See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/330359374

GRAĐEVNA STATIKA II-METODA POMAKA KROZ PRIMJERE

Book · May 2018

CITATIONS READS

2 3,569

3 authors:

Vlaho Akmadzic Hrvoje Smoljanović

University of Mostar University of Split
31 PUBLICATIONS   65 CITATIONS    44 PUBLICATIONS   354 CITATIONS   

SEE PROFILE SEE PROFILE

Ivan Balic
University of Split
17 PUBLICATIONS   51 CITATIONS   

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Development of numerical models for reinforced-concrete and stone masonry structures under seismic loading based on discrete cracks
View project

SE Calc View project

All content following this page was uploaded by Vlaho Akmadzic on 14 January 2019.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

GRAĐEVNA STATIKA II - METODA POMAKA KROZ PRIMJERE
GRAĐEVNA STATIKA II - METODA POMAKA KROZ PRIMJERE

AUTORI:
Izv. prof. dr. sc. Vlaho Akmadžić, dipl.ing.građ.,
Građevinski fakultet, Sveučilište u Mostaru
Doc. dr. sc. Hrvoje Smoljanović, dipl.ing.građ.,
Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Sveučilište u Splitu
Doc. dr. sc. Ivan Balić, dipl.ing.građ.,
Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Sveučilište u Splitu

NAKLADNIK:
Sveučilište u Mostaru
Trg hrvatskih velikana 1, 88 000 Mostar

UREDNIK:
Izv. prof. dr. sc. Vlaho Akmadžić, dipl.ing.građ.

RECENZENTI:
Prof. dr. sc. Ante Mihanović, dipl.ing.građ., Sveučilište u Splitu
Izv. prof. dr. sc. Aleksandar Jurić, dipl.ing.građ., Sveučilište u Osijeku
Izv. prof. dr. sc. Mladen Kožul, dipl.ing.građ., Sveučilište u Mostaru

LEKTOR:
Mr. sc. Anton Vrdoljak, prof. mat. i fiz.

Objavljivanje ovog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Mostaru na 9. sjednici održanoj 19. veljače 2018.
godine, Odlukom Ur.br.: 01-576/18, od 19. veljače 2018. godine. Tiskanje je financirano od strane autora.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo

UDK 624.04(075.8)

AKMADŽIĆ, Vlaho
Građevna statika II - Metoda pomaka kroz primjere / Vlaho
Akmadžić, Hrvoje Smoljanović, Ivan Balić. –
Mostar: Sveučilište, 2018. - 220 str.: graf. prikazi; 25cm. -
(Udžbenici Sveučilišta u Mostaru =
Manualia Universitatis Studiorum Mostariensis)

Bibliografija: str. 216-217. – Registri.

ISBN 978-9958-16-085-1
1. Smoljanović, Hrvoje, 2. Balić, Ivan

COBISS.BH-ID 25138694
Kopiranje ove knjige ili njenih dijelova u bilo kojem obliku nije dopušteno bez pismene suglasnosti nakladnika.
Sva autorska prava su zadržana.
Tisak: ALF-OM d.o.o. Banja Luka
Tiskano u 500 primjeraka.
 UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U MOSTARU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM MOSTARIENSIS

Vlaho Akmadžić, Hrvoje Smoljanović, Ivan Balić

GRAĐEVNA STATIKA II
METODA POMAKA KROZ PRIMJERE

Mostar, 2018.
Dream big, work hard, make it happen.
 8 PROSLOV

PROSLOV

Ideja za kreiranje udžbenika Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere

