. 335) valjcima koji
ulaze u uzubine. Budući da je ovojna duljina lanca m anja od odgovarajućeg
314 8. R e m e n ik i i lančani prijenosnici
Tablica 112. Faktori udara c prem a D IN 8195
Pogonski strojevi
Transmisije
Gonjeni strojevi moto ri s un jtam jim izgaran jem vodene urbine pogonske
o c ii
sp<)ri brzi ti c (grupni
«= o
do do brzo- sporo- ¡■S pogon)
žu ic 1 cil. 2 cil. 4 cil. £. 3
2 cil. 6 cil. hodne hodne
Tokarilice, bušilice 1.4
glodalice 1.5
blanjalice 2,3
drobilice 2
strojevi za izvlačenje 1,8
hidraulične 1,8 2,8 2,5 2,2

preše ekscentarske 2,5
koljenčaste 2
strojevi za obradu drva 1,8 4,5 4 3,7 3 2,5 2,5 3,5 1,8
tkalački stanovi 2 2
prepletač-rotacioni 1,5
strojevi translatori 2
Prelački stroj 1,5 1,5
klipni kompresori
jednostepeni 2,5 5 4,5 4 3,5
dvostepeni 2 4,5 4 3,5 3
rotacioni kompresori
jednostepeni 1,6 4 3,2 3 2,5 2
dvostepeni 1,3 3 2,7 2,5 2 1,6
puhala 1.5 3 2,7 2,5 2

- 2,5
ventilatori 2.5 3,7
klipne pumpe
1-cilindrične 2 5 4 3,5 3 2,6 2,5 3,5
2-cilindrične 1,8 4 3,5 3 2,7 2,3 2,2 2,7
centrifugalne pumpe 1,5 3 2,8 2,5 2,2 2
.. ... • „ preko prijenosnika 2,5

valjaonički stanovj r ,
neposredno 3
valjci za gnječenje 2 2
mlinovi na kugle 1,8 1,8
bubnjasti mlin 2 2
mlinovi čekićari 2,5 5 4,5 4 3,5 2,5
kalanderi Preko n » j« u * n ik a 2,5

neposredno 3
brusilice za celulozu (sječkalice) 1,8 2,2 3 1,8

vibraciono sito 2 4 3.5 3.2 2,8 2
nabijači 2 5 4 3.5 3.2
bubnjevi za miješanje 1,7 4 3,2 3 2.5 2
bageri 3 5 4.5 4
rudarske glodalice 5 4.5 4
miješalice 1,6 1,6
transporter za sipki materijal 1.5 3 2,8 2.5 2.2 2 1,5
transporter za komadni materijal 2 4 3,5 3 2,7 2
dizalice 2.5 5 4 3.5 3 2,6
viljuškari 3 4.5 3.5
rudarski čekrk 2.5
veliko postrojenje 1 2 1,2 1.5 i 1

generator: malo 2,8 1.7 2.5 1,5 1,5
1,5
i
transmisije gonjene 1,5 2,3 2 2 2,5 1,5 1,5
kružnog luka, kreće se lanac s pogonskog lančanika nejednolikom brzinom

(si. 336). Ove nejednolikosti rastu smanjivanjem broja zubi lančanika. N a
gonjenom lančaniku nejednolikosti se mogu još povećati, što ovisi od toga u
kojem ritmu nailazi lanac na lančanik. Razlika u brzini iznosi Av = v (1-cos a),
gdje v označava najveću brzinu lanca.
Slika 336. T o k brzina lanca kod

različitog b ro ja zubi p o gonskog
lančanika
Preporučljivo je da se prema snazi P,

koju lanac treba da prenosi, i brzini vrtnje
malog lančanika, vrši predizbor odgo
varajućeg lanca. To se vrši pom oću:
udarne snage PD= (250)

m •k
u d a rn a snaga red u ciran a na je d n o stru k lanac,
P u kW snaga, k o ju treb a lancem prenijeti,
m fa k to r nošenja lanca, k o d je d n o s tru k ih lanaca je m = l , k o d d v o
stru k ih lan a ca je m = 1,75, a k o d tro stru k ih lanaca je m = 2,55,
k fa k to r snage p rem a tablici 113 (k tom e slijedeći podaci).
U darna snaga P D reducirana na jednostruki lanac zavisi od vrste pogona

(pogonski i gonjeni stroj) i broja zubi zi malog lančanika, jer z x određuje obodnu
brzinu. Ovu ovisnost uzima u obzir faktor snage k. Najprije iz tablice 112
treba odabrati faktor udara c, pa s njim i brojem zubi z x odrediti iz tablice 113
faktor snage k (vrijednosti u zagradi po mogućnosti izbjegavati).
S izračunatom udarnom snagom PD i brzinom vrtnje n l može se iz tablice

114 odabrati odgovarajući valjkasti lanac. S navedenim udarnim snagama
može se, uz bezprijekorno podmazivanje, očekivati vijek trajanja od 15000
pogonskih sati. PD vrijednosti važe za lance s brojem članaka X = 100. K od
X = 40 treba računati samo sa 90% udarne snage. Vrijednosti za PD date su
do onih brzina vrtnje nx koje odgovaraju najpovoljnijim snagama. Ako lanci
rade s većom brzinom vrtnje, tada jako opada udarna snaga koja se prenosi
zbog progresivno rastućih centrifugalnih sila koje opterećuju lanac.
Tablica 113. Faktori snage k prema D IN 8195 (prijedlog) za valjkaste lance
Faktor Broj zubi Z\ malog lančanika

udara
c 13 15 17 19 21 23 25 38 45 57
1 (0.66) 0,78 0,89 1 1,11 1,23 1,35 2.11 2.54 3,28

1,5 (0,53) 0,62 0,71 0,80 0,89 0.98 1,08 1,69 2,03 2,62
2 (0,49) 0,57 0,65 0,73 0,81 0.90 0.98 1,54 1,85 2,39
3 (0,42) (0,49) 0,56 0.63 0,70 0,77 0,85 1,33 1,60 2,06
4 (0,39) (0,45) (0,51) 0,58 0,65 0,71 0,78 1,23 1,47 1,80
5 (0,35) (0.41) (0.47) (0,53) 0,59 0,65 0,72 1.12 1,35 1,74
L _ _
316 8- R em en sk i i lančani prijenosnici
om
0 ,8 1
i
irt
©
Jn ©"
8
a -
CN ©' —
P *
©
n o n
° i. ^
cT — m
s.
©'
106. str.
« v « v o kn
00
1 © © <n t** ©'
lancima DIN 8187 i 8188 (JUS M.CI.820 i 822) (vidi tablicu
O
<n 0 0 © OO »Ti © © on
CN n i «rt •— © r n o „ © * . © «I
o " © ' — ‘ <n n -' —' ^ >n — \ o
[ 0001
r n tO M N O O m ©
<s © r n © <N © t n © r s kn
o ' O O (N krt Ok Ok’ ■kj-' o C n ©"
— fvj —* n t
I
008
00 f ' — V ^ kO 00 ©
— m » w * n oe o © r n n -kj-
©" © © — ^ r - — n i k© n n n i a'
— m ^ — ni ^
© r n i— m © ©
!s ® — N « ^ 06 Of N f S ' t VO © S t © r r s tt ©_
B o o ’ O - • w 'O a r> v o m
m r-
« m’ O f i o n
— m -5 r -
3
ć* © m © rn © © _ oo m ©
O N "T 3k, V f - m « O, Or Oj oo © n © ©
U © o o o o m* w 'f i » >n r t r i n —i r n r -' v-T © ’ © o o oo
‘E* .— i<t r-. Ok ©k — m n r-~ —
C
>
■is
C <N
m © © © ©
— <N sD r - ©
O O O - N
*n
©^ 3 0 <N ■'T © kn
« -
— ni
^ 5t" 0 0 00
n oo —
n 8 S
—* n i n
n m ~ © ©
© © ' on — n i >n
— — rn n n - m
co
o - oo ^ O O ni © rf ©
S — kj — o c r> r ; v o 0 * O 't 'a O n in iT O O
valjkastim
§
O O O — - N K V a Ok (?>* - Vi O ^ n in - 'r n r J ^ ^ g i
— <n rn <n — —
r ~ u-t r - m © © n Tf kn kn ©
kn O — m fft i N Ok( v i m V V O r '^ m r — © r n r -in ©
ni
© ' o ' o ' ©" — n i <n n i v (S o ts o o © ' —' n i kn —* o o oo' © rn r -
• n i ^ r~- tj-
114. Udarna snaga PD u kW koja se može prenijeti jednostrukim
- N rt 7 ^ * f'
N Ok t 00 V t n Q _ ©k o o — ^ kn _
8 — fN r-^ — o o — © i o ko o o > o w o e N q in — © ^ © o o r ^ n i o e © ©
© cT © ' ' vi © © ’ © © <n — s o c n r s © — —i r r oc' on* r n On >©
- r k im r '- '- 'N N - n m m o i
IO C W N t ^ _ — ©s m kn ^ ©
S - n o » a - « ^ oo^ o o ^ n - t? r n kn ©^ r n © — i n ^ *n
o" o o o n ti o* v oC ®j - v oc © © ' — n i r t oo' n i oo' n i — "
- - n kn
»n o o —« m — n * ^ © © h -N U k S O n , m o c ©
fN O fN r n n rj- » i w O ,» V O N O “ ^ ni n o v N r ; v
©■ ©■ © ' © ' —” r f kn r - ' —' crf $ {£ p ^ © ©' © — ni k© © £>>' ^
© » i A m w o o - - t t o _ . iu. - r - ' k n T 3 - C T , © Tj - T r n i ©
© — rs © — © C k i © n i © © o o © © — n i n —> o o © — m oo
O © ' ©* © — — r n V Ov J 1Q J n ¡ $ © ' © ' © ' © ' —' —' n i r f r - ' - £
© ' ^ ■ © © k n ,k t T f k n
S S K 8 i 8 S 8 . q ^ t - « m v OŠ <N oo fki n
o " © ' © ' — * —• n i m <n — ^ oo © © © r © —i — rn kn
oo -o N m 5 \ oo f J o r-~ •*}■ m r - m © *n
- © — m ^ * n ~ r -; <N r n i n © — n i rn <n © <n
© ' ©"" c i © ' © —■ —" m tt n © “ © ' © ' © © ' © " —'
lanca
Broj
C C f f lf iO M P D C O C O f if if iO f lD C O C O C O e f iC f l
Tablica
S S $ 8 S 2 2 S g a S H ? « » 3 F J
%
Prije proračunavanja broja članaka kod otvorenog lančanog prijenosa

treba izabrati približnu vrijednost razm aka osi a' i broj zubi lančanika z l i z 2.
Na taj način se dobiva:
broj članaka x ^ + h ± č l + ( h Z l j \ \ E. (251)

p 2 \ 2 n J a'
Izračunata vrijednost X zaokružuje se na cio broj. T ada je duljina lanca

L —p X . S odabranom vrijednošću za X može se izračunati točan razm ak osi a
(vidi si. 322a na str. 300):
razmak osi:
a = ^ ( 2 X - z l - z 2 + s/ { 2 X - z 1 - z 2 )2 - f ( z 2 - z i)2) (252)
a u mm to č a n ra zm ak osi,
p u mm k o ra k lanca (tablica 106, str. 304),
/ p ro rač u n sk i fa k to r prem a tablici 115.
Izabrani lanac treba računski kontrolirati na vremensku izdržljivost, tj. na

vijek trajanja u satima spojnica, valjaka i zglobova.
Brzina lanca v = dl •n -n l = d2 -n -n 2 (253)
v u m /s b rzin a lanca,
cl,, d 2 u m prom jeri d io b en ih kru žn ica lančanika (vidi jed n a d žb e za p ro rač u n
n a strani 308),
n , , n2 u s ~ 1 brzina vrtnje lančanika.
Vučna sila lanca F — P/v (254)

F u N vučna sila lanca = o b o d n a sila lančan ika,
P u W snaga koja se prenosi lančanim prijenosnikom ,
v u m /s b rzin a lanca = o b o d n a brzina lan čan ik a p rem a jed n a d žb i (253).
Tablica 115. F aktor proračunavanja / za razmak osi prema DIN 8195
X -zi Z z Z i X -Z y X -zx
J L z h .
/ / f / / f
-2 M 1
Z i-Z = 2 -2 , Z l — Zi :2 ~ -t 22 - Z i
12 0,8106 4 0,8110 2,3 0,8127 1,37 0,8215 1,25 0,8270 1,13 0,8372
11 0,8106 3,8 0,8111 2,2 0,8130 1,36 0,8219 1,24 0,8276 1,12 0,8387
10 0,8107 3,6 0,8112 2,1 0,8134 1,35 0.8222 1,23 0,8282 1,11 0,8405
9 0,8107 3,4 0,8113 2 0,8138 1,34 0,8226 1,22 0,8289 1,1 0,8425
8 0,8107 3,2 0,8114 1,9 0,8143 1,33 0,8230 1,21 0.8295 1,09 0,8448
7 0,8108 3 0,8115 1,8 0,8150 1,32 0,8234 1,2 0,8302 1,08 0,8474
6 0,8108 2,9 0,8116 1,7 0,8158 1,31 0,8238 1,19 0,8310 1,07 0,8503
5 0,8109 2,8 0,8118 1.6 0,8170 1,3 0,8243 1,18 0,8318 1,06 0,8537
4,8 0,8109 2,7 0,8119 1,5 0.8185 1,29 0,8248 1,17 0,8326 1,058 0,8544
4,6 0,8109 2,6 0,8121 1,4 0,8207 1,28 0,8253 1,16 0,8336 1,056 0,8551
4,4 0,8110 2,5 0,8123 1,39 0,8209 1,27 0,8258 1,15 0,8346 1,054 0,8559
4,2 0,8110 2,4 0,8125 1,38 0,8212 1,26 0,8264 1,14 0,8358 1,052 0,8567
318 8. R em enSki i lančani prijenosnici
Za vrijeme rada pojedini članci lanaca vrše kružno gibanje preko lanča
nika.Pojedini članci izloženi su zbog toga djelovanju centrifugalne sile F {,
koja lanac još više opterećuje:
centrifugalna sila F s= q -v 2 (255)
F, u N cen trifu g aln a sila k o ja d o d a tn o opterećuje trak e lanaca,
q u kg/m težina lanca p o m etru duljine p rem a tablici 106, stra n a 304,
v u m /s brzina lanca p rem a jed n a d ž b i (253).
Ukupna vučna sila FG= F + F { (256)

Fc u N najveća vučna sila u lančanoj traci (opterećena trak a ) bez o b zira n a udare
u pogonu,
F u N vučna sila proizašla iz snage koju treb a prenijeti prem a jed n a d žb i (254),
Ff u N centrifugalna sila u svakoj trac i lanca p rem a jed n a d žb i (255).
Vijek trajanja spojnica
Uzmemo li u obzir udare uvjetovane vrstom pogona, bez utjecaja centri

fugalne sile, tada iznosi sigurnost spojnica protiv loma:
F
sigurnost protiv loma 5'M= —- y (257)
t
F m u kN lom na sila lanca p rem a tablici 106, stra n a 304,
F u kN vučna sila u lancu prem a jed n a d ž b i (254),
y značajk a u d a ra prem a tablici 116.
U tablici 117 dane su vrijednosti potrebne sigurnosti SD, ali koje uzimaju
u obzir i utjecaje centrifugalnih sila. Ako je SM^ S D onda su zadovoljeni svi
zahtjevi u pogledu izdržljivosti spojnica i nije potreban nikakav daljnji proračun.
Ako je SM< S D treba izračunati
odnos sigurnosti a = S m/S d (258)
koji daje odgovor na veličinu mogućeg vijeka trajanja L,, spojnica u satima
rada. Pri besprijekornom podmazivanju može se očekivati:
Tablica 116. Značajke udara y prema DIN 8195 (prijedlog) za valjkaste lance.
Faktor Značajka
Opterećenje udara udara
c _ y
Pogon bez udara, ravnomjerno opterećenje 1 1
Ravnomjeran pogon s laganim pojedinačnim udarima, opterećenje s laganim titrajima 1,5 0,8
Lagani udari, opterećenje sa srednje velikim titrajim a 2 0,73
Srednji udari, opterećenje s velikim titrajima periodičkog opterećenja 3 0,63
Jaki udari, laki udari koji proizlaze iz preticanja 4 0,58
Jaki udari, srednji udari koji proizlaze iz preticanja 5 0,53

A/Ad = 0,82 0,89 0,96 1,0 1,12

= 2000 5000 10000 15000 50000 h
Ad je faktor vijeka trajanja prem a tablici 118, zavisan od broja zubi

malog lančanika i od broja članaka lanca X . Vijek trajanja L^= 15000 sati u
pravilu je dovoljan. Pri m anjkavom podmazivanju postiže se isti vijek trajanja,
ako se uzmu vrijednosti za AD iz tablice 118 i množe s faktorom 1,2.
Tablica 117. Potrebni faktori sigurnosti S 0 prema D IN 8195 (prijedlog) za valjkaste lance
Brzina vrtnje nt K orak lanca p u mm

u m in“ 1
malog zupčanika 9,525 12,7 15,875 19,05 25,4 31,75 38,1 44,45 50,8 63,5 76,2 88,9
1 7,61 7,64 7,69 7,75 7,87 8,04 8,19 8,37 8,70 9,24 9,93 10,71
2 8,15 8,19 8,24 8,3 8,44 8,61 8,78 8,97 9,32 9,91 10,64 11,48
3 8,49 8,53 8,58 8,65 8,78 8,97 9,14 9,34 9,71 10,32 11,08 11,96
4 8,73 8,77 8,83 8,89 9,04 9,23 9,40 9,61 9,99 10,61 11,4 12,3
5 8.93 8,97 9,03 9,1 9,25 9,44 9,62 9,83 10,22 10,86 11,66 12,58
6 9,1 9,14 9,2 9,27 9,42 9,61 9,80 10,01 10,41 11,06 11,87 12,82
8 9,36 9,4 9,47 9,54 9,69 9,89 10,09 10,3 10,71 11,38 12,22 13,19
10 9,58 9,62 9,68 9,75 9,91 10,12 10,31 10,54 10,95 11,64 12,5 13,49
20 10,26 10,31 10,37 10,45 10,62 10,84 11,05 11,29 11,74 12,47 13,39 14,46
30 10,69 10,73 10,8 10,89 11,06 11,29 11,51 11,76 12,22 12,99 13,95 15,05
40 11 11,05 11,12 11,2 11,38 11,62 11,85 12,1 12,58 13,37 14,35 15,49
50 11,25 11,3 11,37 11,46 11,64 11,88 12,11 12,38 12,86 13,67 14,68 15,84
60 11,45 11,5 11,58 11,67 11,85 12,1 12,34 12,6 13,1 13,92 14,95 16,13
80 11,79 11,84 11,92 12,01 12,2 12,46 12,70 12,97 13,48 14,33 15,38 16,6
100 12,05 12,11 12,18 12,28 12,47 12,74 12,98 13,26 13,79 14,65 15,73 16,98
200 12,92 12,97 13,06 13,16 13,37 13,65 13,92 14,22 14,78 15,7 16,86 18,2
300 13,45 13,51 13,6 13,71 13,92 14,22 14,49 14,8 15,39 16,35 17,56 18,95
400 13,84 13,9 13,99 14,1 14,32 14,62 14,91 15,23 15,83 16,82 18,06
500 14,16 14,22 14,31 14,42 14,65 14,96 15,25 15,58 16,2 17,21
600 14,42 14,48 14,58 14,69 14,92 15,24 15,53 15,87 16,49
800 14,84 14,9 15 15,12 15,36 15,68 15,99 16,33 16,98
1000 15,18 15,24 15,34 15,46 15,7 16,03 16,35 16,7
2000 16,26 16,33 16,44 16,57 16,83

3000 16,94 17,01 17,12 17,25
4000 17,43 17,51 17,62 17,76
6i>00 17,86 17,93
Tablica 118. Faktori vijeka trajanja A,, prem a D IN 8195 (prijedlog) za valjkaste lance
Broj članak Broj zubi malo l lančanike Zl

X 13 15 17 19 21 23 25 38 45 57
40 0,893 0,883 0,874 0,866 0,895 0,853
70 0,844 0,834 0,826 0,819 0,812 0,806 0,801 0,775
100 0,814 0,805 0,797 0,790 0,784 0,778 0,773 0,747 0,737 0,723
200 0,760 0,751 0,744 0,737 0,732 0,726 0,721 0,698 0,688 0,675
320 8- R em en sk i i lančani prijenosnici
Vijek trajanja valjaka

U području viših brzina vrtnje ne određuje čvrstoća spojnica vijek traja
nja lanca. Taj vijek određuje u tom slučaju vremenska izdržljivost valjaka.
Ta vremenska izdržljivost zavisi od broja prom jena opterećenja u toku
Tablica 119. Nazivne vrijednosti Fr u kN za vučne sile valjaka valjkastog lanca prema D IN 8195 (u prijedlogu)
Brzina vrtnje n, u min * malog lančanika

Zi 250 315 400 500 600 800 1000 1250 1600 2000 2500 3150 4000 5000 6300 8000 10000
13 84 48 26 15 8.4 4,7 2,6 1,5 0,84 0,48 0,26 0,15 0,08 0,05 0,03 0,01 0,008
15 90 50 28 16 9,0 5,0 2,8 1,6 0.9 0,5 0,28 0,16 0,09 0,05 0,03 0,02 0,009
17 95 52 30 17 9,5 5,4 3,0 1,7 0,95 0,54 0,3 0,17 0,09 0,05 0,03 0,02 0,01
19 100 57 31.5 18 10 5,7 3,1 1,8 1,0 0,57 0,31 0,18 0,1 0,06 0,03 0,02 0,01
21 60 33 19 10,5 6,0 3,3 1,9 1,05 0,6 0,33 0,19 0,11 0,06 0,03 0,02 0,01
23 63 36 20 11 6,3 3,6 2,0 1,1 0,63 0,36 0,2 0,11 0,06 0,04 0,02 0,01
25 66 38 20,5 11,5 6,6 3,8 2,05 1,15 0,66 0,38 0,2 0,11 0,06 0,04 0,02 0,01
27 69 39 21 12 6,9 3,9 2,1 1,2 0,69 0.39 0,21 0,12 0,07 0,04 0,02 0,01
30 73 40 22,5 12,5 7,3 4,0 2,2 1,25 0,73 0,4 0,22 0,12 0,07 0,04 0,02 0,01
38 80 45 25 14 8,0 4,5 2,5 1,4 0,8 0,45 0,25 0,14 0,08 0,05 0,025 0,015
45 88 49 28 15 8,8 4,9 2.8 1,5 0,88 0,49 0,28 0,15 0,09 0,05 0,03 0,016
50 93 52 29 17 9,3 5,2 2,9 1,7 0,93 0,52 0,29 0,17 0,09 0,05 0,03 0.016
57 100 54 30 17,5 9,8 5,4 3,0 1,75 0,98 0,54 0,3 0,17 0,1 0,055 0,03 0,017
Tablica 120. F aktor vijeka trajanja Xt za valjke lanaca prema D IN 8195 (prijedlog)
Broj čla naka X

h 32 40 50 63 80 100 125 160 200 250 315
2000 3,8 5,1 7,2 10,5 15 21 30

5000 0,95 1,3 1,9 2,6 3,8 5,2 7,5 10,5 15,5 22 28
10000 0,32 0,48 0,66 0,95 1,3 1,9 2,6 3,8 5,2 6 11
15000 0,18 0,25 0,36 0,5 0,7 1 1,4 2 2,8 4 5,6
30000 0,063 0,09 0,125 0,18 0,25 0,36 0,5 0,7 ! 1,45 2,1
50000 0,030 0,04 0,059 0,08 0,115 0,16 0,24 0,32 0,54 0,65 0,95
Tablica 121. Faktori vrste lanca t, za valjkaste lance prem a D IN 8195 (prijedlog)
K orak lanca Za lance prema D IN 8187 Za lance prema DIN 8188

P (JUS M.C1.820, 821 i 822)
mm jednostruki dvostruki trostruki jednostruki dvostruki trostruki
5 1,50 "" ' ...... "1

6 1,41 2,40 3,53
8 1,03 1,74 2.57
9,525 1,69 2,88 4,23

12,7 1,62 2,77 4,07 1,55 2,64 3.89
15,875 1,45 2,47 3,63 1,44 2.44 3,56
19,05 1,34 2,29 3,36 1,44 2,45 3,61

25,4 1,38 2,36 3,46 1,29 2,19 3,23
31,75 1,22 2,08 3,06 1,19 2,02 2,98
38,1 1,47 2,5 3,68 1,29 2,19 3,22

44,45 1,45 2,46 3,62 1,08 1,84 2,7
50,8 1,16 1,97 2,9 1,16 1,98 2,91
63,5 1,23 2,09 3.08 1,24 2,11 3,11

76,2 1,26 2,14 3,14 1,29 2,2 3,23
88,9 1,21 2,05 3,01
101,6 1,08 2,90 2,70

114,3 1,22 2,08 3,05
očekivanog vijeka trajanja L h. To zapravo znači da zavisi od broja obilazaka

lanca za vrijeme vijeka trajanja L^t, broja zubi z l5 koraka lanca p, faktora
vrste lanca rr, i od značaljke udara y.
U tom slučaju treba izračunati dopuštenu:
vučnu silu za valjke FR—Fr - / r • fr (259)
F r u kN d o p u šte n a vučna sila u traci lanca za valjke,
F, u kN nazivna v rijednost vučne sile u zavisnosti o d bro ja zubi r , i brzini
vrtnje n, (p rem a tablici 119),
žr fa k to r vijeka trajan ja za valjke prem a željenom vijeku trajan ja L^,
(prem a tablici 120),
t, fa k to r vrste lanca (prem a tablici 121).
Ako je F / y ^ F R onda se pri besprijekornom podmazivanju može postići

željeni vijek trajanja. Uz manjkavo podmazivanje samo onda ako je F /y £ 0,4 FR.
Ovdje označava F vučnu silu lanca prema jednadžbi (254), a y značajku udara
prem a tablici 116, strana 318.
Vijek trajanja zglobova
Potrebno je u proračunu uzeti u obzir još i trošenje (habanje) u zglobovima

lanca. To trošenje zavisno je od okretnog gibanja u zglobovima (put trenja),
od brzine lanca i od:
Tablica 122. Faktori brzine koraka tv za zglobove lanca prema DIN 8195 (prijedlog)
Brzina lanca r K orak lanca, p u mm

m/s 9,525 12,7 15.875 19,05 25,4 31,75 38,1 44,45 50,8 63,5 76,2 88,9
0,1 21,2 20,4 18,9 17,9 16,6 15,6 14,8 14,2 13,7 12,9 12 11,2
0,2 16,8 16,2 15,0 14,2 13,2 12,4 11,7 11,3 10,9 10,2 9,5 8,8
0,3 14,7 14,2 13,1 12,4 11.5 10,8 10,2 9,8 9,5 8,9 8,3 7,7
0,4 13,3 12,9 11,9 11,3 10,5 9,8 9,3 9 8,6 8,1 7,6 7,1
0,6 11,6 11,2 10,4 9,9 9,1 8,6 8,1 7,8 7,5 7,1 6,62 6,15
0,8 10,5 10,2 9,4 9 8,3 7,8 7,4 7,1 6,85 6,42 6,01 5,58
1 9.8 9,5 8,8 8,3 7,7 7,3 6,86 6,58 6,36 5,97 5,58 5,19
2 7.8 7,5 6,95 6,6 6,11 5,76 5.45 5,23 5,05 4,74 4.43 4,12
3 6,83 6,58 6,11 5,89 5.35 5.01 4,76 4.57 4,41 4,15 3,89 3,61
4 6.22 6 5,54 5,26 4,87 4.59 4,34 4,17 4,03 3,78 3,53 3,28
5 5,75 5,57 5,16 4,91 4,54 4.26 4,03 3.87 3,74 3.52 3,28 3,06
6 5,43 5,24 4,85 4,51 4,28 4,02 3,79 3,65 3,53 3,32 3,1 2,87
7 5,18 5,01 4,62 4,39 4,06 3,83 3,62 3,47 3,36 3,15 2,94 2,74
8 4,94 4,76 4,4 4,17 3,88 3,64 3,45 3.32 3,21 2,99 2,81 2,71
9 4,74 4,57 4,22 4,01 3,73 3,5 3,31 3,19 3,08 2,87 2,69 2,5
10 4,56 4,4 4,07 3,86 3,57 3,37 3,19 3.06 2,95 2,77 2,59 2,41
12 4,28 4,14 3.81 3,62 3,37 3,18 3 2,88 2.78 2,6 2,42 2,25
14 4.06 3,93 3,62 3,44 3,2 3,02 2.85 2,74 2,64 2,47 2,3 2,13
16 3,9 3,76 3,48 3,3 3,06 2,88 2,72 2,61 2,52 2,37 2,21
20 2.62 3,49 3,23 3,06 2,84 2,67 2,53 2,43 2,33 2.2
25 3,36 3,24 2,99 2,83 2,63 2,48 2,36 2,26
30 3,16 3,05 2,82 2,68 2,48 2,34 2,24

35 3,01 2,9 2,67 2,53 2.36 2,22
40 2,88 2,77 2,56 2,42 2.25
f
površinskog tlaka u zglobovima p v= — — (260)
A -y
pv u N /c m 2 postojeći p o vršinski tlak u zglobovim a,
Fa u N u k u p n a v učna sila prem a jed n a d ž b i (256),
A u cm 2 p o v ršin a zglobova p rem a tablici 106,
y značajk a u d a ra p rem a tablici 116, stra n a 318.
S izračunatim površinskim tlakom p v očitava se sa slike 337 značajka

vijeka trajanja vv u zavisnosti od načina podmazivanja. O čitanu vrijednost vv
uspoređuje se sa:
značajkom zgloba vvD= tv • Av (261)

wD z n ačajk a zgloba za vijek tra ja n ja L ^ = 15000 h,
rv fa k to r brzine k o ra k a lanca p rem a tablici 122,
av fa k to r p u ta tren ja prem a tablici 123.
N/cm2,
10000
8000
8000
Slika 337. Z n ač ajk a vijeka

tra ja n ja w u zavisnosti od
772 površinskog tla k a u zglobu
100 V,S 1 5,5 p w i od n ačin a p o d m az iv a
2,5 3,15 5 8,3 8 10 12,5 16 20 25 nja p rem a D IN 8195 za
značajko vijeka trajanja w — »- v aljkaste lance
Očekivana vrijednost vijeka trajanja L^ za zglobove dobiva se pri odnosu

značajki:
w/wD= 0,67 0,8 1,0 1,15 1,44 2,01
= 50000 30000 15000 10000 5 000 2000 h
Najpovoljnije je ako se poklapaju vrijednosti vijeka trajanja spojnica,

valjaka i zglobova. To će se praktički vrlo rijetko moći ostvariti. Ni u kom
slučaju ne smije ni jedan od triju vjekova trajanja ležati ispod željenog za
lanac.
Zupčasti lanci
Za zupčaste lance ne postoji standard prem a kojem se proračunava.

Zupčasti lanci proračunavaju se kontrolom statičke i dinamičke sigurnosti:
p
statička sigurnost Sstat = — ^ 7 (262)
p
dinamička sigurnost Sdi0 = M ^5 (263)
Fg c
Fm u kN lom na sila lanca, tab lica 107, stra n a 305,

FG u k N u k u p n a vučna sila p rem a jed n a d žb i (256), p ri čem u se p o treb n e veličine
uzim aju iz tablice 107,
c fa k to r u d a ra p re m a tablici 112, stra n a 314.
Jednadžbe (249) i (251) do (256) vrijede i za zupčaste lance. Vijek trajanja

članaka može se proračunati na isti način kao i za valjkaste lance, jer u
trošenju ne bi trebala da postoji nikakva razlika. Preporučljivo je posavjeto-
vati se s proizvođačima lanaca.
Kao silu koja opterećuje vratilo (vidi si. 304, str. 280) može se uzeti za
sve vrste lanaca da je 1,5 F, ako F znači vučnu silu prem a jednadžbi (254).
Tablica 123. F aktor puta trenja Av za zglobove lanca prema D IN 8195 (prijedlog)
Broj Prijenosni Broj zubi malog lančanika z,

članaka omjer
X i 13 15 17 19 21 23 25 38 45 57
0,57 0,64 0,69 0,74 0,76 0,79

2 0,63 0,7
0,69 0,77 0,83 0,98 0,92 0,95 0 97 1,12

70 2 0,76 0,85 0,91 0,98 1,01 1,04
3 0,79 0,88 0,95 1,01
1 0,76 0,87 0,93 1 1,03 1,07 1,1 1,26 1,33 1,44

2 0,85 0,96 1,03 1,1 1,14 1,17 1,21 1,39
100
3 0,88 0,99 1,07 1,14 1,18 1,22 1,25
5 0,91 1,02 1,09 1,17
1 0,97 1,09 1,17 1,26 1,3 1,34 1,38 1,58 1,67 1,81
2 1,07 1,2 1,29 1,38 1,43 1,47 1,51 1,74 1,84 1,99
200 3 Ml 1,25 1,34 1,43 1,48 1,52 1,57 1,81
5 1,14 1.28 1,37 1,47 1,52 1,57 1,61
7 1,17 1.31 1,41
21*
324
9. ZUPČANI PRIJENOSNICI
9.1. Osnove
9.1.1. Vrste i oblici
Zupčanici prenose okretno gibanje s jednog vratila na drugo pomoću tzv.

veze oblikom, koju u ovom slučaju čini zahvat zubi. Zupčanim prijenosni
cima nije prem a tome potreban poseban prijenosni element kao kod remenskih
(remen) i lančanih prijenosnika (lanac). Ako se u sprezi nalaze dva ili više zupča
nika, govori se o prijenosniku. Razlikuju se prijenosnici sa stalnim prijenosnim
omjerom (npr. između pogonskog i radnog stroja), menjači brzina, kod kojih se
dovođenjem u zahvat različitih zupčanika prijenosni omjer može mijenjati
(npr. alatni strojevi i m otorna vozila), razdjelni prijenosnici za istodobni pogon
više vratila (npr. viševretenske bušaće glave). Prem a međusobnom položaju
osi vratila mogu zupčanici imati slijedeće oblike:
1. Čelnici, kod paralelnih vratila (si. 338a),
2. Ozubnice, kao beskonačno veliki čelnici za promjenu okretnog gibanja u
pravocrtno (si. 338 b),
3. Stožnici, kod vratila koja se sijeku (si. 338 c),
4. Vijčani zupčanici, kod mimosmjernih vratila (si. 338 d),
5. Puževi i pužna kola kod mimosmjernih vratila (najčešće pod pravim kutom)
(si. 338 e).
S lika 338. O sn o v n i oblici z u p čan ik a

a) čelnici; b) ozu b n ica; c) stožnici; d) vijčanici; e) puž i pužno k olo
Prem a toku uzdužnih linija bokova razlikuju se po D IN 968 (JUS M.C1.012

i 013);
1. Čelnici s ravnim, stepenastim, kosim, strelastim i lučnim zubima (si. 339),
2. Stožnici s ravnim, kosim, zakrivljenim evolventnim i zakrivljenim lučnim zubima
(si. 340).
9.1. Osnove 325
9.1.2. Z akon ozubljenja
Prijenosni omjer je odnos brzine vrtnje n 1 ili kutne brzine co, malog
zupčanika prema brzini vrtnje n2 ili kutnoj brzini co2 velikog zupčanika:
a)
b)
c)
dl
e)
Slika 339.
Slika 339. O blici b o k o v a n a čelnicim a (p rikazani n a ra zv in u to m cilindričnom plastu)

a) ravni z u b i; b) p o m ak n u ti z u b i; c) kosi z u b i; cl) strelasti zu b i; e) lučni zubi
Slika 340. O blici b o k o v a n a stožnicim a (prik azan i n a ra zv in u to m p lastu stošca)
a) ravni z u b i; b) kosi zubi; c) spiralni z u b i; cl) evolventni z u b i; e) lučni zubi
Slika 341. K inem atske kružnice i njihove o b o d n e brzine. T re n u tn a to čk a d o d ira b o kova
Prijenosni omjer i = nl/n 2 =(ol/co2 (264)
Prem a najnovijim ISO i D IN propisima treba prijenosnom omjeru i

dodati negativni predznak ako je smjer vrtnje jednog zupčanika suprotan
smjeru vrtnje drugog (lijevo i desno). U ovoj knjizi prijenosni omjer i imat će
uvijek pozitivan predznak.
326 9. Z upčani prijenosnici
Omjer broja zubi (kinematski omjer) u = z 2/ z l (265)

z ! broj zubi m alog zupčanika,
z2 bro j zubi velikog zupčanika.
Da bi prijenosni omjer ostao u svakoj fazi okretnog gibanja konstantan,

potrebno je da bokovi zuba imaju određeni oblik. Bokovi zuba u zahvatu
moraju, naime, za cijelo vrijeme trajanja zahvata da budu u m eđusobnu dodiru
i da valjajući se jedan po drugom ostvaruju gibanje. Budući da su bokovi
zakrivljeni, oni se, prom atrano u ravnini crtanja, dodiruju u pojedinim točkam a
(si. 341). Prem a zakonim a kinematike dva tijela, koja se kreću različitim
brzinama, ostaju u dodiru samo onda kada njihove komponente brzina okomite
na tangente trenutnih točaka dodira (tzv. normalne komponente) imaju isti smjer
i ako su međusobno jednake. To znači da se vektori norm alnih kom ponenata
brzina u svakoj fazi gibanja m oraju m eđusobno poklapati.
Zupčanike predstavljamo sebi najprije kao glatke cilindre, kao cilindrične
tarenice tarnog prijenosnika, kod kojeg pogonski cilindar trenjem bez klizanja
prenosi gibanje na gonjeni cilindar (gonjenu tarenicu). Cilindri se valjaju
m eđusobno jedan po drugom bez klizanja i puzanja. Na ovim cilindrima,
kinematskim cilindrima kako ih nazivamo, zamišljamo da su sada naneseni
zubi (si. 341). Općenito površine koje se kod tarnih prijenosnika međusobno
valjaju nazivamo površinama valjanja, a kod zupčanika bile bi to kinematske
kružnice wx i w2.
Dvije kinematske kružnice dodiruju se m eđusobno u kinematskom polu C,
koji leži na spojnici centara spregnutih zupčanika. Budući da se kinematske
kružnice m eđusobno valjaju bez puzanja, imaju jednake
obodne brzine pw= đwl ■n • nx= d W2 ■n ■n 2 (266)
uw u m /s o b o d n a brzina kinem atskih kružnica
^w i>4W2 u m p ro m jeri k inem atskih kružnica
« !, n 2 u s " 1 brzine vrtnje zupčanika.
Iz gornjeg proizlazi
prijenosni omjer i = n 1 /n 2 = dvl2 dvll = rw2/r wX (267)
r wi> r w2 radijusi kin em atsk ih kružnica.
Na si. 342 prikazani su nam jerno nepravilno oblikovani zubi zupčanog

para. Bokovi tih zupčanika dodiruju se trenutno u točki B (točka F x na boku 1
dodiruje se s točkom F 2 na boku 2 u točki B). Zupčanik 1 okreće se kutnom
brzinom cox, zupčanik 2 kutnom brzinom o)2. Točka F x kreće se obođnom
brzinom p1= ru1 K 1, točka F 2 obodnom brzinom v 2 =o)2 - R 2. O ba vektora
brzina okom ita su na radijus-vektora R l i R 2. Zbog kontrole uvjeta dodira
povući će se kroz dodirnu točku B tangenta T koja tangira oba boka, a na nju
okomica N. Obodne brzine ;;x i v2 rastavljaju se na kom ponente, u smjeru
zajedničke tangente (T) r lX i v l2 i u smjeru zajedničke okomice na tangentu
(N) unl i vn2. Budući da je, prema slici, i>n l< u n2 nije ispunjen uvjet da bude
r*nt —rn2 * Bokovi su prema tome pogrešno oblikovani.
9.1. Osnove 327
K om ponente brzina u smjeru okomice na tangentu (N) vnl i vn2 možemo

prom atrati kao obodne brzine na radijusima rhl i rb2. Prem a tome je vnl =
= rbl ■(Uj i vn2 = rb2 -a>2. Budući da m ora biti anl = t;n2 , m oralo bi biti rbl 0 ; , =
= rb2 ■co2 . Sa i=(oJco 2 proizlazi da je i i= rb2 jrbi=r'w2 /r'wl. Osim toga je i=
= rw2 A\vi> prem a tome m ora biti i ^ 2 / ^ 1 = rw2/rw l. Iz toga proizlazi da
prijenosni omjer i može biti konstantan samo onda ako se točka C' poklapa
Slika 342. O d n o si brzina pri d o d iru dvaju n am je rn o p ogrešno oblikovanih bokova

zu p čan o g p a ra
s kinematskim polom C, odnosno kada je r'wi = r wi i r'v/2 = rw2. Samo u tom

slučaju može biti vnl = vn2. Ovaj kinematski preduvjet donosi zakon ozubljenja
koji glasi:
Okomica na tangentu trenutne točke dodira dvaju bokova mora prolaziti
kroz kinematski pol C.
328 9. Zupčani prijenosnici
9.1.3. Dodirnica bokova, zahvatna linija (dodirnica profila)
Zakon ozubljenja zahtijeva da se odrede kinematski ispravno oblikovani

bokovi. SI. 343 a pokazuje proizvoljno oblikovan bok 1 zupčanika 1. N a njemu
je uzeta proizvoljna točka Fj i kroz nju povučena tangenta T i okomica na
tangentu (nórmala) N. N órm ala N siječe kinem atsku kružnicu u točki W j.
Ako zamislimo da se zupčanik 1 okreće udesno, onda se kreće i bok 1 s točkom Fj
u smjeru strelice udesno prem a točki B, a točka W , prem a točki C. Budući da
okomica na tangentu u trenutnoj točki dodira točaka W x i C m ora prolaziti
kinematskim polom C, točka B je obavezno točka dodira s odgovarajućim
bokom zupčanika 2. To znači da je točka B zajednička točka za oba boka!
Slika 343. P ro n alažen je su p ro tn o g b o k a a k o je oblik jed n o g b o k a zad an
Ako sada zamislimo da smo oba zupčanika okrenuli za istu vrijednost

natrag, pomiče se točka iz kinematskog pola C zupčanika 1 prem a W x,
a zupčanika 2 prem a W 2. Lukovi CW , i CW 2 m oraju zbog međusobnog
valjanja kinematskih kružnica w, i w 2 biti jednako dugi. Tražena točka F 2
suprotnog boka m ora od točke W 2 biti udaljena za a, kao što su i međusobne
udaljenosti točaka B od C i F t od W t , jer se sve tri spomenute duljine a
m oraju poklopiti kada točke F j i F 2 dospiju u točku B.
Provedemo li ovakvu konstrukciju za više točaka zadanog boka F, dobit
ćemo veći broj točaka F 2. Spojimo li tako dobivene točke, dobivamo traženi
suprotni bok 2, koji u svakoj fazi dodira sa zadanim bokom F x ispunjava
zakon ozubljenja (si. 343 b).
Ako spojimo sve dodirne točke B, u kojima se dodiruju bokovi, dobivamo
zahvatnu liniju (dodirnicu profila) g. Prostorno gledano, dobivam o površinu
zahvata. Zahvatna lunja je apsolutna putanja dodirne točke.
S druge strane dodirna točka putuje i uzduž boka. N a taj način bokovi
predstavljaju relativnu putanju dodirne točke.
9.1.4. Evolventno ozubljenje

Iz 9.1.3. proizlazi da jednom zadanom boku pripada posve određen
suprotan bok i određena zahvatna linija. O brnuto, zadanoj zahvatnoj liniji
pripada određen par bokova. Zbog unifikacije, a i zbog izrade, pokazalo se
korisnim da se zahvatnoj liniji dade određen oblik.
Ako se zahvatna linija g sastoji od dva kružna luka dobivam o cikloidno
ozubljenje, čiji su. bokovi cikloidno zakrivljeni. Radi teškoća u izradi, a i
9.1. Osnove 329
nekih drugih nedostataka, ovo ozubljenje nema značaja u strojogradnji, pa je to

razlog da o njemu neće biti ovdje govora.
Ako je zahvatna Unija pravac dobivam o evolventno ozubljenje. K ut koji zah-
vatna linija zatvara s tangentom u kinematskoj točki C nazivamo kutom
zahvatne linije (kut dodirnice profila) a. Radi toga što je zahvatna linija
pravac ona je ujedno i okomica na tangente svake trenutne točke dodira.
Zahvatna linija tangira temeljne kružnice bi i bz u točkam a N i i N 2 (si. 344a i b).
Ako se prema slici 344a zahvatna linija g 2 valja po temeljnoj kružnici b 2,
tada točka na zahvatnoj liniji, koja se poklapa sa kinematskim polom C,
opisuje evolventu. Tako dobivena evolventa je bok zupčanika 2 i to njegov
tjemeni i podnožni dio, ako je valjanje zahvatne linije po temeljnoj kružnici
zupčanik 1
Slika 344. E volventno ozubljenje: a) nastajan je b o k a na z u p čan ik u 2; b) n a stajan je b o k a na

zupčan ik u 1
bilo ograničeno prem a gore tjemenom kružnicom a 2, a prem a dolje temeljnom

kružnicom b 2. N a si. 344 a pokazana je točka F 2 dobivena valjanjem zahvatne
linije na temeljnoj kružnici na dijelu luka N 2B2 = hb. T ime je dio pravca
C N 2 = g 2 postao dulji za dužinu bh. U tom slučaju okreće se generatrisa
(roditeljica) F 2B2 = p2= g 2+ 6b m om entalno oko točke B2, tako da je ona
ujedno norm ala u točki F 2 (okomica na tangentu u točki F 2).
Zamislimo da se zupčanik 2 okreće ulijevo, kako to pokazuje strelica,
sve dotle dok se ne poklope točke B2 i N 2; tada će se p 2 poklopiti sa zahvatnom
linijom. Točka F 2 pom akla se prem a točki B. Iz toga proizlazi d a je put BC = bh.
U točki B m ora, prem a tome, F 2 doći u dodir s odgovarajućom točkom
suprotna boka.
Bok zupčanika 1 nastaje istim postupkom valjanja zahvatne linije po
temeljnoj kružnici b t (si. 344b). N a slici pokazana točka F , dobivena je
valjanjem zahvatne linije po dijelu luka N 1 B l = bb. N a taj je način pravac
N iC = pi kraći za dužinu bb, tako da je generatrisa B iF i = p i = p i —fa.
Zamislimo sada da se zupčanik 1 okreće udesno, kako to pokazuje strelica,
sve dok se ne poklope točke Bj i N t ; ležat će pj na zahvatnoj liniji, a točka F ,
pom aknut će se prem a točki B. Budući da su temeljne kružnice proporcionalne
kinematskim, zakrenule su se obje kinematske kružnice pri okretanju za
jednake duljine lukova bh (si. 344a i b). N a taj se način točke F, i F 2 m oraju
dodirnuti u točki B, što je dokaz ispravnosti konstrukcije.
SI. 345 prikazuje evolventni zupčani par. O d temeljnih kružnica b do

podnožnih kružnica f bokovi se mogu proizvoljno oblikovati, jer ti dijelovi
boka ne ulaze u zahvat. M eđutim, ti dijelovi boka ne smiju otežavati zahvat.
U periodu zahvata od točke A do C u dodiru je tjemeni dio boka A2C
zupčanika 2 sa podnožnim dijelom boka F jC zupčanika 1. U periodu zahvata
od točke C do E u dodiru je tjemeni dio boka CA, zupčanika 1 s podnožnim
dijelom boka C F 2 zupčanika 2. Pri obrtnom smjeru gibanja put zahvata
(dodirnica profila) je zrcalna slika puta zahvata AE.
Radijusi zakrivljenja obaju bokova p 2 i p2 različiti su u pojedinim točkam a
dodira, osim u jednoj točki.
N a zupčaniku 1 označeni su sa r desni bokovi, a sa 1 lijevi bokovi.
Za dani smjer vrtnje su desni bokovi zupčanika 1 radni bokovi koji uvjetuju
prijenos sila.
Slika 345. E v o lventno ozubljenje u z ah v atu

a rad n i b o k ; r desni b o k ; / lijevi b o k ; w k inem atske k ru ž n ic e; b tem eljne k ružnice;
/ p o d n o ž n e k ru ž n ic e : a tjem ene kružnice
9.1.5. Ozubljenje s ravnim bokovima i unutarnje ozubljenje
Ozubnica (zupčana letva) je vijenac čelnika s beskonačno velikom kine-

m atskom kružnicom. Kinem atska kružnica je prem a tome pravac; prostorno
gledano to je zapravo kinematska ploha. Prem a D IN 868 (JUS M.C1.011)
takva se ozubljenja nazivaju ozubljenja s ravnim bokovima (plosnato ozubljenje).
Kod evolventnog ozubljenja postaje u tom slučaju i temeljna kružnica besko
načno velika, a isto tako i radijusi zakrivljenja bokova, pa i oni postaju
pravci (si. 346). To je posebna prednost, jer se s jednostavnim alatim a s ravnim
bokovima može ozubiti svaki zupčanik s vanjskim ozubljenjem. Zbog toga
upotrebljava se profil ozubnice kao standardni profil (D IN 878, JU S M.C1.016)
za sve zupčanike. Zupčanici s vanjskim ozubljenjem m oraju se sprezati sa
standardnim profilom. K ut zahvalne linije (kut dodirnice profila) standardiziran
je sa a = 20°. K inem atska linija standardnog profila naziva se srednja linija
profila MM.
9.1. Osnove 331
Ozubnicu treba shvatiti kao zupčanik s beskonačno m nogo zuba, premda

se sama ozubnica izrađuje samo s ograničenim brojem zuba. Prijenosni
omjer prijenosnika s ozubnicom prem a jednadžbi (265) na str. 326 iznosi
u= oo.
Slika 346. Z u p ča n i p a r s ravnim i evolventnim b o k o v im a (ozubnica k a o sta n d a rd a n profil)
S povećanjem kinematske kružnice može se ići i dalje u negativno područje,

pa zupčanik s vanjskim ozubljenjem prelazi preko ozubnice na zupčanik s
unutarnjim ozubljenjem, (si. 347). Time bokovi dobivaju oblik uzubine vanjskog
ozubljenja, a uzubine oblik zuba vanjskog ozubljenja.
Zbog negativnog zakrivljenja u odnosu na vanjsko ozubljenje, broj zuba

unutarnjeg ozubljenja dobiva negativan predznak. Tako prema jednadžbi
(265) na str. 326 prijenosnik s unutarnjim ozubljenjem ima negativan prijenosni
omjer broja zubi u. N a primjer, za z 1= 20, z2= —60 biva u = z 2 / z 1~ - 3 .
9.1.6. Valjanje i klizanje bokova
Prilikom zahvata zubi ne dolazi samo do međusobnog valjanja bokova

nego i do m eđusobnog klizanja bokova (si. 348a). Točke bokova F , i F 2
doći će u međusoban dodir u točki A, a točke FJ i F2 u točki B. Iz toga proizlazi
da će za to vrijeme dio boka biti u dodiru s dijelom boka f2. Budući da su
oba ova dijela različito duga, razlika duljina je put klizanja. Kraći dio boka
bit će jače istrošen. Specifično klizanje £ označava razliku brzina klizanja

v{ (tangencijalnih kom ponenata brzina) pojedinih točaka dodira bokova, u
odnosu na tangencijalnu kom ponentu brzine odgovarajuće točke prom atranog
zupčanika (si. 348 b)
r ».2 “ »li
Š2 —
Slika 348. V aljanje i klizanje b o k o v a

a) dijelovi b o k o v a J \ i J 2 koji se m eđ usobno d o d iru ju za vrijem e z ah v a ta o d A do B;
b) to k tangencijalnih k o m p o n e n a ta brzina t>u i r l2 za vrijem e d o d ira od F , i F 2 u A ;
c) tok specifičnog klizanja ra d n o g b o k a 2
N a slici 348 c prikazan je tok specifičnog klizanja boka 2. Negativno

specifično klizanje podnožnog dijela boka je nepovoljno. Stvarno se podnožni
dijelovi bokova najviše i troše. Zbog jednakih kom ponenata tangencijalnih
brzina na diobenoj kružnici, klizanje je tam o jednako nuli, pa teoretski
ne bi smjelo biti ni trošenja. Veliki kutovi zahvatnih linija i male visine
zuba smanjuju trošenje.
9.1.7. Nulti čelnici i nulti prijenosnici (s ravnini zubima), zračnost između zuba
Razmak od zuba do zuba mjeri se na diobenoj kružnici prom jera d

(si. 349). Kinematske kružnice identične su s diobenim kružnicama. Govoreći
0 N U LTIM zupčanicima želi se zapravo naglasiti d a je razlika između diobenih
1 kinematskih kružnica jednaka nuli! Ova konstatacija odnosi se na izradu
ozubljenja. Pokazat ćemo da i kod N U LTIH zupčanika ne m ora pri sparivanju
Slika 349. K arak terističn e veličine čelnika s ravnim zubim a

9.1. Osnove 333
Tablica 124. Standardni moduli u mm prema D IN 780
0,05 0,06 0,08 0,10 0,12 0,16 0,20 0,25 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1 1,25
■8
as 1,5 2 2,5 3 4 5 6 8 10 12 16 20 25 32 40 50 60
CN 0,055 0,07 0,09 0,11 0,14 0,18 0,22 0,28 0,35 0,45 0,55 0,65 0,75 0,85 0,95 1,125 1,375
*8
OL 1,75 2,25 2,75 3,5 4,5 5,5 7 9 11 14 18 22 28 36 45 55 70
Tablica 124a. Standardni moduli u mm prema JU S M.C1.015
Standardni modul u mm
I II III I II III I II III
1 3,5 12
1,125 4 3,75 14
1,25 4,5 16 16
1,375 5 18
1,5 5,5 20
1,75 6 6,5 22
2 7 25
2,25 8 28
2,5 9 32
2,75 10 36
3 3,25 11 40
s nekim drugim zupčanikom doći bezuvjetno do poklapanja diobenih i kine-

m atskih kružnica. Prem a D IN 870 (JUS M.C1.012) definiranje pomoću osnovnog
(standardnog) profila (vidi i si. 346) pojam N U L T IH zupčanika na slijedeći
način: N U L T I zupčanici su oni kod kojih srednja linija osnovnog (standardnog)
profila tangira diobene kružnice (u kinematskom polu C). Prijenosnik s N U L
T IM zupčanicima naziva se N U L T I prijenosnik.
Pod korakom p podrazumijevamo razm ak od zuba do zuba mjeren na
diobenoj kružnici (si. 349). Opseg diobene kružnice m ora biti jednak umnošku
z -p , ako z označava broj zuba. Opseg diobene kružnice jednak je također
umnošku d■n. Prem a tome z- p = d -n , a p/n = d/z. Ovaj odnos p/n nazivamo
modul m. M odul je prema tome poredbeni pokazatelj
m = —= - modul (268)
n z
Kao dio diobenog prom jera modul se može shvatiti i kao korak promjera.
Moduli su standardizirani (tablica 124). Da bi broj alata za izradu i mjerenje
bio ograničen na minimum, redu 1 treba dati prednost pred redom 2.
Iz prednjeg slijedi:
korak p = m- n (269)
promjer diobene kružnice d = z ■m (270)

p u mm k o ra k ,
m u mm m o d u l (tablica 124 i 124a),
d u mm p ro m je r d iobene kružnice,
z b roj zuba.
N a si. 349 prem a D IN 3999 i prem a ISO /R 701 (oznake za ozubljenja)

kod N U L T IH zupčanika (oznake JUS M .C l.011 i 012 iz 1958. g. nisu još
prilagođene oznakam a ISO) označuje:
d prom jer diobene kružnice,
da prom jer tjemene kružnice,
d f prom jer podnožne kružnice,
db prom jer temeljne kružnice,
h ukupnu visinu zuba,
ha tjemenu visinu zuba,
h { podnožnu visinu zuba,
hg zajedničku visinu zuba zupčanog para,
p korak,
pe korak zahvata = p ■cos a,
s debljinu zuba,
e širinu uzubine,
a standardni kut zahvatne linije = 20° (kut nagiba profila osnovne
ozubnice),
i diobeni korak,
b širina zuba.
Ako su debljine zuba zupčanog para jednake, m oraju teoretski širine uzu-
bina biti jednake debljini zuba. Zbog proizvodnje i pravilne funkcije m ora
između onih bokova preko kojih se ne prenosi gibanje postojati bočna zračnost j
(si. 350).
Norm alni zupčanici imaju tjemenu visinu zuba ha= m. Podnožna visina mora
biti nešto veća, da se ne bi dodirivale tjemene i podnožne kružnice. Zračnost
između tjemene i podnožne kružnice naziva se tjemena zračnost c. O na može
varirati između 0,06 i 0,26 m. U pravilu iznosi c « 0 ,2 m , tako da je podnožna
visina zuba h f —l, 2 m.
Prem a si. 349 i 350 za vanjske i unutarnje N U L T E prijenosnike iznosi
promjer tjemene kružnice da= d + 2 h„ (271)
promjer podnožne kružnice d { —d —2 h{ (272)
promjer temeljne kružnice db = d- cos a (273)
m
N U L T I razmak osi a = r 1 + r 2 —— ( z i + z 2) (274)
Budući da broj zubi zupčanika s unutarnjim ozubljenjem z 2 m ora biti

negativan, m oraju i promjeri biti negativni. N a primjer d 2 = m ■z 2 — —5 mm • 20 =
= —100 mm, da2 = d 2 + 2 ha= —100 mm + 2 -5 mm = —90 mm.
9.1. Osnove 335
Iz proizvodnih razloga m oraju za razmake osi biti predviđene tolerancije

međusobnog položaja osi (D IN 3994, JUS M.C1.036).
9.1.8. Granični broj zuba nultih čelnika s ravnim zubima

Gledano relativno, jedan zupčanik kruži oko drugoga kao što planeta
kruži oko Sunca (zamišljeno je da jedan zupčanik stoji). Vršna točka na tjemenu
zuba zupčanika koji kruži opisuje relativnu putanju vrha zuba u uzubini
zupčanika koji stoji (si. 351). Apsolutna putanja vršne točke je tjemena kružnica.
Za zahvat zuba ne upotrebljava se cijeli podnožni dio boka. Evolventa
na boku zuba i onako počinje tek od temeljne kružnice, koja leži izvan
podnožne kružnice. Dio između temeljne kružnice i podnožne kružnice ne služi
za prijenos sile i gibanja i može se prem a tome proizvoljno oblikovati.
Međutim, logično je da tako oblikovan prijelazni radijus ne smije presijecati

relativnu putanju vršne točke zuba. Radi smanjenja zareznog djelovanja treba
prijelazni radijus da bude što veći.
Ukoliko bi točke dodira A ili E pale izvan točaka N t ili N 2, u kojima
zahvatna linija tangira temeljne kružnice, putanja vrha glave velikog zupčanika
presijecala bi dio aktivnog dijela podnožja boka malog zupčanika u blizini

temeljne kružnice. O va se pojava naziva podrezivanje. N a slici 352 prikazana
je podrezanost dobivena alatom u obliku ozubnice.
Podrezanost se može smanjiti povećanjem broja zuba ipalog zupčanika.

N a taj način odmiče se središte malog zupčanika prem a van, pa put dijela
zahvata N XC postaje dulji. Isto tako može se povećanjem kuta zahvatne linije
izbjeći opasnost podrezivanja. Iz toga proizlazi da je za određenu veličinu
kuta zahvatne linije i za određeni prijenosni omjer potreban minimalni, granični
broj zuba zg malog zupčanika. Teoretski, granični broj zuba za zupčani prije
nosnik s ozubnicom, koji općenito označavamo kao minimalan broj zuba
N U L T O G vanjskog ozubljenja, iznosi
teoretski granični broj zuba z%= 2/sin2 a (275)
Kod a = 20° je z%= \ l . Praktički se dozvoljava m ala podrezanost, pa se
kod a = 20° računa sa ^ = 1 4 . Ova m ala podrezanost koju pri izradičini alat
nije štetna. Naime, u radu zupčanog para ulazi već slijedeći par zubi u zahvat,
prije nego što bi podrezani dio boka m orao da radi. Podrezanost će biti
potpuno neškodljiva ako podrezani dio boka zuba ne ulazi uopće u zahvat.
Praktički granični broj zubi z’gK ^ z g (276)
K od prijenosnika s unutarnjim ozubljenjem preporučuje se oprez s obzirom

da je granični broj zubi zupčanika s vanjskim ozubljenjem veći nego onaj
dobiven jednadžbam a (275) i (276). Granični broj zubi kod a = 20° i kod
broja zubi z 2 zupčanika s unutarnjim ozubljenjem iznosi:
z 2 — oo « —80 « —45 « —35
zg = 17 18 19 20
9.1. Osnove 337
Ako je Z[ < z g potrebno je izvršiti skraćenje glave zupčanika s unutarnjim

ozubljenjem.
Ograničenost broja zubi prema dolje jedan je od nedostataka evolventnog
ozubljenja. Veći kut zahvatne linije snizuje granični broj zuba, no može
dovesti do zašiljenosti vrha zuba, čak i ispod tjemene kružnice (si. 353).
i i i
Slika 353. U tjecaj k u ta z ah v atn e linije n a o blik z u b a
9.1.9. V-čelnici i V-prijenosnici s ravnim zubima

Za razliku od cikloidnog ozubljenja, evolventno ozubljenje je neosjetljivo
na povećanje osnog razmaka. Jedino se time mijenja kut zahvatne linije,
postaje veći i naziva se pogonski kut zahvatne linije (kut dodirnice profila)
a w> a (si. 354a). I kinematske kružnice se povećavaju na promjere dwl i dw2-
Prem da se kinematske i diobene kružnice više ne poklapaju, a tjemene i
bočne zračnosti se povećavaju zbog razm icanja zupčanika, zahvat zubi je i
nadalje kontinuiran i bezprijekoran.
Ovo svojstvo koristi se za tzv. pomak profila. Povećanje razm aka osi
zapravo je razmicanje jednog zupčanika od drugog, pa se tjemena i bočna
zračnost povećavaju. D a bi se tjemena zračnost dovela na prvotnu mjeru,
m ora se prema si. 354b povećati tjemena kružnica zupčanika 1. Nadalje
je potrebno produžiti bokove do nove tjemene kružnice i povećati podnožne
kružnice. D a bi se izbjegla prevelika bočna zračnost svi lijevi bokovi zupčanika 1
m oraju biti pom aknuti u smjeru oboda. N akon tih m jera zahvat zubi je kao i
ranije, prije razmicanja, bezprijekoran i pravilan. Ovaj pozitivni pomak profila
pruža slijedeće prednosti:
S lika 354. P ozitivni p o m ak profila: a) N U L T I z u p ča n ik ; b) V -P L U S zupčanik
1. Povećanjem kuta zahvatne linije smanjuje se opasnost od podrezivanja.

