Termodinamika Skripta Cijela BG FSB Ankica TRP

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc.
Anica Trp
Predmet:
TERMODINAMIKA BG
Sveučilišni preddiplomski studij brodogradnje
III. semestar
Nastavnica:
Red. prof. dr. sc. Anica Trp, mag. ing. mech.
Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
Literatura
1. Bilješke s predavanja i zadaci s vježbi
2. Bošnjaković, F.: Nauka o toplini, I dio, Tehnička knjiga Zagreb
3. Bošnjaković, F.: Nauka o toplini, II dio, Tehnička knijga Zagreb
4. Ražnjević, K.: Termodinamičke tablice
5. Ražnjević, K.: Mollierov hs-dijagram za vodenu paru
6. Halasz, B: Zbirka zadataka iz Nauke o toplini, I dio, Sveučilišna tiskara
Zagreb
7. Galović, A., Tadić, M., Halasz, B.: Zbirka zadataka iz Nauke o toplini,
II dio, Sveučilišna tiskara Zagreb
Dopunska literatura
1. Galović, A.: Termodinamika I, Fakultet strojarstva i brodogradnje
Sveučilišta u Zagrebu, 2002.
2. Galović, A.: Termodinamika II, Fakultet strojarstva i brodogradnje
Sveučilišta u Zagrebu, 2003.
1
Sadržaj predavanja
Povrativi i nepovrativi procesi.

Toplinsko stanje.
Nepovrativost i dobivanje rada.
Prvi glavni stavak.
Drugi glavni stavak.
Jednadžba stanja idealnih plinova.
Entropija i nepovrativost.
Rad.
Entropija idealnih plinova.
Specifična toplina.
Maksimalni rad.
Plinske smjese.
Tehnički rad.
Promjene stanja idealnih plinova-
izohora, izobara, izoterma, Prigušivanje.
adijabata, politropa. Entalpija ili sadržaj topline.
Kružni procesi.
Miješanje plinova i
Carnotov kružni proces. nepovrativost miješanja.
Lijevokretni kružni procesi. Gubici zbog nepovrativosti.
Procesi s unutarnjim izgaranjem –
Ottov, Dieselov i Sabatheov proces.
Sadržaj predavanja
Isparivanje i ukapljivanje. Osnovni oblici prijelaza topline.

Izmjena topline pri isparivanju. Provođenje topline.
Promjene stanja zasićene pare. Prijenos topline konvekcijom.
Procesi parnog postrojenja. Prolaz topline.
Mollierov hs-dijagram. Izmjena topline zračenjem.
Tehnička radna moć ili eksergija. Tehnički izmjenjivači topline.
Izgaranje. Vlažni zrak.

Stehiometrijski odnosi. Mollierov hx-dijagram.
Potrebna količina zraka za izgaranje. Promjene stanja vlažnog zraka.
Toplinske pojave pri izgaranju.
Strujanje kroz mlaznice. Podloge za predavanja i vježbe

De Lavalova mlaznica. http://mudri.uniri.hr
2
Raspodjela bodova za ocjenjivanje tijekom nastave
1. kolokvij 2. kolokvij 3. kolokvij

(pismena (pismena (pismena Provjera
provjera provjera provjera Prisustvovanje
znanja na
znanja) znanja) znanja) na Domaće
predava-
predavanjima i zadaće Ukupno
njima i
vježbama
11.10.2010. 25.10.2010. 10.11.2010. vježbama
Teorija Zadaci Teorija Zadaci Teorija Zadaci
10 10 10 10 10 10 5 5 5*
20 20 20 10 5* 70
* dodatni bodovi
40 – 70 bodova završni ispit – 30 bodova

– 50 % točno odgovorenih pitanja - 0 bodova
– 100 % točno odgovorenih pitanja - 30 bodova
Informacije Obaveze studenata i način ocjenjivanja

Izvedbeni nastavni plan MudRi
3
TERMODINAMIKA - grana fizike koja proučava toplinska stanja tvari
TOPLINSKO fizikalna svojstva gustoća ρ

STANJE (fizikalne veličine) tlak p
temperatura T veličine
specifični volumen v stanja
itd.
PRVI POSTULAT TOPLINSKE RAVNOTEŽE

Ako dva tijela A i B, različitih toplinskih stanja, dovedemo u međusobnu vezu, stanja će
im se mijenjati tako dugo dok se ne ustali toplinska ravnoteža.
Svaki sustav prirodnih tijela teži ravnotežnom stanju, a kad ga postigne, sustav više nije
sposoban da se sam od sebe (bez vanjskih zahvata) mjerljivo promijeni.
DRUGI POSTULAT TOPLINSKE RAVNOTEŽE (NULTI ZAKON TERMODINAMIKE)

Ako je neko tijelo C u toplinskoj ravnoteži s tijelom A, te je osim toga u toplinskoj
ravnoteži i s tijelom B, onda su i tijela A i B u toplinskoj ravnoteži.
TEMPERATURA
Za dva tijela, kada su u toplinskoj ravnoteži kažemo da imaju istu temperaturu.
Temperatura - veličina koja karakterizira stupanj zagrijanosti tijela

- jedna od veličina stanja
MJERENJE TEMPERATURE
• živin termometar – temperaturna skala na bazi promjenjivosti volumena žive
Celsius Kelvin Fahrenheit Réaumur
vrelište vode 100 ºC 373,15 K 212 ºF 80 ºR
linearne
skale
ledište vode 0 ºC 273,15 K 32 ºF 0 ºR
4
• plinski termometar – temperaturna skala na bazi promjenjivosti volumena plina
• termoelement (termopar) – mjerenje temperatura na principu promjene jakosti

električne struje
Voltmetar
sastavljen od dviju žica
izrađenih od dva različita
metala koje su na krajevima
Cu (bakar) spojene lemljenjem
Cu-Ni između dvaju spojišta

(konstantan) izloženih različitim
temperaturama nastaje
električna struja
t0 t
omogućavavaju mjerenje temperature gotovo u jednoj točki zbog sitnoće spoja

koriste se u laboratorijskim mjerenjima
• pirometar - mjerenje temperatura na principu mjerenja elektromagnetskog zračenja

- za mjerenje visokih temperatura
Eksperimentalna naprava s akvizicijskim sustavom
termoparovi
eksperimentalna
naprava
akvizicijski
sustav
5
POVIJESNI RAZVOJ TOPLINSKE ENERGIJE
Tijela (dijelovi tijela) različitih temperatura nastoje uspostaviti toplinsku ravnotežu

(izjednačiti temperaturu) toplina prelazi s toplijeg tijela na hladnije
Nekad - tvarna teorija topline – toplina - tvar (flogiston)

grijanjem se tijelu dovodi, a hlađenjem odvodi
1842. godine – njemački liječnik R.J. Mayer i engleski istraživač J.P. Joule
toplina – oblik energije – toplinska energija – podvrgava se zakonu o održanju energije
prijelaz topline – izmjena energije izazvana razlikom temperatura
Mjerne jedinice
nekad - kinetička energija, potencijalna energija, mehanički rad – kpm
- električna energija – kWh
- toplinska energija – kcal – količina topline koju treba dovesti 1 kg vode
temperature 14,5 °C da bi se ugrijao na 15,5 °C
danas - SI sustav mjernih jedinica – svi oblici energije - J
JOULEOV POKUS – 1843. godine
t Postupak pokusa
• grijanje vode mješalicom
• mješalica se pokreće spuštanjem
tereta poznate mase
G
• mehanički rad dobiven spuštanjem
tereta pretvara se u toplinu trenja
h
Rezultat pokusa
za ugrijavanje 1 kg vode od 14,5 °C na
15,5 °C potreban je rad od 427 kpm
1
Mehanički ekvivalent topline J = = 427 kpm / kcal
A
1
Toplinski ekvivalent mehaničkog rada A= kcal / kpm
427
1 kcal = 427 kpm = 4187 J
6
UNUTARNJA ENERGIJA
Jouleov pokus dobiveni mehanički rad utrošen za povećanje unutarnje energije vode
Unutarnja energija U = G ⋅u [J]

G – masa [kg]
u – specifična unutarnja energija [J/kg] veličina stanja
Unutarnja energija
• zbroj kinetičkih i potencijalnih energija pojedinih molekula
• ovisi o vrsti, količini i toplinskom stanju tijela
Promjena unutarnje energije
dovođenjem UIII-UI
topline Q = U III − U I
izvana
Promjena unutarnje energije
K
I II
sI-II L = ∫ K ⋅ ds
vanjskim I
II
radom
U II − U I = L
K
1
vanjskim
radom 2 Q + L = U 2 − U1
i
dovođenjem
topline
7
PRVI GLAVNI STAVAK
Zadatak termodinamičkog procesa pretvorba toplinske energije u mehanički rad

primjenom posrednika
L<0
utrošeni rad
Zakon očuvanja energije
Q>0 Q<0 Q − L = U 2 − U1
dovedena odvedena Q = U 2 − U1 + L
toplina toplina
L>0 PRVI GLAVNI STAVAK
dobiveni rad PRVI ZAKON TERMODINAMIKE
dQ = dU + dL
Dovedena toplina Q služi dijelom za
povećanje unutarnje energije U2-U1, a diferencijalni oblik I. glavnog stavka
dijelom za vršenje mehaničkog rada L.
Q = U 2 − U1 + L + E p + E k + ∑E
uz postojanje drugih oblika energije
JEDNADŽBA STANJA
Agregatna stanja tvari
• kruto - tvar se velikim otporom protivi promjeni oblika i volumena
• kapljevito - tvar se ne protivi promjeni oblika, ali se velikim otporom

protivi promjeni volumena kapljevine su nestišljive
• plinovito - tvar se ne protivi promjeni oblika i volumena,

plinovi pri dovoljnom sniženju tlaka mogu imati po volji velik volumen,
a povišenjem tlaka mogu se po volji zgusnuti
tlak p i volumen V kod plinova međusobno su ovisne veličine
zajedno s temperaturom T povezane su jednadžbom stanja
8
JEDNADŽBA STANJA
definira vezu tlaka p, specifičnog volumena v i temperature t kod plinova
F (p ,v , t ) = 0 implicitni oblik termičke jednadžbe stanja
p = f 1 (v ,t )
v = f 2 (p ,t ) eksplicitni oblik termičke jednadžbe stanja
t = f 3 (p ,v )
u = ϕ1 (v , t )
u = ϕ2 (p , t ) kalorična jednadžba stanja
u = ϕ3 (p ,v )
9
Termodinamika BG – II. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
RAD I pV - DIJAGRAM
dK = p ⋅ dF Granična ploha čestice F pomakne se za ds,

volumen čestice se poveća za dV
ds
F dF dV = ∫ ds ⋅ dF
p
F
V
p
Svaki element dF granične plohe pri tom
dV pomicanju za ds protiv sile dK = p ⋅ dF
izvršit će rad
dK ⋅ ds = p ⋅ dF ⋅ ds
Ukupno izvršeni rad
V2
Za cijelu graničnu plohu
L = ∫ p ⋅ dV elementarni izvršeni rad je
V1
dL = ∫ p ⋅ dF ⋅ ds = p ⋅ ∫ dF ⋅ ds = p ⋅ dV
F F
za dV = 0 L =0
Kod promjena stanja kod kojih nema promjena volumena, plin ne može izvršiti mehanički rad.
V2
Ukupno izvršeni rad L = ∫ p ⋅ dV može se prikazati u pV-dijagramu
V1
p površina ispod krivulje promjene stanja

Q
1
1. glavni stavak dQ = dU + dL
2
dQ = dU + p ⋅ dV
2
∫
1
Q = U 2 − U 1 + ∫ p ⋅ dV
1
dL = p ⋅ dV
U 2 −U1 jednoznačno određeno početnim
i konačnim stanjem plina
p V2 2 2
L = ∫ p ⋅ dV ∫ p ⋅ dV ovisi i o putu promjene stanja plina
V1 1
dV V
p 1 L = ∫ p ⋅ dV ≠
a
p1 p2 b L = ∫ p ⋅ dV
b
a
2
Q 1 2
1
JEDNADŽBA STANJA IDEALNIH PLINOVA F (p ,v ,t ) = 0
⇔ homogene tvari (fizikalna svojstva su posvuda jednaka)

idealni plinovi
⇔ nema unutarnjeg trenja među molekulama
Gay Lussacov pokus (1816. godine)

• plin početne temperature t volumen v se mijenja linearno s
• promjena temperature plina uz p =const. temperaturom t
v0
Gay Lussacov zakon v = ⋅ (273,15 + t )
273,15
v v - specifični volumen plina pri temperaturi t
st. v 0 - specifični volumen plina pri 0 °C
c on
p=
p1 T = t + 273,15
v0
p2 -termodinamička (apsolutna) temperatura
v0
v = ⋅T
273,15
-273,15 °C 0 °C t
Pokusi Boylea (1664. godine) i Marriottea (1676. godine)
• promjena tlaka plina uz t = const. odnos između v i p
(p ⋅v )t = const.
p ⋅v = F (t ) = F (T − 273,15) = F 1 (T )
p ⋅ v = F1 (T )
t3
t2
t1 = c
onst.
2
v0
v = ⋅T Gay Lussac
273,15
v 0 = f (p )
v = f (p ) ⋅ T /⋅ p
p ⋅ v = p ⋅ f (p ) ⋅ T = ϕ (p ) ⋅ T
p ⋅ v = F1 (T ) Boyle i Marriotte
F1 (T ) = ϕ (p ) ⋅ T
ϕ (p ) = R R [J/kg K] – plinska konstanta – ovisi o vrsti plina
p ⋅v = R ⋅T JEDNADŽBA STANJA ZA 1 kg IDEALNOG PLINA
p ⋅V = G ⋅ R ⋅ T JEDNADŽBA STANJA ZA G kg IDEALNOG PLINA
V = G ⋅v
Zakoni važni pri kemijskim promjenama
Tvari međusobno reagiraju samo u određenim masenim omjerima

npr. s 1 kg H2 ne možemo vezati po volji mnogo O2 već samo 8 kg pri čemu nastaje H2O
ili 16 kg O2 pri čemu nastaje H2O2 (vodikov peroksid)
Idealni plinovi međusobno reagiraju ne samo u određenim masenim omjerima,

već i u određenim volumnim omjerima (prema Gay-Lussacu)
npr. za isti p i t - 1 m3 H2 reagira s ½ m3 O2 u 1 m3 H2O, a s 1 m3 O2 u 1 m3 H2O2
Plinovi se sastoje od molekula Avogadrov stavak
U jednakim volumenima, pri istom tlaku i istoj temperaturi,

svi plinovi sadrže isti broj molekula.
U tom se slučaju mase plinova odnose kao mase njihovih pojedinih

molekula tj. kao molekularne težine {m}.
Za jedinicu količine plina (uz kg) može se odabrati i ona količina

koja sadrži {m} kg plina
1 kmol
3
Molni volumen v m = m ⋅v [m3 / kmol]
m – masa sadržana u 1 kmol plina molna masa [kg/kmol]
ovisi o vrsti plina ⇒

termodinamičke tablice
Prema Avogadrovom stavku, molni volumeni različitih plinova

v m1 = v m2 = . . . = v m
pri istom tlaku p i temperaturi t jednaki su.
p ⋅v = R ⋅T /⋅ m
p ⋅v ⋅ m = m ⋅ R ⋅T
p ⋅v m = m ⋅ R ⋅T jednadžba stanja za 1 kmol plina
• jednadžbe stanja 1 kmol plinova 1 i 2 pri istom tlaku p i istoj temperaturi t

m1 ⋅ R1 ⋅T
p ⋅ v m1 = m1 ⋅ R1 ⋅ T ⇒ v m1 =
p
v m1 = v m2
p ⋅ v m2 = m 2 ⋅ R 2 ⋅ T m ⋅ R ⋅T
⇒ v m2 = 2 2
p
m1 ⋅ R1 ⋅T m ⋅ R ⋅T
= 2 2
p p
m1 ⋅ R1 = m 2 ⋅ R 2 = . . . = m ⋅ R = ℜ
ℜ = m ⋅R [J/kmol K] - opća plinska konstanta

ℜ = 8314 J/kmol K
- za sve plinove jednaka
p ⋅v m = m ⋅ R ⋅T
p ⋅v m = ℜ ⋅T JEDNADŽBA STANJA ZA 1 kmol IDEALNOG PLINA
p ⋅V = M ⋅ ℜ ⋅ T JEDNADŽBA STANJA ZA M kmol IDEALNOG PLINA
V = M ⋅v m
p ⋅V = M ⋅ m ⋅ R ⋅ T
p ⋅V = G ⋅ R ⋅ T G = M ⋅m
4
Prema Avogadrovom stavku, molni volumen vm

ovisi samo o tlaku p i temperaturi t
ne ovisi o vrsti plina
npr. za p = 1 Atm = 760 Torr = 101300 Pa i t = 0 °C

ℜ ⋅T 8314 ⋅ 273
vm = = = 22,4 m3/kmol
p 101300
Količinu plina koja je pri tlaku 760 Torr i temperaturi 0 °C zatvorena

u prostoru od 1 m3 nazivamo
normni metar kubni ili normalni metar kubni
1 m mn3
1 m n3 = kmol = kg V 0 = 22,4 ⋅ M
22,4 22,4
V0
1 kmol = 22,4 m n3 = m kg G = M ⋅m = ⋅m
22,4
kg, kmol, mn3 – mjerne jedinice za količinu plina
SPECIFIČNA TOPLINA
1806. godine – Gay Lussac pokusima istraživao kaloričnu jednadžbu stanja idealnih plinova
u = ϕ1 (v , t ) u = ϕ2 (p , t ) u = ϕ3 (p ,v )
u ≠ ϕ (p ,v ) u = ϕ (t )
Ovisnost unutarnje energije u o temperaturi t opisuje se uvođenjem pojma

specifične topline c
dQ
c = [J/kg K]
G ⋅ dt
Specifična toplina je količina topline koju treba dovesti jedinici količine tvari da bi joj
povisili temperaturu za 1 K (ili 1 °C).
Specifična toplina
• mijenja se s temperaturom
• jednoznačno je definirana za krutine i kapljevine, ali kod plinova ovisi i o
načinu promjene stanja
5
grijanje kod konstantnog volumena (v = const.)
u spremniku je zatvoren 1 kg plina pri v = const.

v = const. dovođenjem topline ∆q raste temperatura i tlak plina
za v = const p ⋅v = R ⋅T
T i p
⎛ ∆q ⎞
cv = ⎜ ⎟ specifična toplina kod konstantnog volumena
∆q ⎝ ∆t ⎠ v
toplinu trošimo za ugrijavanje plina
grijanje kod konstantnog tlaka (p = const.)
spremnik s pomičnim stapom koji osigurava p = const.

dovođenjem topline ∆q raste temperatura i volumen plina
za p = const p ⋅v = R ⋅T
T i v
p = const.
⎛ ∆q ⎞
cp = ⎜ ⎟ specifična toplina kod konstantnog tlaka
⎝ ∆t ⎠ p
toplinu trošimo za ugrijavanje plina i za
∆q
pomicanje stapa
cv ≠ cp
dq du dv
I. glavni stavak dq = du + p ⋅ dv c = = +p⋅
dt dt dt
⎛ ∂q ⎞ ⎛ ∂u ⎞
za v = const. dv = 0 cv = ⎜ ⎟ = ⎜ ⎟
⎝ ∂ t ⎠v ⎝ ∂ t ⎠v
⎛ ∂q ⎞ ⎛ ∂u ⎞ ⎛ ∂v ⎞
za p = const. cp = ⎜ ⎟ =⎜ ⎟ + p ⋅⎜ ⎟
⎝ ∂t ⎠ p ⎝ ∂t ⎠ p ⎝ ∂t ⎠ p
⎛ ∂u ⎞ ⎛ ∂u ⎞ du
kod idealnih plinova u ≠ f (p ,v ) ⎜ ⎟ =⎜ ⎟ = =cv
⎝ ∂t ⎠v ⎝ ∂t ⎠ p dt
⎛ ∂v ⎞ R
iz p ⋅ v = R ⋅ T ⎜ ⎟ =
⎝ ∂t ⎠p p
R
cp = c v + p ⋅ cp = cv + R cp −cv = R
p
Kod grijanja pri p = const. toplina cp troši se za povećanje

cp > cv unutarnje energije plina (član cv) i za savladavanje rada pri
pomicanju stapa (član R).
6
MOLNA SPECIFIČNA TOPLINA
• specifična toplina svedena na jedinicu količine od 1 kmol (m kg)
Cp = m ⋅cp ⎛ ⎡ kg J J ⎤⎞
⎜⎢ ⎟
[J/kmol K] ⎜ kmol ⋅ kg K = kmol K ⎥ ⎟
C v = m ⋅c v ⎝⎣ ⎦⎠
C p − C v = m ⋅ c p − m ⋅ c v = m ⋅ (c p − c v ) = m ⋅ R = ℜ
C p − C v = ℜ = 8314 J/kmol K Razlika molnih specifičnih toplina

kod svih je plinova jednaka.
Molne specifične topline
• za jednoatomne plinove
za sve plinove jednake
ne ovise o temperaturi
(Cp) = 5 kcal/kmol K ≈ 21 kJ/kmol K
1 kcal = 4187 J
(Cv) = 3 kcal/kmol K ≈ 12,6 kJ/kmol K
• za dvoatomne plinove
ovise o temperaturi i vrsti plina termodinamičke tablice
cp Cp
Omjer specifičnih toplina κ = =
cv Cv
5
• za jednoatomne plinove κ = = 1,667
3
• za dvoatomne plinove κ ≈ 1,4
• za višeatomne plinove - κ je to bliže vrijednosti 1 što je veći broj atoma u molekuli
Ako ne znamo vrstu plina kojim se vrši promjena stanja, molne specifične topline
Cp i Cv mogu se približno izračunati poznavanjem broja atoma u molekuli plina
korištenjem jednadžbi
Cp
= κ i Cp −C v = ℜ Cv =Cp − ℜ C p ⋅ (κ − 1) = κ ⋅ ℜ
Cv
Cp κ ⋅ℜ
=κ Cp =
Cp − ℜ κ −1
C p = κ ⋅ (C p − ℜ ) Cp
Cv =
κ
C p = κ ⋅C p − κ ⋅ ℜ
ℜ
Cv =
κ ⋅C p − C p = κ ⋅ ℜ κ −1
7
Srednja specifična toplina

t2 t2
∫ C p ⋅ dt ∫C v ⋅ dt
[C ]
p t
t2
1
=
t1
t 2 − t1
[C ] t2
v t1 =
t1
t 2 − t1
Vrijednosti C p [ ] t
0
⇒ tablice
[C v ]t0 = [C p ]t0 − ℜ
Pri tome vrijedi [C ] ⋅ (t

p t
1
t2
2 − t 1 ) = [C p ]02 ⋅ (t 2 − 0 ) − [C p ]01 ⋅ (t 1 − 0 )
t t
[C ] t2
⋅ t 2 − [C p ]01 ⋅ t 1
t
[C ] t2
p t
1
=
p 0
t 2 − t1
[C ] i [C ]
t1
p 0
t2
p 0 iz tablica, t1 i t2 u °C
[C v ]tt = [C p ]t 2 − ℜ
2 t
1 1
za t1 ≤ 60 °C ⇒ C p [ ]t2
t1
= [C p ]01
t +t 2
8
Termodinamika BG – III. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
PLINSKE SMJESE
T, p T, p U toplinski izoliranoj posudi idealni plinovi 1 i 2

odijeljeni su pregradom.
V1, G1 V2, G2
Oba plina imaju istu temperaturu T i tlak p, plin
1 zauzima volumen V1, a plin 2 volumen V2.
T, p Pomicanjem pregrade ⇒ difuzija ⇒ plinovi će

