Professional Documents
Culture Documents
Zdravstveni Problemi Stanovništva U Bosni I Hercegovini MM
Zdravstveni Problemi Stanovništva U Bosni I Hercegovini MM
Mentor: Student:
1. Uvod
2. Najčešći zdravstveni problemi stanovništva u BiH i statistički podaci iz 2017. godine
2.1. Morbiditet djece predškolskog uzrasta (0-6 godina)
2.2. Morbiditet školske djece uzrasta 7-14 godina
2.3. Morbiditet školske djece i omladine starosti 15-18 godina
2.4. Morbiditet stanovništva starosti 19-64 godina
2.5. Morbiditet stanovništva starosti 65 i više godina
2.6. Hronične nezarazne bolesti
2.7. Kardiovaskularne bolesti
2.8. Maligne neoplazme
2.9. Šećerna bolest
2.1.1. Hronične opstruktivne bolesti pluća
2.1.2. Mentalno zdravlje
3. Zdravstvena nekultura
4.1. Stereotipi i predrasude
4.2. Zdravstvena neobrazovanost
4. Zaključak
5. Literatura
Uvod
U ovom radu ćemo sagledati zdravstveno stanje stanovništva Bosne i Hercegovine danas, uporediti ga sa
rezultatima iz prošlosti i pokušati pronaći razlog za takvo stanje.
Zdravstveno stanje stanovništva Bosne i Hercegovine je u najmanju ruku nepovoljno, pokazuje povećanje u
učestalosti mnogih oboljenja, a pogotovo hroničnih oboljenja. Tendencija za poboljšanje stanja istog je
nedovoljno izražena na svim nivoima društvenog organizovanja. U nastavku ćemo navesti pojam
zdravstvene nekulture koju ćemo uzeti kao razlog nepovoljnog zdravstvenog stanja stanovništva u BiH.
Registrovani poremećaji zdravlja u 2017. godini su se najviše odnosili na nezarazne bolesti, potom na
zarazne bolesti i povrede.
Vodeća oboljenja stanovništva Federacije BiH registrovana u 2017. godini su akutne infekcije gornjih
respiratornih puteva, hipertenzivna oboljenja, dijabetes, akutni bronhitis, bronhiolitis i druge dorzopatije.
Kao i prethodnih godina, među pet vodećih oboljenja u 2017. godini čak tri su hronična: hipertenzivna
oboljenja sa učešćem od 13% u ukupno registrovanim obolijevanjima i stopom obolijevanja od
1.217/10.000 stanovnika, diabetes mellitus sa učešćem od 3,7% i stopom obolijevanja od 349/10.000
stanovnika, te druge dorzopatije sa učešćem od 3,5% i stopom obolijevanja od 327/10.000 stanovnika.
1
Zdravstveno stanje stanovništva I zdravstvena zaštita u federaciji Bosne I Hercegovine, str. 32, Sarajevo, 2017.
Grafikon 1: Vodeća oboljenja kod djece uzrasta 0-6 godina u Federaciji BiH, 2016. i 2017. godina, stopa na
10.000 djece.2
U 2017. godini u službama za zdravstvenu zaštitu školske djece je registrovano 212.590 oboljenja,
7% manje u odnosu na 2016. godinu (227.586). Pet vodećih oboljenja u ovoj dobnoj grupi su:
akutne infekcije gornjih respiratornih puteva, akutni bronhitis, bronhiolitis, otitis media i drugi
poremećaji srednjeg uha i mastoida, oboljenja oka i adneksa i druga oboljenja kože i potkožnog
tkiva.3
Grafikon 2: Vodeća oboljenja kod djece starosti 7-14 godina u Federaciji BiH, 2016. i 2017. godina, stopa na
10.000 djece4
2
Zdravstveno stanje stanovništva I zdravstvena zaštita u federaciji Bosne I Hercegovine, str. 32, Sarajevo, 2017.