2. Povećanje debljine zuba u korijenu, tako da je moguće prenositi veće sile.
3. Poboljšanje uvjeta klizanja bokova.
4. M ogućnost prilagođavanja razm aka osi na određene ugradbene zahtjeve.
Nepovoljna je povećana opasnost od zašiljenosti. Zupčanike s pom akom
profila moguće je izrađivati ođvalnim postupkom, alatim a u obliku zupčanika
i u obliku ozubnice, s time da se alat za određenu veličinu odm akne od
izratka.
Moguć je negativni pomak profila, ako se smanji tjemeni promjer kola,
a alat za određenu veličinu pom akne izratku. Pri sparivanju tako dobivenog
V-M1NUS zupčanika s N U LTIM dobiva se pogonski kut zahvatne crte
a w< a . Negativni pom ak profila povećava opasnost podrezi . anja, a zubi postaju
tanji.
NU LTI, V-PLUS i V-M INUS zupčanici mogu se proizvoljno međusobno
sparivati. Dobiveni razm ak osi a odgovarat će vrsti i veličini pom aka profila.
Prema sparivanju dobivaju se slijedeće vrste parova (prijenosnika):
1. N U IT I parovi, ako se sparuju dva NULTA zupčanika.
2. V -N U IT I parovi, ako se sparuje jedan V-PLUS i jedaii V-M INUS zupčanik,
a njihov razm ak osi ostane nepromijenjen.
3. V-PLUS parovi, ako se sparuju V-zupčanici ili jedan V-PLUS i jedan
N U LTI zupčanik, ali tako da razmak osi postane veći od razm aka koji
odgovara N U LTIM parovima.
4. V-M IN U S parovi, ako se sparuju V-zupčanici ili jedan V-M INUS i jedan
N U LTI zupčanik, ali tako da razmak osi postane manji od razm aka
koji odgovara N U LTIM parovima.
Pom ak profila na zupčaniku m odula m = 1 označava se prem a D IN 3992

i JU S M.C1.012 kao faktor pomaka profila x. Stvarni pomak profila iznosi x m
(si. 355). Dimenzije V-zupčanika izračunavaju se onda ovako:
promjer diobene kružnice d = z- m (277)
promjer tjemene kružnice đa = d + 2 x ■m + 2ha (278)
9.1. Osnove 339
promjer podnožne kružnice df = d + 2 x • m — 2/j, (279)

promjer temeljne kružnice db= d- cos a (280)
z bro j zubi zu p ča n ik a (kod u n u tarn jeg o z ubljenja negativan),
m u mm m o d u l o zubljenja (tablica 124 i 124a),
,x fa k to r p o m ak a profila,
ha u m m tjem ena visina zuba, u prav ilu h, = m,
hf u m m p o d n o ž n a visina zuba, u pravilu h ,= 1,2 m,
a u ° k u t z ah v atn e linije N U L T IH p aro v a, u prav ilu a = 20°
Kod pozitivnog pom aka i vrijednosti faktora pomaka x su pozitivne,

kod negativnog pom aka negativne.
Iz gornjeg dijela slike 356 može se očitati koliko najniže smiju biti
veličine faktora pom aka kod a = 20° i a = 15° pri z < 14 odnosno 17 (a = 20°)
i z < 2 5 odnosno 30 (a =15°), da bi bila izbjegnuta praktička i teoretska
mogućnost podrezivanja. Pri tome je pretpostavljeno da se ozubljenje vrši
alatom u obliku ozubnice. Veličina faktora pom aka m ora ležati ispod krivulje
označene kao granica zašiljenosti (stvaranje zašiljenog tjemena zuba). U donjem
dijelu slike dane su granične vrijednosti broja zuba za negativne pomake
profila.
Slika 356. U tjecaj p o m a k a profila n a granične vrijednosti b ro ja z u b a zg i zg k o d a = 20° i a = 1 5 °

p rem a D IN 3960
U D IN 3994 i 3995 standardizirano je tzv. 0,5-ozubljenje. To su zupčanici

s pozitivnim pom acima s x = 0,5.
U principu se faktori pom aka profila x t i x 2 zupčanika mogu birati
proizvoljno. Ne smije, međutim, izborom pom aka kasnije kod sparivanja
zupčanika doći do smetnji u zahvatu. To znači da u zahvatu smiju biti samo
evolventni dijelovi bokova zuba. Do smetnji u zahvatu može doći nepovoljnim
izborom pom aka, bilo na podnožju malog zupčanika 1, bilo na podnožju velikog
22*
zupčanika 2 i to radi nedovoljnih duljina podnožnih dijelova evolvente.

Smetnje se u takvom slučaju otklanjaju skraćenjem tjemene visine glave.
Tjemene debljine zuba ne smiju biti ispod određene minimalne veličine,
u pravilu sa= 0 ,4 • m (vidi si. 355, na str. 338). Isto tako ne smije biti smanjena
ni tjemena zračnost, koja u pravilu iznosi c = 0 ,2 m (vidi si. 350, na str. 335).
Slika 357 daje uputstva za svrsishodan izbor sume faktora pom aka profila
+ x 2 u zavisnosti od zbroja zubi z 1 + z 2. Linije P1 do P9 služe za označavanje
pojedinih svojstava ozubljenja. Za ozubljenja koja treba da su u odnosu na
nosivost i bučnost dobro ujednačena, preporučuju se područja P3 do P6.
O stupnju prekrivanja, koji se spominje na slici, bit će govora u poglavlju
9.1.10. na str. 343.
a 2,0
18 i i I I
I 1,6 za posebne slučajeve
^ IM
1,2
** 10
■§ 0,8 20 visoku nosivosf korijena i bokova zubi
it
9, -9,
I
vN ! I !
S Oj \\\ \ \ 20 dobro uiednoteno ozubljenja ~PU- I t
i§•-0,2
0
■S,-0 ,9
V
\ \
\ V i 20
!
|
I
|
visok stuoonj prekrivanja
!
I
I - 0,6 \ -----i----- za posebne slučajeve — |------
N - 0,8
- t - T T 1 1 -1— ___
~ 1,00 ZO 90 60 80 100 1Z0 190 160 180 Z00 ZZO 290 Z60 Z80 300
zbroj broja zubi Zj ---- *-
Slika 3.57. Iz b o r sum e fa k to ra p o m ak a profila x t i x 2 p rem a D IN 3992
Podjela faktora pom aka profila x x i x 2 vrši se prem a slici 358 (za reduci
rane prijenosne omjere; za m ultiplikatore vidi D IN 3992). N a si. 358 ucrtane
su linije sparivanja LI do L i 7. One su tako odabrane da predstavljaju linije
jednake opteretivosti korijena zuba malog i velikog zupčanika, odnosno linije
jednakih naprezanja u presjeku korijena zuba. Faktori pom aka x ( i x 2 treba
da budu tako podijeljeni da leže na istoj liniji sparivanja. U tu svrhu dan je
primjer sa z l = 20 i z2 = 50 z u b a :
N ajprije se sa slike 357, za z 1+ z 2 = 70, o d ab ere iz p o d ru č ja P 5 x , + x 2 = 0,4. N a si. 358

to čk a A d o b iv en a je iz 0,5 (z2 + z 2) = 35 i 0,5 (x 1 + x 2) = 0,2. T o čk a A leži na liniji L 11. O d točke A ide
se uzduž L 11, lijevo i desno d o z, = 2 0 i z2 = 50 i d o b iv aju točke A! i A 2. O rd in a te to ča k a A! i A 2 su
x , = 0 ,2 8 i x 2 = 0,12.
N e padne li to čk a A na neku o d linija sparivanja, treb a k ro z A povući liniju čiji tok
o d g o v a ra bližoj liniji sparivanja. Iz ta k o povučene linije dobiv aju se n a isti način točke A 1 i A 2 .
U srednjem, bijelom dijelu slika 358,nalazi se područje u kojem se ne

javljaju smetnje u zahvatu. Skraćenja tjemene visine zuba u ovom području
nisu potrebna. U istočkanom području neće doći do smetnji u zahvatu samo
9.1. Osnove 341
Slika 358. R aspodjela sum e fa k to ra p o m ak a profila x , i x 2 na o b a z u p ča n ik a p rem a D IN 3992

(pri redukciji bro ja okretaja)
onda kada su tjemeni promjeri zupčanika toliko smanjeni da postoji norm alna
tjemena zračnost c> 0,2 m. To znači da tjemeni promjeri imaju veličine
dane jednadžbam a (286) i (287). Samo u donjem dijelu slike, označeno
vertikalnom šrafurom, javljaju se smetnje u zahvatu Za to područje bila bi
neophodna veća skraćenja tjemenog dijela zuba. Zbog toga po mogućnosti izbje
gavamo pom ake profila toga područja.
Slika 359. N a sta ja n je d o d a tn e bočne zračnosti k o d sp ariv an ja V -zupčanika (prikaz zračnosti

je preuveličan)
a) d v a V -P L U S z u p ča n ik ; b) d v a z u p čan ik a V -M IN U S
Ako se dva zupčanika sparuju u V-PAR, dolazi do dodatne bočne zračnosti

(si. 359). D a bi se to otklonilo, m ora se razm ak osi posebno podesiti, tj.
razm ak osi m ora biti manji nego što proizlazi iz sume faktora pomaka.
Ovdje se zato uvode

x l + x 2
faktor pomaka razmaka osi B = 2 --------- (281)
+ z2
B
v*—
JL= (282)
< /l -t-13B
Ako je Bv zadan, a da B treba izračunati, iznosi
B% BvV l + 7Bv (283)
S izračunatim faktorom pom aka osi B v, dobiva se jednadžba za stvarno
potreban razm ak osi
V-razmak osi av = (r i + r 2 ) (1 + B v) (284)
Ako ovako nastali dodatni razm ak osi ne smeta, tj. ako pri istom smjeru
vrtnje ne dođe do kolebanja okretnog m omenta, pa time ni do dodatnih
unutarnjih dinamičkih sila, može se osni razm ak izvesti u dimenzijama prema
jednadžbi
P-razmak osi a p = (r\+ r 2 ) + (x i+ X 2 )m (285)
M oraju se zapravo izvoditi razmaci koji leže između a \ i aP, tj.

O= d \ . . . Up
Ako pomaci profila leže u području smetnji zahvata (istočkani dio na si. 358),
pa zahtijevaju skraćenje tjemene visine glave, jednadžbe tjemenih promjera su
tjemeni promjer d3 l = 2 a —d f2 —2 c (286)
d i2 = 2a —d n —2c (287)
a u mm u tvrđeni razm ak osi,

d tl i d {2 u mm po d n o žn i p ro m je r z u p čan ik a p rem a jed n a d ž b i (279) n a str. 339,
c u mm p o tre b n a tjem ena z račn o st, u pravilu c = 0,2 m.
S utvrđenim razm akom osi a može se izračunati pogonski kut zahvatne

linije a w iz jednadžbe
V "4“ Y
cos a w= —---- - cos a (288)
a
a osim toga 2a
promjer kinematske kružnice dw l= (289)
u+ 1
d w2 = 2 a - d wl (290)
« je k inem atski om jer p rem a jed n a d ž b i (265) n a str. 326.
Treba obratiti pažnju da su za unutarnje ozubljenje z 2, u, a i d w2 negativni!

Kod z2 = 0 0 (ozubnica) ne mijenja se profil ni pri bilo kako velikom pom aku
9.1. Osnove 343
profila. Iz toga proizlazi da pomak profila na velikom zupčaniku ne donosi

mnogo, osobito onda ako je broj zuba velik. Zbog povećanja nosivosti se u
specijalnim slučajevima, ako to stupanj prekrivanja dopušta (vidi 9.1.10.), ide
na a = 26° ili 28°.
N U L T I zupčanici mogu se prom atrati kao V-zupčanici sa faktorom pom aka
profila x = 0 .
9.1.10. Stupanj prekrivanja

Zbog postizanja kontinuiranog okretnog gibanja, bez eventualnih prekida,
m ora novi par zubi ući u zahvat prije nego što par zubi koji je u zahvatu izađe
iz zahvata. To znači da m ora postojati prekrivanje.
K ada prema slici 360 točka A na zahvatnoj liniji prijeđe put koraka
zahvata pe, slijedeći par zubi ulazi u zahvat. To znači da postoji prekrivanje
ako je put zahvata (dodirnica profila) gx = ga+ g f dulji od koraka zahvata pe.
Radi toga označavamo kao prekrivanje profila ili stupanj prekrivanja odnos
između puta zahvata ga i koraka zahvata p e, tj. vx= g j p e.
Slika 360. P rek riv an je profila

3a p u t z ah v a ta tjem ena zup čan ik a 2;
g r p u t z a h v a ta p o d n o ž ja z u p ča n ik a ;
g„ p u t z a h v a ta (d o d irn ica profila)
Iz geometrijskih odnosa proizlazi stupanj prekrivanja za

vanjsko ozubljenje
V rh - ''b i + V r a2 - rti ~ sin ccw • a

£„=- (291)
prijenosnik s ozubnicom
o — zr , *(l-*i) sin a • rx
V ral — rbl +~
sin a
£„=- (292)
unutarnje ozubljenje
V ''a t - Tm - V r\ 2 - rl 2 - sin a w a
(293)
rai> ra2 u m m tjem eni p ro m jeri z upčanika,

rbi , rb2 u m m prom jeri tem eljnih kružnica,
r, u mm diobeni p ro m je r z u p čan ik a 1,
a u ° k u t z ahvatne linije N U L T IH zu p čan ik a, u pravilu ot = 20c,
aw u ° p ogonski k u t z ah v atn e linije [jednadžba (288), na str. 342] kod
N U L T IH p a ro v a a w= a ,
a u mm stv arn i ra zm ak osi (kod u n u tarn jeg ozubljenja negativan),
m u mm m odul ozubljenja
*i fa k to r p o m ak a profila n a z u p čan ik u 1,
pe u mm k o ra k z ah v ata = tem eljni k o ra k = p cos tx = m - n - cos a.
Treba da je uvijek 1,1!

Ako je za prijenosnik koji treba projektirati broj zubi zadan (određen),
a modul nije još izračunat, može se pri proračunu stupnja prekrivanja uvrstiti
m = 1. Naime, apsolutna veličina zupčanika ne utječe na stupanj prekrivanja.
9.1.11. Nisko i visoko ozubljenje
Pod pojmom zajedničke visine zuba hg podrazum ijevam o sumu visina zuba
mjerenu od kinematskih kružnica obaju zupčanika. Kod N U LTO G para s
visinom zuba ha= m (vidi si. 349, str. 332) je hg= h3 l + h a2 = 2m. Zajednička
visina zuba svodi se pom oću faktora visine zuba y na standardni modul
(tablica 124 i 124a str. 333), pa je
zajednička visina zuba /ig= 2 y ■m (294)
Za čelnike standardnog profila D IN 867 i JUS M .C1.015 je ju= 1• Ozubljenje
sa >’< 1 označavamo kao nisko ozubljenje, a sa y > 1 kao visoko ozubljenje.
9.1.12. Nulti čelnici s kosim (helikoidnim) zubima
Zubi čelnika s kosim (helikoidnim) zubima zakošeni su prema osi vrtnje

za kut koji zatvara linija boka zuba na diobenom cilindru s osi vrtnje, a
naziva se kut nagiba boka zuba ¡3. Ako se sparuju dva čelnika s kosim zubima,
moraju se nagibi bokova zuba poklapati u kinem atskom polu. To znači
da oba zupčanika m oraju imati kutove nagiba bokova zuba, po veličini
jednake, a po smjeru suprotne. Razlikujemo zato zupčanike s. desnim i lijevim
usponom (si. 361).
Budući da su kinematske površine zupčanika zakrivljene, imaju i uzdužne
linije bokova zakrivljenja u obliku zavojnice. Kod vrlo širokih zupčanika
bili bi zubi, slično kao navoji na vijku, navijeni na diobeni cilindar pod
kutom uspona y = 90 —(3. Čelnici s kosim zubima nazivaju se zato i vijčanici.
Slika 362 pokazuje pogled na čelo čelnika s kosim zubima i razvijeni plašt
diobenog cilindra.
Čelnici s kosim zubima mogu se izrađivati pomoću normalnih alata,
ako su oni pri izradi nagnuti prema izratku za kut nagiba boka ¡3. Standardno
20° ozubljenje ne javlja se u tom slučaju u čeonom (bočnom) presjeku (presjeku
9.1. Osnove 345
okom itom na os vrtnje), nego u presjeku okom itom na uzdužnu liniju boka
(normalni presjek, si. 363). Tom presjeku odgovara i standardni profil D IN 867,
JUS M.C1.015. Razlikujemo zato normalni profil s normalnim kutom zahvatne
linije i čeoni (bočni) profil s čeonim (bočnim) kutom zahvatne linije a, X V
desnohodni
Slika 361. K u t n ag ib a b o k a i k u t u sp o
n a z u p ča n o g p a ra čelnika s kosim
zubim a, m jereni n a d iobenim cilindri
m a. Z u p ča n ik 1 je d e sn o h o d an , a z u p
f
b)
r
Jf Jf i
-
9f> p
Slika 362. Č elnik s kosim zubim a

-O
a) čelo (bok); b) razvijeni diob en i cilindar
čanik 2 ljevohodan
A ; / v
/
Slika 363. N o rm a ln i presjek (oko

m it n a uzd u žn u liniju boka) čelnika
s kosim zubim a
M odul koji se odnosi na normalni profil nazivamo normalnim modulom m^.

Modul odabirem o prem a standardu (tablice 124 i 124a). M odul koji se odnosi
na čeoni (bočni) profil naziva se
čeoni (bočni) modul mi = Wn/cos P (295)
Iz toga proizlazi da je normalni korak pa = mn - n, čeoni (bočni) korak
pt = mt -n, a čeoni (bočni) kut zahvatne linije izračunava se iz jednadžbe
tan a, = tan a„/cos ft (296)
S nabrojanim veličinama mogu se izračunati (vidi si. 362)
promjer diobene kružnice dt = mt - z = m" (297)

cos P
promjer tjemene kružnice du = dl + 2 h,d (298)
promjer podnožne kružnice d t[= d t— 2 hf (299)
promjer temeljne kružnice d tb= d { ■cos a t (300)
N U L T I razmak osi a = rt l + ra = (zt + z 2) (301)'

2 cos p
u mm n o rm aln i m odul o zubljenja p re m a tab lica m a 124 i 124a,
PU k u t n agiba b o k a zuba o zubljenja n a d io b en o m cilindru,
tjem ena visina zuba, u pravilu /ia = m„,
p o d n o ž n a visina zuba, u pravilu h i = 1,2 nu,
čeoni (bočni) kut z ahvatne linije prem a jed n a d žb i (296),
radijusi diobenih k ružnica u čeonom (bočnom ) presjeku,
broj zubi zupčanika, k o d u n u tarn jeg o zubljenja z 2 treb a d a im a
negativan p redznak!
Stupanj prekrivanja projila ea treba svesti na čeoni (bočni) presjek pa

se proračunava po jednadžbam a (291) do (293), s tim da se uvrštava ra = rta, rb= r tb,
QC Otj, 3tw & ,w , M ^*tl 1 Pe P te*
Najveći razm ak između početne i krajnje točke linije boka (si. 362) je
luk sprezanja bokova gp = b tan/l. Pri okretanju u smjeru strelice tjemena
točka Aj ulazi u zahvat, a točka A2 je još izvan zahvata. Tek nakon što pri
okretanju zupčanika jedna točka na diobenoj kružnici prevali put Wj W 2 = b tan p,
točka A2 ulazi u zahvat. N akon što je točka B, izašla iz zahvata, točka B2
nalazi se još u zahvatu. Točka B2 izaći će iz zahvata tek nakon što je na
diobenoj kružnici prevaljen put WxW2 = b tan /i. O dnos između luka sprezanja
bokova b tan p i diobenog koraka p{ je radi toga
stupanj sprezanja bočnih linija ep = gp/pt = b ■tan p/pl (302)
Zahvat čelnika s kosim zubima traje prem a tome dulje nego zahvat
čelnika s ravnim zubima. Budući da zub ne ulazi u zahvat istodobno cijelom
svojom širinom, nego postepeno točka za točkom, rad čelnika s kosim zubima
je osjetljivo tiši od rada čelnika s ravnim zubima. Zbog mirnoće rada bira se
9.1. Osnove 347
kut nagiba boka fi tako da je e ^ l . Najčešće je /?^8 ° do 25°; manji kutovi

ne donose nikakve prednosti, a veći izazivaju velike aksijalne kom ponente sila,
koje m oraju biti uhvaćene ležajima.
Kinematski cilindar daje u normalnom presjeku (si. 363) elipsu čija je kraća
poluos ak = rt, a dulja ag= r1(/cos /?. Stvarni normalni profil javlja se samo na
kraćoj poluosi. Svi ostali zubi su, radi zakrivljenja njihovih bokova, izobličeni.
Na kraćoj poluosi radijus zakrivljenja elipse iznosi rn. Čelnike s kosim zubima
možemo radi toga zamisliti kao čelnike s ravnim zubim a i normalnim profilom,
kojemu odgovara standardni profil. Zubi s normalnim ozubljenjem nalaze se na
fiktivnom diobenom promjeru s radijusom r„. Ovom fiktivnom diobenom
prom jeru odgovara i fiktivni broj zubi, naime
fiktivni broj zubi zn ^ z/cos3 /j (303)
Fiktivni broj zubi mjerodavan je za proračun graničnog broja zubi kao
granice podrezanosti. Za čelnike s kosim zubima iznosi
praktički granični broj zubi r',sst z', • cos3 [i (304)
gdje je zg= 14 praktički granični broj zubi N U LTO G čelnika s ravnim zubima
kod a = 20° [vidi str. 336 i jednadžbu (276)].
9.1.13. V-čelnici s kosim zubima
Izbor i podjela faktora pom aka profila x, i x 2 obavlja se kao i kod

V-čelnika s ravnim zubima (vidi str. 340) prema si. 357 i358. Umjesto
stvarnog broja zubi mjerodavni su fiktivni brojevi zubi znl i zn2! Treba
prem a tome uvrštavati z a z 1= z n l, a z a z 2 = z„2. Sa faktorim a pom aka profila x
dobiva se
promjer tjemene kružnice dVd = d{+ 2x ■mn + 2h.d (305)
promjer podnožne kružnice dlf = dt + 2x • rr^ —2h f (306)
Čeoni modul mt, čeoni kut zahvatne linije a,, promjer diobene kružnice dt i
promjer temeljne kružnice dlb, ostaju nepromijenjeni [jednadžbe (295) do (297)
i (300)].
Svedeno na fiktivne zupčanike, iznosi
X -f- V
faktor pomaka razmaka osi B = 2 —5— — (307)
Znl+Zn2
F aktor pom aka razm aka osi By izračunava se pom oću jednadžbe (282)
na str. 342. Jednadžbe razm aka osi tada glase
V-razmak osi av = (r,i+ ri2) + (r„i + r„2 ) Bv (308)
P-razmak osi flp = (r,i + r,2) + (x i + * 2 ) mn (309)

Stvarni razmak osi može sekretati između a = a \ . . . a P.
Ako je u području mogućih smetnji zahvata (istočkani dio si. 358) potrebno
skraćenje tjemene visine zuba, treba izračunati tjemene promjere dtal i dt.d2
prem a jednadžbam a (286) i (287), na str. 342.
Ako se razm ak osi odabire, izračunava se čeoni pogonski kut zahvatne
linije pom oću jednadžbe r ,r
cos a tw= —----—cos a, (310)
a
Promjeri kinematskih kružnica dtwl i dlv/2 dobivaju se iz jednadžbi (289) i (290)
na str. 342.
Granični broj zuba z 's , koji se kod pozitivnog pom aka još jedanput
smanjuje, izračunava se pom oću jednadžbe (304). Pri tome se očitava z' sa slike
356, na str. 339.
Stupanj prekrivanja ea dobiva se analogno iz jednadžbi (291) do (293)
na str. 343, ako se uvrsti za ra= rta, rb= t tb, oc= a t , aw= a , w, rl = r a i p e= p te.
Stupanj prekrivanja bočnih linija ep izračunava se pom oću jednadžbe (302).
Kod zupčanika sa zakrivljenim uzdužnim linijama bokova (vidi sliku 339,
na str. 325 mijenja se kut nagiba boka zuba [i kontinuirano po cijeloj
širini boka zuba, kao i kod čelnika s kosim zubima.
K od V-zupčanika je [i kut nagiba boka zuba na diobenoj kružnici.
N U L T E čelnike s ravnim zubima možemo sm atrati V-čelnicima s kosim
zubima sa /? = 0° i x = 0.
9.2. Oblikovanje čelnika

Pri izboru m aterijala za izradu zupčanika treba da u prvom planu
leži ekonomičnost. Pogonski faktori, vijek trajanja, brzina vrtnje i snaga,
osnova su za izbor materijala. O dređenu ulogu ima težina i raspoloživi ugradbeni
prostor.
Za obodne brzine do v= 1 m/s, u posebnim slučajevima i do 2 m/s, dolaze
u obzir zupčanici od sivog i čeličnog liva s neobrađenim zubima. Kod poljo
privrednih strojeva radi žilavosti i otpornosti na udare, prednost imaju, zupča
nici od temper liva. K ora od livenja je vrlo otporna na trošenje, pa su liveni zupčani
ci pogodni za prijenosnike koji su izloženi utjecajima prašine, pijeska, vlage
i atmosferskim utjecajima. Kao primjeri upotrebe livenih neobrađenih zupčanika
bile bi ručne dizalice, strojevi za dizanje, poljoprivredni strojevi i si. Takvi
zupčanici ne mogu se točno izraditi, pa m oraju biti uzete u obzir mogućnosti
većih grešaka u koncentričnosti, koraku, uzdužnoj liniji boka, profilu boka.
Pri većim obodnim brzinam a dovele bi takve greške do neizdržive buke i do
loma. N a visoko turažne prijenosnike postavljaju se veći zahtjevi:
1. visoka otpornost na trošenje (dug vijek trajanja),
2. ravnom jeran, tihi rad,
3. visoka dinam ička izdržljivost zubi.
Za ovakve zahtjeve dolaze u obzir zupčanici s obrađenim , odnosno preša
nim zubima. U odnosu na otpornost na trošenje može se dati ovaj redoslijed
m aterijala:
9.2. O blikovanje čelnika 349
1. prešane umjetne smole, 5. čelični liv,

2. sivi liv, 6. konstruktivni čelici,
3. nodularni liv, 7. čelici za poboljšavanje,
4. tem per liv, 8. čelici za cementaciju.
Mali zupčanik izrađuje se obično od m aterijala boljih mehaničkih svoj
stava nego veliki. Mali zupčanik, radi veće brzine vrtnje, ulazi, češće u
zahvat pa je to jače opterećen.
Prešane umjetne smole djeluju prigušno, a otporne su prem a vodi, kiseli
nama i mnogim kemikalijama. Također su otporne prem a kolebanjima tem
peratura. Ako otpornost na koroziju nije svojstvo koje treba d a je mjerodavno
za izbor materijala, valja zupčanike od prešanih umjetnih smola sparivati
s glatko obrađenim zupčanicima od metala. U kemijskoj industriji nalazimo
i zupčanike izrađene od keramičkih materijala, npr. pum pe za kiseline.
Visoku otpornost na trošenje dobivaju zupčanici izrađeni od čelika površin
skim poboljšavanjem ili kaljenjem. Jezgro zuba m ora ostati žilavo radi elastič
nog preuzimanja udarnog opterećenja. Posebno tiho i jednoliko rade zupčanici
kojih su bokovi nakon toplinske obrade fino ili najfinije obrađeni (brušeni,
lepovani, polirani). Nezakaljeni zupčanici mogu se strojno brijati. Brzorotirajući
prijenosnici zahtijevaju dobro podmazivanje. Bez podm azivanja istrošili bi se
vrlo brzo i zupčanici s poboljšanim i zakaljenim bokovima.
Ako mali zupčanik ima mali diobeni promjer u odnosu na vratilo, zupčanik
i vratilo se izrađuju kao jedan dio (si. 364a). Koji puta se prije ozubljenja
vijenac zavaruje na vratilo (si. 364b). U ovom posljednjem slučaju je opseg
potrebne obrade skidanjem čestica manji, pa izrada može biti jeftinija. Mali
(pogonski) zupčanici većih dimenzija pričvršćuju se na vratilo pom oću pera
(si. 364 c). Kod velikih okretnih momenata zupčanik se pričvršćuje na klinasto
ili poligono vratilo. Zbog zareznog djelovanja utora za pero, razmak između
tjemene kružnice do dna utora za pero treba da iznosi najmanje 4 m (m = modul).
Slika 364. O blikovanje m alih (pogonskih) z u p čan ik a

a) m ali zupčanik i v ratilo od jed n o g dijela; b) vijenac zavaren na v ra tilo ; c) m ali
zupčanik naklinjen na v ratilo p o m o ću pera
Zbog smanjenja masa koje rotiraju dio m aterijala većih čeličnih zupčanika
rađenih od punog profila odstranjuje se tokarenjem (si. 365a) ili bušenjem
(si. 365 b). Kod livenih zupčanika se glavina i vijenac povezuju tankom pločom
i ojačavaju rebrim a (si. 365 c). Zupčanici koji treba da imaju mogućnost uzduž
nog pomicanja po vratilu dobivaju u glavini klinast profil radi mogućnosti
prijenosa okretnog momenta, (vidi 2.3.3.). Veliki zupčanici su gotovo uvijek
liveni. Vijenac je paocim a povezan s glavinom (si. 366). Kod velikih zupčanika
paoci su najčešće I presjeka. Prem a iskustvu uzima se z = 4 do 8 paoka,
odnosno
broj paoka Z *%//"' d (311)
/ = 0 ,0 2 l m m * 1 kod neđijeljenih zupčanika, = 0 ,0 1 5 6 m m ' 1 kod dijeljenih zupča
nika,
d u mm diobeni prom jer zupčanika.
Slika 365. Izvedbe čelnika

a) to k are n o iz p u n o g ; b) to k are n o iz punog
i b ušeno; c) liveni zupčanik
Slika 366. Veliki liveni zupčanik
Uobičajene dimenzije prema slici 366 su slijedeće:

visina glavnog rebra V t;8 do 10 m,
visina sporednog rebra /v 5:6 do 8 m
debljina glavnog rebra V s 1,5 do 2 m
debljina sporednog rebra V *0,7 sh
duljina dijela glavine /* 0,5 dr
duljina glavine ¿ * 6 + 0,25 d ^ \ , 2 d z
debljina stijenke glavine w *0,4 dz+ 10 mm za sivi liv
vv*0,3 dz+ 10 mm za čelični liv
debljina vijenca k*4 m
9.2. O blikovanje čelnika 351
Izvrtina duljih glavina proširuje se u sredini (si. 366), tako da samo na

krajevima duljinom / sjedi na vratilu. To olakšava i pojeftinjuje izradu.
Na diobenoj kružnici djeluje
nazivna obodna sila Ft = T 1/r 1= P l/v (312)
F, u N pro sječn a vrijednost o b o d n e sile n a d io b en o m prom jeru,
7j u N m nazivni o k re tn i m om ent m alog zupčanika,
r, u m diobeni pro m jer m alog z upčanika, k o d čelnika s kosim zubim a treba
uvrstiti r,u >
F, u W nazivna snaga k oju treb a prenijeti m alim zupčanikom ,
v u m /s o b o d n a brzina diobenih p ro m je ra = d , ■ n - n 1 sa n x u s - 1 .
O bodna sila opterećuje paoke na savijanje. Budući da se obodna sila ne

raspoređuje ravnom jerno na sve paoke, uzima se da samo 1/4 paoka nosi,
a od ovih opet samo glavna rebra, položena u smjeru okretanja. Sporedna
rebra sa svojim malim momentom otpora ne uzimaju se u račun. Uzimajući
u obzir udarna opterećenja koja proizlaze iz uvjeta pogona (pogonski i radni
stroj), iznosi
... Ft K r y
naprezanje na savijanje a f = ~{Ž/4)~W (313)
(Tf u N /'m m 2 savojno naprezanje u presjeku p ao k a,

F, u N n azivna o b o d n a sila na d iobenoj k ružnici p rem a jed n a d žb i (312),
K| p ogonski fa k to r prem a tablici 125,
y u mm k ra k o b o d n e sile d o o p asn o g presjeka,
Z broj p ao k a,
W u mm3 m o m en t o tp o ra presjeka p a o k a = u ■h* • v '6 , a k o je ubroj glavnih
re b ara presjeka jed n o g paoka.
Za dopušteno savojno naprezanje može se uzeti dop a f &0,25 aM (<rM=

= prekidna čvrstoća m aterijala zupčanika).
Tablica 125. Pogonski faktor K y zupčanih parova
Radni stroj . .
elektro
Pogonski strojevi
... . ... . . .
trubina \ jednocilin-
khpni
I ...
dnčm
m otor .
stroj ■ khpni stroj
Stroj za proizvodnju električne energije, prijenosnici za posmak, transporteri,

laka dizala i dizalice, turbinska puhala i kompresori, miješalice za ravnomjernu 1 | 1,25 1,5
gustoću
G lavni pogon alatnih strojeva, teška dizala, okretni uređaji dizalica, jamski
ventilatori, miješalice za nejednakomjernu gustoću, klipne pumpe s više cilindara, 1,25 1,5 1.75
pumpe za doziranje
___ J_......... ..........._
Štance, škare, stroj za gnječenje gume, valjački stanovi i metalurški strojevi i
1,75 2 2,25
U pojedinačnoj izradi, a i zbog smanjenja težine, zupčanici se zavaruju.

Na glavinu od valjanog okruglog čelika zavaruje se ploča, koja nosi vijenac
izrađen od plosnatog čelika savijanjem. Radi ojačanja konstrukcije dodaju se
rebra (si. 367). Ravna rebra ušteđuju na radovima rezanja. Budući da kon
struktivni čelici imaju više mehanička svojstva nego sivi liv, zupčanici mogu
biti osjetljivo lakši.
Za dimenzioniranje mogu poslužiti slijedeće orijentacione veličine:

debljina ploče .^ » 0 ,8 do l m
debljina rebara s„%0,7
duljina glavine Lxdz
debljina stijenke glavine vv= 0,2 d.z + 8 mm
debljina vijenca k m 3 do 3,5 m
Kružni glavni šavovi računaju se na smik (vidi 1.1.5.).
Zbog m ontaže i transporta vrlo veliki zupčanici rade se najčešće od dva
dijela. Ravnina dijeljenja prolazi sredinom dvaju rebara i dvjema uzubinama.
Obje polovine vežu se m eđusobno u blizini glavine i u blizini vijenca (usporedi
si. 301b na str. 273).
Veliki zupčanici visokoučinskih prijenosnika m oraju imati vijence od visoko
vrijednih matrijala. Vijenci se kuju od odgovarajućeg čelika i toplo navlače na
lijevane glavine (si. 368). Glavina m ora iza svakog drugog paoka imati radijalne
upuste da bi se napetosti liva mogle izravnati. Prema iskustvu izvodi se:
debljina vijenca k 7= 0,S do 0,4 (d /8 0 + 10 m m )+ 2,5 m,
debljina vijenca glavine k t = 0,8 do 1,4 (d /8 0 + 18 mm)
d = d iobeni p ro m je r
Manje vrijednosti kod užih, a veće kod širokih zupčanika.
Slika 368. N a livenu glavinu nap rešan i

vijenac
Nema nikakvog smisla da zubi budu nepotrebno široki. U tom slučaju,

zbog mogućih grešaka ozubljenja i odstupanja u ležajima, zubi neće nositi
na cijeloj širini. Ako npr. osi vratila nisu paralelne, nose samo krajevi zuba.
Orijentacione vrijednosti širina zupčanika dane su u tablici 126. M ali zupčanik
treba da bude nešto malo širi od velikog zupčanika (eventualno može biti i
obratno). Zupčanik od plastične mase m ora biti uvijek nešto malo uži od
m etalnog para, da bi se izbjeglo stvaranje srha na čelu zuba.
9.3. K valitet ozubljenja 353
Tablica 126. Orijentacione vrijednosti širina zuba b i minimalni broj zuba z t Čelnika
Zupčanici na krutim vratilima uloženim u kvalitetne valjne ležaje na krutim

temeljima ¿>f£30 do 40 ni
Zupčanici u normalnim kućištima prijenosnika uležišteni u valjne i klizne ležaje b%2S m

Zubi rezani
Zupčanici na čeličnim konstrukcijama, nosačima i si. b š 15 m
Zupčanici s najboljim ležištenjem kod visokoučinskih prijenosnika bS2 d t

Zubi sirovo liveni Konzolno uležišteni zupčanici b S 10 m
Zupčanici velikih obodnih brzina (u > 4 m /s ) i za prijenos velikih sila, ako je ea> l,5 2 iž l6
Zupčanici srednjih obodnih brzina (u—0,8 do 4 m/s) z ,£ 1 2
Zupčanici malih obodnih brzina {v< 0,8 m/s) ili kod prijenosa malih sila za podređene svrhe Z ižlO
Principijelno kod vanjskih ozubljenja z, + z2ž 2 4
Principijelno kod unutarnjeg ozubljenja z2^ z i + 1 0
Zubi visokoučinskih prijenosnika izrađuju se s većim brojem zubi i

malim modulima. Oni onda rade mirno i ravnomjerno. To je razlog da se
za male zupčanike veće preciznosti bira veći broj zubi. Orijentacione vrijednosti
vidi u tablici 126.
9.3. Kvalitet ozubljenja

9.3.1. Odstupanja
K ontrola zupčanika obavlja se određivanjem stvarnih mjera, stvarnih od

stupanja mjera i oblika i uspoređivanjem s dopuštenim odstupanjima. Dopušte
na odstupanja nose prem a D IN 3960 kraticu f a prem a JUS M.C 1.030
kraticu A. Ako se mjerenja obavljaju preko nekog područja, kratica je prema
DIN-u F, a prem a JUS-u A A. Razlikujemo: pojedinačna odstupanja, zbirna
odstupanja i odstupanja zupčanika u zahvatu.
Najvažnija pojedinačna odstupanja su slijedeća:
1. Odstupanje diobenog koraka profila f p (po JUS A t0). To je algebarska razlika
stvarne i nazivne mjere diobenog koraka. Zbirno odstupanje diobenog koraka
projila F p (po JUS A A xo) je algebarska razlika stvarne mjere zbroja određenog
broja uzastopnih diobenih koraka jednog zupčanika i nazivne mjere zbroja
istog broja diobenih koraka.
2. Odstupanje temeljnog koraka bokova zubi f pe (po JUS-u T lBb) je algebarska
razlika stvarne i nazivne mjere temeljnog koraka bokova zuba (koraka
zahvata). Vrijednosti dopuštenih odstupanja dane su prem a D IN -u u tablici
127, a prem a JUS-u, JU SM .C 1.035.
3. Razlika mjera diobenih koraka dvaju zuba zupčanika smještenih jedan iza
drugoga (skok k o ra k a )/,.
4. Odstupanje profila zuba f t (po JUS-u Fev) je najveće odstupanje stvarnog
profila od točne evolvente točke temeljne kružnice.
5. Odstupanje debljine zuba f s (po JUS-u ,4S) je algebarska razlika stvarne i

nazivne mjere lučne debljine zuba na diobenom promjeru.
6. Radijalno bacanje zuba JT (po JUS-u /4r) je razlika najvećeg i najmanjeg
očitavanja na kom parateru koji pokazuje promjene položaja kuglice, valj-
čića ili prizme, u odnosu na vlastitu os tijela zupčanika, u toku jednog
punog okretaja kontroliranog zupčanika.
7. Odstupanja promjera temeljne kružnice fb je razlika između stvarne i nazivne
mjere promjera temeljne kružnice.
Slika 369. P o la rn i dijagram zbirnog

o d stu p a n ja
Zbirna odstupanja (si. 369) su

rezultat superpozicije istodobnog
djelovanja niza odstupanja poje
dinih toleriranih veličina i oblika
zuba kontroliranog zupčanika:
1. Odstupanje sprezanjem F { (po JUS-u A {) je odstupanje stvarnog kuta rotacije
gonjenog zupčanika u odnosu na nazivni kut, nastalo zbog odstupanja oblika
i položaja bokova zuba, svedeno na luk kinematske kružnice (si. 369).
2. Skok odstupanja / (po JUS-u A j je razlika najviše i najniže točke dijagrama
odstupanja u opsegu jednog koraka (si. 369).
Odstupanja međusobnog položaja osi rotacije:
1. Odstupanje razmaka osi /a (po JUS-u 4 a) je algebarska razlika između
stvarne i nazivne mjere razmaka osi.
2. Odstupanje paralelnosti osi f x (po JUS-u inklinacija A p i devijacija A p) je
tangens dobivenog odstupanja u odnosu na dopušteno odstupanje.
3. Odstupanje zračnosti bokova je razlika stvarne i nazivne mjere odstupanja
kao rezultat superpozicije istodobnog djelovanja pojedinačnih odstupanja
paralelnosti osi i razm aka osi.
4. Zbirno odstupanje dobiveno međusobnim sprezanjem zupčanih parova odgo
vara približno sumi zbirnih odstupanja obaju zupčanika.
9.3.2. Tolerancije
Pod naslovom: Tumač tolerancija čelnika prema D IN 867, rečeno je u
DIN 3961 slijedeće: „Da bi se osigurali zamjenjivost zupčanika zupčanih
parova, miran rad, konstantan prijenosni omjer, mogućnost podmazivanja,
i da bi se trajno osigurala željena opteretivost, m oraju se odstupanja svih
karakterističnih veličina, kao i ugradbene mjere kućišta, kretati unutar određenih
granica. U tom cilju ustanovljene su i propisane vrijednosti tolerancija za
sve glavne veličine zupčanika.“ Slična definicija dana je i u JUS M.C 1.031
9.3. K valitet ozubljenja 355
„Cilindrični evolventni zupčani parovi, osnove sistema tolerancija” . Standardi

su slijedeći: D IN 3962 dopuštene pojedinačne greške, D IN 3963 dopuštena
odstupanja bočne linije zuba i debljine zuba, D IN 3964 dopuštena odstupanja
razm aka osi, D IN 3967 dopuštena odstupanja mjere preko zuba (mjera preko
zuba W je razm ak mjeren preko određenog broja zubi dviju paralelnih ravnina,
od kojih jedna dodiruje lijevi, a druga desni bok zuba). JUS M.C1.Q32
sadrži tolerancije izrade tijela zupčanika, JUS MC1.033 tolerancije za funkcio
nalnu kontrolu sprezanjem i tolerancije bočne linije zuba, JUS M.C1.034
tolerancije mjere preko zuba, JUS M.C1.035 tolerancije profila zuba, tolerancije
diobenog koraka, radijalnog bacanja i tolerancije zbirnog odstupanja diobenog
koraka profila, JUS M.C1.036 tolerancije razm aka osi i položaja osi (inklinacije
i devijacije).
Za svako odstupanje predviđena je prem a ISO-u 12 kvaliteta. M anje vrijed
nosti predviđene su za etalonske zupčanike, odnosno za posebne svrhe.
O dstupanja zupčanika ne dovode samo do bučnosti u radu, nego i do sniženja
vijeka trajanja. Prem a veličini obodne brzine bira se određena kvaliteta to
lerancije. Prem a JUS M.C1.031 date su smjernice za izbor kvalitete toleran
cija za zupčanike u zavisnosti od područja primjene, obodne brzine i načina
obrade. Tablica 128 daje orijentacione vrijednosti za izbor kvalitete toleran
cija.
Tablica 127. Dopuštena odstupanja temeljnog koraka profila / u /¿m za ozubljenja prem a D IN 867, JUS. M;C1.0J6
(izvadak iz D IN 3962)
d odn d t mm m odn m , mm Kvalitet
preko do preko do 4 5 6 7 8 9 10 11 12
12 25 0,6 1,6 3 4 6 8 U 16 25 40 63
1,6 4 3,5 4,5 6 9 12 18 28 45 71
0,6 1,6 3 4,5 6 9 12 18 28 45 71

25 50 1,6 4 3,5 5 7 10 14 20 32 50 80
4 10 4,5 6 9 12 18 25 40 63 100
0,6 1,6 3,5 5 7 10 14 20 32 50 80

50 100 1,6 4 4 5,5 8 11 16 22 36 56 90
4 10 5 7 10 14 20 28 45 71 110
0,6 1.6 4 5,5 8 U 16 22 36 56 90

100 200 1,6 4 4,5 6 9 12 18 25 40 63 100
4 10 5,5 8 11 16 22 32 50 80 125
0,6 1,6 5 7 9 12 18 25 40 63 100

200 400 1.6 4 5 7 10 14 20 28 45 71 110
4 10 6 9 12 18 25 36 56 90 140
0,6 1.6 6 8 U 16 22 32 50 80 125

400 800 1,6 4 6 9 12 18 25 36 56 90 140
4 10 7 10 14 20 28 40 63 100 160
1,6 4 8 11 16 22 32 45 71 110 180

800 1600
4 10 9 12 18 25 36 50 80 125 200
faktor P 0,7 1,0 1,4 2,0 2,8 4,0 6,3 10 16
pri m> 10 mm je f = q > 13 jim + 0,3 fon —— hO,2 /im L

mm V nmJ
23*
Tablica 128. Orijentacione vrijednosti za izbor točnosti ozubljenja
V Zbirno odstupanje prema

Način izrade
m/s DIN 3963 u kvaliteti
0,8 liveno ili grubo obrađeno 12 do 10
0,8 do 4 gruba obrada i fina koja se postiže skidanjem samo jednog 9 do 8

sloja strugotine (čestica)
4 do 12 fino obrađeno ili brušeno 7 do 6
12 do 60 najfinije obrađeno 5 do 4
Nazivna m jera debljine zuba je (kod N U L T IH zupčanika) jednaka polovini

koraka p. D a bismo ostvarili potrebnu bočnu zračnost, izrađuje se debljina
zuba s određenom negativnom odmjerom. Odmjere su stupnjevane u 12
kvaliteta, a podijeljene na položaje tolerantnih polja označene sa h, g, f, e,
d, c, b, a, h', g', f, e', d \ c', b', a' (h daje najmanju, a a' najveću bočnu zračnost).
Uobičajene su slijedeće kombinacije:
mali zupčanik e / veliki zupčanik f, za zupčane parove koji treba da rade jako
tiho, kod kojih je pogon neravnomjeran, a zubi brušeni ili brijani,
male bočne zračnosti (zupčanici za alatne strojeve kod kojih se mijenja
smjer vrtnje, gradnja turbina, viši stupnjevi prijenosa prijenosnika m otor
nih vozila),
mali zupčanik c / veliki d, za normalne prijenosnike jednolikog pogona, brijani
ili glodani zubi, srednje bočne zračnost (zupčanici prijenosnika dizalica,
preša, štanci, niži stupnjevi prijenosa kod m otornih vozila, zupčanici za
vožnju unazad),
mali i veliki zupčanik h, a ili b za prijenose s v < 3 m/s, veliku bočnu zračnost
(prijenosnici za pomične roštilje, upuštači m otornih vozila),
mali i veliki zupčanik g' do a' za sirovo livene zube sa v < 1 m/s.
9.4. Trenje, iskoristivost, prijenosi

Pogonski zupčanik tlači na bok gonjenog zupčanika. Norm alna sila F bt
djeluje u svakoj točki dodira okom ito na tangente točaka dodira, u smjeru
zajedničke normale. To znači da smjer djelovanja prolazi kinematskim polom C.
Sila Fbi stvara na bokovima silu trenja Fhl ■g. N a si. 370 je debelo crtanim
vektorom prikazano djelovanje zupčanika 1 ne gonjeni zupčanik 2, a tanko
crtanim vektorom djelovanje sila zupčanika 2 na zupčanik 1.
Odvedena snaga zupčanika 2 iznosi P2 — T2 ■o 2. D a bi se omogućilo odvođe
nje ove snage, potrebno je zupčaniku 1 dovesti veću pogonsku snagu P 1= T1 (o1.
Ta veća snaga potrebna je da bi se svladalo trenje, čime se jedan dio dovedene
snage gubi. Bez trenja na bokovima bilo bi P 2 = P 1. O dnos odvedene snage P 2
prem a dovedenoj P j označuje se kao
P 2 T2 ■co2 T2
iskoristivost ri=— = —------- = —— ; (314)
P j 7j col T, - i
9.4. Trenje • iskoristivost • prijenosi 357
U području zahvata zuba iskoristivost koleba. Zato se u proračun uvodi

srednja vrijednost. Prem a iskustvu iskoristivost zubi, uključivo iskoristivost
ležaja vratila iznosi:
kod neobrađenih sirovih zubi rj= 0,9 do 0,92

kod fino obrađenih i podmazivanih bokova 7/~ 0,94
kod vrlo brižljivo obrađenih bokova i
postojanja tekućeg trenja ij i 0,96
K od velikih prijenosnih omjera bio bi veliki zupčanik voma velik ako bi

se radilo o jednom paru zupčanika. Zbog toga se veliki prijenosni omjer
dijeli na veći broj stupnjeva. Time se snizuje iskoristivost prijenosnika. Slije
deći pojedinačni prijenosni omjeri pokazali su se u praksi pogodni:
u pogonskim uređajim a , i = 4 do 6
u strojevima za dizanje i = 7 do 10
u prijenosnicima (turbinskim, turbolokom o-
tivskim, dizelmotorskim) i = 15 do 30
Slika 371 pokazuje prijenosnik sa više stupnjeva. Budući da se u svakom
stupnju javljaju gubici trenjem, ukupna iskoristivost je niža od iskoristivosti
pojedinog stupnja:
ukupna iskoristivost rjg= 17 , • 7jn . . . rjn (315)
zupčonik 1
-ns-n*
Slika 370. P rijen o s sila zu pčanog p a ra
Slika 371. Shem a tro step e n o g p rijen o sn ik a čelnicim a
Prem a tome je potrebna

pogonska snaga Pt = P J r\% (316)
ako je sa Pn označena odvedenu snagu prijenosnika.
Prijenosni omjer prijenosnika s više stupnjeva jednak je um nošku pojedi

načnih prijenosnih omjera
ukupni prijenosni omjer ¡g= i, • i„ ■■• i„ (317)

Pom oću ig izračunava se potrebni
T
pogonski moment T j = — 2— (318)
h ■%
pri čemu je sa Tn označen gonjeni moment.
9.5. Podmazivanje
Podmazivanjem treba da se snizi trenje bokova, a time i trošenje i
zagrijavanje bokova. Pri tome su izbor i količina sredstava za podmazivanje
od velikog utjecaja. Sredstva za podmazivanje treba da u trajnom pogonu
omoguće prijenos najveće snage, a da tem peratura ne prekorači 60 °C, najviše
80 °C. Više tem perature snizuju svojstva maziva i vijek trajanja maziva. Osim toga
na drugim mjestima, kao što su ležaji, brtve, spojke, maziva ne smiju štetno
djelovati. U tablici 129 su orijentacione vrijednosti za viskoznost i način
podmazivanja u zavisnosti od obodne brzine.
K od malih obodnih brzina dovoljno je najčešće samo nanošenje masti.
K od vrlo niskih obodnih brzina mogu se nanositi kruta maziva kao npr.
molibdendisulfid. Koeficijent trenja je u tom slučaju ipak viši nego kod podm a
zivanja uljem, a mazivo uopće ne odvodi toplinu.
Zbog jednostavnosti ima podmazivanje uronjavanjem {umakanjem) veliko
značenje. Sami zupčanici ili s njim a spregnuta, posebno za uranjanje predvi
đena kola i krilca za prskanje, uranjaju se u ulje, uzimaju ga sa sobom i pršću na
bokove. Ulje može dospjeti na bokove i na taj način da se odbačeno na stijenke
kućišta vodi kanalim a ili da sa stijenki kaplje na bokove. Dubina uranjanja
zupčanika ne treba da je veća od 6 m a ne m anja od 1 m (m = modul).
Pri većim obodnim brzinam a potrebno je podmazivanje vršiti brizganjem.
Ulje se brizga pom oću pumpe u širokom mlazu neposredno prije ulaska
zubi u zahvat. K od vrlo visokih obodnih brzina, radi boljeg dovođenja topline,
ulje se brizga dodatno i nakon izlaska zubi iz zahvata.
Tablica 129. Orijentacione vrijednosti za izbor kinematske viskoznosti v maziva i za izbor načina podmazivanja zupčanih parova.
t> m/s 0,25 0,4 0,63 1 1,6 2,5 4 6,3 10 16 25 40 63
od 175 145 120 100 83 69 57 47 39 32 27 22 18
do 350 290 240 200 166 138 114 94 78 64 54 44 36
način podmazivanja ručno podmazivanje podmazivanje podmazivanje podmazivanje brizganjem

uronjavanjem uronjavanjem
ili ručno podmaziv anje mašću
9.6. Proračun nosivosti čelnika 359
9.6. Proračun nosivosti čelnika
9.6.1. Opterećenje zuba
Proračun nosivosti čelnika i stožnika standardizirano je u D IN 3990. Sam

tok proračuna vrlo je opsežan, tako da ovdje neće moći biti pokazane sve
mogućnosti koje pruža proračun. U kritičnim slučajevima bit će potrebno
poslužiti se literaturom navedenom u propisu. Tako, na primjer, nije ovdje u
proračunu uzeta u obzir raspodjela opterećenja po širini zuba. Kao posljedica
odstupanja bočne linije zuba, odstupanje paralelnosti osi, korekcije bočne linije,
deformacije zuba, kućišta, vratila, tijela zupčanika, opterećenje se ne raspoređuje
ravnomjerno preko širine zuba. Prem a D IN 3990 faktorom K F0, odnosno
K H0 obuhvaća se raspodjela opterećenja po širini zuba. Podaci o veličini
faktora raspodjele opterećenja nisu još dovoljno razrađeni. U sumnjivim sluča
jevima m orat će se radi toga ići sa većom sigurnošću protiv loma ili sigurnosti
protiv stvaranja rupičavosti (pitting) bokova.
Radi pojednostavnjenja kasnijeg proračuna uvodi se obodna sila na diobe
nom prom jeru po jedinici širine zuba. Pri tome se uzimaju u obzir i udari
izazvani pogonskim uvjetima.
F
specifična obodna sila w=~Kj (319)
w u N /m m specifična o b o d n a sila,
F, u N nazivna o b o d n a sila n a dio b en o m p ro m je ru prem a jed n a d žb i (312)
str. 351,
b u mm širina zuba,
K| p ogonski fa k to r p rem a tablici 125, str. 351.
U nutarnja dinam ička dodatna opterećenja nastala greškama ozubljenja,

koja rastu s porastom obodne brzine, ali padaju s porastom opterećenja,
povećavaju opterećenje zuba na
specifično opterećenje wt = w - K v (320)
w, u N /m m specifično opterećenje n a d io b en o m pro m jeru ,
w u N /m m specifično po g o n sk o opterećenje n a d io b en o m pro m jeru p rem a je d
n ad žb i (319),
Ky d inam ički fa k to r p rem a jed n a d žb i (320).
dinamički faktor K v = 1 + ( 1 + — ) CF (321)

\ wj m/s
cq u N /m m učešće o pterećenja u zavisnosti o d kvalitete ozubljenja p rem a tablici 130
(kvalitetu o zubljenja vidi u tablici 128, str. 356),
w u N /m m specifična p o g o n sk a sila, p re m a jed n a d žb i (319)
cF fa k to r o p terećenja p rem a tablici 130; k o d koso g ozubljenja počam
o d fl = 10° sam o 0,75 o d vrijednosti iz tablice,
v u m /s o b o d n a b rzin a na dio b en o m pro m jeru = d 1 - n - n l = d 2 n - n 2 sa n
u s - 1 . K o d kosog ozubljenja treb a uv rstiti dt .
Tablica 130. Učešće sile <'q i faktor opterećenja C r
K valitet ozubljenja 4 5 6 7 8 9 10 11 12
cq N /m m 13 17 22 29 37 48 63 81 106
w+c„ faktor opter ćenje CF pri v u m/s

Nmm 1 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
50 0,057 0,056 0,056 0,046 0,034 0,029 0,026 0,021 0,019 0,019 0,016
100 0,05 0,049 0,048 0,041 0,034 0,03 0,027 0,024 0,021 0,019 0,018
200 0,038 0,038 0,038 0,03 0,027 0,025 0,024 0,023 0,022 0,021 0,02
300 0,033 0,03 0,025 0,024 0,023 0,023 0,023 0,022 0,022 0,021 0,021
400 0.031 0,029 0,025 0,023 0,023 0,023 0,023 0,022 0,022 0,022 0,022
500 0,03 0,029 0,025 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023
1000 0,03 0,029 0,024 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023
1200 0,029 0,028 0.024 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023 0,023
9.6.2. Nosivost korijena
Sila Fbt koja se prenosi zubima opterećuje zube na savijanje. Najveće

naprezanje u korijenu zuba nastaje onda kad sila djeluje na tjemenu zuba i
kad se u zahvatu nalazi samo jedan par zubi (si. 372). Tlačno naprezanje od
savijanja veće je nego vlačno a f . Ipak je naprezanje na vlak od savijanja
mjerodavno za lom zubi. S obzirom da je zub za vrijeme jednog okretaja
samo kraće vrijeme stvarno opterećen, ovdje se radi o titrajnom opterećenju,
koje može dovesti do loma zbog umornosti. Savojnim opterećenjem utvrđena
opteretivost naziva se opteretivost korijenazuba.
Samo ako su promjene smjera vrtnje
česte, ili ako se radi o međuzupčanicima koji
su istodobno u zahvatu sa dva zupčanika,
od kojih je jedan pogonski, a drugi gonjeni,
korijen zuba je opterećen naizmjenično pro
mjenljivo.
Slika 372. Savojno n a p rez a

nje u korijen u zuba
Proračun m jerodavnog naprezanja u korijenu zuba polazi od
specifične obodne sile wFt = wt • K Fx (322)

wF1 u N /m m m jero d av n a o b o d n a sila n a d io b en o m p ro m je ru p o jedinici širine
zuba,
w, u N m m specifično opterećenje n a d io b en o m p ro m je ru p re m a jed n a d žb i (320),
K f„ fa k to r raspodjele opterećenja (vidi slijedeći tekst).
Faktor raspodjele opterećenja K rx uzima u obzir nejednoliku raspodjelu

opterećenja zubi u zahvatu. F aktor K Fa zavisi od kvalitete ozubljenja (odstu
panja temeljnog koraka zuba, koraka zahvatne linije/pe), specifičnog opterećenja
FJb, stupnja prekrivanja ex i m odula elastičnosti m aterijala zupčanika. Najprije
treba za zupčanik 2 iz tablice 127, str. 355, očitati dopušteno odstupanje

temeljnog k o r a k a /pe, a pom oću ovoga prema m aterijalu zupčanika, iz tablice
132 izračunati odstupanje kod sp re z a n ja /e. Pom oću ovog odstupanja i speci
fičnog opterećenja FJb, treba iz gornjeg dijela tablice 132 očitati pomoćni
faktor qL , a pom oću njega i stupnja prekrivanja ex, očitati iz donjeg dijela
tablice 132 faktor raspodjele opterećenja K Fa.
Sada se mogu izračunati savojna naprezanja u presjeku korijena zuba
zupčanika 1 i 2:
w
Savojno naprezanje F1=
' — r■F1F1 - Y - Y . (323)
*F2 F1 ’ YF2/YfF 1 (324)

ffFi> °>2 U N /m m 2 savojna n a p rez an ja u presjecim a ko rijen a z u b a zup čan ik a 1 i 2,
wFl u N /m m specifična o b o d n a siia p rem a jed n a d žb i (322),
u mm norm alni m odul,
fa k to r o b lik a zuba p rem a tablici 133; k o d u n u tarn jeg o zubljenja
treb a u vrštavati za VF2 = 2,07,
fa k to r učešća o p terećenja = l /a ., a k o je a. stu p a n j prekrivanja
fa k to r zakošenosti b oka, i to k o d
0=0° 5° 10° 15° 20° 25° ^30°
Yf = 1 0,96 , 0,92 0,88 0,84 0,79 0,75
Sa postojećim savojnim naprezanjem iznosi

sigurnost protiv loma umornošću materijala
SFi — ' F D l ^Rt (325)
*F t
'F D 2 -V.2
SF2 — (326)
SF1, S F2 p o sto jeća sigurnost p ro tiv lom a u m o rn o šću m ate rijala u ko rije
n u zuba,
<tFdi> ctfd 2 u N /m m 2 savojna izdržljivost m ate rijala zu p ča n ik a p rem a tablici 134.
K o d naizm jeničnog o p terećen ja treb a vrijednosti iz tablice
m nožiti sa 0,7,
Z R1, Z R2 fak to ri h ra p av o sti za kvalitet površinske o b ra d e b o k o v a u
ko rije n u zuba. Z a najfiniji kvalitet površinske o b ra d e je Z R= 1,
za fino o b ra đ en e ili brušene Z Ra 0,95, za g ru b o o b ra đ en e s finom
o b ra d o m k o ja se p ostiže skidanjem čestica u sam o jed n o m
sloju Z „ a 0 ,9 , za g ru b o o b ra đ en e Z „ a 0 ,8 . K o d zup čan ik a od
SL je Z Ra l ,
Ys fa k to r zareznog djelovanja. A ko je rad iju s zakrivljenja korijena
zu b a veći od 0,25 mn (ako je tjem ena z rač n o st c > 0,2 m„) iznosi
ys = l , a k o je m an ji o d 0,25 m„ (ako je c g 0,20 m j, iznosi
K a 0,95.
Tablica 131. O dstupanja kod sprezanja f t u zavisnosti od materijala zupčanika
Čelik ili ielični liv s£ NL sa

Sparivanje C, C l NL SL CuSn8 CTeL prešanom NL SL SL sa SL
um jetnom
smolom sa
punilima
l/r. 0,75/p. 0.7/p, 0,075/,* 0,85/^ 0,7/pe 0,6/p«

''l N
O V*V «O0*r0>>
Q
©
Vo O © © ©' «A „ 2 S ¥ S S 8 S.^.R S
<N ———— ' —“—
rri (S m' (N
*0—rn oo^© <
O <os
1 V©' ©' ©' ©' ©' ©' ^»<NvpOÔONvOQ
TT
N _— <N^«nrôo©s —
————— ' ——‘ri ri fs
^
©Ni« in h
IOO
CN>ot«
I V©' o ©' ©' ©' ©'
m i«© N irt«-tr»©
^.-ntâriiriop ri ——
- Nmvi^r^©©-ri
' ——-T——■— ' <NiS <N
I V©' ©' ©*©*©' ©' ©'
©'Ol/liOiOin'Ci'Of' iS iS'»s©00©<N'T'«00©
.fsjf5^^Q5r~-oo^©<N
1 V©*©' ©"© ©' ©' ©*©' ©' rs ~ —~ « —— '— "—rvfrf
1000
V© ©“©*©' © © ©' ©' ©' ©

*■ -N rt^ ’iO'er'«©©
<N _ •• rj rt ^ i« i ^ oot o>-
O^ ^ ^ ^ 'O« 6- oo
8 V©"O ©*©"'©'©*©' o ©' ©*
«“© _ 2 S S ? i $ g S * 8
l/'. — «^
o«ninioinio'0'er‘ fâooe O C
¡1 V© ©*©’ ©’ ©' ©*©*©“©' ©' ©'
z at
3 ©OO
^ 8t- ’O
O.om'nr-OMoomooÔ'i) > — M© —rs m^«/%>©rôo©s
ift in in i vo >6 r- oo 5 © _f^s.
u, V©©©©©©©©©©©© j*
u
c
■gs l/l —n>oooQf,iin fs» ‘nfNoo„. "g
Ov^«n«n*o®s©'^r~-tôo©\©\ oor'>et,t
v© V©“©’ ©' o ©' ©' ©' © ©' ©“©' ©' A °°. - N rt fN” 0©
IA« ^ *
ao
3990)
MS
‘ori„—co i/j
^ o«o 'C
—*^ ^0©—r- 00 o>0e ^
c« —
. •i
Vo ©' ©’ ©’ ©' ©' ©' ©' © ©’ ©"A
DIN
©0'r~^,^»T^
-fN—
©>©
a* « _T „ „ „ ——. <Nm■ t~~
© ©
prema
2 _ lr
©t.O(N^©oeN'e©voeoooo„
>7Sv>»n 'C>č r-__r-_r- oc os .
«2© V©*©*©“©' ©“©"©' ©' o © ©' ©* A
'S
tS,'°. fO-OOOf'i-O
K Fa (sastavljeno
^ «■~
Is o ©rr)'0©'<NTt^'V~>©vÔ_
vi »o 'Of'. oe « © .
V©’ ©”©' ©*©*©*©*o*©“©''© A &
ta«.
ONTf«OQ'i5C^'i>'!
©v»t/% f (si2
in»n’®\c>or''t''00o, >©''. ————T
©t —
—<
oNfN
OOIfl rs
^ o>?s
§ V©"©"©' ©*©".©*©' ©”O*©*o”—A
132. Pomoćni faktor qL, faktor raspodjele opterećenja
S ©int6irt®vfi'©P»««0> A in —
. p\ r~- f*^©
V©"© ©' ©' ©”© ©"©*©r©" A
^CNsOO'tOOfS©»©^,
irt ift « « « r-r« a :> A
8 oV© ’ ©' ©*©“©' ©' ©' ©’ ©' A
t+\ ____ _S22R S
nr-p<*ioo<ri©>©r-_
i« >6 oo oe ©, .
2 ©' ©' ©' ©"© ©' ©' © A
©T f h;
fN»© »O
CaÔ_._ fN __________ g S - S
Si Ift »O
©' c>©' o' ©' ©' A
S S SSt ____________ 3 2
ooo A -
V. "}©U->©'/1©lf'>©U-) —
_rW
© top^r-t^»»©
*© © ©' ©' ©' ©' ©'©©'.«
Tablica
1 vn© /w
* / i ' © t - r - r - - o c . g o o © « > © f n ^ - ' © O N — ^ t"