(V1+V2), (G1+G2)
se nakon nekog vremena izmiješati i raširiti po
cijelom volumenu V = V1+ V2.
Svaki se plin, kad se odstrani
Jednadžba stanja plina 1 pregrada, širi po cijelom
prije miješanja p ⋅V 1 = G 1 ⋅ R 1 ⋅ T raspoloživom volumenu V1+ V2 kao
da drugi plinovi nisu niti prisutni.
nakon miješanja p 1 ⋅ (V 1 + V 2 ) = G 1 ⋅ R1 ⋅ T Dotični plin nakon miješanja zauzima
pojedinačni (parcijalni) tlak koji
Jednadžba stanja plina 2 odgovara njegovoj jednadžbi stanja
za povećani volumen.
prije miješanja p ⋅V 2 = G 2 ⋅ R 2 ⋅T
nakon miješanja p 2 ⋅ (V1 +V 2 ) = G 2 ⋅ R 2 ⋅T p1, p2 – parcijalni (pojedinačni) tlakovi
plinova 1 i 2 u plinskoj smjesi
DALTONOV ZAKON
Ukupni tlak smjese zbroj je parcijalnih tlakova p1, p2, ... pojedinih sudionika.
n
za n sudionika p = p1 + p 2 + ... + p n = ∑ p i
i =1
Za plin 1
p ⋅V 1 = G 1 ⋅ R1 ⋅ T
prije miješanja
p ⋅V 1 = p 1 ⋅ (V 1 + V 2 + ... + V n )
nakon miješanja p 1 ⋅ (V 1 + V 2 ) = G 1 ⋅ R 1 ⋅ T
p1 V1 V
= = 1
p V 1 + V 2 + ... + V n V
Za i-ti plin
Vi V1 volumni (prostorni) udio
ri = = r1
V V plina 1 u plinskoj smjesi
Vi pi V1 p1
ri = = p i = ri ⋅ p r1 = =
V p V p
n n
volumni udjeli plinova odnose
∑
i
Vi
=1
=V ∑
i
ri
=1
=1 se kao njihovi parcijalni tlakovi
r1 + r 2 + ... + r n = 1
1
Maseni udjeli
G1 G2
g1 = g2 =
G G
n
G = G 1 + G 2 + ... + G n g 1 + g 2 + ... + g n = 1 ∑
i
=1
gi =1
Odnos volumnih i masenih udjela
Jednadžbe stanja plinova 1 i 2 prije miješanja

uz isti p i T
ℜ
p ⋅V 1 = G 1 ⋅ ⋅T G 1 V1 ⋅ m1
m1 /: =
ℜ G 2 V2 ⋅ m2
p ⋅V 2 = G 2 ⋅ ⋅T
m2
g 1 r1 ⋅ m 1
=
g 2 r2 ⋅ m2
g 1 : g 2 : ... : g n = r1 ⋅ m 1 : r 2 ⋅ m 2 : ... : r n ⋅ m n
Maseni udio i –tog sudionika u plinskoj smjesi
• za 2 sudionika g 1 r1 ⋅ m 1
=
g 2 r2 ⋅ m2
g1 + g 2 = 1 ⇒ g 2 = 1 − g1
g1 r ⋅ m1
= 1
1 − g1 r2 ⋅ m2
r1 ⋅ m1 ⋅ (1 − g 1 ) = g 1 ⋅ r 2 ⋅ m 2
r 1 ⋅ m 1 − r1 ⋅ m 1 ⋅ g 1 = g 1 ⋅ r 2 ⋅ m 2
g 1 ⋅ (r1 ⋅ m1 + r 2 ⋅ m 2 ) = r1 ⋅ m1
r1 ⋅ m 1
g1 =
r1 ⋅ m 1 + r 2 ⋅ m 2
r1 ⋅ m 1
• za n sudionika g1 =
r1 ⋅ m 1 + r 2 ⋅ m 2 + ... + r n ⋅ m n
ri ⋅ mi
Maseni udio i –tog sudionika gi = n
∑
i
=1
ri ⋅ mi
2
Volumni udio i –tog sudionika u plinskoj smjesi
• za 2 sudionika g 1 r1 ⋅ m 1
=
g 2 r2 ⋅ m2
r1 + r 2 = 1 ⇒ r 2 = 1 − r1
g1
g1 r1 ⋅ m 1 r1 m g g
= = 1 r1 ⋅ 2 = (1 − r1 ) ⋅ 1
g 2 (1 − r1 ) ⋅ m 2 1 − r1 g2 m2 m1
m2
g g g ⎛g g ⎞ g
r1 ⋅ 2 = 1 − r1 ⋅ 1 r1 ⋅ ⎜⎜ 1 + 2 ⎟⎟ = 1 g1
m 2 m1 m1 ⎝ m1 m 2 ⎠ m1
m1
g1 r1 =
g1 g 2
m1 +
• za n sudionika r1 = m 1 m2
g1 g 2 gn
+ + ... +
m1 m 2 mn
gi
m
Volumni udio i –tog sudionika ri = n i
gi
∑
i =1 m i
JEDNADŽBA STANJA PLINSKE SMJESE
Zbrajanjem jednadžbi stanja sudionika smjese nakon miješanja

n n
∑ (p i ⋅V ) = ∑ (G i ⋅ R i ⋅T ) G i = G ⋅ gi
i=1 i
=1
n n
∑ (p i
i =1
⋅V ) = ∑
i
=1
(G ⋅ g i ⋅ R i ⋅T )
n n
V ⋅ ∑ p i = G ⋅T ⋅ ∑ (g i ⋅ R i )
i =1 i =1
∑
i
pi
=1
=p Daltonov zakon
∑ (g i ⋅ Ri ) = R
i=1
V ⋅ p = G ⋅T ⋅ R
p ⋅V = G ⋅ R ⋅ T JEDNADŽBA STANJA PLINSKE SMJESE
3
n
plinska konstanta smjese R = ∑ (g i ⋅ Ri ) [J/kg K]
i
=1
ri ⋅ mi ℜ
uvrštavanjem g i = i Ri = dobivamo
∑i i
i
r ⋅ m m i
R = g 1 ⋅ R 1 + g 2 ⋅ R 2 + ... + g n ⋅ R n
r1 ⋅ m 1 ℜ r ⋅ m2 ℜ r ⋅ mn ℜ
R = ⋅ + 2 ⋅ + ... + n ⋅
∑ ri ⋅ m i m1 ∑ ri ⋅ m i m 2
i i
∑ ri ⋅ mi mn i
ℜ
R = ⋅ (r1 + r 2 + ... + r n )
∑ ri ⋅ m i
i
=1
ℜ
R =
∑ ri ⋅ m i
i
n
ℜ
R =
m
m = ∑
i
=1
ri ⋅ mi [kg/kmol] molna masa smjese
p ⋅V = G ⋅ R ⋅ T
p ⋅V = M ⋅ m ⋅ R ⋅ T
p ⋅V = M ⋅ ℜ ⋅ T JEDNADŽBA STANJA PLINSKE SMJESE
Molna količina smjese M = M 1 + M 2 + ... + M n
Iz jednadžbe stanja i –tog sudionika p ⋅V i = M i ⋅ ℜ ⋅ T

i jednadžbe stanja plinske smjese p ⋅V = M ⋅ ℜ ⋅ T
p ⋅V i M i ⋅ ℜ ⋅ T
=
p ⋅V M ⋅ ℜ ⋅T
Vi M i
= = ri
V M
volumni udjeli ujedno su i molni udjeli
4
SPECIFIČNA TOPLINA PLINSKE SMJESE
zbroj specifičnih toplina pojedinih sudionika s njihovim pripadnim količinama
c p = g 1 ⋅ c p1 + g 2 ⋅ c p2 + ... + g n ⋅ c pn
n n
cp = ∑
i
gi
=1
⋅ c pi cv = ∑
i
gi
=1
⋅ c vi [J/kg K]
Molna specifična toplina
Cp = cp ⋅m
r1 ⋅ m 1 r ⋅ m2 r ⋅ mn
cp = ⋅ c p1 + 2 ⋅ c p2 + ... + n ⋅ c pn / ⋅m
m m m
C p = r1 ⋅ m 1 ⋅ c p1 + r 2 ⋅ m 2 ⋅ c p2 + ... + r n ⋅ m n ⋅ c pn
C p = r1 ⋅ C p1 + r 2 ⋅ C p2 + ... + r n ⋅ C pn
n n
Cp = ∑ r i ⋅ C pi
i =1
Cv = ∑
i
=1
ri ⋅ C vi [J/kmol K]
5
PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA
pet osnovnih promjena stanja – IZOHORA, IZOBARA, IZOTERMA, ADIJABATA, POLITROPA
PROMJENA STANJA PRI V = const. – IZOHORA
p
2 1 Plinu u spremniku dovodimo toplinu uz V = const.
p2
Povećava se temperatura i tlak plina.
Q Q Izvršeni rad
Plin ne može
2 izvršiti rad jer
1 2 dV = 0 L = ∫ p ⋅ dV = 0 nema promjene
p1 1 volumena.
Dovedena toplina
V1=V2 V
V =const. 2
za dL = 0 dQ = dU / ∫ du = c v ⋅ dt
1
Q Q = U 2 − U 1 = G ⋅ c v ⋅ (T 2 − T 1 ) = M ⋅ C v ⋅ (T 2 − T 1 )
Jednadžba stanja plina na početku

promjene stanja – stanje 1 p 1 ⋅V 1 = G ⋅ R ⋅ T 1
Jednadžba stanja plina na kraju /:
promjene stanja – stanje 2
p 2 ⋅V 2 = G ⋅ R ⋅ T 2
V 1 = V 2 = V = const.
p2 T2
=
p1 T 1
p2
T2 = ⋅T 1
p1
⎛p ⎞ p − p1
Q = G ⋅ c v ⋅ (T 2 − T 1 ) = G ⋅ c v ⋅ ⎜⎜ 2 ⋅T 1 − T 1 ⎟⎟ = G ⋅ c v ⋅T 1 ⋅ 2
⎝ p1 ⎠ p1
p 2 − p1 Q
=
p1 G ⋅ c v ⋅T 1
kad se toplina plinu dovodi Q > 0 T i p
kad se toplina plinu odvodi Q < 0 T i p
6
PROMJENA STANJA PRI p = const. – IZOBARA
p Izvršeni rad
Q dL = p ⋅ dV
2 2
1 2 L = ∫ p ⋅ dV = p ⋅ ∫ dV
p1=p2 1 1
L = p ⋅ (V 2 −V 1 ) = G ⋅ R ⋅ (T 2 − T 1 ) = M ⋅ ℜ ⋅ (T 2 − T 1 )
L = p ⋅ (V 2 −V 1 )
Dovedena toplina
2
dQ = dU + dL = dU + p ⋅ dV / ∫
V1 V2 V 2 1
Q = U 2 − U 1 + ∫ p ⋅ dV
1
p p Q = U 2 − U 1 + p ⋅ (V 2 −V1 )
p =const.
Q = G ⋅ c v ⋅ (T 2 − T 1 ) + G ⋅ R ⋅ (T 2 − T 1 )
Q V1 V2 Q = G ⋅ (T 2 − T 1 ) ⋅ (c v + R )
Plinu u cilindru sa stapom opterećenim Q = G ⋅ (T 2 − T 1 ) ⋅ c p
nepromjenjivom vanjskom silom
dovodimo toplinu uz p = const
Q = G ⋅ c p ⋅ (T 2 − T 1 ) = M ⋅ C p ⋅ (T 2 − T 1 )
Povećava se temperatura i volumen plina.
Jednadžba stanja plina na početku

promjene stanja – stanje 1 p 1 ⋅V 1 = G ⋅ R ⋅ T 1
Jednadžba stanja plina na kraju /:
promjene stanja – stanje 2
p 2 ⋅V 2 = G ⋅ R ⋅ T 2
p1 = p 2 = p = const.
V2 T2
=
V1 T 1
V2
T2 = ⋅T 1
V1
⎛V ⎞ V −V
Q = G ⋅ c p ⋅ (T 2 − T1 ) = G ⋅ c p ⋅ ⎜⎜ 2 ⋅T1 − T1 ⎟⎟ = G ⋅ c p ⋅T1 ⋅ 2 1
⎝V1 ⎠ V1
V 2 −V 1 Q
=
V1 G ⋅ c p ⋅T 1
kad se toplina plinu dovodi Q > 0 T i V
kad se toplina plinu odvodi Q < 0 T i V
7
PROMJENA STANJA PRI T = const. – IZOTERMA

p
1
p1 Jednadžba izoterme
T=
Q Jednadžbe stanja plina na
co
početku i na kraju promjene
n
st. stanja – stanja 1 i 2
it p 1 ⋅V 1 = G ⋅ R ⋅ T 1
pV =const.
p2 L 2
p 2 ⋅V 2 = G ⋅ R ⋅ T 2
V T 1 = T 2 = T = const.
V1 V2
Pri polaganom rastezanju plina u cilindru koji nije

izoliran, plinu kroz stijenke dostrujava toplina iz okoline.
Rasteže li se plin dovoljno polako, dostrujavat će toliko p 1 ⋅V 1 = p 2 ⋅V 2 = p ⋅V = const.
topline da se temperature plina i okoline neće primjetno
razlikovati.
Ako je temperatura okoline konstantna, ostat će i p ⋅V = const.
temperatura plina pri polaganoj ekspanziji konstantna.
Izvršeni rad Dovedena toplina
2
L = ∫ p ⋅ dV dQ = dU + dL
1
G ⋅ R ⋅T za T = const. U = const.
p ⋅V = G ⋅ R ⋅ T p =
V
2
G ⋅ R ⋅T
L= ∫
1
V
⋅ dV dU = 0
2
dV dQ = dL
L = G ⋅ R ⋅T ⋅ ∫
V 1
V Q =L
L = G ⋅ R ⋅ T ⋅ ln 2
V1
V 2 p1 Dovedena toplina
p 1 ⋅V 1 = p 2 ⋅V 2 = jednaka je
V1 p 2
izvršenom radu
p1 p p
L = G ⋅ R ⋅ T ⋅ ln = p1 ⋅V1 ⋅ ln 1 = p 2 ⋅V 2 ⋅ ln 1
p2 p2 p2
8
Termodinamika BG – IV. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
PROMJENA STANJA PRI Q = 0 – ADIJABATA
pp Jednadžba adijabate
1
p1 1. glavni stavak dq = du + dl
T
1 za dq = 0 du + dl = 0
ad
c v ⋅ dT + p ⋅ dv = 0
Q=0
pV jednadžba stanja p ⋅ v = R ⋅ T / d
κ
=c p ⋅ dv + v ⋅ dp = R ⋅ dT
p ⋅ dv + v ⋅ dp
on
dT =
st
R
.
p2 2 T2
uvrštavanjem slijedi
L
p ⋅ dv + v ⋅ dp
cv ⋅ + p ⋅ dv = 0 / ⋅ R
V1 V2 V R
c v ⋅ (p ⋅ dv + v ⋅ dp ) + R ⋅ p ⋅ dv = 0
Javlja se kad je cilindar tako dobro izoliran p ⋅ dv ⋅ (c v + R ) + c v ⋅ v ⋅ dp = 0
ili kada je ekspanzija plina tako brza da se
za vrijeme promjene stanja ne mogu c p ⋅ p ⋅ dv + c v ⋅ v ⋅ dp = 0 / : (c v ⋅ p ⋅v )
izmijeniti primjetne količine topline između c p dv dp
⋅ + =0
plina i okoline. cv v p
κ
p ⋅v = const. dv dp
κ⋅ + =0 /∫
v p
p ⋅V κ = const.
κ ⋅ lnv + ln p = const.
cp Cp
p ⋅V κ
= const. κ= =
cv Cv
κ 1
κ κ p 2 ⎛V 1 ⎞ V 2 ⎛ p1 ⎞κ
p 1 ⋅V 1 = p 2 ⋅V 2 =⎜ ⎟ =⎜ ⎟⎟ odnos tlakova i volumena
p 1 ⎜⎝V 2 ⎟⎠ V 1 ⎜⎝ p 2 ⎠
p 1 ⋅V 1 = G ⋅ R ⋅ T 1 p 2 ⋅V 2 T 2
/: =
p 2 ⋅V 2 = G ⋅ R ⋅ T 2 p 1 ⋅V 1 T 1
1 1
p2 ⎛p ⎞κ T2 ⎛ p1 ⎞κ 1
⋅ ⎜⎜ 1 ⎟⎟ = ⎜⎜ ⎟⎟ =
p1 ⎝ p2 T1 ⎝ p2
1
⎠ ⎠ ⎛ p2 ⎞κ
⎜⎜ ⎟⎟
T2 p2 1 ⎝ p1 ⎠
= ⋅
T1 p1 1
⎛ p2 ⎞κ
⎜⎜ ⎟⎟
⎝ p1 ⎠
1 κ −1 κ
1−
T2 ⎛ p2 ⎞ κ T2 ⎛ p2 ⎞ κ p 2 ⎛T 2 ⎞ κ −1
=⎜ ⎟ =⎜ ⎟ =⎜ ⎟
κ −1 1 T 1 ⎜⎝ p1 ⎟⎠ T 1 ⎜⎝ p1 ⎟⎠ p1 ⎜⎝ T 1 ⎟⎠
T 2 ⎛V 1 ⎞ V 2 ⎛ T1 ⎞ κ −1
=⎜ ⎟ =⎜ ⎟
T1 ⎜⎝V 2 ⎟⎠ V1 ⎜⎝T 2 ⎟⎠ odnos temperatura i tlakova
odnos temperatura i volumena
1
Dovedena toplina Q =0
Izvršeni rad
2
za dQ = 0 dL = −dU / ∫
1
⎡ κ ⎤
κ −1
⎛ T2 ⎞ ⎛ p ⎞
L = U 1 − U 2 = G ⋅ c v ⋅ (T1 − T 2 ) = G ⋅ c v ⋅T1 ⋅ ⎜⎜1 − ⎟⎟ = G ⋅ c v ⋅T 1 ⋅ ⎢1 − ⎜⎜ ⎟⎟ ⎥
2
⎝ T1 ⎠ ⎢ ⎝ p1 ⎠ ⎥
⎣ ⎦
p1 ⋅V1 R
G = cv =
R ⋅ T1 κ −1
⎡ κ −1
⎤
p ⋅V R ⎛p ⎞ κ
L= 1 1⋅ ⋅T 1 ⋅ ⎢1 − ⎜⎜ 2 ⎟⎟ ⎥
R ⋅T 1 κ − 1 ⎢ ⎝ p1 ⎠ ⎥
⎣ ⎦
⎡ κ −1
⎤ ⎡ κ ⎤
κ −1
p ⋅V ⎛p ⎞ κ
⎥ = G ⋅ R ⋅T 1 ⎛ p ⎞
L = 1 1 ⋅ ⎢1 − ⎜⎜ 2 ⎟⎟ ⋅ ⎢1 − ⎜⎜ ⎟⎟ ⎥
2
κ − 1 ⎢ ⎝ p1 ⎠ ⎥ κ −1 ⎢ ⎝ p1 ⎠ ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
2
POLITROPA ( POLITROPSKA PROMJENA STANJA)

p
1
p1 Jednadžba politrope
T
1
p ⋅V n = const.
pV
=c n
Q n – eksponent politrope
on
st .
1<n<κ
pt
L 2 T2 Kod politrope vrijede isti odnosi između
p2
temperatura, tlakova i volumena kao i kod
adijabate samo se umjesto eksponenta
V1 V2 V adijabate κ uvrštava eksponent politrope n.
n −κ n −1
1<n<κ cn = c v ⋅ <0 T 2 ⎛V 1 ⎞
n −1
n −1 T 2 ⎛ p2 ⎞ n
=⎜ ⎟
=⎜ ⎟
T1 ⎜⎝ p1 ⎟⎠ T1 ⎜⎝V 2 ⎟⎠
Toplina se za vrijeme politropske ekspanzije
dovodi plinu, a njemu unatoč tome pada
temperatura. p 2 ⎛V 1 ⎞
n
Dovedena toplina nije dovoljna za vršenje rada, =⎜ ⎟

p1 ⎜⎝V 2 ⎟⎠
pa se jedan dio energije potrebne za vršenje
rada dobiva iz zaliha unutarnje energije.
Dovedena toplina
jednadžba stanja p ⋅V = G ⋅ R ⋅T /d p ⋅ dV +V ⋅ dp = G ⋅ R ⋅ dT
jednadžba politrope p ⋅V n = const. / d p ⋅ n ⋅V n −1 ⋅ dV +V n ⋅ dp = 0
V n −1 ⋅ (p ⋅ n ⋅ dV +V ⋅ dp ) = 0
p ⋅ n ⋅ dV +V ⋅ dp = 0
V ⋅ dp = − p ⋅ n ⋅ dV
p ⋅ dV − n ⋅ p ⋅ dV = G ⋅ R ⋅ dT
(n − 1) ⋅ p ⋅ dV = −G ⋅ R ⋅ dT
G ⋅ R ⋅ dT
p ⋅ dV = −
n −1
1. glavni stavak
G ⋅ R ⋅ dT G ⋅ (c p − c v ) ⋅ dT ⎛ c −cv ⎞
dQ = dU + p ⋅ dV = G ⋅ c v ⋅ dT − = G ⋅ c v ⋅ dT − = G ⋅ ⎜⎜ c v − p ⎟ ⋅ dT
n −1 n − 1 ⎝ n − 1 ⎟⎠
⎛ cp ⎞
⎜ −1⎟
c
= G ⋅ c v ⋅ ⎜⎜1 − v ⎟ ⋅ dT = G ⋅ c ⋅ ⎛⎜1 − κ − 1 ⎞⎟ ⋅ dT = G ⋅ c ⋅ n − 1 − κ + 1 ⋅ dT = G ⋅ c ⋅ n − κ ⋅ dT
n −1 ⎟
v v
v
⎝ n −1⎠ n −1 n −1
⎜⎜ ⎟⎟
⎝ ⎠ n − κ specifična toplina
dQ = G ⋅ c n ⋅ dT cn = c v ⋅
n − 1 kod politrope
3
Izvršeni rad
1. glavni stavak dQ = dU + dL dL = dQ − dU
n −κ ⎛n −κ ⎞
dL = G ⋅ c n ⋅ dT − G ⋅ c v ⋅ dT = G ⋅ c v ⋅ ⋅ dT − G ⋅ c v ⋅ dT = G ⋅ c v ⋅ ⎜ − 1 ⎟ ⋅ dT
n −1 ⎝ n −1 ⎠
n −κ − n +1 1−κ
= G ⋅c v ⋅ ⋅ dT = G ⋅ c v ⋅ ⋅ dT
n −1 n −1
κ −1
dL = −G ⋅ c v ⋅ ⋅ dT / ∫
n −1
κ −1 κ −1 ⎛ T ⎞ R
L = G ⋅cv ⋅ ⋅ (T1 − T 2 ) = G ⋅ c v ⋅ ⋅T1 ⋅ ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟ cv =
n −1 n −1 ⎝ T1 ⎠ κ −1
R κ −1 ⎛ T ⎞
L =G ⋅ ⋅ ⋅T1 ⋅ ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟
κ −1 n −1 ⎝ T1 ⎠
⎡ n −1
⎤ ⎡ n −1
⎤
G ⋅ R ⋅T1 ⎛ T 2 ⎞ G ⋅ R ⋅T1 ⎢ ⎛ p 2 ⎞ n ⎥ p1 ⋅V1 ⎢ ⎛ p2 ⎞ n ⎥
L= ⋅ ⎜⎜1 − ⎟⎟ = ⋅ 1 − ⎜⎜ ⎟⎟ = ⋅ 1 − ⎜⎜ ⎟⎟
n −1 ⎝ T1 ⎠ n − 1 ⎢ ⎝ p1 ⎠ ⎥ n − 1 ⎢ ⎝ p1 ⎠ ⎥
⎢⎣ ⎥⎦ ⎢⎣ ⎥⎦
PROMJENE STANJA
p Opća jednadžba
p ⋅V n = const.
p = const. ib
opisuje svih pet osnovnih
promjena stanja pravilnim
it uvrštavanjem eksponenta n
pV = con
pt st.
V = const.
n=0 p = const. - IZOBARA

ad pV n
=
con n =∞ V = const. - IZOHORA
st.
pV
κ
=
co n=1 p ⋅V = const. - IZOTERMA
ns
ih t.
n=κ p ⋅V κ = const. - ADIJABATA
V
p ⋅V n = const. - POLITROPA
4
KRUŽNI PROCESI
Toplina Promjena stanja plina Mehanički rad
Termodinamički proces
Za ponovno vršenje procesa plin (radnu tvar) moramo

vratiti u početno stanje
Kružni proces
Zadatak - pretvorba
toplinske energije u
mehanički rad
p Radna tvar ekspanzijom od