3
Ibid, str. 33
4
Ibid, str. 33
Morbiditet školske djece i omladine starosti 15-18 godina
U 2017. godini, u službama za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine registrovano je 98.249
oboljenja, slično kao i u 2016. godini (98.598). Pet vodećih oboljenja u ovoj dobnoj grupi su:
akutne infekcije gornjih respiratornih puteva, akutni bronhitis i bronhiolitis, druga oboljenja kože i
potkožnog tkiva, oboljenja oka i adneksa i cistitis. Stope obolijevanja su slične u obje posmatrane
godine. I u ovoj populacionoj grupi, akutne infekcije respiratornih puteva su najučestalija
oboljenja (39,8%).5
Grafikon 3: Vodeća oboljenja kod djece starosti 15-18 godina u Federaciji BiH, 2016. i 2017. godina, stopa
na 10.0006
U ovoj starosnoj grupi, kao i u grupi starosti od 7-14 godina, djeca i mladi stiču životne navike
vezane za konzumiranje duhana, alkohola, droga i psihotropnih supstanci, fizičku aktivnost,
stupaju u seksualne odnose itd. Pokazatelji vezani za ove rizike po zdravlje su dostupni iz
istraživanja i uglavnom su već zastarjeli za prikaz u ovom izvještaju. Prema rezultatima popisa
stanovništva 2013. godine, u Federaciji BiH je pismeno 99,7% mladih starosti 15-24 godine. 7
U ovoj starosnoj grupi u 2017. godini je registrovano 957.431 oboljenja što je za 2% manje nego u
2016. godini (976.688). Pet vodećih oboljenja u ovoj dobnoj grupi su: hipertenzivna oboljenja,
akutne infekcije gornjih respiratornih puteva, druge dorzopatije, dijabetes i cistitis. Stope
obolijevanja su niže za svih pet vodećih oboljenja u 2017. godini u odnosu na 2016. godinu. 8
Grafikon 4: Vodeća oboljenja kod stanovništva starosti 19-64 godina u Federaciji BiH, 2016. i
2017. godina, stopa na 10.000 stanovnika9
5
Ibid, str. 33
6
Ibid, str. 34
7
Ibid, str. 34
8
Ibid, str. 34
9
Ibid, str. 34
Morbiditet stanovništva starosti 65 i više godina
U 2017. godini kod stanovništva starosti 65 i više godina je registrovano 500.047 oboljenja,
odnosno za 0,5% manje nego u 2016. godini (502.612). Pet vodećih oboljenja u ovoj dobnoj grupi
su: hipertenzivna oboljenja, dijabetes, akutne infekcije gornjih respiratornih puteva, druge
dorzopatije i cistitis. Stope obolijevanja su neznatno niže za svih pet vodećih oboljenja u 2017.
godini u odnosu na 2016. godinu10
Grafikon 5: Vodeća oboljenja kod stanovništva starosti 65 i više godina u Federaciji BiH, 2016. i
2017. godina, stopa na 10.000 stanovnika11
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, teret bolesti koje nosi stanovništvo BiH
pokazuje da je zemlja prošla „epidemiološku tranziciju“, odnosno da u obolijevanju stanovništva
preovladavaju hronične nezarazne bolesti. Nezarazne bolesti, posebno kardiovaskularne bolesti,
karcinomi, dijabetes i hronične respiratorne bolesti, odnose najviše života u svijetu i Federaciji
BiH. Prema podacima SZO, od nezaraznih bolesti svake godine umre više od 36 miliona ljudi u
10
Ibid, str. 39
11
Ibid, str. 39
svijetu (63% od ukupnog broja umrlih), uključujući više od 14 miliona ljudi koji umru prerano, u
dobi između 30. i 70. godine života. U 2017. godini, vodeće hronične nezarazne bolesti kod
stanovništva Federacije BiH su hipertenzivna oboljenja, mentalni poremećaji, druge dorzopatije,
šećerna bolest, hronična plućna opstruktivna oboljenja itd., a stope obolijevanja su slične kao i u
2016. godini sa neznatnim odstupanjima.12
Grafikon 6: Vodeće hronične nezarazne bolesti u Federaciji BiH, 2016 i 2017. godina, stopa na 10.000 13
Prema registrovanom broju nezaraznih oboljenja, u 2017. godini je stopa obolijevanja viša za
mentalne poremećaje (366,8/10.000 stanovnika) i hronična plućna opstruktivna oboljenja
(211,2/10.000 stanovnika) nego u 2016. godini. Hronične nezarazne bolesti su uzrok dvije trećine
smrti stanovništva, što se posebno odnosi na kardiovaskularna oboljenja, maligne neoplazme,
dijabetes i hronična respiratorne bolesti, čiji trend se ne smanjuje u Federaciji BiH. 14
Grafikon 7: SDR četiri vodeće masovne nezarazne bolesti kao uzroci smrti u FBiH, 2013.-2017.
