Professional Documents
Culture Documents
Seminarski rad
PREKRCAJNA SREDSTVA II
UVOD...........................................................................................................................................................3
KOTURI I KOTURAČE....................................................................................................................................4
PNEUMATSKE DIZALICE.............................................................................................................................16
ZAKLJUČAK................................................................................................................................................17
1. UVOD
Uređaji za vješanje tereta predstavljaju pomoćne elemente kojima se ostvaruje veza između
tereta i transportnog uređaja (savitljivog organa mehanizma za dizanje), ili za zahvat tereta. U
industrijskoj proizvodnji najšire je primijenjen transport komadnih materijala i jediničnih
tereta, te su za isti u primjeni su slijedeći načini zahvatanja:
- ovješenjem,
- pretovarnom pločom,
- prihvatom,
- stezanjem,
- elektromagnetom,
- vakumom
Konstrukciona izvedba elementa za vješanje tereta može da ima karakter univerzalnog tipa (za
dizalice koje prenose različite terete) ili u izvedbi specijalnog pribora za zahvat materijala koji
omogućuju samo transport materijala se određenim osobinama (magnetan, sitnozrnast,
jednaki po svom gabaritu, težini, itd.), čime se omogućava znatno brže, jednostavnije i
efikasnije odvijanje operacija utovara i istovara materijala.
U nastavku ovog rada prvenstveno ćemo obraditi sljedeće elemente kao sredstva za vješanje
tereta:
užad (čelična ili kudeljna)
kuke
grede
Užadi kao nosivi element tereta dizalica imaju jako veliku konstrukcionu primjenu, razlog u
ovome da su pogodna za vezivanje komadnog materijala, odnosno tereta zbog svoje
elastičnosti i jednostavnog rukovanja sa komadima različitih fizičkih karakteristika. Kod
dizaličnih uređaja užadi imaju dvojaku ulogu te se isti primjenjuju kao elementi za dizanje i
nošenje tereta od strane dizaličnog mehanizma ili kao elementi veze između tereta i uređaja za
ovješanje tereta.
Užadi se prema materijalu izrade mogu podijeliti na:
kudeljna užad,
sintetička užad i
čelična užad.
Nosivost užadi ovisna je, osim o materijalu od koga su izrađena i o uglu kojeg uže zaklapa sa
vertikalom. U tabeli 1. prikazani su podaci nosivosti užadi u zavisnosti od vrste ovješenja i
ugla ovješanja kojeg zauzimaju prilikom podizanja tereta (podaci se odnose na jedan krak
užeta). Sila zatezanja opterećenog užeta može sa odrediti obrascem:
Fu Q
gdje je:
z
cos
Q – težina tereta (N);
z – broj užadi koje nose teret,
- ugao između užeta i sile težine tereta Q.
Fu max Fu
Fkid gdje su:
K
Fu – najveća sila u užetu u toku rada,
Fumax – računska sila kidanja posmatranog užeta,
K – stepen sigurnosti,
Fkid – računska sila kidanja užeta utvrđena standardom izabranog tipa užeta ili
od strane proizvođača.
Za razliku do običnih kudeljnih užadi impregrirana užad imaju nešto manje dopušteno
naprezane od navedenog za 10 % uslijed slabljenja vlakana od strane smole kojom se
premazuju, dok se njihova otpornost prema vlazi znatno povećava. Proces impregniranja vrši
se natapanjem užadi u karbolineum, katran ili tome slično.
d2
F
4N
Vrijednosti zatezne čvrstoće čelične užadi i užadi od sintetskih vlakana, prikazane su u tabeli
1.3., Za usporedbu tih vrijednosti uzeto je uže od polipropilena (koeficijent sigurnosti: 9).
Prečnik
užeta Zatezna čvrstoća [kN]
uže od
[mm]
čelično uže polipropilena
12 7,05 2,5
18 15,9 5,5
24 27,4 9,5
30 42,8 14,3
Tabela 4. Zatezna čvrstoća čelične i užadi od propilena
Od svih vrsta elemenata za dizanje i vješanje tereta, a i užadi čelična užadi su u najširoj
primjeni u industriji. Manje su elastična od kudeljne i užadi od sintetskih materijala , ali su
otpornija na vanjske utjecaje (temperaturu, mehanička oštećenja itd.). Ovješenja od čelične
užadi, izrađuju se u kombinacijama: zatvorena-beskonačna, dvokraka-podesiva, jednokraka
itd o čemu će biti kasnije govora. Nosivost čeličnog užeta je u zavisti od konstrukcione
izvedbe istog i ugla vješanja kojeg uže zatvara se vertikalom.
žica
jezgro
pramen
prame
n
Spiralno uže se oblikuje tako što se oko jezgra namotava nekoliko redova čelične žice
tako na iste čine zavojnicu u odnosu na jezgro. Najčešće se primjenjuju kao noseći element
kod žičara i kablovskih dizalica.