) 00 OO00 00
~ 00 00 00 ^ Os. os Os. Os. © . © © „
' —' —*—*— — rs r i r-i
3 ' » 0 ' Q p p ' ' - - ' - N M / 1 t ' 0 0 © N t ^

OO 00 0 0 ^ O s O > O > O n O ' O ' O n O n O s O n O \ © © © ©
■— — (N (N rs rs
^ On Os Os_ O^ On 0< Os Os © Os Os t
i! S C l'? C ! C i - - —- -
Q O 0 © O -N M n ^ in t>
©O©^ ©©©©^©©. ©^ © © ©©©©©©©©©©©
(N rN (N N (N rs rs <N r-i r-i r-i r-i r-i r-i r-i r-l r-i r-i r-i c-T c-i r-i r-i
a 222q = 2s S o S S 8 8 S 8 S 3 . 3 S 3 3 3 8. S
rs c-i r-i r-i c-i c-i r-i r-i r-i fN r-i r-i r-i r-i fN c-i c-i rJ c-i r-i r-i r-i r-i r i r-i
t^ 9^ 5f'S o r'C-l^ ^fN f^ o x r ' « ^ ’i ' i ^ ( N f N M o o o r ' ( i c \ c ^ i i v

fN < N — • — — — • — — — — — — . — © © © © © © ©
(N ( N r i ( N fN fN C -i r - i r i fS fN C -i fN C-i r - i <N fN C -i fN <N r - i (N fN C -i C -i C-i
OO —N
®vi ^ ^ w m ri N rs iS N N (S(N© o-s >
o s -v -o m
- -—- ©© oo©r- O
r- r-
©
N (N n (N r i n’ (N N r-i r-i r-i r-i r-i r-i c-i c-i r-i r-i c-i r-i ci r-i fN r-i r-i r-i c-i
■g + l ( N N N f N ( N r J f S N N ( N N M f N f S M N r S ( N N ( N N ( N ( S ( N M
JS +
i m
^ ©^ wa «» Os
r^; s*
Os w •
~•
1 ?
rn r*% r i r-i c-i fN( I (N n M (N M (
S—
■ v s OO ( N OO ’
■ r r o m fN o in -o fN — T j-© r ~ -
• oo t~^ - i rr rn (N — ~ ©^
m fs c s «s w n < i r i « N r i m ’ <n r i < s r i N f i
mrtmmfnwwNN<sfSMNN(SNNN
>©sr>i/->«*%©r*Nor—<
r, n n r s N N i S N N N N
r iir , O M in O s r i/ir -
r~_ >c -rt
<N ~ ©_
cr co cT c-T r-f os r i c-i r-i
— sr)© sr's-ec-r---r-'
s©—2Kr-^ rF fN —©^
cT »*
■» »n c-i ci ci c-i r-i
; §S! SggS
Tablica 134. Materijali zupčanika i njihove dinamičke savojne izdržljivosti <rFD i dinamičke izdržljivosti kontaktnih naprezanja <tmd (prema DIN 3990)
Dinamička izdržljivost za Statička

364
Kratica oznake Tvrdoća na zupčaniku Hertzovo naprezanje u korijenu, ! čvrstoća u
Redni Stanje i vrst naprezanje (jednosmjerno opterećenje) ikorijenu zuba
Grupa materijala
broj po DIN po JUS toplinske obrade u jezgri na površini ff HD *F D
boka N /m m 2 N /m m 2 N /m m 2
-
or -
X
co
H B = 170 | 270 50 200
1
GG 20
Liveno željezo s
X
s
fÑ
Ñ
li
C0
II
co
250
c4
310
1
i lamelamim grafitom GG 25 SI 26
s
o
X
oo
i
<N
II
co
GG 35 H B =230 ! 360 350
G G G 42 NL 42 HB= 170 H B = 170 360 200 800
o
rs
09O O Đ
II
X
X
©
II
CD
CD
220 1000
V*
! 490
C-4
| Liveno željezo NL 60
l
i
s kuglastim grafírom c
r
r-
0i i
ÍN
IO
i
CD
GGG 80 HB=275 - ¡ 560 1 1200
'■Ć
f
8
X
X
00
II
CO
610 240 1300
1
GGG 100
§
008
1
061
X
00
00
G TS35 C TeL 35 HB= 140 360
Crni temperirani liv
0001
i
<N
II
00
GTS 65 H B =235 490 230
©
HB= 150 H B =150 340 1 150 470
»U
GS 52
1
Čelični liv
7
X
CD
r—
GS 60 ČL. 0546 HB= 175 i 420 170 520
St 42 Č. 0460 HB= 125 H B =125 290 170 450
CN
§
X
CD
13. St 50 Č. 0545 H B =150 340 190 550

Konstrukcioni čelici * 1
O
14. St 60 HB= 180 H B = 180 400 200 1 650
X
II
CD
460 220 800

8ÍN
St 60 C. 0745 H B =208
9. Z upčani prijenosnici
1300
1150
1300
1100
1450
0001
1450
1700
1500
1400
1500
1300
1700
006
0011
006
009!
600
800
900
950
© © ©
310
350
350
290
270
430
170
270
320
500
500
500
200
220
260
460
480
400
445
VI s
rt- fN
i
'
o © © © © 2 © © © © © © © © © © ©
v. © VO sD f- (N rn <N fN 'lO © o 'O SO
j - -
u
© ©
10 = 610
10 = 650
10 = 260
10=400
10=260
10=280
10=140
10=185
sv> © © ©
1=720
1=740
1=720
1=550
rN § fN fN fN $r- '1 1 eT
HV 1=500
II r-- r- r- r- £ '5 ■n
li II II II II II
© © ©
g 1 Yl'
> > > > > > > > > > > > > > > > > > > >
X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X «§1 a
.1 ° : i
S 6 j
riž G
rt" * — © ■o OO — (N r- r- fN (N On frt r- ta & o
?s fN
II II II II II II II II II II II li II II II II li II II II II ** ’a - o
o © © © © © © © © © © © © © © © © © © © © a 3 a
S ¡2 u
> > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > a s o
X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X a 5 S
■2 2 v<i
3 >8 C
a a o ■c . § 1
J 3 3 G O. C 3
.* V
c o
O* O* _c _c
o c c
c o> .2.
' i rt o 1 *5. *2. O
o 2 o o o o o o ^ -c 3 3 . c
c c c c c c O 3 N 3 3
N o O o O
£ $ ,2 ,2 >2 o O c c c c c
o £ o o 9 o o a «
2 .h .h .§ E
r4
o o o 3 $5e
X) E
8. c a a a a Cl. '5 c '5 '2 s 2 'c
00
rt
© frt
fN
rrt r*i <
mN P! © © © rt rt
fn crt m fN fN fN O O
2 — — Tf i rt- V> — rt" ~ rt" rt- 1 — rt" rt" 1 vi «r. 1 ^ E i E
o »u o •U -u o •u o >o *u o •U rt O « ,2
c ••=
s § S 'i
vO £ CL 1 2-
17CrNiM o6
31 CrMoV 9
V>
42 CrMo 4
oo
42 CrMo 4
42 CrMo 4
20 MnCr 5
©
42 CrMo 4
o
20 M oC r4
3 E => E
37 Cr 4
34 Cr 4
37 Cr 4
S « •© « ©
Ck 45
Ck 45
Ck 60
Ck 22
Ck 45
u
C 15
z ? a -c
z
2
c
u U ,2 w
22 -o1
>g«Q U
2 o4
>
u sO v> oo a “ G l
rt-
1
1
i
'5
U .2
rt
u
s
rt tt G
O E* 'c*
>3? 3 a •© >
.• M
1 2 V
1 © £
O X •c
a i i a '5
8
2 a g N
« _rt
¡3 S
o O O
13 ■a G 13 3
"13
>o KJ "5, O »6 a
00 © r4 cn 30 -o r-^ 00 Ov © fN co Tf vi © r-i 00
<N s fN CN si fN fN fN fN fN m rrt <*i m fi m m
Uobičajene sigurnosti protiv loma umornošću materijala su SFSi 1,6 za

prijenosnike s trajnim pogonom (vremenski neograničena trajnost), 5 F^ 1 ,4
za vremenski ograničeni vijek trajanja prijenosnika.
9.6.3. Nosivost bokova
Budući da su materijali zupčanika elastični na mjestima dodira dolazi

djelovanjem normalne sile Fbt do elastičnih deformacija dodirnih površina
bokova. Zbog toga se dodir bokova ne ostvaruje na liniji, nego na elastično
deform iranoj površini bokova (si. 373). Tlačna naprezanje (kontaktna naprezanja)
raspoređuju se približno proporcionalno veličini deformacije bokova, na način
prikazan na si. 373. Negdje krajem 19. stoljeća razvio je poznati i slavni
njemački Fizičar Heinrich Hertz teoriju kontaktnih naprezanja za nalijeganje
cilindara. Prema- toj teoriji moguće je izračunati veličine najvećih kontaktnih,
Hertzovih, naprezanja.
Slika 373. K o n ta k tn a n a p rez an ja Slika 374. P o ja v a rupičavosti (pittinga) na bokovim a:

b o k o v a zubi a) početni sta d ij; b) kasniji stadij
Pri prekoračenju, određenih vrijednosti Hertzovih naprezanja dolazi do odva

janja čestica bokova, nastaje tzv. rupičavost bokova, što se engleski naziva
pitting (si. 374). Isto tako na stvaranje rupičavosti utječu vrst kliznog gibanja,
kvalitet površinske obrade, tlak maziva i slično. Nedopustivom rupičavošću
sm atrat će se ona kod koje broj rupica stalno raste, odnosno kad raste
veličina rupica. K ontaktnim naprezanjim a određena nosivost naziva se nosivost
bokova.
Za proračun Hertzova naprezanja polazi se od
specifične obodne sile Ht = w ,K Ha
(327)
wHt u N /m m m jero d av n a o b o d n a sila n a d io b en o m p ro m je ru p o m m širine
zuba,
vv, u N /m m specifično opterećenje n a d io b en o m p ro m je ru p rem a jed n ad žb i
(320), str. 359,
fa k to r raspodjele opterećenja (vidi u nastavku).
Faktor raspodjele opterećenja K Ha uzima u obzir nejednoliku raspodjelu

opterećenja zubi u zahvatu. Pri utvrđivanju ovog faktora m ora biti najprije
očitan jaktor stupnja prekrivanja Z £, iz gornjeg dijela tablice 135 (međuvrijednost
Tablica 135. Faktor stupnja prekrivanja Z £ i faktor raspodjele »pterećenja (sastavljeno prema D IN 3990)
Faktor stupnja prekrivanja Z p pri ß= Faktor stupnja prekrivanja Z ^ pri /J=
£ 0 15 20 25 30 35c 40 45 £ 0 15- 20l 25” •30” 35' 40 45°

a a
i eß= 0 i e, = 0,6
1,0 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86 1,0 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86
1,5 0,92 0,90 0,89 0,88 0.86 0,84 0,82 0,79 1,5 0,86 0,84 0,83 0,82 0,80 0,78 0,76 0,74
2,0 0,82 0,80 0,79 0,78 0,76 0,75 0.73 0,71 2,0 0,75 0,74 0,73 0,72 0,70 0,69 0,67 0,65
2,5 0,71 0,70 0,69 0,68 0,66 0,65 0,63 0,61 2,5 0,66 0,65 0,64 0,63 0,62 0,60 < 0 ,6
i =0,2 i 6, = 0,8
1,0 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86 1,0 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86
1.5 0,90 0.88 0,87 0,86 0,85 0,83 0,80 0,78 1,5 0,84 0,83 0,82 0,80 0,79 0,77 0,75 0,73
2,0 0,80 0,79 0,78 0,76 0,75 0,73 0,7t 0,69 2,0 0,73 0,72 0,71 0,70 0,69 0,67 0,65 0,63
2,5 0,69 0.68 0,68 0,67 0,65 0,63 0,62 0,60 2,5 0,65 0,64 0,63 0,62 0,61 0,60 < 0 ,6
i Eß-=0,4 i H ¿1
1,0 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86 1,0 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86
1,5 0,88 0,86 0,85 0,84 0,82 0,80 0,78 0,76 1,5 0,82 0,80 0,79 0,78 0,76 0,75 0,73 0,70
2,0 0,77 0,76 0,75 0,74 0,73 0,71 0,69 0,67 2,0 0,71 0,70 0,69 0,68 0,67 0,65 0,63 0,61
2,5 0,68 0,67 0,66 0,65 0,63 0,62 0,60 < 0,6 2,5 0,63 0,62 0,61 0,60 < 0 ,6
Faktor raspodjele opterećenja KHa pri Z t =
^ 0 ,6 0,62 0,64 0,66 0,68 0,70 0,72 0,74 0,76 0,78 0,80 0,82 0,84 0,86 0,88 0,90 1,0
£ 0,5 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 l
0,55 1,18 1.17 1,16 1,15 1,14 1,13 1,12 Ml 1,09 1,08 1,07 1,06 1,05 1,04 1,03 1,02 1
0,60 1,36 1,33 1,30 1,27 1,23 1,20 1,18 1,16 1,15 1,13 1,11 1,09 1,07 1,05 1,04 1,03 1
0,65 1,52 1,48 1,42 1,40 1,34 1,30 1,28 1,25 1,22 1,20 1,18 1,15 1,14 1,12 1.09 1,08 1
0.70 1,70 1,64 1,58- 1,51 1,47 1,42 1,38 1,33 1,29 1,26 1,23 1,20 1,17 1,14 1,12 1,10 1
0,75 1,89 1,80 1,71 1,64 1,58 1,51 1,46 1,41 1,37 1,32 1,28 1,24 1,21 1,18 1,14 1,12 1
0,80 2,06 1,96 1,86 1,77 1,70 1,62 1,56 1,49 1,43 1,39 1,33 1,29 1,25 1,21 1,18 M4 1
0,85 2,24 2,10 2,00 1,90 1,80 1,72 1,65 1,58 1,50 1,45 1,40 1,34 1,29 1,25 1,20 1,17 1
0,90 2,40 2,27 2,15 2,03 1,92 1,84 1,73 1,67 1,58 1,50 1,45 1,38 1,33 1,28 1,23 1,19 1
0,95 2,50 2,43 2,30 2,17 2.04 1,93 1,83 1,74 1,66 1,58 1,50 1,43 1,38 1,32 1,26 1,20 1
¿1 2,50 2,50 2,43 2,29 2,15 2,03 1,92 1,82 1,72 1,63 1,55 1,48 1,41 1,34 1,29 1,23 1
Tablica 136. F aktor oblika zuba Z H u zavisnosti od faktora pom aka profila x, broja zubi r i kuta nagiba boka 0
(sastavljeno prema D IN 3990)
*1 +*2 Faktor oblika zuba Z u kod ß =

M + -V ) 0 5 10 15 20 25- 30 35 40 45'
—0,02 2,28 2,05 1,88 1,74 1,60 1,48

-0 ,0 1 5 2,25 2,19 2,14 2,07 1,98 1,88 1,77 1,66 1,55 1,44
-0 ,0 1 1,98 1,97 1,94 1,89 1,84 1,76 1,68 1,59 1,50 1,40
-0 ,0 0 5 1,85 1,84 1,82 1,79 1,74 1,68 1,62 1,54 1,46 1,38
0 1,77 1,76 1,74 1,72 1,68 1,63 1,57 1,51 1,44 1,36
+ 0,005 1,70 1,69 1,68 1,66 1,62 1,58 1,53 1,47 1,40 1,34
+ 0,01 1,64 1,64 1,63 1,61 1,58 1,54 1,49 1,44 1,38 1,32
+ 0,015 1,60 1,59 1,58 1,57 1,54 1,50 1,46 1,41 1,36 1,30
+ 0,02 1,56 1,56 1,55 1,53 1,51 1,47 1,43 1,38 1,33 1,28
+0,025 1,53 1,53 1,52 1,50 1,48 1,45 1,41 1,37 1,32 1,27
+ 0,03 1,50 1,50 1,49 1,47 1,45 1,43 1,39 1,35 1.30 1,25
+ 0,04 1,45 1,45 1,44 1,43 1,41 1,38 1,35 1,31 1,27 1,23
+ 0,05 1,41 1,41 1,40 1,39 1,37 1,35 1,32 1,28 1,24 1,20
+ 0,06 1,38 1,38 1,37 1,36 1,34 1,32 1,28 1,25 1,21 1,18
+ 0,07 1,35 1,34 1,34 1,33 1,31 1,29 1,26 1,23 1,20 1,16
+ 0,08 1,32 1,32 1,32 1.31 1,29 1,27 1.24 1,21 1,18 1,15
+ 0,09 1,30 1,30 1,29 1,28 1,27 1,25 1,23 1,19 1,16 1,13
+ 0,1 1,28 1,27 1,27 1,26 1,24 1,23 1,20 1,18 1,14 1,11
*) Kod unutarnjeg ozubljenja treba ovdje iznimno r 2 uvrstiti s pozitivnim predznakom! Pomak profila je pozitivan ako se njime
postiže povećanje debljine zuba.
treba interpolirati). Pom oću ovog i pom oćnog faktora qL (ovaj faktor, kao kod
proračuna nosivosti korijena zuba, očitava se iz gornjeg dijela tablice 132, na
str. 362), iz donjeg dijela tablice 135 očitava se vrijednost faktora raspodjele
opterećenja K tix.
Sa slike 374 proizlazi da rupičavost počinje u zoni kinematske kružnice.
Prema tome je Hertzovo naprezanje posebno kritično u kinematskoj točki
dodira C. Radi toga je najčešće dovoljno Hertzovo naprezanje kontrolirati
samo u kinematskom polu, gdje iznosi
Hertzovo naprezanje aH= • - +--- Z H ■Z M• Z F (328)
<th u N /m m 2 H ertzo v o nap rezan je u k inem atskom p olu C (na o b a b o k a tlak

je je d n a k o velik)
h h1 u N /m m specifična o b o d n a sila prem a jed n a d ž b i (327),
<ll u m m pro m jer diobene kružnice m alog zu p ča n ik a (n ik ad a ne uvrštavati
d 2 !), kod kosih z u b a d ,,,
u kinem atski o m je r prem a jed n a d žb i (265), str. 326; k o d u n u tarn jeg
o zubljenja u je negativno!
ZH fa k to r o b lik a b o k a z u b a p rem a tablici 136.
ZM u y /N m m 2 fa k to r m ate rijala p rem a tablici 137,
Zc fa k to r stu p n ja pre k riv a n ja prem a gornjem dijelu tablice 135, m e
đ utim , ne niže od 0,6.
Na zupčanicima iznosi
(7 ■X ■Z
sigurnost protiv rupičavosti SH1 = HP1 ---- — (329)
s Z r _2 (3 3 0 )
S h i' *^h2 postojeća sigurnost pro tiv ru p ičav o sti na z u p čan ik u 1, o d n o

sno 2,
ffHD„ (7Hd2 u N /m m 2 d in am ičk a izdržljivost k o n ta k tn ih n a p rez an ja bok o v a, prem a
tablici 134,
Kl fa k to r utjecaja m aziva, koji za besp rijek o rn o podm azivanje
iznosi = 1 (vidi tab licu 129, str. 358),
Z R1. Z R2 faktori utjecaja h ra p av o sti na kvalitet površinske o b ra d e b o
kova. K od najfinije o b ra d e b o k o v a Z „ = l , inače Z Ra;0,95.
Uobičajene sigurnosti protiv rupičavosti iznose za trajne pogone SH^1,25

kod z, > 20, a SH^ 1,4 kod z i ^ 20. Ovo zato jer kod z x < 20 može Hertzovo
naprezanje izvan kinematskog pola biti veće nego u kinem atskom polu. K od
vremenski ograničenih pogona prijenosnika SH= 0,4 do 1.
Prijenosnici vremenski ograničenih pogona imaju ograničeni broj sati
punog opterećenja, koji se prem a Niemannu može približno izračunati. M eđu
tim, to dolazi u obzir samo onda ako je SH^ 1. Ako je SH> 1, onda je to trajni
pogon! Z a vremenski ograničene pogone prijenosnika iznosi za zupčanike
vrijeme trajanja punog opterećenja

2
° n d i ' K L Z R1
i4,7 ■IO4 h ¿ _ S2m (331)

¿i . »i
N /m m 2 m in-1
*^ND2 ' K l ' 2

A,2~ 4,7 ■IO4 h -V- N/m m i - S l2 (332)
E 2 _ n2
N /m m 2 m in-1
E l, E2 m odul elastičnosti materijala zupčanika prema tablici 137,
n ,, n2 brzina vrtnje zupčanika.
Stvaran vijek trajanja je zapravo mnogo dulji ako prijenosnik ne radi

pod punim opterećenjem, ili ako su u intermitirajućem pogonu pauze miro-
Tablica 137. Faktori m aterijala Z u prema D IN 3990
Mali zupčanik Veliki zupča nik F aktor

oznal a po Modul oznal a po Modul materijala
materijal elastičnosti materijal elastičnosti
D IN JUS N /m m 2 D IN JUS N /m m 2 |/N /m m 2
čelik St C 210000 272
čelični liv GS-60 CL. 546 205000 270

GS-52 CL. 446 205000 270
liveno željezo s kuglastim G GG -50 N L 50 176000 259

grafitom G GG-42 N L 42 175000 258
Čelik St Č 210000
livena kalajna bronca G -Sn Bz 14 P C u S n 14 105000 222
kalajna bronca CuSn8 — 115000 228

(do sada
Sn Bz 8)
liveno željezo s lamelamim GG-25 SL 25 128000 237

grafitom (sivi liv) GG-20 SL 20 120000 232
čelični liv GS-52 CL. 446 205000 268
liveno željezo s kuglastim G GG-50 N L 50 176000 257

čelični liv GS-60 C l . 0546 205000 grafitom
liveno željezo sa lamelamim

GG-20 SL 20 120000 231
grafitom (sivi liv)
liveno željezo sa kuglastim

liveno željezo G GG-42 N L 42 175000 248
grafitom
s kuglastim GGG-50 N L 50 176000
grafitom
liveno željezo s lamelamim
GG-20 SL 20 120000 224
grafitom (sivi liv)
liveno željezo s GG-25 SL 25 128000 liveno željezo s lamelamim 209

GG-20 SL 20 120000
lamelamim j------- grafitom (sivi liv)
grafitom (sivi li\ i GG-20 SL 20 120000 205
Čelik . St C 210000 slojasti duroplasti 8000

i 1 80,5
vanja dovoljno duge. Uobičajne vrijednosti za vijek trajanja pri punom opte
rećenju dane su tablici 138.
Tablica 138. Uobičajene vrijednosti za vijek trajanja pri punom opterećenju zupčanih prijenosnika
Prijenosnici vremenski Lfc sati Prijenosnici vremenski sati
ograničenih pogona ograničenih pogona
Alatni strojevi 100 do oo 1 stepen prijenosa i povratni hod k o d :
Ručne dizalice 10 do 80 putničkih vozila 10 do 40
Čekrci za kom adnu robu 40 do 200 teretnih vozila 40 do 200
čekrk-grabilice 320 do oo tegljača 200 do oo
9.6.4. Nosivost u odnosu na zaribavanje i trošenje
Kod nepovoljnih kom binacija opterećenja, brzina klizanja, koeficijenata

trenja bokova, kvaliteta površinske obrade i tem perature ulja, može doći do
prekida uljnog filma, a time do metalnog dodira bokova. Povećanim trenjem
metalnih površina dolazi do pojačanog zagrijavanja i do hrapavljenja. Nadvi-
šenja nastala hrapavljenjem zavaruju se, a odm ah nakon toga kidaju se zavarena
mjesta. Zbog toga bivaju oba boka oštećena i naborana. Prvi znakovi ovoga
vidljivi su na tjemenu bokova, jer su tam o brzine klizanja najveće. Zaribavanje
bokova prikazano je na si. 375. Izborom m aterijala zupčanika otpornih na
povišene temperature, podmazivanjem uljima za visoke tlakove (ulja s dodacim a
klora, sumpora), može se smanjiti opasnost od zaribavanja. Zaribavanju naginju
tjemena gonjenih zupčanika i podnožja pogonskih zupčanika. Nosivost uvjetova
na opterećenjem na zaribavanje nazivamo nosivost u odnosu na zaribavanje.
Slika 375. Zaribavanje bokova: a) početni stadij; b ) kasniji stadij
Do trošenja (habanja) bokova dolazi kada zupčanici rade u području

suhog ili mješovitog trenja. Prekomjerno trošenje (habanje), osobito ako nije
jednoliko raspoređeno po boku, može dovesti do toga da zupčanici postanu
neupotrebljivi. Nosivost uvjetovanu opterećenjem na trošenje nazivamo nosi-
vosću u odnosu na trošenje.
9.7. O dnosi sila k o d čelnika 371
Za obje ove nosivosti ne postoje za sada još pouzdane metode prora

čuna. Proračun tih nosivosti bit će preuzet čim se bude raspolagalo s dovoljno
sigurnim podlogama.
9.6.5. Zupčanici od plastičnih masa
O zupčanicima od plastičnih masa, s iznimkom duroplasta, nema dovoljno

podataka o mehaničkim svojstvima da bi se mogla izračunati opteretivost
korijena i bokova. Prem a podacim a proizvođača proračunava se pomoću
faktora opteretivosti C = w/pt (333)

w u N /m m specifična p o g o n sk a sila p re m a jed n a d ž b i (319), str. 359,
p, u m m čeoni (bočni) k o ra k = m"

cos;
Od umjetnih smola upotrebljavaju se: fenoli, poliolefmi, polikarbonati,
polifluorolefini, poliamidi (najlon, perlon) polistiroli, poliacetali, ojačane poli-
esterne smole, koje se pod različitim nazivima javljaju u trgovini.
Dopušteni faktor opteretivosti izračunava se pom oću jednadžbe
Q |o p ~ ^0,25+ 0,75 ^ (334)
V 1 + “m/s
T /
Z M u N /m m 2 fa k to r m aterijala « 2 ,5 N /m m 2 za sve um jetne m aterijale, osim

za o jač an u poliesternu sm olu, za k o ju je Z M« 4 N / m i r r ,
v u m /s o b o d n a b rzin a d iobenih p ro m je ra = dtI ■n ■n , sa n l u s *. K ao
g ranica u p o treb e plastičnih m asa uzim a se v = 15 m /s.
Pokusim a je utvrđeno da je trošenje zupčanika koji rade nasuho propor

cionalno vremenu rada. Kod zupčanika podm azivanih uljem trošenje prestaje
praktički nakon određenog vremena potrebnog za urađivanje. Prijenosnik
trajnog pogona treba zato dobro i obilno podmazivati.
Veliki zupčanik izrađuje se od plastičnog materijala, a mali od metala.
Tako izrađeni parovi zupčanika rade bez buke (dobro prigušno djelovanje).
Vijek trajanja je to dulji, što je bolji kvalitet površinske obrade metalnog
zupčanika.
9.7. Odnosi sila kod čelnika

Djelovanje sila bit će objašnjeno na V-čelniku s kosim zubima (si. 376).
Na osnovi toga mogu se lako razumjeti i odnosi sila na NULTIM -čelnicima
s ravnim i kosim zubima, te na V-čelnicima. Sile koje se javljaju na zupčani
cima opterećuju vratila, a preko njih i ležaje.
24*
Sila Fb,, djeluje s pogonskog zupčanika 1 na gonjeni zupčanik 2 okomito

na uzdužnu liniju boka pod normalnim kutom zahvata o„w:
tan oinw= tan a tw • cos (235)
a lw p ogonski kut z ahvatne linije u čeonom (bočnom ) presjeku, p rem a jed n ad žb i
(310), str. 348,
/? k u t n agiba b o k a z u b a n a d io b en o m cilindru.
F ta razlaže se na norm alnu obodnu kom ponentu F ^, i radijalnu kom po

nentu F wr. U tlocrtu se sila F m razlaže na obodnu F wt i aksijalnu kom ponentu
F wa. Na si. 376 ucrtana sila Fbt je rezultanta sila od F W1 i F wr.
Vratilo i ležaji preuzimaju sile (sile trenja su zanemarene):

r, F, • K, P , • K f P . K,
obodnu F wt = F w - F , = - -----1=— ----- = - ------ (336)
Fwt to i rtwl vw
aksijalnu F wa= F wt•tan /iw« F wt • tan (337)
radijalnu F wr= F wt•tan a tw (338)
9.8. Stožnici 373
Fw u N n azivna o b o d n a sila n a kin em atsk o m p ro m je ru u čeonom presjeku,

F w, u N o b o d n a sila n a kin em atsk o m p ro m je ru u čeonom presjeku
F wa u N a k sijaln a sila n a k in em atsk o m cilindru (k o d rav n o g o zubljenja F wa= 0 ),
F wr u N rad ijaln a sila,
7j u N m nazivni o k re tn i m o m en t zu p ča n ik a 1 [jednadžba (318) str. 358],
K, pogonski fa k to r p re m a tablici 125, str. 351,
r lwl u m radijus k in em atsk e k ružnice zup čan ik a 1 u čeonom p resjeku [jednadž
b a (289), str. 342],
F, u W nazivna snaga z u p čan ik a 1 k o ju tre b a prenijeti [jednadžba (316),
str. 357)],
w , u ra d /s k u tn a b rzin a zu p ča n ik a 1 = 2 n ■«, s brzin o m vrtnje n , u s _1,
u 0 k u t nag ib a b o k a n a k in em a tsk o m c ilin d ru ; m ože se uzeti a[S je r je
razlika v rlo m ala,
v„ u m /s o b o d n a b rzin a kin em atsk ih kru žn ica = d lwi ■ n t .
N a principu prem a kojem akcija m ora biti jednaka reakciji, zupčanik 2

djeluje jednako velikim silama na zupčanik 1. Aksijalna sila F wa nastoji
zupčanik 1 odm aknuti od prom atrača, a zupčanik 2 prim aknuti promatraču.
Ako bi zupčanik 2 bio pogonski, bilo bi obratno. Smjer sila m ora se prema
tome, pri dimenzioniranju vratila i ležaja, uzeti u obzir.
Da aksijalna sila ne bi bila prevelika m ora se kut nagiba kretati u
granicam a /J = 8 do 25°, tako da stupanj prekrivanja bočnih linija bude
(vidi 9.1.12. str. 344). Kod strelastih zupčanika i zupčanika s lučnim zubima
nema aksijalne sile, jer se ona poništava suprotnim nagibima boka. Strelasti
zupčanici mogu imati nagib i do = 45°.
Kod N U L T IH čelnika s kosim zubima treba uvrštavati umjesto oen w = 0^ = 20°,
a za a tw= a,.
K od V-čelnika s ravnim zubima je OnW= a w, a j? = 0. K od N U LTIH
čelnika sa X j = x 2 = 0 je ocnw = oc = 20°, a (3=0. N a si. 376 bit će, prem a tome,
Fbtt = Fbl (vidi si. 372 na str. 360 i si. 373 na str. 366).
9.8. Stožnici
9.8.1. Nulti stožnici s ravnim zubima
Gledano prostorno, evolventni bok čelnika s ravnim zubima nastaje

valjanjem ravnine po plaštu cilindra (si. 377a). K od stožnika dobit ćemo
evolventni bok valjanjem ravnine po stošcu oko zajedničkog centra (si. 377 b).
Tada su sve točke evolvente jednako (za R) udaljene od vrha temeljnog stošca.
Dobivena evolventa leži, prem a tome, na površini kugle. O na je, za razliku
od evolvente kružnice, evolventa kugle odnosno sferna evolventa. Karakteristika
kugle je, kako znamo, da je svaka točka jednako udaljena od središta.
Stožnici se mogu proizvoditi na dva načina (vidi D IN 3971, dimenzije i
odstupanja stožnika).
1. Kopiranjem pomoću šablone i noža. Ovim postupkom mogu se proizvesti

besprijekorni bokovi evolvente kugle. Bokovi osnovnog stožnika (zupčane
ploče) imaju dvostruko zakrivljen bok (si. 378 a). Budući da je izrada
zupčanika ovim postupkom kom plicirana i skupa, nema ni praktičnog
značenja.
2. Odvalni postupak pomoću alata s ravnim bokovima (može se usporediti
s izradom čelnika pom oću alata u obliku ozubnice). Ozubljenje osnovnog
stožnika (zupčane ploče) ima u tom slučaju također, kao i ozubnica,
ravne bokove (si. 378 b). Bokovi dobiveni na taj način na stožniku nisu
ni evolvente kružnice ni evolvente kugle. Bliže su ipak evolventi kugle.
Zahvatna linija dobiva oblik otkoide, krivulje u obliku osmice (si. 378 b).
U području visina ozubljenja zahvatna linija je gotovo ravna (pravac).
Govorim o tada o oktoidnom ozubljenju, koje teoretski potpuno zadovoljava!
Slika 377. N a sta ja n je evolventnih b o k o v a a) k o d čelnika;!)) k o d sto ž n ik a
Slika 378. O zubljenje sto žn ik a p rem a D IN 3971 (JU S M .C1.013)

a) sferno evolventno ozubljenje (evolventa kugle); b) o k to id n o ozubjenje
K od oktoidnog ozubljenja služimo se, da bismo bili što bliži sferno

evolventnom ozubljenju (evolventi kugle), postupkom Tredgolda. Tim postup
kom zamjenjujemo površinu kugle površinom stošca (si. 379). Ovaj zamišljeni
stožac nazivamo dopunskim stošcem. Plašt toga stošca može se razviti u ravnini
i onda je to isječak kruga. U ovom razvijenom stošcu javljaju se zubi kao
kod čelnika. U tako zamišljen čelnik (tzv. ekvivalentni čelnik) m ora moći
dosijedati standardni profil u obliku ozubnice D IN 867, JUS M.C1.016.
Zamišljeni čelnik ima bokove evovente kružnice.
9.8. Stožnici 375
Ako bismo isječak kruga zatvorili i dodali odgovarajući broj zubi,

mogli bismo dobiveni zupčanik zamisliti kao čelnik s većim brojem zubi,
odnosno s dopunskim brojem zubi zv, kako to inače nazivamo. Taj broj
zubi zv nazivamo još i
virtualni broj zubi z„ = z/cos S (339)
Logično da je ovaj broj zubi sada m jerodavan i za proračun podrezanosti.
Za praktičke potrebe iznosi
granični broj zubi Zg]^ % Zg cos (5 (340)
gdje je z'g=14, kao praktički granični broj zubi N U L T O G čelnika s ravnim
zubima, sa a —20° [vidi str. 336 i jednadžbu (276)].
Slika 380. Srednji ekvivalentni

čelnici stožnika
Z a prikazivanje uvjeta zahvata zamišljamo da su oba stožnika zamije

njena sa dva čelnika s dopunskim (virtualnim) brojem zubi zvl i zv2 (si. 380).
Za proračun sila i opteretivosti upotrebljavamo srednje vrijednosti evolventnih
čelnika, dobivene na sredini širine zuba stožnika. Najveći modul koji se javlja
na stožniku m bira se prema D IN 780, JUS M.C1.015 (tablice 124 i 124a,
str. 333). Prema tome iznosi
srednji modul mm= m (l — 0 ,5 b /R J (341)
mm u mm srednji m odul,
m u mm m odul n a čelu sto žn ik a (tablica 124 i124 a),
b u mm širina zuba,
R„ u m m o dgov araju ći p ro m je r o snovnog sto žn ik a (zupčane ploče) prem a
jed n a d ž b i (344).
U odnosu na stvaran broj zubi z i virtualni zv, razlikujemo i dva kine-

m atska prijenosna omjera:
apsolutni kinematski prijenosni omjer u = z 2/ z i (342)

virtualni prijenosni omjer uv= zv2/zvl (343)
stv arn i broj zubi stožnika,
v irtu aln i broj zubi stožnika.
Slika 381. Stožnik s prip ad aju ćim osnovnim

stožnikom (zupčanom pločom )
Stupanj prekrivanja ea može se izračunati pom oću jednadžbi (291) do (293),

str. 343, ako su sve veličine svedu na ekvivalentne čelnike (s m odulom m,
m m ili m = 1). Uvrštavati treba tada za ra = rva, za rb= r vb, a za a = ay= rvl + rv2.
Pri tome je rv= zv -m/2, rva = rv+ m, r vb= r vc o sa . N a si. 381 prikazan je u
presjeku stožnik sa svojim osnovnim stožnikom (zupčanom pločom). Za osnovni
stožnik je <5P=90°.
Radijus osnovnog stožnika (zupčane ploče) # a = r/sinc) (344)
r je diobeni rad iju s sto žn ik a = d/2 [jed n a d žb a (349)].
Broj zubi odgovarajućeg osnovnog stožnika (zupčane ploče) izračunava se

pom oću zP= 2 R J m ili
broj zubi osnovnog stožnika (zupčane ploče) zP= z/sin (345)
K ut diobenog stošca 8t para stožnika može se izračunati pri zadanom
kutu koji m eđusobno zatvaraju osi E i kinem atskog prijenosnog omjera u,
pom oću jednadžbi
sin E
E < 90°: tan = (346)
u + cos E
E = 90°: tan = l/u (347)
sin E
E > 90°: tan 8 ! = (348)
u + cos E
Ako je ¿ 2 >90°, onda je to unutarnje ozubljenje, pa treba z2 uvrštavati
s negativnim predznakom. Na taj način bit će negativni svi promjeri ovog
zupčanika i kinematski omjeri broja zubi u i uv. U jednadžbu (348) treba
uvrštavati u sa pozitivnim predznakom, jer onda ne može biti negativan.
Osim toga treba obratiti pažnju da kod X >90° i cos E postaje negativan!
9.8. S tožnici 377
K ut diobenog stošca velikog zupčanika je tada 82 = I —81
Slika 382 prikazuje stožnik u presjeku. Iz geometrijskih odnosa slijedi:

promjer diobene kružnice d = z ■m (349)
srednji promjer diobene kružnice (350)
promjer tjemena kružnice da—d + 2ha • cos 8 (351)
promjer podnožne kružnice d i = d —2h f • cos 8 (352)
tjemeni kut tan x a= h a/R a (353)
podnožni kut tan x [= h i/R a (354)
kut tjemenog stošca 8a= 8 + x a (355)
projekcija širine zuba ah = b cos d jc o s x a (356)
projekcija tjemena zuba aa= ha ■sin 8 (357)
unutarnji promjer tjemene kružnice di= d a—2b- sin 8Jcos x a (358)
unutarnja visina stošca «; = 0,5 d-Jtan 8a (359)
m sta n d a rd n i m odul p re m a D IN 780, JU S C .M l .016 (tablice 124 i 124a, str. 333),
mm srednji m o d u l p re m a jed n a d ž b i (341), str. 375,
ha tjem ena visina zuba, u n o rm aln im slučajevim a = m ,
hi p o d n o ž n a visina zuba, u norm aln im slučajevim a = 1,2 m,
Ra o d g o v araju ći rad iju s o snovnog sto žn ik a (zupčane ploče) p rem a jednadžbi
(344).
Već mala aksijalna pomicanja zupčanika, npr. pri pogrešnoj montaži,

a posebno progib vratila, prouzročuju odstupanja vrhova stožca od presjecišta
osi vratila. Uslijed toga bokovi ne nose jednakomjerno i dolazi do lokalnog
preopterećenja. Posljedica toga je, ako se još uzmu u obzir i odstupanja
izrade, neravnom jeran (nemiran) rad i mogućnost zaglavljivanja. Zato treba
da je širina zuba b ^ l O m i b ^ R J 3.
Za izbor kvalitete ozubljenja prem a tablici 128, na str. 356, m jerodavna
je najveća obodna brzina v = d 1 n n 1= d 2 n - n 2 u m/s.
Izrada stožnika teža je nego izrada čelnika, jer se korak i visina zuba
mijenjaju po cijeloj širini zuba. S modulnim glodalima, koja se pomiču
prem a vrhu stošca pa time smanjuju kontinuirano širinu uzubine, ne dobiva
se točan profil. Ovaj postupak predviđen je samo za podređene svrhe. Najčešće
se stožnici blanjaju odvalnim postupkom. Alat je nož koji se kreće tamo-amo,
a ima ravne oštrice. Oštrica se kreće (odvaljuje) po izratku kao osnovni
stožnik (zupčana ploča).
9.8.2. Nulti stožnici s kosim i zakrivljenim bokovima
Stožnici s kosim i zakrivljenim bokovima (si. 383) rade mirnije zbog

dodatnog stupnja sprezanja bočnih linija, a i s manje udara nego stožnik
s ravnim zubima. Bokovi jednog zupčanika imaju desni, a drugog lijevi uspon.
U odnosu na stožnike s ravnim zubima, zamišljamo da su stožnici s kosim
zubim a nadomješteni čelnicima s kosim zubima, u sredini širine zuba gdje
se mjeri kut nagiba boka (si. 384). N a vanjskom obodu kut nagiba boka
iznosi j?a, a na unutranjem /?;.
Dopunski čelnici s kosim zubima imaju prem a tome
srednji broj zuba dopunskog zupčanika zn ss zv/cos3 /Jm (360)
sa zv označen je virtualni broj zubi prem a jednadžbi (339), str. 375. Virtualni
broj zubi m jerodavan je i za proračun podrezanosti i iznosi
praktični granični broj zuba z'gK% z't ■cos 8 ■cos3 flm (361)
sa z/g= 14 kao praktičnim graničnim brojem zubi N U L T IH čelnika s ravnim

zubima, kod a = 20° [vidi str. 336 i jednadžba (276)].
U pravilu se srednji normalni modul m ^ izrađuje u standardnim veličinama,
danim u tablicam a 124 i 124a. Na mm počiva slijedeći proračun. On odgovara
norm alnom m odulu čelnika s kosim zubima, pa ovdje, prema tome, sredhjem
ekvivalentnom čelniku. U sredini stožnika je tjemena visina hwl = mnm, a podnož-
na /ifm= l,2 r n nm.
Kinematski omjer broja zubi u i wv prema jednadžbam a (342) i (343),
str. 376, broj zuba odgovarajućeg osnovnog stožnika (zupčane ploče) prema
jednadžbi (345), kut diobenog stošca <5, prema jednadžbam a (346) do (348),
str. 376.
9.8. S tožnici 379
Stupanj prekrivanja e3 izračunava se pom oću jednadžbi (291) do (293),

str. 343, ako se uvrštava ra = rva, rb = rvb, a = av = rvi + r v2, aw= at, a za pe = p,e.
Pri tome je rv= zv • m J2, rva= rv+ mn, rvb= rv • cos a , ,p te= mn • n/cos fim, tan a , =
= tan a/cos jSm, ako je a N U LTI kut zahvatne linije (u pravilu a = 20°). Pri tome
se mn može proizvoljno birati (najbolje mn = l), a mt = mn/cos /im.
Slika 383. Razvijeni plašt sto žn ik a s kosim i zakrivljenim zubim a
Slika 384. Svođenje sto ž n ik a s kosim zubim a n a čelnik s

kosim z ubim a
Duljina dodirnog luka bočnih linija g^ = q>■R a, pa je prema tome

stupanj prekrivanja bočnih linija ^ = gp/pm (362)
saP\m —mnm' n/ cos Pm za srednji čeoni korak. Kut prekrivanja bočnih linija ep
najlakše se može ustanoviti crtanjem (vidi si. 383). Najčešće se bira
a širina zupčanika i b £ R J 3 ,5 .
U odnosu na čelnike s kosim zubima, iz geometrijskih odnosa slijede

(vidi si. 384):
srednji diobeni promjer (363)
đm c o s/4
srednji radijus osnovnog stožnika (zupčane ploče)
R m= r j s m d (364)
vanjski radijus osnovnog stožnika (zupčane ploče)
R = R m+ 0, 5b (365)
diobeni promjer d{= dm (1+0,5 b /R J (366)
tjemena visina ^nm â/^m (367)
podnožna visina h{= 1,2 ha (368)
tjemeni promjer dia= dx+ 2ha • cos <3 (369)
podnožni promjer dlí = di — 2h[ - eos ó (370)
Sve ostale dimenzije izračunavaju se iz jednadžbi (353) do (359), str. 377.

Isto se tako izvodi vanjski normalni modul m„ u standardnim veličinama (tablice
124 i 124a). Tada prednje jednadžbe m oraju biti odgovarajuće primijenjene,
jer je tada ha= m„, a lif = l,2 m n. Time postaje ham= ha- R J R a, a h im= \,2 h a.
Kvalitet ozubljenja prema tablici 128, str. 356, utvrđuje se prem a najvećoj
obodnoj brzini v = dti ■n- n l = d i 2- n- n2 u m/s. Dopušteno odstupanje koraka
zahvata (tablica 127, str. 355) utvrđuje
se prem a mnm i d tm, ako se mnm bira
prem a tablicama 124 i 124a, odnosno
prem a mn i d t , ako se mn bira iz tablica
124 i 124a.
Slika 385. Z ah v a t p alio d n o g o zubljenja

sto žn ik a S lik a 386. V -N U L T I p a r stožnika
Kod paloidnog ozubljenja (si. 385) bokovi su zakrivljeni u obliku evolvente

i ne dodiruju se m eđusobno na cijeloj duljini bokova. Zubi su na oba kraja
malo tanji. Na taj način postiže se dobar rad i kod većeg progiba vratila
nastalog opterećenjem, što bi inače ometalo rad zubi u zahvatu. Kod paloidnih
9.9. Proračun nosivosti zupčanika 381
stožnika može se broj zubi sniziti na 6, a u posebnim slučajevima i na 4.

Time se može ostvariti prijenosni omjer čak do ¿=15. Ozubljuje se stožastim
glodalom.
9.8.3. V-parovi
Pri izradi odvaljuje se alat u obliku osnovnog stožnika (zupčane ploče)

sa zupčanikom po diobenom stošcu, bez klizanja, i proizvodi oktoidno ozublje
nje. Dva na ovaj način proizvedena zupčanika mogu samo onda imati ispravan
zahvat, ako diobeni stošci ostanu i kinematski stošci. To je kod V-NUL-
TOG para moguće pri x 2= —x l (si. 386). Pozitivni pom ak profila na oba
zupčanika moguć je samo onda ako prijenosni omjer i ostane sačuvan i kod
omjera pogonskih kinematskih promjera. Izrada je dosta otežana.
Besprijekoran pom ak profila može se ostvariti na ozubljenju sa sfernom evol-
ventom. Oni se, međutim, zbog skupe izrade ne upotrebljavaju.
Osim pom aka profila, o čemu je naprijed govoreno, postoji kod stožnika
i tzv. postrani pomak profila. Ovim pom akom postaju zubi manjeg zupčanika
deblji, a da se pri tome uvjeti zahvata ne mijenjaju. Debljina zuba velikog
zupčanika postaje manja. Time je omogućeno izravnavanje opteretivosti obaju
zupčanika.
Objašnjenje geometrijskih odnosa za različite mogućnosti pom aka profila
odvela bi previše u širinu. Ta materija obrađena je u D IN 3971.
9.9. Proračun nosivosti stožnika

9.9.1. Opterećenje zuba
K ao kod čelnika, polazi se od

F
specifične pogonske sile w — ~ —K, (371)
b
vv u N /m m specifična p o g o n sk a sila n a srednjem d io b en o m pro m jeru stožnika,
F„, u N nazivna o b o d n a sila n a srednjem diob en o m prom jeru, prem a jed n a d ž
bi (372),
b u mm širin a zuba,
K| pogonski fa k to r p rem a tablici 125, str. 351.
T P P
nazivna obodna sila F.m= —- = ----- -— = —- (372)
'■ml " l • 'm t »m
T, u N m nazivni o k re tn i m om ent m alog stožnika,

rmi u m srednji d io b en i radijus m alog sto žn ik a k o d ravnog ozubljenja je
rmi = d ml/2 [jednadžba (350), str. 377]. K o d kosog i zakrivljenog
o zubljenja je rtml = d tmJ 2 [jednadžba (363) str. 380],
P, u W nazivna sn ag a m alog sto žn ik a k oju treb a prenijeti,
C0 j u ra d /s k u tn a brzina m alog stožnika,
vm u m /s srednja o b o d n a brzina stožnika.
382 9. Z u p ia n i prijenosnici
Pom oću specifične pogonske sile vv izračunava se

specifično opterećenje wt = w - K v (373)
vv, u N /m m specifično o p terećenje n a srednjem d io b en o m pro m jeru stožnika,
Ky d inam ički fa k to r p rem a jed n a d žb i (321) str. 359. U je d n a d ž b u treba
uvrštav ati o b o d n u b rzinu srednjih diobenih pro m jera vm= d ml - n ■nl ,
o d n o sn o dtml ■n - n ,.
9.9.2. Nosivost korijena zuba
Polazi se od
s p e c i fič n e o b o d n e s ile w Ft = vv, K Fp (374)
vv, u N /m m specifično opterećenje prem a jed n a d žb i (373),
K ff fa k to r raspodjele opterećenja koji u pravilu iznosi = 1,2.
Time se dobiva za svaki korijen zuba
n a p r e z a n j e n a s a v i ja n j e 0 > i = —^ ^ f i ' Yp (375)

^nm
<7f 2—« fi ’ ^fž/^ fi (376)
ttinn, srednji n o rm aln i m o dul, k o d rav n o g ozubljenja =m„,
^f i > VF2 fa k to r o blika z u b a p rem a tablici 133, str. 363; za ravno ozubljenje
treb a u vrštavati z„ = zv; za u n u tarn je ozubljenje KF2 = 2,07.
fa k to r zako šen o sti b o k a p re m a legendi jed n a d žb e (324), str. 361.
T am o treb a u v rštav ati za /?= /3m.
S ig u r n o s ti S F1 i S F2 u o d n o s u na d in a m ič k u iz d r ž l j i v o s t , treba izračunavati
prema jednadžbi (326), str. 361.
9.9.3. Nosivost bokova
Polazi se od s p e c i fič n e o b o d n e s ile wHt na srednjem diobenom promjeru

stožnika, koja je jednaka specifičnoj obodnoj sili wFt iz jednadžbe (374).
Uvrštavanjem wHt = wFt izračunava se
Hertzovo naprezanje trH= Uv+ ^ Z H • Z M (377)

V «Vi «V
<th u N /m m 2 H ertzovo naprezanje b o k o v a u kin em atsk o m p o lu C.
wH, u N /m m specifična o b o d n a sila n a srednjem d io b en o m p rom jeru stožnika,
d yl srednji diob en i p ro m je r m alog d o p u n sk o g čelnika =nim z yl kod
sto ž n ik a s ravnim zubim a, =m„m ■z yi/co s fim kod stožnika s kosim
ili zakrivljenim zubim a,
uy virtu aln i kin em atsk i o m je r bro ja zubi p rem a jed n a d žb i (443) str. 3 7 6 ;
k o d u n u tarn jeg ozubljenja u y je negativno,
ZH fa k to r o b lik a z u b a p rem a tablici 136, str. 367. Z a z\ i Z2 treb a
u vrštavati virtualni broj z u b a z vi i r , 2,
z M u V n / m m 2 fa k to r m aterijala prem a tablici 137, str. 369.
9.10. O dnosi sila na stoinicim a 383
Sigurnosti SHi i Su 2 protiv rupičavosti bokova izračunavaju se prem a jednadž

bama (329) i (330), str. 368. Vrijednosti minimalne sigurnosti izračunavaju se
kod stožnika prema virtualnom broju zubi zv l. Vijek trajanja punog opterećenja
obaju stožnika povrem eno opterećivanih prijenosnika, izračunavaju se pomoću
jednadžbi (331) i (332), str. 369.
9.10. Odnosi sila na stožnicima

9.10.1. NULTI i V-NULTI stožnici sa ravnim zubima
SI. 387 pokazuje uzdužni i poprečni (normalni) presjek para stožnika
s ravnim zubima. Pretpostavlja se da sila na zub F b djeluje na bokove normalnog
profila u sredini zuba. Indeksom 2 označeno je djelovanje sila zupčanika 1
na zupčanik 2, a indeksom 1 reakciono djelovanje zupčanika 2 na zupčanik 1.
Pogonski zupčanik 1 tlači slom Fb2 na zupčanik 2 (akcija), koji jednako

velikom suprotnom silom Fbl tlači na zupčanik 1 (reakcija). Obje sile razlažu
se na obodnu kom ponentu f ,! . odnosno na diobenom prom jeru (okomite
su na uzdužni presjek) i norm alnu radijalnu kom ponentu Fnrl odnosno Fnr2.
Ove kom ponente leže u uzdužnom presjeku i okom ite su na izvodnice diobenih
stožaca. Razlažu se na aksijalne F a l, odnosno F a2 i radijalne komponente
F rl odnosno F r2.
Sile koje djeluju na pogonski zupčanik l su:
obodna sila —— = ——- = F lni- K l (378)

1 o) 1 rm1
aksijalna sila F al = F tl • tan a • sin (379)
radijalna sila F rl = F (1 • tan a • cos <5j (380)
T, u N m o k re tn i m o m en t m alog z u p čan ik a koji treb a prenijeti,

K, pogonski fa k to r p rem a tablici 125, str. 351,
rml u m srednji diobeni p ro m je r m alog sto žn ik a = d mJ 2 (jednadžba (350)
str. 377],
to, u ra d /s k u tn a brzina m alog stožnika,
Fm u N nazivna o b o d n a sila n a dio b en o m p ro m je ru p rem a jed n a d žb i (372).
Na gonjeni zupčanik 2 djeluju:
obodna sila ^ t2 = ^ u (381)
aksijalna sila Fa2~Ft2 ■tan a • sin d2 (382)
radijalna sila Fti —F a ■ ta n a rc o s P 2 (383)
Sile opterećuju ujedno i vratila na kojima su zupčanici, a time i ležaje.

Sile trenja su zanemarene.
9.10.2. NULTI i V-NULTI stožnici s kosim i zakrivljenim bokovima
Slika 388 prikazuje sile na paru stožnika s kosim zubima. Prikazana

su dva slučaja sprezanja zupčanih parova sa suprotnim nagibima bokova.
U norm alnom presjeku se sile koje djeluju na zub Fbnl i razlažu na
normalne obodne kom ponente Fnl i Fn2 normalne radijalne komponente
Fnri i P n r 2 • U tlocrtu se Fnl odnosno Fn2 razlaže na obodne komponente
F tl odnosno F a , koje djeluju na diobenom promjeru, i kom ponente plašta
Fml odnono Fm2.
Sile Fnrl odnosno F n r 2 ( ^ m l odnosno ^ m 2 > daju rezultante odnosno R 2.
Ove se razlažu konačno u aksijalnu silu F al odnosno F a2 i radijalnu silu Frl
odnosno F i2.
N a pogonski zupčanik djeluje:
obodna sila Ft l = —— ----- 2_ (384)

't r n l “ l+ h n ,!
aksijalna sila F.dl = Fa ( tan — ^3. ± tan pm • cos <5, j (385)

COS Pm
COS &
radijalna sila Frl = Fa ( tan a „ ~^ + tan Pm • sin <5, J (386)
COS Pm
Ti, K |, P,, to, vidi legendu uz je d n a d žb u (378),

r lm, u m srednji diobeni radijus m alog sto ž n ik a = i/,,,,,/2 [jed n ad žb a (363).
str. 380],
9.10. O dnosi sila na stočnu ima
a) z u p čan ik 1 je ljevohodan, a zupčanik 3 d e sn o h o đ a n ; h) z u p čan ik 1 je d esn o h o d an ,

a zupčanik 2 lijevohodan
Na gonjeni zupčanik 2 djeluju:

obodna sila Fl2 = Fn (387)
aksijalna sila (388)
radijalna sila (389)
Ove sile opterećuju također vratila i ležaje.