La
stanja 1 do stanja 2 na putu
1 Lb a obavlja rad.
I Ako obavljanje rada želimo

L
a ponavljati radnu tvar moramo
vratiti u početno stanje.
2
L = La − Lb Za povratak u početno stanje
II moramo utrošiti neki rad pa se
b put povratka mora razlikovati
od puta a, npr. put b.
I i II – krajnji položaji gibanja

stapa u cilindru
V
• promjenom stanja od I do II
po putu a dobiva se rad La
• za promjenu stanja od II do I
po putu b troši se rad Lb
Ukupno dobiveni rad kružnim procesom L = La − Lb
5
Dovođenje i odvođenje topline
Pretvorba topline u mehanički rad:

• ogrjevni spremnik (dovođenje topline)
p Ogrjevni • rashladni spremnik (odvođenje topline)
spremnik
• radna tvar (plin, plinska smjesa)
Q
Ad
– radni posrednik
ijab
Ad
ijab
a at
ata
L B
Q0
Rashladni
spremnik
Desnokretni i lijevokretni kružni procesi
p p
Ogrjevni Ogrjevni
spremnik spremnik
Q Q
L>0 L<0
Q0 Q0
Rashladni Rashladni
spremnik spremnik
V V
Desnokretni kružni proces Lijevokretni kružni proces

• promjena stanja u smjeru kretanja • promjena stanja u smjeru suprotnom
kazaljke na satu od kretanja kazaljke na satu
• dobiva se rad L>0 • troši se rad L<0
• podizanje topline na viši
temperaturni nivo
6
1. glavni stavak Q = ∆U + L
∆U = 0 Q =L
U KRUŽNOM
PROCESU DOBIVENI
Toplina predana radnoj tvari Q = Q − Q0
RAD JEDNAK JE
RAZLICI DOVEDENE
Rad izvršen kružnim procesom L = Q − Q0 I ODVEDENE
TOPLINE
Toplinski stupanj djelovanja Ogrjevni

spremnik
Dobiveni rad
η= Q
Dovedena toplina
L Q − Q0 Q
η= = =1− 0 <1
Q Q Q Q0
L>0
Rashladni
spremnik
Primjer kružnog procesa
p • adijabatska ekspanzija od 1 do 2
1
• kompresija pri konstantnom tlaku
od 2 do 3 uz odvođenje topline
ad • dovođenje topline pri konstantnom
Q31 volumenu od 3 do 1
Izvršeni rad
L
L= ∑i Li = L12 + L23 + L31
3 2 >0 <0 =0
Q23 L = Lad − Lib
V Dovedena toplina
Q 31 = G ⋅ c v ⋅ (T 1 − T 3 ) >0
Ovakvi kružni procesi sastavljeni od
tri promjene stanja vrlo su rijetki.
Odvedena toplina
Q 23 = G ⋅ c p ⋅ (T 3 − T 2 ) <0
7
Elementarni kružni procesi – sastavljeni od 2 para istovrsnih promjena stanja

Najvažniji
Carnotov kružni proces
sastavljen od 2 adijabate i 2 izoterme
1-2 izotermna ekspanzija plina uz dovođenje

p T os ≥ T topline iz ogrjevnog spremnika
ad
2-3 adijabatska ekspanzija plina
1 T rs ≤ T 0
OS 3-4 izotermna kompresija plina uz odvođenje
topline u rashladni spremnik
T os
4-1 adijabatska kompresija plina
Q ad Izvršeni rad
4
L 2
T=c
L = ∑ Li = L12 + L23 + L34 + L41
onst i
.
T0 = co L = Lit + Lad − Lit − Lad
ns t.
3
Q0 Toplinski stupanj djelovanja
RS
T rs l q − q0 T −T 0 T
η= = ηC = =1− 0
V q q T T
Lijevokretni Carnotov kružni proces
p 4-3 izotermna ekspanzija plina uz dovođenje

ad T os ≤ T topline iz rashladnog spremnika
1 T rs ≥ T 0 3-2 adijabatska kompresija plina
OS 2-1 izotermna kompresija plina uz odvođenje
T os topline u ogrjevni spremnik
1-4 adijabatska ekspanzija plina
Q ad
4
L 2
T=c Zadatak procesa
onst
. podizanje topline s nižeg na viši
T0 = co
ns t. temperaturni nivo uz potrošak rada
Q0 3
RS
T rs
dizalica topline
V rashladni uređaji
8
Jouleov kružni proces

stalnotlačni proces
sastavljen od 2 adijabate i 2 izobare
OS 1-2 izobarna ekspanzija plina uz

T os dovođenje topline iz ogrjevnog
p
Q spremnika
1 2 p = const. 2-3 adijabatska ekspanzija plina
3-4 izobarna kompresija plina uz
ad odvođenje topline u rashladni
ad spremnik
L 4-1 adijabatska kompresija plina
3 p 0 = const. T os ≥ T 2
4
Q0 T rs ≤ T 4
RS za iste Tos i Trs η J < ηC

T rs
V
9
Termodinamika BG – V. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
DRUGI GLAVNI STAVAK

DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE
CLAUSIUS:
Toplina ne može sama od sebe prijeći s hladnijeg na toplije tijelo,
i to niti neposredno niti posredno.
sama od sebe – znači da se izmjena topline ne potpomaže nikakvom

trajnom promjenom na drugim tijelima okoline
2. GLAVNI STAVAK – princip po kome se termodinamika u osnovi razlikuje od svih

ostalih grana fizike. Svi se procesi koji se tamo obrađuju mogu odvijati
kako u jednom, tako i u njima suprotnom smjeru.
npr. mehanički proces negativan predznak brzina
proces će se odvijati u suprotnom smjeru
mehanički je proces reverzibilan (povrativ)
POVRATIVI I NEPOVRATIVI PROCESI
POVRATIVA (REVERZIBILNA) PROMJENA STANJA SUSTAVA

je ona promjena stanja nakon koje bi se svi sudionici mogli vratiti u
početno stanje, a da zbog toga nigdje u prirodi ne zaostane neka
trajna i zamjetljiva promjena.
NEPOVRATIVA (IREVERZIBILNA) PROMJENA STANJA SUSTAVA

je ona promjena stanja nakon koje bi se svi sudionici mogli vratiti u
početno stanje jedino pomoću takvih dodatnih procesa da zbog
toga negdje u prirodi zaostane neka trajna i zamjetljiva promjena.
1
POVRATIVI PROCESI U TERMODINAMICI

ADIJABATSKA EKSPANZIJA ILI KOMPRESIJA PLINA
p
p1 1 ekspanzijom plina od 1 do 2 dobiva se rad L
T
1
plin kompresijom iz stanja 2 vraćamo u početno
ad stanje 1
Q =0 za kompresiju trošimo rad L dobiven ekspanzijom
2 T2
p2
L
V1 V2 V
GRANIČNI SLUČAJ IZOTERMNE EKSPANZIJE ILI KOMPRESIJE PLINA KADA SU
TEMPERATURE PLINA I OGRJEVNOG SPREMNIKA JEDNAKE T = Tos
p
1 T =Tos plinu dovodimo toplinu Q iz ogrjevnog spremnika
p1
OS ekspanzijom plina od 1 do 2 dobiva se rad L
T
T os
=c
Q
on
plin kompresijom iz stanja 2 vraćamo u početno

st.
stanje 1
it
pV =const. za kompresiju trošimo rad L dobiven ekspanzijom
L 2
p2
plinu odvodimo toplinu Q u spremnik
V1 V2 V
CARNOTOV KRUŽNI PROCES ČIJE SU IZOTERME TOČNO PRILAGOĐENE

TEMPERATURAMA OGRJEVNOG I RASHLADNOG SPREMNIKA T = Tos, T0 = Trs
p T os = T
1 T rs = T 0
OS
T os
Q ad
ad
4
L 2
T=c
onst
.
T0 = co
ns t.
3
Q0
RS
T rs
V
desnokretnim procesom dobivamo rad, toplinu dovodimo iz ogrjevnog spremnika i
dio odvodimo u rashladni spremnik
lijevokretnim procesom vraćamo se u početno stanje pri čemu trošimo dobiveni
rad, a toplinu iz rashladnog spremnika vraćamo u ogrjevni spremnik
2
NEPOVRATIVI PROCESI
PROCES S POJAVOM TRENJA
pojavu trenja uvijek prati stvaranje topline, dio rada trenjem se pretvara u toplinu
IZMJENA TOPLINE IZMEĐU TIJELA S KONAČNOM RAZLIKOM TEMPERATURA

prema 2. glavnom stavku toplina uvijek prelazi sama od sebe u smjeru pada temperature,
tu toplinu bez nekih vanjskih zahvata nije moguće vratiti na višu temperaturu
U PRIRODI NE POSTOJE POTPUNO POVRATIVI PROCESI
uvijek se javlja makar i slabo trenje

za svaku izmjenu topline potrebne su makar i neznatne razlike temperatura
PRIRODNI SU SAMO NEPOVRATIVI PROCESI
Povrative procese smatramo vrlo korisnim graničnim slučajevima kojima se

nastojimo što više približiti.
KRUŽNI PROCES POVRATIVI PROCES
NEPOVRATIVOST I DOBIVANJE RADA
Kružni procesi bilo koje vrste, izvedeni bilo kakvim sredstvom, daju iste radove ako
su potpuno povrativi i ako se izvode između istog ogrjevnog i istog
rashladnog spremnika, uz potrošak iste ogrjevne topline.
Kod zadanih toplinskih spremnika toplinski stupanj djelovanja svih povrativih kružnih
procesa između ta dva spremnika je jednak.
Nepovrativi proces izveden između zadanih toplinskih spremnika i s potroškom

jednake količine topline kao i povrativi daje manje rada.
Kod zadanih toplinskih spremnika toplinski stupanj djelovanja nepovrativog kružnog
procesa uvijek je manji od toplinskog stupnja djelovanja povrativog kružnog
procesa.
L
η=
Q
ηn < ηp
SVAKA NEPOVRATIVOST POVEZANA JE S GUBITKOM RADA
3
ANALITIČKA FORMULACIJA DRUGOG GLAVNOG STAVKA
1. glavni stavak dq = du + dl = du + p ⋅ dv
2
dq = y ⋅ dx / ∫ q = ∫ y ⋅ dx površina ispod krivulje promjene

1 stanja u xy dijagramu
y izmijenjena toplina
2
A
1 za adijabatu dq = 0
ad
2
dq = y ⋅ dx = 0
q = ∫ y ⋅ dx
y1 1 y2 dx = 0
B
x = const.
vertikalna dužina
x
CARNOTOV PROCES – 2 adijabate + 2 izoterme (T, T 0)
y Q
izoterme – krivulje 12 i 34 – pretpostavljeni tok
t. 2
cons
T=
1 L = Q − Q0
ad
L desnokretni proces
ad
nst. L >0 Q > Q0
T 0 = co 3
4
Q0 izoterma T leži iznad izoterme T0
l q − q0
Toplinski stupanj djelovanja η = =
q q
x T0
ηC = 1 −
Za elementarni Carnotov proces T
dl dq − dq 0 y ⋅ dx − y 0 ⋅ dx y − y 0 y
η= = = = =1− 0
dq dq y ⋅ dx y y
za zadane T i T0 η = const. y = ϕ (T )
izoterma T = const. y = ϕ (T ) = const. izoterme u xy dijagramu – horizontalni pravci
4
dq = y ⋅ dx
y = ϕ (T )
dq = ϕ (T ) ⋅ ds
x =s
CARNOTOV PROCES
ϕ (T )
Q
1 T = const. 2
ad L = Q − Q0
L ad
T0 = const.
4 3
Q0
Funkcija ϕ(T) i veličina s
R 1
= 1. glavni stavak
p ⋅v = R ⋅T / d p ⋅v T
R ⋅T
R ⋅T dq = du + p ⋅ dv = c v ⋅ dT + ⋅ dv
p = v
v
p ⋅ dv + v ⋅ dp = R ⋅ dT / : (p ⋅v ) ⎛ dv dp ⎞ R ⋅T
dq = c v ⋅T ⋅ ⎜⎜ + ⎟+ ⋅ dv
⎝v p ⎟⎠ v
dv dp R
+ = ⋅ dT ⎛ dv dp dv ⎞
v p p ⋅v dq = T ⋅ ⎜⎜ c v ⋅ +cv ⋅ +R ⋅ ⎟
⎝ v p v ⎟⎠
dv dp dT
+ =
v p T ⎡ dv dp ⎤
dq = T ⋅ ⎢(c v + R ) ⋅ +cv ⋅
⎛ dv dp ⎞ ⎣ v p ⎥⎦
dT = T ⋅ ⎜⎜ + ⎟
⎝v p ⎟⎠ ⎛ dv dp ⎞
= T ⋅ ⎜⎜ c p ⋅ +cv ⋅ ⎟
⎝ v p ⎟⎠
dq = T ⋅ d(c p ⋅ lnv + c v ⋅ ln p + const. ) dq = T ⋅ [c p ⋅ d(lnv ) + c v ⋅ d(ln p )]

dq = ϕ (T ) ⋅ ds
ϕ (T ) = T c p = const.
s = c p ⋅ lnv + c v ⋅ ln p + const. c v = const.
5
ϕ (T 0 ) T0
Za Carnotov proces η = 1 − ηC = 1 −
ϕ (T ) T
veličina s ovisi o vrsti tvari (cp i cv) i o veličinama stanja (p, v)
s – veličina stanja entropija (veličina pretvorbe)
mjerilo za ocjenu savršenosti pretvorbe topline u mehanički rad
ANALITIČKI IZRAZ DRUGOG GLAVNOG STAVKA

dq
dq = T ⋅ ds ds = [J/kg K]
T
dQ
dQ = T ⋅ dS dS = [J/K]
T
Toplina dovedena nekom tijelu jednaka je produktu apsolutne temperature toga tijela
i prirasta entropija istoga tijela.
INTEGRALNI IZRAZ DRUGOG GLAVNOG STAVKA
2 2
q = ∫ T ⋅ ds Q = ∫ T ⋅ dS
1 1
6
ENTROPIJA IDEALNIH PLINOVA
za idealne plinove s cp = const. i cv = const. s = c v ⋅ ln p + c p ⋅ lnv + const.

osnovno (polazno) stanje (dogovorno odabrano) s 0 = c v ⋅ ln p 0 + c p ⋅ lnv 0 + const.
p v
s − s 0 = c v ⋅ ln + c p ⋅ ln
p0 v0
p v
s = c v ⋅ ln + c p ⋅ ln + s 0
p0 v0
korištenjem p ⋅v = R ⋅T i cp −cv = R
p v
s − s 0 = c v ⋅ ln + c p ⋅ ln
p0 v0
T v
s − s 0 = c v ⋅ ln + R ⋅ ln
T0 v0
T p
s − s 0 = c p ⋅ ln − R ⋅ ln
T0 p0
T ⎛ ∂s ⎞
za v = const. s = c v ⋅ ln + const. u Ts –dijagramu T ⋅⎜ ⎟ = cv
T0 ⎝ ∂T ⎠ v
logaritamske krivulje
T ⎛ ∂s ⎞
za p = const. s = c p ⋅ ln + const. sa suptangentama T ⋅⎜ ⎟ = cp
T0 ⎝ ∂T ⎠p
cp > cv krivulja p = const. u Ts-dijagramu položitija od krivulje v = const.
za politropu
T
dq = c n ⋅ dT = T ⋅ ds
dT
ds = c n ⋅ /∫
T
T = const. T n −κ T
(s − s 0 )n = c n ⋅ ln = cv ⋅ ⋅ ln
t. T0 n −1 T0
cons
p = poli
trop
. a
nst logaritamska krivulja
= co ad
v
smjer politrope
cn < 0
s lijeva na desno
1<n <κ (suprotno od
s smjera izobare i
izohore)
7
ENTROPIJA I NEPOVRATIVOST
TIJELO 1 dQ TIJELO 2
T1 S1 T2 S2
T1 > T2
Odvedena toplina Dovedena toplina

TIJELU 1 TIJELU 2
dQ dQ
dQ = −T1 ⋅ dS 1 dS 1 = − dQ = T 2 ⋅ dS 2 dS 2 =
T1 T2
Ukupni prirast entropije sustava – zbroj pojedinačnih promjena entropije

dQ dQ T1 − T 2
dS = dS 2 + dS 1 = − = ⋅ dQ > 0 jer je T 1 > T 2
T2 T1 T 1 ⋅T 2
Entropija čitavog sustava se povećava, iako se je entropija jednog sudionika smanjila.
Najpovoljniji slučaj dS = 0 za T1 = T 2 izmjena topline uz zanemarivo

malu razliku temperatura
povrativ proces
UKUPNA ENTROPIJA SUSTAVA u kome se odvija neki nepovrativ proces

može se samo povećavati.
U potpuno povrativim procesima UKUPNI IZNOS ENTROPIJE ostaje

nepromijenjen.
Svaka nepovrativost uzrokuje povećanje entropije sustava.