Zatvorena užad predstavljaju modificiranu verziju spiralnog užeta pri čemu oko
spiralnog užeta se postavlja nekoliko slojeva profilnih žica (najčešće jedan ili dva sloja, mada
ima izvedbi i do 5 slojeva). Ovakvim konstrukcinim rješenjem smanjuje se prodiranje vlage
unutar užeta i sila trenja između dodirnih površina i užeta usled glatkosti površine užeta.
smjer žice
smjer žice
a) unakrsno b) istosmjerno
Kod jako opterećenih dizalica primjenjuju se paralelno pletena užad, kod kojih se dva
susjedna sloja oslanjaju po cijeloj dužini čime su smanjeni površinski pritisci i povećan vijek
trajanja užeta. Ovakva konstrukcija dozvoljava primjenu žica različitih prečnika, tako da su
unutrašnji slojevi strukova pleteni od tanjih, a vanjski od debljih žica, te su užadi savitljivija i
tanja.
Stvarna čvrstoća pokretnog užeta (užeta za dizanje tereta) u trenutku puštanja u rad
mora da bude minimalno 4,5 puta veća od maksimalne radne sile zatezanje užeta, dok kod
nosećih užadi minimalni stepen sigurnosti iznosi 3,5. U zavisnosti od pogonske grupe
koeficijent sigurnosti poprima druge vrijednosti, za pokretne užadi vrijednosti stepena
sigurnosti dati su u tabeli 1.6.
Uže se obično proračunava samo na zatezanje, u slučajevima gdje se očekuje brzo
zamaranje materijala užeta potrebno je i provjeriti naprezanje užeta na savijanje (savijanje).
Izbor prečnika užeta vrši se na osnovu zadovoljenja slijedećeg obrasca,:
d2
Fkid A Rm f R m Fu max Fu K gdje je:
4
Fkid – računska sila kidanja izabranog užeta (N),
Rm – jačina materijala užeta na kidanje (N/mm2),
A 4
f - faktor odnosa teorijskog i stvarnog poprečnog presjeka užeta, tabela 1.5.
2
Ad
At
Fu max – računska maksimalna sila užeta uzimajući u obzir pogonsku klasi dizaličnog
mehanizma unutar kojeg djeluje uže (N),
Fu – maksimalna sila u užetu (N),
K – stepen sigurnosti, tabela 1.6.
Na vijek trajanja užeta najveći uticaj ima zamaranje materijala, na što najveći uticaj ima
savijanje. Tako uže kada pređe izvjestan broj savijanja sklono je kidanju. Eksperimentalnim
putem došlo je se do spoznaje da dužina vijeka u zavisnosti od savijanja zavisi od
odnosanajmanjeg prečnika kotura (doboša) i prečnika užeta odnosno D min/du i odnosa
najmanjeg prečnika kotura (doboša) i prečnika žice užeta odnosno Dmin/δ.
Broj
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
savijanja
Dmin
16 20 23 25 26,5 28 30 31 32 33 34 35 36 37 37,5 38
d
Tabela 7. Kompezacioni faktor
U svrhu ovješenja tereta najčešće se koriste užad i lanci. Čelična užad za vezivanje su
lakša od lanaca, ali imaju veću osjetljivost pri povećanim temperaturama i zbog svoje veće
krutosti. Na slici 1.4., dat je prikaz nekoliko načina zahvatanja materijala ovješenjem,
primjenom čelične užadi.
a) b) c) d) c)
d) jednokraka-podesiva.
Za terete manjih veličina često se koriste kudeljna i sintetička užadi, koja su često
pogodnija od čeličnih, zbog svoje velike savitljivosti i lakše manipulacije.
3.KUKE KAO ELEMENTI VJEŠANJA
Kuke su direktni elementi koji učestvuju u procesu vješanja tereta ili se koriste kao
noseći elementi pomoćnih sredstava za prenos tereta (traverze, noseće ploče , elektromagneti,
grabilice, ...). Oblik i dimenzija im zavisi od mase tereta i uslova u kojima rade, pri čemu se
teži da dimenzije budu što manje uz zadovoljenje sigurnosnih aspekata, što se naročito odnosi
na težinu i visinu kuke. Izrađuju se kovanjem, livenjem ili u sklopu od nekoliko lamela od
materijala Č.1330, Č.1331 i Č.1205. Kovane kuke su znatno jače i sigurnije od livenih kuka.
Kuke se mogu podijeliti u tri konstrukcione grupe:
jednokrake kuke (nosivosti do 50 t, mada postoje i izvedbe do 250 t),
dvokrake kuke (za nosivosti preko 20 t),
lamelaste kuke (za nosivosti preko 100 t i za radna okruženja u kojima djeluju visoke
temperature).
Jednokrake kuke
Jednokrake kuke imaju široku primjenu u procesu vješanja komadnog terete i najčešći
su element koji sa kojim se susrećemo u praksi. Na gornjem dijelu kuke nalazi se vrat
kružnog presjeka kojim se ostvaruje vijčana veza sa traverzom, dok zakrivljeni dio kuke ima
trapezni poprečni presjek pri čemu je unutrašnja stana šira. Preimućstvo trapeznog presjeka
nad okruglim ili eliptičnim je u boljem iskorištenju materijala, kao i u lakšoj izradi. Za manje
veličine tereta koriste se i modifikovane konstrukcije na slici .1.14. prikazana je izvedba kuke
sa uškom.