Navedene jednadžbe vrijede samo za zadani smjer vrtnje VPri promjeni smjera
vrtnje djeluju sile F nrl i Fnt2 obratno. Sile treba tada odgovarajuće izračunati.
Gornji plus ili minus predznaci važe za ljevohodni zupčanik 1 (si. 288a),
donji predznaci za desnohodni zupčanik 1 (si. 388 b).
9.11. Vijčanici
9.1.1. Uvjeti zahvata
Ako se sparuju dva NULTA zupčanika s različitim kutom nagiba bokova,

koji u norm alnom presjeku imaju jednak kut zahvatne linije o^, nastaje
vijčanik (si. 389), čije se osi sijeku pod
kutom koji zatvaraju osi 2 = 01+ 02 (390)
Slika 389. V ijčanici: a) razvijeni diobeni cilindri o b a ju z u p č a n ik a ; b) n o rm aln i profil

9.11. Vijčanici 387
Zubi obaju zupčanika imaju najčešće jednak smjer uspona, tj. oba su ljevo-
hodna. K ut nagiba boka f}l pogonskog zupčanika 1 treba da je veći od kuta
nagiba boka /?2 gonjenog zupčanika 2.
Kinematski cilindri dodiruju se u točki (si. 390), pa se i bokovi dodiruju
tu točki. Slika 389b prikazuje norm alni profil sparenih zupčanika sa standardnim
profilom. Zahvat se ostvaruje isključivo u tom norm alnom presjeku, na putu
zahvata AE. Ovdje ne dolazi do prekrivanja bočnih linija. Stupanj prekrivanja
eCt treba računati tako kao da se radi o
čelnicima s ravnim zubima, s brojem
zubi z, = zn, i z2= zn2 i m odulom m = m n,
ako je zn fiktivan broj zubi prema
jednadžbi (303), str. 347. Za zupčanike
i razm ake osi važi inače ono što je
rečeno u poglavljima 9.1.12. i 9.1.13.
-i a---------
Slika 390. D o d ir u točki k inem atskih cilin Slika 391. O d n o si o b o d n ih brzina i brzina
d a ra klizanja
Pored međusobnog valjanja bokova dolazi još do uzdužnog klizanja,

što se vidi na si. 391, koja prikazuje presjek srednjom linijom standardnog profila.
Zupčanik 1 okreće se obodnom brzinom v x, a zupčanik 2 sa o2. U smjeru
uzdužne linije boka djeluju kom ponente vil = v l - sin ^ i vs2 = v2 • sin /?2- U
smjeru zahvatne linije m oraju oba zupčanika imati jednaku brzinu v„ =
= t>, • cos = v2 ■cos /?2. Radi suprotnog smjera djelovanje pgl i vg2 ili zbog
njihovih različitih veličina kližu bokovi u uzdužnom smjeru sa
sin £
brzinom klizanja (391)
Diobene kružnice vrte se

obodnim brzinama v l = dtl ■n - n2 (392 a)
vi —d l2 ’ n ' n2 (392 b)
v ,, v2 u m /s o b o d n e brzine diobenih kru žn ica zu p čan ik a,
dn , dl2 u m d iobeni p ro m jeri zupčanika,
n, i n2 u s -1 brzine vrtn je zu p čan ik a.
N a si. 389a ucrtane su projekcije btl i be2 zahvatne linije AE. Izvan tih
dužina nema dodira bokova. Nem a stoga svrhe zube izvoditi mnogo šire
nego što to zahtijeva zahvatna linija. Uobičajeno je: b = 5 do 10
25*
9.11.2. Odnosi sila, iskoristivost

Indeksom 2 označeno je djelovanje zupčanika 1 na zupčanik 2. Indeksom 1
označeno je reaktivno djelovanje zupčanika 2 na zupčanik 1.
U norm alnom presjeku djeluje u dodirnoj točki sila na zub F ^ (si. 392)
okom ito na bokove, prolazeći kinem atskom točkom. Sila Fbn razlaže se u
kinematskoj točki C na norm alnu F„ i radijalnu kom ponentu Fx.
U smjeru bokova djeluje sila trenja • p, koja u tlocrtu daje sa silom Fn
rezultantu R. Rezultanta R razlaže se u obodnu silu F, i aksijalnu silu F a.
Iz geometrijskih odnosa proizlaze:

sile na pogonskom zupčaniku 1:
obodna sila F il — K l Ti/rn (393)
aksijalna sila F a, = F ,, • tan (/i, —q') (394)
„ tanoL -c o sp '
radijalna sila F rl = F t l -------—------ — (395)
c o s (p | Q )
Sile na gonjenom zupčaniku 2:
obodna sila F l2 = F a COS(^ 2 + Qj (396)

COS (p ! Q)
9.11. Vijčanici 389
aksijalna sila F a2 = Fa ■tan (/?2 + e') (397)
radijalna sila Fr2 = Fll , (398)

F u N sile,
Ki p ogonski fa k to r ž l , ev en tu aln o tab lica 125, str. 351,
Ti u N m nazivni o k re tn i m o m e n t p o g o n sk o g zu p čan ik a, izra ču n a t iz pogonske
snage P , p re m a je d n a d ž b i (400),
r„ u m rad iju s d io b en e kružnice z u p ča n ik a 1 = d , , / 2,
p' u ° red u ciran i k u t tre n ja ; uz d o b ro podm azivanje m ože se uzeti d a je
p ' x 6, o d n o sn o ta n p' a 0,1.
K od vijčanika postoje slični odnosi kao kod vijaka za pokretanje (vidi

2.2.2. na str. 105). Naime, uzdužnim klizanjem gubi se dio pogonske snage P x,
u obliku snage trenja, tako da je odvedena snaga niža od dovedene. Osim toga
treba uzeti u obzir još i iskoristivost ri valjanjem bokova zubi, te trenje
ležaja (vidi 9.4. na str. 356). Z a vijčanike iznosi
1 —tan q' • tan fj2
ukupna iskoristivost tlex n s n = - — t] (399)
y l + ta n p '- ta n j? ! v ’
ris iskoristivost zbog vijčanog djelovanja,
ri iskoristivost (valjanje b o k o v a i trenje ležaja) p re m a 9.4. n a str. 356.
Uz zadanu snagu koju treba odvesti P 2, iznosi

pogonska snaga P l = P 2/rjg= T 1 a>l (400)
u W. Pri tome je T x u N m nazivni okretni m om ent zupčanika 1, a tu, u rad/s
njegova kutna brzina.
Najveća m oguća iskoristivost vijčanim djelovanjem postiže se kada je
P 1 = 0 , 5 ( E + q '). Samokočivost nastaje kada je /?2 = 90° — q'. U tom slučaju
prijenos gibanja nije moguć ni uz uporedbu najvećih sila.
9.11.3. Nosivost
Zbog dodira u točki mogu se vijčanicima prenositi samo relativno male

snage. Uzdužno klizanje bokova zahtijeva materijale otporne na trošenje, ili
kaljene čelične zupčanike, te podm azivanje uljima za visoke tlakove. Najčešće
se zadovoljavamo proračunom nosivosti kao kod zupčanika od plastičnih
materijala (vidi 9.6.5. na str. 371), izračunavanjem
F
faktora opterećenja C= — — (401)
be -Pn
C u N /m m 2 fa k to r opterećenja,
F, u N o d g o v a raju ća o b o d n a sila [jednadžba (393) n a str. 387] sa pogonskim
fa k to ro m K , = l (ne uzim ajući u o b z ir u d a rn o opterećenje),
bc u mm noseća širina z u b a » p , o dgovarajućeg zupčanika,
p„ u mm n o rm aln i k o ra k = m ît.
390' 9. Z upčani prijenosnici
Tablica 139. Dopuštene C-vrijednosti i faktori temperatura
Sparivanje materijala C lo p Hi Sparivanje materijala Q op Hi

m/s N /mm2 m m 2/kW m/s N/mm m m 2/kW
3 1 ,6
3 4 Nezakaljeni Čelik na kalajnu 5 1 ,2 5400
Kaljeni čelik na kaljeni Čelik 4 3,3 broncu 8 0 ,8
2700
6 2,5 Sivi liv na sivi liv ili 1 1 ,8
7 2 ,2 nezakaljeni čelik na sivi liv 2 1,4 9500
8 2 3 M
Faktor opterećenja treba izračunati za svaki od zupčanika u paru, a

dobivenu veću vrijednost usporediti sa dopuštenom . Dopuštene vrijednosti faktora
opterećenja za trajan pogon vidi u tablici 139. K od kaljenog i brušenog
zupčanika, koji radi u paru sa zupčanikom od sivog liva ili bronce, dozvoljene
su 1,25 puta veće vrijednosti. Za pogone koji rade povremeno a; 1,5 puta
veće vrijednosti. Kod čelika na čelik potrebno je obilno podmazivanje.
d,i •
Sigurnost protiv zaribavanja SF= 1,2 (402)
1I
%
d ,t u m m p ro m je r d iobene k ružnice p o g o n sk o g zupčanika,
bi u m m izvedena širin a p o g o n sk o g z upčanika,
P 2 u kW o dvedena sn ag a z u p čan ik a 2,
be u k u p n a iskoristivost p rem a jed n a d ž b i (399),
q T u m m 2/k W fa k to r tem p e ra tu re p rem a tablici 139.
9.11.4. V-vijčanici, hiperboloidni vijčanici

Budući da je trajnost vijčanika zavisna gotovo isključivo od uzdužnog
klizanja bokova, pomak profila vijčanika nije uobičajen. Prem a tome, razmak
osi m ora biti doveden na propisnu mjeru. U tom slučaju svode se odnosi sila
i gibanja isključivo na kinematske kružnice prom jera dwl i dw2.
Slika 393. N a sta ja n je hip erb o lo id n ih z u p S lika 394. V ijčanici: a) čelnik s kosim
čanika z u b im a ; b) h ip erb o lo id n i zupčanik
9.12. P užni prijenosnici 391
D a bi se izbjegao neugodan dodir u točki vijčanika, zupčanici se mogu

tako oblikovati da dobiju ravne zube (si. 393), koji se ne m oraju zakrivljavati
po plastu kinem atskog cilindra. Kinematske površine su u tom slučaju
hiperboloidi. To su tijela koja nastaju ako hiperbolu rotiram o oko osi vrtnje
kola. Tijelo takva hiperboloida teže se izrađuje. No zato je ozubljavanje u
diobenom postupku jednostavno. Rezni alat pomiče se pri tome, pravocrtno,
dok izradak miruje. U bilo kojem normalnom presjeku uvjeti zahvata su
identični kao i u čelnicima s ravnim zubima, s fiktivnim brojem zubi znl i zn2.
D odirna linija bokova je linija preko cijele širine zuba. Radi toga u jednadžbu
(401) treba uvrštavati be = b, što znači stvarnu širinu zupčanika. N a si. 394
prikazan je jedan čelnik s kosim zubima i jedan hiperboloidni zupčanik.
9.12. Pužni prijenosnici

9.12.1. Vrste, uvjeti zahvata i dimenzije
Pužni prijenosnici (si. 395) su vijčanici s osima koje se sijeku najčešće

pod kutem 90°. Pogonski dio prijenosnika je puž koji može biti jednovojni ili
viševojni, cilidrična ili globoidna oblika, a gonjeni dio je pužno kolo najčešće
globoidna oblika (globoid je rotaciono tijelo s kružnim lukom kao generatri-
Zj - p— •
Slika 395. P užni prijenosnik (crtan k a o ljevohodan)
a) s cilindričnim pužem : b) s g loboidnim pužem
som). Prem da globoidni puževi omogućuju velik stupanj prekrivanja, cilindrični

puževi imaju zbog svoje jednostrane izrade izvjesne prednosti, tako da će ovdje
biti obrađeni samo oni.
Zubi puža nam ataju se kao zavojnice oko kinem atskog tijela. Bokovi
puža dodiruju zube kola u liniji, za razliku od vijčanika s kosim zubima.
Radi toga je rad pužnih prijenosnika mirniji od rada vijčanika, a manje se
i troše. Pužni prijenosnici izvode se najčešće za velike prijenosne omjere.
Iz D IN 3975 (dimenzije i odstupanja cilindričnih puževa) proizlazi:
Broj zuba puža je broj izrađenih zuba u ravnini okom itoj na os vrtnje.
To može biti 1, 2, 3 itd. zuba. Puž može biti desnohodni i ljevohodni.
Desnohodni je onaj kod kojeg zavojnica u vertikalnom položaju puža ima
uspon slijeva nadesno. Lijevohodni puž izvodi se samo iznimno.
S lika 396. S piralni puž Slika 397. E volventni puž
Standardni profil pužnih prijenosnika javlja se u aksijalnom presjeku

puža (si. 396). U njemu su dane dimenzije visine zuba, tjemene zračnosti i
debljine zuba. Taj aksijalni presjek može se usporediti s ozubnicom koja se za
vrijeme jednog okretaja puža pom akne aksijalno za veličnu z x - p. Zubi puža
izrađuju se najčešće alatim a s ravnim bokovima. To se može izvoditi na
razne načine, pa na cilindričnim puževima razlikujemo slijedeće oblike bokova:
1. Oblik boka A (ZA — puž). K od ovih puževa izvodnica (generatrisa) siječe
os vrtnje. U čeonom presjeku nastaje arhim edova spirala (spiralni puž,
si. 396). N ož trapeznog presjeka nastavlja se tako da njegove oštrice leže u rav
nini koja prolazi kroz os vrtnje.
2. Oblik boka N (Z N — puž). Izvodnica (generatrisa) nalazi se u ravnini koja
je nagnuta prem a osi vrtnje za veličinu srednjeg kuta uspona y. Taj
oblik nastaje obradom pom oću noža trapezna oblika, postavljenog u visinu
osi vrtnje, tako da je prolazeći sredinom uzubine nagnut za kut uspona y.
3. Oblik boka K (Z K — puž). Izvodnica (generatrisa) ovog puža nije pravac,
već prostorna krivulja. Izrađuje se pom oću alata koji rotira (glodalo), a čije
oštrice su trapezna oblika. Oštrice alata nagnute su za veličinu srednjeg
9.12. 'P užni prijenosnici 393
kuta uspona 7 , tako da se središte uzubine puža poklapa sa linijama

razm aka osi puža i osi alata (glodala ili brusne ploče). Čim je manji promjer
alata, tim je m anja izbočenost bokova puža (slično si. 397).
4. Oblik boka E (Z E — puž). Kod ovog puža izvodnica (generatrisa) tangira
temeljni cilindar, čija se os poklapa s osi puža. U čeonom presjeku nastaje
evolventa (evolventni puž, si. 397). Izrađuje se pom oću noža trapezna
oblika postavljena tako, da je ravnina rezanja paralelna s ravninom koja
prolazi kroz os vrtnje (iznad ili ispod osi vrtnje). Oblik boka odgovara
čelniku s evolventnim zubima. Evolventni puževi mogu se prem a tome
proizvoditi i odvalnim postupkom.
Pod pojmom pužni.broj zF podrazumijevamo odnos srednjeg promjera d 1
i m odula m :
pužni broj zF= d 1/m (403)
Pužni broj daje obilježje oblika samog puža, posebno moment otpora
protiv savijanja. O d pužnog broja ovisi i srednji kut uspona
tan y = z i/ z F (404)
Kod z 1 = l je kod zF= l 10 17
y = 8 ,l° 5,7° 3,4°
U D IN 3976 standardizirane su dimenzije, prijenosni omjeri, razmaci
osi pužnih prijenosnika sa cilindričnim puževima i kutom zahvatne linije
a w= 20°. Dan je vrlo veliki izbor, koji ovdje nije moguće navesti. Primjer
označavanja cilindričnog puža ZN desnohodnog (R) sa m = 4 m m , z x = 1,
i/, = 4 0 mm je:
Puž Z N 4 x 4 0 R1 D I N 3976.
U tablici 140 dane su jednadžbe za proračun dimenzija pužnog prijenos
nika kod kojeg osi vrtnje zatvaraju kut od 90°. K od pužnih prijenosnika
moguć je i pom ak profila, da bi se razm ak osi doveo na određenu mjeru ili
da bi se omogućile druge veličine kuta zahvatne linije, na primjer kod:
7 < 15° 15° do 25° 25° do 35° >35°
a = 20° 22,5° 25° 30°
Ako z 2 označava broj zubi pužnog kola, a z, puža, tada je
kinematski prijenosni omjer u = z 2/ z l (405)
koji je jednak
prijenosnom omjeru i= nj n2 (406)
gdje su n, i n2 brzine vrtnje puža i pužnog kola.

Uvjeti zahvata svode se bilo na srednji čeoni presjek pužnog kola, bilo na
aksijalni presjek puža.
Tablica 140. Uobičajene dimenzije pužnih prijenosnika s cilindričnim pužem
Pužni broj z F= d l/m , prema DIN 3976 (izvadak):

7 | 7,5 | 8 | 8,5 | 9 | 9,5 | 10 10,6 11,2 | 12,5 14 | 17
Aksijalni modul m pr ema DIN 780 u mm:

1 | 1,25 | 1,6 | 2 | 2,5 | 3,15 | 4 5 | 6,3 | 8 | 10 | 12,5 | 16 j 20
Naziv Veličina
normalni modul • cos y
aksijalni korak p = m ■it
normalni korak pn= p cos y
tjemena visina zuba h ,= m
podnožna visina zuba 1,2 m
srednji promjer dx = m ■zF
tjemeni promjer rfBl = rfi + 2A.
podnožni promjer d ,i= d i - 2 h ,
diobeni promjer d2= m • z2
promjer temeljne kružnice db2 = d2 - cos a
tjemeni promjer d ^ —d2 4- 2ht
podnožni promjer d,2=d2- 2 h t
kut zahvatne linije aw, najčešće =20°
a = a w kod ZA-puževa,
aksijalni kut zahvatne linije tan a= tan aw/cos y kod ZN- ZK-, ZE-puževa
0^ = a„ kod ZN-, ZK-, ZE-puževa

normalni kut zahvatne linije tan atp= tan aw • cos y kod ZA-puževa
razmak osi a = r x + r2
Približno je s]r\2- r l 2 + m(1 * 2)-- sin a • r2

sin a
stupanj prekrivanja eax ------------------------------------------- (407)
Pe
ra2 u m m radij us tjerriene kružnice p u žn o g k o la u srednjem čeonom presjeku,

rb2 u m m radijus tem eljne kružnice p u žnog kola,
m u mm aksijalni m odul,
x2 fa k to r p o m a k a profila p u žnog kola,
a u ° aksijalni k u t z ah v atn e linije,
r2 u m m rad iju s d iobene kružnice p u ž n o g k o la u srednjem čeonom presjeku,
pe u m m k o ra k z ah v atn e linije = m - n cos a.
Uzdužno klizanje bokova daje

d , • n •n t
brzinu klizanja v„=---------- (408)
cos y
vt u m /s m eđ u so b n a brzina klizanja bokova,
di -u m srednji p ro m je r puža,
y u srednji k u t u sp o n a p u ž a p rem a je d n a d ž b i (404).
9.12.2. Odnosi sila, iskoristivost
Sile koje djeluju sa pogonskog puža na gonjeno pužno kolo dobivaju

indeks 2, a reaktivne sile kola na puž indeks 1.
N orm alna sila F bnl odnosno ^bn2 > djeluje okom ito na površine dodira
bokova (si. 398 dolje) i prolazi kroz kinematski pol. Ta norm alna sila izaziva
silu trenja Fbni ■F i Tbn2 ■n u smjeru klizanja. N a pužu se sila Fta i razlaže u
norm alnu aksijalnu F nl i radijalnu silu F r l . N a pužnom kolu se Fbn2 razlaže
u norm alnu Fnl i radijalnu silu F r l. N a pužnom kolu se Ftn 2 razlaže u
norm alnu F„2 i radijalnu F r2.
Slika 398. O dnosi sila n a p u ž n o m prijenosniku
U tlocrtu (si. 398 u sredini) sjedinjuju se na pužu sile ^nal i 'F

u rezultantu R l , koja se opet razlaže na obodnu silu F tl i aksijalnu silu Fal.
N a pužnom kolu daju u tlocrtu sile Fn2 i Ftm2' H rezultantu R 2, koja se
razlaže na obodnu F ,2 i aksijalnu kom ponentu F a2.
Iz geometrijskih odnosa proizlaze:

sile u pužu:
obodna sila Ftl = K l T1/r i (409)
p
aksijalna sila F . = -------------- (410)
tan (y + e )
, , , „ - tan ql • cos o'
radijalna sila F rl = Ft l — ;— ------ — (411)
sm (y + Q)
F u N sile n a z ubim a
Ki pogonski fa k to r ž 1, even tu aln o p rem a tablici 125, n a str. 351,
7j u N m nazivni o k re tn i m om ent puža izraču n at iz pogonske snage prem a jedna-
bi (417),
y u ° srednji k u t u sp o n a puža,
rj u m polum jer srednje kružnice puža,
u ° n o rm aln i k u t z ahvatne linije (kut zah v a tn e linije u n o rm aln o m p re
sjeku),
q' red u ciran i k u t tren ja koji se d o b iv a iz jed n a d žb e :
tan q' = [i/cos an (412)

p koeficijent tren ja n a kliznim bokovim a,
* 0 ,0 1 k o d p uža od čelika, a p u žnog k o la o d bronce, pažljive izrade, kod
visokih b rzin a klizanja i tekućeg trenja.
* 0 ,0 2 5 k o d kaljena i b ru šen a puža, a p u ž n o g k o la o d bronce, prosječne kvali
tete izrade,
* 0 ,1 k o d puža i p u žnog k o la o d sivog liva, n eo b rađ e n e izvedbe.
Sile na pužnom kolu:

obodna sila: aksijalna sila: radijalna sila:
F l2 = Fal (413) Fa2 = F a (414) Fl2 = F ti (415)
Kod pužnih prijenosnika vladaju slični odnosi kao kod vijaka za pokre
tanje (vidi 2.2.2. na str. 105). Uzdužnim gibanjem bokova gubi se trenjem
dio pogonske snage P l . Zbog toga je odvedena snaga P2 odgovarajuće
m anja od dovedene P Budući da treba uzeti u obzir još i iskoristivost
valjanjem bokova i trenjem u ležajima (vidi 9.4. na str. 356), bit će za pužni
prijenosnik
tan y
ukupna iskoristivost n ^ r i s - n ^ ----- ------- - rj (416)
tan (y + Q)
f/s iskoristivost vijačnog djelovanja,
rj iskoristivost v aljan ja b o k o v a i tren ja ležaja n r/» m a Q d n a C tr
Kod y « 4 5 ° postiže se najveća iskoristivost. Tako velik kut uspona

zahtijeva viševojne puževe.
Ako je zadana snaga P 2 koja se odvodi, onda je
pogonska snaga P i = P 2/rjg= T l -a>x (417)
u W ; pri tome je T x u N m nazivni okretni moment puža 1, a ojx u rad/s

njegova kutna brzina.
Ako je pužno kolo pogonski dio, tada je iskoristivost
*/s= tan (y —e')/tan y
Ako je dolazi do samokočivosti. U tom slučaju nije moguće pokre

nuti puž bilo kako velikim okretnim m om entom na pužnom kolu! Samo-
kočivost je ipak poželjna, kako bi se spriječilo da kod eventualnog isključenja
pogona zbog opterećenja pužnog kola ne dođe do njegova okretanja.
9.12.3. Oblikovanje puževa i pužnih kola
Cilindrični nastavak puža prom jera ds (si. 339 a) opterećen je na savijanje

i uvijanje. Dim enzionira se obično samo prem a naprezanju na uvijanje s tim,
da je xtđ = 1 2 N /m m 2. Dalje se računa sa čvrstoćom oblika (vidi 4.3.3.
na str. 178). Izbor srednjeg prom jera uzima se približno d x 1,5 ds, a kod
a) puž s v ratilo m o d je d n o g dijela (p u ž n o v ra tilo ); b) naklinjeni puž
puževa naklinjenih na vratilo (si. 339b) d xK 2 d s. K ada se konačno usvoji d x,

moguće je prem a D IN 3976 izvršiti (tablica 140 na str. 393), izbor pužnog
broja zF. Općenito se uzima
duljina puža b 1^ 2 m y j z 2 + l =\Jd%2 —d\ (418)
širina pužnog kola b2x b + 2m=y/d%1—d l + 2m (419)

m aksijaln i m odul,
b k o risn a širina z u b a p re m a si. 400a.
Kao orijentaciona vrijednost uzima se b2K 0 , S d x.

Pužna kola od lakog m etala ili od legura cinka m oraju se izraditi šire
(si. 400b). Ako zubi pužnog kola m oraju biti izrađeni od visokovrijednog
materijala, dobrih kliznih svojstava (npr. od bronce), onda se vijenac od takva
m aterijala ili naprešava ili spaja vijcima sa glavinom od sivog ili čeličnog
liva (si. 400, c i d). Pužna kola od sivog liva (si. 401) oblikuju se na istim
principim a kao i čelnici (vidi 9.2., na str. 348).
Slika 400. Izvedba vijenaca p užnih kola

a) sivi liv; b) odlivak od lak o g m eta la ; c) n a p re ša n ; d) spojen vijcim a
Slika 401. P u ž n o kolo

o d sivog liva Slika 402. F a k to r b ro ja zubi za p užne prijenosnike
9.12.4. Nosivost, izbor maziva
Jedan od nedostataka pužnih prijenosnika je njihova loša iskoristivost.

O na se manifestira velikim gubicima trenjem koje se pretvara u toplinu i
velikim trošenjem bokova. Prijenosnici s niskom brzinom vrtnje rade nepo-
voljnije nego brzohodi, jer oni prvi rade u području mješovitog trenja bokova.
Savojna čvrstoća puževa i zubi pužnih kola je vrlo visoka, tako da je i ne
treba kontrolirati. O na leži daleko iznad granice zaribavanja.
Proračun normalnih pužnih prijenosnika sa ug^ 8 m/s vrši se prema iskustve

nom
F, 2
faktoru opterećenja C= — (420)
Z ■b ■p
C u N /m m 2 fa k to r opterećenja,
F,2 u N o b o d n a sila p u žnog k o la p rem a jed n a d ž b i (413) o d n o sn o (410),
Z fa k to r b io ja zubi p rem a si. 402,
b u mm k o risn a širina z u b a = \ / d 2, - d \ ,
p u mm aksijalni korak.
Dopuštene vrijednosti faktora opterećenja Cdop prem a tablici 141. One važe
za norm alne pužne prijenosnike u trajnom pogonu, s tem peraturom ulja 70°C.
Prema brzini klizanja i postojećem faktoru opterećenja izabire se odgovarajuće
ulje za podmazivanje (tablica 141).
Visokoučinski prijenosnici s visokim brzinama klizanja i tlačnim podm azi
vanjem, kaljenim, brušenim i lepovanim bokovima čeličnih zuba puža, visoko-
opteretivim m aterijalom pužnih kola, s rebrim a za hlađenje na kućištu prije
nosnika, ili hlađenjem cirkulacionim uljem, mogu se jače opteretiti. Računaju
se na
l~Ft7
Hertzovo naprezanje crH= Z H- Z M- Z e (421)
Tablica 141. Dopuštene C-vrijednosti za normalne pužne prijenosnike u trajnom pogonu (u intermitirajućem pogonu može se
računati sa 1,3 do 1,5 puta većim vrijednostima) i potrebna viskoznost maziva vM
Faktor pterećen; * Cdop u N /m m 2

M aterijal i izvedba Materijal pu žnog kola podmazi vanje um akanjem tlačno podmaz švanje
čeličnog puža ozna ta kod p# u m/s
po D IN-u po JUS-u 4 8 1 4 8
GZ-SnBz 12 C. CuSnl2 8 4,5 2,5 8 9,5 12,5

D IN 16 M nC r 5 (C. 4320)
ili G-SnBz 12 P. CuSn 12 6,5 3,5 2 6,5 7,5 10
D IN C 15 (Č. 1220)
bokovi cementirani i kaljeni GK-AlSi 10 Mg K. AlSi 10 Mg 6,5 4 2 6,5 8,5 11
na 600 HB, brušeni G K-A lCu 4 TiMg * P . AlCu 5 TiMg
GB-ZnAl 4 Cu 1 - 3,5 2,5 1,5 4 5 7
GG-20, GG-25 SL 20, SL 25 4,5 2 - - - -
D IN C 4 5 (Č . 1530) GZ-SnBz 12 C. CuSn 12 4 3,5 1,5 4,5 5,5 8

poboljšan, bokovi brušeni
G-SnBz 12 P. CuSn 12 3,5 3 1,2 3,5 4,5 6,5
D IN C 45 (C. 1530)
poboljšan ili GG-20, GG-25 SL 20, SL 25 3 1,3 - - - -
D IN St 70 (Č. 0745)
bokovi brušeni
C Viski)znost vJ0 u cSt ulja za podmazivanje kod vt u m/s

N /m m 2 <2 2 ...6 6 . . . 10 10
<3 90 . . . 150 6 0 ...9 0 40 . . . 60 30 . . . 45

3 . . . 10 1 5 0 ... 230 9 0 ... 230 6 0 ...9 0 4 0 ...6 0
>10 230 . . . 300 150. . . 230 100 . . . 150 6 0 ...9 0
o H u N /m m 2 H ertzo v o nap rezan je b okova u kin em atsk o m p o lu C,

F ,2 u N o b o d n a sila pužnog k o la p rem a jed n a d ž b i (413) o d n o sn o (410),
b u mm k o risn a širina z u b a = \ / d l l —d 2l ,
d2 u m m diob en i pro m jer p u žnog kola,
ZH fa k to r o b lik a b o k a p rem a tablici 142,
Z M u v 'N /m m 2 fa k to r m aterijala p re m a tablici 142,
ZE fa k to r stu p n ja pre k riv a n ja p rem a tablici 142.
U tablici 142 dane su, osim toga, vrijednosti dopuštenog Hertzovog napre
zanje <xHdop za pužne prijenosnike s cirkulacionim podmazivanjem.
9.13. Bučnost u radu zupčanika i mogućnost njena smanjivanja

N astojanja da se zupčani prijenosnici konstruiraju tako da rade bez
buke, dovela su do mnogih istraživanja o uzrocima nastajanja buke. Ova
istraživanja ne mogu se još smatrati završenim. I pored točno održanih
dopuštenih odstupanja mjera i kvalitete površinske obrade, može se desiti
da prijenosnici u radu izazivaju nedopuštenu buku. Prem a kvaliteti ozublje
nja dolazi do odstupanja od teoretskih vrijednosti: oblika boka, koraka zah
vata, uzdužne linije boka. Zbog toga dolazi do m anjih ili većih netočnosti
u radu, kao posljedica odstupanja sprezanjem. Tome treba dodati deformacije
zubi i vratila djelovanjem sila koje se prenose, a koje na taj način povećavaju
Tablica 142. F aktor oblika boka Z H, faktor materijala Z M, faktor stupnja prekrivanja Z t i dopuštene vrijednosti Hertzova
naprezanja crtMop za visokoučinske pužne prijenosnike cirkulaciono podmazivane
Faktoi oblika boka Z H za ZA. i ZN puževe pri

15° 18° 20“ I 2V 25° 30°
2 1,84 1,77 1,67 1,61 1,52
F i ktor oblika boka Z H za IK i ZE puieve pri y =

¥ 5° i<r 15° 20° 25° 30 | 35° 40 45”
4,35 3,4 2,4 2 1,77 1,61 1,52 | 1,46 | 1,44 1,42
Faktor materijala Z M u j/N /m m 2 kod pužnih ko a od

SnBz | AlSi, AlCu legura ZnAl legura
i
1
220 | 200 190
F aktor stupojj prekrivanja Z , pri y=

i. 2" 5C 10° 15r 20° I 25c | 30° 35c 40 45°
1.0 1 1 0,99 0,98 0,97 0.96 0,94 0,92 0,89 0,86

1.5 0,82 0,82 0,81 0,80 0,79 0,78 0,76 0,75 0,73 0,70
2.0 0.71 0,71 0,71 0,70 0,69 0,68 0,67 0,65 0,63 0,61
2.5 0,63 0,63 0,63 0,62 0,61 0,60 0,58 0,56 0,54 0,52
Dop ušteno H ert zovo naprez anje

M aterijal i Materijal p jžnog kola ffHdtop u N/mm 2 pri vg u m/s
izvedba puža po D IN-u po JUS-u 8 11 13 15
GZ-SnBz 12 C. CuSn 12 500 520 540 550

D IN 16 M nCr 5 (C. 4320) ili
D IN C 15 (C. 1220) cementiran GK-AlSi 10 Mg K. AlSiMg
320
280 290 310
i kaljen na 600 HB, GK -A lCu 4 TiMg P. AlCu 5 TiMg
bokovi bruseni i lepani
GB-ZnAl 4 Cu 1 - 220 245 275 295
9.13. Bučnost u radu zupčanika 401
netočnost zahvata. Posljedice toga su rotaciona ubrzavanja i kolebanja okretnog

m om enta’, koja dovode do vibracija dijelova prijenosnika. Ako ove vibracije
imaju visoku frekvenciju, izazivaju buku.
K ada zub ulazi u zahvat ili izlazi iz zahvata javlja se tzv. udar zahvata.
K ada dodirna točka prolazi kinematskim polom mijenja se smjer sile trenja i
izaziva time određeni impuls. I ovi nabrojani pogonski uvjeti izazivaju također
vibracije.
Slika 403. Slika nošenja sa b o m b ira n o m uzdužnom linijom b o k a

(ko rek cijo m bočne linije)
Mjere za smanjenje buke u radu zupčanika bile bi:

1. Bombiranje bokova (korekcijom bočne linije, si. 403), u cilju smanjenja
udara kod ulaza zubi u zahvat.
2. Izbor takvog broja zubi zupčanog para da bi se spriječilo periodično
sretanje određenih grešaka ozubljenja.
3. Izbor zupčanika s velikim brojem zubi uz odgovarajući mali modul, jer se
time postiže bolji stupanj prekrivanja profila.
4. U potreba kosog ili zakrivljenog ozubljenja, da bi se omogućilo postepeno
opterećenje i odterećenje zuba.
5. U potreba m aterijala visokog stupnja prigušenosti za pužna kola, kao što
su plastične mase, ili punjenjem šupljina glavine m asam a koje prigušuju
zvuk.
6. Ukrućenje kućišta prijenosnika pomoću rebara i si.
7. U potreba krutih vratila.
8. K ruta uležištenja vratila, s najm anjom mogućom zrašnošću u ležajima.
2o ttcm ent! strojeva

10. PLANETARNI PRIJENOSNICI
10.1. Karakteristike, upotreba

Prijenosnike dijelimo općenito na tzv. standardne i planetarne. K od stan
dardnih rotiraju svi zupčanici samo oko vlastitih osi, koje su nepomično
uložene u kućištu ili postolju. K od planetarnih nekoji članovi prijenosnika,
tzv. sateliti, vrše dva istodobna gibanja, rotiraju uloženi u tzv. držaču, koji
također rotira oko svoje osi uložene u kućištu. Zupčanici čije se osi pokla
paju s centralnom osi, nazivaju se sunčani ili centralni zupčanici. Oni mogu
imati vanjsko i unutarnje ozubljenje, a mogu biti čelnici i stožnici.
Planetarni prijenosnici nalaze u suvremenim konstrukcijam a, kao što su
m otorna vozila, alatni strojevi, transportni uređaji, sve veću primjenu. Snaga
koja se dovodi tzv. sunčanom zupčaniku dijeli se na onoliko zupčanika koliko
ima satelita. To om ogućava niže opterećenje pojedinih zupčanika, a time manje
module i potrebno izravnavanje masa. Planetarnim prijenosnicima treba manji
prostor. Om ogućuju simetrične izvedbe i više prijenosnih omjera. Oni omogućuju
prijenos različitih pogonskih okretaja na jedno gonjeno vratilo, odnosno
račvanje dovedene snage na više gonjenih vratila. Glavni ležaji svih okretnih
članova prijenosnika (osim satelita) nisu radijalno opterećeni. Sile koje se
javljaju stvaraju parove sila. To vrijedi samo za prijenosnike sa više od dva
satelita. Pogodne konstrukcije planetarnih prijenosnika omogućuju i dobru
iskoristivost. Sunčani ili centralni zupčanik ne treba da bude posebno uležišten,
jer može biti vođen satelitima. To omogućuje da brzina vrtnje sunčanog
zupčanika bude vrlo visoka, do 500 s -1 i da se reducira na m anju brzinu vrtnje,
kao što je to slučaj kod prijenosnika plinskih turbina. Planetarnim prijenosni
cima mogu se postići vrlo visoki prijenosni omjeri, do ¿=10000. Svakako da
je u tom slučaju iskoristivost niska. Planetarnim prijenosnicima izvedenim kao
m ultiplikatori mogu se na gonjenoj strani ostvariti visoke brzine vrtnje.
Planetarni prijenosnici mogu se izvoditi kao tzv. diferencijali, tj. mehanizmi sa
dva stupnja slobode, koji se upotrebljavaju kod alatnih strojeva da bi se
ubrzala povratna (neradna) gibanja, a kod dizalica da bi se omogućio veći
broj brzina dizanja.
10.2. Jednostavni planetarni prijenosnici

N a slici 404 prikazani su jednostavni planetarni prijenosnici kod kojih
su dva zupčanika, 1 i 2, uloženi u držač S. Držač S okreće se oko središta
zupčanika s vanjskim ili unutarnjim ozubljenjem, tzv. sunčanog ili centralnog
zupčanika 1, s brzinom vrtnje ns. D a bi se mogli računski utvrditi prijenosni
410 10. P lanetarni prijenosnici
omjeri triju gibanja zupčanika, 1 i 2 i držača S, m oraju brzine vrtnja n v

n2 i ns dobiti odgovarajuće predznake, plus ( + ) za gibanja u smjeru gibanja
kazaljke na satu, a minus ( —) za gibanja suprotna smjeru gibanja kazaljke na
satu. Kod stožnika određuje se smjer gibanja prom atranjem zupčanika s vrha
stošca.
Slika 404. Je d n o sta v n i p lan e tarn i prijenosnici

a) p ogon čelnicim a, sunčani (centralni) z u p čan ik 1 s vanjskim ozubljenjem ;
b) p ogon čelnicim a, sunčani z upčanik 1 s u n u tarn jim o zu bljenjem ; c) pogon
stožnicim a s vanjskim ozubljenjem .
Zamislimo li da su na si. 404 sunčani zupčanik 1 i satelit 2 čvrsto po

vezani s držačem S, bit će brzine vrtnja oko osi držača S svih članova jednaki:
ns —nl —n2. Ako sada zamislimo da zupčanik 2 nije više povezan s držačem S
(kao što je to i u stvarnosti), a da zupčanik n1 stoji, valja se pri okretanju
držača S zupčanik 2 po ziipčaniku 1. Brzinu vrtnje zupčanika 2 oko osi vrtnje
držača S dobit ćemo ako brzini vrtnje ns (držača S) dodam o ± n s (z1/ z 2).
Znak plus odnosi se na vanjsko (si. 404 a i c), a minus za unutarnje ozubljenje
zupčanika 1 (si. 404b).
Okreće li se sada još i zupčanik 1 brzinom vrtnje n 1 (zavisno od smjera
vrtnje zupčanika 1, bit će smjer vrtnje zupčanika 2 kod vanjskog ozubljenja
zupčanika 1 i 2 suprotan, a kod unutarnjeg ozubljenja zupčanika 1 jednak
smjeru vrtnje zupčanika 1), porast će brzina vrtnje zupčanika 2 oko osi držača S
još za ± « j (Zj/z2). I ovdje znak minus označava unutarnje ozubljenje zupča
nika 1. Konačna brzina vrtnje zupčanika 2 oko osi vrtnje držača S bit će,
prem a tome:
10.2. Jednostavni prijenosnici 411
z z
brzina vrtnje satelita n2 = ns± « s — + nl — (422)
oko osi držača Zl 22
brzina vrtnje satelita oko vlastite osi

za prijenosnike sa slike 404a i c
n2s = n2 - ns = T - ( ns - n i)
za prijenosnik sa slike 404b
«2 u s _1 b rzin a vrtnje sa telita 2 o k o osi d ržača S,

n, u s - 1 b rzin a vrtnje d ržača S.
nt u s~ 1 brzina vrtnje su n čan o g z u p ča n ik a 1,
n 2a u s _1 b rzin a vrtnje satelita o k o vlastite osi,
z ,, z 2 brojevi zuba su n čan o g z u p ča n ik a i satelita.
Gornji predznaci vrijede za vanjsko, a donji za unutarnje ozubljenje

zupčanika 1.
2
•n2=n2
n2
i
i
B
- h - i T
-n, - i n3
1 i
3
trtoCS a)
S lika 405. P la n e ta rn i prijenosnici sa dva p a ra zup čan ik a

a) prijenosnici s čelnicim a i vanjskim o zubljenjem ; b) prijenosnici s čelnicim a i
u n u tarn jim o zu bljenjem ; c) prijenosnici sa stožnicim a; d ) prijenosnici s jednim
vanjskim i jed n im u n u tarn jim ozubljenjem
Planetarni prijenosnici, prem a si. 405 imaju najmanje dva sunčana zupča
nika. Pri tome može jedan član biti držan (jedan ili drugi sunčani zupčanik
412 10. Planetarni prijenosnici
ili držač), a drugi gonjen. M ogu biti gonjena i dva člana potpuno neovisno,
treći dobiva tada gibanje zavisno od oba gonjena člana, (diferencijal).
Na si. 405 d prikazan je planetarni prijenosnik sa sunčanim zupčanicima
1 i 3, satelitom 2 i držačem S. Sunčani zupčanik 3 ima unutarnje ozubljenje.
N a glavnoj osi okretna su tri člana, 1, 3 i S, s brzinam a vrtnji n1; n3, ns. U
prikazanom primjeru postoje dva stupnja slobode, pa je to dijerencijal. Iz
brzina vrtnje nlt n3, ns, mogu se dva birati, a treći izračunati iz kinematske
zavisnosti f ( n l , n3, ns) = 0. Ako se jedan od članova učvrsti u kućištu ili
postolju, dobiva se planetarni prijenosnik.
Jednadžba f ( n 1, n3, n j —0 može se najlakše riješiti prema prijedlogu
Willisa na taj način, da će se prom atrač planetarnog prijenosnika (si. 405 d)
nalaziti na držaču S. O n će u tom slučaju vidjeti planetarni prijenosnik kao
standardni prijenosnik. Relativna brzina vrtnje članova 1 i 3 bit će u odnosu
na držač S, (n1—ns) i (n3 —ns), a njihov omjer z 3j z y. Prigodom pisanja jednadžbe
treba obratiti pažnju na predznak. Naime, pri danom smjeru vrtnje sunčanog
zupčanika 1, u odnosu na držač S, (n^^ —n j, imat će sunčani zupčanik 3,
u odnosu na držač S, (n3 —n j suprotan smjer gibanja.
Prem a tome:
prijenosni■ omjer ^1 «s
- i-------= —Z -3 /
(423)
n3- n s z,
u, u s"1 ' b rzin a vrtnje su n čan o g z u p ča n ik a 1,
n} u s~ ’ brzina vrtnje su n čan o g z u p ča n ik a 3,
nt u s~ 1 brzina vrtnje d ržača S,
z„ zi brojevi z u b a sun čan ih zu p ča n ik a 1 i 3.
Iz gornjeg proizlazi za dijerencijal

z 1n1+ z 3/i3 = (z1+ z 3)n s (424)
«i + — n3 = ( l + ~ ) ns (425)
Zi V zi J
Ako je zupčanik z3 učvršćen (n3 = 0), dobiva se planetarni reduktor u

pogonu preko sunačnog zupčanika 1, a planetarni multiplikator u pogonu
preko držača S.
U tom slučaju je:

prijenosni omjer planetarnog redaktora
. nx Z j+ z 3 z3
t = - i = - -----^ = 1 + — (426)
«. zt «i
Budući d a je z 3> z l prijenosni omjer / = — > 2 .
Praktički se uzima da je prijenosni omjer u granicam a i = 2,5 do 10.

Brzina vrtnje satelita 2 (zapravo njegov relativni odnos prem a držaču):

relativna brzina vrtnje satelita 2 prema držaču
n2s = — K - « s) (427)
Z2
Ako je dobiva se u pogonu preko z 3 reduktor, a multiplikator u pogonu

preko držača:
prijenosni omjer reduktora kod n ,= 0 i pogona preko z 3
I-= ^ = zi _ t _z3 = 1+ fjL (428)

«s *3 z3
Praktički se uzima da je prijenosni omjer u granicama ¿=1,1 do 1,7.
Za satelit 2 je:
z,
brzina vrtnje satelita 2 n 2 s~ — (n 3 ~ ns) (429)
Z2
Za planetarne prijenosnike sadva para zupčanika prikazana na slici 405 a,

b, c kod kojih je « 2 = «4 , sobzirom da zupčanici 2 i 4 imaju zajedničko
vratilo, vrijede jednadžbe [vidi jednadžbu (422)]:
brzina vrtnje satelita 2 i 4 planetarnih prijenosnika sa 2 para zupčanika
/ , zA _Z !
n2 = n 4 .-n s \ 1 ± — + — n t
(430)
\ - Z3
+ — »3
Z4 J Z4
Iz toga proizlazi:
brzina vrtnje centralnog zupčanika z 3 i brzina vrtnje satelita oko
vlastite osi «2s = tUs
i ZlZ4-\
, Z 1 Z4
n3 —ns 1 + ------ ± « i
Z2 Z3 ) z2 z3
Z\ Z3 (431)
« 2 S= « 4 S = ± (« s-«l)= ± («3-«s)
Z2 Z4
« 2, «4 u s ~ 1 b rzin a vrtnje satelita 2 i 4 n a zajedničkom vratilu,
ns u s ~ 1 brzina vrtnje d ržača S,
n i,n 3 u s“ 1 b rzin a vrtnje c en traln ih z u p čan ik a z i i z 3
« 2s, n i s u s ' 1 brzine vrtnje satelita o k o vlastitih osi,
zt,z 3 broj zubi c en traln ih z u p čan ik a 1 i 3
z 2 , za broj zubi sa telita 2 i 4.
G ornji predznaci vrijede za vanjsko, a donji za unutarnje ozubljenje.

414 IO. Planetarni prijenosnici
Tablica 143. Najvažniji tipovi planetarnih prijenosnika s čelnicima i stožnicima

Prem a tablici 143, gdje su shematski prikazani najosnovniji tipovi plane

tarnih prijenosnika, označuju brojke 1 i 2 jednostepene i dvostepene prijenos
nike, a slova A i I vanjsko ili unutarnje ozubljenje sunčanog zupčanika. U jed
nadžbam a danim u tablici 143 mogu biti umjesto broja zuba upisani i polumjeri
diobenih kružnica, jer je r = . M oduli pojedinih zupčanih parova dvostepe-
nih i višestepenih planetarnih prijenosnika ne m oraju biti jednaki.
O d tipova prikazanih u tablici 143 najčešće se upotrebljava tip 1AI
s većim brojem simetrično raspoređenih satelita, uz uvjet da z l + z 3 bude
cio broj i djeljiv s brojem satelita.
Analitičko rješavanje gibanja može se provjeriti i grafički. N a slici 406
prikazan je način grafičkog rješavanja gibanja planetarnog prijenosnika 1AI.
U točkam a dodira pojedinih članova nanose se na odgovarajućim polumjeri
ma, nacrtanim u mjerilu, izračunate vrijednosti odgovarajućih obodnih brzina
(također u mjerilu) v1= r 1 ■(o1, v3 = r3 a>3, u smjeru koji odgovara smjeru
vrtnje. Povlačenje zraka 1, 2, 3 i njihova produženja omogućuju da se iz
sličnosti trokuta očitaju brzine vrtnje. D okaz da linija GH na razm aku h od
apscise na koju se nanose obodne brzine, predstavlja zaista brzine vrtnje
pojedinih organa prijenosnika, vidljivo je iz slike 406.
Slika 406. P lan brzina i brzina vrtnje p lan e tarn o g

prijen o sn ik a 1 AI, a k o se rad i o: a) diferencijalu sa
dva stu p n ja slobode; b) prijen o sn ik u pri ns = 0 ;
c) p rijenosniku pri n 3 = 0 ; d) prijen o sn ik u pri n i = 0
Iz sličnosti trokuta r3 n 3 i trokuta

h n3 3', za točku B dodira satelita 2 i
centralnog zupčanika 3, dobiva se odnos:
13 =- odnosno /i = --3--^
h
Budući da je v3 = r3 - n3 proizlazi da je h = 1. Prema općoj jednadžbi h- v = r- n
dobiva se da linija GH na razm aku h od apscise predstavlja brzine vrtnja
pojedinih organa prijenosnika.
416 10. Planetarni prijenosnici
Jednadžbe u tablici 143, izražene pomoću brojeva zubi, vrijede samo za

N U L T E parove. Ako su to V- NULTI ili V-parovi zupčanika planetarnih prije
nosnika, treba u jednadžbam a, a i pri grafičkom crtanju, upotrijebiti polumjere
kinematskih kružnica. Moguće je da kod prijenosnika 2AA i 2AI bude 2 2 = 2 4 ,
a da r2=hrA.
Na slici 407 prikazanje planetarni prijenosnik 1AI s brojevima zubi z l , z 2, z i
na razm aku osi a, pogonskim kutovima zahvatne crte a wi, a w2, kod a = 20°.
Budući da broj zubi satelita ne utječe na veličinu prijenosnog omjera,
smanjuje se njihov broj za 1 do 2 zuba, da bi se omogućio i iskoristio pomak
profila.
Polazi se od zadanog modula, pom aka .Kj (npr. 0,5) i x 3 (npr. nula ili
mali pozitivni pomak, što poboljšava zahvat). Četiri nepoznanice: a, a wl,
a w2 > x 2 , proizlaze iz četiri slijedeće jednadžbe:
Z 1 -f- Z 2
cos xw, = — -— ni c o s a (432)
2a
x 1+ x 2= | - 1 t ^ - ( e v a wl- e v a ) (433)
2 tan a
cos a w 2 —■m ■cos a (434)

2a
x 2- x 3 (ev a - ev a w2) (435)

2 tan a
2 u 0 izradni k u t z ah v atn e linije,
zw u pogonski kut z ah v atn e linije,
x i,.X 2 fak to ri pom aka,
zi,:i,Z 3 brojevi zuba zupčanika,
Slika 407. P la n eta rn i ev x, ev a w evolventne funkcije izradnog i p o gonskog
prijen o sn ik 1 A1 na kojem k u ta z ah v atn e linije (vidi str. 516)
tre b a izvršiti p o m ak profila a u mm razm ak osi.
Odgovarajućom transformacijom mogu se gornje jednadžbe riješiti.
10.3. Sile, momenti i snage planetarnih prijenosnika s čelnicima
10.3.1. Kada gubici nisu uzimani u obzir
Da bi se odredili momenti potrebno je nacrtati sile koje djeluju na

satelit, a ove m oraju biti međusobno u ravnoteži. To su sile koje djeluju na zube
u točkam a zahvata i reaktivne sile na držaču. Uzete su u obzir samo obodne
kom ponente, jer radijalne ne utječu na okretne momente. Za prikazani
tip 1AI iznosi F ti = Tt 3 , a Fts = Fn + F t3 = 2Fti. Prem da je na slici 408b
prikazano da je ns = 0, na si. 408c da je n3 = 0, a na si. 408đ da je « i= 0 ,
slika djelovanja sila na satelit z 2 ostaje nepromijenjena. To vrijedi i kada se
sva tri vratila okreću, 408 b.
10.3. Sile, mom enti i snage 417
Prema uvjetima ravnoteže m ora suma svih m om enata koji djeluju izvana
biti jednaka nuli, s tim da su momenti koji djeluju u smjeru okretanja kazaljke
na satu pozitivni, a oni suprotni negativni:
(436)
(437)
(438)
gonjeni moment (439)

7 j, Tj, Ts u N m o k re tn i m om enti,
F t l , F l3, F u u N o b o d n e sile,
r u r 3, rs u m p o lum jeri k inem atskih kru ž n ic a i d ržača.
Pogonskim momentima označavamo one kod kojih vektori obodnih sila

(na satelit) i odgovarajućih obodnih brzina imaju isti smjer. Gonjenim momen
tima označavamo one kod kojih vektori obodnih sila i brzina imaju suprotan
smjer.
Slika 408. P la n eta rn i,p rije n o sn ik 1AI

a) sm jer g ib an ja pojedinih o rg a n a a k o rad i k a o diferencijal; b) sile koje se javljaju
n a satelitu z 2 a k o je z x pogonski, z 3 gonjeni, a ns = 0 ; c) sile koje se jav ljaju na
satelitu z2 a k o je z l pogonski, S gonjeni, a n 3 = 0; d) sile koje se jav ljaju n a satelitu
z 2 a k o je z3 pogonski, S gonjeni, a n t = 0
Ako se zanem are gubici, m ora i suma svih snaga biti jednaka nuli;
suma snaga P l + P 3 + Ps = 0 (440)
7j • a>j + T3 ■co3 + Ts ■o)s = 0 (441)
pogonska snaga Pi = F tl ' r i '£¿>1 (442)
y
P3 = F l 3 r 3 a)3^ F a - r 1 — -a>3 (443)
r 1
gonjena snaga (444)

p>u W snage,
co,, co3, (os u ra d /s k utne brzine.
418 ¡0. Planetarni prijenosnici
10.3.2. Kada se gubici uzimaju u obzir

Prema jednadžbi (427) satelit 2 vrši relativno gibanje u odnosu na svoju
os uloženu u držaču. Zbog toga se javlja relativno visoka prividna snaga, koja
snizuje iskoristivost planetarnih prijenosnika.
Ukupan gubitak snage prijenosnika 1AI, slika 408:
gubitak snage P Guk= 12 (445)

^ L s ,3
obodnabrzina satelita oko vlastite osi

vr2 = 2r2 ■n ■n2s (446)
odvedena snaga P 2= p i _ (447)
^>Guk = ^>l (1 ~ ûk) (448)
P 1
iskoristivost — = ---------- p— i449)
*2 + Ciuk j ' Ciuk
P2
Povk u W u k u p n a sn ag a koja se gubi,
vt2 u m /s o b o d n a brzina satelita 2,
P2 u W od v ed en a snaga,
rjz gubici u zubim a,
rjL2 gubici u ležajim a satelita 2,
rjLs 3 gubici u ležajim a d ržača i su n čan o g z u p čan ik a 3,
n 2s u s ~ ‘ relativna b rzina vrtnje sa telita 2,
r2 u m k inem atski pro m jer satelita 2.
10.4. Pregled prijenosnih omjera

i mogućnosti planetarnih prijenosnika 1AI i 2AI
U tablici 144 dan je pregled prijenosnih omjera planetarnih prijenosnika
1AI i 2AI.
Ako planetarni prijenosnik ima tri
vratila, od kojih dva mogu biti pogonska,
a jedno gonjeno ili jedno pogonsko, a
dva gonjena, mogu se zadržavanjem jed
nog od vratila, ili bez zadržavanja jednog
od njih, ostvariti 12 različitih kom bina
cija (vidi tablicu 145).
h/3~ l + i
N a slici 409 prikazani su pomoću
dijagram a prijenosni omjeri
Slika 409. Z avisnost prijen osnih o m jera j uk = i + ls / 3 - 11 /3 — *■

*uk> k/s i+ r
10.4. Pregled prijenosnih omjera 419
Tablica 144. Pregled prijenosnih omjera
1AI 2AI Za 1AI je prijenosni omjer standardnog prijenosnika

JL
n2 . i =z3/"t
n2
h
h
h r F 23 za 2AI
S s 23 • Z2
h nj
ni nt ns Hl 24-2r
IAI 2AI
N epokretan
organ
jednadžba veličina jednadžba veličina
3 1+- 2,7 do 8 1 + ^ 2 do 12 ¡* = 1 + 1
zt V Z4
1 1 i
1 0,65 do 0,88 0,5 do 0,92
zl i,/3==TT7
1+ — 1+^
23 Z2' Z3
S _ f* - 1 .7 do - 7 .0
V Z3
- 1 ,0 do - 1 1 ,0 '1/3=-'
“i Zl ' Z4
Tablica 145. Mogućnost ostvarenja kombinacija ulaza i izlaza snage i gibanja
dva pogonska jedno pogonsko

=0 *3==0 rt!=0 jedno gonjeno dva gonjena
ulaz 1 3 1 s 3 S 1i 3 1i S 3 iS S 3 1
Izlaz 3 1 s S 3 S 3 1 3 1 i S 3 iS
10.5. Planetarni prijenosnici sa stožnicima
Iz poglavlja 10.2, si. 404 i 405, vidjeli smo da za jednostavne planetarne

prijenosnike, planetarne prijenosnike s čelnicima i stožnicima, vrijede za proračun
prijenosnih omjera iste jednadžbe [(422), (423), (425), (430), (431)].
Pri gradnji vozila nalazi prim jenu diferencijal sa stožnicima prikazan na
si. 410, kod kojega postoje slijedeće mogućnosti gibanja:
a) Ako se okreću istodobno u suprotnom smjeru zupčanici z x i z3, rotira
držač S razlikom kutnih brzina a> u istom smjeru sa zupčanikom, koji se
okreće većom brzinom vrtnje (si. 410 a). Ako su kutne brzine zupčanika
Zj i z3 jednake, ns = 0.
b) Okrećemo li držač S i zupčanik z 1 u istom smjeru, brzina vrtnje zupčanika
z3 jednaka je dvostrukoj brzini vrtnje držača S, umanjenoj za brzinu vrtnje
zupčanika z v Okreće li se z x dvostruko brže od držača S, zupčanik z3 stoji.
27»
420 10. P lanetarni prijenosnici
c) Okreću li se držač S i zupčanik z { suprotno jedan drugome, okreće se

zupčanik z3 u smjeru okretanja držača dvostrukom brzinom vrtnje držača,
uvećanom za brzinu vrtnje zupčanika z t . O no što je rečeno u točkam a b i c
vrijedi odgovarajuće i za okretanje držača S i zupčanika z3.
za /Jy =0 Slika 410. D iferencijal sa stožnicim a p rik az an planom

brzina za slučajeve
'f-3
3'2 a ) n s = 0; b) n , > n 3, n 3> n, uz isti sm jer v rtnje; c ) n , = 0
d) Zadržava li se držač, okreću se zupčanici z x i z3 istom kutnom brzinom,

ali u suprotnom smjeru, bez obzira da li se pokreće z i ili z3.
e) Okreću li se istodobno zupčanici z, i z3 u istom smjeru ništa ne zadrža
vajući, okreće se i držač S u istom smjeru brzinom vrtnje koja odgovara
aritmetičkom prosjeku:
« l + «3
(410 b)
f) Okreće li se zupčanik z3, a zadržava z t , okreće se i držač S u istom smjeru,

ali samo polovinom brzine vrtnje zupčanika z3
(410c)
g) Okreće li se držač S, a zadržava zupčanik z3, okreće se zupčanik z x

dvostrukom brzinom vrtnje.
11. TARNI PRIJENOSNICI
11.1. Općenito
Kod tarnih prijenosnika prenosi se gibanje od jedne tarenice na drugu

samo trenjem dodirnih površina. Zbog toga može kod tarnih prijenosnika
doći do proklizavanja, a i puzanja. Najjednostavniji oblik tarnog prijenosnika su
dvije tarenice u obliku valjaka (si. 411). Pogonska tarenica 1 tlači silom f N na
gonjenu tarenicu 2. Time se silom trenja F R= Ft = p ■F N omogućava prenošenje
okretnog m om enta 7j i njegovo pretvaranje u omjeru polumjera tarenica
Razlikujemo tarne prijenosnike sa:

a) konstantnim prijenosnim omjerom,
b) s mogućnošću kontinuirane promjene prijenosnog omjera,
c) s mogućnošću reverziranja gibanja.
Tarni prijenosnici odlikuju se jednostavnom izradom, malim razmakom

osi i niskim troškovim a održavanja.
Slika 411. O snovni principi ra d a tarn ih p rijen o sn ik a s paraleln im vratilim a
Proklizavanjeje određena mogućnost zaštite protiv preopterećenja. K onstruk

tivno se mogu vrlo jednostavno oblikovati prijenosnici s mogućnošću konti
nuirane promjene prijenosnog omjera. N edostatak tarnih prijenosnika je puza
nje, koje se ne može izbjeći, te potreba za relativno velikim tlačnim silama,
što opet izaziva visoko opterećenje ležaja. Vijek trajanja tarnih prijenosnika i
snage koje se mogu prenositi zavise od svojstava materijala tarenica (tvrdoća,
čvrstoća, otpornost na trošenje).
422 11. Tarni prijenosnici
11.2. Tarni prijenosnici s konstantnim prijenosnim omjerom

Služe za prijenos manjih snaga, kod malih razm aka osi. N a slici 412
prikazani su neki primjeri izvedaba prijenosnika s konstantnim prijenosnim
omjerom.
Slika 412. T a rn i prijenosnici s k o n sta n tn im p rijenosnim om jerom

a) ta rn i prijen o sn ik s tare n ic a m a u o b lik u v a ljk a ; b) ta rn i prijenosnik sa stožastim
tare n ic a m a ; c) ta rn i prijenosnik s pom oćnim ta re n ic a m a ; d) ožljebljenje tarenice
N a prijenosnicima prikazanim na slici 412 a i b ostvaruje se sila kojom

tarenice pritiskuju jedna na drugu pom oću opruga. Zbog toga tarenica na koju
djeluje opruga m ora biti pokretljiva. K od stožastih tarenica prijenosni omjer
i = n1/n2=ztan a (kod kuta koji zatvaraju osi vrtnje 90°). Stožaste tarenice
trebaju za prijenos jednako velikog okretnog m om enta m anju silu pritiska
tarenica. Tarni prijenosnik prem a slici 412c omogućuje da obje tarenice budu
čvrsto uležištene, a silu pritiska tarenica stvaraju pomoćne tarenice. D a bi se
smanjilo opterećenje ležaja upotrebljavaju se ožlijebljene tarenice, si. 412c
(kut žlijeba a s ; 30 do 40°).
Sila pritiska ožlijebljenih tarenica iznosi:
f a = f 'n sin a/2 (450)

F( u N sila p ritisk a tarenica,
F'n u N k o m p o n e n ta sile pritiska, k o ja djeluje
o k o m ito n a b o kove žlijeba,
Slika 413. T arn i p rijenosnik s

k o n sta n tn im p rijenosnim om jerom i m ogućnošću au to m a tsk o g
p rila g o đ av a n ja sile p ritisk a taren ica na snagu k o ja se prenosi
Suvremene konstrukcije omogućuju da se sile pritiska tarenica autom atski

prilagođuju visini snage koju treba prenijeti (si. 413). M otor 5 zajedno sa
11.2. Prijenosnici s konstantnim prijenosom 423
pogonskom tarenicom 1 smješten je na postolje 3 okretno oko točke 03. Na

drugom slobodnom kraju djeluje nastavljiva opruga 4. Dano rješenje vrijedi
samo za naznačeni smjer vrtnje. Položaj okretišta 0 3 treba birati tako da
kut (vidi si. 413) dobiven spojnicom D 0 3 i O j O j bude veći od kuta trenja q
(kod tarenica s gumenim vijencem a « 4 2 do 45°).
Sila opruge F OP dimenzionira se prema sili pritiska tarenica u stanju
m irovanja F NO (ta sila iznosi oko 10 % pogonske sile pritiska tarenica) iz
uvjeta ravnoteže:
(451)
F0P u N sila opruge,

Fc u N sila k o ja proizlazi iz težine F g = G- g,
F no u N n o rm aln a sila koja djeluje na liniji do d ira,
/ j , l2, /3 u m pojedine udaljenosti p rem a slici.
Slika 414. P o č e tn o i p o g o n sk o stanje ta rn o g prijenosnika sa si. 413.

a) p očetak gib an ja; b) p o g o n sk o stan je; c) grafičko utvrđivanje sile u ležaj u
U početku rada (si. 414a) raste obodna sila m otora FMOXpolagano, nastojeći
da dosegne veličinu obodne sile potrebne za savladavanje otpora gonjenog stroja
Fqtp (FMiiI <^Fotp odnosno sile prianjanja kod stavljanja u pogon F RO). U
tom periodu kada FMOTm ora najprije doseći silu otpora FOTP nastojat će pogonska
tarenica 1 da se nekako popne na gonjenu tarenicu, koja još stoji. To će dovesti
do nagibanja okretnog postolja u smjeru strelice, oko okretišta 0 3 (si. 413).
Ovom gibanju doprinosi i moment statora elektromotora suprotan u početku
gibanja momentu rotora. U početku stoji na raspolaganju sila trenja FrQ—
= Fno ' F- Spomenutim nagibanjem postolja povećava se sila pritiska tarenica,
odnosno sila trenja F r = /i (FN+ F NO), dok ne dosegne F MOT= F OTP^ F R(si. 414b).
11.3. Tarni prijenosnici s mogućnostima kontinuirane promjene

prijenosnog omjera
N a si. 415 a shematski je prikazan tarni prijenosnik s tam nicam a u obliku
kružne ploče i u obliku valjka, za razliku od si. 415 b, na kojoj jedna tarenica
ima oblik stošca, a druga oblik valjka. N a slikama dane su i funkcionalne
zavisnosti brzina vrtnje, okretnih m om enata i obodnih sila od položaja
pokretljive tarenice.
ai bi
Slika 415. T a rn i prijenosnici (varijatori) s m ogućnošću k o n tin u ira n e prom jene prijen o sn o g om jera
a) taren ice u o b lik u kružne ploče i valjk a; b) tarenice u o b lik u stožnika i valjka
Tarni prijenosnik prikazan na si. 415a, jednostavna je oblika i nalazi

zato primjenu i pored toga što je iskoristivost niska, a trošenje visoko. Pogon
može uslijediti bilo od tarenice u obliku valjka bilo od kružne ploče. I kod
tarnog prijenosnika prikazanog na si. 415b pogon može dolaziti od stožaste
tarenice i od tarenice u obliku valjka. U prvom slučaju (si. 415a) je brzina vrtnje
« 2 proporcionalna recipročnoj vrijednosti x, a u drugom je brzina vrtnje ni
proporcionalna razm aku x. Tarenice mogu, osim prikazanih na si. 415, imati
i drugačije oblike. Iz različitih mogućnosti izbora oblika tarenica i njihovog
m eđusobnog položaja treba birati one kod kojih je puzanje, potrebna sila pritiska
tarenica i time izazvano opterećenje materijala, najniže. N a izbor oblika
rotacionog tijela tarenica postavljaju se slijedeći zahtjevi:
a) Tijelo se m ora dati u odgovarajuće visokoj kvaliteti lako izraditi.
b) Tangencijalno puzanje (vidi 11.4.), koje se posebno kod prijenosnika s moguć
nošću kontinuirane promjene prijenosnog omjera ne može izbjeći, treba d a je
po mogućnosti što niže.
c) Naprezanje materijala na mjestima dodira izazvano silom pritiska tarenica.
treba da je po mogućnosti što niže.
11.4. Osnove proračuna 425
d) M ora postojati mogućnost ugradnje više jednakih rotacionih tijela, da bi

se povećala mogućnost nastavljanja i prijenosa snage.
Jednostavna rotaciona tijela dobivaju se ako se za izradu upotrijebe
pravci i jednostavne krivulje, koje leže u ravnini u kojoj leži i os vrtnje.
Na slici 416 prikazani su prijenosnici dobiveni sparivanjem tarenica jedno
stavnih rotacionih oblika (valjci, stošci, skraćeni stošci, kružne ploče ili kugle.)
Slika 416. R azni oblici ro tac io n ih tarenica

a) kru žn e ploče i valjak; b) stožac i šuplji stožac; c) stožac i ta n ju ra sta ploča;
d) stožac i šuplji stožasti p rste n ; e) stožac i p rste n ; / ) stošci i v aljak; g) tan ju raste
ploče i stošci; li) to ro id i k u g la; i) to ro id i kugla
11.4. Osnove proračuna

Svi tarni prijenosnici mogu se svesti približno na sparivanje stožastih
tijela. Dopunski stošci, koji se uzimaju kao osnova za proračun, dobivaju
se tako da se pri dodiru u točki (si. 417 a) provlači kroz točku dodira D,
a pri dodiru u liniji (si. 417b) kroz sredinu linije dodira, zajednička tangenta
na rotacionu krivulju. Tangenta prolazi meridijalnim presjekom rotacionih
tijela i siječe osi vrtnje u točkam a S t i S2. Tangenta je zajednička izvodnica
Slika 417. O pći p rik az tarn ih prijenosnika s m ogućnošću pro m jen e prijenosnog o m jera
a) prijenosnik s do d iro m u točki; b) prijenosnik s d o d iro m u liniji
426 11. Tam i prijenosnici
dopunskog stošca i zatvara s osima vrtnje kutove S 1 i d2- Osi vrtnje sijeku se
u točki S A pod kutom Z.
Pri istraživanju može se tarni prijenosnik bilo kakvog rotacionog oblika
tijela tarenica svesti na prijenosnik sa tarenicom u obliku punog ili skraćenog
stošca. To znači da se i svi rezultati dobiveni istraživanjem tarnih prijenos
nika sa stožastim tarenicam a mogu primijeniti na prijenosnike s proizvoljnim
oblikom tarenica. Cilindrične i pločaste oblike tarenica treba prom atrati kao
specijalne slučajeve stožaca.
Prijenos momenta od jedne tarenice na drugu vrši setrenjem. Tarenice

tlače jedna na drugu silom F N. O bodna sila F, koju je moguće prenijeti zavisi
od sile F n i koeficijenta trenja p:
F t= v F N-/r (452)
F N= A . J L (453)
v •p a l • v •p
v je stupanj iskorištenja (v = 0,75 d o 0,8),
p je koeficijent trenja,
7j u N m je ok retn i m om ent,
d1 u m je srednji pro m jer po g o n sk e tarenice.
Sa slike 418 vidljivo je da se sila pritiska tarenica razlaže na komponente

koje kao aksijalne i radijalne sile opterećuju ležaje. Veličine pojedinih kom po
nenata iznose:
F a i= f n ' s in <51 F a2= F N • c o s 52 (4 5 4 )
F r i = F n -c o s c > i F r 2 = F n • s in ¿>2 (4 5 5 )
FN u N n o rm a ln a sila,
^ A l’ F a2 u N aksijalne k o m p o n en te sile F N,
Fri> F r 2 u N radijalne k o m p o n en te sile F N
<5,, ¿2 u ° ku to v i koje zatv araju izvodnice stožaca i osi vrtnje.
¡1.4. Osnove proračuna 427
11.4.1. Elastično i diferencijalno puzanje, brzine klizanja, sile
Pri razm atranju brzina koje se javljaju u pojedinim točkam a na liniji

dodira (vidi si. 418) razlikujemo tri slučaja:
1. Točke S a, S2 i SA poklapaju se.
2. Točke S 1; S2 i SA ne poklapaju se, ali se ne prenosi ni okretni moment.
3. Točke S t , S2 i SA ne poklapaju se, okretni moment se prenosi.
Slika 419. E lastično puzanje

a) to k elastičnih deform acija p ovršin
skih slojeva m aterijala pogonske i
gonjene taren ice; b) to k n a p rez an ja
površinskih slojeva m ate rijala tare-
nica; c) tok b rzin a p ogonske i gonjene
tarenice
Ako se točke S j , S2 i SA pokla

paju, onda su obodne brzine svake
točke linije dodira m eđusobno jed
agfffikut kontakta
nake. Pri tome dolazi kod prijenosa i kut klizanja
okretnog m om enta do tzv. elastičnog
puzanja. N a si. 419a pokazan je tok
elastičnih dejormacija površinskih slojeva materijala tarenica izazvanih napreza
njem površinskih slojeva. Naprezanja (si. 419b) ne mijenjaju se u točki 1 početka
dodira (si. 419a) nego tek od točke 2, kada sila trenja preostale površine nalijega-
nja, dana kutom xk, postane m anja od obodne sile. N a si. 419c prika
zan je tok obodnih brzina pogonskog i gonjenog zupčanika, iz koje se
vidi da gonjeni zupčanik zaostaje za pogonskim, dolazi do tzv. elastičnog
puzanja. Veličina puzanja je ovisna od elastičnih svojstava materijala i veličine
obodne sile koju treba prenijeti. Zbog elastičnog puzanja, koje iznosi 0,5 do 1%
obodne brzine, prijenosni omjer ne odgovara više omjeru gonjene i pogonske
tarenice. Budući d a je elastično puzanje relativno nisko, može biti i zanemareno.
To znači da se može iz geometrijskih veličina odrediti prijenosni omjer.
O bodna brzina u dodirnoj točki D (si. 411), u sredini dodirne linije, proizlazi iz:
di d,
^DI —^n?
UD2 —~ ' CO, OJ, (456)
. ojx d2
(457)
cl>2 d j
1’d i > 1JD 2n u m /s o b o d n e brzine u sredini d o d irn e linije,
di, d2 u m p ro m je r tarenica,
to 2 u ra d /s k u tn e brzine tarenica
Ne poklapaju li se točke S l5 S2 i SA, obodne brzine jednake su tada

samo u jednoj točki linije dodira. Tu točku nazivamo kinematskom točkom,
a označujemo sa C. U svim ostalim točkam a dodirne linije obodne brzine
međusobno su različite, pa nastaje tzv. diferencijalno puzanje. Posljedica ovog
puzanja je trenje i gubici trenjem na mjestima dodira, čak i ako se ne prenosi
okretni moment.
Slika 420 prikazuje odnose brzina tarnog prijenosnika sa stožastim tareni-
cama, ako se ne prenosi okretni moment. U tom slučaju je brzina dodirne
točke D jednaka za obje tarenice, pa u toj točki ne dolazi do klizanja.Ako se
točka dodira D poklapa se kine
matskom točkom C, onda je
a»! d:
ja ta rn o g p rije n o sn ik a sa stožastim
taren icam a
Najveće brzine klizanja javljaju se na oba kraja dodirne linije i moraju

biti zbog ravnoteže m eđusobno jednake. Brzine klizanja mogu se izračunati
iz geometrijskih odnosa obiju stožastih tarenica.
^km ax bm ax ^2m ax (458)
ro i + ^ sin <5i r02 + ^ sin S2Jo)2 (459)

2
(460)
(461)
»k« . u m/s m aksim alna brzina klizanja,

flma*- «trna« “u m /s m aksim alne o b o d n e brzine,
roi > ro2 u m srednji p ro m je r sto žastih tarenica,
lD u m duljin a linije do d ira,
toj, u>2 u rad/s
i/s k u tn e brzine tarenica,
S u S2 u ° k u t koji zatv ara ju izvodnice d o d irn ih stožaca i osi vrtnje,
coD u rad/s je k u tn a brzina o k o d o d irn e to čk e D i o k o k inem atske točke C.
prijenosni om jer.
D a bi se dobila slika o toku brzina pri prijenosu okretnog m omenta u

slučaju diferencijalnog puzanja, m oraju biti uzete u obzir i sile u dodirnoj
točki. Zbog lakšeg razumijevanja pretpostavljam o u početku da djelovanjem
kontaktnih pritisaka ne nastaju elastične deformacije dodirne linije, znači, pret
postavljamo da je dodir u liniji. N a slici 421 prikazani su odnosi brzina i
sila na mjestu dodira kad se moment ne prenosi. Pretpostavljam o da će se
opterećenje ravnom jerno rasporediti po liniji dodira. Brzine klizanja daju,
zajedno s opterećenjem po jedinici širine, sile trenja po jedinici širine:
(462)
‘d 'd
Fr u N sila tren ja
Slika 421. Specifična o pterećenja, brzine klizanja, specifične sile tren ja

a) specifično opterećenje; b) brzine kliz a n ja ; d) specifične sile trenja
Sila trenja na si. 421c djeluju iznad i ispod kinematske točke u suprotnim
smjerovima, s obzirom da trenje djeluje suprotno smjeru obodne brzine.
N a slici 421 c vidljivo je da se sile trenja proizašle iz diferencijalnog puzanja, troše
ukupno na trenje koje odgovara trenju kod bušenja. Iz toga proizlazi da se tareni-
cama može prenositi okretni moment ako se smanje sile trenja, koje nastaju
kao rezultat diferencijalnog puzanja, a djeluju suprotno smjeru obodne sile.
Da bi se to postiglo ne smije se kinem atska točka C poklapati sa dodirnom
točkom D. Time se mijenjaju odnosi brzina i sila uzduž linije dodira. N a slici
422 vidi se kako treba da su raspoređene sile trenja i brzine klizanja da bi se
ostvarila mogućnost prijenosa okretnog momenta.
Prijenos obodne sile moguć je prem a tome ako se kinem atska točka C
pomiče ka točki Sj (vrhu stošca pogonske tarenice). U odnosu na središte
linije dodira D m ora postojati uvjet vn i ^ v u2. To znači da će u toj točki
doći do apsolutnog klizanja vkD—vDl —vD2. Specifično klizanje, odnosno puzanje,

definirano je odnosom :
k mat specifično klizanje, puzanje
c = t>Dl-J>D2> Q (463)
UD1
kd i’ kd2 u m / s o b o d n e brzine d o
dirne točke
Slika 422. Sile tre n ja i brzine klizanja k ada

p ostoji m ogućnost p rije n o sa o dređene
o b o d n e sile
O bodna brzina pogonske tarenice veća je u točki D nego obodna brzina

gonjene tarenice.
Označimo li sa /^č duljinu za koju je pom aknuta točka C od središta
linije dodira D, a sa /F duljinu za koju je pom aknuta točka djelovanja sile od
središta linije dodira, dobivam o prema slici 422:
f ,= (464)
2 ^ = Ft = v (465)
(d M' F n
, 1 2/j* 1
(466)
f= 2 “ T T “ 2_ v
Fn u N n o rm a ln a sila,
F, u N o b o d n a sila,
/D u m duljin a linije do d ira,
feu m duljin a za k oju je p o m a k n u ta to čk a C od središta linije d o d ira D,
/f u m duljin a za k oju je p o m a k n u ta to čk a d jelovanja sile od središta linije
do d ira,
stupanj iskorištenja,
koeficijent trenja.
Za prikazani pojednostavnjeni primjer može se prema tome odrediti

položaj kinematske točke, hvatišta sile, stvarni prijenosni omjer, puzanje u
točki dodira, te gubici.
U kinematskoj točki nema klizanja, što znači da su obodne brzine jednake.
Stvarni prijenosni omjer može se izračunati pom oću odgovarajućih promjera:
oj, '02 /Dcsin<52
stvarni prijenosni omjer i = — =- . (467)
®2 '•0 , - / Dc s m č j
uvrstimo li rQ2/rol = u dobivam o:

^DC sin
u ------- • o2
e
prijenosni omjer i = -----—-------- (468)

1—— sin<5j
roi
1—— sin
specifično klizanje, puzanje £ = -------—------- (469)
1 sin S2
r02
u prijenosni om jer izražen o d n o so m rQ2/r o i ,
r oi< ro2u m srednji p ro m je r stožastih tarenica,
u m d u ljin a za k oju je p o m a k n u ta k in em atsk a to č k a C o d središta do d ira,
<5j, S 2 u ° ku to v i izvodnica d o d irn ih sto ž ac a i osi vrtnje.
Ovo što je do sada pokazano odnosilo se na pojednostavnjeni model.