Entropija pojedinih dijelova sustava može se smanjiti, ali samo tako da se
entropija preostalih dijelova sustava utoliko više poveća.
mjerilo stupnja nepovrativosti

Prirast entropije
sustava
8
Termodinamika BG – VI. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
MAKSIMALNI RAD
Dobivanje mehaničkog rada iz topline:

• 2 toplinska spremnika (ogrjevni i rashladni)
• radna tvar (plin, plinska smjesa)
1. toplinski spremnik – okolina sa stanjem p0, t0
2. toplinski spremnik – davaoc rada sa stanjem p, t različitim od p0, t0
p, t ≠ p0, t0
rad će se moći vršiti tako dugo dok se stanje davaoca rada ne

izjednači sa stanjem okoline
p, t = p0, t0
Maksimalnu količinu rada dobit ćemo ako se promjena stanja

davaoca rada od p, t do stanja ravnoteže s okolinom p0, t0
vrši povrativim putem
MAKSIMALNI RAD POVRATIVA PROMJENA STANJA p, t p0, t0
izolirani sustav – davaoc rada + okolina - ne izmjenjuje toplinu s okolinom

p ≠ p0 T ≠ T0 Q =0
1. glavni stavak U II − U I + L = Q = 0 L = U I − U II
U I, U II – unutarnja energija sustava na početku i na kraju promjene stanja
U I = U 1 + U 01 U – unutarnja energija davaoca rada

U II = U 2 + U 02 U 0 – unutarnja energija okoline
L = U I − U II = U 1 − U 2 + U 01 − U 02
Rad potiskivanja okoline L0 = p 0 ⋅ (V 2 −V1 ) Zbog promjene volumena davaoca rada

od V1 na V2 mora se potisnuti okolni
zrak za V2-V1, a za to moramo utrošiti
rad potiskivanja okoline.
Toplina dovedena okolini Q 0 = T 0 ⋅ ∆S 0 = T 0 ⋅ (S 02 − S 01 ) ∆S 0 = S 02 − S 01

prirast entropije okoline
1. glavni stavak za okolinu Q 0 + L0 = U 02 − U 01
1
1. glavni stavak za okolinu Q 0 + L0 = U 02 − U 01

T 0 ⋅ ∆S 0 + p 0 ⋅ (V 2 −V1 ) = U 02 − U 01
Promjena entropije sustava (okolina + davaoc rada) ∆S 0 + S 2 − S 1 ≥ 0

∆S 0 ≥ S 1 − S 2
L = U I − U II = U 1 − U 2 + U 01 − U 02
L = U 1 − U 2 − T 0 ⋅ ∆S 0 + p 0 ⋅ (V1 −V 2 )
L ≤ U 1 − U 2 − T 0 ⋅ (S 1 − S 2 ) + p 0 ⋅ (V1 −V 2 )
MAKSIMALNI RAD ≤ ⇒ = - povrativa promjena stanja

p 2 = p 0 T 2 = T 0 - stanje davaoca rada u ravnoteži
sa stanjem okoline
Lmax = U 1 − U 0 − T 0 ⋅ (S 1 − S 0 ) + p 0 ⋅ (V1 −V 0 ) Da bi dobili maksimalni mogući rad,

davaoc rada mora prijeći u stanje u
kojem će biti u ravnoteži sa stanjem
okoline, a taj se prijelaz mora izvršiti
povrativim putem.
p ≠ p0 p = p0
T ≠ T0 T = T0
povrativa promjena stanja
adijabatska promjena stanja do T0
izotermna promjena stanja do p0
p2 < p0
p p2 > p0 p V 0 < V1
1 p1 1 p1
ad
0 1’ p0
2 p2 Lmax ad
t0
=
t0 =
co
2
ns
Lmax con p2
st. 0 p
t.
1’
V V
2
p2 < p0
p1 < p 0 (potlak)
V 0 > V1
p p
1 p1 p0
0 1’
ad Lmax
1 p1
1’ Lmax = ad
0
p0
t
co
0t ns
2 p2 t.
0 = 2 p
co 2
ns
t.
V V
κ κ
p 2 ⎛T 2 ⎞ κ −1 ⎛T 0 ⎞ κ −1
tlak p2 na kraju adijabatske promjene stanja do T0 =⎜ ⎟ = ⎜⎜ ⎟⎟
p1 ⎜⎝ T 1 ⎟⎠ ⎝ T1 ⎠
κ
⎛ T ⎞ κ −1
p 2 = p1 ⋅ ⎜⎜ 0 ⎟⎟
⎝ T1 ⎠
3
POVRATIVI PROCESI
ZALIHA STLAČENOG ZRAKA
p1 > p 0 dovođenjem zraka početnog

p MAKSIMALNI
t1 = t 0 RAD stanja 1 (p1, t0) u ravnotežu
1 p1 sa stanjem okoline 2 (p0, t0)
povrativim putem
Q
izotermna ekspanzija od 1 do 2
0 =
t
co Rad dobiven izotermnom ekspanzijom

L ns
t. p1
L12 = p1 ⋅V1 ⋅ ln
ad p0
3 2’ 2 p0
Rad utrošen za potiskivanje okolnog zraka
V L23 = p 0 ⋅ (V 3 −V 2 ) = p 0 ⋅ (V1 −V 2 )
⎛V ⎞
p1 p2 izoterma p ⋅V = const. = p 0 ⋅V 2 ⋅ ⎜⎜ 1 − 1 ⎟⎟
p0 ⎝V 2 ⎠
p1 ⋅V1 = p 0 ⋅V 2
⎛p ⎞
V1 p 0 = p1 ⋅V1 ⋅ ⎜⎜ 0 − 1 ⎟⎟
Q V1 V2 = ⎝ p1 ⎠
V 2 p1
Ukupno dobiveni rad
p1 ⎛p ⎞
L = L12 + L23 = p1 ⋅V1 ⋅ ln + p1 ⋅V1 ⋅ ⎜⎜ 0 − 1 ⎟⎟
p0 ⎝ p1 ⎠
⎛ p1 p 0 ⎞
L = p1 ⋅V1 ⋅ ⎜⎜ ln + − 1 ⎟⎟
⎝ p 0 p1 ⎠
Adijabatska ekspanzija od 1 do 2’ povrativ proces, međutim nije postignuto

stanje ravnoteže s okolinom, p2’ = p0, ali
je t2’ < t0 tj. proces nije još dovršen
izvršeni rad manji je od rada izvršenog

izotermnom ekspanzijom
⇒ manja površina u dijagramu
4
SPREMNIK S POTLAKOM
p1 < p 0 MAKSIMALNI izotermna kompresija od 1 do 2

p t1 = t 0 RAD
2 2’ 3 p0
Okolni zrak ekspanzijom od 2 do 3 vrši rad, L23.
L Dio rada dobivenog ekpanzijom mora se utrošiti
za kompresiju spremljenog zraka, L12.
t0
=
ad
co
Ukupno dobiveni rad L = L23 + L12

ns
Q
t.
1 p1
površina u dijagramu
V
Adijabatska kompresija od 1 do 2’
p2 p1 p0 izvršeni rad manji je od rada izvršenog
izotermnom kompresijom, p2’ = p0, t2’ > t0
Q V2 V1 ⇒ manja površina u dijagramu
5
PROCES MEĐU STALNIM TLAKOVIMA – TEHNIČKI RAD
p1 > p 0
p U cilindar se usisava potrebna količina stlačenog
t1 = t 0
plina uz stalan tlak p1 (41).
4 1 p1
Slijedi izotermna ekspanzija plina do tlaka p0 (12).
Q U stanju 2 otvara se ispušni ventil pa se istiskuje
istrošeni plin uz p0 = const. (23).
dF = V ⋅ dp dp
Otvaranjem usisnog ventila povećava se tlak od p0
do p1 (34), pa proces možemo ponoviti.
L teh 0 =
t
co
ns
t. Ukupno dobiveni rad
3 2 p2 = p0
>0 >0 <0 =0
V 1 2 3 4
L = ∫ p ⋅ dV + ∫ p ⋅ dV + ∫ p ⋅ dV + ∫ p ⋅ dV
4 1 2 3
p1 p0 = ∫ p ⋅ dV = Lteh
Q 1 2 2
Lteh = − ∫V ⋅ dp
1
Proces među stalnim tlakovima

– proces u kome se G [kg/s] radne tvari pri stalnom tlaku p1 trajno
dovodi stroju, ekspandira, te se odvodi pri stalnom tlaku p0
Ekspanzija – izoterma, adijabata, politropa
Izvršeni rad TEHNIČKI RAD Lteh [J/s=W]

Izoterma p ⋅V = const. /d
p ⋅ dV +V ⋅ dp = 0
p ⋅ dV = −V ⋅ dp
2 2
∫ p ⋅ dV = − ∫V ⋅ dp
1 1
Liz = (Lteh ) iz
Adijabata (Lteh )ad > Lad
(Lteh )ad = κ ⋅ Lad
Politropa (Lteh )pol = n ⋅ Lpol
6
RAD IZ VRUĆIH PLINOVA
p1 = p 0
Vrući plinovi koji nastaju kao produkt izgaranja
p t1 > t 0
u ložištu nakon što su obavili zadatak odvode
se u dimnjak i izbacuju u okolinu tlaka p0 s
3 1 p0 temperaturom t1 > t0.
Lmax
1 =
t
co
ns
t . dovođenjem plinova
t0
MAKSIMALNI
=
RAD početnog stanja 1 (p0, t1) u

ad
co
ravnotežu sa stanjem okoline

ns
Q0
3 (p0, t0) povrativim putem
t.
2 p2
adijabatska ekspanzija od
1 (p0, t1) do 2 (p2, t0)
V
te
p3 p2 izotermna kompresija od
p0
2 (p2, t0) do 3 (p0, t0)
Q0 3 1 2
MAKSIMALNI RAD Lmax = U 1 − U 3 − T 0 ⋅ (S 1 − S 3 ) + p 0 ⋅ (V1 −V 3 ) T3 = T0

p1 = p 3 = p 0
⎛ T1 ⎞
U 1 − U 3 = G ⋅ c v ⋅ (T 1 − T 3 ) = G ⋅ c v ⋅ (T1 − T 0 ) = G ⋅ c v ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜ − 1 ⎟⎟
⎝T 0 ⎠
⎛ T p ⎞ T
S 1 − S 3 = G ⋅ ⎜⎜ c p ⋅ ln 1 − R ⋅ ln 1 ⎟⎟ = G ⋅ c p ⋅ ln 1
⎝ T p 3 3 T
⎠ 0
⎛V ⎞ ⎛T ⎞
p 0 ⋅ (V1 −V 3 ) = p 0 ⋅V 3 ⋅ ⎜⎜ 1 − 1 ⎟⎟ = G ⋅ R ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜ 1 − 1 ⎟⎟
⎝V 3 ⎠ ⎝T 0 ⎠
p 0 ⋅V1 = G ⋅ R ⋅T1 V1 T 1
/: =
p 0 ⋅V 3 = G ⋅ R ⋅ T 0 V3 T0
⎛ T1
⎞ T ⎛T ⎞
Lmax = G ⋅ c v ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜ − 1 ⎟⎟ − G ⋅ c p ⋅T 0 ⋅ ln 1 + G ⋅ R ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜ 1 − 1 ⎟⎟
⎝T 0 ⎠ T0 ⎝T 0 ⎠
⎛ T1 ⎞ T1
= G ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜ − 1 ⎟⎟ ⋅ (c v + R ) − G ⋅ c p ⋅T 0 ⋅ ln
⎝T 0 ⎠ T0
⎛ T1 T1 ⎞
Lmax = G ⋅ c p ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜ − 1 − ln ⎟
⎝T 0 T 0 ⎟⎠
7
NEPOVRATIVI PROCESI
PRIGUŠIVANJE
1 2
nastaje kada se slobodni presjek

V1 p1 V2 p2
F1 F2 strujanja naglo suzi i opet proširi
t 1 v1 t2 v 2
s1 s2 posljedica je nagli pad tlaka
iza prigušilišta
1 2
ispred prigušilišta ⇒ srednje stanje 1

iza prigušilišta ⇒ srednje stanje 2
ustaljeno stanje - prigušilištu pridolaze i napuštaju ga iste količine plina
- zamišljeni stapovi površina F1i F2 pomakli su se za puteve s1 i s2
Volumeni protisnutog plina V1 = F1 ⋅ s 1 = G ⋅v 1 V 2 = F2 ⋅ s 2 = G ⋅ v 2

Rad za utiskivanje stapa 1 na putu s1 L1 = p1 ⋅ F1 ⋅ s 1 = p1 ⋅V1
Rad istiskivanja stapa 2 na putu s2 L2 = p 2 ⋅ F 2 ⋅ s 2 = p 2 ⋅V 2
1. glavni stavak Q = U 2 − U1 + L
Q =0
L = L2 − L1
0 = U 2 − U 1 + L2 − L1
L2 − L1 = U 1 − U 2
U 1 + L1 = U 2 + L2
U 1 + p1 ⋅V1 = U 2 + p 2 ⋅V 2 / : G
u 1 + p1 ⋅ v 1 = u 2 + p 2 ⋅ v 2
H = U + p ⋅V [J] - entalpija (sadržaj topline) H1 = H 2
h = u + p ⋅v [J/kg] - specifična entalpija h1 = h2
za prigušivanje h = const.
8
Entalpija ili sadržaj topline
h = u + p ⋅v /d [J/kg] - veličina stanja
dh = du + p ⋅ dv + v ⋅ dp
du + p ⋅ dv = dh − v ⋅ dp
1. glavni stavak dq = du + p ⋅ dv = dh − v ⋅ dp
dq = dh − v ⋅ dp /∫
2
q = h2 − h1 − ∫ v ⋅ dp
1
Primjena entalpije
- procesi kod kojih se izmjena topline odvija uz p = const.
dq = dh − v ⋅ dp
za p = const. ⇒ dp = 0 dq p = dh /∫
q p = h2 − h1
entalpiju možemo izraziti

pomoću specifične topline
⎛ ∂q ⎞ ⎛ ∂h ⎞
cp = ⎜ ⎟ cp = ⎜ ⎟
⎝ ∂t ⎠p ⎝ ∂t ⎠p za c p = const. h = c p ⋅ (t − t 0 ) + h0
t
dh = c p ⋅ dt / ∫ neka je za t 0 = 0 o C h0 = 0 J/kg
t0
t h = c p ⋅t (idealni plinovi, c p = const.)
h = ∫ c p ⋅ dt + h0
t0
h = f (t )
[C ] t
h = [c p ]t ⋅ (t − t 0 ) + h0 = ⋅ (t − t 0 ) + h0
t p t
0
za prigušivanje h2 = h1 t 2 = t1
0
m
9
- procesi među stalnim tlakovima (procesi kojima se vrši tehnički rad)
2 2
Lteh = − ∫V ⋅ dp l teh = − ∫v ⋅ dp
1 1
dl teh = −v ⋅ dp
1. glavni stavak dq = dh − v ⋅ dp
p
4 1 p1 za q = 0 dh = v ⋅ dp
dl teh = −v ⋅ dp dl teh = −dh / ∫

q
l teh = h1 − h2
l teh
za q ≠ 0 − v ⋅ dp = dq − dh
3 2 p2 = p0
dl teh = −v ⋅ dp dl teh = dq − dh / ∫
V l teh = h1 − h2 + q
10
Termodinamika BG – VII. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
MIJEŠANJE PLINOVA
a) Miješanje uz V = const.
p1, T1, V1 p2, T2, V2 pn, Tn, Vn U toplinski izoliranoj posudi volumena V
Gi p i T i idealni plinovi masa G1, G2 ... Gn s p1 T1,
G1, U1 G2, U2 Gn, Un
p2 T2 ..., nalaze se u odijeljenim komorama.
Pomicanjem pregrada ⇒ miješanje plinova ⇒

(G1+G2+...+Gn), p, T, V, U
ustalit će se tlak p i temperatura T smjese.
1. glavni stavak Q = U 2 − U 1 + L
za V = const. L =0
za Q = 0 U1 = U 2 Unutarnja energija plinova prije miješanja
jednaka je unutarnjoj energiji nastale smjese.
∑
i
Ui
=1
=U
n n n
∑ Gi ⋅c vi ⋅ T i = G ⋅ c v ⋅ T = G ⋅ T ⋅ ∑ g i ⋅ c vi = T ⋅ ∑ G i ⋅ c vi
i=1 i =1 i =1
n
cv = ∑
i
gi ⋅c
=1
vi G ⋅ gi = G i
n n
n n ∑ G i ⋅ c vi ⋅ T i ∑ M i ⋅C vi ⋅T i
temperatura
∑ G i ⋅ c vi ⋅ T i = T ⋅ ∑ G i ⋅ c vi T = i =1
n
= i
=1
n smjese
∑ ∑
i =1 i =1
Gi ⋅c vi Mi ⋅C vi
i =1 i=1
p i ⋅V i n
p ⋅V Ri
iz p i ⋅V i = G i ⋅ R i ⋅T i Gi = ∑ i i
⋅T ⋅
Ri ⋅T i R ⋅T κi − 1 i
c pi T = i
=1 i i
Ri n
p i ⋅V i Ri
iz κ i =
c vi
i R i = c pi − c vi c vi =
κi − 1 ∑
i =1 R i ⋅T i
⋅
κi − 1
n
p ⋅V
za plinove s jednakim κi - κ1 = κ 2 = ... =κ n ∑
i κ
i
=1−
i
1
= i
n
p i ⋅V i 1
∑ Ti
⋅
κi − 1
1 n n i =1
∑ p ⋅V
κ − 1 i =1 i i
∑ p i ⋅V i
T = T = i =1
1 n p i ⋅V i n
p i ⋅V i
∑
κ − 1 i =1 T i
∑
i =1 Ti
1
Tlak smjese
DALTONOV ZAKON – Ukupni tlak smjese zbroj je parcijalnih tlakova pojedinih sudionika
p = p I + p II + ... + p n p I , p II , ... p n - parcijalni tlakovi
Jednadžba stanja plina 1
prije miješanja p1 ⋅V1 = G 1 ⋅ R1 ⋅T1 p I ⋅V T T ⋅V1
/: = p I = p1 ⋅
nakon miješanja p1 ⋅V1 T 1 T 1 ⋅V
p I ⋅V = G 1 ⋅ R1 ⋅ T
T ⋅V 2
T ⋅V1 T ⋅V 2 T ⋅V n p II = p 2 ⋅
p = p1 ⋅ + p2 ⋅ + ... + p n ⋅ T 2 ⋅V
T 1 ⋅V T 2 ⋅V T n ⋅V
T ⎛ p ⋅V p ⋅V p ⋅V ⎞
p = ⋅ ⎜⎜ 1 1 + 2 2 + ... + n n ⎟⎟ n
V ⎝ T1 T2 Tn ⎠ ∑ p i ⋅V i n
p i ⋅V i
p = i =1
⋅∑
T p ⋅V
n p ⋅V
n
Ti
p = ⋅∑ i i V ⋅∑ i i i =1
V i =1 T i i =1 Ti
n n
za plinove s jednakim κi - n ∑ p i ⋅V i ∑ p i ⋅V i
∑ p i ⋅V i p = i =1
V
= i=1
n
κ1 = κ 2 = ... =κ n T = i =1
∑ Vi
n
p i ⋅V i
∑
i =1 Ti
i =1
b) Miješanje plinskih struja (p = const.)

V1
Miješanje dimnih plinova koji nastaju kao

p1
produkti izgaranja u više kotlova, ali se dovode
V m3/h u zajednički dimnjak.
V2
Zamišljeni stapovi guraju plinove u prostor
p2 p miješanja.
Mješalištu se dovodi G1, G2, ... kg/s ili V1, V2,
Vn ... m3/s plinova pri stalnim tlakovima p1, p2, ...
Iz mješališta se odvodi G kg/s ili V m3/s plinske
pn
smjese pri stalnom tlaku p.
1. glavni stavak Q = U 2 − U 1 + L L = L2 − L1
Q = U 2 − U 1 + L2 − L1
za Q = 0 U 2 − U 1 + L2 − L1 = 0
U 1 + L1 = U 2 + L2
U 1 + p1 ⋅V1 = U 2 + p 2 ⋅V 2
n
Entalpija plinova prije miješanja
H1 = H 2
jednaka je entalpiji nastale smjese.
∑
i
Hi
=1
=H
2
n n n
∑ Gi ⋅c pi ⋅T i = G ⋅ c p ⋅T = G ⋅T ⋅ ∑ g i ⋅ c pi = T ⋅ ∑ G i ⋅ c pi
i=1 i =1 i =1
n
c p = ∑ g i ⋅ c pi G ⋅ gi = G i
i =1
n n
n n ∑ G i ⋅ c i ⋅T i
p ∑ M i ⋅C pi ⋅T i
temperatura
∑ G i ⋅ c pi ⋅T i = T ⋅ ∑ G i ⋅ c pi T = i=1
n
= i
=1
n smjese
∑ ∑
i =1 i =1
Gi ⋅c i p M i ⋅C pi
i =1 i=1
p i ⋅V i n
κi ⋅ Ri
p ⋅V
iz p i ⋅V i = G i ⋅ R i ⋅T i Gi =
R i ⋅T i ∑ R
i
⋅ T
i
κi − 1 i
⋅T ⋅
T = n
=1 i i i
c pi κi ⋅ Ri p i ⋅V i κ i ⋅ R i
iz κ i =
c vi
i R i = c pi − c vi c pi =
κi − 1
∑
i =1 i ⋅ T i
R
⋅
κi − 1
n
κi
za plinove s jednakim κi - κ1 = κ 2 = ... =κ n ∑
i
p i ⋅V i
=1 κ −1
= i
n
p i ⋅V i κi
κ n n ∑ Ti
⋅
κi − 1
∑ pi ⋅V i
κ −1 i
∑ p i ⋅V i i =1
T = =1
T = i=1
κ p i ⋅V i
n n
p i ⋅V i
∑
κ − 1 i =1 T i
∑
i=1 Ti
Volumen smjese
n
∑
i
=1
Vi ≠V
V = V I +V II
+ ... +V n
V I ,V II , ...V n - parcijalni volumeni plinova u
plinskoj smjesi
I
V = r I ⋅V V II
= r II ⋅V
Jednadžba stanja plina 1
prije miješanja p1 ⋅V1 = G 1 ⋅ R1 ⋅T1 p ⋅V I T I p1 ⋅T
/: = V = V1 ⋅
nakon miješanja I p1 ⋅V1 T 1 p ⋅T 1
p ⋅V = G 1 ⋅ R1 ⋅ T
II p 2 ⋅T
p ⋅T p ⋅T p ⋅T V =V2 ⋅
V = V1 ⋅ 1 +V 2 ⋅ 2 + ... +V n ⋅ n p ⋅T 2
p ⋅T 1 p ⋅T 2 p ⋅T n
T ⎛ p ⋅V p ⋅V p ⋅V ⎞
V = ⋅ ⎜⎜ 1 1 + 2 2 + ... + n n ⎟⎟
p ⎝ 1T T 2 Tn ⎠
T n p i ⋅V i
V = ⋅∑
p i =1 T i
n
Vi
U slučaju kad svi plinovi struje pod istim tlakom p1 = p 2 = ... = p n V =T ⋅ ∑
i =1 T i
3
NEPOVRATIVOST MIJEŠANJA
miješanje ⇒ nepovrativ proces – miješanje plinova teče samo od sebe, ali se plinska
smjesa nikad sama od sebe ne razlučuje na pojedine sudionike
mjerilo stupnja nepovrativosti procesa ⇒ prirast entropije
Prirast entropije prilikom miješanja ∆s = s − s I

s – entropija smjese
s I – entropija plinova prije miješanja
Entropija smjese
GIBBSOV STAVAK – Entropija smjese idealnih plinova zbroj je entropija pojedinih
sudionika koje bi oni imali kad bi svaki za sebe pojedinačno
ispunjavali prostor u kome se nalazi smjesa.
Prema Daltonovom zakonu tada bi svaki sudionik smjese bio pod parcijalnim tlakom pi.
Pripadnu entropiju sudionika smjese nazivamo parcijalnom entropijom si.
n
s = ∑
i
ri ⋅ s i
=1
Parcijalna entropija za 1 kmol i –tog plina:
T p
s i = C pi ⋅ ln − ℜ ⋅ ln i + s i 0 [J/kmol K]
⎛ ⎞ T0 p0
n
T p
s = ∑ ri ⋅ ⎜⎜C pi ⋅ ln − ℜ ⋅ ln i + s i 0 ⎟⎟ Volumni udjeli odnose se kao i molni udjeli
i =1 ⎝ T0 p0 ⎠ Vi M i
ri = =
V M
Entropija plinova prije miješanja n