Slika 1.14.
z
A
d2
A o - površina poprečnog presjeka jezgra zavojnice,
4
Q – nosivost tereta,
zdoz - dozvoljeni napon na istezanje.
H
2 2
d
4 Q t
mm gdje je:
o
Navoj vrata kuke se u zavisnosti od opterećenja i prečnika zavojnice izrađuje kao metrički,
testerasti ili trapezni.
Slika 1.15.
Trenutno u literaturi se mogu naći nekoliko vidova proračuna zakrivljenog dijela kuke,
koji su koncipirani na slijedeći način:
pretpostavkom da je kuka ravan štap ekscentrično opterećen;
analizom kuke kao zakrivljenog nosača (rezultati imaju realne vrijednosti).
A1 W1 /
2
A1
b1 b2
h mm 2
- površina presjeka poprečnog presjeka za približno trapezni
1
2
2 1 1
⎛a ⎞
M Q e Q R kNm - moment savijanja u krivom dijelu kuke,
s1 ⎜ 1 ⎟1
⎝2 ⎠
a
R e mm - poluprečnik krivine neutralne ose.
1 1
2
Dopunska provjera može se i provjeriti i u presjeku C-D u zavisnosti od ugla pri tome
moment savijanja iznosi:
Ms3 Q tg X kNm
2
Proračun kuke uzimajući u obzir da je ista zakrivljeni nosač daje gotovo tačan uvid u
veličinuQstvarnih naprezanja u kritičnim presjecima, koja se određuju na osnovu izraza:
Ms1 r1 / 2 rn1 N/mm2 gdje je:
A1 e
iI II idoz
A1 r1 /
2
A
A Ar Ar yr
Q ⎡ a e1 ⎛ 1 y ⎞⎤ Q ⎡ a e1 ⎛ ⎜1 1 e1 ⎞⎤
⎢1
⎜1
⎟⎥ ⎢1 re
r ⎟⎥
A
Q ⎣ r ⎝ y r⎠ ⎦ A ⎣ ⎝ 1 ⎠⎦
⎡ a e1 1 e1 ⎞⎤ Q ⎡ ⎛ ⎤
1 e1 ⎞
⎛
⎢1 ae ⎜1 ⎟⎥ ⎢1 ⎜1 ⎟⎥
A ⎣ 1⎝ a ⎠⎦ A ⎣ ⎝ a⎠⎦
Q 1 e
1
A
Aa
Istim načinom dolazi se i do maksimalnog naprezanja u tačci B, ukoliko se u osnovni obrasac
uvrsti da je y2=e2.
Kod dizalica nosivosti od 3 t teret se veže o jedan krak užeta pa se kuka veže direktno
za noseći element, dok se kod većih nosivosti od 3 t primjenjuje donja koturača koja je vezana
za nekolicinu krakova nosećeg užeta.
Slika 1.16.
1.4.4.1 Veza spajalicama
Najjednostavniji način ostvarenja veze između kuke i užeta je spajanje pomoću
spajalice, pri čemu se u cilju zaštite užeta od habanja na nosećem dijelu postavlja specijalna
karika profilisanog presjeka. Potreban broj spajalica određuje se, na osnovu sile zatezanja svih
zavrtnjeva, obrascem:
c Fu c
Fw F gdje je:
Fu
2 2w
Fu – sila u užetu (N);
F – potrebna sila zatezanja svih zavrtnjeva (N);
w 0,35 - koeficijent specifičnog otpora proklizavanja užadi;
c=1,25 – koeficijent sigurnosti;
a.) b.)
slika
a.) b.)
(ispraviti zadatak)
Napon na savijanje na sredini traverze određuje na osnovu momenta savijanja M F lo , te
s 1
4
je dat izrazom: l0
F
1
sI MsI I 4
sdoz N / mm2
I W B 2
d h
II 2 o
6
Na krajevima traverze nalazi se ležište čije se dimenzioniranje vrši na osnovu napona na
savijanje i dozvoljenog površinskog pritiska. Moment savijanja na kraju traverze ima
vrijednost M F1 s1 s , odnosno napon savijanja je dat izrazom:
s
2 2
s1 s
F
II II
MsII II
1
2
4 sdoz N / mm 2
W d
II II 5
32
Površinski pritisak između nosećih limova i rukavca traverze određuje se obrascem:
F1
p
2
F1
pdoz 80...120 N / mm2
A s)
d5
(s1
N / mm N / mm
Q Q
2
B B 2
A A 2 b
2b
VISOKA ŠKOLA „CEPS- CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK
LITERATURA
2. Scribd: https://www.scribd.com/doc/183020095/Maturski-rad-
kranovi-i-dizalice-pdf
U Kiseljaku 2021.godine