1 DIZAJNIRANJE I IZRADA 3D PRINTANE

NATKOLJENIČNE PROTEZE

Nakon što je napravljena drvena proteza i kada je isprobana sa svim svojim komponentama,
sljedeći korak je bilo dizajniranje nove proteze koja bi se izradila na 3D printerima na
fakultetu. Želja je bila da se pokriju različite visine ljudi, stoga je trebalo potkoljenicu raditi u
dva dijela, a između njih bi došla cijev koja je kupljena iz poduzeća Uniprox (Slika 4.1).

Slika 4.1: Uniprox A3 cijevni adapter

Cijev je iz kataloga A3 adaptera, izrađena je od čelika i duljine 400 mm. Plan je da se cijev
reže u ovisnosti od visine pacijenta. Cijev bi se s donje strane trebala vezati sa četiri vijka na
metalni dio koji je kupljen iz tvrtke Otto Bock, na tzv. piramidu (Slika 4.2).

Slika 4.2: Otto Bock adapter s piramidom

Ovaj metalni dio bi se trebao također s četiri vijka vezati na donji dio naše potkoljenice.
Odlučeno je da dimenzije potkoljenice budu 54X54 mm.

1.1 Dizajniranje

Donji dio potkoljenice dizajniran je u programu Solidworks i prikazan je na slici 4.3 kada je
povezan sa stopalom i kada je ugrađen cilindar.
 Slika 4.3: Dizajniranje donjeg dijela potkoljenice u programu Solidworks

Kao što se vidi sa slike, na vrhu su predviđene četiri rupe za adapter s piramidom na koji bi
došao cijevni adapter. Cijev bi se s gornje strane također trebala vezati na piramidu koja se
treba povezati na gornji dio potkoljenice, tako da je sljedeći korak bio dizajniranje gornjeg
dijela potkoljenice sa četiri rupe na dnu za adapter s piramidom.

Na modelu na slici 4.4 vidimo gornji dio potkoljenice sa otvorima predviđenim za cilindar i za
koljeno te rupama predviđenim za nosač pumpi i elektromotora.

Slika 4.4: Dizajniranje gornjeg dijela potkoljenice

Dizajniranje koljena je bilo najzahtjevnije iz razloga što je trebalo izračunati gdje postaviti
otvor za povezivanje cilindra, a da koljeno ostvari dovoljnu rotaciju. Na kraju se došlo do
rješenja i koljeno je prikazano sa slici 4.5. Na gornjem dijelu koljena su ponovno predviđene
četiri rupe za adapter s piramidom na koji bi se povezala natkoljenica koju izrađuju ortopedi.

Slika 4.5: Dizajniranje zgloba koljena u programu Solidworks

Nakon toga je izrađeno postolje za elektromotore i pumpe što je prikazano na slici 4.6.

Slika 4.6: Dizajniranje postolja za pumpe i elektromotore

Kada su svi ovi dijelovi povezani u jedan sklop, model gornjeg dijela potkoljenice s koljenom
izgleda kao na slici 4.7.

Slika 4.7: Sklop modela gornjeg dijela potkoljenice

1.2 Izrada

Kada su dizajnirani ovi dijelovi, sve je bilo spremno za 3D printanje. Dijelovi su se printali na
tri printera Zortrax M200 Plus (Slika 4.8).
 Slika 4.8: 3D printer Zortrax M200 Plus

Neke od karakteristika ovog printera su:

 Radi u LPD tehnologiji

 Ima radni prostor 200 x 200 x 180 mm
 Ima Wi-Fi, USB i Ethernet povezivost
 Ima značajku odgovora u slučaju pogreške
 Nudi kompatibilnost s materijalima fleksibilnog tipa
 Kompatibilan sa staklenim ili perforiranim građevinskim platformama
 Ima mehanizam za zaustavljanje niti
 Radi sa nitima trećih strana

Donji i gornji dio potkoljenice na ovim printerima nisu mogli biti printani iz jednog dijela jer su
bili preveliki pa su se morali printati iz dva dijela (Slika 4.9).
Slika 4.9: Printanje dijelova potkoljenice
 Slika 4.10: Printanje koljena i postolja

Dijelovi potkoljenice su se spajali lijepljenjem dvokomponentnim ljepilom (Slika 4.11).

 Slika 4.11: Lijepljenje donjeg dijela potkoljenice

1.3 Montaža

Ovi navedeni dijelovi se vežu osovinicama. U našem slučaju su se koristili vijci M6, M8 i
M10. Korišteni su inbus vijci sa upuštenom glavom. Vijci su bili duži od potrebnih pa je se
morala izvršiti korekcija dužine. Osovinica u zglobu koljena je izrađena po mjeri jer nije bilo
raspoloživog prostora za glavu vijka i navrtku.

Otvori za vezivanje piramide ne mogu izdržati zavijanje vijaka pa su prošireni i u njih su

ubačene čahure sa urezanim navojem. Veza je ostvarena lijepljenjem dvokomponentnim
ljepilom.

Nakon montaže potkoljenice, natkoljenice i stopala proteze, na protezu su montirani

hidraulički cilindri, a na koljeno je ugrađena natkoljenica koju je napravio ortoped (Slike 4.12 i
4.13).
Slika 4.12: 3D printana natkoljenična proteza sa ugrađenim hidrauličkim cilindrima i ortopedskom
natkoljenicom
 Slika 4.13: 3D printana natkoljenična proteza u uspravnom položaju

Zatim su ugrađeni agregati (elektromotori s pumpama) te rezervoar i povezani su potrebnom

hidrauličkom instalacijom.

Nakon toga su postavljeni senzori i povezani su sa upravljačkim uređajem te su povezani

elektromotori s baterijom. Na taj način je 3D printana verzija natkoljenične proteze bila
spremna za eksperimentalna ispitivanja u laboratorijskim uvjetima.
 2 ZAKLJUČAK

Protetika danas nastoji omogućiti ljudima što normalniji život, bavljenje sportom i sl. Zahtjevi
se neprekidno povećavaju, a to se može ostvariti samo novim tehničkim i tehnološkim
rješenjima. Ovaj diplomski rad je imao za cilj ponuditi jednu verziju kvalitetnog, a jeftinog
rješenja koje bi omogućilo ljudima, pored uobičajenih aktivnosti i penjanje uz stepenice na
prirodan način.
LITERATURA

[1] DEDIĆ R., VUČINA A., DINDO H. Razvoj modificiranih natkoljeničnih proteza,
Akademski članak, Fakultet strojarstva i računarstva, 2015.

[2] JOSEPH D. BRONZINO PhD, PE, in Introduction to Biomedical Engineering (Third

Edition), 2012.

[3] DEDIĆ R. Roboti, Fakultet strojarstva i računarstva, 2008.