Stvarno su odnosi znatno kompliciraniji, jer pri dodiru dviju zakrivljenih ploha
pod opterećenjem mijenja se dodir u točki ili liniji zbog deformacije u dodir
površina. Što je opterećenje više, a modul elastičnosti niži, to će biti šira
deformaciona površina dodira, a time će manje odgovarati pokazanim pojedno

stavnjenim odnosima. Stvarne vrijednosti brzina i pritisaka u pojedinim točkam a
površina dodira m eđusobno su različite i po smjeru i po veličini, pa nastalo
trenje izaziva i odgovarajuće sile i momente. Zbog toga su različiti izvodi
za utvrđivanje kinematske točke i udaljenosti pravca djelovanja rezultantne
obodne sile od točke dodira D. Pri dodiru dviju stožastih tarenica deformirana
površina je približno pravokutna oblika, a raspodjela kontaktnog naprezanja po
širini deformirane površine nije ravnom jerna (si. 423).
Sile trenja ne leže više samo u smjeru obodne sile. Rezultantna obodna
sila može se dobiti samo integriranjem parcijalnih elementarnih obodnih
sila dF, koje se javljaju na elementarnim površinama dA, odnosno može se
dobiti stupanj iskorištenja v:
l dFt
stupanj iskorištenja v= A (470)
i dF N' I*
0
dFt = p • dA • p • cos (p
dF, u N e le m en tarn a o b o d n a k o m p o n en ta sile,

dFN p u N e le m en tarn a k o m p o n e n ta sile trenja,
p u N /m m 2 k o n ta k tn o naprezanje,
dA u m m 2 e le m en tarn a p o v ršin a d o d ira,
p koeficijent trenja,
q> u 0 vidi si. 423.
Rješenje gornjih jednadžbi nije moguće. Zato se, polazeći od predvi

đenog pom aka kinematske točke, utvrđuje bilo grafički bilo grafičko-nume-
rički obodna sila i ostale potrebne vrijednosti. Sve to unosi se u dijagram,
iz kojeg se u zavisnosti od elastičnom deformacijom dobivene površine dodira
P
(lo/b kod pravokutnika i a/b kod elipse) i stupnja iskorištenja v = — mogu
P ■F N
očitati /¡jč//D i /F//D.
N a slici 423 vidi se da svako odstupanje izvodnice dodirnog stošca (D'D')
od izvodnice kinematskog stošca (SAC') daje na dodirnoj površini b ■lD dodatno
klizno gibanje i to:
a) okretno klizno gibanje (dijerencijalno puzanje) oko kinematske točke C (ako
se vrhovi stožca S ,, S2 ne poklapaju sa sjecištem osi vrtnje SA,
b) tangencijalno klizno gibanje (elastično puzanje) zbog elastičnih deformacija

površinskih slojeva koje izaziva obodna sila F t.
11.4. Proračun tarnih prijenosnika 433
11.5. Proračun tarnih prijenosnika

11.5.1. Proračun kontaktnih naprezanja
N a dodirnim površinama dolazi djelovanjem opterećenja do kontaktnog

naprezanja. Prekoračenjem kontaktne čvrstoće nastaje pojava rupičavosti (pitting).
Diferencijalnim i elastičnim puzanjem dolazi do trošenja, pa je vijek trajanja
time ograničen. Osim toga, trenjem se razvija toplina na mjestima dodira,
koja može dovesti do nedopuštenog zagrijavanja na mjestima dodira. Zato
se tam e prijenosnike treba proračunati na kontaktna naprezania. na trošenje
i na zagrijavanje.
Kontaktna naprezanja računaju se po Hertzovoj jednadžbi:
p . £
Kontaktna naprezanja pH= 0,42 / — - - iS Podoo (471)
v e - ‘D
p H N /m m 2 m ak sim a ln a k o n ta k tn a n a p rez an ja površine d odira,
P ddop N /m m 2 d o p u šte n e vrijednosti dinam ičke izdržljivosti k o n ta k tn ih n a p rez an ja
za razne kom b in acije m ate rijala tare n ic a (vidi tab. 146),
Fn u N sila k ojom su tarenice m eđ u so b n o pritiskivane,
E u N /m m relativni m o d u l elastičnosti,
ZD u m m duljin a defo rm iran e d o d irn e površine,
g u mm relativni p o lu m jer zak rivljenja taren ica u presjeku o k o m ito m n a
liniju d o d ira D 'D ' (si. 423).
E ■Ej
relativni modul elastičnosti E —2 — (472)
-
$ E x+ E 2
gdje su £ j i E 2 moduli elastičnosti pojedinih tarenica,
relativni polumjer zakrivljenja q=-~— —— ,—= — + — (473)

l/Ci + l/Oz 6 Ci 6z
polumjeri zakrivljenja dopunskih stožaca (vidi si. 423)

„ _ rot ro2
6 1 —~ 62 - • c
sin sin d 2
Tablica 146. Vrijednosti modula elastičnosti E, specifičnog rada trošenja Wt, dopuštenog kontaktnog naprezanja, koeficijenta trenja
E PHdop
Sparivanje materijala podmazivanje
N /m m 2 N /m m 2 N mm/mm3
guma/čelik ili guma/sivi liv 40 1,2 0,8 17 ■107 bez
prešane plastične mase u odnosu na čelik ili 8000 53 0,4 1 • IO7 bez
sivi lijev
kaljeni Čelik u odnosu na kaljeni čelik 210000 1000 0,2

625 107 ulje
<6
širina elastično deformirane površine
¿ = 3,04 (474)
Ako obje tarenice imaju oblik valjka (si. 411):
<5j=0, <52 = 0
Ako jedna tarenica ima oblik valjka, a druga oblik kružne ploče (si. 424):
(475)
I Slika 424. T a rn i p rijenosnik s jed n o m taren ico m u o bliku

valjka, a dru g o m u o b lik u tarn e ploče
Pri dodiru u točki proračun kontaktnog naprezanja je kompliciraniji. Treba,

naime, uzimati u obzir zakrivljenje u dvije ravnine. M aksimalno naprezanje javlja
se u sredini elipsaste površine dodira sa poluosima a i b (si. 425), a pada od
m aksimuma na sredini na sve strane do nule, na rubovim a elipsaste površine.
Slika 425. Skica za p ro rač u n taren ica

s d o d iro m u točki, p i i p 2 su polum jeri
zakrivljenja u glavnoj ravnini I (rav-
> nina o k o m ita n a rav n in u papira), Q3
i p 4 su polum jeri zakrivljenja u glavnoj
ravnini II (ravnina papira)
Za proračun ovakvih slučajeva treba se koristiti podacim a iz literature.
11.5.2. Proračun trošenja
Za proračun trošenja polazi se od gubitka snage koja se troši trenjem

na dodirnoj površini. 1 ovdje se zbog lakšeg razumijevanja polazi od pojedno
stavnjenog modela. Na slici 426 prikazane su brzine klizanja i opterećenje.
Prem a si. 426 iznosi:

snaga trenja
(476)
/n 2 + W /2 2 DC/ 2 \ 2
(477)
^R — ' A1 ' ’i (478)

1 //i 1
* ta r , - i +^ ) + O (479)
kutna brzina dodirne točke a>D=(Oj (sin ¿ j ± sin <52/m) (480)
Predznak minus ( —) vrijedi ako su vrhovi stošca na jednoj strani točke D,

a predznak plus ( + ) ako su vrhovi stošca s obje strane točke D.
O dnos snage koja se gubi P R i dovedene snage P t jeste stupanj gubitaka:
stupanj gubitaka G = j± (481)

at
pogonska snaga
P i = F. i;1= F.- roi co,
= v ' F tip - r o l a)l (482)
stupanj gubitaka
Fn P ' (sin ¿ i ± sin S2/u)
G=-
vF N-A*, r oi ‘<°i
Slika 426. R aspored brzina klizanja i r ■- lD q ( sin

G ■ (5,+-------
a , sin ¿2 (483)
opterećenja za d o d ir u liniji roi v \ «
^ /D ( ■ c- sin 5
stupanj gubitaka G = — qR ( sin ¿j ± ------ (484)
roi \ u
faktor gubitaka « 5 ( 1 + ,! ) lp
9r = 1 = -------------= 7 1 ~ + v (485)
v v 4 \v
G stu p an j g u b itak a
r* u W snaga trenja
p , u W d o v ed en a snaga
F u N o b o d n a sila (vidi si. 411.)
v ifu m /s o b o d n a b rzin a tarenice
rm u m p olum jer po g o n sk e taren ice (vidi si. 423.)
co, u ra d /s k u tn a brzina po g o n sk e tarenice
28*
V stupanj iskorištenja, = ------

pFN
fn u N n o rm a ln a sila (vidi si. 418)
p koeficijent tren ja
¿ i, ¿2 U k u to v i koje z atv ara ju izvodnice stožaca i osi vrtnje
u p rijenosni o m jer r02lr 0i \
<? faktor, = (1 — v2)/4
u m duljina linije d o d ira (vidi si. 420, 421, 422, 423)
fak to r g u b ita k a (vidi jed n a d ž b u 485)
Faktor gubitaka qR može se približnom točnošću izračunati iz stupnja

b b
iskorištenja v i odnosa — kod pravokutne površine dodira, ili odnosa - kod
‘d a
eliptične površine dodira. ^
Za dodir u liniji kod jako uskih površina dodira za odnos —<0,2, glasi:
»r
l /l
(486)
^ = 4 lv + V
Za pravokutne površine dodira (u granicam a v= 0,85 do 0,4, a —=0,4

do 2,5), si. 427 a: 'D
(487)
Za eliptičke površine dodira (u granicama v=0,85 do 0,4, a - = 0 ,4 do 2,5),

si. 427 b:
9 re = fo,28 -+ 0 ,2 5 (488)
Da bi se utvrdilo trošenje, polazi se od postavke da je za trošenje jedinice

volumena potrebno obaviti određeni rad.
Taj rad zavisi od materijala i podm aziva
nja. Možemo pisati:
A V W T = PR t = AS- A - W T (489)
a) b) AV u mm3 volum en trošenja,
Slika 427. P ovršine d o d ira dobivene WT u N m m /m m 3 specifični ra d trošenja,
elastičnim deform acijam a m aterijala P R u N m m /s snaga tren ja
taren ica t u s vrijem e tra ja n ja pogona,
a) p ra v o k u tn a p o v ršin a d o d ira ; A8 u m m d ebljina istrošenog sloja,
b) eliptična pov ršin a d o d ira A u mm2 pov ršin a trošenja.
Iz gornje jednadžbe moguće je izračunati vrijeme potrebno za trošenje

{habanje) određene debljine AS tarenice:
A5A-W t A S A W r
t= (490)
PR GP i
t= ~ A 5 ' A ' - — - (491)
r oi V u
Ako se želi izraziti vijek trajanja u satima, jednadžba glasi:
Ab •A • W
vijek trajanja Lh= ------------------- pE------— I -------.— ___ (sati) (492)
3,6 • IO9 P 1 — qri ( sin b,
»ot V u )
L,, u h vijek tra ja n ja u satim a,
A<5dop u m m d o p u šte n a d eb ljin a tro še n ja tarenica,
A u mm2 pov ršin a d o d ira tarenice,
Nmm
WT u r- specifični ra d tro še n ja (vidi tab licu 146),
mm
P 1 u kW snaga koja se dovodi,
lD u m m duljina linije do d ira,
rOI u m m srednji p ro m je r po g o n sk e tarenice,
¿ 01,¿02 u ° k utovi izvodnica d o d irn ih stožaca i osi vrtnje (vidi si. 411,423,424,425),
u prijenosni om jer,
Predznak plus ( + ) odnosi se na slučaj kada su vrhovi stošca samo na

jednoj strani sredine dodirne površine D, a minus ( —)ako su vrhovi stožca
s obje strane točke D.
Vijek trajanja može se birati zavisno od primjene, učestalosti i održa
vanja prijenosnika između 1^= 100 do 10000 sati.
M jera dopuštenog trošenja tarenica A(5dop ravna se pri upotrebi obloga od
gume ili od plastike prem a debljini same obloge i može da iznosi 0,66 do 0,75
debljine obloge. Kod tarnih prijenosnika s mogućnošću kontinuirane promjene
prijenosnog omjera i tarenicam a bez obloge d<5dopÔ,5 mm. Površina trošenja je
/l = i/0 • 7r • ZD s time, da se u proračunu uzima ona površina koja pruža manji
otpor trošenju. To znači da se uz isti materijal obiju tarenica uzima manja.
Kod tarnih prijenosnika s mogućnošću kontinuirane promjene prijenosnog
omjera proračunava se najopterećenije mjesto, što znači da se za d0 i uzima
najmanji promjer koji se javlja pri premještanju položaja tarenice.
11.5.3. Proračun zagrijavanja
Proračun zagrijavanja dobiva se iz toplinske bilance. Naime, ako se sredstvo

za podmazivanje ne hladi m ora se cijela razvijena količina topline trenja odvesti
preko površine kućišta. To znači:
Pri = P ja (493)
snaga koja se troši trenjem
P r i = G PX— P 1 - qR( sin ¿i + — ^ —o^ta ' (i j —12) (494)

438 I I . Tarni prijenosnici
sin <5,,
P\ “ <?R( s i n <5i±
rQi \
+ t2 (495)
«TA •
temperatura površine kućišta
^ V + t2 (496)
a TA '
P ri u W snaga koja se troši trenjem na jed n o m ta rn o m m jestu,

P, A U W snaga (toplina) koja se odvodi površinom kućišta,
Pi u W snaga k o ja se dovodi,
G stu p a n j g u b itk a na m jestu trenja,
fa k to r g u b itk a izračunava se, zavisno o d o b lik a površine dodira,
pre)na jed n a d ž b a m a (486), (487) i (488),
W
X, , u ---- koeficijent p rijelaza top lin e [vidi u 5.2.5 je d n a d žb u (184)],
' K m
h u K te m p e ra tu ra na površini kućišta,
h u K te m p e ra tu ra o k o ln o g m edija,
u m2 pov ršin a kućišta (izračunava se iz crteža).
Ako u prijenosniku ima više tarnih mjesta, dobiva se ukupna snaga koja
se troši trenjem iz sume:
ukupna snaga koja se troši trenjem
P R = P k i + P r z + ... + P * n (497)
11.5.4. Iskoristivost
Ukupna iskoristivost dobiva se kao produkt parcijalnih iskoristivosti mjesta

prijenosa snage i iskoristivosti ostalih mjesta trenja:
ukupna iskoristivost puk = rjr ■rjL (498)
Iskoristivost tarnih mjesta rjT preko kojih se prenosi snaga proizlazi iz

stupnja gubitaka:
iskoristivost tarnih mjesta
r]T= l - G = l - ^ ( s m d 1± S^ A q 1l (499)
»oiV u I
G stu p a n j g u b ita k a , = P r/ P i , vidi (481), (484) i (485).
Iskoristivost pojedinog ležajnog mjesta (za valjne ležaje):

>/L= 0,99 do 0,995
11.6. M aterijali za izradu tarenica 439
11.6. Materijali za izradu tarenica

Tarenice od metala (čelik/čelik) trebaju zbog niskih koeficijenata trenja
(|i* 0 ,0 4 do 0,08, podm azivano uljeni) biti međusobno tlačene visokim silama,
što dovodi do visokih opterećenja ležaja. Najčešća upotreba sparivanja čelik/
čelik je kod tam ih prijenosnika, s mogućnošću kontinuirane promjene prijenos
nog omjera. Omogućuju prijenose velikih snaga, uz male gubitke i duži vijek
trajanja, jer visoka kontaktna opteretivost i otpornost protiv trošenja podnosi
visoke sile m eđusobnog tlačenja tarenica. K ao materijal dolazi u obzir kaljeni
čelik sa H RC= 60, najfinije obrađen. Tarenice su podmazivane uljem. Ako je
diferencijalno puzanje nisko, tarenice mogu da rade i nasuho.
Tareniceod sivog lijeva rade također nasuho. Sivi lijev je u prednosti ako
su tarenice komplicirana oblika ili velikih dimenzija. Dopuštena kontaktna
naprezanja tarenica od sivog lijeva niža su od onih koji vrijede za čelik. Kom bi
nacije SL/SL vrlo su rijetke. Najčešće se sivi lijev kom binira s gumom ili
prešanom plastičnom masom.
Tarenice od gume sparivane s tarenicama od čelika ili sivog lijeva imaju
vrlo visok koeficijent trenja (ju%0,8, kod rada nasuho), pa sila međusobnog tlače
nja tarenica može biti niska. Tarni prijenosnici s jednom tarenicom od gume, a
drugom od čelika ili sivog lijeva rade veoma tiho, ali su mogućnosti prijenosa snage
I 2
\ \f
U
Slika 428. T arenice o d gum e
a) n a v u lk ariziran i gum eni p rste n ( / je tijelo k o tač a, 2 p rsten o d gum e); b) tarenica
od gum e s ulošcim a od čelične žice ( / tijelo k o tač a, 2 p rste n od gum e, 3 podloga,
4 žičana jezgra); c) uređaj za naprešavanje (1 prsten za uprešavanje, 2 prsten od
gum e (tarni), 3 prsten za širenje. 4 tijelo ko tača)
dosta ograničene. Najčešće se upotrebljavaju za tarne prijenosnike s konstantnim

prijenosnim omjerom. Diferencijalno puzanje treba daje nisko. Zbog velike dejor-
macije tarenica od gume nastaje jako zagrijavanje. Sila m eđusobnog tlačenja tareni
ca zavisna je od veličine deformacionog rada pretvorenog u toplinu i dopuštenih
tem peratura (oko 60 do 70 °C). Uobičajenu izvedbu tarenica od gume prikazuje
si. 428 (DIN 8220). Na slici 428a gumeni prsten je navulkaniziran na glavinu.
(za manje i srednje pogone), a na si. 428 b gumeni prsten s ulošcima od čelične
žice navučen je prednaprezanjem na glavinu (za velike pogone). Na slici
428 c prikazan je uređaj za naprešavanje. O dnos širine prem a debljini obloge,
potreban da bi se dobila najpovoljnija mogućnost odvođenja topline, nađen
je pokusima.
Ako je za prijenos okretnog
prsteni od g m e m omenta potrebna veća širina,
onda se kod oblika 428a m on
čtlćne gtome
tira više tarenica, jedna pored
druge, si. 429a, a kod oblika
428b više prstenova navlači se
na širu glavinu, 429b.
Dopuštenu silu m eđusobnog
tlačenja tarenica svedenu na
Slika 429. T are n ic a o d gum e projekciju površine (FmojJd1 ■l0)
a) više tare n ic a p o re d an ih je d n a p o re d d ru g e ; b) više u zavisnosti od obodne brzine,
gum enih p rste n a navučenih n a glavinu veće širine
prikazuje si. 430, dobivena po
kusima.
K/cm!
obodne brzina r nošću k o n tin u ira n e prom jene prijen o s

nog o m jera sastavljen naizm jenično od
Slika 430. O d n o s u zavisnosti o d o b o d n e brzine stožaste i lončaste ploče s ta m o m o b lo
cl,-I, gom . M eđ u d io je p o k re ta n
G um a koja se upotrebljava za tarenice tvrdoće je 80 do 90 Shorea,

velike je otpornosti na trošenje, a postojana je prem a tem peraturi i starenju.
M aterijali tarenica mogu biti i plastični materijali (slojeviti prešani m ateri
jali tipa 2081 do 2083, D IN 7735), laminati prešanog drveta (lignojol), koji se
sparuju s tarenicam a od čelika ili sivog lijeva. Koeficijent trenja p iznosi
kod mekših vrsta p %0,45, kod tvrdih 0,4. Upotrebljavaju se kao tarenice
za tarne prijenosnike s konstantnim prijenosnim omjerom, te kod nekih iz
vedaba prijenosnika s mogućnošću kontinuirane promjene prijenosnog omjera.
Na slici 431, 432, 433 prikazane su neke konstrukcije tarnih prijenosnika
(varijatora).
11.6. M aterijali za izradu tarenica 441
Slika 431 pokazuje prijenosnik sa dvije stožaste ploče i dvije koso postav
ljene pokretljive lončaste ploče Prym SK prijenosnika, za snage od 3 do
7,5 k\V. Opseg moguće promjene prijenosnog omjera kreće se od 1 do 10.
tan ju rastim pločam a Slika 433. T a rn i prijenosnik s kuglam a

1 p o g o n sk o v ra tilo ; 2 glob o id n a p o g o n sk a tare n ic a ; (K o p p -v arijato r)
3 okretljive tan ju raste ploče uležištene u k u ć ištu ; I p o g o n sk a stožasta ta rn a p loča;
4 g onjena tare n ic a ; 5 g onjeno v ra tilo ; 6 osovine o k re t- 2 kugle s prom jenljivim o sim a;
ljivih tan ju rastih ploča 3 g onjena stožasta ta rn a ploča
N a slici 432 prikazan je tzv. globoidni prijenosnik. Pogonska i gonjena

tarenica imaju oblik globoida. K ao element za prijenos služe okretljive ploče.
Takvi prijenosnici imaju dobru iskoristivost, a upotrebljavaju se za prijenos
snage od 0,1 do 7,5 kW, s opsegom promjene prijenosnog omjera 1:5 do
1 : 10.
N a si. 433 prikazan je tarni prijenosnik, kod kojeg su između pogonske
i gonjene stožaste tarne ploče raspoređene po obodu kugle, koje se okreću na
pogonskim osima. U potrebljavaju se za snage od 0,18 do 12 kW, s opsegom
moguće promjene prijenosnog omjera 1 do 9 (imin= l/3 , imax = 3).
12. KOČNICE
12.1. Općenito
Kočnice služe za smanjenje brzine gibanja pokretnih masa, za njihovo

zaustavljanje, reguliranje ili za opterećenje pogonskog stroja na pokusnom
stolu. Kočenje se može ostvariti mehaničkim trenjem čvrstih tijela, posebnim
uvjetima strujanja tekućina i plinova, te silama magnetskog polja. Za vrijeme
gibanja pretvara se u kočnici rad u toplinu. Svaka uključno-isključna spojka
može biti upotrijebljena i kao kočnica. U tom slučaju m ora jedino postojati
mogućnost da se m oment preuzima od strane spojke, koja stoji. U gradnji
transportnih sredstava s električnim pogonom koristim o se često električnim
kočenjem. U tom slučaju dobiva m otor pogon kao generator. Energija dobivena
kočenjem pretvara se u otporniku u toplinu ili se kao električna energija
vraća u mrežu. Tim načinom postiže se sigurno kočenje s mogućnošću regu
lacije.
Tablica 147. Izvedbe tarnih kočnica
čeljusn« kočnica Pojasna kočnica

s vanjskim s unutarnjim
vanjska unutarnja
Čeljustima Čeljustima
Princip djelovanja
Položaj kočionih površina u odnosu

na tam e površine
n
© 0, O
čeljusti pojas
Oblici tranih površina preko kojih se koči
cilindar cilindar
Smjer pomicanja kočionih površina radijalan
Pločasta kočnica Lamelna kočnica Stožasta kočnica
Princip djelovanja
Položaj kočionih površina u odnosu

na tarne površine 8^ Ü
¡¡y0*N1
ploča ploče stožac
Oblici tarnih površina preko kojih se koči
ploča ploče stožac
Smjer pomicanja kočionih površina aksijaian

12.2. K onstruktivne izvedbe kočnica 443
Kočnice dijelimo prem a primjeni:

a) Kočnice za sprečavanje gibanja. Zadatak tih kočnica je da u slučaju potrebe
onemoguće gibanja u oba smjera. Upotrebljavaju se tam o gdje je potrebno
držati neki teret. Često se uključuju u stanju mirovanja.
b) Kočnice za zaustavljanje gibanja koče gibanje dotle dok ne nastane mirovanje.
M om ent kočenja djeluje sve dok se gibanje ne zaustavi.
c) Regulacione kočnice om ogućuju regulaciju brzine vrtnje odnosno brzine,
pri kružnom i translatornom gibanju.
d) Kočnice koje omogućuju opterećenje pogonskog stroja. K od tih kočnica moguće
je duže vremena energiju gibanja pretvarati u drugu vrst energije i na taj
način stvarati stalno ili dodatno opterećenje pogonskog sustava. Najčešće se
upotrebljavaju na pokusnim stolovima za mjerenje snage.
K atkada se jednom kočnicom ostvaruje više nabrojanih funkcija. Zato je i
podjela prem a svrsi primjene otežana.
Izbor kočnice vrši se uglavnom prem a slijedećim kriterijima: upotreba,
karakteristike pogona, veličina m om enta kočenja, broj kočenja u jedinici
vremena, dopuštena srednja vrijednost snage kočenja, rad potreban za pokretanje
uređaja za kočenje, prostor, vijek trajanja, cijena.
12.2. Konstruktivne izvedbe kočnica
12.2.1. Tarne kočnice
Kod tarnih kočnica dolazi nakon uključivanja kočionog dijela s oblogom

do trenja između pokretnih dijelova kočnice i obloge koja miruje. Kočenjem
smanjena kinetička energija pretvara se u toplinu. Ova tako razvijena toplina
m ora biti odvedena, što je zadatak dimenzioniranja kočnice. Tarne kočnice
nalaze široku primjenu u raznim industrijskim granam a. Om ogućuju jedno
stavne, jeftine, pouzdane i za razne pogone prilagodljive izvedbe. Troškovi
održavanja kočnica su niski, vijek trajanja relativno dug, a sile potrebne za
uključivanje niske. Ove vrste kočnica služe često i kao sigurnosni organi.
Uključivanje kočnice može biti ručno, pneumatski, hidraulički, elektrom agnet
ski, i to bilo direktno, bilo preko polužja. U nedostatke tarnih kočnica
ubrajam o: trošenje tarnih površina, promjenljivost kočionog momenta. Do ove
promjenljivosti dolazi zbog promjena koeficijenta trenja izazvanog promjenama
tem perature, brzine i tlaka na oblogama. Mnoge kočnice možemo zamisliti
kao spojke kod kojih jedna polovina miruje, pa je i proračun kočnica sličan
proračunu spojki.
Prem a načinu izvedbe kočnog tijela razlikujemo čeljusne, pojasne, pločaste,
odnosno lamelne, i stožaste kočnice.
U tablici 147 prikazane su skice izvedaba tarnih kočnica.
444 12. K očnice
12.2.10. Čeljusne kočnice s vanjskim čeljustima (Čeljusna kočnica)
Nalaze primjenu uglavnom u gradnji dizalica, u teškoj strojogradnji i

kod transportnih uređaja. Dobro se hlade. Uključuju se pom oću opruga,
pneumatski, hidraulički, utezima, nožnim ili ručnim djelovanjem na polužje,
preko kojeg se čeljusti tlače na rotirajući dio kočnice. Povoljnije je ako se koči
na onom dijelu pogonskog sustava koji rotira većom brzinom vrtnje budući
da je na tom dijelu moment manji.
Razlikujemo jednostavne i dvostruke čeljusne kočnice.
12.2.11. Jednostavne čeljusne kočnice
Za male snage kočenja upotrebljavaju se jednostavne čeljusne kočnice

(si. 434).
gonjeni (rodni) pogonski kočnica

ofr\ stroj stroj jt
"n
4 -0 —1
Slika 434. Je d n o sta v n a čeljusna k o č n ic a :
a) sile n a čeljusti; b) sile n a k očnom k o taču Slika 435. P rin cip to k a kočenja
Potrebnu silu kočenja F k možemo ostvariti oprugom, rukom, ili pri

vodoravnom položaju poluge i nogom. N orm alnom tlačnom silom Fn tlači se
kočna čeljust na kolo za kočenje, koje se okreće. Time se stvara sila trenja
FR= pFn, koja m ora bit jednaka najmanje veličini obodne sile F, koju treba
zakočiti, Ft = 2TR/d 1. U ovoj jednadžbi označava TR moment trenja, koji se
sastoji od momenta opterećenja (momenta koji se dovodi radnom stroju zbog
izvršenja rada i savladavanja svih otpora) TOP, um anjenog ili uvećanog za
veličinu dinamičkog momenta (moment potreban za usporavanje masa pri
kočenju), Tc.
Na slici 435 prikazano je da pri kočenju rotirajućeg pogona moment
opterećenja djeluje kočno. Jednadžba gibanja toka kočenja glasi;
(I ! + 12 + 13+ . . . ) e = —(Top+ T k) (500)
/ , , t 2, l 3 = l u kgm 2 m om enti tro m o sti svih m asa koje treb a zakočiti, red u ciran ih na
os vratila,
£ u ra d /s 2 k u tn o ubrzanje,
Tor u N m m om ent o p terećenja p o tre b a n za izvršenje ra d a rad n o g stroja i
savladavanje svih o tp o ra,
71 u N m m om ent kočenja proizveden kočnicom .
Može se desiti da za vrijeme kočenja m om ent ÔP djeluje ubrzavajuće,

npr. pri kočenju tereta koji pada. U tom slučaju treba predznak za TOP odgova
rajuće promijeniti.
K od približnog proračuna m om enta kočenja i vremena kočenja zamje
njuju se okretni momenti, zavisni od kutne brzine, s konstantnim srednjim
vrijednostim a: TK= konst, Top = konst. U tom slučaju je i usporavanje konstantno,
Te= Tti+ Top—konst.
Moment kočenja: (501)
I •0)o I‘
Vrijeme kočenja: (502)
tK Tk+Tqp Tt
a>0 u ra d /s p o č etn a k u tn a b rzin a kočione ploče,
/ u kgm 2 m o m en t tro m o sti svih m asa koje tre b a zakočiti, re d u ciran ih n a vratilo
kočnice.
Moment usporavanja (ubrzavanja) masa (općenito):
Tt = - I (503)
k
1 u kgm 2 m o m en t tro m o sti svih ro tira ju ćih m asa, red u ciran n a o s v ratila kočnice,
to u ra d /s k u tn a b rz in a = 2 - n ■n,
tk u s traž en o vrijem e kočenja.
U transportnoj tehnici uzima se:

moment kočenja T k — S - T 0 p ‘ V 2 (504)
S sigurnost = 1,3 d o 3 za različite tra n sp o rtn e uređaje,

rj iskoristivost pog o n sk o g sustava,
Top u N m m o m en t opterećenja.
Pretpostavimo li da na cijeloj tam oj površini vlada jednako opterećenje

po jedinici površine dobivam o jednadžbu za
(505)
Sila kojom treba djelovati na kočnoj poluzi
F„ u N n o rm a ln a sila n a kočne čeljusti,

F r u N sila tren ja, = /x ■F„
Tr u N m m o m e n t trenja,
h ,h ,h u m dim enzije polužja, vidi si. 434,
dl u m p ro m jer k o č n o g kotača,
koeficijent trenja.
446 12. K očnice
Predznak plus predviđen je za desni, a minus za lijevi smjer okretanja.

L 1
Za y = — iznosi potrebna sila kočenja za lijevi smjer gibanja F = 0. Kočnica
‘2 F
djeluje u tom slučaju autom atski, kao tarni zadržnik. D a bi se jednako velikom
silom kočenja m ogao ostvariti za oba smjera vrtnje jednako velik moment
kočenja TK= /xFa - r x, m ora poluga 1 biti tako zakrivljena da krak l3 bude
jednak nuli, slika 436a. U tom slučaju član Fn - f i - l 3 jednadžbe (505) ne
utječe na smjer gibanja. Kod kočnica s okretljivo uloženim čeljustima, slika
436 b, ravnomjernije se troše čeljusti. Jednadžba (506) vrijedi za suprotan
smjer gibanja ako je l3 negativno. Točka 0 nalazi se u tom slučaju desno
od tangente povučene iz točke 0 na obod bubnja (si. 436a). Jednostavne
čeljusne kočnice opterećuju vratilo kočnice na savijanje.
Slika 436. Č eljusna kočnica

a) veličina sile kočenja nezavisna o d vrtnje b u b n ja za kočenje; b) sila n a čeljusnoj
kočnici s o k retljivom čeljusti
12.2.11. Dvostruke čeljusne kočnice
Ove kočnice nalaze primjenu u gradnji dizalica i gradnji teških strojeva.

Om ogućuju da se izbjegnu savojna opterećenja vratila kočnice, koja se kod
jednostavnih kočnica javljaju za oba smjera vrtnje. Također omogućuju da
se izbjegne nejednakomjerno opterećenje i trošenje čeljusti (obloga), a pri
/3 = 0 isti efekat kočenja za oba smjera vrtnje. M anje su osjetljive na montažne
netočnosti. Upotrebljavaju se kao kočnice za sprečavanje gibanja, zaustavljanje,
kao regulacione kočnice, a i kao sigurnosni uređaji. Dvostruke čeljusne kočnice
opterećuju se oprugam a ili utezima, a otkočuju elektromagnetski, hidraulički
ili pneumatski. N a slici 437 prikazana je dvostruka čeljusna kočnica kod koje
se koči pom oću utega Gx, a otkočuje pom oću elektrom agnetskog ili hidraulič
kog (ulje) uređaja za otkočivanje.
Javlja li se na svakoj od kočnih čeljusti (kočnih papuča) jednaka sila
trenja ¡j. ■Fn, iznosti će
moment kočenja:
TK= 2- ¡i - Fn - r x=2 - ¡i - i - r]-Fa r l (507)
D o početka djelovanja otkočnog uređaja je

■ ^1 ^4 ^2
prijenosni• omjer
*
i= — ----------------------------- /rA o \
l2 l5 a
Uzmemo li u obzir i učešće težine otkočnog uređaja G2, dobivamo d a j e :
težina kočenja Gj = ----- ——- (509)

«i
¡i koeficijent trenja,
F„ u N n o rm a ln a sila n a kočne čeljusti,
r, u m p o lu m jer k o čnog bubnja,
rj iskoristivost u polužju kočnica, = 0 ,9
i prijenosni o m jer [vidi je d n a d ž b u (508)],
FG u N u k u p n o p o treb n o opterećenje n a m jestu n a kojem djeluje uređaj za
otkočivanje, d o biveno iz jed n a d žb e (507).
G2 u N utjecaj težine k o čnog uređaja
a, Oj, a 2, / 2, i3, /4 , ls su dim enzije polužja u m, vidi si. 437.
Slika 437. D v o stru k a čeljusna kočnica s kočenjem po m o ću utega, uređajem za kočenje, te

položajem i sm jerom sila koje se jav ljaju n a čeljustim a i polužju
Vertikalne i horizontalne kom ponente sila u zglobovima polužja i u ležajima

vidljive su na slici 437.
Za lijevu polugu (1) s kočnom papučom : ZH = BH—Fn + AH= 0 . . . ( a )
£ V = B v + p - f n- A v = 0 . . . ( b ) , Z M A= Fn -l2- B „ t 1- B v -l3 = 0 . . . (c).
Za spojno polužje (3, 4, 5) s podešivačem: ¿'H —B h —E h = 0 . . . (d)
£ V = Bv - E v + Dv = 0 . . . ( e ) , £ M E= BHls - D v l4 = 0 . . . ( f ) .
Za desnu polugu (2) s kočnom papučom : E H = EH—Fn= 0 . . . (g)
E V= £ v + ji ■Fn - F v = 0 . . . (h), E M F= FBl2- E Hll + E y l3 = Q. . . {i )
448 12. K očnice
Za kočnu polugu (7): I H —0 . . . (j), I V = I Y — H v + F a = 0 . . . (k),

I M l = H v - a - F Ga2 = 0 . . . (1) (Gi i G 2 sadržane su u F G).
U poluzi (6) javlja se: I V = D v —H v = 0 . . . (m).
M oment kočenja 7’K= 2Fn ■p - r x dobivam o ako za Fn upotrijebimo jednadž-
u -i 1 "• ( \ t ' i i + B y ■ I3
bu sila u poluzju (c) 1k = 2->j i-------• r 1 .
h
Zanemarim o li član B v l3, a upotrijebimo BH iz jednadžbe (f) i sa ĐV= H V,
dobivamo
F^ —2 fi rt
‘5 ' ‘2
Sa / / v iz jednadžbe (m) proizlazi da je

F & / /
moment kočenja TK= 2 ■ji —- — 7— 7 — - • rx = 2 • p ■i • F a ■r x
a - l s -l2
a prem a ranijem
prijenosni omjer i•= j^1 ^4 —
- ■— a2
Fg u N u k u p n o p o treb n o opterećenje na m jestu d jelovanja o tk o čn o g uređaja,

d o biveno iz jed n a d žb e (507),
r1 u m polum jer k o čnog ko tača,
a, a , , a 2, / , , /2, /3, (4 i /5 u m su dim enzije p o lu žja u m , vidi si. 437.
Srednji površinski tlak na kočnim papučama

Fn 2r R
(510)
m b -1 d x - b-1- ji
Snaga trenja PR= 7R■n (511)
Rad trenja WR= PR-t R (512)
Proizvedena količina topline Q=WR (513)
pm u N /m 2 srednji površinski tlak

b u m širina kočne papuče,
/ u m d uljina kočne papuče.
PR u W snaga trenja,
Tr u N m m om ent tren ja (m om ent kočenja),
n u s' 1 brzina vrtnje.
rR u s vrijem e kočenja.
Fn u N n o rm a ln a sila na kočne čeljusti,
dl u m prom jer k o č n o g bubnja,
g u J trenjem proizvedena k o ličina topline,
W„ u N m ra d trenja.
Razvijenu količinu topline treba odvesti zračenjem, vođenjem i konvekcijom

preko slobodnih površina kočnice.
Konačna temperatura bubnja za kočenje 9 jednaka je sumi tem perature
okolnog zraka i zagrijavanjem povećane tem perature bubnja:
temperatura bubnja 9 = 9Z+ 9 P (514)
Q pR
porast temperature 9P= ------ = —— (515)
A za A z a
koeficijent prijelaza topline (prema Niemannu)
a « 4 ,5 + 6t>t3/4 (516)
9 u K k o n a č n a te m p e ra tu ra zagrijavanja,
9Z u K te m p e ra tu ra oko ln o g zraka,
9P u K p o ra st tem p eratu re,
ot u W /m 2 K koeficijent prijelaza topline,
'4Z u m 2 p o v ršin a zračenja b u b n ja za kočenje,
PR u W snaga trenja,
g u J razvijena k o ličina topline.
v, u m /s o b o d n a b rzin a b u b n ja za kočenje.
Uproračunu m ora biti tem peratura 9 ^ 9 dop prem a tablici 148.

Ako proizvođač obloge daje vrijednost specifičnog trošenja obloge qR,
može se onda izračunati i
V A •h
vijek trajanja obloge L ^ = ---- ^— = R p-R (517)
9r ’ ° r qR ■PR
VR u m3 volum en istrošene obloge,

AR um2 p o v ršin a tren ja obloge,
hR u m deb ljin a tro še n ja obloge,
q R u m 3/W h specifično tro šen je obloge.
Tablica 148. Obloge čeljusnih kočnica
Dopušteno koeficije nt trenja

vlačno (kod ¿ i i dop 9) dop p S/cm2
Obloga naprezanje / dop v 9 dop
obloge nauljeno
za rad m/s rad nasuho K
d op a nauljeno
N /m m 2 nasuho
17,5 0,40 14 50 do 120 350
20 0,45 0,08 10 20 do 120 60 do 200 350

a b
& $
X) 25 350
10 0,35 - 10 40 do 150 -
° a
30 0,40 0,08 20 20 do 140 100 do 250 400
5 * 23 0,30 0,08 20 20 do 120 60 do 120 350
8 0,28 - 40 30 do 150 - 450
450 12. Kočnice
12.2.20. U nutarnje čeljusne kočnice
Najveću primjenu nalaze ove kočnice u gradnji m otornih vozila. Na

čeljusti se i ovdje djeluje pri kočenju mehanički, hidraulički ili pneumatski.
Tlak čeljusti na unutarnji obod bubnja za kočenje ostvaruje se pom oću
klina, grebena, tlačnog cilindra, polužnog ili upravljačkog sustava.
Prednost ovih kočnica je u tome da se čeljusti nalaze zaštićene unutar
bubnja za kočenje, što omogućava da koeficijent trenja ne bude izložen
utjecajima sa strane. Loše strane su smanjena pristupačnost dijelova kočnice i
slabija mogućnost odvođenja topline. Proizvode se kao simpleksne, dupleksne i
servokočnice.
Simpleksne kočnice (si. 438) imaju dvije čeljusti okretljivo uležištene na
svornjaku, koji je učvršćen u onaj dio tijela kočnice koji se ne okreće. Sile
kojima se djeluje na svaku čeljust imaju suprotan smjer. Budući da se sile
djelovanja na čeljusti ostvaruju bilo pom oću jednakog puta pom aka čeljusti,
bilo jednake sile, trošenje čeljusti i sila kočenja nisu na obje čeljusti jednake.
O tkočuje se pom oću opruge ili posebnog otkočnog uređaja.
Za lijevi smjer gibanja bubnja za kočenje, koji odgovara kretanju vozila
naprijed, iznose:
p _ p 2 M i3
kočne sile BI *nl / (518)
*1
^ 2 + ^ ' *3 (519)
^B2~^n2
momenti kočenja Tyt — Tr —p(Fnl + Fn2) • (520)
Ako je ■^Bl ^B2 onda je kočni m om ent čeljusti 1 veći od kočnog m om enta
čeljusti 2. Za F«i = Fn2 (jednak put pom aka čeljusti):
r i p ‘2 (521)
BI ^ Đ2 ■
BI
(522)
^B2 ^2 "bM ’ I3
^bi> f B2 U N kočne sile,

Fa j , Fn2 u N n o rm aln e sile n a kočne čeljusti,
Tk u N m kočni m om ent
TR u N m m o m en t tren ja
rlt d 1 u m p olum jer, odn. pro m jer k o čn o g bubnja,
[x koeficijent trenja,
/2, l3 u m dim enzije polužja, vidi si. 438.
Pri obratnom smjeru gibanja bubnja za kočenje mijenja se predznak

faktora p ■l3. M oment kočenja ostaje jednak za oba smjera gibanja.
Dupleksne kočnice (si. 439) imaju dvije čeljusti s pom aknutim okretnim
točkam a (svornjacima). Pri kretanju kočnog bubnja ulijevo djeluju čeljusti
autom atski pojačano na tlačnu silu, a pri obratnom smjeru autom atski oslab
ljeno. Najčešće se kod ovih kočnica upotrebljavaju jednake kočne sile F Bl = F B2.
Budući da je ^nl —^n2 = 2TJ(d1 - n), proizlazi:
2Tk lz + F ' h
Fn +F n - j k 2 T - (523)
d i ' (i li
Pri kretanju bubnja za kočenje udesno treba uzimati predznak plus.

Ako su za oba smjera vrtnje sile kočenja FB jednake, moment kočenja je
različit.
,3
Servo-kočnice (si. 440) sastoje se, kao i ranije spomenute simpleksne i

dupleksne kočnice, od dviju čeljusti na koje se može djelovati preko hidrauličkih
cilindara. Otkočuje se pomoću opruga. Pri okretanju kočnice ulijevo i nastajanju
sile Fi — F B1 oslanja se lijeva čeljust svojim donjim krajem na desnu čeljust.
O va se zbog toga pom akne svojim gornjim krajem do oslona na hidrauličkom
cilindru. Time je djelovanje obiju čeljusti identično s djelovanjem dupleksne
kočnice. Pri okretanju udesno oslanja se desna čeljust dolje na naslon, pa
kočnica djeluje kao simpleksna.
Desna čeljust Fnl = FB2 -— - —¡- (524)

h + f i ' ‘3
Lijeva čeljust Fnt 1+ Fa2 • fi ^ ^ (525)
F n I, F„2 u N n o rm aln e sile

^ b i> ^ b 2 u N s**e kočenja
¡i koeficijent tren ja
d, u m p ro m je r k o č n o g b u b n ja
/ , , I2, 13 u m dim enzije polužja.vidi si. 440.
Predznak — odnosi se na autom atska povećavanja, a + na smanjenja.

29*
452 12. K očnice
12.2.30. Pojasne kočnice
Zbog jednostavne konstrukcije poznate su ove kočnice već odavno. Pred

nost im je što se relativno malom silom mogu ostvariti veliki efekti kočenja.
Nedostatak im je veliko savojno opterećenje vratila, a ni sustav kočenja
nije jako stabilan. U potrebljavaju se u gradnji dizalica. Koči se pom oću čelične
trake (pojasa) snabdjevene kočnom oblogom prebačenom preko kočnog cilindra,
a opterećene su utezima, oprugam a ili rukom. Razlikujemo jednostavne (si. 441),
sumarne (si. 442), diferencijalne (si. 443), ovijene (si. 444), dvosmjerne (si. 445) i
unutarnje pojasne kočnice. Ove posljednje rijetko se upotrebljavaju, jer je i pored
velikog kuta opasivanja (većeg nego kod unutarnjih čeljusnih kočnica) moment
kočenja zbog niskih dopuštenih sila opterećenja relativno nizak.
Izbor prom jera bubnja za kočenje zavisi od kvalitete kočne obloge,
površinskog tlaka, habanja i zagrijavanja.
Odnos sila na vučnom i slobodnom dijelu kočne trake (pojasa) dan je

jednadžbom F1= F 2 - [vidi jednadžbu (210)], a FR= F1—F2^ F i. Površinski
tlak između kočne trake širine b i bubnja za kočenje polumjera rx najveći
je na dijelu gdje pojas nailazi na kotač za kočenje i iznosi:
F
površinski tlak Pmax = j - * ^ = — (526)
Fr u N sila tren ja
b u m širina kočne trak e
r, u m polum jer k o čn o g b u b n ja
fi koeficijent trenja
e baza p riro d n o g lo g aritm a ( = 2,718..)
P u ra d kut opasav an ja.
Kod jednostavnih kočnica (si. 441) opterećenjem ručice silom F B ostvaruje

se na pojasnoj traci moment kočenja
♦
opterećenje rucice Fr B= Fr 2 —= — ^ 1s— - • — rc oTi
(527)
/ 2 đj e^ 1 /2
Fb u N sila kočenja,
Tk u N m m o m en t kočenja,
F2 u N sila u slo b o d n o m o g ran k u ,
Zj, l2 u m dim enzije polužja, vidi si. 441,
d, u m p ro m je r k o čn o g b ubnja,
e, fi, p vidi legendu uz (526).
K od sumarnih kočnica (si. 442) postiže se za oba smjera vrtnje, uz jednaku

kočnu silu, jednak kočni m oment:
f 2 - l 1+ f , - l 1 2 Tk e>*+l f
B i (528)
d,i „ft i l2
i
l2
Fj u N sila n a vučnom o g ranku,
F2 u N sila n a slo b o d n o m o granku,
ostale oznake vidi u legendam a uz (526) i (527) i na si. 442
Kod diferencijalnih kočnica (si. 443) djeluje sila trenja u kočnoj traci,
pri desnom smjeru vrtnje, u istom smjeru kao i sila kočenja F B, koja zato
može biti malena. Ako je f - ^ e ^ ■l2, dolazi pri desnom kretanju do samo-
kočivosti, pa kočnica radi kao ustavljačica:
(529)
l2 d x -l2 e^-l
oznake vidi u legendam a uz (526), (527) i (528) i n a si. 443.
Kut opasavanja iznosi j S« 3/ 2 -7i
Slika 443. D iferencijalna kočnica Slika 444. O vijena kočnica Slika 445. D vosm jerna kočnica
Ovijene pojasne kočnice (si. 444) imaju polužje kao i jednostavne pojasne
kočnice. S većim brojem ovijanja bubnja povećava se duljina dodira bubnja i
pojasa, a time i moment kočenja. U odnosu na jednostavne pojasne kočnice,
računa se s kutom opasavanja f % 1j 2 ■n.
Dvosmjerne kočnice (si. 445) ostvaruju kod simetričnog učvršćenja krajeva
pojasa na ručici u oba smjera isti moment kočenja.
Kod svih kočnica odnos duljina pojedinih poluga izvodi se ovisno od
veličine potrebnog m omenta kočenja, moguće veličine kočne sile, te od dopuš
tenih vrijednosti habanja, tlaka i zagrijavanja. Sila u pojasu na dijelu gdje
on nailazi na bubanj je najveća i prem a njoj treba dimenzionirati. Proračun
na zagrijavanje se vrši na isti način kao i kod čeljusnih kočnica.
454 12. K očnice
12.2.40. Stožaste kočnice
Aksijalnim pom akom dolazi do dodira površina kočenja (si. 446). Kao
tlačna sila Fn pojavljuje se, međutim, samo jedna kom ponenta sile F B. Ove
kočnice se upotrebljavaju u gradnji vozila i strojarstvu. Oblikuje se zavisno od
veličine m om enta kočenja, ugradbenih mogućnosti i načina djelovanja sile
kočenja. D a bi se postiglo jednakom jerno trošenje obloge potrebno je obratiti
pažnju na centrično m ontiranje dijelova kočnice.
2Tk sin a Fn sin a

Sila kočenja: p —__*___ (530)
B— j
dm F ' Vb >7b
(531)
F„D
Sila otkočivanja: FOK = „
V O K ' *IB
T„ u N m kočni m o m en t
Fa u N n o rm aln a sila
F b u N sila kočenja
P koeficijent tren ja
»1b iskoristivost pri k očenju « 0 ,9 ,
»loK iskoristivost pri o tk o čiv a n ju « 0 ,5 .
a u 0 k u t stošca
dm u m srednji p ro m je r stošca
Slika 446. S to žasta kočnica i parale-

logram sila
K od /i> ta n a potrebna dodatna sila otkočivanja Tok = (1,7... 2) FOK.
12.2.2. Vrtložna vodena kočnica
Razlikuju se prem a načinu izvedbe rotora i kućišta (kočnice s lopaticama,

kom oram a, s udarnim svornjacima, trenjem tekućine itd.). N a slici 447 prika
zana je shema kočnice s udarnim svornjacima, čija je prednost da je moment
kočenja jednak za oba smjera vrtnje. Prem a stupnju napunjenosti kočnice
stvara se pri visokoj brzini vrtnje rotora različito debeo vodeni prsten,
kojemu svornjaci na statoru pružaju otpor. Time se određuje veličina reakcionog
momenta. Taj m om ent prenosi se okretno uležištenim kućištem kao sila,
preko poluge, na uređaj za pokazivanje. K ada se utvrdi potrebna količina
vode koja struji, treba obratiti pažnju na zagrijavanje. Prem a podacim a proizvo
đača može se izračunati:
snaga trenja Pk = K 2 • F • n (532)
PK u W snaga kočenja,
F u N sila n a m jernom uređaju,
n u s -1 b rzin a vrtnje,
K2 fa k to r ovisan o duljini kraka,
= 0,001 za k ra k 974 m m .
12.2.3. Vrtložna zračna kočnica
M alo se primjenjuje, a pogodna je za ispitivanje brzohodnih pogonskih

strojeva malih snaga.
A ■d3 • n3
Snaga kočenja: Pkx m, , -6~ (533)
A 2*10
PK u W snaga kočenja,
A u m2 aktivne površine lo p atica (krilaca),
n u s"1 brzina vrtnje,
K2 faktor, vidi legendu uz (532).
12.2.4. Indukcione električne kočnice
Efekt kočenja postiže se magnetskim poljem ostvarenim električnim tokom.