godina, stopa na 100.000 stanovnika15
12
Ibid, str. 42
13
Ibid, str. 42
14
Ibid, str. 43
15
Ibid, str. 43
Većina smrtnih ishoda od nezaraznih bolesti, posebno prijevremenih, može se spriječiti efikasnijim
odgovorima na potrebe oboljelih od nezaraznih bolesti, kao i uticajem na druge sektore koji se
bave zajedničkim faktorima rizika. Evropska strategija za prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti i
iz nje proizašao Akcioni plan za prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti u Evropskom regionu
Svjetske zdravstvene organizacije, kao vodeći uzrok preranog mortaliteta označavaju
kardiovaskularne bolesti, maligne neoplazme, dijabetes i hronične opstruktivne bolesti pluća. 16
Kardiovaskularne bolesti
Maligne neoplazme
Registar za rak u Federaciji BiH je uspostavljen 2004. godine kao posebna djelatnost za
prikupljanje, istraživanje i interpretiranje podataka o svakom novom slučaju raka na području
FBiH. Cilj izvještaja je prikazati podatke obolijevanja i smrti usljed kancera u FBiH u razdoblju 2004.
do 2016. godine, zatim kretanje incidence malignih neoplazmi, geografske distribucije, spolnu i
dobnu strukturu oboljelih. U izvještaju su korišteni podaci Registra za rak u vezi osoba kojima je
uspostavljena dijagnoza raka (bez raka kože) u razdoblju od 2004. do 2016. godine. Zbog
mnogobrojnih izvora u vezi prikupljanja podataka malignih neoplazmi njihovo objavljivanje i
publikovanje je prilično dugotrajan proces (ne samo kod nas nego i u svijetu, i obično traje dvije
do tri godine), zbog čega još nisu ažurirani podaci za 2017. godinu. Broj registrovanih malignih
neoplazmi u 2016. godini iznosi 6.522. Stopa obolijevanja od raka u 2016. godini u muškaraca
iznosi 318,7/100.000, a u žena 276,1/100.000. Prosječna dob registrovanih oboljelih je 63 godine
(64 kod muškaraca, a 62 kod žena).18
Grafikon 8: Incidenca obolijevanja od raka prema spolu i dobnim grupama u Federaciji BiH 2016 .god. 19
16
Ibid, str. 43
17
Ibid, str. 43
18
Ibid, str. 43-44
19
Ibid, str. 44
Šećerna bolest
Šećerna bolest predstavlja jedan od faktora rizika za razvoj cirkulatornih bolesti, a zbog niza
komplikacija kao što su sljepoća, amputacija ekstremiteta, srčani infarkt, moždani udar itd., značajno
smanjuje kvalitet života oboljelih.21
Mentalno zdravlje
20
Ibid, str. 51
21
Zdravstveno stanje stanovništva i zdravsvtvena zaštita u Federaciji BiH, str. 23, Sarajevo, 2009. godine
22
Ibid, str. 51
poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom (F10).23
U dobnoj grupi od 7-18 godina vodeći mentalni poremećaji jesu drugi mentalni poremećaji i
poremećaji ponašanja (F04-F09, F50-F69, F80-F99) sa porastom u 2017. godini u poređenju sa
2016. godinom, na drugom mjestu su neurotski, sa stresom povezani i somatski poremećaji (F40-
F48) kod kojih se uočava blagi pad u 2017. godini, te poremećaji raspoloženja (F30-F39). Najrjeđe
su evidentirani mentalni poremećaji i pormećaji ponašanja uzrokovani drugim psihoaktivnim
supstancama (F11-F19).25
Grafikon 10: Vodeći mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja u Federaciji BiH, dobna grupa od
7-18 godina, 2016. i 2017. godina, stopa na 10.000 26
23
Ibid, str. 52
24
Ibid, str. 52
25
Ibid, str. 52
26
Ibid, str. 53
Neurotski, sa stresom povezani i somatski poremećaji (F40-F48) su najučestaliji mentalni
poremećaji u dobnoj grupi od 19-64 godine. Iza ovih poremećaja slijede poremećaji raspoloženja
(F30-F39) kod kojih se evidentira blagi pomak u 2017. godini, nakon njih shizofrenija, shizotipalni i
sumanuti poremećaji (F20-F29) te drugi mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja (F04-F09,
F50-F69, F80- F99). Na zadnjem mjestu se nalaze mentalni poremećaji uzrokovani konzumacijom
alkohola (F10).27
Grafikon 11: Vodeći mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja u Federaciji BiH, dobna
grupa od 19-64 godina, 2016. i 2017. godina, stopa na 10.00028
Grafikon 12: Vodeći mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja, u Federaciji BiH, dobna grupa
65+, 2016. i 2017. godina, stopa na 10.000 29
27
Ibid, str. 53
28
Ibid, str. 53
29
Ibid, str. 54
Zdravstvena nekultura
Zdravstveno stanje našeg stanovništva se javlja ne samo kao rezultat nepogodnih prilika, već i kao rezultat
stave I odnosa stanovništva prema zdravstvenoj konstrukciji u BiH, a ono je ispunjeno predrasudama,
krivim mišljenjima koji sprečavaju ljude da zauzmu ispravan stav prema istoj, a rezultat se tradicionalnosti,
stepena obrazovanja I političkim situacijama u državi (koruptivni odnosi).