- zbroj entropija neizmješanih plinova sI = ∑
i
ri ⋅ s iI
=1
Parcijalna entropija za 1 kmol i -tog plina prije miješanja u slučaju kada

su svi plinovi pod istim tlakom p i pri istoj tempereturi T
- za isti p i T
T p
s iI = C pi ⋅ ln − ℜ ⋅ ln + si 0
T0 p0
n
⎛ T p ⎞
s I = ∑ ri ⋅ ⎜⎜C pi ⋅ ln − ℜ ⋅ ln + s i 0 ⎟⎟ p i = ri ⋅ p
i =1 ⎝ T0 p0 ⎠
Prirast entropije
n ⎡ ⎛ T p ⎞ ⎛ T p ⎞⎤
∆s = s − s I = ∑ ⎢ri ⋅ ⎜⎜C pi ⋅ ln
T0
− ℜ ⋅ ln i + s i 0 ⎟⎟ − ri
p0
⋅ ⎜⎜C pi ⋅ ln − ℜ ⋅ ln
T0 p0
+ s i 0 ⎟⎟⎥
i=1⎣ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎦
n
⎡ T p T p ⎤
= ∑ ⎢ri ⋅ C pi ⋅ ln − ri ⋅ ℜ ⋅ ln i + ri ⋅ s i 0 − ri ⋅ C pi ⋅ ln + ri ⋅ ℜ ⋅ ln − ri ⋅ s i 0 ⎥
i =1 ⎣ T0 p0 T0 p0 ⎦
p
n
⎛ p p ⎞ n
p0 n
p n
1
= ∑ ri ⋅ ℜ ⋅ ⎜⎜ ln − ln i ⎟⎟ = ∑ ri ⋅ ℜ ⋅ ln = ∑ ri ⋅ ℜ ⋅ ln = ∑ ri ⋅ ℜ ⋅ ln
i =1 ⎝ p0 p0 ⎠ i =1 pi i =1 pi i =1 ri
p0
n
p n
1 miješanje ⇒
∆s = ∑
i
ri ⋅ ℜ ⋅ ln
=1 p
= ∑
i
ri ⋅ ℜ ⋅ ln
=1 r
ri < 1 ∆s > 0
nepovrativ proces
i i
4
GUBICI ZBOG NEPOVRATIVOSTI
SVAKA NEPOVRATIVOST POVEZANA JE S GUBITKOM RADA
Cilj – utvrditi gubitak rada nepovrativog procesa u odnosu na

potpuno povrativi proces
izolirani sustav (Q = 0) – davaoc rada + okolina
povrativa nepovrativa
promjena stanja promjena stanja
davaoc rada S 2 − S1 S 2 − S1
promjena stanja 1 ⇒ 2
Q r = T 0 ⋅ ∆S r Q i = T 0 ⋅ ∆S i
okolina ∆S r ∆S i
SUSTAV S 2 − S 1 + ∆S r = 0 S 2 − S 1 + ∆S i = ∆S > 0
∆S = ∆S i − ∆S r
∆Q = Q i − Q r = (∆S i − ∆S r ) ⋅ T 0 = ∆S ⋅T 0
U nepovrativom procesu okolini se za ∆Q ∆Q = T 0 ⋅ ∆S

dovodi više topline nego u povrativom.
Sustavu ne dovodimo toplinu izvana Q = 0, pa se toplina predana okolini

i izvršeni rad moraju dobiti iz unutarnje energije sustava.
POVRATIVA NEPOVRATIVA
PROMJENA STANJA PROMJENA STANJA
1. glavni stavak U 1 − U 2 = Qr + L r U 1 − U 2 = Qi + L i
Qr + L r = Qi + L i
Qi − Qr = L r − L i
Li < Lr
∆L = L r − L i = Q i − Q r = ∆Q
∆L = T 0 ⋅ ∆S Gubitak rada zbog nepovrativosti procesa jednak je umnošku

apsolutne temperature okoline i ukupnog prirasta entropije.
Rad se beskorisno gubi u okolinu u obliku topline ∆L = ∆Q
5
PROCESI S UNUTARNJIM IZGARANJEM
- procesi kod kojih se toplina potrebna za vršenje procesa ne dovodi

izvana (iz toplinskog spremnika), već se oslobađa unutar samog stroja
Ottov proces
– kružni proces s 2 adijabate i 2 izohore
Dieselov proces
– kružni proces s 2 adijabate, 1 izohorom i 1 izobarom
Sabatheov proces
– kružni proces s 2 adijabate, 2 izohore i 1 izobarom
OTTOV PROCES
2 adijabate + 2 izohore
p
0
T
V
3 q23 3
Q23
V = const.
p2
V
t.
0
ns
s+
ad V
co
=
V
ad
2 L 4
2 p1
t.
ns
L 4
co
V = const.
V
1 ad
ad Q41
1 q41
V0 Vs V s
V0 – volumen kompresijskog prostora
Vs – stapajni volumen
Faze procesa: - usisavanje gorive smjese (goriva i zraka) u cilindar
- adijabatska kompresija gorive smjese (12)
- paljenje gorive smjese električnom iskrom i izgaranje uz V = const. (23)
- adijabatska ekspanzija plinova izgaranja (34)
- hlađenje plinova izgaranja uz V = const. (41) i ispuh
6
Dovedena (oslobođena) toplina Q 23 = G ⋅ c v ⋅ (T 3 − T 2 )

Odvedena toplina Q 41 = G ⋅ c v ⋅ (T1 − T 4 )
Izvršeni rad L = Q 23 − Q 41
L Q 23 − Q 41 Q 41 G ⋅ c v (T 4 − T 1 )
Toplinski stupanj djelovanja η = = =1− =1−
Q 23 Q 23 Q 23 G ⋅ c v (T 3 − T 2 )
T 4 − T1
η =1−
T3 −T2
κ −1
κ −1
T ⎛p ⎞ κ ⎛V ⎞
Promjena stanja 12 - adijabata 2 = ⎜⎜ 2 ⎟⎟ = ⎜⎜ 1 ⎟⎟
T1 ⎝ p1 ⎠ ⎝V 2 ⎠
V 1 V s +V 0
Kompresijski omjer ε = = ε ne smije prekoračiti određenu vrijednost
V2 V0 ovisno o vrsti goriva da ne bi došlo do
samozapaljenja smjese
κ −1
κ −1
⎛p ⎞ κ ⎛V ⎞
T 2 = T 1 ⎜⎜ 2 ⎟⎟ = T 1 ⎜⎜ 1 ⎟⎟ = T 1 ⋅ ε κ −1
⎝ p1 ⎠ ⎝V 2 ⎠
T 2 = T 1 ⋅ ε κ −1
Promjena stanja 23 - izohora p 2V 2 = GRT 2

/: V2 =V3 =V0
p 3V 3 = GRT 3
p2 T2
=
p3 T3
T3 p3
= =ξ ξ - stupanj povišenja tlaka
T2 p2
T 3 = ξ ⋅ T 2 = ξ ⋅ T 1 ⋅ ε κ −1
T 3 = T 1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1
κ −1 κ −1
T ⎛V ⎞ ⎛V ⎞ 1 1
Promjena stanja 34 - adijabata 4 = ⎜⎜ 3 ⎟⎟ = ⎜⎜ 2 ⎟⎟ = =
T 3 ⎝V 4 ⎝V 1
κ −1
⎠ ⎠ ⎛V 1 ⎞ ε κ −1
⎜⎜ ⎟⎟
⎝V 2 ⎠
1 1
T4 = T3 ⋅ = T 1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1 ⋅
ε κ −1
ε κ −1
T 4 = T1 ⋅ ξ
T 4 − T1 T1 ⋅ ξ − T1 T 1 ⋅ (ξ − 1) ξ −1
η =1− =1− =1− = 1 − κ −1
T3 −T2 T1 ⋅ ξ ⋅ ε − T1 ⋅ ε
κ −1 κ −1
T 1 ⋅ (ξ ⋅ ε − ε )
κ −1 κ −1
ε (ξ − 1)
1
η =1−
ε κ −1
7
DIESELOV PROCES
2 adijabate + 1 izohora + 1 izobara
p Q23 T
0
V
2 3 p = const.
p2
q23 3 V
0
V = const.
s+
ad V
t.
o ns
ad =c
2 p 4
L p1
L
ad 4 t.
o ns
=c
1 V ad
Q41
1 q41
V0 Vs V s
Faze procesa: - usisavanje čistog zraka (bez goriva) u cilindar

- adijabatska kompresija zraka (12)
- ubrizgavanje goriva i izgaranje gorive smjese uz p = const. (23)
- adijabatska ekspanzija plinova izgaranja (34)
- hlađenje plinova izgaranja uz V = const. (41) i ispuh
Dovedena (oslobođena) toplina Q 23 = G ⋅ c p ⋅ (T 3 − T 2 )

Odvedena toplina Q 41 = G ⋅ c v ⋅ (T1 − T 4 )
Izvršeni rad L = Q 23 − Q 41
L Q 23 − Q 41 Q 41 G ⋅ c v (T 4 − T1 )
Toplinski stupanj djelovanja η = = =1− =1−
Q 23 Q 23 Q 23 G ⋅ c p (T 3 − T 2 )
1 T 4 − T1 cp
η =1− ⋅ κ =
κ T3 −T2 cv
κ −1
κ −1
T ⎛p ⎞ κ ⎛V ⎞
T1 ⎝ p1 ⎠ ⎝V 2 ⎠
V 1 V s +V 0 - nema ograničenja u pogledu izbora stupnja
Kompresijski omjer ε = =
V2 V0 kompresije jer se komprimira čisti zrak pa
nema opasnosti od samozapaljenja
κ −1
κ −1
⎛p ⎞ κ ⎛V ⎞
T 2 = T 1 ⎜⎜ 2 ⎟⎟ = T 1 ⎜⎜ 1 ⎟⎟ = T 1 ⋅ ε κ −1
⎝ p1 ⎠ ⎝V 2 ⎠
T 2 = T 1 ⋅ ε κ −1
8
Promjena stanja 23 – izobara p 2V 2 = GRT 2

/: p2 = p3
p 3V 3 = GRT 3
V3 T3 V3
= = =ϕ ϕ - stupanj ubrizgavanja goriva
V2 T2 V0
T 3 = ϕ ⋅ T 2 = ϕ ⋅ T 1 ⋅ ε κ −1
T 3 = T 1 ⋅ ϕ ⋅ ε κ −1
κ −1
T ⎛V ⎞
Promjena stanja 34 - adijabata 4 = ⎜⎜ 3 ⎟⎟
T 3 ⎝V 4 ⎠
κ −1 κ −1 κ −1
⎛V ⎞ ⎛V V ⎞ ⎛ϕ ⎞
T 4 = T 3 ⋅ ⎜⎜ 3 ⎟⎟ = T 3 ⋅ ⎜⎜ 3 ⋅ 2 ⎟⎟ = T3 ⋅ ⎜ ⎟
⎝V 4 ⎠ ⎝V 2 V 1 ⎠ ⎝ε ⎠
ϕ κ −1
T 4 = T 1 ⋅ ϕ ⋅ ε κ −1 ⋅
ε κ −1
T 4 = T1 ⋅ ϕ κ
1 T 4 − T1 1 T1 ⋅ ϕ κ − T1 1 ϕκ − 1
η =1− ⋅ =1− ⋅ = 1 − ⋅
κ T3 −T2 κ T 1 ⋅ ε κ −1 ⋅ ϕ − T 1 ⋅ ε κ −1 κ ε κ −1 (ϕ − 1)
1 1 ϕκ −1
η =1− ⋅ ⋅
κ ε κ −1 ϕ −1
9
SABATHEOV PROCES
2 adijabate + 2 izohore + 1 izobara
Q ’’
t.
p
ns
T
Q’
co
3 3’ p = const. q ’’
V =
p2
3’
V
0
q’
V = const.
s+
3 V
2
st.
ad c on
p= 4
L V0 L p1
V = const.
ad 4 2
t.
o ns
=c
1 V ad
Q0
1 q0
ad
V0 Vs V s
- usisavanje i adijabatska kompresija čistog zraka (12) te ubrizgavanje goriva

- izgaranje gorive smjese dijelom uz V = const. (23), a dijelom uz p = const. (33’)
- automobilski diesel motori rade po ovom procesu
Dovedena (oslobođena) toplina Q ' = Q 23 = G ⋅ c v ⋅ (T 3 − T 2 )
Q '' = Q 33 = G ⋅ c p ⋅ (T 3' − T 3 )
'
Odvedena toplina Q 0 = Q 41 = G ⋅ c v ⋅ (T1 − T 4 )
Izvršeni rad L = Q ' + Q '' − Q 0

L Q ' + Q '' − Q 0 Q0
Toplinski stupanj djelovanja η = = =1−
Q +Q
' ''
Q' + Q ''
Q + Q ''
'
G ⋅ c v (T 4 − T 1 )
η =1− / :G ⋅c v
G ⋅ c v (T 3 − T 2 ) + G ⋅ c p (T 3' − T 3 )
T 4 − T1 cp
η =1− κ =
T 3 − T 2 + κ (T 3' − T 3 ) cv
κ −1
κ −1
T ⎛p ⎞ κ ⎛V ⎞
T1 ⎝ p1 ⎠ ⎝V 2 ⎠
κ −1
κ −1
⎛p ⎞ κ ⎛V ⎞ V 1 V s +V 0
T 2 = T 1 ⎜⎜ 2 ⎟⎟ = T 1 ⎜⎜ 1 ⎟⎟ = T 1 ⋅ ε κ −1 ε= =
V2 V0
⎝ p1 ⎠ ⎝V 2 ⎠
kompresijski omjer
T 2 = T 1 ⋅ ε κ −1
10
Promjena stanja 23 - izohora p 2V 2 = GRT 2

/: V2 =V3 =V0
p 3V 3 = GRT 3
p2 T2
=
p3 T3
T3 p3
= =ξ ξ - stupanj povišenja tlaka
T2 p2
T 3 = ξ ⋅ T 2 = ξ ⋅ T 1 ⋅ ε κ −1
T 3 = T 1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1
Promjena stanja 33’ – izobara p 3V 3 = GRT 3

/: p 3 = p 3'
p 3V
' 3 ' = GRT 3 '
V 3' T 3'
= =ϕ ϕ - stupanj ubrizgavanja goriva
V3 T3
T 3' = ϕ ⋅T 3 = ϕ ⋅ T 1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1
T 3' = T 1 ⋅ ϕ ⋅ ξ ⋅ ε κ −1
κ −1
⎛ ⎞
Promjena stanja 3’4 - adijabata T 4 = ⎜V 3' ⎟
T 3' ⎜⎝V 4 ⎟⎠
V 4 V1
= =δ δ - stupanj ekspanzije
V 3' V 3'
κ −1
T4 ⎛ 1 ⎞
=⎜ ⎟
T 3' ⎝ δ ⎠
κ −1 κ −1
⎛1⎞ ⎛1⎞
T 4 = T 3' ⎜ ⎟ = T 1 ⋅ ϕ ⋅ ξ ⋅ ε κ −1 ⋅ ⎜ ⎟
⎝δ ⎠ ⎝δ ⎠
κ −1
⎛ε ⎞
T 4 = T1 ⋅ ξ ⋅ ϕ ⋅ ⎜ ⎟
⎝δ ⎠
κ −1
⎛ V1 ⎞
⎜ ⎟ κ −1 κ −1 1+κ −1 κ
V
T 4 = T 1 ⋅ ξ ⋅ 3' ⋅ ⎜⎜ 2
V ⎟ = T ⋅ ξ ⋅ V 3' ⋅ ⎛⎜V 3' ⎞⎟ = T 1 ⋅ ξ ⋅ V 3' ⋅ ⎛⎜V 3' ⎞⎟ = T ⋅ ξ ⎛V ⎞
⋅ ⎜⎜ 3' ⎟⎟
⎛V
= T 1 ⋅ ξ ⋅ ⎜⎜ 3'
⎞
⎟⎟
V 3 V1 ⎟ 1
V 3 ⎜⎝V 2 ⎟⎠ V 3 ⎜⎝V 3 ⎟⎠ 1
⎝V 3 ⎠ ⎝V 3 ⎠
⎜⎜ ⎟⎟
⎝ V 3' ⎠
T 4 = T1 ⋅ ξ ⋅ ϕ κ
11
T 4 − T1
η =1−
T 3 − T 2 + κ (T 3' − T 3 )
T ⋅ ξ ⋅ ϕ κ − T1
η =1− 1
T1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1
− T1 ⋅ ε + κ (T 1 ⋅ ϕ ⋅ ξ ⋅ ε κ −1 − T 1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1 )
κ −1
T 1 (ξ ⋅ ϕ κ − 1)
η =1−
T 1 ⋅ ε κ −1 (ξ − 1) + κ ⋅ T 1 ⋅ ξ ⋅ ε κ −1 (ϕ − 1)
ξ ⋅ϕκ −1
η =1−
ε κ −1
[ξ − 1 + κ ⋅ ξ (ϕ − 1)]
ξ −1
za V 3' = V 3 ⇒ ϕ = 1 Ottov proces η =1−
ε (ξ − 1)
κ −1
1
η =1−
ε κ −1
ϕκ −1
za p2 = p3 ⇒ ξ = 1 Dieselov proces η = 1 −
ε κ −1 ⋅ κ (ϕ − 1)
1 1 ϕκ −1
η =1− ⋅ ⋅
κ ε κ −1 ϕ −1
12
Termodinamika BG – VIII. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
ISPARIVANJE I UKAPLJIVANJE
SVOJSTVA ISPARIVANJA JEDNOSTAVNIH TVARI
Isparivanje vode pri p = const. - stap sa stalnim opterećenjem osigurava konstantan tlak
t t t t p
t = const. p ∆t2
∆t1 p
Q Q Q Q
dovođenjem topline kod određene temperature pare ima sve više, nakon što je sva
povećava se (koja ovisi o tlaku) voda kapljevine sve manje, kapljevina isparila
temperatura vode počinje vreti, temperatura za vrijeme isparivanja počinje se povećavati
nastale pare jednaka je temperatura se ne temperatura pare
temperaturi kapljevine mijenja
Svakom tlaku odgovara određena temperatura vrenja (za atmosferski tlak - 100 °C).
tlak i temperatura zasićenja
p = f (T )
p
kapljevina
i
st
to
pe
na
ija
lin
para
1
Pripadne vrijednosti temperatura t i volumena v za isparivanje pri različitim p = const.

možemo ucrtati u tv – dijagram
0 – kapljevina
t
p k 1’ – vrela kapljevina ⇒ isparivanje
tk K Pregrijana para A – zasićena (vlažna, mokra) para
– smjesa kapljevine i pare
p3 1’’ – suhozasićena para (isparena i
a
posljednja kapljica vode)

jevin
p3 2 – pregrijana para
Kapl
Zasićeno g’’ p2
g’ – lijeva (donja) granična linija
područje - spojnica stanja vrele kapljevine
p2
za razne tlakove
p1 - sve veličine stanja - oznaka ’
g’ Kapljevina + para 2
g’’ – desna (gornja) granična linija
1’ A p1 1’’ - spojnica stanja suhozasićene
v’ v ’’ pare za razne tlakove
- sve veličine stanja - oznaka ’’
0
K – kritična točka
v
– sjecište g’ i g’’
između g’ i g’’ – zasićeno područje (smjesa kapljevine i pare)
t k – kritična temperatura
lijevo – kapljevina
p k – kritični tlak
desno – pregrijana para
Promatranjem promjena volumena v s promjenama tlaka p pri različitim t = const.

možemo nacrtati pv – dijagram
p
tk
pk K Na kritičnoj temperaturi t k
para se u točki K pretvara u
kapljevinu bez stvaranja
t3
Pregrijana para zasićene pare.

t = const.
t2
t3 t> U točki K (kritično stanje)

tk
tk granične linije prelaze jedna u
Zasićeno drugu bez loma.
a
jevin
područje Na temperaturama višim od

t2 t3
Kapl
kritične temperature (t > t k)

g’ t2 prijelaz iz pare u kapljevinu je
Kapljevina + para g’’ kontinuiran i ne možemo više
t1 razlikovati dva agregatna
t=c stanja.
onst.
v’ v ’’
Da bi neki plin mogli ukapljiti
moramo ga ohladiti ispod
kritične temperature.
vk v
2
AGREGATNA STANJA
CO2 H2O
p p
K
K
Taljenje
Isparivanje Taljenje
Isparivanje
krutina kapljevina
para krutina kapljevina
(plin) para
5,28 at
Trojna točka
Sublimacija 0,006228 at
Trojna točka
Sublimacija
-56,6 °C t 0,0098 °C t
Trojna točka – istovremeno mogu postojati sva tri agregatna stanja tvari
(kruto, kapljevito, plinovito)
3
IZMJENA TOPLINE KOD ISPARIVANJA

Proces izmjene topline kod isparivanja pri p = const. prikazujemo u Ts – dijagramu
T
p
>p
k
k
K p
p3 Pregrijana para
p3
Kapljevina
t.
p2
ns
g’ g’’
co
p2
=
p
t.
Zasićeno područje Tpr

ns
co
T, p 3 4 q f – toplina potrebna za
=
p 2
grijanje kapljevine do
1 temperature zasićenja
(12)
r – toplina isparivanja (23)

qf r qpr
q pr – toplina pregrijavanja
(34)
s
Toplina potrebna za grijanje kapljevine stanja 1 do stanja vrele kapljevine 2 - q f

- površina ispod krivulje 12 u Ts-dijagramu
2
q f = ∫ c f ⋅ dT c f – specifična toplina kapljevine [J/kg K]
1
dq f = c f ⋅ dT = T ⋅ ds
dT
ds = c f ⋅
T
T
dT
s = ∫cf ⋅ + s0
T0 T
T izobara u Ts-dijagramu
uz c f = const. s = c f ⋅ ln + s0
T0 – logaritamska krivulja
Toplina potrebna za isparivanje vrele kapljevine 2 u suhozasićenu paru 3

- toplina isparivanja r
- površina ispod dužine 23 u Ts-dijagramu
3
q = ∫ T ⋅ ds
2
izobara i izoterma u zasićenom

za T = const. r = T ⋅ (s ' '−s ')
području se poklapaju
4
Toplina potrebna za pregrijavanje suhozasićene pare 3 do temperature Tpr tj. do stanja 4 - q pr

- površina ispod krivulje 34 u Ts-dijagramu
4
q pr = ∫ c p ⋅ dT
3
dq pr = c p ⋅ dT = T ⋅ ds
dT
ds = c p ⋅ /∫
T
T pr
dT
s = ∫cp ⋅ + s ''
T T
T pr izobara u Ts-dijagramu
uz c p = const. s = c p ⋅ ln + s ''
T – logaritamska krivulja
K – kritična točka – sjecište g’ i g’’

Približavanjem K ⇒ r postaje manji
U K ⇒ rK = 0
5
VELIČINE STANJA ZASIĆENE PARE

Zasićenu paru (smjesu kapljevine i pare) možemo podvrći promjenama stanja.
p T
K K
g’’
t1
g’’ g’
p1
p1,T1 p1,T1
t2
1 1
t1
p2,T2 p2
p2,T2
g’ 2 t2 2
l12 q12
v s
Tlak p i temperatura T u zasićenom području međusobno su ovisni p = f (T ) , pa je za
jednoznačno definiranje stanja zasićene pare potrebno zadati još jednu neovisnu veličinu
sadržaj (udio) pare x
Sadržaj (udio) pare x - količina suhozasićene pare sadržana u 1 kg zasićene pare