Prem a načinu djelovanja dijelimo indukcione električne kočnice sa asinhronom i
sinhronom karakteristikom , te karakteristikom vrtložne struje. Asinhrone kočnice
i one vrtložne struje upotrebljavaju se kao regulacione, a sinhrone kao kočnice
za sprečavanje gibanja i kao regulacione.
Slika 448. P rin c ip ra d a čeljusne kočnice u građene u željeznički vagon
N a slici 448 prikazan je princip rada čeljusne kočnice ugrađene u željeznički

vagon.
13. BRTVE
13.1. Uvod
Zadatak brtvi je sprečavanje da između dva funkcionalno razdvojena
prostora dođe do toka medija iz jednog prostora u drugi. Brtve moraju
ograničiti gubitke zbog propustivosti u takvoj mjeri da budu u potpunosti
zadovoljeni zahtjevi u pogledu sigurnosti, a da pri tome omogućuju ekonomski
povoljna konstruktivna rješenja.
Problemi brtvenja javljaju se posebno kod kemijskih postrojenja, u vrlo
različitim oblicima. Brtvenje poklopaca na aparatim a, priključaka i cjevovoda,
statičko je brtvenje ili brtvenje dijelova koji miruju. Često je, međutim, potrebno
brtviti i dijelove koji rotiraju, kao što su miješalice, pumpe, kom presori itd.
Brtvenje rotirajućih strojnih dijelova, kao i onih koji se kreću tamo-amo,
obuhvaćeno je pojmom dinamičko brtvenje. Prem a namjeni brtve, težište zahtjeva
koji se postavljaju na sredstva za brtvenje i njihova svojstva jesu :
1. nepropusnost (radi smanjenja 6. utjecaj na medij koji treba brt
eventualnih gubitaka), viti (medij koji se brtvi ne smije
2. pogonska sigurnost (greškama biti djelovanjem brtve izložen
brtvenja mogu nastati veliki gu bilo kakvim promjenama),
bici prekidom rada), 7. mehanička svojstva,
3. vijek trajanja, 8. propusnost plinova,
4. rastavljivost, 9. toplinska vodljivost.
5. gubitak snage (gubitkom me
dija ili trenjem),
Za materijale od kojih seizrađuju brtve važna su slijedeća svojstva:

1. mehanička, 6. postojanost na određene tempe-
2. tama, rature,
3. otpornost na kemijske utjecaje, 1. obradivost,
4. nepropusnost, 8. otpornost na eroziono djelovanje.
5. toplinska rastezljivost,
Kao materijali za izradu brtvi dolaze u o b zir: papir i karton, koža, kudjelja,
juta, pamuk, biljna vlakna, vlakna drveta, pluto, klobučina, vulkanfiber, vuna od
šljake (drozge), azbest, guma (prirodna i umjetna), umjetne smole, grafit, umjetni
ugalj, metali (bijeli metal, kalaj, olovo, aluminij, meki bakar, mesing, bronca,
nikalj i njegove legure, nelegirani, legirani i specijalni čelici, lijeveno željezo,
srebro, platina, steliti —Co —C r —W legure), sinterirani i umjetni materijali.
13.2. Statičke brtve 457
13.2. Statičke brtve, dodirno brtvenje strojnih dijelova koji miruju
Pokazalo se da će istjecanje medija između dvije ravne površine brtvenja

prestati prije nego što je zračnost između tih ravnih brtvenih površina dovedena
na nulu. Razlozi zbog kojih i pored postojanja zračnosti i pada tlaka
u mediju ne dolazi do strujanja medija tumače se:
1. postojanjem adsorbcionih slojeva molekula na površinam a brtvenja, posto
janjem adsorbcionih sila (obrnuto proporcionalnih udaljenosti metalnih povr
šina) koje su zavisne od vrste medija, vrste m aterijala brtvenih površina,
2. postojanjem sila kohezije između molekula medija,
3. postojanjem površinskih napona medija,
4. postojanjem kapilarnih sila.
Praktički bi bilo nemoguće, a bilo bi i neekonomično, nastojati da se
obradom naležnih površina postigne dovoljno približavanje površina u cilju
postizanja efekta brtvenja. Tlačenjem naležnih površina i time izazvanim
deformacijama neravnina može se postići dovoljno približavanje površina,
a time doći i do efekta brtvenja djelovanjem molekularnih i ostalih sila. Svako
smanjenje zračnosti povećanjem tlačenja naležnih površina dovodi do povećanja
djelovanja m olekularnih sila, što omogućuje povišenje dopuštenog unutarnjeg
tlaka medija. Prethodnim tlakom označavamo onaj koji će na naležnim
površinama izazvati upravo tolike elastične i plastične deformacije materijala,
da bi u preostaloj zračnosti moglo doći do opisanih efekata brtvenja. Visina
potrebnog prethodnog tlaka zavisit će od kvalitete i dimenzija brtvenih
površina i otpora prem a promjeni oblika materijala površina brtvenja.
Kako je za m eđusobno izravnavanje naležnih površina brtvenja potreban
tlak koji će dovesti do tečenja, to će za čelične materijale koji se najčešće
upotrebljavaju u strojogradnji biti potreban vrlo visoki prethodni tlak.
Ako između naležnih brtvenih površina ubacimo poseban dio s nižom otpor-
nošću prema promjeni oblika (brtva), potreban tlak brtvenja bit će niži.
Druga mogućnost za sniženje tlaka brtvenja ostvaruje se odgovarajućim
oblikovanjem naležnih površina, tako da one djelovanjem tlaka brtvenja
dovode do visokih specifičnih sila.
Zaptivost koju želimo ostvariti brtvenjem zavisi od slijedećih faktora:
1. Medija koji se brtvi (tekućine, plinovi). Plinovi, naročito suhi, zahtijevaju
u odnosu na tekućine potpuno nalijeganje brtvenih površina i prethodni
tlak koji odgovara granici očvršćavanja naležnih površina.
2. Kvaliteta brtvenih naležnih površina (hrapavost površina i valovitost površina).
3. Dimenzija brtvenih površina (širina i promjer brtve, debljina brtve).
4. Vremenskog trajanja prethodnog tlaka (vremenom dolazi do deformacija
brtvenih površina izazvanih puzanjem).
5. Učestalosti promjene opterećenja.
458 13. Brtve
Ako treba osigurati da kroz postojeću zračnost između dviju metalnih

naležnih površina ne struji plin ili tekućina treba, kako se to najčešće i čini,
između tih dviju površina uložiti dodatni dio koji će postojeću zračnost potpuno
zatvoriti.
Taj dodatni dio (koji se ulaganjem između naležnih površina, djelovanjem
tlaka potpuno podaje površinskom obliku naležnih površina) nazivamo
brtvama, ako dijelovi koji stvaraju zračnost miruju, a nabojima, ako se međusobno
kreću (pravocrtno i okretno).
1 3 .2 . B rtvenje s tro jn ih dijelova ko ji m iruju
1 3 .2 . 1. N erastavljivo b rtv en je 13. 2. 2. B rtvenje m asam a 13. 2 . 3 . R astavljivo brtvenje

(u v je tn o rastavljivo) za b rtv e n je , si. 4 5 6
brtvenje
brtvenje b rtv en je p re te ž n o brtvenje p re te ž n o
prešanjem
zavarivanjem vanjskim silam a pogonskim tlak o m
(a u to m a ts k o brtvenje)
p o p re č n o prešanje, u z d u žn o p rešan je, m eke tvrde

uvaljavanje, si. 4 5 4 stezni sp o j, si. 4 5 5 brtve, b rtv e ,
si. 471 si. 4 7 2
zavari zavari p lo sn ate p ro filn e brtvenje

prenose sile, n e p ren o se sile, b rtv e , brtve b rtvenicam a
si . 4 5 0 si. 4 5 1 ,4 5 2 ,4 5 3 si. 4 5 9
m eke b rtv e od tvrde b rtv en je b rtvenje e la stič n o k ru to

b rtv e , v iš e m aterijala, b rtv e , b ez b rtvi, z ra č n o šć u , brtvenje brtvenje
si. 4 5 7 ,4 5 8 si. 4 6 0 si. 461 si. 4 6 2 si . 4 6 8 b rtv en ico m , b rtvenicom .
si. 4 6 9 si . 4 7 0
1
s p re te ž n o s p re te ž n o
e lastičn im pla stičn im
d efo rm acijam a deform acijam a
m eke tvrde brtvenje brtvenje

b rtv e , b rtv e , te č en je m brtvam a
si. 4 6 3 ,4 6 4 si. 4 6 5 m aterijala, oblik a ro m b a,
si. 4 6 6 si. 4 6 7
S lik a 4 4 9 . S h e m a t s k i p r i k a z m o g u ć ih n a č i n a b r t v e n j a s t r o j n i h d ije lo v a k o ji m ir u ju
13.2. S ta tičke brtve 459
Među brtve na dijelovima koji miruju (ovamo ubrajam o i brtvenje bez

brtvi) ubrajam o: brtvenje zavarivanjem, brtvenje prešanjem i uvaljavanjem, plosna
te brtve, profilne brtve, brtvenje naglavcima (kolčacima), brtvenje visokog tlaka,
brtvenje vakuuma.
Razlikujemo brtvenje nerastavljivih, uvjetno rastavljivih i rastavljivih spojeva.
N a slici 449 shematski su prikazani mogući načini brtvenja strojnih dijelova
koji miruju. K od brtvenja nerastavljivih spojeva rastavljanje se može postići
samo razaranjem spoja. K od uvjetno rastavljivih spojeva rastavljanje se može
postići razaranjem samo jednog od dijelova u spoju.
13.2.1. Nerastavljivo odnosno uvjetno rastavljivo brtvenje

Brtvenje zavarivanjem
Zavareni spojevi kod kojih zavari prenose sile (si. 450) su različiti oblici
zavara cijevi i zavarenih spojeva koje najčešće i ne ubrajam o u brtvenje,
nego u tzv. nerastavljivo spajanje.
rovom je s$ pri mantali
Slika 450. Z a v a ren a cijev

(zavarom p renosi se sila)
Slika 451. Brtvenje po m o ću zav aren o g prstena,

m em b ran sk a zavarena brtv a
p rstto i
Slika 452. Brtvenje p o m o ću zavara, sile Slika 453. Brtvenje p om oću posebnog zavarenog
p renose kopče prsten a
Zavareni spojevi kod kojih zavari ne prenose sile — brtvenje zavarivanjem

imaju zadatak jedino da brtve, a sile prenose prirubnice i vijci (slika 451) ili
kopče, (slika 452). Brtveni šavovi su bilo zavari na samim strojnim dijelovima
(slika 452), bilo posebni prsteni m em brane slike 451 i 453), koji su, zavisno
od tem perature, izrađeni od nelegiranog ili legiranog čelika (Cr —V). N edo
statak membranske brtve je unutarnji zavar (teško pristupačan), a kod zavara
s prstenom zarezno djelovanje.
460 13. B rtve
Brtvenje prešanjem
Brtvenje uvaljavanjem nerastavljivo je poprečno uprešavanje. Brtvi se tako

da se proširivanjem cijevi u valjanjem dobivaju visoki pritisci na naležnim
površinama i dobro nalijeganje, koje brtvi. Čvrstoća spoja zavisna je od odnosa
granice razvlačenja cijevi i m aterijala u koji se cijevi uvaljavaju. Čvrstoća
spoja, kvaliteta i nalijeganje, mogu se utorim a i porubljivanjem poboljšati.
Ako postoji opasnost od nepropusnosti, može se zavarivanjem povećati sigur
nost brtvenja, slika 454.
Slika 454. Brtvenje uvaljavanjem Slika 455. B rtvenje uzdužnim prešanjem

(poprečno prešanje) (stezni spoj)
Brtvenje uzdužnim prešanjem (slika 455) ostvaruje se uprešavanjem čahure

od čelika Cr-M o u dijelove koji se brtve. Iz pritiska naležnih površina
ostvarenih uprešavanjem može se zaključivati o postignutom efektu brtvenja.
Upotrebljava se za brtvenje visokotlačnih turbina.
13.2.2. Brtvenje pomoću masa za brtvenje
K it za brtvenje, nanesen na naležne površine, stvara neku vrstu plosnate

brtve (si. 456). Najčešći je manganski kit. Kit se najčešće upotrebljava za
provizorno brtvenje kod neravnih naležnih površina ili tam o gdje se ne predviđa
rastavljanje veze. U potrebljava se s ulošcima ili bez njih (valoviti limovi,
Slika 456. Brtvenje p o m o ću m asa za brtvenje
žičane mreže, kudjeljne ili azbestne niti). Ulošci povećavaju čvrstoću brtve
nja. U novije vrijeme upotrebljava se silikonski kaučuk u obliku paste, ili mase
kao što je kit za brtvenje. Za brtvenje dijelova kućišta dolaze u obzir umjetni
lakovi (do 80 °C), koji se na naležne površine nanose četkom.
13.2.3. Rastavljivo brtvenje dijelova koji m iruju (S tatičko brtvenje)
Vrlo široka grupa rastavljivih brtvi dijelova koji miruju može se obuhvatiti
pojmom brtvenje prešanjem, što označava m eđusobno tlačenje brtvenih površi
na. Brtvenje prešanjem ostvaruje se bilo vanjskim silama (sile vijaka prirubnič-
kih spojeva), bilo pogonskim pritiskom. U prvom slučaju govorimo o brtvenju
plosnatim i profilnim brtvam a, a u drugom o autom atskom brtvenju.
Brtvenje ostvareno pretežno vanjskim silama
Plosnate brtve
Plosnate brtve su male ali jednake debljine i predstavljaju najvažnije brtve.
Glavna razlika između pojedinih plosnatih brtvi je materijal. O d m aterijala se zahti
jeva da se prešanjem može deformirati, da deform iran opružno djeluje na površine
tlačenja, da ima potrebna m ehanička svojstva, tvrdoću, potrebnu opteretivost
pogonskim pritiskom, postojanost u odnosu na tem peraturne i kemijske utje
caje, te nepropusnost.
Za tzv. meke brtve upotrebljavaju se: papir, karton (natopljen uljem),
azbest (u obliku pletiva ili ploča), guma (najčešće umjetna, kao što je buna S,
perbunan, neopren i silikon), tzv. It- materijali, koža, pluto, klobučina, i razni
plastici. Za tzv. tvrde brtve dolaze u obzir metali, kao što su: olovo, aluminij,
meki bakar, a za visoke tem perature čelik (meki čelik legiran Cr, Ni, Mo, V,
M n i Si).
It-materijali (materijali koji prema trgovačkom nazivlju završavaju na -it,
npr. klingerit) s različitim fizikalnim i kemijskim svojstvima. Sadrže azbest kao
toplinski otporan kostur, te m alu količinu sintetičke gume, kao vezivo i
punila.
Slika 457. P lo sn a ta dijeljena b rtv a o d gum e Slika 458. U g ra đ e n a p lo sn a ta b rtv a od gum e
M eke brtve mogu biti od jednog dijela ili sastavljene (dijeljene), slika 457.
N a slici 458 prikazana je plosnata meka brtva od gume.
Oblikovanje površina koje se brtve mekim plosnatim brtvama vrši se
zavisno od nazivnog tlaka, kako to pokazuje slika 459. Ravne naležne povr
šine mogu se upotrijebiti i za veće tlakove, s tim da debljina mekih brtvi bude
1 do 2 mm, a za veće tlakove i manja.
Brtve izrađene od više materijala, (slike 460a, b, c), kombinacija su od
m etalnih okvira ili uložaka izrađenih od bakarnog, mesinganog, olovnog,
aluminijskog, nikaljnog ili čeličnog lima, te ispune od mekog m aterijala za
brtvenje.
462 13. B rtve
Slika 459. P lo sn a te brtve

a) p riru b n ic a sa ravnom ra d n o m p o v ršin o m ; b) p riru b n ic a s u to ro m i p e ro m ;
f) p riru b n ic a s izd a n k o m ; d) p riru b n ic a za brtv en je cijevi p rem a cijevi
bez metalnog okvira
s metalnim okvirom
bi
a) cl
Slika 460. P lo sn a te brtv e o d više m aterijala
a) ko m b in a c ija m ekog b rtv ila i lim ene o bloge (različiti oblici presjeka); b) k om binacija
m ekog brtv ila i k o stu ra o d valovitog m ate rijala ; c) b rtv e izrađene od profiliranih
tra k a s uloženim azb estn im tra k a m a
bndtno i gncano
bruSeno / greeano
Slika 461. P losne brtve, tvrde Slika 462. B rtvenje bez brtvi, o b ra đ en a
(shem atski prikaz) p o v ršin a nalijeganjem
Brtvama izrađenim od više m aterijala želimo postići

1. povećanje čvrstoće i trajnosti (češće rastavljanje) ugradnjom skeleta, upo
trebom odgovarajućih punila ili obloge,
2. povećanje kemijske otpornosti (oblogom od kemijski otpornijeg materijala),
3. smanjenje trenja (impregnacijom),
4. akumulaciju maziva (uranjanje u maziva ili punjenje maziva u šupljinu
brtve),
5. postizanje nepropusnosti plinova (uranjanjem u odgovarajuće materijale ili
ugradnjom dogovarajućih ploča).
Plosnate tvrde brtve, (si. 461) izrađuju se pretežno od m etala visoke

elastičnosti, da bi mogle izdržati visoke sile predzatezanja. O tpor prema
promjeni oblika ne smije biti previsok, da bi se plastičnom deformacijom
mogle izravnati neravnine brtvenih površina. Oblikovanje brtvi i površina
brtvenja slično je kao kod plosnatih mekih brtvi.
Brtvenje bez brtvi vrši se brušenjem i grecanjem brtvenih površina, koje
naliježu neposredno jedna na drugu. Prednost takvog brtvenja je u tome da se
spoj može proizvoljno m nogo puta rastaviti. Ovim načinom brtvenja moguće
je točno održavanje m jera brtvenog spoja, ne može doći do zakošavanja
pogrešnim pritezanjem, pogonsko sredstvo ne može biti onečišćeno, a ne postoji
ni opasnost od razaranja. Nedostaci su u tome što su za brtvenje m aterijala
velike otpornosti prem a promjeni oblika potrebne velike sile da bi se izazvale
neophodne plastične deformacije naležnih površina. Brižljivom obradom nalež-
nih površina mogu se potrebne sile održati u prihvatljivim granicama. N a slici
462 shematski je prikazan ovaj način brtvenja.
Brtvenje projilnim brtvama

a) S p r e t e ž n o e l a s t i č n i m d e f o r m a c i j a m a
Dok kod plosnatih brtvi tlak djeluje na određenu površinu, kod profilnih
brtvi se tlak koncentrira na relativno m alu površinu (veličina površine ne
može se točno definirati), zavisnu od opterećenja. Podjela na brtve s pretežno
elastičnim ili pretežno plastičnim deformacijama govori o tome da se grupe
preklapaju.
K od spojeva koje treba češće rastavljati, brtva smije biti samo elastično
deformirana.
M eke projilne brtve izrađuju se od gume i azbesta. Kod mekih profilnih
brtvi imaju elastično-plastične deformacije u okviru predviđenog prostora odre
đeno značenje. N a slici 463a prikazana je brtva od gume okrugla presjeka.
Prvotni okrugli presjek prilagođuje se kod pritezanja vijaka sve više posebnom
a) bi
Slika 463. M eke brtv e: a) p riru b n ic a s u to ro m za o k ru g lu

gu m en u b rtv u ; b) oblici m ekih brtvi
obliku između dviju prirubnica. To prilagođavanje ide sve dotle dok prirub-
nice ne sjednu jedna na drugu, kada daljnja deformacija nije više moguća.
P rostor izrađen između prirubnica oblikovan je tako da tlak medija u
cjevovodu deformira brtvu, zavisno od tlaka još dalje, poboljšavajući na taj
način efekt brtvenja. Uobičajeni oblici brtvi prikazani su na slici 463b. Kod
464 13. B rtve
profiliranih brtvi u obliku češlja (si. 464) dolazi do nalijeganja na koncentrič

nim naležnim površinama, na kojim a se time povećavaju specifični pritisci.
Time se ispupčenja brtve prilagođuju neravnina
m a naležnih površina. Šupljine se ispunjavaju
grafitnom pastom ili tankim It —brtvenim m a
terijalom.
Slika 464. P riru b n ic a s glatk o m naležnom

p ovršinom i b rtvom u o b lik u češlja
Slika 465. T vrde profilne brtve

a) p riru b n ic a s u to ro m za lećastu b rtv u ; b) u to r u priru b n ici za p rste n astu (Joint) brtvu
Slika 466. Brtvenje tečenjem m aterijala
Slika 467. B rtvenje b rtv o m u obliku Slika 468. P rin c ip brtvenja

ro m b a izrađenog od m ekog željeza o tv o ra p o m o ću brtvenica
Tvrde projilne brtve izrađuju se od mekog željeza (armco) i legiranog

čelika, bakra i lakih metala. D odir u liniji kod neopterećene brtve prelazi
opterećenjem u površinski dodir. Ta površina ne smije biti preuska zbog
opasnosti da korozija ne prouzroči propusnost. Često se izrađuju kao profilne
brtve, da bi snizile sile potrebne za pritezanje. Glavni oblici tvrdih profdnih
brtvi prikazani su na slikama 465a i b. M aterijal se bira zavisno od pogonske
temperature. Osim toga je potrebno da pretežni dio elastičnih i plastičnih
deformacija kod pritezanja bude u samoj brtvi.
13.2. S ta tičke brtve 465
b) S p r e t e ž n o p l a s t i č n i m d e f o r m a c i j a m a
Za brtvenje tečenjem materijala (si. 466) upotrebljavaju se meki metali (alu
minij, bakar, a na nižim tem peraturam a i guma), a brtve se ulažu u posebno
oblikovan zatvoren prostor. Brtva se tlačenjem dovodi u stanje tečenja i
djeluje kao tekućinom zatvoren prostor, zabrtvljujući sve putove za prolaz.
Za brtvenje pomoću brtvi u obliku romba (si. 467) upotrebljava se meko
željezo (armco). Bez obzira na visoku čvrstoću m aterijala brtve, dolazi zbog
oštrog brida brtve do tečenja materijala, a time i do dobrog i točnog nalije-
ganja naležnih površina i pri relativno slabom tlačenju. Rezultati su to bolji
što je zašiljenost veća.
Brtvenje brtvenicama
Brtvenicama se brtve visokotlačne posude. Prostor između poklopca i
stijenke visokotlačne posude zatvoren je u obliku brtvenice (si. 468). Sile
poklopca preuzete su od stijenke posude.
Elastično brtvenje brtvenicama (si. 469) vrši se gumenim prstenom koji se
djelovanjem čeličnog prstena tlači. Takvo elastično spajanje cijevi ne omogućava
preuzimanje uzdužnih sila, ali omogućava kutne i male uzdužne deformacije.
Slika 469. E lastično b rtvenje b rtv en icam a Slika 470. K ru to brtvenje brtvenicam a
Kruto brtvenje brtvenicama (si. 470). Uže namočeno u bitumen ili katran
nabija se u prostor brtvenice i zatvara nabijanjem olova. Olovo preuzima
sile koje djeluju na brtvenicu prianjanjem uz hrapave površine livenih cijevi.
M ala elastičnost olova omogućuje samo male deformacije cijevnog voda.
Brtvenje ostvareno pretežno pogonskim tlakom (Automatsko brtvenje)
Pod automatskim brtvenjem podrazumjevamo takovo kod kojeg potrebne

sile brtvenja daje sam pogonski tlak. Za razliku
od dosada spomenutih načina brtvenja, ovdje s
porastom pogonskog tlaka raste efekt brtvenja.
Meke brtve su okrugli prsteni (0-prsteni) od gu
me. Pri ugradnji se deformiraju za oko 1/10 pro
mjera prstena. Za vrijeme pogona unutarnji tlak
tlači prstene na bokove utora, slika 471.
Slika 471. Brtvenje o k ruglim b rtv am a: a) defo rm iran a

b rtv a : b) stlačena b rtv a u n u tarn jim pogonskim tlakom
466 13. B rtve
Tvrde brtve (delta-brtve) su čelični prsteni stožasta oblika, uloženi u utorima

stijenke i poklopca. Princip djelovanja vidljiv je na slici 472. Prsten se
djelovanjem unutarnjeg pogonskog tlaka deformira i tlači na kvalitetno
obrađene površine utora. Za brtvenje potrebne su male deformacije.
Slika 472. B rtvenje p o m o ću tzv. D E L T A -prstena:

a) neopterećeno; b) p re d o p te reć en o ; c) o pterećeno pogonskim tlakom
13.3. Dunamičke brtve, dodirno brtvenje strojnih dijelova koji se

okreću ili se kreću tamo-amo
Kod svake dodirne brtve strojnih dijelova koji se kreću treba u principu
zatvoriti tri moguća prolaza: između vratila ili motke i brtve, između brtve i
kućišta, te kroz samu brtvu. Shematski prikaz mogućih načina brtvenja dijelova
koji se kreću prikazan je na slici 473. U odnosu na gibanja, razlikujemo
brtvenje rotirajućih strojnih dijelova i brtvenje dijelova koji se kreću tamo-amo.
Neki načini brtvenja omogućuju istodobno brtvenje i rotirajućeg gibanja i
gibanja tamo-amo.
U odnosu na glavne putove mogućeg prolaza medija, zavisno od relativnog
gibanja između cilindričnih radijalnih površina, možemo podijeliti brtve u
dvije glavne grupe:
1. Glavno brtvenje na cilindričnoj brtvenoj površini. Brtva stoji, a relativno
gibanje je između vratila, odnosno motke i brtve.
Glavno (primarno) brtvenje je ono koje se odnosi na mogući prolaz
medija između vratila, odnosno motke. Sporedno (sekundarno) brtvenje je ono
između brtve i kućišta.
2. Glavno brtvenje na radijalnoj brtvenoj površini. Brtva se okreće zajedno s
vratilom, relativno gibanje je između brtve i kućišta.
Glavno (primarno) brtvenje je ono koje se odnosi na mogući prolaz
medija između brtve i kućišta. Sporedno (sekundarno) brtvenje je ono između
vratila i brtve.
Glavno brtvenje treba da osigura nepropusnost između površina velike
relativne brzine, a sekundarno djeluje gotovo mirno.
Teoretska osnova brtvenja pokretnih dijelova počiva, slično kao i kod
brtvenja nepokretnih dijelova, na molekularnim silama graničnih slojeva. Na
slici 474 pokazani su putovi kojima nastoji medij dodirne brtve teći u
smjeru pada tlaka. Ujedno ta slika pokazuje koje sve putove mogućeg tečenja
medija treba zatvoriti brtvenjem.
13.3. Dinamičke brtve 467
13. 3. D odirne brtve stro jn ih dijelova koji se kreće (brtvenice)
1 3 .3 . 1. G lavno brtvenje 13. 3. 2. G lavno brtvenje

na cilindričnoj površini na radijalnoj površini,
(brtvenice s brtvilom brtvenje radijalnih površina,
brtvenje kliznim prstenom ,
si. 49 0
stlaćiva
brtvila
1--- 1
hidraulik brtvila
postojanog
rad u p o d ru č ju
suhog ili
rad u p odručju
tekućeg trenja
brtve
oblika m ješovitog trenja (z ra č n o st nije definirana)
opružni prsteni višedjelni

(prorezani) prsteni, si. 4 89
m eka brtvila brtvila u kom binaciji
si. 4 7 5 .4 7 6 ,4 7 7 m e ta l-n e m e ta l
(k udjelja, azbest,
gum a, p lastičn e mase),
si. 4 7 9 , o p ru žn o djelovanje o p ružno djelovanje
m eka m etalna prem a van prem a u n u tra , si. 48 7
b rtvila, sf. 4 8 0 (klipni p rsteni, si. 4 8 8 )
brtvenje m anšetam a profilne brtve
jednostavne
inanšete,
I I dvostruke
m anšete,
O -p rs te n i,
si. 485
posebni
profili,
si. 4 8 1 .4 8 3 si . 484 si. 486
Slika 473. S hem atski p rik az m ogućih n ačin a b rtv en ja dijelova koji se kreću
kućište rabijatna
V //////////,
/ aksijoto propusnost
propusnost brtve
Slika 474. S hem atski p rik az m ogućih p ro p u sn o sti dijelova koji se kreću
30*
468 13. Brtve
13.3.1. Brtvenje brtvilom
Ovaj način brtvenja jedan je od najstarijih, kojim se brtve uzdužno

pokretljive m otke (klipnjače). Prem a načinu djelovanja dijelimo ovu grupu na:
Stlačive brtve, kod kojih se brtveni efekt postiže poprečnim deformacijama
dobivenim tlačenjem na brtvilo.
Brtve postojana oblika (tvrda brtvila), kod kojih se potreban tlak brtvenja
ostvaruje pom oću pogonskog tlaka medija.
Automatske brtve (hidraulik brtve), kod kojih se potreban tlak brtvenja ostva
ruje pogonskim tlakom.
Stlačiva brtvila
Brtvenice s mekim brtvilom postižu potreban tlak brtvenja vanjskom
silom, prema primjeru na slici 475, vijcima. Plastičnom deformacijom brtvila
dobiva se radijalni tlak brtvenja, koji smanjuje zračnost između brtvila i
motke i brtvila i kućišta na mjeru potrebnu za brtvenje. Da brtveni medij
ne bi izlazio, potrebno je da tlak brtvenja bude veći nego tlak medija koji
se brtvi.
Brtvilo se sastoji od pletenog, nam otanog ili slaganog m aterijala (pamuk,
kudjelja, azbest, staklena vuna), impregniranog različitim sredstvima za impreg-
niranje (suha im pregnacija: grafitom, molibdendisulfidom, kaučukom, plastima;
masna impregnacija: lojem, mašću, uljem). Pletenice brtvila mogu biti kvadratna
ili okrugla presjeka.
Pritezanjem vijaka dobivam o na prirubnici silu F r koja izaziva aksijalno
naprezanje:
,5 3 4 )
<ra u N /m m 2 aksijalno nap rezan je brtve,
D u mm vanjski pro m jer brtve,
d u mm u n u tarn ji pro m jer brtve.
F, u N sila k o ja se p ritezanjem vijaka
prenosi na prirubnicu.
Deformabilnošću brtvila javlja se radijalno

naprezanje:
(535)
o u N /m m 2 radijalnim naprezanjem stvore
ni tlak brtve,
k fa k to r koji proizlazi iz od n o sa
aksijalnog i rad ijaln o g n a p rez a
propusnost između brtvila
i motke l vretena) nja, a u v jeto v a n je trenjem izm e
đ u b rtvila i m o tk e i trenjem
Slika 475. B rtvenica s m ekim brtvilom brtvila u kućištu.
13.3. Dinamičke brtve 469
Efekat brtvenja i veličina trenja u brtvenicama s mekim brtvilom zavise

od mnoštva utjecajnih faktora, među koje spadaju:
Brtvilo. Sastav materijala, način pletenja, način prerade, tvrdoća, kvalitet
površine, oblik i dimenzije, deform abilnost, tem peraturni utjecaji, relaksacio-
no ponašanje, spadaju m eđu one faktore brtvila koji utječu na radijalna
naprezanja i tok pada tlaka medija.
Vratilo odnosno motka i kućište, utječu dimenzijama, kvalitetom površinske
obrade, materijalom.
Medij utječe sastavom i viskoznošću.
Pogonski uvjeti nose sa sobom utjecaje ugradnje, tlaka, tem perature, brzine
vrtnje, stanja istrošenosti.
Vanjski uvjeti nose sa sobom utjecaje predprešanja inicijalnog naprezanja,
vremena i načina djelovanja.
Specijalni oblici i dopunski uređaji brtvi i brtvenica. Ovamo spadaju dodatno
podmazivanje, hlađenje, upotreba različito tvrdih prstena, upotreba opru
ga itd.
Zbog nabrojanih utjecaja, proračun brtvenja s mekim brtvenicama veoma
je otežan.
m m w /r s=i.2svd imun i. » i/r issssa
Slika 476. F u n k c io n aln a zavisnost s = j ( d ) i

l = J ( p , d) b rtvenica s m ekim brtvilom
a) zavisnost izm eđu u n u tarn jeg p ro m je ra d i
širine brtv ila s (D IN 3780);
b) zavisnost duljine b rtvila od u n u tarn jeg
pro m je ra d i tlak a
Praksa je pokazala da način ugradnje, odnosno montaže, odlučujuće utječe

na ponašanje brtvenica s mekim brtvilom. Iz dosadašnjih iskustava i rezultata
dobivenih pokusom dane su prem a D IN 3780 zavisnosti s = f ( d ) i l = f (p, d) na sli
kam a 476 a i b.
470 13. Brtve
M eka brtvila su pleteni ili m otani konopci ili prsteni kvadratna ili
okrugla presjeka od kudjelje, pamuka, azbesta, klobučine, pluta, kože, gume
i umjetnih m aterijala (teflon, fluon). Zbog smanjenja trenja i protiv kemij
skih utjecaja, te za zatvaranje šupljina u brtvilu, dodaju se prstenima, odnosno
konopcima, mast, ulje, parafin, vazelin i dodaci grafita i molikota. Često se
upotrebljava i kom binacija: gumena jezgra, pleteni pamučni namotaji, slika 477.
5#a od prkvbokt
brtvtfike
Slika 477. M eka b rtv a s gum enom Slika 478. S hem atski p rik az p ro sto ra i n ačin a djelovanja
jezgrom 1 i p om učnim pletivom 2 m eke brtve
M eđu stlačiva brtvila u kombinaciji metal-nemetalni materijali i meka

m etalna brtvila spadaju brtvila različite konstrukcije, kao što su: metalni šuplji
prsteni punjeni mazivom, punilom od elastičnih uložaka ili ravnih, odnosno
profiliranih m etalnih prstena, kom biniranih s mekim materijalom. Posebno
svojstvo takvih brtvila je da mogu služiti i za vođenje. N a slici 478 prikazan
je način djelovanja meke brtve. N a slici 479 prikazane su metal-nemetalne
brtve, a na slici 480 meka m etalna brtva.
b) cl d)
Slika 479. M etal-n em etaln e brtve
a) s m etalnim ž icam a; b) s m etalnim lam elam a; c) s m etalnim folijam a; Slika 480. M eka
d) s m etalnim šupljim prstenom m etaln a b rtv a
M eka metalna brtva izrađuje se u obliku stožastih prstena od metala

dobrih deformabilnih svojstava. Zbog metalnih površina dodira potrebno je
dobro podmazivanje.
Hidraulik brtve (Brtve s automatskim djelovanjem)
Prilikom ugradnje brtve daje se određeno predopterećenje. Pogonskim

tlakom dolazi do nalijeganja brtve na vratilo, odnosno motku.
Brtvenje mansetama. Način djelovanja manšete prikazan je na slici 481.
Na slici 482 a do d prikazani su različiti oblici manšeta. Na slikama 483
i 484 prikazani su primjeri ugradnje. Osim oblika prikazanih na slici 482,
ulaze ovamo i profilne brtve (0-prsteni. X-prsteni i kvadratni prsteni), slike
485 i 486.
13,3. D inamičke brtve 471
I
Slika 481. N ačin d jelovanja m anšete
pri brtvenju
Slika 482.
M anšete
za brtvenje
a) u o bliku šešira;
b) u o b lik u lonca;
c) m anšete za
brtvenje vratila;
d) i e) m anšete
s u to ro m ;
/) m anšete u obliku
strehe;
g) m anšete s
usnicam a
V V-prtitft
Slika 483. Je d n o sta v n a m an šeta u

o b lik u šešira sintetička guma metatni aedUprstem
imaju zadatak vođenja
______________ (bijeti metat)________
Slika 484. P rim je r ugradnje d v o stru k e m anšete

a) s ravnim i zaobljenim leđnim dijelom ;
b) m an šete od sintetičke gum e u o b lik u strehe
Slika 486. Brtvenje O V -p rsten o m

472 13. B rtve
Brtvenje vratila. Za brtvenje vratila pri niskom tlaku upotrebljavaju

se radijalne brtve, čiji je cilj da spriječe izlazak medija svake vrste, te ulazak
plinova, prašine, para. Prikazane su na slici 263, a dimenzije su dane u
tablici 88.
Brtvila postojanog oblika

Za razliku od brtvila koja se deformiraju, ostvaruje se brtvenje brtvilima
postojana oblika svođenjem presjeka propusnosti na najm anju moguću mjeru
i dobrim prilagođavanjem obiju brtvenih površina.
Materijal su legure bijele kovine, specijalne bronce, sivi lijev, umjetni ugalj,
sinteriram i umjetni materijali. Upotrebljavaju se za brtvenje u teškim uvje
tim a rada (visoke tem perature, visoki tlak i velike brzine).
S L . ,
djelovanjem p rem a u n u tra , za visoke Slika 488. P ro re za n i prsten s o pružnim
tem p e ra tu re djelovanjem p rem a van (klipni prsten)
Slika 489. Višedjelni prsten s op ru g o m
Brtvila postojana oblika sastoje se bilo od prorezanih prstena s opružnim

djelovanjem prem a unutra (si. 487), bilo od opružnih, djelovanjem prema
vani (si. 488) (klipni prstenovi), ili od višedjelnih oprugom držanih segmenata,
prstena (si. 489). Ugrađuju se u prstenaste kom ore da bi se omogućila radijalna
pokretljivost. Upotrebljavaju se za brtvenje klipnjače parnih strojeva, đisel-
-m otora i kom presora. Za brtvenje vratila vodenih turbina, centrifugalnih
pumpi i malih turbina prsteni mogu biti od grafita.
13.4. B ezdodirne brtve 473
13.3.2. Brtvenje kliznim prstenom

Razlikuju se u osnovi od ostalih brtvi. Brtvena površina je u ravnini
okomitoj na os vrtnje, a ne na cilindričnoj površini vratila.
Namijenjene su isključivo rotirajućim strojnim dijelovima, pretežno za
brtvenje tekućine (ali mogu brtviti plinove i pare), na tem peraturi do 200 °C
(i više). Upotrebljavaju se kod centrifugalnih pumpi, zupčastih pumpi, bubnje
va za sušenje, miješalica. Gubici zbog propusnosti su niski, nije potrebno
posebno održavanje, a efekt brtvenja nezavisan je od trošenja, te malog aksi-
jalnog i radijalnog pom icanja vratila.
Slika 490. B rtvenje p o m o ću kliznog prste n a

a) dijelovi brtve:
1 k u ćište; 2 drugi klizni p rste n ; 3 prvi klizni
p rste n ; 4 O -p rste n ; 5 -v ratilo; 6 o p ru g a ; i—
b) različite izvedbe b rtvi p o m o ću kliznog p~
prstena
Brtvenje pomoću kliznog prstena prikazano je na slici 490 a, a na slici 490 b

prikazane su izvedbe brtvi pom oću kliznog prstena. Aksijalnom silom tlači
se okretni klizni prsten prem a prstenu koji stoji, ili obratno. Time se postiže
radijalno brtvenje na paralelnim radijalnim plohama. Aksijalna propusnost
između prstena i vratila brtvi se pom oću 0-prstena ili manšete. D a bi se
postigla paralelnost čeonih kliznih ploha, mogućnost uzdužne dilatacije apara
ta i dijelova kliznih prstena, te mogućnost izravnanja zbog trošenja kliznih
ploha, m ora postojati bar jedan elastičan dio — m em brana, opruga, profili
rani gumeni dio.
13.4. Bezdodirne brtve

Bezdodirne brtve karakterizirane su time što u pogonskom stanju ne
dolazi do dodira između brtvenih površina koje se kreću i onih koje stoje,
a pri tome postoji određena zračnost. Činjenica da postoji određena zračnost,
odvaja ove brtve od onih dodirnih brtvi kod kojih u pogonu dolazi zbog
tekućeg trenja (npr. mnoge klizne brtve) također do zračnosti, ali zračnost
u tom slučaju nije unaprijed određena.
Klasične brtve ove grupe rade na principu strujanja ili na principu priguši-
vanja. U ovom slučaju tlak kojeg treba brtviti snižava se trenjem i, odnosno ili,
474 13. Brtve
vrtloženjem izazvanim strujanjem. K arakteristično svojstvo tih brtvi je da one

ne brtve potpuno. Takve brtve možemo podijeliti na one koje rade sa zračnošću
i one koje rade kao lahirintne. Jedna m eđugrupa su brtve čija svojstva leže
negdje između onih koje rade sa zračnošću i onih koje rade kao labirintne,
a to su labirintne brtve sa zračnošću.
1 3 .4 . Bezdodirne brtve
Brtvenje prigušivanjem 1 3 .4 .4 . Brtvenje 1 3 .4 .5 .

pomoću tekućine Membranske brtve
13. 4. 1. Bezdodirne 13.4.2. Bezdodirne potreban potreban

brtve sa zračnošću labirintne brtve tlak stvoren tlak stvoren
u brtvi izvan brtve.
13.4.3 Labirint sa zračnošću
i i
radijalna aksijalna jednostavni, dvostruki, navojna centrifugalna
zračnost zračnost, si .499 si. 500 brtva brtva
si. 393 a fleksibilna
ravna
m embrana, membrana,
si. 505 si. 507
jednostavna. dvostrana,
sL 503 si. 504 m em brana od
valovitih cijevi,
si. 506
i
s pločastim
i
s lopatičastim
aksijalni radijalni
prsten, zračnošću, labirint, labirint, rotorom , rotorom
si. 493 c si. 493 b si. 495 si . 496 si. 501
stepenovani
sa samopodešavanjein bez samopodešavanja
labirint,
zračnosti. si. 494 b zračnosti. si. 494 a
si. 498
S lika 491. P regled b rtv en ja po m o ću b ezd o d irn ih brtvi
Na slici 491 je pregled bezdodirnih brtvi. Takve brtve upotrebljavaju

se tam o gdje se javljaju velike relativne brzine, koje bi kod primjene dodirnih
brtvi izazvale veliko trenje i habanje. Problem podm azivanja i održavanja
stvarao bi velike poteškoće.
a) ¿ ¡r////Ć }'
Slika 492. O snovni oblici b ezd o d irn ih brtvi

a) b rtvenje z rač n o šć u ; b) b rtvenje zračn o šću i la b irin to m ; c) brtvenje labirintom
Bezdodirne brtve razvile su se uglavnom kod parnih i plinskih turbina,

ali se upotrebljavaju i kod vodenih turbina, centrifugalnih pumpi i puhala.
Klipni kom presori za suhi zrak i plinove izvode se u obliku labirintnih
klipova, da bi se spriječila mogućnost miješanja s uljem. Shematski prikaz
bezdodirne brtve sa zračnošću, labirintne brtve i labirintne sa zračnošću, dan je na
slici 492.
13.4.1. Bezdodirne brtve sa zračnošću
Aksijalne bezdodirne brtve sa zračnošću

To su najjednostavniji oblici bezdodirnih brtvi. Zavisno od toga da li je
strujanje lam inarno ili turbulentno, pad tlaka nastaje unutarnjim trenjem
ili unutarnjim vrtloženjem fluida (si. 493 a, b, c). Teškoće pri upotrebi ovdje
su u održavanju uskih granica zračnosti. M eđutim samocentriranje, za koje se
potrebne sile mogu točno izračunati, javlja se kao važno svojstvo zračnosti.
l ..................
ili bi cl
Slika 493. S hem atski p rik az b ezd o d irn ih aksijalnih brtvi

a) je d n o s ta v n a ; b) s tu ljk o m ; c) s plivajućim p rste n o m
Ako se zračnost na cijeloj duljini ostvaruje samo jednim tuljkom (slika 493 b)
nastaju konstruktivne poteškoće. Zato se danas ukupna duljina zračnosti dijeli
na manje duljine. Iz pojedinih prstena dobivena brtva plivajućih prstena može
lakše slijediti prom jenu položaja vratila ili motki (si. 493c).
Radijalne bezdodirne brtve sa zračnošću
Radijalne bezdodirne brtve sa zračnošću, a bez mogućnosti nastavljanja

zračnosti (si. 494a) razlikuju se od aksijalnih samo položajem ravnine zračnosti;
ovdje je zračnost u vertikalnoj ravnini.
V////////,
Slika 494. Shem atski p rik az bezd o d irn ih
rad ijaln ih brtvi
a) bez m ogućnosti n astav ljan ja z rač n o sti;
b) s m ogućnošću n astav ljan ja zračnosti aI
Brtvenje radijalnom zračnošću s autom atskim nastavljanjem zračnosti

(aksijalno pomične brtvene površine) razvijeno je u posljednje vrijeme (si. 494b).
Autom atsko nastavljanje zračnosti može se ostvariti na razne načine, npr.
zračnošću koja se smanjuje u smjeru pada tlaka.
476 13. B rtve
Kod brtvi sa zračnošću količina protjecanja zavisna je od dimenzija

zračnosti (širine i duljine), razlike tlaka, viskoznosti medija i kvalitete povr
šinske obrade (hrapavost). Za lam inarno strujanje:
Q _ ( Pi ~P2)-dm - n - h 3
(536)
rj ■l
p, p2 u Pa tlak n a p o četk u i na k ra ju zračnosti,
dm u m srednji p ro m jer,
h u m zračnost,
ri u P as d in am ičk a viskoznost,
Q u m 3/s k oličina protjecanja.
13.4.2. Labirintne brtve
Dobivaju se serijskim razmještajem prigušnih mjesta na kojima se energija

tlaka pretvara u energiju gibanja. Stvorena energija gibanja poništava se,
zapravo pretvara u slijedećoj kom ori zbog vrtloženja i udara u toplinsku
energiju. D a bi se ostvarilo potpuno vrtloženje, a time prije slijedećeg mjesta
vrtloženja i brzina blizu nule, potrebne su promjene smjera. To se postiže
pregradnim stijenama (labirintima). Količina protoka zavisi, osim od pada
tlaka od širine zračnosti prigušnog mjesta, a prije svega od broja z serijski
uzastopno smještenih prigušnih mjesta. K od nestlačivih medija:
(537)
fa k to r zavisan od R eynoldsova b ro ja
u tv rđ en eksperim entalno, =
Slika 495. A ksijalna
lab irin tn a brtv a /. veličina o tp o ra,
hum zračnost,
d„m u m srednji prom jer,
g u m /s2 u b rz an je pri slo b o d n o m padu,
H ui u m u k u p a n pad,
z bro j serijski u z asto p n o sm ještenih
prigušnih m jesta.
Slika 496. R adijalna Slika 497. R azličite izvedbe Slika 498. S tepenovana
la b irin tn a brtv a lab irin tn ih b rtvi lab irin tn a b rtv a
13.4. Bezdodirne brtve A li
Prema položaju prigušnih mjesta razlikujemo aksijalne (si. 495) i radijalne

labirintne brtve (si. 496). N a slici 497 prikazane su neke konstruktivne izvedbe
labirintnih brtvi, a na slici 498 konstruktivno rješenje aksijalnog labirinta i
radijalnog stepenovanja.
13.4.3. Labirintne brtve sa zračnošću
Predstavljaju sredinu između brtvenja pom oću zračnosti i pravog labi-

rintnog brtvenja. Pri tome postoje prigušna mjesta s manjom ili većom brzinom.
Protoci su kod ovih brtvi niži nego kod brtvi sa zračnošću. Prednost je u
nesmetanoj međusobnoj aksijalnoj pomičnosti.
Prema učešću površina brtvenih zračnošću određeno je ponašanje brtve
kao više slično brtvenju zračnošću, odnosno više slično labirintnom brtvenju.
Zbog mnogih utjecajnih veličina danih načinom oblikovanja zračnosti, odre
đivanje propusnosti nije moguće bez pokusa, što čini razliku u odnosu na
prethodne brtve.
Ovaj način brtvenja, koji označavamo kao jednostavni labirint, nenazubljeni

labirint, upotrebljava se često tam o gdje bi pravi labirint, zbog zadiranja
prigušnih mjesta, prouzročio m ontažne poteškoće ili ne bi uopće bio primjen
ljiv, kao što je brtvenje strojnih dijelova sa gibanjem tamo-amo. N a slici 499
prikazana je jednostavna, a na slici 500 dvostruka labirintska brtva sa zračnošću.
13.4.4. Brtvenje pomoću tekućine
Za potpuno brtvenje, kao što je npr. potrebno kod brtvenja otrovnih

medija, upotrebljava se tekućina kao sredstvo za zatvaranje prolaza medija
koji se brtvi. K od brtvenica se potreban tlak za brtvenje ostvaruje u samoj
brtvi, a kod brtvenja pom oću tekućine dovodi se taj tlak
tekućini izvana. Za niski tlak kojeg treba brtviti dovoljna je
statička visina tekućine kojom se brtvi. Tlak se može povećati
upotrebom žive.
Slika 501. B rtvenje po m o ću vodenog prste n a
Za brtvenje pom oću vodenog prstena (si. 501) upotrebljava se za stvara

nje potrebnog tlaka centrifugalna sila. Nivo tekućine postavlja se u zavisnosti
od razlike tlaka. Zračnost može biti relativno velika. Dio tekućine koja se
478 13. Brtve
gubi hlapljenjem treba nadomjestiti novom tekućinom dovedenom izvana. U

m irovanju potrebne su pomoćne brtve.
\ '
Slika 502. Brtvenje po m o ću
tekućine s pretlak o m
1 ulaz tekućine, 2 ulaz p lina
koji se brtvi, 3 izlaz tekućine, Slika 503. B rtvenje jed n o sta v n im navojem
4 isisavanje plina a) n a vratilu; b) u kućištu
Kod brtvenja pom oću tekućine u labirintnoj brtvi ili u brtvi sa zračnošću
(si. 502) dovodi se tekućina s pretlakom p 0 > P i na pogodnom mjestu u brtvu.
N a taj način izlaze iz brtve prem a van, a i ulaze prem a unutra, samo male
količine tekućine za brtvenje. K ao medij za brtvenje upotrebljava se ulje (veće
viskoznosti pri višem tlaku), u specijalnim slučajevima plin ili para (vakuum-
ske brtvenice parnih turbina). N a slici 503 prikazana je jednostavna brtva
s navojem na vratilu ili na kućištu, zvana hidrodinam ička brtva, a na slici 504
dvostrana brtva s navojem. Potreban tlak stvara se pom oću navoja koji trans
portira tekućinu. Ako sam medij koji treba brtviti ima dovoljnu viskoznost
i prionljivost, onda za brtvenje nije potreban poseban medij. Povratni
transport medija koji treba brtviti po
m oću navoja omogućuje brtvenje. U
ostalim slučajevima m ora se upotrijebiti
posebna tekućina za brtvenje, visoke
viskoznosti.
Slika 504. Brtvenje d v o stra n o m b rtvom s

navojem Slika 505. P lo sn a ta m em b ran sk a brtv a
13.4.5. Membranske brtve

Ove se brtve mogu samo uvjetno ubrojiti u bezdodirne brtve. One su
zapravo posebna grupa brtvi. Za dijelove koji se kreću tam o-am o s malim
brojem hodova u jedinici vremena upotrebljavaju se dijelovi koji se mogu jako
deform irati — valovite cijevi, membrane od tom baka, mesinga, nemetala,
nehrđajućeg čelika, umjetne gume, koje povezuju pomični dio s dijelom koji
stoji. Prednost tih brtvi je potpuna nepropusnost. Kod okretnih gibanja može
se ovim brtvam a ograničeno brtviti.
Za gibanje tam o-am o brtvenje je potpuno, pa su na taj način brtveni

vrlo vrijedni i otrovni mediji.
membrano
Slika 506. M e m b ran sk o brtvenje po m o ću Slika 507. Brtvenje pregibnom

valovite cijevi m em b ran sk o m b rtvom
Prema obliku razlikujemo:

Valovite cijevi izrađene od tvrdih m aterijala (čelik, tombak) ili mekih guma,
teflona, upotrebljavaju se najčešće za brtvenje zapornih organa i za naj-,
veći tlak. N a slici 506 prikazana je takva brtva od valovite cijevi.
Plosnate ravne i valovite membranske brtve. Poznate su ravne membrane
kod m em branskih pumpi ili valovite m em brane kod m anom etara. Na
slici 505 prikazane su plosnate m em brane od gume za male razlike
tlaka i male hodove. Ove brtve imaju često pored funkcije brtvenja i
funkciju klipa.
Pregibne membrane dolaze u obzir za veće hodove, posebno u području
hidrauličke i pneumatske regulacione tehnike. To su tankostijene fleksi
bilne lončaste posude izrađene od perbunana, s ulošcima. Upotrebljavaju
se za brtvenje klipova i vretena. N a slici 507 prikazana je pregibna
klipna brtva.
14. CIJEVNI VODOVI I ZAPORNI ORGANI
14.1. Cijevni vodovi

14.1.1. Osnovni pojmovi
Cijevni vodovi služe za transport plinova, tekućina, tjestanih ili sitno-
zrnastih krutih tvari. Cijevnim vodovima može se prenositi i tlak, pri čemu
sam transport sadržine cijevi nema u tom slučaju posebno značenje.
Polazimo li od uređaja za proizvodnju i preradu kemijskih proizvoda,
prehrambenih proizvoda, ulja, vode, vidimo da se cijevnim vodovima vrši
transport, raspodjela i regulacija raznih vrsta tekućina, plinova i para. Osim
toga mogu cijevi da služe i kao osnovni konstruktivni elementi kemijskih
postrojenja i izmjenjivača topline.
Cijevi se izrađuju od gotovo svih vrsta materijala, a mogu se upotreb
ljavati i do najviših tlakova i tem peratura.
Cijevi su najčešće okrugla presjeka, ali mogu biti i pravokutne. Okrugao
presjek je u odnosu na pravokutni u prednosti zbog manjih gubitaka pri
strujanju i gubitaka topline, a i veće je čvrstoće kod iste vrste materijala.
Izrada okruglih cijevi jednostavnija je.
Pod nazivnim tlakom prema D IN 2401, odn. JUS M.B6.006, podrazum ije
vamo onaj tlak u N /m m 2 koji služi kao osnova za proračun dijelova cijev
nog voda. Stupnjevanje nazivnih tlakova dano je u spomenutom D IN 2401 i
JUS M.B6.006.
Pogonski tlak je onaj najveći tlak kojem smiju biti izloženi u pogonu
dijelovi cjevovoda dimenzionirani prem a nazivnom tlaku. U tem peraturnom
području od + 2 0 do + 1 2 0 °C dopušteni pogonski tlak jednak je nazivnom
tlaku. Na višim tem peraturam a dopušteni pogonski tlak niži je od nazivnog
tlaka. DIN 2401, BI. 2, daje pregled dopuštenih pogonskih tlakova i nazivnih
tlakova u zavisnosti od temperature.
Dolazi li u pogonu do jačih kolebanja tlaka, do prolaznih prekora
čenja tem peratura, odnosno do dodatnih mehaničkih opterećenja cijevnih
vodova (npr. ako je spriječena mogućnost dilatacije cijevnih vodova), treba
birati cijevi većeg nazivnog tlaka.
Ispitni tlak dijelova cijevnog voda je tlak zavisan od nazivnog tlaka,
a to je tlak kojim proizvođač ispituje proizvedene dijelove cijevnog voda. U
pravilu ispitni tlak iznosi 1,5 nazivnog tlaka. Kao ispitni medij upotrebljavaju
se tekućine. Radi povećane opasnosti smiju se plinoviti mediji upotrebljavati
za ispitivanje samo uz određene mjere sigurnosti.
¡4.1. Cijevni vodovi 481
Ispitni tlak gotovih cijevnih vodova niži je, zbog osjetljivosti brtvi, pri-
rubnica i opasnosti da će prilikom ispitivanja cjevovoda koji nisu položeni
ravno doći do izvitoperenja, nego ispitni tlak dijelova cjevovoda, ali je viši
nego pogonski tlak. Ako su ispitni tlakovi niski, mogu se upotrebljavati i
plinoviti mediji (zrak, dušik).
Nazivni promjeri (D IN 2404, JUS M.B6.005) odgovaraju unutarnjem promje
ru cijevi. Razlike između stvarnog unutarnjeg prom jera i nazivnog promjera
proizlaze iz različitih debljina stijenke cijevi, kod jednakih vanjskih promjera.
Naime, u odnosu na izradu i spajanje određeni su vanjski promjeri, a prema
unutarnjim tlakovima određene su različite debljine stijenki cijevi.
Cijevna prirubnica je u obliku prstena oblikovan završetak cijevi ili dijelo
va cijevnog voda koji služi za spajanje. To može biti i odgovarajuće oblikovan
poseban dio, a služi isto tako za m eđusobno spajanje dijelova cijevnog voda
pom oću vijaka i matica.
Prirubnice su najčešće okrugle, a mogu biti ovalne i četvrtaste.
Slijepa prirubnica je ploča koja služi za zatvaranje prirubničkog otvora.
Kolčaci omogućuju spajanja cijevi izloženih nižim tlakovima.
Fitinzi su cijevni fazonski standardni dijelovi. Služe za mogućnost racional
nog oblikovanja cijevnih vodova.
14.1.2. M aterijal cijevi
Cijevi od sivog lijeva imaju nalivene prirubnice, odnosno kolčake. U potreb

ljavaju se za vodove položene u zemlju, gradsku mrežu za plin, vodu i
otpadnu vodu u koliko za otpadnu vodu zbog velikih dimenzija nisu upotrijeb
ljene betonske ili keramičke cijevi. K oroziona zaštita je vruće nanesen bitumen,
preko kojeg se nanosi još i premaz vapnenim mlijekom zbog organskih
kiselina tla. Sivi lijev je zbog svojih dobrih antikorozionih svojstava u
prednosti ispred čelika. N edostatak mu je, da je položen ispod ulica s jakim
prometom izložen lomu, pa m ora biti pri polaganju dobro osiguran.
Čelične cijevi s kolčacima upotrebljavaju se kao i cijevi od sivog lijeva.
Zbog veće korozione osjetljivosti potrebna je dobra zaštita. Neosjetljive su
na prom etna opterećenja.
Cijevi s navojem upotrebljavaju se za kućne uređaje kod niskih tlakova.
Pocinčane se upotrebljavaju za vodove hladne i tople vode, a nepocinčane
za paru i ulja.
Bešavne čelične cijevi su najčešće upotrebljavane za sve tlakove i tem
perature. Spajaju se zavarivanjem, prirubnicam a ili pom oću navoja. Koroziona
zaštita postiže se pocinčanjem i nemetalnim prevlakama.
Šavne čelične cijevi upotrebljavaju se u granicam a uobičajenih dimenzija
kao i bešavne. Šavne cijevi posebno su pogodne za cijevne vodove većih
promjera, za uređaje za navodnjavanje i vodne turbine, ako su bešavne cijevi
preskupe. Cijevi velikih i najvećih promjera izrađuju se kao zavarene posude
od limova.
482 14. Cijevni vodovi i zaporni organi
Precizne čelične cijevi, bešavne ili šavne, imaju svijetlu i glatku, dimenzional-
no točnu, vanjsku površinu. Nalaze primjenu kod vodova koji se spajaju
navojem bez lemljenja i kod vodova kod kojih se traži glatka i čista unutrašnjost
cijevi bez rđe, i točnih dimenzija.
Bakarne cijevi zbog visoke korozione postojanosti (osjetljive su, ali na bazič
ne tekućine) upotrebljavaju se za uljne vodove, gdje bi čelične cijevi radi
korozije onečistile ulje. Upotrebljavaju se u prehram benoj industriji, a pokosi-
trene u industriji piva. Lako se oblikuju savijanjem.
Tablica 149. Pregled standarda cijevi
Cijevi od čelika
PodruCje Područje nazivnih
Tehnički uvjeti
nazivnog
Vrst cijevi, naziv Standard isporuke M aterijal promjera
tlaka
mm
N /c m 2
JU S C.B5.020 C.OOOO 250 120 °C
C. 1212
C. 1213 bez ograničenja
JUS C.B5.021 C. 1402 300 °C C.B5.221
C. 1502 10,2 do 1016
C. 3100
Čelične bešavne cijevi JUS C.B5.221
C. 1214
320 400 °C
C. 1215
JUS C.B5.022
C. 7100
C. 7400 800 450 °C
C. 7401
Čelične bešavne cijevi JUS C.B5.226 JUS C.B5.020 C.oooo 250 120 °C C.B5.221
10 do 250
160 120 °C 300 d o 500
Čelične bešavne cijevi od č . 1212 JU S C.B5.122 C . 1212 1000 300 °C 10 do 500
Čelične bešavne cijevi od Č. 1213 JUS C.B5.123 t . 1213 1000 300 °C >ri 10 do 500
09
JU S C.B5.021
Čelične bešavne cijevi od č . 1402 JUS C.B5.124 Č. 1402 1000 300 °C U
C/5 10 do 500
Čelične bešavne cijevi od Č. 3100 JU S C.B5.125 C. 3100 1000 300 °C 10 do 500
Čelične bešavne cijevi, precizne C. 1212

hladno valjane ili hladno vučene JUS C.B5.230 JUS C.B5.030 C. 1213 640 4 do 120
C. 1402
C. 3100
Cijevi od čelika s propisanim mehanič C. 1212 6 do 150

kim svojstvima za cijevni navoj JU S C.B5.222 JUS C.B5.021 (bešavne) 1000 120‘C Va" do 6"
(bešavne i šavne)
Cijevi od čelika bez propisanih mehanič C.OOOO do 250 6 do 150

kih svojstava za cijevni navoj JU S C.B5.225 JU S C.B5.020 (bešavne) i V6" do 6"
(bešavne i šavne) C. 1212 od 1000
C.0000 tekućina 250

Čelične cijevi bešavne za plinovode i JUS C.B5.020 zrak 100
vodovode JUS C.B5.023 para 100 50 do 500
JU S C.B5.021 Ć. 1212 od 64 300 °C
bez ograničenja
tlaka i 300 °C
Čelične cijevi šavne, precizne jedanput JU S C.B5.250 JUS C.B5.050 C. 0146 do 1000 10 do 120
hladno vučene ili valjane
14.1. Cijevni vodovi 483
PodruĆjenazivnof Područje nazivnih

Tehnički uvjeti
Vrst cijevi, naziv Standard Materijal tlaka promjera
isporuke
N /cm 2 mm
Č. 0261
Č. 0271
Čelične cijevi šavne, precizne s posebnom JU S C.B5.251 JU S C.B5.051 C. 0361 do 1600 4 do 120
točnošću mjera, hladno vućene ili valjane Č. 0371
C. 0461
Č. 0471
C. 0561
Č.0000 tekućine
JUS C.B5.025 Ć. 0370 250 120 °C
C. 0460 plinovi
100 180 °C
Čelične cijevi šavne JU S C.B5.240
C. 0261
C. 0271 10,2 do 1620
JUS C.B5.026 C. 0361 640 300 °C
Č. 0371 do
C. 0461 bez ograničenja
Č. 0471 tlaka i 300 °C
C. 0562
C. 0563
C. 0000
JU S C.B5.025 C. 0370 250 120 °C
Čelične cijevi šavne za plinovode i C. 0460 50 do 1600
vodovode JU S C.B5.027
C. 0261
JU S C.B5.026 Č. 0361 640 300 °C
C. 0461
Cijevi od lijevanog željeza
N azivni tla k Područje nazivnih

Vrst cijevi, naziv Spajanje prema Tehnički Mjere prema N /cm 2 promjera
uvjeti lijevanje
za gravita centri mm
materijal klasa
cijom fugalno
160 D N 50 i 65
LA
100 DN 80 do 1200
Cijevi s kolčakom
JUS C .JI.030 JUS C .J 1.021 JUS C .JI.030 125 D N 50 i 65
(nagiavkom) -
A
100 125 D N 80 do 1200
B 125 160 D N 80 do 1200
160 D N 50 i 65
LA
100 D N 80 do 400
Cijevi s maticom JUS C .JI.031 JU S C.J1.021 JUSC.J1.031 125 D N 50 i 65

A
100 125 D N 80 do 400
B 125 160 D N 80 do 400
Cijevi s prirubnicom JUS C.J1.033 JU S C .J 1.021 JU S C.J1.033 B 125 160 D N 50 do 1200
31*
Mesingane cijevi upotrebljavaju se za vodove manje od bakarnih, teže se

savijaju, a uz neodgovarajuću leguru podliježu koroziji.
Olovne cijevi kemijski su veoma postojane. Lagano polaganje vodova,
npr. pri polaganju instalacije kućnog vodovoda, kom penzira visoku cijenu olov
nih cijevi.
Cijevi od aluminija upotrebljavaju se zbog male težine u gradnji cestovnih
i zračnih vozila. Isto se tako koriste umjesto bakarnih cijevi kod tvari koje
djeluju na bakar.
Cijevi od umjetnih materijala otporne su prem a većem broju kemijskih
tvari. Upotrebljavaju se u prehrambenoj i kemijskoj industriji, kao vodovodne
cijevi i kao cijevi za otpadnu vodu (polažu se i u zemlju). Čvrstoća cijevi
zavisna je od temperature. Isporučuju se u različitim stupnjevima tvrdoće.
Lako se polažu. Upotreba, koja se stalno širi, ovisna je o cijeni.
U tablici 149 je pregled cijevi i materijala za cijevi s oznakam a odgova
rajućih brojeva standarda za materijale i cijevi.
14.1.3. Proračun cijevi
Ako neki medij treba da struji kroz cijevni vod, onda na kraju voda mora,
u odnosu na okolinu, postojati određena razlika energije.Ako bismo kraj
cijevnog voda zatvorili, onda bi spom enuta razlika energije odgovarala razlici
tlaka mjerenog na m anom etru između unutrašnjosti cijevi i okoline. O tvara
njem otvora dolazi do izravnavanja tlaka s okolinom, a višak energije pretvara
se u energiju gibanja. Jedan dio energije upotrebljava se za svladavanje otpora
strujanja, odnosno pretvara se u toplinu
Ap v1
Hidraulički pad H = ------ = ~ - + Zh (538)
e •9
H um hidraulički pad.
Ap u N /m 2 razlik a p ritisa k a kod z atv o ren o g cjevovoda,
q u k g /m 3 gustoća m edija,
g u m /s2 zem aljsko ubrzanje,
v u m /s b rzin a m edija n a k o n o tv a ra n ja cjevovoda,
ht u m gubici trenjem o stijenku, gubici trenjem u n u ta r sam e tekućine,
gubici p ro m jenom sm jera i vrtloženjem .
Kod cijevi koje služe kao konstruktivni elementi, kod cijevi za bušenje i
zaštitnih cijevi, određen je promjer cijevi samo na osnovi konstruktivnih
zahtjeva. Za cijevi kojima se transportiraju voda, para, plinovi ili ulja, treba
prom jer utvrditi uzimajući u obzir gubitke. Što je veći prom jer cijevi, odnosno
što je m anja brzina protpka, to su i gubici niži. S porastom prom jera pove
ćavaju se troškovi investicija. Ekonomičnim se sm atra onaj promjer cijevi
čiji su godišnji troškovi cjevovoda i gubitaka najniži.
Srednju brzinu protoka v ne treba birati visoko, jer s porastom brzine pro
toka rastu gubici tlaka. Srednja brzina protoka treba da je po mogućnosti
konstantna, da bi se isključila potreba ubrzavanja i usporavanja medija. Kod
priključaka cjevovoda na klipne strojeve treba ugraditi posudu koja će izravnati
razlike što proizlaze iz nejednakomjernosti rada klipnog stroja.
G rube orijentacione vrijednosti srednjih brzina protoka
vodovodne instalacije r = l do 2 m/s
tlačni cjevovodi v = 20 do 30 m/s
paro vodi r = 15 do 70 m/s
zračni i plinski vodovi v = 25 m/s
uljni dalekovodi (benzin,
benzol, plinsko ulje) v= 1,5 do 2 m/s
Pri proračunavanju prom jera cjevovoda srednja brzina protoka se najprije
usvaja. Za proračun potrebnog presjeka cijevi vrijedi
presjek cijevi A = -^- (539)

v ■o
promjer cijevi d= / — ----- (540)

\j 2827 q • v
m u k g /h p ro to k m ase m edija u jedinici vrem ena,
g u k g /m 3 gustoća m edija,
v u m /s sred n ja b rzin a p ro to k a,
A u m2 presjek cijevi,
d u m u n u trašn ji pro m jer cijevi (otvor cijevi).
Umjesto izračunatog prom jera otvora cijevi bira se prvi veći standardni
promjer. Time se uzimaju u obzir i mogućnosti eventualnog onečišćenja
stijenki cijevi. Za tako izračunati promjer cijevi treba tada izračunati gubitke.
Gubici I h %jednaki su, kod norm alnih uvjeta gradnje cjevovoda umnošku
faktora gubitaka £ i kvadrata brzine protoka:
V '^
gubici Zhe = Z i — (541)
20
l 'h g u m sum a gubitaka,
( fa k to r gubitaka,
v u m /s srednja b rzin a p ro to k a ,
g u m /s2 zem aljsko ubrzanje.
Gubici mogu biti veoma visoki. K od dalekovoda gubici su mjerodavan

faktor za cjelokupni utrošak energije.
Gubici u ravnoj cijevi. U ravnoj cijevi unutarnjeg promjera d i duljine /
iznosi:
Jaktor gubitaka C= ^~, (542)

d
X koeficijent tren ja cijevi d obiven je d n a d ž b a m a izvedenim n a osnovi

opsežnih istraživ an ja u k o jim a su najvažnije veličine R eynoidsov broj,
h ra p av o st i dim enzije,
/ u m duljin a cijevi,
d um u n u ta rn ji pro m jer cijevi.
Koeficijent trenja cijevi A ovisan o Reynoldsovu broju Re i odnosu

unutarnjeg promjera cijevi i hrapavosti cijevi (d/k), dan je na slici 508. Vrijed
nosti hrapavosti k dane su za različite vrste i stanja cijevi u tablici 150.
Z a vodu daje slijedeća jednadžba koeficijenta trenja dovoljno točne vrijed
nosti za praktičke potrebe:
Slika 508. K oeficijent tren ja cijevi X d a n u zavisnosti o d R eynoldsova b ro ja R e i o d n o sa d/k
Tablica ISO. Vrijednosti hrapavosti k u mm za različite vrste stanja cijevi
M aterijal Stanje k
mm
bakar ili mesing vučen.