Stereotipi i predrasude
Unatoč tome što je sve veći broj muškaraca u sestrinstvu, i dalje postoje brojni stereotipi povezani s
činjenicom da je ovo rodno specifično zanimanje utemeljeno na posebnim obrascima ponašanja koji su u
skladu s društvenim očekivanjima prema ženama, te da „njegovanje“ predstavlja produžetak tradicionalne
ženske uloge . Osobine kao što su snaga, menadžerstvo, samokontrola, kompetitivnost, hrabrost,
dominacija, upornost i mnoge druge smatraju se tipično muškim, iz čega se zaključuje da muškarcima više
naginju tehnički orijentirana zanimanja, poslovi s višim statusom, moći, prestižem i plaćama, zanimanja
koja potrebuju inicijativu i kompetitivnost . Jedno istraživanje, koje je provedeno na 100 studenata
sestrinstva u Velikoj Britaniji 1992. i 2002. godine o stereotipima u sestrinstvu pokazuje određene pomake,
odnosno promjene u mišljenjima. Tako se 1992. godine samo 4 % studenata nije složilo s tvrdnjom da su
žene bolje medicinske sestre, dok se na to isto pitanje 2002. godine s tom tvrdnjom nije složilo 53 %
ispitanih. U društvu dosta prevladavaju mišljenja kako su medicinski tehničari feminizirani, pa se čak u tom
kontekstu govori i o homoseksualnosti ili ih se smatra „nedovoljno muškima“ . 1. UVOD 4 Međutim,
rezultati jednog istraživanja provedenog 2009. godine u SAD-u govore kako su muški studenti koji su u
sestrinskoj profesiji „vrlo muški“, te da nisu ženstveniji od drugih muških studenata . Društveno je
prihvatljivo da rade na odjelima gdje je potrebna fizička snaga, kao što su hitni bolnički prijami, anestezija,
kirurgija, psihijatrija i operacijske dvorane, dok im pedijatrijski i ginekološki odjeli ne priliče. U jednom radu
navodi se kako medicinski tehničari zbog navedenih stereotipa nerijetko na svojim radnim mjestima bivaju
uhvaćeni u kontradiktornim rodnim odnosima, posebice u situacijama intimno razotkrivenih pacijenata 30
Stanovništvo u BiH nosi jako negativan stav prema medicinskom osoblju, prije svega zbog toga što ljudi kod
nas idu kod doktora “u slučaju krajnje nužde”, te su bolnice mjesta patnje I smrti, a nakon toga stress je
često prisutan I zbog psihičkog stanja pacijenata, a često I zbog neprofesionalnosti medicinskog osoblja.
Takav stav odbija ljude od zdravstvenih institucija, što posebno šteti napretku preventivne medicine, koja
se uzima kao ključ zdrave individue I društva.
30
Mišljenja hospitaliziranih pacijenata o medicinskim tehničarima
Zdravstvena neobrazovanost
Na univerzalnom nivou, prihvaćeno je da nekoliko društvenih faktora izvan domena zdravstvene zaštite
utiče na zdravstvene ishode [37]. Na razlike u morbiditetu, mortalitetu i faktorima rizika u istraživanjima,
koja se sprovode unutar i između zemalja, utiču karakteristike fizičkog i društvenog okruženja, kao i
strukturne politike koje ih oblikuju [37]. Među razvijenim zemljama, Sjedinjene Države odražavaju ogromne
razlike u obrazovnom statusu u posljednjih nekoliko decenija [15, 24]. Očekivani životni vijek, iako se
povećava za sve ostale, smanjio se među bijelim Amerikancima bez diplome srednje škole - posebno
ženama [25, 26, 32]. Izvori nejednakosti u obrazovnim mogućnostima američke omladine uključuju
susjedstvo u kojem žive, boju njihove kože, škole koje pohađaju i finansijska sredstva njihovih porodica.