(smjese vrele kapljevine i suhozasićene pare) [kg/kg]
y = 1 − x - sadržaj (udio) vlage – količina vrele kapljevine sadržana u 1 kg zasićene pare

x = 0 - za vrelu kapljevinu – g’
0 ≤ x ≤1
x = 1 - za suhozasićenu paru – g’’
stanje zasićene pare ⇒ p (iliT ) i x
Specifični volumen zasićene pare
- zbroj specifičnog volumena pripadne količine vrele kapljevine y v ’ i specifičnog

volumena pripadne količine suhozasićene pare x v ’’ u 1 kg zasićene pare
v = (1 − x ) ⋅v '+ x ⋅v ' '
specifični volumen vrele kapljevine specifični volumen suhozasićene pare
v = v '−x ⋅v '+ x ⋅v ' '
v = v '+ x ⋅ (v ' '−v ') [m3/kg]
v ’, v ’’ ⇒ tablice za zasićenu paru za zadani p (ili za zadanu T )

poznavanjem p ili T te x v
6
Toplina isparivanja
1. glavni stavak dq = dh − v ⋅ dp
2
pri isparivanju p = const. dp = 0 dq = dh / ∫

1
q = h2 − h1
za isparivanje 1 kg vrele kapljevine entalpije h ’ u suhozasićenu paru entalpije h ’’
toplina isparivanja r = h ' '−h ' [J/kg]
entalpija vrele kapljevine h ' = u '+ p ⋅v '
entalpija suhozasićene pare h ' ' = u ' '+ p ⋅v ' '
r = u ' '+ p ⋅v ' '−u '− p ⋅v ' = u ' '−u '+ p ⋅ (v ' '−v ')
ρ ψ
ρ = u ' '−u ' - unutarnja (latentna) toplina isparivanja
ψ = p ⋅ (v ' '−v ') - vanjska toplina isparivanja
Entalpija zasićene pare
Toplina koju treba dovesti da bi od 1 kg kapljevine isparilo samo x kg
q = h − h ' = x ⋅ r = x ⋅ (h ' '−h ')
h − h ' = x ⋅ (h ' '−h ')
h = h '+ x ⋅ (h ' '−h ') [J/kg] h ’ – entalpija vrele kapljevine

h ’’ – entalpija suhozasićene pare
h ’, h ’’ ⇒ tablice za zasićenu paru za zadani p (ili za zadanu T )
Unutarnja energija zasićene pare
u = h − p ⋅v = h '+ x ⋅ (h ' '−h ') − p ⋅ [v '+ x ⋅ (v ' '−v ')]

u = h '− p ⋅v '+ x ⋅ [(h ' '−h ') − p ⋅ (v ' '−v ')]
u = h '− p ⋅v '+ x ⋅ [(h ' '− p ⋅v ' ') − (h '− p ⋅v ')]
u' u '' u'

unutarnja energija vrele kapljevine u ' = h '− p ⋅v '
u = u '+ x ⋅ (u ' '−u ') [J/kg]
unutarnja energija suhozasićene pare u ' ' = h ' '− p ⋅v ' '
h ’, h ’’, v ’, v ’’ ⇒ tablice za zasićenu paru za zadani p (ili za zadanu T )
7
Entropija zasićene pare
Toplina koju treba dovesti da bi od 1 kg kapljevine isparilo samo x kg

q = x ⋅ r = T ⋅ (s − s ')
r
s = s '+ x ⋅
T
r = T ⋅ (s ' '−s ')
s ’ – entropija vrele kapljevine
s = s '+ x ⋅ (s ' '−s ') [J/kg K]
s ’’ – entropija suhozasićene pare
s ’, s ’’ ⇒ tablice za zasićenu paru za zadani p (ili za zadanu T )
8
Linije jednakog sadržaja pare
pV - dijagram
v −v '
v = v '+ x ⋅ (v ' '−v ') x =
v ' '−v '
p p
K K
g’ g’’ g’ g’’
1
X
t= t=
x 1-x con con
x =0
st. st.
v –v ’
x =0,2
x
x =0,4
x=
=0
v ’’-v ’ =
x
1
0 ,6
,
8
v’ v v
v
v ’’
Ts - dijagram
s −s'
s = s '+ x ⋅ (s ' '−s ') x =
s ' '−s '
T T
K K
g’ g’’ g’ g’’
st. ns
t.
c on co
1
X p= p=
x 1-x
0,4
x =0
=
x=
0 ,2
0
1
=
x
x=
0,8
x=
,6
s’ s s ’’ s s
9
CLAPEYRON – CLAUSIUSOVA JEDNADŽBA

T p
K
K
g’ g’’ g’ g’’
1 T + dT 2 1 p + dp 2
4 dT dp
T dl 3 4 3
p dl
s’ s ’’ s v’ v ’’ v
(
dl = s ' '−s ' ⋅ dT) ( )
dl = v ' '−v ' ⋅ dp
dp r
s ' '−s ' = (v ' '−v ') ⋅ r = T ⋅ (s ' '−s ') s ' '−s ' =
dT T
dp
r = T ⋅ (v ' '−v ') ⋅
CLAPEYRON – CLAUSIUSOVA JEDNADŽBA
dT 2. GLAVNI STAVAK ZA ZASIĆENU PARU
veza između topline isparivanja r i linije napetosti p = f(T )
10
PROMJENE STANJA ZASIĆENE PARE

Izobara – p = const. Izoterma - t = const.
p T
K
K
t.
ns
co
s’ 1 p,T 2 p=
1 p,T 2 v ’’ s ’’
v’ t=
con =
st.
x
x2
st. 1
=
x
x2
x1 =con
x =0
x1
=c
l = q
x
on
1
st
.
v s
dovođenje topline od 1 do 2 ⇒ isparivanje ⇒ x
Izvršeni rad
2
dl = p ⋅ dv ∫
1
2 2
l 12 = ∫ p ⋅ dv = p ⋅ ∫ dv = p ⋅ (v 2 − v 1 ) = p ⋅ {v 2 '+x 2 ⋅ (v 2 ' '−v 2 ') − [v 1 '+ x 1 ⋅ (v 1 ' '−v 1 ')]}

1 1
v 1' = v 2' = v ' v 1' ' = v 2' ' = v ' '
l 12 = p ⋅ [v '+ x 2 ⋅ (v ' '−v ') − v '−x 1 ⋅ (v ' '−v ')]
l 12 = p ⋅ (v ' '−v ') ⋅ (x 2 − x 1 )
Dovedena toplina
2
dq = T ⋅ ds ∫
1
2 2
q 12 = ∫ T ⋅ ds = T ⋅ ∫ ds = T ⋅ (s 2 − s 1 ) = T ⋅ {s 2 '+ x 2 ⋅ (s 2 ' '−s 2 ') − [s 1 '+ x 1 ⋅ (s 1 ' '−s 1 ')]}
1 1
s1' = s 2' = s ' s1' ' = s 2 ' ' = s ' '
q 12 = T ⋅ [s '+x 2 ⋅ (s ' '−s ') − s '−x 1 ⋅ (s ' '−s ')]
v 1 −v ' s 1 − s '
x1 = =
q 12 = T ⋅ (s ' '−s ') ⋅ (x 2 − x 1 ) = r ⋅ (x 2 − x 1 ) v ' '−v ' s ' '−s '
v −v ' s 2 − s '
x2 = 2 =
v ' '−v ' s ' '−s '
11
Izohora – v = const.
p T
K
K
3a 3a
3b
p2,T2 p2,T2 3b
2b
2a 2b 2a
st.
con
p1,T1
v=
p1,T1 =
x
0
1
=
1a 1b x 1a 1b
x =0
=
x 1
q q
v s
a) v 1 < v k - q > 0 ⇒ x ⇒ 3a – vrela kapljevina v 3 = v 3 ' = v 1
b) v 1 > v k - q > 0 ⇒ x ⇒ 3b – suhozasićena para v 3 = v 3 ' ' = v 1
Izvršeni rad
- nema promjene volumena v 2 = v 1 dv = 0

2
l 12 = ∫ p ⋅ dv
1
l =0
Dovedena toplina
1. glavni stavak dq = du + p ⋅ dv
2
za dv = 0 dq = du ∫
1
q 12 = u 2 − u 1
q 12 = [u 2 '+ x 2 ⋅ (u 2 ' '−u 2 ')] − [u 1 '+ x 1 ⋅ (u 1 ' '−u 1 ')]
Za zadano stanje 1 (p1,t1,v1,x1) i tlak p2 x2

v 1 −v 2 '
v 1 = v 2 = v 2 '+ x 2 ⋅ (v 2 ' '−v 2 ') x2 =
v 2 ' '−v 2 '
12
Adijabata (izentropa) – dQ = 0
p T
K
K
p1,T1 p1,T1 1
1
p2,T2 p2,T2
=
x
0
1
=
2 x 2
x1
x =0
x2
x 1
x1
x2
v s
ekspanzija uz s = const.
za s 1 < s k ⇒ x
za s 1 > s k ⇒ x
Izmijenjena toplina
dq = T ⋅ ds = 0
ds = 0 s = const. adijabata ⇔ izentropa

Izvršeni rad
1. glavni stavak dq = du + dl
2
za dq = 0 dl = −du ∫
1
l 12 = u 1 − u 2
l 12 = [u 1 '+ x 1 ⋅ (u 1 ' '−u 1 ')] − [u 2 '+ x 2 ⋅ (u 2 ' '−u 2 ')]
Za zadano stanje 1 (p1,t1,s1,x1) i tlak p2 x2

s1 − s 2'
s 1 = s 2 = s 2 '+ x 2 ⋅ (s 2 ' '−s 2 ') x2 =
s 2 ' '−s 2 '
Zasićena para ⇒ p ⋅v κ = const. κ = 1,135 (empirijska vrijednost)

κ ≠ f (c p , c v ) jer je c p = ∝
Pregrijana para κ = 1,3 κ = f (c p , c v ) (idealni plin)
13
Termodinamika BG – IX. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
VAN DER WAALSOVA JEDNADŽBA STANJA
- jednadžba koja vrijedi za pregrijanu paru u blizini granične linije i daleko u pregrijanom
području
R ⋅T a
p = − 2 a i b – konstante ovisne o vrsti tvari
v −b v
- pregrijana para se kod niskih tlakova pokorava zakonu idealnih plinova
za mali p ⇒ veliki v v >> b ⇒ v − b → v

a
v >> a ⇒ →0
v2
R ⋅T
p =
v
p ⋅v = R ⋅T JEDNADŽBA STANJA IDEALNOG PLINA
MOLLIEROVE TABLICE I DIJAGRAMI
- za izračunavanje specifičnih volumena v, specifičnih entalpija h i specifičnih entropija s

vrele kapljevine, suhozasićene pare i pregrijane pare
TABLICE ZA ZASIĆENU PARU v ’, v ’’, h ’, h ’’, s ’, s ’’ – za zadani p ili

za zadanu T
TABLICE ZA PREGRIJANU PARU v, h, s – za zadani p iT
računamo ∆h i ∆s proizvoljno postavljene vrijednosti h 0 = 0 i s 0 = 0
prilikom očitavanja vrijednosti iz više tablica ili dijagrama moramo provjeriti za koje je
stanje postavljena nulta vrijednost entalpije i entropije
npr.
Ražnjević, K.: TERMODINAMIČKE TABLICE - h 0 = 0 i s 0 = 0 za t = 0 °C (T = 273 K)

– ledište vode
Bošnjaković, F. - tablice - h 0 = 0 i s 0 = 0 za T = 0 K – apsolutna nula
1
PROCESI PARNOG POSTROJENJA
Srednja temperatura dovođenja topline - Tm
L T −T 0
CARNOTOV PROCES ηc = =
Q T L Tm −T0
η= =
T Q Tm
∆T = T m − T 0
Tm=Tmax Tmax
Tm T0 – temperatura
Tm<Tmax odvođenja topline
L L
veći ∆T veći L (veći η)
L
CARNOTOV PROCES
T0 T0 T0 Tm=Tmax ⇒ najveći L
(najveći η)
PROCESI PARNOG POSTROJENJA

CARNOTOV PROCES
Parni 1 T
kotao p K
Kompresijski Ekspanzijski
4
Q 4 p,T 1’ 1
stroj stroj
lC
3 2 p0,T0
=
x
1
0
=
x 3 2’ 2
Q0 r
p0
3
Kondenzator
s
Parni kotao dovođenje topline Q vreloj kapljevini 4 ⇒ isparivanje ⇒ suhozasićena para 1
Ekspanzijski stroj adijabatska ekspanizija suhozasićene pare 1 do tlaka u kondenzatoru p0
⇒ zasićena para 2
Kondenzator odvođenje topline Q0 zasićenoj pari 2 ⇒ kondenzacija ⇒ zasićena para 3
Kompresijski stroj adijabatska kompresija zasićene pare 3 do tlaka u kotlu p ⇒ vrela
kapljevina 4
2
CLAUSIUS-RANKINEOV PROCES
Parni 1 T
kotao K
p
1
0
p
x=
Napojna Ekspanzijski
Q 4 p,T 1
pumpa 6 stroj
Tm
5 6 l
2 p0,T0
p =
x
1
5 3 2
Q0 qf r
p0
5
Kondenzator
s
Kondenzator odvođenje topline Q0 zasićenoj pari 2 ⇒ potpuno ukapljivanje ⇒ vrela
kapljevina 5
Napojna pumpa adijabatska kompresija vrele kapljevine 5 do tlaka u kotlu p ⇒ kapljevina 6
Parni kotao dovođenje topline Q kapljevini 6 ⇒ ugrijavanje do temperature isparivanja (4)
i isparivanje ⇒ suhozasićena para 1
Tm - srednja temperatura dovođenja topline
p p
K
t6
x =0
6 4 p,T
4 p,T 1’ 1
t 0=t 5
ad
lk
p0,T0 lp
5 3 2’ 2 = p0,T0
x
1
x =0
5 3
v v
l k – rad kompresijskog stroja l p – rad napojne pumpe
l p << l k v5 ≈v6 ≈v ' l p = (p − p 0 ) ⋅v '
– temperatura vode kod povećanja tlaka zbog njene nestišljivosti

t0 = t5 ≈ t6 gotovo se ne mijenja
– stanja 5 i 6 u Ts-dijagramu padaju skoro u jednu točku
3
1. glavni stavak
dq = dh − v ⋅ dp
2
za p = const. ⇒ dp = 0 dq p = dh /∫
1
q p = h2 − h1
za q = 0 dh = v ⋅ dp
2
dl teh = −v ⋅ dp dl teh = −dh /∫

1
l teh = h1 −h 2
Izmijenjene topline
i izvršeni radovi
RAZLIKE ENTALPIJA
CARNOTOV PROCES CLAUSIUS-RANKINEOV PROCES

Rad ekspanzijskog stroja Rad ekspanzijskog stroja
l E = h1 − h2 >0 l E = h1 − h2 >0
Rad
Rad kompresijskog stroja Rad napojne pumpe
l K = h3 − h 4 < 0 l P = h5 − h 6 ≈ 0 h 6 ≈ h5
l C = l E + l K = h1 − h2 + h3 − h 4 l = l E + l P = h1 − h2 + h5 − h6 ≈ h1 − h2
Dovedena >0 >0

q C = h1 − h 4 q = h1 − h6 ≈ h1 − h5
toplina
Odvedena q 0C = h3 −h 2 <0 q 0 = h5 −h 2 <0

toplina
l C = q C − q 0C = h1 − h 4 − (h2 − h3 ) l = q − q 0 ≈ h1 − h5 − (h2 − h5 ) ≈ h1 − h2
Toplinski l C T −T0 l Tm −T0

stupanj ηC = = η= =
qC T q Tm
djelovanja
Tm < T η < ηC
4
PREGRIJAVANJE PARE
Pregrijač
Parni 1 T
kotao K
p
Qpr
0
Parna p
x=
Napojna I turbina I Tpr
Q 4 p,T
pumpa 6 1
Tmpr
Tmf
l
5 6
II p0,T0
p =
x
1
5 3 2 II
Q0 qf r qpr
p0
5
Kondenzator
s
Pregrijač (u sastavu kotla) dovođenje topline Qpr suhozasićenoj pari 1 uz p = const. ⇒
zagrijavanje do zadane temperature pregrijavanja Tpr ⇒ pregrijana para I
⇒ poboljšava se iskorištenje topline jer je viša Tm
⇒ ekspanzijom pregrijane pare dobivamo zasićenu paru s manje
vlage pa manje uništava lopatice parne turbine
Dovedena >0
q = hI − h6
toplina
q = q f + r + q pr
Toplina zagrijavanja kapljevine q f = h 4 − h6
Toplina isparivanja r = h1 − h4
Toplina pregrijavanja q pr = h I − h1
Odvedena q 0 = h5 −h II <0
toplina
Rad Rad parne turbine l T = hI − hII >0
Rad napojne pumpe l P = h5 − h6 ≈ 0
l = l T + l P ≈ l T = hI − hII l = q − q0
Toplinski
l Tm −T0
stupanj η= =
djelovanja q Tm
5
REGENERATIVNO PREDGRIJAVANJE VODE
1 T K
p
7
4 p,T 1
1
Q 7 p’,T’ I’
I I
QI p’,T’ II’’ p’’,T’’ II’
I’ II
III’’ p’’’,T’’’ III’
II’’
6 p0,T0 III
x
II
=
QII p’’,T’’
1
0
5 2
=
II’ x
QII QII
III’’
III
QIII p’’’,T’’’
6 III’ s
- ekspanzija pare u nekoliko stupnjeva (do 12)
5 - iza svakog stupnja ekspanzije para se koristi za predgrijavanje
2
vode koja nadolazi kotlu – u regenerativnim predgrijačima (I – III)
Q0 - smanjivanje nepovrativosti miješanja u kotlu
p0 - toplinski stupanj djelovanja → Carnotovom ⇒ KARNOTIZIRANJE
5
6
MOLLIEROV hs - DIJAGRAM
- topline i radovi u procesu parnog postrojenja - ∆h - prikazat će se kao dužine
h
tk
t3
p p
3
Pregrijana para
p2
t2
Kapljevina
= p1
,T 3
x
K 1 t1
p 3
,T 2
p2
o p 1,T 1 =
x
ićen 0,
Zas ručje 8
=
x
0
0,
pod
=
x 6
x =0
,2
x =0
,4
s 2’ s 2’’ s
PROCES PARNOG POSTROJENJA U hs - DIJAGRAMU
h
l T = hI − hII
I t1
l P = h5 − h 6 ≈ 0
q pr p t
=1
x 1 q = hI − h6
l E (l T)
q = q f + r + q pr
K p0 t0 q f = h 4 − h6
q T
r p,
II r = h1 − h4
=0
x
2 q pr = h I − h1
p 0,T 0
q0
4 q 0 = h5 −h II
qf 6 lk
lp 3
l = l T − lp
5
= q − q0
7
Termodinamika BG – X. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
EKSERGIJA
- maksimalni tehnički rad ⇒ tehnička radna moć – eksergija

- povrativa promjena stanja radne tvari koju uz p = const. trajno usisavamo u stroj s
početnim stanja p1, t1 do stanja p0, t0 koje je u ravnoteži sa stanjem okoline
κ
⎛T ⎞ κ −1
⇒ adijabatski do t0 (p2) - 12 p 2 = p 1 ⋅ ⎜⎜ 0 ⎟⎟
⎝T1 ⎠
⇒ izotermno do p0 - 20
p p2 > p0 T
p1 p1
p2
p0
p2
p0
V s

0 2 0
Specifična eksergija e = − ∫ v ⋅ dp = − ∫ v ⋅ dp − ∫ v ⋅ dp
1 1 2
0
1. glavni stavak dq = dh − v ⋅ dp / ∫
1
0
q = h0 − h1 − ∫ v ⋅ dp = h0 − h1 + e
1
0
2. glavni stavak dq = T ⋅ ds / ∫
2
q = T 0 ⋅ (s 0 − s 2 )
12 - adijabata ⇒ s 2 = s 1
T 0 ⋅ (s 0 − s 1 ) = h0 − h1 + e
e = h1 − h0 − T 0 ⋅ (s 1 − s 0 ) [J/kg] – specifična eksergija /⋅ G [kg/s]
E = G ⋅ [h1 − h0 − T 0 ⋅ (s 1 − s 0 )] [J/s = W] – eksergija
- najveći rad koji možemo dobiti iz radne tvari koju trajno dobavljamo
pri p = const., njome vršimo rad i trajno ju istiskujemo pri p0= const.
1
p2 < p0
p T
p1 p1
p0
p2
p0
p2
V s
EKSERGIJA U hs - DIJAGRAMU
M0 (h0, s0) – okolno

h stanje tvari
kroz M0 tangenta na p0 ⇒
pravac s koeficijentom nagiba
dh
=T0 pravac okoline
ds
M (h, s) – stanje tvari za p, t

⇒ okomica do sjecišta s
pravcem okoline ⇒ točka a
e = h − h0 − T 0 ⋅ (s − s 0 )
dužina Ma ⇒ specifična
s eksergija e
2
IZGARANJE
- kemijska energija sadržana u gorivu najvažniji prirodni izvor energije
- oslobađa se oksidacijom goriva IZGARANJE
- gorivi dio goriva sastavljen je od elemenata:

ugljika C, vodika H2, kisika O2, dušika N2 i sumpora S (u malim količinama)
Maseni udjeli
c + h + o + n + s + a +w = 1
c, h, o, n, s – maseni udjeli pripadnih elemenata [kg/kg]

a – maseni udio pepela [kg/kg]
w – maseni udio vlage [kg/kg]
GORIVO KISIK POVIŠENA TEMPERATURA
BRZA OKSIDACIJA
- IZGARANJE
PLINOVI IZGARANJA S
VISOKOM TEMPERATUROM
TOPLINA IZGARANJA
(HLAĐENJEM PLINOVA)
GRIJANJE DOBIVANJE RADA

(TOPLINSKI STROJEVI)
3
STEHIOMETRIJSKE JEDNADŽBE REAKCIJE
IZGARANJE VODIKA
1 kmol H2 + ½ kmol O2 = 1 kmol H2O
IZGARANJE UGLJIKA
potpuno 1 kmol C + 1 kmol O2 = 1 kmol CO2

nepotpuno 1 kmol C + ½ kmol O2 = 1 kmol CO
IZGARANJE SUMPORA
1 kmol S + 1 kmol O2 = 1 kmol SO2
POTREBNA KOLIČINA ZRAKA ZA IZGARANJE
MINIMALNA (TEORETSKA) POTREBNA KOLIČINA ZRAKA
KRUTA I KAPLJEVITA GORIVA – jedinica količine 1 kg
- molne količine C, H2 i S u 1 kg goriva