staklo ili umjetni materijal glatko 0 do 0,0015
bešavna ili Šavna cijev nova 0,02 do 0,05

nova, bituminizirana, zemni plin, stara 0,04 do 0,05
pocinčana 0,07 do 0,15
dugo upotrebljavana 0,15 do 0,20
s korom (inkrustacija) do 0,4
sivi lijev novo 0,25 do 0,5

bituminizirano 0,12
zarđano 1 do 1,5
s korom (inkrustacija) 1,5 do 3
azbestni cement
beton 0,1
drvo ' 0,2 do 1

koeficijent trenja A« 0 ,0 2 + 0,0005jd (543)

d um u n u ta rn ji pro m jer cijevi.
Za grube proračune polazi se od toga da X leži za vodu između 0,01 do

0,025. Koeficijent trenja X bit će to manji što je veći promjer cijevi i što su
glade stijenke cijevi.
Visina gubitaka u ravnoj cijevi prem a jednadžbi (541), izražava se jed
nadžbom:
gubici (544)
Vidi legendu uz je d n a d ž b e (538) i (542).
Gubici u koljenini odvojcima, armaturi, ulaznim i izlaznim ograncima cjevovoda
U nabrojanim dijelovima cjevovoda javljaju se dodatni gubici zbog promje

ne smjera toka, vrtloženjem i udarom. I ovi gubici ovise o kvadratu brzine.
Orijentacione vrijednosti faktora gubitaka C za koljena i zaporne organe,
dobivene pokusima, dane su u tablici 151.
Pom oću vrijednosti faktora gubitaka £ preračunavaju se pojedinačni gubici
u ekvivalentnu duljinu cijevi, koju treba dodati gubicima izraženim jednadž
bom (544):
(545)
(546)
u k u p n a d u ljin a cijevi,
ekvivalentna duljin a cijevi p rem a jed n a d ž b i
koeficijent trenja,
sum a pojed in ačn ih fa k to ra gubitka.
Iz sume pojedinačnih gubitaka dobivaju se:
ukupni gubici (547)
I h %u m su m a svih gubitaka,
koeficijent trenja,
i u m duljin a cijevi,
du m u n u ta rn ji p ro m je r cijevi
ii sum a pojedinačnih fa k to ra gubitaka,
t; u m /s b rzina toka,
g u m /s2 zem aljsko ubrzanje.
Tablica 151. Vrijednosti faktora gubitaka £ za cijevna koljena i zaporne organe
14.1.4. Proračun debljine stijenke cijevi

Proračun debljine stijenke cijevi vrši se na isti način kao i proračun po
suda pod tlakom. Za proračun čeličnih cijevi izloženih unutarnjem tlaku
vrijedi D IN 2413, (Službeni list FN R J br. 7, 1957) do d j d u^ 1,7 i za tem
perature od —50 do + 600 °C. Razlikujemo u proračunu slijedeća tri područja
opterećenja tem peratura:
Pretežno mirno opterećenje cijevi do temperature + 1 2 0 CC
Potrebna debljina stijenke cijevi izračunava se iz jednadžbe:
debljina cijevi s = s0 + c,1+ c 2 s = ^ ~ + c 1+ c 2 (548)
2 v ~š
s u mm m inim alna d ebljina cijevi,
dy u m m vanjski p ro m je r cijevi,
p u N /m m 2 najveći d o p u šte n i p ogonski tlak,
K u N /m m 2 k a rak terističn a vrijednost čvrstoće m aterijala, = <rT n a tem p eratu ri
+ 20 °C,
S sigurnost. = 1,7 za cijevi s a testo m za m aterijal, = 2 bez a te sta za
m aterijal,
v fa k to r slabljenja zavara, = 0 ,7 za je d n o s tra n o zavaren šav, = 0 ,8 za
d v o stra n o z avaren šav ili je d n o s tra n o zavaren šav p o m o ću b ak arn e
ploče, = 0 ,9 za d v o stru k o zavaren šav, žaren s posebnim prijem nim
uvjetim a,
c, d o d a ta k zbog d o p u šte n ih razlik a u debljini stijenke cijevi, tab lica 152,
c2 d o d a ta k za koro ziju i trošenje iznosi m ak sim a ln o 1 m m i najčešće
je sad ržan u zao k ru žen ju p ro ra č u n a te debljine stijenke cijevi.
Tablica 152. Dodatak cx pri proračunu debljine stijenke
Bešavne cijevi Šavne (zavarene) cijevi
D opušteno smanjenje dodatak cx mm

debljine stijenke područje
cijevi prema dodatak cx debljina limovi vruće valjane bladno valjane
uvjetima isporuke mm trake trake
%
8 0,085 s0 3 do 3,5 0,25 do 0,4 0,15 do 0,30 0,08 do 0,21
10 0,11 *> 4 do 4,75 0,3 do 0,5 0,15 do 0,3 0,11 do 0,23
12 0,14 s0 5 do 7 0,3 0,15 do 0,3 0,12 do 0,25
13 0.15 50 7 do 10 0,3 0,15 do 0,3
15 0,18 Jo 10 do 30 0,5
18 0,22 s0 30 do 35 0,6
35 do 40 0,7
Pretežno promjenljivo opterećenje cijevi do temperature + 120 °C

Proračun protiv deformacija cijevi vrši se kao za pretežno mirno opterećene
cijevi.
Proračun na dinamičku izdržljivost
debljina cijevi s = s0 + c 1+ c2 (549)
s= ^(Pm ax-fln.n) (550)
^ (Pmax Pmin)
P m a i u N /m m 2 m aksim alni p ogonski tlak,
Pmm u N /m m 2 m inim alni p o gonski tlak,
K u N /m m 2 k a rak terističn a vrijednost čvrstoće m aterijala, = jed n o sm jern o
prom jenljiva vrem enska čvrstoća pri 20 °C (utv rđ en a n a p o liranom
štapu),
S fa k to r sigurnosti, = 2,2 k o d cijevi s a testo m za m aterijal, = 2 ,5
bez ate sta za m aterijal.
O sta lo vidi u legendi uz je d n a d žb u (548).
Pretežno mirno opterećene cijevi s temperaturamaizn a d + 120 do + 600 °C

debljina cijevi s = s0 + c 1+ c 2 (551)
+ Ci+C 2 (552)
_ K
*’ š +p
K u N /m m 2 k a ra k te ristič n a vrijednost čvrstoće m aterijala, = <tm/iooooo/»"c,
(vrem enska sta tič k a čvrstoća). V rem enska statičk a čvrstoća pri
određ en o j tem p e ra tu ri je o n o m irn o opterećenje, svedeno n a p rvotni
presjek p ro b n e palice, koje će n a k o n p ro te k a o d ređ en o g p ro b n o g
vrem ena, npr. 100000 sati izazvati lom p ro b n e palice,
S fa k to r sigurnosti, = 1 5 za cijevi s atestom . Bira se veća vrijednost
d o b iv en a uvrštav an jem K = o 0 2 is c o d n o sn o K = o Mnoooooa)°c-
O sta lo vidi legendu uz je d n a d ž b u (548).
2 v ^ ( s - Cl)
Najveći ispitni tlak p' = —,— h------- r (553)
dv+ ( s - Cl)
<rT N /m m 2 g ran ica tečenja n a 20 °C.
v fa k to r slabljenja z av a ra [vidi legendu uz (548)],
s u mm d ebljina stijenke cijevi,
Cj d o d a ta k zbog d o p u šte n ih razlika u debljini stijenke (vidi tablicu 152),
d yu m m vanjski p ro m je r cijevi.
14.1.5. Fazonski cijevni dijelovi
Ravne cijevi pružaju u odnosu na zakrivljene, račvaste, te cijevi kod

kojih se mijenja presjek i fazonske cijevi, slijedeće prednosti:
1. male gubitke strujanja i topline,
2. mali utrošak rada i m aterijala pri izradi,
3. veću pogonsku sigurnost,
4. lakšu m ontažu,
5. niže troškove nabavke ugradnje, održavanja.
U svakom cijevnom vodu javlja se često potreba da se:
1. promijeni smjer toka medija,
2. tok jednog cjevovoda razdvoji, odnosno da se dva toka spoje,
3. promijeni presjek cjevovoda,
4. zatvori tok cijelog cijevnog voda ili nekih njegovih dijelova.
Za svaku od navedenih potreba postoje posebni dijelovi koji omogućuju
rješenje navedenih zadataka.
N a slici 509 prikazani su neki češće upotrebljavani fazonski komadi.
Slika 509. Pregled češće u p o treb ljav a n ih fazonskih k o m ad a

a) spojnica s p riru b n ic am a ; b) redukcija s p riru b n ic a m a ; c) k o tlovski nastavak,
sred n ji; d) kotlo v sk i nastavak, p o stra n i; e) n a stav a k za k u g lu : f ) luk s p riru b n ic am a
g) luk s p riru b n ic a m a h) dv o stru k i lu k ; i) d v o stru k i luk za p a raleln o m eđusobno
p o m ak n u te osi cijevi; /) k u tn ik ; k) ^ o g r a n a k s p riru b n ic am a ; I) o g ra n ak s p riru b n i
cam a; m) k riž s p riru b n ic a m a ; n) hlače; o) hlače s odvojkom
14.1.6. Cijevni spojevi

Cijevni spojevi imaju slijedeće zadatke:
1. da omoguće spajanje pojedinih cijevi međusobno, da bi se dobio cjevovod,
2. da omoguće spajanje cijevi s aparatim a,
3. da omoguće priključak cijevi na arm aturu,
4. da omoguće prom jenu prom jera cjevovoda i smjera cjevovoda,
5. da omoguće da se sa strane na cjevovod priključi arm atura ili drugi
cjevovod,
6. da omoguće zatvaranje cjevovoda.
Razlikujemo nerastavljivo i rastavljivo spajanje. Nerastavljivo spajanje
vrši se zavarivanjem, lemljenjem i lijepljenjem.
Spajanje zavarivanjem je nerastavljivo spajanje, a dolazi u obzir za najviše

tlakove i temperature. Primjenjuje se na sve zavarive materijale. Zavarivanje
je trajno nepropusno spajanje, a kod pravilnog konstruktivnog oblikovanja
i izvedbe jednake je čvrstoće kao i sama cijev. Osim za agresivne medije,
koji zahtijevaju posebnu zaštitu, mogu se zavareni spojevi na sve primijeniti.
Za zavarivanje se, pored elektrolučnog i autogenog ručnog zavarivanja, upo
trebljava i strojno elektrootporno zavarivanje. Kod cijevi koje onemogućuju
posebno zavarivanje korijena iznutra, potrebno je zbog osiguranja dobrog
provara korijena upotrijebiti uloške prema slici 510, koji ujedno olakšavaju
? i centriranje cijevi. Krajevi cijevi koje se spaja treba
da imaju i debljine stijenke.
2ZZZ
Slika 510. T u p o zavareni šav 1 zavarenih cijevi s uložnim prsten o m 2
Slika 511. S pajanje cijevi lijepljenjem
Zavarivanje cijevi posebno je pogodno kod većih promjera, jer se ostvaruje

ušteda m aterijala i rada.
Priprem a šava ovisi o debljini stijenke cijevi. Do s ^ 4 mm debljine stijenke
nije potrebna posebna priprem a šava (I šav).
Kod s = 4,5 do 11,5 mm debljine stijenke upotrebljava se V-šav odgovara
juće pripremljen, prem a primijenjenom načinu zavarivanja: elektro
otporno autogeno, elektrootporno pod zaštitnim plinom.
Kod s = 1 2 do 28 debljina stijenke upotrebljava se U-šav, pripremljen odgo-
varajuće prema primijenjenom načinu zavarivanja: elektrootporno,

elektrootporno pod zaštitnim plinom.
Spajanje cijevi lemljenjem prikazano je na slici 47, a spajanje cijevi lijep
ljenjem prikazano je na slici 511.
Spajanje navojem upotrebljava se kod standardnih cijevi s navojem.

Spaja se pomoću kolčaka i fitinga (od temper-lijeva ili čelika). Način spajanja
sm atra se nerastavljivim, jer je rastavljanje moguće jedino rastavljanjem cijelog
cjevovoda, do kraja. K ao navoj upotrebljava se konični cijevni Witworthov
navoj JUS M.B0.056 (R 1/8" do R 6"), a za kolčake i fitinge cilindrični unutarnji
navoj JUS M.B0.051. Za cijevi upotrebljava se, vanjski, lagano stožast navoj
(stožac 1:16), tako da se ulaganjem kudjelje postižu potpuno nepropusni
spojevi. Upotrebljavaju se kod instalacija plina i vode, koje se m ontiraju
s jednog kraja i više ne rastavljaju.
Rastavljivi spojevi navojem upotrebljavaju se kod m anjih nazivnih pro
mjera do 32 mm i tlaka do 1600 N /cm 2. Prednost spajanja navojem u
odnosu na spajanje prirubnicom jest u mogućnosti laganog i brzog spajanja
i rastavljanja i malom radijalnom prostoru koji takav spoj zauzima. Razlikujemo
spajanje navojem dvaju krajeva cijevi (si. 512), spajanje cijevi s priključkom
na kućište, (si. 513) i spajanje navojem cijevi izravno na kućište, (si. 514).
Spajanje sa cijevi vrši se u prvom slučaju lem
ljenjem (si. 512), zavarivanjem, (si. 514) ili poseb
nim reznim prstenom ili prstenom u obliku klina
(si. 513).
Slika 512. S pajanje dvaju krajeva cijevi navojem i lem ljenjem ,

a brtvenjem po m o ću stožaste i kuglaste površine
7 i 2 su krajevi cijevi; 3 nazuvica s k uglastom brtvenom
površinom 8; 4 nazuvica sa sto žasto m brtvenom površinom 9;
5 m atica; 6 i 7 lem ljeni spoj
2 i 5 1
Slika 513. Spajanje cijevi sa

cijevnim priključkom za spoj
a) spajanje p o m o ću reznog p rs
te n a ; b) spajanje p o m o ću prste n a u o bliku klina
(7 k raj cijevi, 2 cijevni p riključak, 3 rezni prsten, 4 prsten
u o b lik u klina, 5 m atica)
Slika 514. Spajanje navojem izravno na kućište

7 k raj cijevi; 2 zavareni nastav ak cijevi; 3 p lo sn a ta
b rtv a; 4 kućište; 5 m atica
K od spoja prem a slici 514 brtvenje se ostvaruje uloženom brtvom, a kod

spoja prema slici 512 pom oću stožaste i kuglaste naležne površine (bez posebne
brtve). Slično je i kod spoja prikazanog na slici 513, gdje brtvi rezni prsten,
odnosno prsten u obliku klina.
Spajanje kolčacima nerastavljivo je spajanje. Rastavljanje je moguće

ako se cijevi uzdužno pom aknu. Najjednostavniji oblik spajanja kolčacima
odgovara brtvenici s nabojem od kudjelje ili drvene vune. Preko toga nabija
se olovni prsten (si. 515). Slično djeluje kolčak s navojem (si. 516) i gumenom
brtvom. Obje ove izvedbe omogućuju m eđusobno kutno pomicanje cijevi do
3°, a isto tako i manje uzdužno pom i
canje. Uzdužne sile ne mogu se pre- 1 7
nositi.
t f r n l i i i i u i i i t i i u h i t u t i u v z i
-
(
. —
Slika 516. K o lčak s navojem : 1 gum ena

Slika 515. K o lčak za p lo sn a ta b rtv a ; 2 prsten s navojem
brtvenje n abijanjem : 1 n a b o j;
2 zaliveno i nab ijen o olovom
Slika 518. K o la ča k za zavarivanje

Slika 517. K o lčak za zavarivanje u o b lik u kugle
K od čeličnih cijevi s kolčacima upotrebljavaju se kolčaci za zavarivanje

(slike 517 i 518). K od ovog posljednjeg kolčaka, koji ima oblik kugle, vanjski
dio cijevi prilagođuje se nakon spajanja zarubljivanjem unutarnjem kuglastom
dijelu cijevi. U ovom slučaju može spoj preuzeti uzdužne sile, a da zavar pri
tome nije opterećen. Zadatak zavara jedino je da brtvi.
Spajanje prirubnicama — pom oću vijaka i matica siguran je način spajanja
za najviše tlakove i najveće nazivne promjere cijevi. Dem ontaža je moguća
uvijek, čak i ako su vijci eventualno zarđali. U tom slučaju vijci se jednostavno
odrežu. Prirubnice s vijcima mogu se upotrijebiti za metale, legure metala,
staklo, porculan, umjetne materijale, te za specijalne materijale.
Na slici 519 prikazane su razne vrste prirubnica. N a slici 519a prikazana
je tzv. čvrsta prirubnica nalivena na cijev od sivog lijeva ili čeličnog lijeva.
Na slici 519. b prikazana je prirubnica za cijevi s navojem. Ovaj način
spajanja omogućuje razdvajanje prirubnice i cijevi (npr, pri vođenju cijevi
kroz stijenku rezervoara). Budući da navoj ne brtvi, m oraju cijevi biti brtvene
ili na čeonoj strani, ili se navoj završava uskim šavom koji se zavari. Rastavljivost
je u tom slučaju izgubljena.
Prirubnice za zavarivanje na slici 519 c najbolje provode sile vijaka u
cijev.
Slobodne prirubnice, na slici 519d, djeluju preko jednog ojačanja koje

se dobiva sabijanjem, zarubljivanjem, ili navarivanjem kraja cijevi.
Slika 519. O blici p riru b n ic a

a) nalivene p riru b n ice za cijevi od sivog i čeličnog lijeva (prirubnice lijevane
zajedno s cijevim a, koljenim a, račv am a i cijevnim z atv ara č im a o d sivog lijeva
JU S M .B 6 .0 5 0 . . . 055); b) p rirubnice s navojem (D IN 2565 . . . 2569); c) prirubnice
za zavarivanje (JU S M .B 6 .1 6 0 ... 171); d) slo b o d n a p riru b n ic a za zavarivanje
(D IN 2667 . . . 2669)
Prirubnica m ora biti tako dimenzionirana da može preuzeti vanjske i

unutarnje sile, da kod ugradnje, ispitivanja i u pogonu ne bi došlo do oštećenja.
U praksi se proračun ograničava u pravilu na kontrolu da li prirubnica
standardnih dimenzija odgovara predviđenom opterećenju.
Pri proračunu čvrstoće prirubničkog spoja (D IN 2505) m oraju se pri
rubnica, vijci i brtva, prom atrati uvijek u međusobnoj zavisnosti. Proračun
treba da bude izvršen za ugradnju i za pogonske uvjete.
Sile i momenti. N a slici 520 prikazane su pojednostavnjeno sile koje
djeluju na obodu prirubnice kao pojedinačne sile.
Sila unutarnjeg tlaka. Djelovanjem unutarnjeg tlaka p javlja se sila na
prstenu stijenke cijevi F R.
Sila na prstenu stijenke cijevi
d2 • ti
fr (554)
Sila na prstenastu površinu prirubnice
d \-n d2 -n
F *= P (555)
sila k o ja djeluje n a p rste n u stijenke

cijevi,
F, u N sila k o ja djeluje n a p rste n astu površi
n u prirubnice,
p u N /m m 2 u n u tarn ji tlak u cijevi,
dB u mm srednji pro m jer brtve,
d u mm u n u ta rn ji p ro m je r cijevi.
Slika 520. P o jed in ačn e sile n a prirubnici

Uzima se da unutarnji tlak djeluje do srednjeg prom jera brtve dB (u

stvarnosti tlak opada preko cijele širine brtve).
Sila brtvenja F n utvrđena pom oću eksperimentalno dobivenih značajki i to
kao sila brtvenja potrebna za deformaciju brtve F BD, naziva se sila predzatezanja,
odnosno sila brtvenja u pogonskom stanju F BP.
Sila predzatezanja je sila koja je potrebna da bi se ostvarila odgovara
juća deformacija brtve, kako bi kasnije u pogonskom stanju bilo omogućeno
brtvenje cjevovoda.
Sila predzatezanja F BD= n - dB- k 0 ■K B (556)
F BD u N sila predzatezanja,
dB u mm srednji pro m jer brtve,
k0 u mm k a ra k te ristik a brtve (širina d jelovanja brtv e k o d sile predzatezanja),
K b u N /m m 2 deform acioni o tp o r m ate rijala brtve.
Karakteristika brtve k 0 može se uzeti i kao širina djelovanja brtve s

kojom se ulazi u proračun i na kojoj širini zamišljamo da se sila predzate
zanja ravnom jerno raspoređuje.
N a osnovi iskustva dobivene vrijednosti k 0 i K B obuhvaćene su u tablicama
153 i 154.
Sila brtvenja u pogonskom stanju F BP izračunava se iz jednadžbe:
F BP= p - n - d B k l SB (557)
F BP u N sila brtv en ja u p o g o n sk o m stanju,
p u N /m m 2 p o gonski tlak u cijevi,
dB u mm srednji p ro m je r brtve,
k, u mm širina d jelovanja (vidi tab licu 153)
sB fa k to r sigurnosti u o d n o su n a n e p ro p u sn o st, = 1 ,5 k o d m ekih brtve-
nica, = 1,3 k o d m etalnih brtvi.
Sila brtvenja u pogonskom stanju dobivena radi smanjenja sile brtvenja

nakon ugradnje:
umanjena sila brtvenja u pogonskom stanju
1 BD
^BD = ■(Fk + F J (558)
Bt ' B-,
i ', , u N sm an jen a sila b rtvenja u p o g o n sk o m stanju,
Fbd u N sila brtv en ja pri u gradnji,
F , u N sila koja djeluje n a p rsten u stijenke cijevi,
FpUN sila koja djeluje n a p rste n astu p o v ršin u prirubnice,
B, fa k to r koji uzim a u o b zir o p a d an je sile vijaka djelovanjem u n u tarn jeg
tlaka, = 1 ,2 d o nazivnog p ro m je ra 500 m m , = 1 ,4 za nazivne p ro
m jere p re k o 500 m m ,
fa k to r koji uzim a u o b zir puzanje m ekih b rtvi u trajn o m pogonu
d a n je u tablici 155. Z a m etalne brtv e B 2 = 1.
Ispostavi li se u proračunu da je:

F'nP< F a (559)
Tablica 153. Karakteristične vrijednosti brtvenja (odgovaraju sadanjim saznanjima i stalno se dopunjuju)
Predzatezanje Pogon
Vrst brtve
Oznaka M aterijal
Širina djelovanja k0 K„ Širina djelovanja
Oblik brtve fc0 u mm u N/mm k i mm
■) 2) i) 2) ‘) 2)
Ljepenka za
brtvenje 20 bD 1,0 bD
natopljena
h.
Plosnate brtve
DIN 2690 do Guma lba 5 bD 0,5 bD 0,5 bD
2692
Teflon 20 bD 25 bD 1,1 bD M bD
/, materijal 15 bD 200 ybDjhD 1,0 bD 1,3 bD
Spiralne Nelegirani
brtve čelik, 15 bD 50 bD 1,0 bD 1,3 bD
azbestne kromni
č«a ž« Valovite A1 8 bD 30 bD 0,6 bD 0,6 bD

h: E brtve 35 bD 0,6 bD 0,7 bD
c -o Cu, Ms
meki čelik
9 bD
10 bD 45 bD 0,6 bD 1,0 bn
a? Brtve s
metalnom
A1
Cu, Ms
10 bD
20 bD
50 bD
60 bD
1.0 bD
1.0 *D
1,4 b0
1,6 bD
oblogom meki čelik 40 bD 70 bD 1,0 bD 1,8 bD
t- ~w M etalne plo
mmzts snate brtve 0,8 bD 1,0 bD bD+ 5 bD+5
'i DIN 2994
Brtve u
obliku 0,8 1,0
romba
Metalne
m E E IB ovalne 1,6 2,0
brtve
Metalne
E3 okrugle
brtve
1,5
Prstenasta
joint 2,0
brtva
Lećasta
brtva 1,6 2,0
D IN 2696
Nazubljeni
profil u
obliku češlja 0.4 v/z3 0,5 v /r 9 + 0 ,2 z 9 + 0 ,2 z
/•broj zubaca D IN 2697
Membranska
brtva 0 ! 0
D IN 2695
’) tekući mediji
2) plinovi i pare
m ora se povećati sila predzatezanja (sila brtvenja kod ugradnje) toliko, da se

u svakom slučaju ostvari
sila brtvenja u pogonskom stanju:
F'BDž B i (F i + Fv + B 2 F a .) (560)
Vidi legendu uz jed n a d žb e (558).
Sila vijaka m ora kod ugradnje izvršiti deformaciju brtve, a u pogonu

m ora sila vijaka držati u ravnoteži silu na prstenu stijenke cijevi, silu koja
djeluje na prstenastu površinu prirubnice F p i silu brtvenja.
Stanje nakon ugradnje. U kupna sila vijaka F vo je ona koja je veća od
slijedećih sila:
sila vijaka nakon ugradnje
f v o = f bd ili f 'b d (odnosno F BD) (561)
F vo u N sila vijaka n a k o n ugradnje.
Tablica 154. Deformacioni otpor K a i K Bi metalnih materijala brtvi
u N /m m 2
M aterijal brtvi
N /m m 2 100 °c 200 °C 300 °C 400 °C 500 °C
aluminij, meki 100 40 20 (5) - -
bakar, meki 200 180 130 100 40 -
mekano željezo 350 310 260 210 170 80
čelik 400 380 330 260 190 120
legirani čelik 13CrMo44 450 450 420 390 330 280
austenitski čelik 500 480 - - 390 350
Primjedba: N a normalnoj tem peraturi je A!s dan kao deformacioni otpor kod 10% sabijanja cr10. Kao zamjena može se upotrijebiti i <rM.
Tablica 155. Vrijednosti faktora B 2 za utjecaj puzanja
b2
M aterijal
20 °C 200 °C 300 °C 400 °C 500 X
IT materijali 1,1 1,6 2,0 2,2 2,4
spiralne brtve, azbestne 1,0 1,0 1,25 1,35 1,45
valovite aluminijske brtve 1,0 2,5
Cu Ms 1,0 2,0
meki čelik 1,0 2,0
brtve s metalnom oblogom:

od aluminija 1,0 2,3
od bakra i mesinga 1,0 2,0
od mekog čelika 1,0 1,7
Pogonsko stanje. U kupna

sila vijaka u pogonskom stanju F yP = FR+ Fp + F B (562)
Fvp u N sila vijaka u p o g onskom stanju.
Za F B treba uvrstiti veću vrijednost od F BP i F‘BP.

Vanjski moment koji djeluje na prirubnicu, sveden na diobeni promjer
razmještaja vijaka iznosi:
moment u stanju nakon ugradnje M fo = F vo aB (563)
M f0 u N m m m om ent savijanja koji djeluje n a p riru b n ic u u sta n ju n a k o n ugradnje,
F vo u N sila vijaka n a k o n ugradnje,
aB u m m k ra k savijanja u o d n o su na silu brtvenja
moment u pogonskom stanju M n = F RaR+ F pap + FBaB (564)

M fi u N m m m o m en t savijanja koji djeluje n a p riru b n ic u u p o g onskom stanju
sveden na diobeni pro m jer razm ještaja vijaka,
FR u N sila n a p rsten u stijenke cijevi,
aR u m m k ra k savijanja u o d n o su na prsten stijenke cijevi,
Fp u N sila k o ja djeluje na p rste n astu p o v ršin u prirubnice,
ap u mm k ra k savijanja u o d n o su n a p o vršinu prirubnice,
Fb u N sila brtvenja,
a B u mm k ra k savijanja u o d n o su n a silu brtvenja,
Za F b treba uvrstiti veću vrijednost od FBP i F BP.

Opterećenje prirubnice. Vanjski momenti opterećuju prirubnicu na savi
janje.
Naprezanje na savijanje a f treba kontrolirati za opasni presjek u stanju
ugradnje i u pogonskom stanju
Mf K v .
naprezanje na savijanje ■- (663)
W Sz
o f u N /m m 2 naprezanje n a savijanje,
W u mm3 m o m en t o tp o ra p riru b n ic e — vidi (567), (568) i (569),
K u N /m m 2 fa k to r čvrstoće m ate rijala — vidi tablicu 6 n a str. 24 i donje
po d a tk e :
do 1 2 0 °C 200 °C 250 °C 300 °C
C 0361 210 160 150 120
Č 1430 i Č 1431 280 200 210 190
fa k to r sigurnosti (vidi tab licu 157),
koeficijent slabljenja, = 0 ,8 za čelik, =0,7 za neželjezne m etale,
korek cio n i fa k to r (vidi tab licu 156).
Momenti otpora presjeka prirubnica različitih oblika prikazani su na sli

ci 521. Općenito za proizvoljni presjek prirubnice A-A, slika 521a je:
moment otpora W = 2 n 2 A le 1 + V8 (d + sA) ^sa — (566)
W u m m 3 m o m en t o tp o ra
O stale oznake vidi n a slici 521 a.
Slika 521. P riru b n ice različitih o b lik a p rik az an e zbog p ro ra č u n a m o m e n a ta o tp o ra
Ako je opasni presjek na prijelazu od tanjurastog dijela prirubnice na

stožasti (si. 521a):
moment otpora Vk=- (dv —d —2dvj) h2 + (d + s 1)l (567)
Vidi legendu uz jed n a d ž b u (566) i slika 521 a.
Ako je posebno tanak tanjur prirubnice, pri čemu opasni presjek B —B

leži u tanjuru prirubnice (slika 521b):
moment otpora W= ~~ h2 ( ^ - d vj+ y (568)
Vidi legendu uz je d n a d ž b u (566) i sliku 521b.
moment savijanja M f = F w ■a 1 (569)

M { u N m m m o m en t savijanja,
Fv u N sila vijaka,
Oj u m m k ra k savijanja.
32*
K od slobodne prirubnice (slika 521c):
moment otpora W = -{ d y- d 2- 2 d yi) h 2 (570)

Vidi legendu uz je d n a d ž b u (566) i sliku 521c:
moment savijanja M [= F V - a (571)

Vidi legendu uz je d n a d ž b u (566) i sliku 521c.
K od zavarene prirubnice (slika 521 d):

7Z 3
moment otpora W =--{dy —d —2s0 —2dyi) h 2+ - ( d + s0) s l (572)
Vidi legendu uz je d n a d ž b u (566) i sliku 521 d. o tp a d a k o d vrlo

tan k e stijenke
Korekcioni faktor z. Jednadžbe za proračun dobivene su pokusim a sa
m aterijalima s izrazitom granicom tečenja. Ako karakteristika o — e nema izra
zitu granicu tečenja, onda faktor z obuhvaća taj utjecaj (tablica 156).
Slika 523. S lo b o d n a p riru b n ic a

s obru b ljen im cijevnim krajem ,
p la tira n a b a k ro m
Proračunska temperatura prirubnice može se uvrštavati kako slijedi:

Čvrsta prirubnica i ogrljak prirubnice tPO= 0,96iu
tP0 u °C p ro ra č u n sk a tem p eratu ra,
tu u °C te m p e ra tu ra u u n u trašn jo sti posude, o d n o sn o cijevi.
N a slici 522 prikazana je čvrsta prirubnica za zavarivanje prevučena

niklom, a na slici 523 slobodna prirubnica s obrubljenim cijevnim krajem,
platirana bakrom.
14.2. Izračunavanje deformacija pri zagrijavanju 501
Tablica 156. Korekcioni faktor 2
M aterijal F ak to r 2
materijal s izrazitom granicom tečenja (čelik, austeniti) 1,0
materijali kod kojih granica tečenja nije izrazita (bakar, aluminij) 1,2
materijali niske deformabilnosti (sivi lijev) 1,5
Tablica 157. Vrijednosti faktora sigurnosti S
Pogonsko stanje Ugradnja i kontrola

M aterijal s atestom za bez atesta za s atestom bez atesta
materijal materijal 0 preuzimanju 0 preuzimanju
Nelegirani i legirani čelik sigurnost u odnosu na granicu tečenja ili sigurnost u odnosu na granicu tečenja kod
Čelični lijev 20 °C
1,3 1,6 1,1 1,3

2,0 - 1,3 -
Sigurnost u odnosu na prekidnu vlačnu čvrstoću a M

01 w 1. 1 A,,wa
Aluminij i aluminijske legure 3,5 4,0 2,0 2,5
Sivi lijev, nežaren 7,0 9,0 3,5 4,5
Sivi lijev, žaren 5,0 6,0 2,5 3,0
Tablica 158. Označavanje cijevnih vodova prem a vrsti medija D IN 2403
Voda Para Zrak Plinovi Kiseline Lužine Tekućine Vakuum
zeleno crveno plavo žuto narančasto ljubičasto smeđe sivo
14.2. Izravnanje deformacija pri zagrijavanju cijevnih vodova

Cijevni vodovi izloženi su zbog promjene tem perature medija ili okoline
uzdužnim deformacijama. Ove uzdužne deformacije mogu se omogućiti odgo
varajućim elastičnim oblikovanjem vođenja cijevi. Ako kompenzacija uzdužnih
deformacija zbog zagrijavanja nije omogućena samim sustavom cjevovoda,
potrebna je ugradnja posebnih elemenata koji omogućuju deformacije.
Cijevni lukovi u obliku U lukova i lira izvode se ili kao glatke, ili nabrane, ili
kao valovite dilatacione cijevi i najjednostavniji su način omogućavanja toplin
skih dilatacija. N a slici 524 prikazana je glatka, nabrana i valovita lira i
nabrani U luk.
Kompenzatori od valovitih cijevi. Za niskotlačne vodove i za male promjene
duljina, upotrebljavaju se lećasti kom penzatori (si. 525) ili još mekši kom pen
zatori od valovitih cijevi (si. 526). Svaki val cijevi omogućuje duljinske razlike
od ± 1 5 mm. U nutarnja cijev za vođenje smanjuje otpor protoka. Za veće
kutne promjene upotrebljavaju se zglobni kom penzatori od valovitih cijevi
(si. 527). Gumeni kom penzatori (si. 528), preuzimaju ujedno vibracije i smanjuju
buku. N a slici 529 prikazana je deform aciona brtvenica za nazivni tlak od

100 N /cm 2 do 400 N /cm 2.
a) bi cl dl
Slika 524. C ijevni luk
a) u o b lik u g latke lire; b) u o bliku n a b ran e lire; c) u o b lik u valovite lire; d) u n a b ran o m
U -o b lik u
od valovitih cijevi Slika 528. G u m en i k o m p en z ato ri zacioni dio
14.3. Cijevne podupore

Cijevni vodovi polažu se najčešće u snopovima i učvršćuju na tračnice
ili nosače položene okom ito na osi cijevi. Pri tom e treba omogućiti da pri
zagrijavanju cijevi mogu dilatirati.
Cijevni vodovi većih prom jera uležišćuju se pomoću valjaka na nosače
ili na držače, koji imaju mogućnost opruženja.
Razlikujemo uporišta i ležaje. Uporišta su potpore koje onemogućuju
pomicanje cijevnog sustava, ležaji su potpore koje osim preuzimanja vanjskih
sila, omogućuju relativno gibanje cijevnog voda. N a slici 530 pokazano je
14.3. Cijevne podupore 503
i -1-1
nM F
±
Slika 532. P om ično up o rište
i— i
i•
■i
Slika 533. K lizni ležaj
Slika 534. V aljni ležaj
uporište u vijčanoj, a slika 531 u zavarenoj izvedbi. Slika 532 prikazuje po
mično uporište, slika 533 klizni ležaj, a slika 534 valjni ležaj.
14.4. Zaporni, sigurnosni i regulacioni organi (Armatura)

14.4.1. Zadaci, vrste, zahtjevi
Cijevna arm atura služi ili za potpuno ili za djelomično zatvaranje cijevnih
vodova, da bi se postigli određeni sigurnosni i regulacioni zahtjevi. Arm atura
često preuzima istodobno više navedenih funkcija. Z adatak zapornih organa je
potpuno i djelomično zatvaranje toka medija u cjevovodu. Posluživanje zapor
nih organa može biti ručno, mehaničko ili autom atsko. Ako je mehanizam za
otvaranje reguliran autom atski od odgovarajućih veličina tlaka, tem perature,
brzine toka, govorimo o regulacionim organim a ili sigurnosnim organima.
Osnovna karakteristika različitih vrsta zapornih organa je smjer gibanja
samog organa za zapiranje. Prem a tome razlikujemo četiri vrste zapornih
organa, slika 535:
o—t--°
l
o) bi c) dl
Slika 535. P rin c ip n e skice o snovnih vrsta z ap o rn ih o rg a n a : a) v entil; b) z asu n ; c) z ak lo p k a;

d) pipac.
1. Ako se zaporni organ kreće u smjeru toka ili suprotno toku, govorimo o
ventilima,
2. ako se zaporni organ kreće okom ito na smjer toka, govorimo o zasunima,
3. Ako je zaporni organ okretljiv oko osi koja je okom ita na smjer toka,
a sam tok je gotovo paralelan s površinom tijela koje zatvara tok, govorimo
o zaklopkama,
4. ako je zaporni organ oblikovan kao valjak ili stožac, a pokreće se okretanjem
oko osi koja stoji okom ito na smjer toka, govorimo o pipcima (slavinama)
Da li ćemo upotrijebiti u konkretnom slučaju ventil, zasun ili slavinu,
proizlazi iz njihovih prednosti i nedostataka.
Prednost ventila je u mogućnosti brzog otvaranja i zatvaranja, lakšoj
izradi brtvenih površina i mogućnosti da se vrši i regulacija. Nedostaci su u
prom jenam a smjera toka medija prolazom kroz ventil i time povećanim
gubicima tlaka, te u mogućnosti da se prljavština taloži u mrtvim kutovima.
Daljnji nedostatak su jači udari pri otvaranju i zatvaranju. Ventili se upotreb
ljavaju do najvišeg tlaka, ali za srednje nazivne promjere.
Prednosti zasuna su m ala ugradbena duljina, prolaz medija bez promjene
smjera toka, bez smanjenja presjeka. N edostatak je potreba velikog hoda,
14.4. Zaporni, sigurnosni i regulacioni organi 505
što zahtijeva veliku ugradbenu visinu. O brada brtvenih površina je nešto

teža, a klizno gibanje zapornog organa izaziva trošenje i trenje. Odgovarajućom
konstruktivnom izvedbom i izborom m aterijala može se taj nedostatak umanjiti.
U potreba zasuna proteže se na najveće nazivne promjere, a srednje tlakove.
Pipci su jednostavni i jeftini zaporni organi. Medij prolazi pipcem ne
mijenjajući tok. Posluživanje pipca je jednostavno, a mogu se i lagano popraviti
u slučaju kvara. Brtvenje nije, međutim, najpovoljnije. U dari su pri otvaranju
i zatvaranju neizbježni. Upotrebljavaju se za male nazivne promjere i srednje
tlakove.
Pri izboru zapornih organa m oraju biti ispunjeni slijedeći zahtjevi:
• bezuvjetna pogonska sigurnost, • jednostavno održavanje i
• jednostavno i sigurno posluživanje, stavljanje u pogon,
• sigurno brtvenje i u trajnom pogonu, • mali gubici tlakova.
14.4.2. Ventili
Osnovne razlike između pojedinih vrsta ventila proizlaze:
iz smjera gibanja medija:

prolazni ventil, kutni ventil, ventil za pro
mjenu smjeragibanja medija;
iz načina izvedbe sjedišta ventila:
tanjurasto sjedište, sjedište u obliku klipa,
u obliku membrane ;
iz položaja sjedišta ventila:
ravno sjedište, koso sjedište;
iz izvedbe vretena:
vreteno s navojem u unutrašnjosti ventila,
vreteno s navojem izvan ventila;
iz materijala:
sivi lijev, čelični lijev, crveni lijev, čelik,
keramika, laki metali, plastika ;
iz tehnologije izrade ventila: Slika 536. P ro lazn i ventil
lijevani, kovani, zavareni, prešani ventili; 1 ru čn o k o lo ; 2 v re te n o ; 3 m atica;
4 k ra č u n ; 5 b rtvilo b rtvenice; 6 vijak
iz medija: p o k lo p ca : 7 tan ju rasti zap o rn ik :
za paru, vodu, plin, zrak, kiseline, mulj; 8 p rste n u z ap o rn ik u ; 9 prsten u k u
ćištu ; 10 kućište
iz vrste pogona ventila:
ručni, elektromotorni, elektromagnetski, hidraulički, pneumatski pogon;
iz Junkcije ventila:
čisti zaporni, regulacioni, sigurnosni, brzozatvarajući ventili;
iz vrste priključaka ventila:
prirubnica, navoj, priključak za zavarivanje (Ventili za opće svrhe: podjela,
definicije JUS M.C5.020).
Pojedini dijelovi ventila prikazani su na prolaznom ventilu, slika 536.

Ovi dijelovi javljaju se u pojedinim konstrukcijam a ventila u različitim izvedbama.
Kućište ventila utječe prem a izvedbi na veličinu gubitaka. Prolazni presjek je
najčešće okrugao i odgovara prom jeru dovodne cijevi. Pri promjeni presjeka
stvaraju se prijelazi koji djeluju kao sapnice i difuzori. Prolazni otvor zatvara se
ventilskim tanjurom. Tanjur i kućište dodiruju se preko dva prstena, od kojih
je jedan ugrađen u tanjur, a drugi u kućište. Prsteni mogu biti i navareni
(steliti) ili izravno oblikovani, kao sjedište na kućištu i tanjuru.
Potrebna sila brtvenja na sjedištu ventila ostvaruje se vretenom (do
200 °C mesing ili bronca, preko 200 °C nerđajući čelik). Okretanjem vretena
ostvaruje se otvaranje i zatvaranje ventila, pomicanjem čvrsto ili pomično na
vreteno ugrađenog tanjura. M atica vretena (me
sing ili crveni lijev), brtvenje i vođenje vretena je u
poklopcu ventila, koji ujedno zatvara kućište.
Kućište ventila nastoji se danas oblikovati
tako da se gubici tlaka strujanjem svedu na naj
m anju moguću mjeru. M rtvi kutovi izazivaju vrtlo-
ženje. N a slici 537 prikazan je tok strujnica na
tzv. Rhei-ventilu, iz kojeg se vidi da su izbjegnuti
mrtvi kutovi i vrtloženja. Slika 538 prikazuje kosi,
slika 539 kovani, a slika 540 kutni ventil. N a
slici 541 prikazan je ventil s mogućnošću pro
mjene smjera strujanja, na slici 542 membranski,
a slici 543 klipni ventil.
Slika 537. T o k stru jn ica n a tzv. R hei-ventilu
Slika 538. K osi ventil, vrlo p o voljan u p ogledu strujanja,

eliptični presjek prelazi n a izlazu u k ružni
14.4. Z aporni , sigurnosni i regulacioni organi 507
Prem a smjeru strujanja medija može kod zatvorenog ventila pritisak

djelovati odozgo na tanjur, pomažući vretenu, ili odozdo, u kojem slučaju
vreteno ne preuzima samo potrebnu silu brtvenja, nego još i pritisak medija.
Slika 541. Ventil s m ogućnošću prom jene

sm jera stru jan ja
Slika 542. M em b ran sk i ventil od sivog lijeva, Slika 543. K lipni ventil: 1 klip; 2 i 3
gum iran brtveni p rste n i; 4 p o k lo p ac ; 5 otv o r
Odbojni ventili (si. 544) otvaraju i zatvaraju se autom atski u zavisnosti

od razlike tlaka ispred i iza sjedišta ventila. Upotrebljavaju se za autom atsko
zatvaranje vodova ako npr. dođe zaustavljanjem pumpe do prestanka dobave
medija. Tlak u dijelu cjevovoda iza ventila neće pasti.
p ro laz n o g i prig u šn o g ventila:

Slika 546. S igurnosni ventil 1 kućište, 2 tan ju r, 3 prigušni o v ra tn ik
s o p ru g o m a) k o d p ro laz n o g ; b) k o d p rig u šn o g ventila
Sigurnosni ventili su za vrijeme urednog odvijanja pogona zatvoreni, a

otvaraju se autom atski ukoliko tlak u vodu prijeđe dopuštenu granicu.
N a tanjur ventila, a preko njega na njegovo sjedište, djeluje opruga ili uteg,
što je moguće nastavljati. O tvaranje ventila nastupit će kada tlak u vodu
savlada silu opruge ili utega. N a slici 545 prikazan je sigurnosni ventil s
utegom, a na slici 546 sigurnosni ventil s oprugom. Sigurnosni ventili se
primjenjuju radi zaštite od opasnosti pretlaka u vodovima s parom , uljem
itd. U uljnom sustavu m otora s unutarnjim izgaranjem djeluje nastavljivi

sigurnosni ventil kao ventil za regulaciju tlaka.
Prigušni ventili služe za mijenjanje toka medija. Oni djeluju istovremeno
kao zaporni, od kojih se razlikuju samo prigušnim ovratnikom. K od zapornog
ventila potrebno je samo nekoliko okretaja vretena da bi se otvorio cijeli
presjek za prolaz medija. Fino nastavljanje prolaza medija nije moguće. Presjek
otvora prolaznog i prigušnog ventila sa prigušnim ovratnikom prikazuje
slika 547. Prigušni ovratnik omogućuje povećanje presjeka za prolaz medija
zavisno od hoda vretena.
Brzozatvarajući ventili imaju zadatak da kod turbinskih postrojenja om o
guće autom atsko zatvaranje dovoda pare kada nastupi opasnost, npr. kod
prestanka podmazivanja ležaja ili previsoke brzine vrtnje turbine. Ventil se
uključuje kao autom atski zaporni ventil u glavni dovod pare. U normalnom
pogonu ventil je otvoren. Za zatvaranje služi sila opruge. U norm alnom pogonu
ventil se drži otvorenim pom oću posebne zapore. K ada nastupi opasnost zapora
se autom atski, najčešće hidraulički, povlači tako da opruga zatvara ventil.
Ventili koji djeluju u slučaju loma cijevi su također otvoreni za vrijeme
normalnog pogona. Zatvaraju se autom atski kada u dijelu iza njih nastane
nagao pad tlaka.
Redukcioni ventili snizuju kod pare ili plinova (u bocama) pritisak u dijelu
voda iza ventila. Visinu redukcije pritiska moguće je točno nastaviti. Sili koja
djeluje na tanjuru, a proizlazi iz pritiska medija ulazne strane, suprostavlja
se sila opruge ili utega i pritiska na tanjuru izlazne strane. O tvor se nastavlja
prem a količini trošenja medija.
14.4.3. Zasuni
N a slici 548 prikazan je zasun sa raspornim

klinom i njegovi glavni dijelovi (JUS M.C5.600,
zasuni za opće svrhe: definicije, zajedničke od
redbe). Zaporno tijelo zasuna može biti jedno-
djelno ili dvodjelno, u obliku ploče, klina ili
klipa, a izvlači se pri otvaranju potpuno izvan
toka medija. Iz toga proizlazi da su ugradbene
mjere zasuna velike. Između naležnih povr
šina zapornog tijela i kućišta javlja se pri otva
ranju i zatvaranju klizanje.
Slika 548. Z asu n sa zap o rn im klinom

1 ru č n o k o lo ; 2 vreten o ; 3 brtv en ica; 4 zglobni vijak
5 b rtv ilo ; 6 p rste n ; 7 učvršćenje o jačanja v reten a; 8 osigu
ra n je ; 9 k a p a ; 10 vijak; 11 b rtv a ; 12 m atica ; 13p rste n ;
14 ra z u p o ra ; 15 ploče; 16 kućište
Vreteno može vršiti samo kružno gibanje, pri tome je aksijalno nepomično
(si. 549), može zatim vršiti kružno gibanje i aksijalno pomicanje (si. 550),
a može se samo aksijalno pomicati (si. 551). Prva izvedba odlikuje se malom
ugradbenom visinom, vreteno nije izloženo prljavšitini, ali je zato izloženo
utjecaju medija, zatvoreno je i teško se može kontrolirati. Druga izvedba bolje
štiti vreteno od agresivnog medija, ali treba veću ugradbenu visinu. Treća
izvedba omogućuje bolju kontrolu vretena, potreban ugradbeni prostor je niži,
no izvedba je skupa.
Slika 549. Z asun s

aksijalno nepom ičnim Slika 550. Z asun s aksijalno p o Slika 551. Z asu n s aksijalno
vretenom m ičnim i okretljivim vretenom pom ičnim vretenom
S lika 553. Z asu n s podesivim višedjelnim

jed n o d jeln im z ap o rn im tijelom z ap o rn im tijelom
Prem a osnovnom obliku kućišta razlikujemo plosnate, ovalne i okrugle

zasune (JUS M.C5.600).
Prem a konstrukciji zapornog tijela dijelimo zasune na one sa krutim

zapornim tijelom (si. 552) i na one s podesivim zapornim tijelom, slika 553
(sastavljenim od više dijelova čiji se međusobni položaj može mijenjati, pa se
na taj način zaporno tijelo može prilagoditi obliku sjedišta kućišta). S obzirom
na mogućnosti priključenja na cjevovod dijelimo zasune na one s prirubni-
cama, na zasune s navojnim priključcima i na zasune s priključcima za zavarivanje.
Zasuni ne mijenjaju smjer toka medija,
pa su pri potpuno otvorenom zasunu
faktori gubitaka tlaka niski. K od zasuna
može se smjer gibanja medija jednostavno
promijeniti. Vrijeme zatvaranja je dosta
dugo. N a naležnim površinama javlja se
trenje klizanja, pa je time- povećano tro
šenje.
Zasuni su najrašireniji zaporni or
gani. Upotrebljavaju se za tekućine, pli
nove i paru, za srednje i velike nazivne
promjere, a za sve tlakove. Ugradbene du
ljine su malene. Zasuni omogućuju fino
nastavljanje djelomičnog otvaranja, što
omogućuje točno nastavljanje količine pro
toka. Sile potrebne za pokretanje zapornog
tijela su dosta visoke radi trenja između
ploče i sjedišta zasuna.
N a slici 554 prikazan je zasun sa za
pornim tijelom u obliku klina s klinastim
pločama, koje se autom atski nastavljaju.
Slika 554. Z asu n sa z ap o rn im tijelom u o bliku klina,

s k linastim pločam a koje se a u to m a tsk i n astavljaju
14.4.4. Pipci (Slavine)
Pipci su najjednostavniji zaporni organi. Sastoje se od kućišta sa priključ

cima u obliku prirubnica i navoja, cilindričnog, češće stožastog zapornog
tijela, zatim dijelova za uležištenje, odnosno učvršćenje i posluživanje. Kod
pipaca za agresivne, otrovne i guste medije postoje dodatno još brtvenice za
brtvenje, uređaji za zagrijavanje i podmazivanje. Razlikujemo ravne, kutne i
trokrake pipce (JUS M.C5.400). N a slici 555 prikazan je pipac s brtvenicom
i prirubnicam a s popisom glavnih dijelova. N a slici 556 prikazan je trokraki
pipac (omogućuje, osim zapiranja, i promjenu smjera toka od A u B ili u C).
M aterijal kućišta pipaca i zapornih tijela su lijevano željezo, mesing, različite

bronce, laki metali, umjetni materijali, staklo i glina (za specijalne svrhe).
O tvor u zapornom tijelu trapezasta je presjeka, zaobljenih krajeva.
sto r brtvenice; 6 v rten o : 7 vijak Slika 556. T ro k ra k i pipac
Pipci nalaze primjenu u niskotlačnom području i za male nazivne promjere

i to tam o gdje se zahtijeva brzo zatvaranje i otvaranje i gdje time izazvani
udari nemaju značenja. Odlikuju se jednostavnom izradom, malim ugradbenim
mjerama, malim gubicima tlaka dobrim mogućnostima za promjenu smjera
i m ogućnostima za ubrušavanje sjedišta. Nedostaci su u velikom trošenju
brtvenih površina izazvanim stalnim trenjem i prom jenom veličine sile posluži
vanja pipca.
14.4.5. Zaklopke
Zaklopke se upotrebljavaju kao zaporni, regulacioni i sigurnosni organi
(povratne zaklopke). K ao prigušni organi za zapiranje i regulaciju ugrađuju
se zaklopke izravno u cijevne vodove. Kućište, najčešće bez proširenja, produ
ženje je cijevovoda. Zaporno tijelo može biti pločasto, lećasto ili sandučasto,
okruglo ili četvrtasto, a okretno je oko osi okom ite na smjer strujanja.
Zapornim tijelima se koji put, zbog smanjenja gubitaka, daje hidrodinamičan
oblik. Osovina oko koje se zaporno tijelo okreće može biti smještena na
sredini zapornog tijela ili sa strane. U zatvorenom položaju stoji zaporno
tijelo, za razliku od otvorenog položaja, u gotovo okom itom položaju u
odnosu na smjer strujanja. Pogon zapornog tijela vrši se bilo rukom bilo
m otorom preko odgovarajućih prijenosnih elemenata (zupčani segment i mali
zupčanik, segment pužnog kola i puž). Brtvenje zapornog tijela prem a kućištu
može se obaviti posebno ugrađenim prstenima, ili bez njih. Pri tome treba,
osim kod specijalnih konstrukcija, uzimati u obzir i određene gubitke medija

prodiranjem kroz površinu brtvenja.
Prigušne zaklopke odlikuju se potrebom malog prostora, malim silama
za posluživanje, kratkim vremenima nužnim za početak djelovanja, mogućnoš
ću upotrebe za velike nazivne promjere, srednje i visoke pogonske tlakove,
te mogućnošću promjene smjera toka. U norm alnoj izvedbi i kod većih
nazivnih prom jera nisu nepropusne. Gubici su kod otvorenog i samo malo
pritvorenog zapornog tijela relativno niski (vidi tablicu 159). N a slici 557
prikazana je prigušna zaklopka s lećastim zapornim tijelom. Brtvi se brtvenim
prstenim a od gume ili metala.
Slika 557. P rig u šn a z a k lo p k a s lećastim z ap o rn im tijelom : a) izgled; b) detalj brtvenja
Kao specijalan oblik zaporne zaklopke može se uzeti povratna zaklopka

(si. 558). Sastoji se od kućišta i zapornog tijela okretnog oko osi smještene
iznad zapornog tijela. Medij koji struji podiže autom atski zaporno tijelo.
Tablica 159. Koeficijenti gubitaka pojedinih zapornih organa
Koeficijenti gubitaka tlaka
Zaporni organ nazivni odnos hoda prema nastavljeni kut

promjeri promjeru
mm hjd=0,2 do 1,0 10° do 60°
Normalni ventil (ravno sjedište) 4,4 do 3,6
Normalni kutni ventil (ravno sjedište) 3,2 do 5,3
Kosi ventil 2,7 do 2,4
Klinasti ovalni zasun 1,8 do 0,07
Pločasti zasun 3,5 do 0
Klinasti zasun 5,8 do 0,15
Prigušna zaklopka s lećastim profilom 1 do 8,4
Prigušna zaklopka s plosnatim profilom 0,8 do 11,8
Kada brzina strujanja medija opadne smanjuje se otvor, a kad medij ne

struji ili se smjer strujanja pro
mijeni otvor se potpuno zatvara.
Brtvenje kućišta je mesingom ili
kod agresivnog medija nerđajućim
materijalima. Brtvenje zapornog
tijela je metalom ili gumom.
Slika 558. P o v ra tn a z a k lo p k a
14.4.6. Principi gradnje cijevnih sustava

Pogonska sigurnost
• Pregledni, lako pristupačni cijevni vodovi.
• M ogućnost brzog zatvaranja.
• Pravilan izbor materijala.
• D obre i lako izmjenljive brtve.
• Ako je p otrebno: mogućnost odzračivanja, odvodnjavanja, odmu-
ljivanja i pražnjenja cjevovoda.
• K oroziona zaštita.
• Jednoznačno označavanje.
• Zaporni, kontrolni i regulacioni organi treba da su sigurni i
djelotvorni (eventualno autom atski signali u slučaju opasnosti
za cjevovod).
• Voditi računa o potrebnom nagibu (padu),
• Predvidjeti mogućnost dilatacije.
• Pravilno podupiranje cjevovoda u uporištim a i ležajevima.
• Uzimanje u obzir utjecaja okoline.
Ekonomičnost
• Smanjenje gubitaka strujanja održavanjem jednakih presjeka cje

vovoda.
• Pravilan izbor brzina strujanja.
• Izbjegavanje nepotrebnih lukova i prim jena arm ature i fazonskih
dijelova, s dobrim karakteristikam a strujanja.
• Pravilan izbor materijala.
• D ati prednost ravnim vodovima.
• Težiti da vodovi budu kratki.
Mogućnost proširenja
Pri projektiranju pogona m ora se u svakom slučaju voditi računa o

m ogućnostima proširenja cjevovoda, da ne bi cjevovodi predstavljali smetnje
mogućem proširenju.
Plansko održavanje
• Predvidjeti mogućnost lagane montaže i demontaže.