Osim toga, nepovoljni trendovi u mortalitetu i morbiditetu uzrokovani opioidima koji su rezultirali
samoubistvima i predoziranjem (koji se nazivaju smrti od očaja) pogoršali su disparitete [21]. Zajedno, ovi
trendovi su doveli do velikih ekonomskih i društvenih nejednakosti u društvu tako da će ljudi sa više
obrazovanja vjerovatno imati više zdravstvene pismenosti, duže živjeti, imati bolje zdravstvene rezultate,
prakticirati ponašanja koja promovišu zdravlje i biti na pravovremenim zdravstvenim pregledima [21, 17].
Obrazovanje omogućava ljudima da razviju širok spektar vještina i osobina (uključujući kognitivne
sposobnosti i sposobnosti rješavanja problema, naučenu efikasnost i ličnu kontrolu) koje ih predisponiraju
prema poboljšanim zdravstvenim ishodima [23], što u konačnici doprinosi ljudskom kapitalu. Tokom
godina, obrazovanje je utrlo put za finansijsku sigurnost zemlje, stabilno zapošljavanje i društveni uspjeh
[3]. Zemlje koje usvajaju politike za unapređenje obrazovanja takođe imaju koristi od zdravog ponašanja,
kao što je smanjenje stope pušenja i gojaznosti stanovništva. Smanjenje zdravstvenih dispariteta i
poboljšanje zdravlja građana može se postići samo kroz temeljno razumijevanje zdravstvenih koristi koje
pruža obrazovanje. Postoji iterativni odnos između obrazovanja i zdravlja. Dok je loše obrazovanje
povezano s lošim zdravljem zbog prihoda, resursa, zdravog ponašanja, zdravog susjedstva i drugih
socioekonomskih faktora, loše zdravlje je zauzvrat povezano s padovima u obrazovanju i ometanjem
školovanja kroz poteškoće s teškoćama u učenju, izostancima ili kognitivnim sposobnostima. poremećaji
[30]. Obrazovanje se stoga smatra važnom društvenom determinantom zdravlja. Utjecaj nacionalnog
obrazovanja na zdravlje djeluje kroz različite mehanizme. Općenito, obrazovanje pokazuje odnos sa
samoprocjenom zdravlja, pa stoga oni s najvišim obrazovanjem mogu imati najbolje zdravlje [30]. Takođe,
čini se da je rizično ponašanje smanjeno većim izdacima za javno finansirani obrazovni sistem [18], a oni sa
dobrim obrazovanjem vjerovatno će bolje poznavati bolesti [33]. Općenito, gradijenti obrazovanja i zdravlja
za pojedince su vremenom rasli [38]. Da bi se buduće obrazovne i zdravstvene politike efikasno informisale,
potrebno je posmatrati i analizirati mogućnosti koje obrazovanje stvara tokom ranog životnog veka
pojedinaca. To zahtijeva usvajanje nekih temeljnih premisa u istraživanju. Istraživanje mora ići dalje od
čistog obrazovnog postignuća i uzeti u obzir povezane efekte koji prethode i slijede takvo postignuće.
Istraživanje bi trebalo da uzme u obzir varijacije koje je izazvalo udruženje obrazovanje-zdravstvo u
različitim mjestima i vremenu, uključujući pokretače koji utiču na takve varijacije [36]. 31
In our conception, basic education is an integral part of being healthy. A person is unhealthy if he or she
lacks basic knowledge, the ability to reason, emotional capacities of self-awareness and emotional
regulation, and skills of social interaction. These embodied personal attributes or mental capacities, the
products of formal education as well as other learning experiences, are conceptually comparable to
physical capacities of fitness and coordination – well-established components of health. “Education
teaches a person to use his or her mind: Learning, thinking, reasoning, solving problems, and so on are
mental exercises that may keep the central nervous system in shape the same way that physical exercise
31
Archives of Public Health
keeps the body in shape.”8(p738) A person is unhealthy who cannot conduct himself or herself effectively
and achieve some level of “social well-being” – a critical element of the World Health Organization (WHO)
conception of health, which recognized the contributions of social sectors beyond the health sector in
promoting health.32
Zaključak
32
US National Library of Medicine, National Institues of Health, Education improves public health and promotes health equity