⎡ kg ⎤
c c ⎢ kmol kgG ⎥
Mc' = = ⎢ = ⎥
m c 12 ⎢ kgG kg ⎥
⎢⎣ kmol ⎥⎦
h h ⎡ kmol ⎤
Mh' = = ⎢ ⎥
mH2
2 ⎣ kgG ⎦
s s ⎡ kmol ⎤
Ms'= = ⎢ ⎥
m s 32 ⎣ kgG ⎦
o o ⎡ kmol ⎤
Mo' = =
mO 32 ⎢⎣ kgG ⎥⎦
2
n n ⎡ kmol ⎤
Mn' = = ⎢ ⎥
mN2
28 ⎣ kgG ⎦
4
Minimalna potrebna količina kisika (prema stehiometrijskim jednadžbama reakcije)

⎡ kmolO2 ⎤
- za izgaranje vodika (o m ) h = 1 ⋅ M h ' = 1 ⋅ h
⎢ ⎥ =
h
2 2 2 4 ⎣ kgG ⎦
c ⎡ kmolO2 ⎤
- za izgaranje ugljika (o m ) c = 1 ⋅ M c ' = ⎢ ⎥
12 ⎣ kgG ⎦
s ⎡ kmolO2 ⎤
- za izgaranje sumpora (o m ) s = 1 ⋅ M s ' = ⎢ ⎥
32 ⎣ kgG ⎦
o m = (o m ) c + (o m ) h + (o m ) s − M o '
c h s o ⎡ kmolO2 ⎤
om = + + − ⎢ ⎥
12 4 32 32 ⎣ kgG ⎦
⎛ o −s ⎞
⎜
c h− ⎟ ⎡ kmolO2 ⎤ c ⎡ kmolO2 ⎤ om om
om = ⋅ ⎜1 + 3 ⋅ 8 ⎟ om = σ ⋅ ⎢ ⎥ σ = =
⎢ ⎥ 12 ⎣ kgG ⎦ c Mc'
12 ⎜
⎜
c ⎟
⎟ ⎣ kgG ⎦
⎝ ⎠ 12
1 kmol = 22,4 mn3
σ - Mollierova karakteristika
potrebe kisika za gorivo c
o m = 22,4 ⋅ σ ⋅
o −s 12
h− ⎡ kmolO2 ⎤ ⎡ mn3 O ⎤
σ = 1+ 3⋅ 8 o m = 1,867 ⋅ σ ⋅ c ⎢ 2
⎥
⎢ ⎥
c ⎣ kmolc ⎦ kg
⎢⎣ G ⎥⎦
Minimalna potrebna količina zraka
Sastav zraka r O2 = 0,21

rN = 0,79
2
om ⎡ kmol L ⎤ ⎡ mn3 L ⎤
lm = ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
0,21 ⎣ kgG ⎦ ⎣ kgG ⎦
σ c ⎡ kmol L ⎤
lm = ⋅ = 0,397 ⋅ σ ⋅ c ⎢ ⎥
0,21 12 ⎣ kgG ⎦
⎡ m3 ⎤
l m = 22,4 ⋅ 0,397 ⋅ σ ⋅ c = 8,9 ⋅ σ ⋅ c ⎢ n L ⎥
⎣ kgG ⎦
Za gorivo čiji je sastav zadan kemijskom formulom C xH yO z
⎛ y z⎞ ⎡ kmolO2 ⎤
om = ⎜ x + − ⎟ ⎢ ⎥
⎝ 4 2⎠ ⎣ kmolG ⎦
y z
om x + −
σ = = 4 2 =1+ 1 ⋅ y −2⋅z
Mc' x 4 x
5
PLINOVITA GORIVA – jedinica količine 1 kmol ili 1 mn3
volumni udjeli označeni kemijskim oznakama r CO ≡ CO 2

2
Sastav plina prije izgaranja CO '+H 2 '+CH 4 '+C 2H 4 '+ ∑ C x H '+O 2 '+N 2 '+CO 2 ' = 1
y
Minimalna potrebna količina kisika

1 1 ⎧⎛ y⎞ ⎫ ⎡ kmolO2 ⎤
om = ⋅ M CO '+ ⋅ M H2 '+2 ⋅ M CH4 '+3 ⋅ M C2H4 '+ ∑ ⎨⎜ x + ⎟ ⋅ M C X HY '⎬ − M O2 ' ⎢ ⎥
2 2 ⎩⎝ 4⎠ ⎭ ⎣ kmolG ⎦
1 ⎧⎛ y⎞ ⎫ ⎡ kmolO2 ⎤
om = ⋅ (CO '+H 2 ') + 2 ⋅ CH 4 '+3 ⋅ C 2H 4 '+ ∑ ⎨⎜ x + ⎟ ⋅ C x H y '⎬ − O 2 ' ⎢ ⎥
2 ⎩⎝ 4 ⎠ ⎭ ⎣ kmolG ⎦
Mollierova karakteristika potrebe kisika za gorivo

o m ⎡ kmolO ⎤ ⎡ kmol ⎤
σ = 2
M c ' = CO '+CH 4 '+2 ⋅ C 2H 4 '+∑ (x ⋅ C x H y ') + CO2 ' ⎢ c
⎥
M c ' ⎢⎣ kmolc ⎥⎦ ⎣ kmol G⎦
Minimalna potrebna količina zraka
om ⎡ kmol L ⎤
lm = ⎢ ⎥
0,21 ⎣ kmolG ⎦
STVARNA POTREBNA KOLIČINA ZRAKA ZA IZGARANJE
Za proces izgaranja dovodi se veća količina zraka od minimalno potrebne.
⎡ kmol L ⎤ ⎡ kmol L ⎤
l = λ ⋅lm ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣ kgG ⎦ ⎣ kmolG ⎦
λ - faktor pretička zraka
(λ − 1) ⋅ l m - pretičak (višak) zraka u odnosu na minimalnu

(teoretsku) potrebnu količinu zraka
l = l m + (λ − 1) ⋅ l m = λ ⋅ l m
minimalna višak
količina zraka
≤1
λ>
za λ < 1 ⇒ nepotpuno izgaranje
6
BILANCA LOŽIŠTA
3
1k mn
gg V vl
c, h oriv ja , H2
, s, a iz g aran O, CH 4
o, n ovi , H2
, w, plin C O, N2
a O 2,
C O 2,
LOŽIŠTE
e
ranj čađ
zg a ai
za i (1 − α pepeo
z rak 3
)⋅ c ,
mn
a
λ ⋅lm kg
1 kg goriva + λ ⋅ l m mn3 zraka za izgaranje → V vl mn3 plinova izgaranja, a kg pepela i (1 − α ) ⋅ c čađe

α - koeficijent izgorljivosti ugljika
Sastav plinova izgaranja ovisi o količini i raspodjeli zraka za izgaranje:

- dovoljna količina i dobra raspodjela zraka → potpuno izgaranje → CO2, H2O, N2 , O2 +
- lošija raspodjela zraka → nepotpuno izgaranje → CO, pepeo +
- nedovoljna količina i loša raspodjela zraka → nepotpuno izgaranje → H2, CH4, čađa
Kemijska analiza plinova izgaranja – pri temperaturi okoline ⇒ H2O u kapljevitom stanju
Količina plinova izgaranja smanjuje se za količinu iskondenzirane vodene pare H2O ⇒
suhi plinovi izgaranja količine Vs
Sastav suhih plinova izgaranja CO2 + O 2 + N 2 + CO + CH 4 + H 2 = 1
CO2 , O 2 , N 2 , CO , CH 4 , H 2 - volumni udjeli plinova
⎡ kmol ⎤ ⎡ mn3 ⎤
Količina vlažnih plinova izgaranja V vl = (1 + H 2O ) ⋅V s ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣ kgG ⎦ ⎣ kgG ⎦
V vl = V s + [H 2O ]
Molne količine plinova izgaranja M CO = V s ⋅ CO 2

2
M O =V s ⋅ O2
2
M N =Vs ⋅ N 2
2
M CO = V s ⋅ CO
M CH = V s ⋅ CH 4
4
M H =Vs ⋅ H 2
2
7
BILANCE GORIVIH ELEMENATA
Bilanca ugljika
dovodimo odvodimo
c ⎡ kmol ⎤ ⎡ kmol ⎤
- s gorivom M c ' = ⎢ ⎥ - s plinovima izgaranja V s ⋅ M c ⎢ ⎥
12 ⎣ kgG ⎦ ⎣ kgG ⎦
M c = CO 2 + CO + CH 4
- količina ugljika u kmol/kmol
suhih plinova izgaranja
⎡ kmol ⎤
- s čađom (M c )č = (1 − α ) ⋅ M c ' ⎢ ⎥
⎣ kgG ⎦
Bilanca (dovedena količina jednaka odvedenoj)
c
α ⋅Mc' α⋅ ⎡ kmol ⎤
M c ' = V s ⋅ M c + (1 − α ) ⋅ M c ' Vs = = 12
⎢ ⎥
Mc CO 2 + CO + CH 4 ⎣ kgG ⎦
1,867 ⋅ α ⋅ c ⎡ mn3 ⎤
1 kmol = 22,4 mn3 Vs = ⎢ ⎥
CO2 + CO + CH 4 ⎣ kgG ⎦
Bilanca dušika
dovodimo odvodimo
n ⎡ kmol ⎤ ⎡ kmol ⎤
- s gorivom M n ' = ⎢ ⎥ - s plinovima izgaranja V s ⋅ N 2 ⎢ ⎥
28 ⎣ kgG ⎦ ⎣ kgG ⎦
⎡ kmol ⎤
- sa zrakom 0,79 ⋅ λ ⋅ l m ⎢ ⎥
⎣ kgG ⎦
n
Bilanca 0,79 ⋅ λ ⋅ l m + =Vs ⋅ N 2
28 n c
M n ' 28 α⋅
Uvrštavanjem dušične karakteristike goriva ν = = i izraza V s = 12
Mc' c CO 2 + CO + CH 4
c 12 c
α ⋅ ⋅N2 om σ⋅
0,79 c n 12 c lm = = 12
⋅ λ ⋅σ ⋅ + = /:
0,21 12 28 CO 2 + CO + CH 4 12 0,21 0,21
0,79 α ⋅N2
⋅ λ ⋅σ +ν =
0,21 CO 2 + CO + CH 4
0,21 ⎛ α ⋅N2 ⎞
λ= ⋅ ⎜⎜ − ν ⎟⎟
0,79 ⋅ σ ⎝ CO 2 + CO + CH 4 ⎠
8
Bilanca kisika
dovodimo odvodimo
o
udio kisika M o ' =
32 ⎡ kmol ⎤
- s gorivom M O2 ' w - s plinovima izgaranja V s ⋅ M O ⎢ ⎥
udio vlažnosti M w ' = ⎣ kgG ⎦
2
18
1 M O = O 2 + CO 2 + 0,5 ⋅ (CO + H 2O )
M O 2 ' = M o '+ ⋅ M w ' H 2O ⇒ 1 O 2 2
2 2
1 w ⎡ kmol ⎤
o
MO ' = ⋅ +
2
32 2 18 ⎢⎣ kgG ⎥⎦
⎡ kmol ⎤
- sa zrakom λ ⋅ o m ⎢ ⎥
⎣ kgG ⎦
Bilanca λ ⋅ o m + M O2 ' = V s ⋅ M O2
o 1 w c
λ ⋅ om + + ⋅ = V s ⋅ [O 2 + CO 2 + 0,5 ⋅ (CO + H 2O )] om = σ ⋅
12
32 2 18
c o 1 w
λ ⋅σ ⋅ + + ⋅ = V s ⋅ [O 2 + CO 2 + 0,5 ⋅ (CO + H 2O )]
12 32 2 18
o w c udio vodene pare
+ + λ ⋅σ ⋅
H 2O = 2 ⋅ 32 36 12 − 2 ⋅ (CO + O ) − CO u 1 kmol suhih
2 2
Vs plinova izgaranja
Bilanca vodika
dovodimo odvodimo
h
udio vodika M h ' =
2 ⎡ kmol ⎤
- s gorivom M H2 ' w - s plinovima izgaranja V s ⋅ M H ⎢ ⎥
udio vlažnosti M w ' = ⎣ kgG ⎦
2
18
M H = 2 ⋅ CH 4 + H 2 + H 2O
M H ' = M h '+M w '
2 H 2O ⇒ 1 H 2
2
h w ⎡ kmol ⎤
MH ' = + ⎢ ⎥
2 18 ⎣ kgG ⎦
2
h w
Bilanca + = V s ⋅ (2 ⋅ CH 4 + H 2 + H 2O )
2 18
h w
+
H 2O = 2 18 − 2 ⋅ CH − H
4 2
Vs
Izjednačavanjem s izrazom za H2O dobivenim iz bilance kisika
CO 2 + O 2 + 0,5 ⋅ CO − 0,5 ⋅ H 2 − CH 4
α⋅ = (λ − 1) ⋅ σ + 1
CO 2 + CO + CH 4
9
U ložištu u kojem nemamo potpuno loše izgaranje H2 ≈ 0 i CH4 ≈ 0

jednadžbe se pojednostavljuju
c
α⋅
Vs = 12 (bilanca ugljika)
CO 2 + CO
α ⋅ (1 − CO 2 − O 2 − CO ) 0,79
= ⋅ λ ⋅σ +ν (bilanca dušika)
CO 2 + CO 0,21
α ⋅ (CO 2 + O 2 + 0,5 ⋅ CO )
= (λ − 1) ⋅ σ + 1 (bilance kisika i vodika)
CO 2 + CO
9 nepoznanica u jednadžbama – Vs, α, c, σ, λ, ν, CO2, O2, CO

6 veličina određuje se mjerenjem, a preostale 3 računaju se iz jednadžbi
PRAKTIČNE JEDNADŽBE ZA IZRAČUNAVANJE PRODUKATA IZGARANJA

- za kruta i kapljevita goriva
- za plinovita goriva tablice
- za goriva sa sastavom CxHyOz
10
Termodinamika BG – XI. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
TOPLINSKE POJAVE PRI IZGARANJU
t+∆t
t Izgaranje CO u CO2 s
teoretskom količinom kisika
¾ smjesa CO i O2 u posudi
kalorimetra
∆V ¾ kalorimetar uronjen u
1 CO + ½ O2 kalorimetrijsku vodu
1 CO2 temperature t
Q ¾ paljenje i izgaranje smjese

kalorimetrijska voda
u CO2 ⇒ oslobađanje
topline Q i predaja topline
1 3
1 mn3 CO + mn O 2 → 1 mn3 CO 2 vodi ⇒ temperatura vode
2 raste do t+∆t
1
1 kmol CO + kmol O 2 → 1 kmol CO 2
2
1. glavni stavak Q = U '−U + L U ’, U – unutarnje energije plinova
prije i nakon izgaranja
Q = U '−U + p ⋅ (V '−V )
L – rad izvršen vanjskim tlakom pri
H = U + p ⋅V Q = H '−H pomicanju stapa
za t ≈ t ’ = 0 °C i ∆t jako mali ogrjevna moć Hp H p = H 0 '−H 0
- količina topline izgaranja koja se na 0 °C oslobađa

iz jedinice količine goriva [ J/kg, J/kmol, J/mn3 ]
index p – odnosi se na p = const.
za t (H )
p t = H t '−H t
Određivanje ogrjevne moći ⇒ izgaranjem u kalorimetrijskoj bombi uz V = const.
H v = U '−U
H p − H v = p ⋅ (V '−V )
ogrjevna
Hp − H v < 1 % p ⋅ (V '−V ) ≈ 0 H moć
- ne ovisi o tome da li se izgaranje odvija uz prisustvo zraka ili čistog kisika

- ne ovisi o pretičku zraka za izgaranje
1
Izgaranje vodika
H2 + zrak
1 H2 + ½ O2
H2O para + zrak
H H2O kapljevina H2O kapljevina

Q<H
Izgaranje vodika s teoretskom količinom Izgaranje vodika sa zrakom izgaranjem

kisika nastaje vodena para H2O ⇒ na nastaje vodena para H2O, suvišnik kisik O2 i
temperaturi i tlaku okoline potpuno se dušik N2 iz zraka ⇒ hlađenjem se dio H2O
ukapljuje ⇒ H2O kapljevina – voda ukapljuje, a dio ostaje u parnom stanju ⇒
H (Hg) – ogrjevna moć – oslobođena H2O para + H2O kapljevina
toplina hlađenjem i ukapljivanjem H2O Q < H – ogrjevna moć – oslobođena
toplina hlađenjem i ukapljivanjem dijela H2O
kada ukupna količina H2O nakon hlađenja ostane u parnom stanju toplina izgaranja
< H za toplinu ukapljivanja (isparivanja) vode r0 ⇒ donja ogrjevna moć Hd
Izgaranje goriva koja sadrže vodik H2 plinovi izgaranje sadrže H2O
razlikujemo gornju ogrjevnu moć Hg i donju ogrjevnu moć Hd ovisno o tome da li se H2O
nakon hlađenja plinova izgaranja ukapljuje (kondenzira) ili ostaje u plinovitom agregatnom
stanju
Gornja ogrjevna moć Hg je količina topline koja nastaje izgaranjem jedinice količine
goriva kada se plinovi izgaranja ohlade na temperaturu nižu od temperature kondenzacije
vodene pare te se vodena para ukapljuje i oslobađa se njena toplina kondenzacije.
Donja ogrjevna moć Hd je količina topline koja nastaje izgaranjem jedinice količine
goriva kada se plinovi izgaranja ohlade na temperaturu višu od temperature kondenzacije
vodene pare te vodena para ostaje u plinovitom agregatnom stanju i ne oslobađa se
njena toplina kondenzacije.
H g = H d + W ⋅ r 0 [J/kg, J/kmol, J/mn3 ]
W – količina vodene pare koja nastaje izgaranjem jedinice količine goriva

h
- izgaranje vodika h i vlage w ⇒ W = 18 ⋅ + w = 9 ⋅ h + w [kg/kg]
2
r0 – toplina isparivanja vode na 0 °C [J/kg]
2
Ogrjevna moć gorive plinske smjese
H g = r1 ⋅ H g1 + r 2 ⋅ H g2 + ... = ∑ (ri ⋅ H gi ) [ J/kmol, J/mn3 ]
ri – volumni udjeli plinova u plinskoj smjesi

Hgi – gornje ogrjevne moći plinova u plinskoj smjesi [ J/kmol, J/mn3 ]
Donja ogrjevna moć za kruta i kapljevita goriva (približno)
⎛ o⎞
H d = 33900 ⋅ c + 117000 ⋅ ⎜ h − ⎟ + 10500 ⋅ s − 2500 ⋅ w [kJ/kg]
⎝ 8⎠
3
TEMPERATURA IZGARANJA
plinovi izgaranja ⇒ visoka temperatura ⇒ temperatura izgaranja
Mollierov Ht – dijagram izgaranja

H ’ – entalpija gorive smjese
H H – entalpija plinova izgaranja
- ispod temperature kod koje
počinje kondenzacija H2O
entalpija pada brže (puna
linija)
- crtkana linija ⇒ kad bi
plinove izgaranja mogli ohladiti
do 0 °C a da H2O ostane u
plinovitom stanju
- točka ispod pune linije – ako
kondenziramo i preostalu paru
nakon hlađenja plinova do 0 °C
H g = H 0 '−H 0
t H d = H 0 '−H 0 − r0 ⋅W
izgaranjem gorive smjese temperature t ’ - stanje 1 ⇒ kemijska energija goriva prelazi

u entalpiju plinova izgaranja temperature t ’’ – stanje 2
H '1 = H 2
temperatura izgaranja t ’’ iz Ht-dijagarama
goriva smjesa (gorivo + zrak)
H d + t '⋅∑ M i '⋅[C pi ']0

t'
t ''=
∑ M i ⋅ [C i ]
t ''
p 0
plinovi izgaranja
4
TOPLINSKI GUBICI PRI IZGARANJU
GUBICI OSJETNE TOPLINE
- plinovi izgaranja nakon što su izvršili svoju funkciju (grijanje kotla) odvode se u dimnjak
s temperaturom višom od okolne pa se s njima gubi i dio topline koji bi se teoretski
mogao iskoristiti ⇒ osjetna toplina
Q osj = (t pl − t ok ) ⋅ ∑ M i ⋅ [C pi ]t ≈ (t pl − t ok ) ⋅ ∑ M i ⋅ [C pi ]0
t pl t ok +t pl
ok
GUBICI ZBOG NEPOTPUNOG IZGARANJA
- gubici uzrokovani ogrjevnom moći produkata nepotpunog izgaranja tj. plinova izgaranja
CO, H2, CH4 i nedogorenog zaostatka ugljika u obliku čađe (1 − α ) ⋅ c
za H 2 ≈ 0 CH 4 ≈ 0 Q n = V s ⋅ CO ⋅ H CO + (1 − α ) ⋅ c ⋅ H c
5
STRUJANJE
laminarno (sređeno) strujanje – pojedina strujna vlakna međusobno se ne miješaju

turbulentno (nesređeno) strujanje – strujna vlakna se miješaju
Brzina strujanja kod koje laminarno strujanje prelazi u turbulentno ovisi o
¾ vrsti tvari koja struji
¾ dimenzijama cijevi
Reynoldsova značajka w ⋅d
Re =
(Reynoldslov broj) ν
w – brzina strujanja [m/s]
d – promjer cijevi [m]
ν – kinematički viskozitet
(kinematička žilavost) [m2/s]
za Re < 2300 laminarno strujanje
STRUJANJE KROZ CIJEV
F1, p1, T1, v1, h1 Odabrani presjeci 1 i 2 ⇒

okomiti na smjer lokalne brzine
w1 Maseni protoci
G 1 = G 2 = G = const. [kg/s]
Q12
Volumni protoci
V1 = G ⋅v 1 V 2 = G ⋅v 2 [m3/s]
H1 V1 = w 1 ⋅ F1 V 2 = w 2 ⋅ F 2
F2, p2, T2, v2, h2
w2
Prosječne brzine strujanja
V1 V2
H2 w1 = w2 = [m/s]
F1 F2
G ⋅v 1 = w 1 ⋅ F1 G ⋅v 2 = w 2 ⋅ F 2
w 1 ⋅ F1 w 2 ⋅ F2
w 1 ⋅ F1 w 2 ⋅ F 2 w ⋅F G = G =
= = ... = = G = const. / : G v1 v2
v1 v2 v
F specifični w ⋅f
f = presjek =1
JEDNADŽBA KONTINUITETA G v
[m2s/kg]
6
IZMJENA ENERGIJE KOD STRUJANJA
1. glavni stavak (za dio cijevi između presjeka F1 i F2)
Q12 = U 2 − U 1 + (E k2 − E k1 ) + (E p2 − E p1 ) + L12
Q12 = G ⋅ q 12 - dovedena toplina

U 2 − U 1 = G ⋅ (u 2 − u 1 ) - promjena unutarnje energije
2 2
w 2 −w1
E k2 − E k1 = G ⋅ - promjena kinetičke energije
2
E p2 − E p1 = G ⋅ g ⋅ (H 2 − H 1 ) - promjena potencijalne energije
L12 = p 2 ⋅V 2 − p1 ⋅V1 = G ⋅ (p 2 ⋅v 2 − p1 ⋅v 1 ) - izvršeni rad

2 2
w 2 −w1
q 12 = u 2 − u 1 + + g ⋅ (H 2 − H 1 ) + (p 2 ⋅v 2 − p1 ⋅v 1 )
2
uvrštavanjem h = u + p ⋅v
2 2
w 2 −w1
q 12 = h2 − h1 + + g ⋅ (H 2 − H 1 )
2
za dva vrlo bliza presjeka 1 i 2 ⇒ diferencijalni oblik dq = dh + w ⋅ dw + g ⋅ dH
7
STRUJANJE KROZ MLAZNICE
Iz spremnika napunjenog plinom tlaka p0

plin istrujava u okolinu kroz mlaznicu sa
p0, T0, v0
izlaznim presjekom Fi
w0 wi za mlaznicu q = 0 H1 = H 2
2 2
F0 Fi, pi, Ti, vi w 2 −w1
1. glavni stavak = h1 − h2
2
2 2
w i −w 0
= h 0 − hi
2
strujanje bez trenja ⇒ izentropska F 0 >> F i w 0 << w i wi
2
ekspanzija plina u mlaznici si = s0 = h 0 − hi

w0 ≈ 0 2
h (za w 0 ≈ 0 )
IDEALNI PLINOVI, uz cp = const. h = c p ⋅ t + const.