• Osigurati mogućnost popravaka da se ne zaustavlja pogon odgo
varajućim prespajanjem.
• Osigurati dobru pristupačnost dijelovima koji znače opasnost.
Crteži cijevnih vodova
Za svaku instalaciju cijevnih vodova m oraju postojati odgovarajući

crteži. Način rada cjevovoda, njegove zaporne, kontrolne i sigurnosne funkcije
m oraju biti lako uočljive. Plan polaganja cjevovoda m ora biti nacrtan u
mjerilu, ali tako da je raspored sustava cjevovoda prikazan u za to predvi
đenom prostoru. Za cijevne vodove koji bi mogli da kolidiraju s dijelovima
strojeva, aparata i zgrada, u čijoj blizini bi trebali da prolaze, treba i cjevovod
i te dijelove nacrtati u mjerilu s glavnim konturam a, da bi se točno utvrdio
stvarno raspoloživ prostor za posluživanje i m ontažu. Ako je u jednom prostoru
predviđeno više cijevnih sustava, potrebno ih je u crtežima označiti bojama,
a i same cjevovode prije puštanja u pogon odgovarajuće obojiti.
33*
15. DODATAK UZ 9.1.9.
15.1. EVOLVENTNE FU N K CIJE
Pom oću evolventnih funkcija može se odrediti debljina zuba na bilo
kojem polumjeru r, ako su nazivne debljine zuba V-zupčanika na diobenom
prom jeru izražene jednadžbam a:
Vanjsko ozubljenje
p
V-PLUS zupčanik .. .s = - + 2 x - m - tan a
P
V-M INUS zupčanik .. . s = - —2x- m - tan a
Unutrašnje ozubljenje
p
V-PLUS zupčanik .. ,s = - —2x ■m • tan a
V-M INUS zupčanik . . . s = ^ + 2 x ■m • tan a
Za konstrukciju evolvente čiji je

polumjer temeljne kružnice rb= l , prema
slici 559 iznose lukovi:
AC = DC = e = tan a
nične evolvente AB = ev a = tan a — a = y
ev a je evolventna funkcija k u ta, a čita se „evoluta a “,
a u 0 tlačni kut
y u 0 p o larn i kut.
Prem a slici 560 iznosi u odnosu na temeljnu kružnicu luk:
F G = rb (tan a - a ) = rb • ev a
FH = rb (tan a" —a") = rb • ev a"

G H - FH —F G = rb (ev a" —ev a)
2
s" r"
Nadalje je —= (G K —GH ) —
^ rb Slika 560. D ebljina z u b a s n a p roizvoljnom polum jeru
15.1. Evolventne funkcije 517
Uvrštavanjem vrijednosti za G K i GH, dobiva se debljina zuba s" na

polumjeru r", odnosno prom jeru d".
s-rh
s" = 2 —rb (ev a" —ev a)
2 ■r
s
s" = 2r‘ 2 ^ + ev a —ev a" j —d" ( ¿ + ev a —ev a "
K ut a proizlazi iz odnosa rb= r ■cos a = r" cos a"

r d
cos a " = — cos a = - - cos a
r a
Debljina zuba na temeljnoj kružnici sb dobiva se iz uvjeta: ev a" = ev ab= 0
sb=2rb ( ^ + e \ cc
Tjemena debljina zuba sa dobiva se pom oću kuta a a iz odnosa rb= r a • cos aa,
odnosno c o s a a= —
sa = 2ra i ^ + e v a - e v a i
Kut a' pri kojem zub postaje šiljak, dobiva se za s = 0
2r ^ + ev a —ev oć )= 0
, s
ev a = - + e v a
d
Polumjer odnosno promjer na kojem zub postaje šiljak dobiva se iz

odnosa:
cos a
f = r -------
cos oć
, _ cos a
d' = d -------
cos a'
Vrijednosti evolventnih funkcija dane su u slijedećoj tablici.
Evolventne funkcije 7
0Í° ,0 ,1 ,2 ,3 ,4
Tö 0,0017941 0,0018489 0,0019048 0,0019619 0,0020201
ii 0,0023941 0,0024607 0,0025285 0,0025975 0,0026678
12 0,0031171 0,0031966 0,0032775 0,0033598 0,0034434
13 0,0039754 0,0040692 0,0041644 0,0042612 0,0043595
14 0,0049819 0,0050912 0,0052022 0,0053147 0,0054290
15 0,0061498 0,0062760 0,0064039 0,0065337 0,0066652

16 0,0074927 0,0076372 0,0077835 0,0079318 0,0080820
17 0,0090247 0,0091889 0,0093551 0,0095234 0,0096937
18 0,010760 0,010946 0,011133 0,011323 0,011515
19 0,012715 0,012923 0,013134 0,013346 0,013562
20 0,014904 0,015137 0,015372 0,015609 0,015850
21 0,017345 0,017603 0,017865 0,018129 0,018395
22 0,020054 0,020340 0,020629 0,020921 0,021217
23 0.023049 0,023365 0,023684 0,024006 0,024332
24 0,026350 0,026697 0,027048 0,027402 0,027760
25 0,029975 0,030357 0,030741 0,031130 0,031521
26 0,033947 0,034364 0,034785 0,035209 0,035637
27 0,038287 0,038742 0,039201 0,039664 0,040131
28 0,043017 0,043513 0,044012 0,044516 0,045024
29 0,048164 0,048702 0,049245 0,049792 0,050344
30 0,053751 0,054336 0,054924 0,055518 0,056116
31 0.059809 0,060441 0,061079 0,061721 0,062369
32 0,066364 0,067048 0,067738 0,068432 0,069133
33 0,073449 0,074188 0,074932 0,075683 0,076439
34 0,081097 0,081894 0,082697 0,083506 0,084321
35 0,089342 0,090201 0,091067 0,091938 0,092816
36 0,098224 0,099149 0,100080 0,101019 0,101964
37 0.107782 0,108777 0,109779 0,110788 0,111805
38 0,118061 0,119130 0,120207 0,121291 0,122384
39 0.129106 0,130254 0,131411 0,132576 0,133750
40 0,140968 0,142201 0,143443 0,144694 0,145954
41 0.153702 0,155025 0,156358 0,157700 0,159052
42 0,167366 0,168786 0,170216 0,171656 0,173106
43 0,182024 0,183547 0,185080 0,186625 0,188180
44 0,197744 0,199377 0,201022 0,202678 0,204346
=ev a = tan a-
oo
,6 ,7 ,8
0,0020795 0,0021400 0,0022017 0,0022646 0,0023288
0,0027394 0,0028123 0,0028865 0,0029620 0,0030389
0,0035285 0,0036150 0,0037029 0,0037923 0,0038831
0,0044593 0,0045607 0,0046636 0,0047681 0,0048742
0,0055448 0,0056624 0,0057817 0,0059027 0,0060254
0,0067985 0,0069337 0,0070706 0,0072095 0,0073501

0,0082342 0,0083883 0,0085444 0,0087025 0,0088626
0,0098662 0,0100407 0,0102174 0,0103963 0,0105773
0,011709 0,011906 0,012105 0,012306 0,012509
0,013779 0,013999 0,014222 0,014447 0,014674
0,016092 0,016337 0,016585 0,016836 0,017089
0,018665 0,018937 0,019212 0,019490 0,019770
0,021514 0,021815 0,022119 0,022426 0,022736
0,024660 0,024992 0,025326 0,025664 0,026005
0,028121 0,028485 0,028852 0,029223 0,029600
0,031917 0,032315 0,032718 0,033124 0,033534
0,036069 0,036505 0,036945 0,037388 0,037835
0,040602 0.041076 0,041556 0,042039 0,042526
0,045537 0,046054 0,046575 0,047100 0,047630
0,050901 0,051462 0,052027 0,052597 0,053172
0,056720 0,057328 0,057940 0,058558 0,059181
0,063022 0,063680 0,064343 0,065012 0,065685
0,069838 0,070549 0,071266 0,071988 0,072716
0,077200 0,077968 0,078741 0,079520 0,080306
0,085142 0,085970 0,086804 0,087644 0,088490
0,093701 0,094592 0,095490 0,096395 0,097306
15.1. Evolventne funkcije
0,102916 0,103875 0,104841 0,105814 0,106795

0,112829 0,113860 0,114899 0,115945 0,116999
0,123484 0,124592 0,125709 0,126833 0,127965
0,134931 0,136122 0,137320 0,138528 0,139743
0,147222 0,148500 0,149787 0,151083 0,152388
0,160414 0,161785 0,163165 0,164556 0,165956
0,174566 0,176037 0,177518 0,179009 0,180511
0,189746 0,191324 0,192912 0,194511 0,196122
0,206026 0,207717 0,209420 0,211135 0,212863
]5.2. Proračun razmaka osi čelnika 519
15.2. PR O R A Č U N RAZMAKA O SI ČELNIKA U PO TREBO M

EVO LVENTNIH FUNKCIJA
Dovedemo li oba zupčanika V para u položaj da njihovi bokovi dodiruju

standardni profil, kako to pokazuje si. 561a, neće se pri tome međusobno
dodirivati diobene kružnice a ni bokovi zuba. Standardni profil dodiruje
bokove zupčanika 1 u točkam a A i A', a zupčanika 2 u točkam a B i B'.
Između diobenih kružnica postoji razm ak veličine:
C jC 2 = x 1m + x 2m = m ( x 1 + x 2)
Razmak osi O 1O 2 iznosi:

ap = r1+ r 2 + C 1C 2 = r1 + r2 + m ( x 1 + x 2)
Slika 561. V -par z u p č a n ik a : a) u p o lo ža ju d a njihovi bokovi d o d iru ju sta n d a rd n i p ro fil; b) u položaju

nep o sred n o g d o d ira b o k o v a bez zračnosti
Pri ovom razm aku osi O j O ^ a , , postoji između bokova zračnost. Budući
da do m om enta kada se budu određivale izradne tolerancije, m oraju dimenzije
zupčanika biti takve da omogućuju neposredni dodir bokova bez zračnosti,
treba zupčanike V para dovesti na razm ak osi a < a p, si. 561b.
520 15.2. Proračun razm aka osi čelnika
Razmak osi V para a=£r1+ r1. Prem a tome se zupčanici neće dodirivati
svojim diobenim kružnicama. Dodirivat će se kinematskim kružnicam a rwl
i r w2. Razmak osi 0 j 0 2 jednak je zbroju polumjera kinem atskih kružnica
O j 0 2= a = rwi + rW2
Ove kinematske kružnice valjaju se m eđusobno jednakim obodnim
brzinama. Radi toga m oraju i koraci kinematskih kružnica (pw) biti međusobno
jednaki. Budući da je debljina zuba jednog zupčanika jednaka širini uzubine
drugog zupčanika može se pisati:
Swi /w2 i Sw2 /wj
N a si. 562 je pokazano da je zbroj debljina zuba na kinematskim kružni
cama jednaka koraku kinematske kružnice pw
Pw Swl + ^wl ^w2 "b ^w2 ^wl "i“ ®w2
kinematska
kružnica 2
Slika 562. R azm ak osi V -p ara bez bočne zračnosti
Prem a ranijem, korištenjem evolventnih funkcija, može se debljina zuba

na kinematskim kružnicam a izraziti jednadžbam a
®wi = ¿wi ^ + ev a - ev a j )
Sl
Sw2 = dw2l — + e v a - e v a„
do
Uvrštavanjem dobiva se:
15.2. Proračun razmaka osi čelnika 521
Đ * Z P i 71
Sa dw= —— , s = - + 2 • x • m ■tan a = m I - + 2 • x • tan a ) i d l = z l -m,
7t 2 \2
d2 = z 2 • m, dobiva se:
Pw' Zl 1 (n ,
Pw = ~ — X l t a n a ) + e v a — e v a »
+
71
Pw ' z 2 l/n .
+ — I - + 2 x 2 tan a ) + ev a —ev a w
71
Skraćenjem pw i sređivanjem jednadžbe dobiva se:
0 = 2 (xi + x 2) tan a —(zi + z2) (ev aw—ev a)
Iz gornje jednadžbe proizlazi zbroj faktora pom aka profila:
ev —ev a
X i + X 2 = Z i + Z 2
2 tan a
Pogonski kut zahvatne crte aw, ako su zadani faktori pom aka profila
iznosi:
ev aw= 2 —----- - tan a + ev a
z 1+ z 2
Ako je zadan razm ak osi a glasi jednadžba pogonskog kuta zahvatne
crte:
z l + z2
cos aw= - ■m ■cos a
2a
Prem a ranijem proizlazi:
cos a cos a
“ wl = “ i ~~ > dW2 —dj
cos a w cos a„
¿ wi+ ^ w 2 d l + d 2 cos a Z i+ z 7 cos a
a = ------------ —--'---------
=m ■
2 2 cos aw ' 2 cos a w
Smanjenjem razm aka osi od ap na a smanjila se i tjemena zračnost
c (c = l,2 5 m ). Ako pri neposrednom dodiru bokova bez zračnosti treba
sačuvati tjemenu zračnost c treba smanjiti tjemeni prom jer (vidi si. 561b) za
razliku:
ap —a = k - m = r1 + r2 + m ( x 1+ x 2) —a
k je faktor skraćenja tjemena
Tjemeni prom jer nakon skraćenja tjemena iznosi:
dak = d + 2xm —2 km = dlt —2km
Ako nije izvršeno skraćenje tjemena preostali dio tjemene zračnosti
iznosi:
¿1 f0 d » T + d f1
K azalo
KAZALO POJM OVA

Adsorbcione sile 457 brojilo, faktor pomaka 338
aksijalni ležaj, bačvasti, samoudesiv 230 brtva, bezdodirna 473,474
, hidrostatski 217 - , delta 466
-, koeficijent trenja 218 - , hidraulik 468
volumenski protok ulja 218 - , karakteristika 495
- igličasti 230 - , labirinta 244, 245
- -Jednostavni 216 materijal 456
- valjni 228, 230 - , meka 461
amplituda čvrstoće oblika vijka 100 - , membranska 478
- naprezanja vijka 100 - od više materijala 461
apsolutna debljina uljnog sloja 209 - , plosnata 461
- zračnost ležaja 209 - , - , tvrda 463
apsolutno klizanje tarenice 430 - , profilna meka 463
A -p u ž 392 - s brusnim djelovanjem 242,245
automatski uređaj za podmazivanje 199 - , stlačiva 468
automatsko brtvenje 465 - , tvrda 461
- , - , profilna 464
brtveni prsten, radijalni 246
Bačvasti ležaj 226 brtvenje, automatsko 465
- - , aksijalni, samoudesivi 230 - bez brtvi 463
bakama cijev 482 - , bezdodimo 248
beskonačni remen 280 - brtvenicom 243,465
- - , klinasti, uski 283 - brtvilom 468
bešavna cijev s navojem 481 - dijela koji miruje 456,458
bezdodirna brtva 473,474 - - koji se kreće, dodirno 466,467
bezdodimo brtvenje 248 dinamičko 456
bočna zračnost 334 -.d o d irn o 457,466,467
bočni korak 345 - kitom 460
- kut zahvatne crte 345 - kliznim prstenom 473
- tlak matice 108 - , labirintno 245
- - pera 118 - manšetom 470
bok, nosivost 366 - , nerastavljivo 459
rupičavost (pitting) 366 - , plastičnom deformacijom 465
- stožnika, nosivost 382 - pogonskim tlakom 465
- bok V -N U L T I 337 - profilnom brtvom 463
- zuba, klizanje 331 - , rastavljivo 461
- - , nagib 344 - rotirajućeg dijela 452,466
bombirano dno 26 - s mekim brtvilom 468
- - , debljina stijenke 25 - silikonskim kaučukom 416
bradavičasto zavarivanje 45,49 - , statičko 456
broj članaka lanca 317 - tekućinom 477
- , pužni 393 - umjetnim lakom 460
- , Sommerfeldov 210 - uvaljavanjem 460
- zubi čelnika, granični 335, 336 - uzdužnim prešanjem 460
- - , dopunski 375 - vratila 472
, fiktivni 347 - zavarivanjem 459
- - stožnika, granični 375 - zračnošću 444,475
- virtualni 375 - žljebovima 244
- - zupčanika, omjer 326 brtvilo postojanog oblika 472
526 K azalo
brzina klinastog remena, optimalna 288 cjevasta zakovica 73

- klizanja bokova puža 394 cjevasto vratilo, centriranje 117
- vrtnje, fleksiona 186
- - planetarnog prijenosnika 415
- - satelita 411
Čavao, zarezni 136
- - , torziona 187
čelična cijev, precizna 482
- - , valjnog ležaja, granična 237
- - s kolčakom 481
- zupčanika, obodna 326
- cijevna konstrukcija 39
brzozatvarajući ventil 505,509
čeličn i opružni elementi spojke 254
bučnost u radu zupčanika 400
čelik za zavarivanje 22
- , zavarivost 14
čelnik 324
Centralni zupčanik 409 - , granični broj zubi 335, 336
centrifugalna sila lanca 318 —, nulti 333
- spojka 263 —, —, s kosim-zubima 344
- - , čeljusna 264 - , opterećenje zuba 359
centriranje cjevastog vratila 117 - , sile 389
- zupčastog vratila 118 čeljusna centrifugalna spojka 264
cijev, aluminijska 484 - kočnica 444
—, bakama 482 - - , dvostruka 444,446
- , bešavna s navojem 481 - -.jednostavna444
- , čelična, precizna 482 - - , unutarnja 450
- , fazonski dijelovi 490 čeoni korak 340
- , koeficijent trenja 487 - kut zahvatne crte 345
mesingana 484 - rukavac 173
- , nazivni primjer 481 čeono (tupo) elektrootpomo zavarivanje
- od sivog lijeva 481 iskrenjem 50
- od umjetnog materijala 484 - ozubljenje 129
olovna 484 člankasti lanac 301
- , pogonski tlak 480 čvorni lim 63
—, proračun debljine stijenke 488,489 čvrsti valjni ležaj 224
- s kolčakom , čelična 481 čvrstoća čelika za vijak i maticu 86
- s navojem 481 - lijepljenog spoja 60
- , sidrena 28 - oblika vijka, amplituda 100
—, spajanje kolčakom 493 - - vratila 179
- , - prirubnicom 493 - tarenice, kontaktna 433
- , - zavarivanjem 491
- , šavna s navojem 481
cijevna konstrukcija, čelična 39 Daljinsko uključivanje spojke 259
- prirubnica481 debljina čeonog zavarenog šava 31
cijevni dio, fazonski 490 - mazivog uljnog sloja 209
- luk, lira 501 - stijenke bombiranog dna 25
- navoj, Whitworthov 84 - - cijevi, proračun 488,489
- spoj 491 - - cilindričnog bubnja 23
- vod 480,502 - uljnog sloja, apsolutna 209
- - , ležaj 502 - - - , relativna 210, 218
- - , uporište 502 deformacija vijka i podloge, dijagram 98
cikloidno ozubljenje 328 deformacioni rad spojke 253
cilindrična remenica 272 delta brtva 466
- tlačna opruga 157 desni navoj 84
cilindrični bubanj, debljina stijenke 23 diferencijal 409
- valjni ležaj, oznake 223 - sa stožnicima 419
- zatik 131 diferencijalna pojasna kočnica 452
cirkulaciono podmazivanje 200 diferencijalno puzanje 427
K azalo 527
dijagram deform acija vijka i podloge 98 elektrolučno zavarivanje 13

dijeljeni klizni ležaj 205 - - pritiskom 46
dilatacijska spojka 249 elektromagnetska spojka 261
dinam ička nosivost valjnog ležaja 231 elektrootpomo zavarivanje pritiskom 45
dinam ički fa k to r z upčanika 359 E -p u ž 392
- m om ent kočnice 444 evoluta 516
- viskozitet 190 evolventa 329
dinam ičko brtvenje 456 - sferna 373
- ekvivalentno opterećenje valjnog leža evolventna kugla 373
ja 232 evolventne funkcije 516,518
diobena kružnica 332 evolventni zupčasti pro fil 118
dizalo 29 evolventno ozubljenje 329
dno, bom birano 26
Eytelweinova jednadžba 266
dodirnica bokova zupčanika 328
- profila 328
, k u t 329
dodirno brtvenje 4 5 7 ,4 6 6 ,4 6 7 Faktor čvrstoće K materijala za tlačnu posu
du 24
- - dijelova koji se kreću 4 6 6 ,4 6 7
- gubitka tarenice 435
dopunski broj zubi 375
- - u cijevi 485,487
- stožac 374
- opterećenja klinastog remena 292
- - tarenice 425
- — plosnatog remena 278
d opušteni pogonski tlak 480
- pomaka brojila 338
dopušteno naprezanje rem ena 276
- — razmaka osi 342
- trošenje tarenice 437
- prianjanja steznog spoja 80
dosjed, stezni 82
- raspodjele opterećenja zupčanika 366
- za ugradnju valjnog ležaja 228
- stupnja prekrivanja zupčanika 366
dosjedni vijak 101
- tvrdoće valjnog ležaja 186
držač planetarca 409
- udara kod lanca 314
duljina bloka opruge 158
- vijeka trajanja lanca 319
- klinastog rem ena 289
- zateznog djelovanja savijanja 179
- plosnatog rem ena 279
- zupčanika, dinam ički 359
- šava 31
fazonski cijevni dijelovi 490
- zupčastog rem ena 299
fiktivni broj zubi 347
dupleks kočnica 451
fin i navoj 84
dvoslojni ležaj 207
fiting481
dvosm jerna pojasna kočnica 452
fleksiona brzina vrtnje 186
dvosm jerni aksijalni kuglični ležaj 230
- opruga, zavojna 148
dvostepeni planetarni prijenosnik 415
frekvencija opruge, vlastita 141
dvostruka čeljusna k o čnica 4 4 4 ,4 4 6
funkcija, evolventna 516, 518
dvostruka kožna m anšeta 247
Gallov lanac 301

Ekvivalentno naprezanje vijka 107 glava, kuglasta 196
- - vratila 178 gubici u cijevima, faktor gubitaka 485,487
- - zavara 36 globoid 395
- opterećenje valjnog ležaja, dinamičko grafit 194
232 granica zašiljenosti 339
elastična ploča 91 granična brzina vrtnje valjnog ležaja 237
- spojka 252 granični broj zubi čelnika 335, 336
elastični prsten 91,135 - - - stožnika 375
- tuljak 102 greben 19
- vijak 96 gubitak snage planetarnog prijenosnika 418
elastično puzanje 427 - u cijevi 485,487
električna kočnica, indukciona 455 gumena kandža na spojki 255
1
528 K azalo
gum ena opruga 166 kavez valjnog ležaja 221

- —, k ru to st 168 kinematska kružnica 326
- - spojke, stožasta 256 - ploha 330
gum eni prsten spojke 255 - točka tarenice 428
- rem en 271 kinematski omjer zupčanika 326
- pol 326
- viskozitet 191
kit, magnetski 460
Habanje lanca 302
- za brtvenje 460
Hertzovo naprezanje boka zuba 366, 368
klin, materijal 110
hidraulična spojka 260
hidraulički pad 484 - , obli udubljeni 111
hidraulik brtva 468 - , plosnati 111
- s nosom 111
hidrodinam ička teorija podm azivanja 194
—, segmentni 111
hidrodinam ički tlak 189
- tangencijalni 111
hidrostatski aksijalni ležaj 217
- , uložni 109
- - -.k o e fic ije n t trenja 218
—, utjerni 109
- tlak 189
—, uzdužni 110
hiperboloid 391
klinasta remenica 285
H irth -o zu b ljen je 129
- - , pomična 286
klinasti remen 283
- —, duljina 289
Igličasti ležaj 220, 227 - —, faktor opterećenja 292
- - , aksijalni 230 - - nazubljen, široki 285
indukciona električna kočnica 455 - - , normalan beskonačan 285
iskoristivost planetarnog prijenosnika 418 - — konačan 285
- pužnog prijenosnika 395 - —, obuhvatni kut 288
- tarnog prijenosnika 438 - - , optimalna brzina 288
- vijčanika 389 - - , učestalost savijanja 295
- vijčanog spoja 107 - - , uski beskonačni 283
- zupčanika 356 klinasto vratilo 116
ISO m etrički navoj 85 klipni ventil 507
ispitni tlak 4 8 0 ,4 9 0 klizanje bokova puža, brzina 394
- — zuba 331
- , modul 142
Jednadžba, Eytelw einova 266 - remena 268
jednohodni navoj 104 - steznog spoja, otpor trenja 78
jednoslojni ležaj 206 - tarenice, apsolutno 430
jednostavna čeljusna kočnica 444 - , Morseov 122
— pojasna kočnica 452 konusni klizni ležaj 208
jednostavni aksijalni ležaj 216 korak, bočni 345
- planetarni prijenosnik 409 - , čeoni 340
—, normalni 346
- zuba 332
K fa k to r čvrstoće m aterijala tlačnih posuda korijen stožnika, nosivost 382
24 - zuba, opterećenje 360
kandža, gum ena na spojki 255 korozija trenja 81
kandžasta spajalica rem ena 272 kosi ventil 506
- spojka 250 kovani ventil 506
kapilarna sila 457 kovina, ležajna 202
karakteristika brtve 495 kožna manšeta, dvostruka 247
- opruge 140 kožni remen 270
- statičkog opterećenja valjnog ležaja 237 - - , koeficijent trenja 279
kardanska spojka 251 K -p u ž 392
K azalo 529
križni remenski prijenos 269 kočnica, čeljusna 444

- zglob spojke 251 - , - dvostruka 444,446
kruta spojka 249 - , - jednostavna 444
kruti vijak 101 - , - unutarnja 450
kruto mazivo 189,194
- , diferencijalna pojasna 452
krutost gumene opruge 168 —, dinam ički moment 444
- opruge 140 - , dupleks 451
kružnica, diobena 332 —, dvosmjerna pojasna 452
- kinematska 326 - , električna indukciona 455
—, temeljna 329 - , moment opterećenja 444
kugla evolventna 373
- , - trenja 444
kuglasta glava 196 —, odvedena toplina zračenjem 449
kuglasta spojka, zglobna 252
—, pojasna 452
kuglasti rukavac 173 - , -.jednostavna 452
kuglični ležaj 220 —, —, ovijena 452
- - , aksijalni dvosmjerni 230 - , - , sumarna 452
- - , radijalni, samoudesiv 226 - , - , unutarnja 452
- - , - , s naslonom 231 - , rad trenja 448
— - s kosim dodirom 232 —, servo 451
— —, utom i 221 - , simpleks 449
kut dodirnice profila 329 - , snaga trenja 448
- nagiba osovine ili vratila 183 — stožasta 454
- napona zupčanika s kosim zubima 344 - , tama 443
- , obuhvatni, klinastog remena 288 - , vijek trajanja obloge 449
- , - , remenice 276 —, vodena vrtoložna 454
— — crte 329 — sprečavanje gibanja 443
— - —, normalni 345 — - zaustavljanje gibanja 443
— - —, pogonski 337, 342 - , zračna vrtložna 455
— zakretanja vratila 185 koeficijent trenja hidrostatskog aksij
- - zavojne fleksione opruge 150 žaja 218
kutna brzina ležaja, prijelazna 220, 211 — — kožnog remenja 279
kutni pipac 511 - - u cijevima 487
- ventil 505,507 kohezija medija 457
kvalitet ozubljenja 353 kolčak 481
— površinske obrade 78 — za spajanje cijevi 493
— zavara 16 kolutna spojka 249
- - , specifično 430 kompenzacijska spojka 250
- zuba, specifično 332 kompenzator 501
klizna površina ležaja 198 konični spoj, samokočnost 123
— - —, višestruka 196 konstrukcija, cijevna, čelična 39
klizni ležaj, dijeljeni 205 - , nosiva 29
- —, konusni 208 - , rešetkasta 29
— —, površina 198 kontaktna čvrstoća tarenice 433
— —, prirubni 204 kontaktno naprezanje bokova 366
- - s tuljkom 205 - - tarenica 432
— — za brtvenje 473 kontaktni pritisak tarenice 429
klizno gibanje tarenice, okretno 432 konični spoj 122
- - - , tangencijalno 439 - zatik 131
kočenje, moment 445 konus, m etrički 122
—, privedena toplina 448 - , Morseov 122
—, vrijeme 445 konusni klizn i ležaj 208
kočioni bubanj, temperatura 449 korak, bočni 345
kočna poluga, sila 445
kočnica 442
530 K azalo
Labirintna brtva 244, 245 ležaj, aksijalni, prirubni 204

labirintno brtvenje 244, 245 —, —, s tuljkom 205
lakovi za brtvenje, umjetni 460 - , konusni klizni 208
lamela spojke, sinusna 258 - , kuglični 220
lamelna spojka, sigurnosna 257 - , - radijalni s naslonom 231
lanac, broj članaka 317 —, — —, samoudesiv 226
- , centrifugalna sila 318 —, — s kosim dodirom 232
- , člankasti 301 - , -,u to m i 221
- , faktor udara 314 - , materijal 200
- , — vijeka trajanja 319 - , nagibni, segmentni, uporni 217
- , Gallov 301 - od plastične mase 203
- , habanje 302 - , porast temperature 214
- , optočno podmazivanje 313 - , relativna zračnost 209
- , podmazivanje 310 - s čvrstim segmentima, uporni 217
- , — habanjem 311 - - višestrukim kliznim površinama 196
- u uljnoj kupci 311 - , Sellersov 208
- , - ubrizgavanjem 303 , snaga trenja 214
- , pogonski 301 troslojni 207
-.razm ak osi 317 ugradili 204
- , rastavljivi 301
valjni 220
- , Rotary 302 - , cilindrični, oznake 223
- sa svornjakom 304 - , čvrsti 224
- s tuljkom 302 —, na četiri oslonca 224
- , sigurnost protiv loma 318 - , oblikovanje 224
- , specijalni 302 —, obodno opterećenje 227
- , udarna snaga 315 - , plan mjera 222
- , ukupna vučna sila 318 - , radijalni 221
- , valjkasti 301 -, slobodni 224
- , vibracije 301 —, statička nosivost 233,236
- , vučna sila 317 - , statičko ekvivalentno opterećenje 237
- , zglobni 301
- , stožasti 231
- , zupčasti 302 —, točkasto opterećenje 227
lančani prijenos 300 - , tolerancije 213
lančanik 306
- , trajnost 226
lećasta zakovica 70 , - , vijek trajanja 231
legirano ulje 192
ležajna kovina 202
lem, standardni 53 ležajni materijal 200
lemljenje, meko 51
lijepljeni spoj 56
- , postupci 51 - —, čvrstoća 60
- , tvrdo 51 lijevi navoj 84
lemljeni spoj 51
lim , čvom i 63
ležaj, aksijalni bačvasti, samopodesiv 230 limeni nosač 29
- , - , hidrostatski 217 lira, cijevni luk 501
—, - , igličasti 230 lisnata opruga 145
- , —.jednostavni 216 lom radi umomosti 361
- , - , prijelazna kutna brzina 220 luk, cijevni 501
- , - , valjni 228,230 - sprezanja bokova 346
—, apsolutna zračnost 209 - U 501
- , bačvasti 226
- cijevnog voda 502
- , dvoslojni 207
- , igličasti 220, 227 Ljuska, stezna 102
- , jednoslojni 206
- , klizni, dijeljeni 205
K azalo 531
Magnetska spojka sa željeznim prahom 263 moment pritezanja vijka 97

magnetski k it 460 - spojke, udarni 253
manšeta, dvostruka kožna 247 - trenja kočnice 444
- za brtvenje 470 Morseov konus 122
mast, za podmazivanje 189,193,198 m ultiplikator, planetarni 412
- - - valjnih ležaja 234
materijal brtve 456
- klina 110
- ležaja 200 Naboj 458
- opruge 142 nagib boka zuba 344
- remena 270 - osovine ili vratila, kut 183
- rukavca 200 nagibni segmentni uporni ležaj 217
- tarenice 439 napon, površinski, medija 457
- - , guma 439 naponski zatik 131
- -.p la s tik a 440 naprezanje bokova, kontaktno 366
- - , sivi lijev 439 - — provrta zakovice 65
- tlačne posude, faktor čvrstoće K 24 - - zuba, Hertzovo 366,368
- zakovice 60 - od pritezanja vijka 97
matica, pogonski moment okretanja 107 - , odnos 180
—, standardna 89 - remena, dopušteno 276
- u obliku manšete 93 - specifičnim pritiskom u provrtu 48
- , vlačna 93 - tarenice, kontaktno 432
- za osiguranje 91 - vijka, amplituda 100
- za privarivanje 89 - - , ekvivalentno 107
mazalica, Staufferova 198 - vratila, ekvivalentno 178
maziva mast 193 - zavara, ekvivalentno 36
mazivo 189 - zuba, savojno 361
- , kruto 189,194 nastavak 19
—, plinsko 189 navoj 83
- , tekuće 189 - cijevni, Whitworthov 84
- ulje 192 - , desni 84
medij, sile kohezije 457 - , fin i 84
mehanizam s dva stupnja slobode 409 - , ISO m etrički 84,85
meka brtva 461 - , jednohodni 104
- —, profilna 463 - , lijevi 84
meko lemljenje 51 —, normalni 84
membranska brtva 478 - , obli 84
membranski ventil 507 - , plosnati 103
mesingana cijev 484 trapezni 103
Metalluk spojka 264 - , višehodni 271
m etrički ISO-navoj 84,85 navojni zatik 87
- konus 122 navučeni stezni spoj 75
minimalna dubina uvijanja matice 94 nazivni promjer cijevi 481
mješovito trenje 189 - tlak 480
modul 333 nazuvica 19
- plastičnosti 78 nerastavljivo brtvenje 459
- klizanja 142 Nilos prsten 243
molibdendisulfid 194 nisko ozubljenje 344
moment kočenja 445 normalni klinasti remen, beskonačni 285
- kočnice, dinam ički 444 - - - , konačni 285
- na prirubnici 494 - korak 346
- okretanja matice, pogonski 107 - kut zahvatne crte 345
- opterećenja kočnice 444 - navoj 84
- planetarnog prijenosnika 417 nos klina 111
34*
532 K azalo
nosač,lim eni 29 om jer broja zubi zupčanika 326

- okretne dizalice 41 opruga 140
puni 29 - , duljina boka 158
—, sandučast 29 - , gum ena 166
nosiva konstrukcija 29 —, —, k ru to st 168
nosivi rukavac 173 —, karakteristika 140
nosivost bokova 366 - .k r u t o s t 140
- - stožnika 382 - , m aterijal 142
- korijena stožnika 382 - , plosnata 145
- pužnog prijenosnika 398 -.p re d o p te re ć e n je 161
- stožnika 381 - prstenasta 124
- u odnosu na trošenje 370 —, rad 141
- zaribavanje 370 - sa sponam a 147
- valjnog ležaja, dinamička 231 - - strem enom 147
- - statička 233, 236 - , savojna 140
- vijčanika 389 - , specifična sila 140
N -p u ž 392 - , specifični progib 140
nulti čelnik 333 - spojke, stožasta gum ena 256
- - s kosim zubima 344 —, tanjurasta 152
- par 338 - , tlačn a 140
- prijenosnik 333 - , torziona 1 5 1 ,1 5 2
- .v l a č n a 14 0 ,1 6 1
- , vlastita frekvencija 141
Njihajuće opterećenje valjnog ležaja 227 zavojna fleksiona 148
- , - - , k u t zakretanja 150
opružni čelični elem enti na spojki 254
O bli navoj 84 opružno djelovanje 158
- udubljeni klin 111 opterećenje klinastog rem ena, fak to r 292
oblik vijka, amplituda čvrstoće 100 - k očnice, m om ent 444
oblikovanje valjnog ležaja 224 - korijena zuba 360
obloga kočnice, vijek trajanja 449 - plosnatog rem ena, fak to r 278
- , tarna 258 - prirubnice 499
obodna brzina zupčanika 326 - valjnog ležaja, dinam ičko, ekvivalentno
- sila pri dizanju vijka 106 232
- - (specifična) zupčanika 359, 366 - - - , njihajuće 227
obodno opterećenje valjnog ležaja 227 - — —, obodno 227
obuhvatni kut klinastog remena 288 - - - , statičk o , ekvivalentno 237
- - remenice 276 - - - , to čk a sto 227
odbacivanje ulja prstenom 248 - zuba čelnika 359
- - žljebovima 248 - zupčanika, fak to r raspodjele 366
odbojni ventil 508 - - , specifično 359
odnos naprezanja 180 optim alna brzina klinastog rem ena 288
odstupanje mjera zupčanika, pojedinačno o p to čn o podm azivanje 200
353 - — lanca 313
- zupčanika u zahvatu 353 - - valjnog ležaja 241
odzračni provrt 247 O rthinghausova spojka 258
ogranak remena, slobodni 266 osiguranje vijka 90
- - , vučni 226 - - oblikom 91
okretni moment spojke, prenosivi 259 - - silom 91
- — —, uključivanje 259 osnovni stožnik, radijus 376
okretno klizno gibanje tarenice 432 osovina 170
oktoida 374 - , k u t nagiba 183
oktoidno ozubljenje 374 - , progib 182
olovna cijev 484 o tp o r trenja klizanja steznog spoja 78
K azalo 533
otporno zavarivanje 13 plinovi kao maziva 189

otvoreni remenski prijenos 269 plinsko zavarivanje 13
ovijena pojasna kočnica 452 - - pritiskom 45
oznake cilindričnih valjnih ležaja 223 ploča, elastična 91
ozubljenje, cikloidno 328 - , zupčasta 376
čeono 129 - , zvjezdasto-prstenasta 128
evolventno 329 pločica, sigurnosna 135
Hirth 129 ploha, kinem atska 330
kvalitet 353 plosnata brtva 4 6 1 ,4 6 3
—, nisko 344 plosnati klin 111
oktoidno 374 - navoj 103
poloidno 380 - rem en, duljina 279
- s ravnini bokovima 330 - - , fa k to r opterećenja 278
—, visoko 344 plosnato-okrugla zakovica 70
zakon 325 podloška 90
ozubnica 324, 330 podm azivanje 189
ožljebljena tarenica 422 - , autom atski uređaj 199
- , cirkulaciono 200
- , hidrodinam ičko (teorija) 194
Pa (Pascal) = 1 N /m 2 23 - lanaca 310,313
pad, hidraulički 484 - - habanjem 311
par V -M IN U S 338 - - u uljnoj kupci 311
- , nulti 338 - - ubrizgavanjem 303
- , V -P L U S 338 - m ašću 1 8 9 ,1 9 8
Pascal (Pa) 23 - - valjnih ležaja 234
pero 111 - , o p to čn o 200
—, segmentno 115 - prstenom slobodnim ili čvrstim 199
pipac 504,511 - uljem 199
- , kutni 511 - uranjanjem 199
- , ravni 511 - - , zupčanika 358
—, trokraki 511 - valjnog ležaja, uljem 240
Pitting 366 - - - , - , o p to čn o 241
plan brzina vrtnje planetarnog prijenosnika - — - , uljnom m aglom 240
415 - — —, uranjanjem 241
- mjera valjnih ležaja 222 podnožna visina zuba 334
planetarac, reaktivne sile na držaču 416 podrezivanje 335
planetarni m ultiplikator 412 pogon, trajni 368
- prijenos sa stožnicima 419 - , vremenski, ograničen 368
- prijenosnik 409,417 pogonska snaga zupčanika 357
- - , dvostepeni 415 - tarenica 423
- —, gubici snage 418 pogonski k u t zahvatne crte 337, 342
- - , iskoristivost 418 - lanac 301
- - , jednostavni 409 - m om ent okretanja m atice 107
- -.m om ent 417 - rem en, zatezanje 267
- - , plan brzina vrtnje 415 - tlak cijevi 480
- - s dva para zupčanika 413 - - za brtvenje 465
- —, sile na zubima 416 pojasna kočnica 452
- —.tipo vi 414 - —, diferencijalna 452
- - , višestepeni 415 - - .d v o s m je r n a 452
- - , V -parovi zupčanika 415 - -.je d n o s ta v n a 452
- reduktor412 - - , ovijena 452
plastične mase za ležaje 203 - - .s u m a m a 452
plastični materijal tarenice 440 - - , unutarnja 452
plastičnost, modul 78 pojedinačno odstupanje m jera zupčanika
353
534 K azalo
pokretni vijak 103 prijenosni omjer, virtualni 376

pol, kinematski 326 - - zupčanog prijenosa 325
poligoni profil vratila 120 prijenosnik, nulti 333
poloidno ozubljenje 380 -.planetarni 409
polukrižni remenski prijenos 269 - , - , dvostepeni 415
polumjer zakrivljenja tarenice, reaktivni 433 - , - , iskoristivost 418
poluokrugla zakovica 79 - , -.jednostavni 409
pomak profilr 337 - , - , plan brzina vrtnje 415
- -.p o stran i 380 - , - s dva para zupčanika 413
pomična remenica, klinasta 286 - , - , sile na zubima 416
- tarenica 422 - , - , snaga 417
poprečni zatik 137 - , - , tipovi 414
porast temperature ležaja 214 —, —, V -p arovi zupčanika 415
postupak lemljenja 192 višestepeni 415
Tredgaldov 374 - , pužni 391
potporni rukavac 174 - , - , iskoristivost 395
povratna sila spojnog elementa spojke 254 - , - , nosivost 398
- zaklopka 513 - , - , sile 395
površina (klizna) kliznog ležaja 198 —, - , stupanj prekrivanja 394
- šava (računska) 32 —, standardni 409
površinska obrada, kvalitet 78 tami, iskoristivost 438
površinski napon medija 457 —, — s konstantnim prijenosnim omjerom
- tlak ležaja, srednji 210 442
P-razm ak osi 342 —, —, sila 426
precizna čelična cijev 482 prigušnost, relativna 253
predopterećenje opruge 161 prirubna spojka 249
predzatezanje remena 266 prirubni klizni ležaj 204
- vijka silom 97 - spoj 19
prekrivanje bokova, stupanj 346 prirubnica 19
- profila 343 - , cijevna 481
- pužnog prijenosnika, stupanj 394 - , opterećenje 499
- stožnika s kosim zubima, stupanj 379 —, sile i momenti 494
- - — ravnim zubima, stupanj 379 - , slijepa 481
- vijčanika, stupanj 387 —, spajanje cijevi 493
prenosivi okretni moment spojke 259 pritezanje vijka, moment 97
presjek jezgre vijka 94 pritisak naležnih površina steznih spojeva 17
prešani stezni spoj 75 - tarenica, kontaktni 429
pričvTsni vijak 83 - u provrtu, naprezanje 48
prigušna zaklopka 513 profil, evolventni zupčasti 118
prigušni rad 253 - , kut dodirnice 329
- ventil 509 —, pomak 337
prijeklop, stezni 77 - , prekrivanje 343
prijelazna kutna brzina ležaja 211 - , standardni 330
- - — —, aksijalnog 220 - vratila, poligoni 120
prijenos, lančani 300 - , zupčasti trokutasti 118
—, planetarni sa stožnicima 419 profilna brtva, meka 463
- , remenski 265 - - , tvrda 464
- , - .k riž n i 269 - - za brtvenje 463
- , - , otvoreni 269 progib opruge (specifični) 140
—, - , polukrižni 269 - osovine ili vratila 182
- , - , prijenosni omjer 275 proizvedena toplina kod kočenja 448
-.zu p ča n i, prijenosni omjer 325 proklizavanje tarenice 421
prijenosni omjer remenskog prijenosa 275 prolazni ventil 505
- - tarenice, stvarni 430 - vijak 102
K azalo 535
prom jer cijevi, nazivni 481 razmak osi, faktor pomaka 342
proračun debljine stijenke cijevi 4 8 8 ,4 8 9 - — lanca 317
p rotok rashladnog sredstva 215 reaktivan sila na držaču planetarca 416
- ulja, volumenski 214 reaktivni polumjer zakrivljenja tarenice 433
provrt, odzračni 247 redukcioni ventil 509
- za vijak 90 reduktor, planetarni 412
- zakovice, naprezanje bokova 65 regulacioni ventil 505
prsten, elastični 9 1 ,1 3 5 relativan debljina uljnog sloja 210
- Nilos 243 - - - - aksijalnog hidrodinamičkog leža
- od pusta 242 ja 218
- , radijalni brtveni 246 - prigušnost 253
- s centrifugalnim djelovanjem 244 - putanja vrha zuba 335
- spojke, gum eni 255 - zračnost ležaja 209
- za odbacivanje ulja 248 remen, beskonačni 280
prstenasta opruga 124 - , gumeni 271
Pulvis spojka 263 - , kandžasta spajalica 272
puni nosač 29 -.k lin a s ti 283
puštanje u rad spojkom 263 - , - , nazubljeni, široki 285
putanja vrha zuba, relativna 335 - , - , normalni, beskonačni 285
puzanje, elastično 427 , učestalost savijanja 295
—, diferencijalno 427 —, —, uski, beskonačni 283
- rem ena 268 - , kožni 270
- , tangencijalno 424 -.klizan je 268
- tarenice421 —, materijal 270
puž A 392 —, pogonski, zatezanje 267
- E 392 —, predzatezanje 266
- i pužno kolo 314 - , puzanje 268
- K 392 - , samozatezanje 266
- N 392 - , savojna učestalost 280
pužni broj 393 - , sila 266
- prijenosnik 391 —, slobodni ogranak 266
- - , iskoristivost 395 - , spajalica u obliku kuke 272
- - , nosivost 398 - , specifična sila 279
, sile 395 —, širina 259
- - , stupanj prekrivanja 394 - , vučni ogranak 226
pužno kolo i puž 314 - , zupčasti 295
- , —, duljina 299
- , žičana spajalica 272
R ad opruge 141 remenica, cilindrična 272
- , prigušni 253 - , klinasta 285
- trenja kočnica 448 - , -.p om ičn a 286
radijalni brtveni prsten 246 - , slobodna 269
- ležaj, kuglični, s naslonom 231 —, stepenasta 269
- -, samoudesiv 226 - , zatezna 266, 270, 281
- - , valjni 221 —, obuhvatni kut 276
radijus osnovnog stožnika 376 remenski prijenos 265
- zakrivljenja boka zupčanika 330 - - , križni 269
rascjepka 135 - - , otvoreni 269
rashladno sredstvo, p ro to k 215 - - , polukrižni 269
rastavljiva spojka 257 - —, prijenosni omjer 275
rastavljivi lanac 301 rešetkasta konstrukcija 29
rastavljivo brtvenje 461 rezonancija 185
ravna torziona opruga 151 Rotary lanac 302
ravni pipac 511 rukavac 170
536 K azalo
- , čeoni 173 sile i m om enti koji djeluju na prirubnicu

- , kuglasti 173 494
materijal 200 - na čelniku 371
nosivi 173 - — prirubnici 494
potporni 174 - - pužnim prijenosnicim a 395
unutarnji 173 - - stožniku 389
uporni 174 - - vijčaniku 388
rupičavost, sigurnost od rupičavosti 368 - - zubim a planetarnog prijenosnika 416
rupičenje boka 366 silikonski kaučuk za brtvenje 460
simpleks kočnica 449
sintetsko ulje 193
sinusne lam ele spojke 258
Samokočnost koničnog spoja 123 slavina 504, 511
- pužnog prijenosnika 397 slijepa prirubnica 481
- vijka 106 - zakovica 70
samopodmazivanje mastima 198 slobodna rem enica 269
- uljima 198 slobodni ogranak rem ena 266
samoudesiv aksijalni bačvasti ležaj 230 - valjni ležaj 224
- radijalni kuglični ležaj 226 snaga lanca, udarna 314
sandučasti nosač 29 - planetarnog prijenosnika 417
samozatezanje remena 266 - trenja kočnice 448
satelit 409 - — ležaja 214
brzina vrtnje 411 - - spojke 260
savijanje, faktor zateznog djelovanja 179 - - tarenice 4 3 5 ,4 3 7
savitljivo vratilo 170 - zupčanika, pogonska 357
savojna opruga 140 Som m erfeldov broj 210
- učestalost remena 280 spajalica rem ena, kandžasta 272
savojno naprezanje zuba 361 - - u obliku kuke 272
segmentni klin 111 , žičana 272
- uporni ležaj, nagibni 217 spajanje cijevi kolčakom 493
segmentno pero 115 - - navojem 491
Sellersov ležaj 208 - - prirubnicom 493
servo kočnica 451 - - zavarivanjem 491
sferna evolventa 373 specifična obodna sila zupčanika 359, 366
sidrena cijev 28 - sila opruge 140
sigurnosna pločica 135 - snaga rem ena 279
- spojka 256 specifični pritisak u provrtu, naprezanje 48
- —, lamelna 257 - progib opruge 140
- - s prekidnim svornjacima 256 specifično klizanje tarenice 430
sigurnosni ventil 505,508 - - zuba 332
sigurnost na izvijanje vijka 108 - opterećenje zupčanika 359
- protiv loma lanca 318 specijalni lanac 302
- - - radi umomosti 361 - naponski zatik 131
- - rupičavosti 368 spoj, cijevni 491
- - umomosti vratila 181 - , lijepljeni 56
- steznog spoja 79 —, konični 122
sila, adsorbciona 457 —, - , sam okočnost 123
-.kapilarna 457 - , lemljeni 57
- kod tarnog prijenosnika 426 - , navučeni stezni 75
- kohezije medija 457 —, prešani, stezni 75
- na kočnoj poluzi 445 - , prirubni 19
- opruge, specifična 140 - sa steznom glavom 123
- predzatezanja vijka 97 —, stezni 75
- u remenu 266 - —, o tp o r trenja klizanja 78
K azalo 537
spoj, stezni, pritisak naležnih površina 17 srednja relativna zračnost ležaja 209
- vijčani, iskoristivost 107 srednji površinski tlak ležaja 210
zakovični 60 standardni lemovi 53
—, zavareni 13 standardne m atice 89
spojka, centrifugalna 263 standardni prijenosnik 409
- , čeljusna centrifugalna 264 - profil 330
- , deform acioni rad 253 Staufferrova mazalica 198
- , dilatacijska 249 startno trenje 188
- , elastična 252 statička nosivost valjnog ležaja 233, 236
- , elektrom agnetska 261 statičko brtvenje 456
- , hidraulična 260 - opterećenje valjnog ležaja, ekvivalentno
- , kandžasta 250 237
- , kardanska 251 - - - - , karakteristika 237
- koja akum ulira energiju 253 stepenasta rem enica 269
- - prigušuje energiju 253 stezna glavina, spoj 132
- , kolu tn a 249 - ljuska 102
—, - , s gum enim ulošcim a 255 stezni dosjed 82
- , kom penzacijska 250 - prijeklop 77
—, kuglasta zglobna 252 - spoj 75
- k ru ta 249 - - , prianjanja 80
- lam elna, sigurnosna 257 - - , navučeni 75
- , m agnetska sa željeznim prahom 263 - - , prešani 75
- M etalluk 264 - —, pritisak naležnih površina 17
- , okretni m om ent uključivanja 259 - —, sigurnost 79
- Orthinghausova 258 stlačiva brtva 468
- , povratne sile spojnih elem enata 254 stojni zatik 136
- , prenosivi okretni m om ent 259 stožac, dopunski 374
- , prirubna 249 - , - , tarenice 425
- Pulvis 263 - , tem eljni 373
- , rastavljiva 257 stožasta kočnica 454
- s čeličnim opružnim elem entim a 254 stožnik 324, 373
- — daljinskim uključivanjem 259 - , granični broj zubi 375
- - gum enim kandžam a 255 - , nosivost 381
- - — prstenim a 255 - , - bokova 382
- - - stožastim oprugam a 256 - , - korijena 382
- - jednom tam o m pločom 258 - s kosim zubim a 378
- - križnim zglobom 251 - - - - .s tu p a n j prekrivanja 379
- — prekidnim svornjacima, sigurnosna 256 - - ravnim zubim a, stupanj 379
- sa sinusnim lam elam a 258 - sa zakrivljenim zubim a 378
- , sigurnosna 256 - , sile 389
- , snaga trenja 260 stožasti valjkasti ležaji 231
- , tam a 257 strelasti zupčanik 373
- , turbohidraulična 264 strem en opruge 147
- , —, V o ith -S in cla ir 224 stupanj gubitaka tarenice 435
- , udarni m om ent 253 - prekrivanja bokova 346
- Vulkan 256 - - profila 343
- za puštanje u rad 263 - — pužnog prijenosnika 394
—, zbirna 251 - - stožnika s kosim zubim a 379
- , zglobna, kuglasta 252 - - — — ravnim zubim a 379
- , zubna sa lučnim zubim a 250 - - vijčanika 387
spone opruga 147 - - zupčanika, fak to r 366
sprečavanje gibanja, k očnica 443 stvarni prijenosni om jer tarenice 430
sprezanje bokova, luk 346 sum am a pojasna kočnica 45 2
sprežnjaci 28 sunčani zupčanik 409
538 K azalo
svorni vijak 87 tarenica, ploča spojke 258

svornjak 134 - ploča spojke 258
- spojka 257
tam i prijenosnik s konstantnim prijenosnim
om jerom 442
Sav, duljina 31 - - - m ogućnošću kontinuirane prom jene
(računska) površina 32 prijenosnog om jera 424
vrste i oblici 15 , sila 426
šavna cijev s navojem 481 - varijator 440
šavno zavarivanje 45 tekuće mazivo 189
širina elastično deformirane površine tarenice - trenje 189
434 teleskopsko vratilo 252
- remena 259 tem eljna kružnica 329
široki nazubljeni klinasti remen 285 tem eljni stožac 373
štap, težišnica 64 tem peratura kočionog bubnja 449
šuplja zakovica 73 teorija podm azivanja, hidrodinam ička 194
težišnica štapa 64
tipovi planetarnih prijenosnika 414
tjelešca, valjna 221
Tangencijalni klin 111 tjem ena visina zuba 334
tangencijalno klizno gibanje tarenice 439 - zračnost 334
- puzanje 424 tlačna opruga, cilindrična 157
tanjurasta opruga 152 tlak, b očni, m atice 108
tarenica, apsolutno klizanje 430 - , - , p e r a 118
- , faktor gubitaka 435 - cijevi, pogonski 480
- , dopunski stošci 425 ■>-, hidrodinam ički 189
- , dopušteno trošenje 437 - , hidrostatički 189
- , kinematska točka 428 - .i s p it n i 4 8 0 ,4 9 0
—, kontaktna, čvrstoća 433 - ležaja, srednji, površinski 210
- , kontaktni pritisak 429 - m atice, bo čn i 108
- , materijal 439 - , nazivni 480
- od gume 439 - , pogonski, dopušteni 480
- - plastičnog materijala 440 tlačna opruga 140
- — sivog lijeva 439 to čk a sto opterećenje valjnog ležaja 227
- , okretno klizno gibanje 432 - zavarivanje 4 5 ,4 6
- , ožljebljena 422 tolerancija valjnog ležaja 213
—, pogonska 423 - zupčanika 354
-.p o m ičn a 422 torziona brzina vrtnje 187
- , prijenosni omjer stvarni 430 - opruga 152
- , pioklizavanje 421 - - , ravna 151
- , puzanje 421 trajni pogon 368
- , reaktivni polumjer zakrivljenja 433 trajnost valjnog ležaja 226
- , snaga trenja 435,437 trapezni navoj 103
- , specifično klizanje 430 Tredgoldov postupak 374
- , stupanj gubitaka 435 trenje 188
- , širina elastično deformirane površine 434 - bušenja tarenice 429
- , tangencijalno klizno gibanje 439 - čvrstog tijela 188
—, trenje bušenja 429 - gibanja 188
- u obliku kružne ploče 424 - izm eđu zubi zupčanika 356
- - - stošca 424 - klizanja 188
- - - valjka 424 - - steznog spoja 78
- , vijek trajanja 437 - k očnice, m om ent 444
- , vrijeme trošenja 436 - - , snaga 448
tarna kočnica 443 - , korozija 81
- obloga 258 - kožnog rem ena, koeficijent 279
K azalo 539
trenje kotrljanja 188 uporište cijevnog voda 502

- ležaja, snaga 214 uporni ležaj s čvrstim segm entima 217
- m irovanja 188 - nagibni, segment ni 217
m ješovito 189 - rukavac 174
startno 188 uređaj za podm azivanje, autom atski 199
tekuće 189 uski beskonačni klinasti rem en 283
- valjanja 188 uskočnik 135
- zaustavljanja 188 u tič n i vijak 88
trokraki pipac S l i utjerni klin 109
trokutasti zupčasti klin, profil 118 u to m i kuglični ležaj 221
troslojni ležaj 207 uvijanje m atice, m inim alna dubina 94
trošenje tarenice, dopušteno 437 uzdužni klin 110
tuljak, elastični 102 - zatik 137
- , uložni 88
- za klizni ležaj 205
tu p o e lektrootporno zavarivanje 45
- — - iskrenjem 50 Valjanje bokova zuba 331
turbohidraulična spojka 264 valjkasti lanac 301
tvrdo lemljenje 51 - ležaj 220
tvrda brtva 461 valjna tjelešca 221
- - , profilna 464 valjni ležaj, aksijalni 228, 230
- - , cilindrični, oznake 223
- čvrsti 224
- - , dinamičko ekvivalentno opterećenje
U luk 501 232
ublažavanje udara 254 - dosjedi za ugradnju 228
učestalost savijanja klinastog rem ena 295 - - , faktor tvrdoće 186
udar, ublažavanje 254 - —, granična brzina vrtnje 237
udarna snaga lanaca 315 - - , karakteristika statičkog opterećenja
udarni m om ent spojke 253 237
udubljeni klin, obli 111 - - na četiri oslonca 224
uglačavanje 77 - - , nosivost, dinamička 231
ugradni ležaj 204 - —, njihajuće opterećenje 227
ulje, legirano 192 - oblikovanje 224
- .m a z iv o 192 - optočno podnmzivanje 241
uljni sloj, apsolutna debljina 209 - - , plan mjera 222
uključivanje spojke, daljinsko 259 - podmazivanje uljem 240
ukupna vučna sila lanca 318 - - uljnom maglom 240
uložni klin 109 - - uronjavanjem 241
- tuljak 88 - radijalni 221
ultrazvučno zavarivanje 45 - - s kavezom 221
ulje, odbacivanje žljebovim a 248 - - , slobodni 224
- , podm azivanje 199 - — opterećen točkasto 227
- , - valjnog ležaja 240 - - , statička nosivost 233,236
sam opodm azivanje 198 - —, statičko ekvivalentno opterećenje 237
sintetsko 193 - —, vijek trajanja 231
—, volum enski p ro to k 214 - tolerancija 213
uljni sloj, relativna debljina 210, 218 - —, trajnost 226
um jetni lakovi za brtvenje 460 valjkasti ležaj, stožasti 231
um ornost, sigurnost protiv lom a 361 varijator, tam i 440
- vratila, sigurnost 181 V -če ln ik s kosim zubima 347
unutarnja čeljusna kočnica 450 ventil 504
- pojasna kočnica 452 —, brzozatvarajući 505,509
unutarnje ozubljenje zupčanika 331 - , klipn i 507
unutarnji rukavac 173 - koji djeluje u slučaju loma 509
540 K azalo
ventil, kosi 506 visoko ozubljenje 344

kovani 506 vlačna matica 93
kutni 505,507 - opruga 140,161
—, membranski 507 vlastita frekvencija opruge 141
- , odbojni 508 V -M IN U S par 338
-.redu kcion i 509 V -N U L T I bokovi 337
- , regulacioni 505 vod, cijevni 480,502
- , prigušili 509 V oith -S inclair turbohidraulična spojka 264
- , prolazni 505 volumenski protok ulja 214
- , sigurnosni 505, 508 - - - hidrostatskog aksijalnog ležaja 218
- za promjenu smjera gibanja 505 V -p a r zupčanika planetarnog prijenosnika
- , zaporni 505,509 415
vibracija lanca 301 V -P L U S par 338
vijak, amplituda naprezanja 100 vratilo 170
- , dosjedni 101 - , brtvenje 472
- , ekvivalentno naprezanje 107 - , čvrstoća oblika 179
—, elastični 96 - ekvivalentno naprezanje 178
- i matica, čvrstoća čelika 86 - , klinasto 116
- , kruti 101 - , kut nagiba 183
- , moment pritezanja 97 - , kut zakretanja 185
- , naprezanje od pritezanja 97 - , poligoni profil 120
- , osj|pranje 90,91 - , progib 182
- , pokretni 103 - , savitljivo 170
- , presjek jezgre 94 - , sigurnost protiv umomosti 181
- , pričvrsni 83 - teleskopsko 252
-.p ro la zn i 102 - , zupčasto 118
- , provrt 90 V-razm ak osi 342
- s glavom 87 vreteno 103
- , samokočnost 106 vrh zuba, zašiljenost 337
- , sigurnost na izvijanje 108 vrijeme kočenja 445
- , sila predzatezanja 97 - trajanja punog opterećenja zupčanika 369
- , svomi 87 - trošenja tarenice 436
- , u tični 88 vremenski ograničeni pogon 368
- za zavarivanje, završetak 87 vrst i oblik šava 15
- , završetak 88 - spoja zavara 16
vijčani spoj, iskoristivost 107 vrtložna vodena kočnica 454
vijčanik 386 - zračna kočnica 455
- , iskoristivost 389 vučna sila lanca 317
- , nosivost 389 - - -.u k u p n a 318
- , sile 388 vučni ogranak remena 226
- , stupanj prekrivanja 387 Vulkan spojka 256
vijek trajanja lanca, faktor 319
- - obloge kočnice 449
- - tarenica 437
- — valjnog ležaja 231 Whitworthov cijevni navoj 84
visina zuba, podnožna 334
- - , tjemena 334
virtualni broj zubi 375
- prijenosni omjer 376 Zahvatna crta, bočni kut 345
viskozitet, dinam ički 190 - - , čeoni kut 345
kinematski 326 - - , kut 329
višehodni navoj 104 - - , normalni kut 345
višeslojni remen 271 - - , pogonski kut 337,342
višestepeni planetarni prijenosnik 415 - - zupčanika 328
K azalo 541
zaklopka 504,512 zavarivanje, bradavičasto 4 5 ,4 9

—, povratna 513 - , čelici 22
prigušna 513 —, elektrolučno 13
zakon ozubljenja 325 —, —, pritiskom 46
zakovica, cjevasta 73 - elektronskim snopom 13
- , lećasta 70 - , e lek tro o tp o m o , pritiskom 46
- , materijal 60 - iskrenjem 50
- , naprezanje bokova provrta 65 - , otp o rn o 13
- , plosnato-okrugla 70 - plazm om 13
—, poluokrugla 79 - .p lin s k o 13
- s eksplozivom 70 - - , pritiskom 45
- - poluokruglom glavom 72 - , spajanje cijevi 491
- - upuštenom glavom 72 - svjetlosnim snopom 13
- , slijepa 70 - , šavno 45
- , šuplja 73 - talenjem 13
—, završna glava 61 - , to čk asto 4 5 ,4 6
zakovični spoj 60 —, tu p o , elek tro o tp o m o 45
zakretanje vratila, kut 185 iskrenjem 50
zakrivljenje boka zupčanika, radijus 330 - , ultrazvučno 45
zatega 28 zavarivost čelika 14
zaporni ventil 505,509 zavojna fleksiona opruga 148
zaptivnost 457 - - - , k u t zakretanja 150
zarezni čavao 136 završetak vijka 88
zasječni zatik 132 - - za zavarivanje 87
zasun 504 završna glava zakovice 61
- s aksijalno nepomičnim vretenom 510 zbirno odstupanje zupčanika 353
- — — pomičnim vretenom 510 zglobna spojka 251
- - krutim jednodjelnim zapornim tijelom - - , kuglasta 252
510 zglobni lanac 301
- — podesivim višedjelnim tijelom 510 - zatik 136
- sa zapornim klinom 509 zračenjem odvedena toplina kočnica 449
zašiljenost 339 zračna k očnica, vrtložna 455
- vrha zuba 337 zračnost, b o č n a 334
zatezanje pogonskog remena 267 - uzm eđu zuba 332
zatezna remenica 266, 270, 281 - ležaja, apsolutna 209
zatezno djelovanje savijanja, faktor 179 - - , relativna 209
zatik, cilin dričn i 131 - srednja, relativna 209
- , konični 131 - tjem ena 334
- , naponski 131 zub čelnika, opterećenje 359
—, - , spiralni 131 - , tjem ena visina 334
- , navoj ni 87 —, zračn o st m eđu zubim a 332
- , pom ični 137 zubi, k orak 332
- s navojem 88 - stožnika, kosi 378
—, stojni 136 - - , zakrivljeni 378
uzdužni 137 zubna spojka s lučnim zubim a 250
- za zakivanje 74 zupčani prijenos, om jer 325
- , zasječni 136 zupčanik 324
- zglobni 136 - , bučnost u radu 400
zaustavljanje gibanja, kočnica 443 - , centralni 409
zavar, ekvivalentno naprezanje 36 - , dinam ički fa k to r 359
- , kvalitet 16 - , dodirnica bokova 328
- , vrste spojeva 16 - , fak to r stupnja prekrivanja 366
zavareni spoj 13 - , iskoristivost 356
- šav, čeoni, debljina 31 - , kinem atski om jer 326
542 K aza lo
zupčanik s kosim zubim a, k u t napona 344 zupčanik, zahvatna linija 328

—, obodna brzina 326 - , zbirno odstupanje 353
podm azivanje uronjavanjem 358 zupčasta p lo ča 376
pogonska snaga 357 zupčasti lanac 302
- , pojedinačno odstupanje m jera 353 - profil, evolventni 118
- s helikoidalnim zubim a 344 - rem en 295
- - lučnim zubim a 373 - rem en, duljina 299
- - unutarnjim ozubljenjem 331 z upčasto vratilo 118
specifična obodna sila 359, 366 - - , centriranje 118
- , specifično opterećenje 359 zvjezdasto-prstenasta p lo ča 128
- strelasti 373
- , sunčani 409
- , tolerancije 354
- , trenje m eđu zubim a 354, 356
- u zahvatu, odstupanje 353 Ž ičana spajalica rem ena 272
- , vrijeme trajanja punog opterećenja 369 žljebovi za odbacivanje ulja 248

Decker - Elementi Strojeva

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Decker - Elementi Strojeva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Karl-Heinz Decker

Njemački original ove knjige je u relativno kratkom roku izišao u 7 izdanja.

IZ PREDGOVORA 7. NJEMAČKOM IZDANJU

Berlin u rujnu, 1975.

1.1. Z avareni s p o je v i............................................................................................................................ 13

1.2. Z avarivanje p ritisk o m ............................................................................................................... 45

1.3. Lem ljeni s p o je v i............................................................................................................................. 51

1.4. Lijepljeni spojevi ......................................................................................................................... 56

1.5. Z akovični spoj ............................................................................................................................. 60

1.6. Stezni s p o j e v i .................................................................................................................................. 75

2.3. Spojevi glavine .............................................................................................................................. 109

3.2. .L isn a te op ru g e k a o savojne op ru g e .................................................................................... 145

3.3. Z av o jn a fleksiona o p ru g a k a o o p ru g a za o k r e ta n je ............................................................ 148

3.4. R av n a šip k asta (ok ru g la) k a o to rzio n a o p r u g a ............................................................... 151

3.5. T an ju ra ste op ru g e k a o tlačne op ru g e....................................................................................... 152

3.6. C ilindrične tlačne i vlačne o p r u g e ............................................................................................ 157

3.7. G u m en e o p r u g e .............................................................................................................................. 166

5.2. K lizni le ž a ji...................................................................................................................................... 194

5.3. V aljni le ž a ji............................................................................................................. 220

6. Brtvenje ležaja i vratila

6.2. B rtve p ro tiv istjecanja ulja ....................................................................................................... 245

7.2. R astavljive spojke ......................................................................................................................... 257

8. Rem enski i lančani prijenosnici

8.2. R em enski p rijenos s k linastim r e m e n o m ............................................................................ 283

8.3. P rijenos sa zu p častim r e m e n o m .............................................................................................. 295

8.4. L an čan i p rije n o s ............................................................................................................................ 299

9.1. O s n o v e ................................................................................................................................................. 324

9.12. P užni p rije n o sn ic i.................................................................................. 391

9.13. B učnost u ra d u z u p čan ik a i m ogućnost njena sm anjivanja ................................. 400

L iteratu ra .......................................................................................................................................................... 402

10. P lanetarni prijenosnici

10.1. K a rak te ristik e , u p o tr e b a ........................................................................................................... 409

10.2. Jed n o stav n i p lan e tarn i prijenosnici ................................................................................... 409

10.3. Sile, m om enti i snage p la n e ta rn ih prijen o sn ik a s čelnicim a ................................. 416

10.4. Pregled prijen o sn ih om jera i m ogućnosti p la n e ta rn ih prijen o sn ik a 1AI i 2A I 418

10.5. P la n eta rn i prijenosnici sa stožnicim a ................................................................................ 419

11.1. O p ć e n ito ............................................................................................................................................ 421

11.2. T arn i prijenosnici s k o n sta n tn im p rijenosnim o m je r o m .............................................. 422

11.4. O snove p ro ra č u n a ........................... 425

11.5. P ro ra ču n tarn ih p rije n o sn ik a ................................................................................................ 433

11.6. M aterijali za izradu ta r e n ic a ................................................................................................... 439

12.1. O p ć e n ito ................................................................ 442

12.2. K o n stru k tiv n e izvedbe k o č n ic a .............................................................................................. 443

13.1. U vod ............................................................................................................................................... 456

13.4. B ezdođim e b r t v e ........................................................................................................................... 473

14. Cijevni vodovi i zaporni organi

14.1. C ijevni vodovi ............................................................................................................................. 480

14.2. Izrav n an je deform acija p ri z agrijavanju cijevnih v o d o v a ...................................... 501

14.3. C ijevne p o d u p o r e ......................................................................................................................... 502

14.4. Z ap o rn i, sigurnosni i regulacioni o rg an i (a rm a tu ra ) ............................................... 504

15.1. E volventne f u n k c ije .....................................................................................................................

15.2. P ro ra č u n ra zm ak a osi čelnika u p o treb o m evolventnih funkcija .........................

15. Evolventne funkcije

L ite ratu ra d o d a tk a ............................................................................................................................................ 523

K azalo pojm o v a .................................................................................................................................................. 525

1.1. Zavareni spojevi

I dijelovi o d term o p lastičn ih u m jetn ih m asa m o g u se m eđ u so b n o zavarivati. T u n a ro čito

Tablica 1. Zavarivost najvažnijih čelika

Kotlovski limovi D IN 17155 (JU S C.B4.0I4)

Čelični lijev D IN 1681, (JU S C .J3.0U )

1.1.2. Osnovi oblikovanja

zavarenog spoja ovisna i o kvalifikaciji i spretnosti zavarivača. Važna pravila

Slika 1. P o d jela n a p rez an ja u tu p o m spoju (crk zarezno naprezanje)

Sim­ Naziv Sim­

Sim Naziv Sim

3. Izbjegavati vlačno naprezanje u korijenu zavara! Korijen zavara osobito je osjet