javila se nedugo nakon izlaska knjige Građevna statika II – Metoda sila kroz
primjere [A2]. Obje su brojnim primjerima obogatile nastavni proces pokriven
temeljnom literaturom iz ovog područja [M2]. Težnja je bila olakšavanje
apsolviranja obrađene materije radi potrebe prakse, odnosno prvenstveno
diplomskih i poslijediplomskih studija.
Pristup metode pomaka problematici rješavanja statički neodređenih sustava je
malo drugačiji od metode sila. Naime, sa stanovišta postupka proračuna ovom
metodom nije bitna tradicionalna podjela na statički određene i statički
neodređene nosače. Metoda ima jedinstven pristup za sve statičke sustave i
stoga je, zbog mogućnosti unificiranja, odnosno programiranja, s razvojem
računala doživjela široku primjenu.
Budući je temeljna literatura [M2] obradila brojne primjere vezane za potpunu
(kanonsku) metodu pomaka, u prvom poglavlju su izdvojeni samo nužni dijelovi
potrebni za obradu u numeričkim primjerima. Također, zorno je prikazano kako
jednostavne konstrukcije odgovaraju na jedinične generalizirane pomake
oslonaca. Samim time su pojašnjeni članovi matrica krutosti. Bitno je istaknuti,
kako zbog ograničenosti prostora ovo poglavlje ne obrađuje postupak
preslikavanja.
Drugo poglavlje bavi se inženjerskom ili tehničkom metodom pomaka. Međutim,
s obzirom da se željelo pokazati povezanost ove metode i potpune metode
pomaka, neophodna je bila korekcija koordinatnog sustava u odnosu na
tradicionalno usvojeni. Naime, za razliku od tradicionalne konvencije pozitivnih
predznaka inženjerske metode pomaka, sada se konvencija pozitivnih
predznaka tehničke metode pomaka uskladila s potpunom metodom pomaka.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 9

Na početku se, uz pomoć prethodno usvojenih znanja iz statike neodređenih

štapnih sustava i uporabom primarno načela superpozicije, prikazuje izvođenje
osnovnih jednadžbi. Njih slijede objašnjenja određenih specifičnosti metode, te
složeniji primjeri i neophodne kontrole.
Ponekad se u praksi mogu javiti sustavi koji su jednim dijelom krući, a drugim
dijelom fleksibilniji. Takvi sustavi su pogodni za rješavanje kombinacijom metode
sila i metode pomaka, kroz takozvanu mješovitu metodu. Ova mješovita metoda
obrađena u trećem poglavlju u biti koristi prednosti obaju metoda kako bi se
smanjio broj nepoznatih veličina i time olakšao proračun. S obzirom da se u
računalnim programima isključivo koriste pojednostavljeno rečeno 'čiste
metode', riješeno je samo nekoliko jednostavnijih primjera.
Četvrto poglavlje daje informativan osvrt na iterativne metode proračuna statički
neodređenih konstrukcija. Naglasak je stavljen na Crossov iterativni postupak,
poznat još pod nazivom postupak uravnoteženja momenata. Naime, iako su ove
metode izvrsno objašnjene u literaturi [M2], iz edukativnih razloga željela se
pokazati mogućnost primijene Crossovog iterativnog postupka na uravnoteženje
protoka u cijevnim sustavima.
Na kraju udžbenika izloženi su popis literature i kazalo pojmova. Budući se
period izdavanja knjige poklapao sa 700-tom godišnjicom osnutka prve ljekarne
u jugoistočnoj Europi neki zanimljivi podaci o radu te ljekarne su izneseni pri
kraju.
Pomoć pri tehničkoj obradi teksta i crteža, kao i provjeri obrađenih primjera
pružili su, abecednim redom poredani, inženjeri i kolege: Pero Čuljak, mr. sc.
Mladen Kustura, doc. dr. sc. Mirna Raič i mr. sc. Anton Vrdoljak na čemu im
duboko zahvaljujemo.
Posebnu zahvalnost izražavamo recenzentima na podršci, korisnim savjetima i
sugestijama.