2
wi
= h 0 − hi
2
wi
2
⎛ Ti ⎞
= c p ⋅ (T 0 − T i ) = c p ⋅T 0 ⋅ ⎜⎜1 − ⎟⎟
2 ⎝ T0 ⎠
κ −1
2 ⎡ κ −1
⎤
T ⎛p ⎞ κ wi ⎢ ⎛ pi ⎞ κ ⎥
za adijabatu i = ⎜⎜ i ⎟⎟ = c p ⋅ T 0 ⋅ 1 − ⎜⎜ ⎟⎟
T 0 ⎝ p0 ⎠ 2 ⎢ ⎝ p0 ⎠ ⎥
⎢⎣ ⎥⎦
cp cp
korištenjem R = c p − c v i κ = cv =
cv κ
cp κ ⋅cp − cp
R = cp − =
κ κ
2 ⎡ κ −1
⎤ κ ⋅R = κ ⋅cp − cp
wi p ⋅v κ ⎛p ⎞ κ
= ⋅ 0 0 ⋅T 0 ⋅ ⎢1 − ⎜⎜ i ⎟⎟ ⎥
2 κ − 1 T0 ⎢ ⎝ p0 ⎠ ⎥ κ ⋅ R = c p ⋅ (κ − 1)
⎢⎣ ⎥⎦
κ ⋅R
⎡ κ −1
⎤ cp =
wi κ
2
⎢ ⎛ pi ⎞ κ ⎥ κ −1
= ⋅ p 0 ⋅v 0 ⋅ 1 − ⎜⎜ ⎟⎟ p 0 ⋅v 0
2 κ −1 ⎢ ⎝ p0 ⎠ ⎥ p 0 ⋅v 0 = R ⋅ T 0 R =
⎢⎣ ⎦⎥ T0
κ p 0 ⋅v 0
(za w 0 ≈ 0 )
cp = ⋅
κ − 1 T0
8
OBLIK MLAZNICE
JEDNADŽBA KONTINUITETA F ⋅ w = G ⋅v
kapljevine – nestišljive, v = const. w kad F mlaznicu moramo sužavati
plinovi – v = f (p ,T ) F v
oblik mlaznice ? specifični presjek f = = ?
G w
p = p0
v =v0
w0 = 0
f =+∝
p0
p =0
v v = + ∝ p ⋅v κ = const.
w p v
v
f = w = w max (za pi = 0)
w
f =+∝
F L (Fg) – najuži presjek mlaznice –

Fi de Lavalov presjek, grlo mlaznice
p L – de Lavalov (kritični) tlak
κ
F L (Fg) p L ⎡ 2 ⎤ κ −1 - ovisi o p0 i
=
p p 0 ⎢⎣ κ + 1 ⎥⎦ vrsti plina (κ)
p0
v L – specifični volumen plina u
de Lavalovom presjeku
1
pL v L ⎛ p0 ⎞κ
=⎜ ⎟
p
pi v 0 ⎜⎝ p L ⎟⎠
w L – de Lavalova brzina strujanja
ekspanzija u mlaznici (tok p u dijagramu) w L = κ ⋅ p L ⋅v L
⇒ mlaznica se mora sužavati pa širiti
- brzina širenja zvuka u plinu
- povećanje brzine iznad de Lavalove
de Lavalova mlaznica može se postići samo širenjem presjeka
⎡ κ −1
⎤ 2
wi
2
κ ⎢ ⎛ pi ⎞ κ ⎥ w max κ
iz = ⋅ p ⋅v ⋅ 1 − ⎜ ⎟ za p i = 0 = ⋅ p ⋅v
2 κ − 1 0 0 ⎢ ⎜⎝ p 0 ⎟⎠ ⎥ 2 κ −1 0 0
⎢⎣ ⎥⎦
κ κ
w max = 2 ⋅ ⋅ p 0 ⋅v 0 = 2 ⋅ ⋅ R ⋅T 0 = 2 ⋅ c p ⋅T 0
κ −1 κ −1
9
RAČUNSKO STANJE MIROVANJA

- jednadžbe izvedene uz pretpostavku da je ulazna brzina w = 0
- za ulaznu brzinu w ≠ 0 ne smije se zanemariti njena kinetička energija w 2/2
STANJE MIROVANJA – stanje pri p0 i t0 s entalpijom h0 kod brzine w0 = 0 iz
kojeg bi se izentropskom ekspanzijom postigla upravo
brzina w1 i stanje p1, t1, h1 na ulazu u mlaznicu
1. glavni stavak
h 0 t0 2 2
2 w 2 −w1
1 t1 w1 = h1 − h2
p0 = h0 − h1 2
2 2
w2 w2
2
p1 = h0 − h 2 = h 0 − h2
2 2
2
t2 w1
= h0 − h1
p2 2 2
2 w1
h0 = h1 +
2
s
2
w1 ⎛T ⎞ T0 w1
2
za idealne plinove = c p ⋅ (T 0 − T1 ) = c p ⋅T 1 ⋅ ⎜⎜ 0 − 1 ⎟⎟ =1+ T0
2 ⎝ T1 ⎠ T1 2 ⋅ c p ⋅T1
κ
p 0 ⎛T 0 ⎞ κ −1 p0
=⎜ ⎟
p1 ⎜⎝ T 1 ⎟⎠
PODZVUČNO, NADZVUČNO I PROZVUČNO STRUJANJE
w1 wg w2 w
a) simetrična mlaznica ML = - Machov broj
wL
Fg
p
b) podzvučna Venturijeva cijev
pL w
1 1
ML ML <1 podzvučno strujanje
wL
0 0
c) ekspanzijska de Lavalova mlaznica w 1 < w L , w g = w L
1 1 p prozvučno strujanje – prijelaz iz podzvučnog
ML ML
pL u nadzvučno
0 0
ML p
ML d) kompresijska de Lavalova mlaznica w 1 > w L , w g = w L
pL
1 1 prozvučno strujanje – prijelaz iz nadzvučnog
u podzvučno
0 0
ML
ML e) nadzvučna Venturijeva cijev
1 1 p w
>1 nadzvučno strujanje
pL wL
0 0
10
Termodinamika BG – XII. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp
PRIJELAZ TOPLINE
OSNOVNI OBLICI PRIJELAZA TOPLINE
provođenje
vezano za tvar
konvekcija
zračenje - nije vezano za tvar
PROVOĐENJE – transport topline kroz krutu stijenku
KONVEKCIJA – izmjena topline između fluida i krute stijenke
ZRAČENJE – izmjena topline putem elektromagnetskih valova

između dviju stijenki
1
STACIONARNO PROVOĐENJE TOPLINE

- ustaljeno – ne mijenja se s vremenom
PROVOĐENJE TOPLINE KROZ RAVNU STIJENKU
t FOURIEROV ZAKON PROVOĐENJA TOPLINE

Toplinski •
t1 − t 2
ta Q =λ⋅ ⋅F [W]
tok δ
t1 dt t1, t2 – temperature na površinama stijenke [°C, K]
• t2 δ – debljina stijenke [m]
Q
tb F – površina stijenke (površina izmjene topline) [m2]
λ – koeficijent toplinske vodljivosti
(koeficijent provođenja topline) [W/mK]
•
Toplina Q = Q ⋅τ [J]
•
dx x Gustoća •
Q t −t
q = =λ⋅ 1 2 [W/m2]
δ
toplinskog toka F δ
•
dt
za tanki sloj stijenke dx q = −λ ⋅
dx
•
t1 − t 2
Toplinski otpor W Q =
W
•
t1 − t 2
usporedbom s Q =λ⋅ ⋅F
δ
δ
W = [K/W]
λ ⋅F
δ
Specifični toplinski otpor w w =W ⋅F = [m2K/W]
λ
W ⋅F 1
Koeficijent toplinskog otpora ω ω= = [m K/W]
δ λ
2
Stijenka sastavljena iz više slojeva različitih materijala
- toplinski tok poprečno na slojeve

δ1 δ2
- zbrajaju se toplinski otpori
n
δ1 δ2 δn δ ⋅ ω + δ 2 ⋅ ω2 + ... + δ n ⋅ ωn
Wp = ∑ Wi = +
F ⋅ λ1 F ⋅ λ2
+ ... +
F ⋅ λn
= 1 1
F
•
Qp i=1
t1 − t 2 F F
= (t 1 − t 2 ) ⋅
•
Toplinski tok Qp = n = (t 1 − t 2 ) ⋅
Wp n
δ
∑
i
δ i ⋅ ωi
=1
∑ λ
i
i
=1 i
λp
n
Prosječni koeficijent toplinskog otpora ωp ⋅ δ uk = ∑
i
ωi ⋅ δ i
=1
δ uk = δ1 + δ 2 + ... + δ n
ω1 ⋅ δ 1 + ω2 ⋅ δ 2 + ... + ωn ⋅ δ n
ωp =
δ 1 + δ 2 + ... + δ n
Prosječni koeficijent toplinske vodljivosti n
1 δ1 + δ 2 + ... + δ n δ + δ 2 + ... + δ n
∑ δi
λp = = = 1 λp = i =1
ωp ω1 ⋅ δ1 + ω2 ⋅ δ 2 + ... + ωn ⋅ δ n δ δ δ n
δ
1
+ 2 + ... + n
λ1 λ2 λn ∑
i λ
i
=1 i
- toplinski tok duž slojeva
• δ1
Qd δ2 - zbrajaju se toplinske vodljivosti
n n
λi ⋅ F i
Ld = ∑ Li = ∑ δi
δ i
=1 i=1
λd
n
Prosječni koeficijent toplinske vodljivosti λd ⋅ δ uk = ∑
i
λi ⋅ δ i
=1
∑ λi ⋅ δ i
λd = i =1
n
∑
i
δi
=1
•
λd ⋅ (t 1 − t 2 ) ⋅ F
Toplinski tok Qd =
δ λd > λp
3
PROVOĐENJE TOPLINE KROZ STIJENKU CIJEVI
Toplinski tok
t1 •
dt dt
Q = −λ ⋅ ⋅ F = −λ ⋅ ⋅2 ⋅r ⋅π ⋅L
dr dr
t2
•
Q dr r
dt = − ⋅
r1 dr 2 ⋅π ⋅L ⋅ λ r / ∫
r r1
r2
•
Q r
t1 − t = ⋅ ln
2 ⋅π ⋅L ⋅ λ r1
•
Q r
t1 − t 2 = ⋅ ln 2
2 ⋅π ⋅L ⋅ λ r1
•
t1 − t 2
Q = 2 ⋅π ⋅L ⋅ λ ⋅
r
ln 2
r1
4
PRIJENOS TOPLINE KONVEKCIJOM
KONVEKCIJA
Slobodna (prirodna) Prisilna (nametnuta)
Oberbeckov matematički model

- diferencijalne jednadžbe strujanja i prijelaza topline:
- jednadžba kontinuiteta (jednadžba očuvanja mase)
- Navier-Stokesove jednadžbe (jednadžbe očuvanja količine gibanja)
- jednadžba očuvanja energije
- početni i rubni uvjeti
raspodjele brzina, tlakova i temperatura
Prema Newtonu
Q = α a ⋅ F ⋅ (t a − t 1 ) Q = α b ⋅ F ⋅ (t 2 − t b )
• •
Toplinski tok [W]
α - koeficijent prijelaza topline – ovisi o fizikalnim svojstvima i o načinu strujanja

[W/m2K]
ta
t1 dt
• t2
Q
tb
dx x
δ
5
Za različite uvjete prijenosa topline konvekcijom eksperimentalnim putem utvrđeni

izrazi za računanje bezdimenzijske značajke koja sadrži α
α ⋅l α ⋅d
Nusseltova značajka Nu = - za ploče Nu = - za cijevi
λ λ
Nu = Nu(Pr, Re, Gr )
ν η
Prandtlova značajka Pr = ν = - kinematički viskozitet [m2/s]
a ρ
λ - koeficijent temperaturne
a =
c ⋅ρ vodljivosti [m2/s]
w ⋅l
Reynoldsova značajka Re =
ν
ρ − ρ0 g x ⋅ l 3
Grashofova značajka Gr = ⋅
ρ ν2
za izrazito prisilno strujanje Nu = Nu(Pr, Re )
za čistu slobodnu konvekciju Nu = Nu(Pr, Gr )
6
PROLAZ TOPLINE
- izmjena topline između dva fluida odijeljena krutom stijenkom
- obuhvaća izmjene topline i konvekcijom i provođenjem
Q = k ⋅ F ⋅ (t a − t b )
•
Toplinski tok [W] ta, tb – temperature fluida [°C, K]
ta
t1 dt
• t2
Q
tb
dx x
δ
k – koeficijent prolaza topline [W/m2K]
za ravnu stijenku k dobivamo zbrajanjem specifičnih toplinskih otpora
w uk = w α + w λ + w α
a b
1 1 δ 1
= + +
k αa λ αb
λ
q = k ⋅ (t a − t b ) = α a ⋅ (t a − t 1 ) = ⋅ (t − t ) = α b ⋅ (t 2 − t b )
•
Gustoća toplinskog toka

δ 1 2
određivanje temperatura na granicama pojedinih slojeva stijenke
7
TEHNIČKI IZMJENJIVAČI TOPLINE
ZADATAK – predaja topline s jednog fluida na drugi fluid odijeljen krutom stijenkom
' '' '' '

Q = W1 ⋅ ⎛⎜t 1 − t 1 ⎞⎟ = W 2 ⋅ ⎛⎜t 2 − t 2 ⎞⎟ = k ⋅ F 0 ⋅ ∆t m
•
Toplinski tok [W]

⎝ ⎠ ⎝ ⎠
W1 = G 1 ⋅ c 1 W2 = G 2 ⋅ c 2 W - toplinski kapacitet, vodena vrijednost [W/K]
∆t 1 − ∆t 2
∆t m - srednja logaritamska razlika temperatura [°C, K] ∆t m =
∆t
ln 1
∆t 2
ISTOSMJERNI, PROTUSMJERNI I UNAKRSNI IZMJENJIVAČI
– ovisno o međusobnom smjeru strujanja fluida
t Istosmjerni Protusmjerni
tok t tok
' ' '' '
∆t 1 = t 1 − t 2 ∆t 1 = t 1 − t 2
'' '' ' ''
∆t 2 = t 1 − t 2 ∆t 2 = t 1 − t 2
W1 < W 2 W1 < W 2
0 F F0 0 F F0
8
ZRAČENJE TOPLINE
temperaturno zračenje – sastav ovisan o vrsti tvari koja zrači i o temperaturi
STEFAN-BOLTZMANNOV ZAKON
•
Odzračena energija crnog tijela E c = σ ⋅T 4

[W/m2] σ =5,667⋅10-8 W/m2K4
konstanta zračenja crnog tijela C c = 100 ⋅ σ =5,667 W/m2(100K)4

4
4
•
⎛ T ⎞
Ec =Cc ⋅⎜ ⎟ [W/m2]
⎝ 100 ⎠
crno tijelo – tijelo koje potpuno apsorbira svu dozračenu energiju a=1, r=0, d=0
prirodno (sivo) tijelo – dio dozračene energije apsorbira, dio reflektira, a dio propušta
a+r+d=1 a – koefiijent apsorpcije
4 r – koeficijent refleksije
•
⎛ T ⎞
Odzračena energija sivog (prirodnog) tijela E = C ⋅ ⎜ ⎟ d – koeficijent propusnosti
⎝ 100 ⎠
konstanta zračenja sivog tijela C = ε ⋅ C c
•
4
E •
⎛ T ⎞
emisijski koeficijent (emisijski omjer) zračenja ε = E = ε ⋅C c ⋅ ⎜ ⎟
⎝ 100 ⎠
•
Ec
IZMIJENJEN TOPLINSKI TOK ZRAČENJEM
• ⎡⎛ T ⎞ 4 ⎛ T ⎞ 4 ⎤
Q = F ⋅ C 12 ⋅ ⎢⎜ 1 ⎟ − ⎜ 2 ⎟ ⎥ T1, T2 – temperature stijenki [K]
⎢⎣⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎥⎦
C12 – konstanta zračenja

Cc
- za usporedne stijenke C 12 =
1 1
+ −1
ε1 ε2
Cc Faktor oblika
- za obuhvaćeno tijelo C 12 =
1 ⎛1 ⎞ F - površina obuhvaćenog tijela
+ ω ⋅ ⎜⎜ − 1 ⎟⎟ ω= 1
ε1 ⎝ ε2 ⎠ F 2 - površina tijela koje obuhvaća
za F1<<F2 ω=0 C 12 = ε 1 ⋅ C c
Ukupni toplinski tok s površine stijenke Q = Q k + Q z = (α k + α z ) ⋅ F ⋅ (T1 − T f )

• • •
[W]
Koeficijent prijelaza topline zračenjem αz ⎡⎛ T ⎞ 4 ⎛ T ⎞ 4 ⎤

⎡⎛ T ⎞ 4 ⎛ T ⎞ 4 ⎤ ⎢⎜ 1 ⎟ − ⎜ 2 ⎟ ⎥
Q = α z ⋅ F ⋅ (T 1 − T f ) = F ⋅ C 12 ⋅ ⎢⎜ 1 ⎟ − ⎜ 2 ⎟ ⎥ ⎣⎢⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎦⎥
•
α z = C 12 ⋅
⎣⎢⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎦⎥ T1 − T f
Tf – temperatura fluida [K]

Termodinamika Skripta Cijela BG FSB Ankica TRP

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Termodinamika Skripta Cijela BG FSB Ankica TRP

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc.

Sveučilišni preddiplomski studij brodogradnje

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Povrativi i nepovrativi procesi.

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Isparivanje i ukapljivanje. Osnovni oblici prijelaza topline.

Izgaranje. Vlažni zrak.

Strujanje kroz mlaznice. Podloge za predavanja i vježbe

Raspodjela bodova za ocjenjivanje tijekom nastave

1. kolokvij 2. kolokvij 3. kolokvij

40 – 70 bodova završni ispit – 30 bodova

Informacije Obaveze studenata i način ocjenjivanja

TERMODINAMIKA - grana fizike koja proučava toplinska stanja tvari

TOPLINSKO fizikalna svojstva gustoća ρ

PRVI POSTULAT TOPLINSKE RAVNOTEŽE

DRUGI POSTULAT TOPLINSKE RAVNOTEŽE (NULTI ZAKON TERMODINAMIKE)

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Za dva tijela, kada su u toplinskoj ravnoteži kažemo da imaju istu temperaturu.

Temperatura - veličina koja karakterizira stupanj zagrijanosti tijela

Celsius Kelvin Fahrenheit Réaumur

vrelište vode 100 ºC 373,15 K 212 ºF 80 ºR

ledište vode 0 ºC 273,15 K 32 ºF 0 ºR

• plinski termometar – temperaturna skala na bazi promjenjivosti volumena plina

• termoelement (termopar) – mjerenje temperatura na principu promjene jakosti

Cu-Ni između dvaju spojišta

omogućavavaju mjerenje temperature gotovo u jednoj točki zbog sitnoće spoja

• pirometar - mjerenje temperatura na principu mjerenja elektromagnetskog zračenja

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Eksperimentalna naprava s akvizicijskim sustavom

POVIJESNI RAZVOJ TOPLINSKE ENERGIJE

Tijela (dijelovi tijela) različitih temperatura nastoje uspostaviti toplinsku ravnotežu

Nekad - tvarna teorija topline – toplina - tvar (flogiston)

toplina – oblik energije – toplinska energija – podvrgava se zakonu o održanju energije

prijelaz topline – izmjena energije izazvana razlikom temperatura

danas - SI sustav mjernih jedinica – svi oblici energije - J

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

JOULEOV POKUS – 1843. godine

1 kcal = 427 kpm = 4187 J

Unutarnja energija U = G ⋅u [J]

Promjena unutarnje energije

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Promjena unutarnje energije

PRVI GLAVNI STAVAK

Zadatak termodinamičkog procesa pretvorba toplinske energije u mehanički rad

L>0 PRVI GLAVNI STAVAK

dobiveni rad PRVI ZAKON TERMODINAMIKE

Termodinamika BG – I. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Agregatna stanja tvari

• kruto - tvar se velikim otporom protivi promjeni oblika i volumena

• kapljevito - tvar se ne protivi promjeni oblika, ali se velikim otporom

• plinovito - tvar se ne protivi promjeni oblika i volumena,

tlak p i volumen V kod plinova međusobno su ovisne veličine

zajedno s temperaturom T povezane su jednadžbom stanja

F (p ,v , t ) = 0 implicitni oblik termičke jednadžbe stanja

dK = p ⋅ dF Granična ploha čestice F pomakne se za ds,

Termodinamika BG – II. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

p površina ispod krivulje promjene stanja

JEDNADŽBA STANJA IDEALNIH PLINOVA F (p ,v ,t ) = 0

⇔ homogene tvari (fizikalna svojstva su posvuda jednaka)

Gay Lussacov pokus (1816. godine)

Termodinamika BG – II. predavanje Red. prof. dr. sc. Anica Trp

Pokusi Boylea (1664. godine) i Marriottea (1676. godine)

• promjena tlaka plina uz t = const. odnos između v i p