Autori
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 11

KAZALO

PROSLOV 7

1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA 15

1.1 KONAČNI IZRAZI ZA DEFORMACIJSKA STANJA 17

1.1.1 Uzdužno (aksijalno) deformacijsko stanje 17
1.1.2 Posmično (transverzalno) deformacijsko stanje 18
1.1.3 Savojno (fleksijsko) deformacijsko stanje 19
1.1.4 Deformacijsko stanje torzije (uvrtanja) 20
1.2 STANJE PUNE UPETOSTI 21
1.3 STANJE JEDINIČNIH POMAKA 23
1.4 FORMIRANJE SUSTAVA JEDNADŽBI 25
1.5 PRIMJERI GREDNIH NOSAČA 27
1.5.1 Konzolni nosač 29
1.5.2 Prosta greda 31
1.5.3 Obostrano upet nosač preko dva polja 33
1.5.4 Nosač preko dva polja zglobno pridržan na
rubovima 35
1.5.5 Nosači preko više polja 38
1.6 PRIMJERI OKVIRA S KRUTIM PREČKAMA 39
1.6.1 Jednokatni upeti okvir 39
1.6.2 Jednokatni upeti višepoljni okvir 42
1.6.3 Jednokatni zglobno oslonjeni okvir 45
1.6.4 Višekatni okvir 47
1.7 NUMERIČKI PRIMJERI 54
1.7.1 Primjer 1.1 54
1.7.2 Primjer 1.2 55
1.7.3 Primjer 1.3 56
1.7.4 Primjer 1.4 60
1.7.5 Primjer 1.5 62
12 KAZALO

2. TEHNIČKA METODA POMAKA 65

2.1 TEHNIČKA (INŽENJERSKA) METODA POMAKA 67

2.1.1 Nepoznati pomaci i kutovi zaokreta 67
2.1.2 Grede s krutim osloncima 71
2.1.3 Konvencija pozitivnih predznaka u
tehničkoj metodi pomaka 72
2.1.4 Jednadžbe ravnoteže 73
2.1.5 Konzole i prepusti 82
2.2 GREDNI SUSTAVI S POMIČNIM OSLONCIMA 86
2.3 BOČNO PRIDRŽANI SUSTAVI 95
2.4 OKVIRI BEZ BOČNOG PRIDRŽANJA 106
2.5 JEDNADŽBE RAVNOTEŽE PUTEM VIRTUALNOG RADA 123
2.6 NUMERIČKI PRIMJERI 125
2.6.1 Primjer 2.1 125
2.6.2 Primjer 2.2 131
2.6.3 Primjer 2.3 142
2.6.4 Primjer 2.4 148
2.6.5 Primjer 2.5 155
2.6.6 Primjer 2.6 161
2.7 KONTROLE 168

3. MJEŠOVITA METODA 169

3.1 USPOREDBA METODE SILA I METODE POMAKA 170

3.2 MJEŠOVITA METODA 172
3.2.1 Osnovni sustav mješovite metode 175
3.2.2 Kanonske jednadžbe mješovite metode 175
3.2.3 Teorem o uzajamnosti pomaka i reakcija 178
3.2.4 Postupak određivanja koeficijenata 180
3.2.5 Određivanje unutrašnjih sila 182
3.3 JEDNOSTAVAN NUMERIČKI PRIMJER 185
3.4 TOČNOST REZULTATA STATIČKOG PRORAČUNA 191

4. OSVRT NA ITERATIVNE METODE PRORAČUNA 193

4.1 OPĆENITO O METODAMA PRORAČUNA 194

4.2 ITERATIVNE METODE 194
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 13

4.2.1 Crossov iterativni postupak 195

4.2.2 Crossova metoda raspodjele momenata na
pridržanim sustavima 197
4.2.3 Crossova metoda na primjeru protoka u cijevnim
sustavima 206
4.3 TABLICE 212

LITERATURA I KAZALO POJMOVA 215

Literatura 216
Kazalo pojmova 218

700 godina ljekarne Male braće u Dubrovniku 220

 16 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

Budući da je naglasak ove knjige stavljen na primjenu metode pomaka, onda se

u nastavku navode samo nužni dijelovi i konačni izrazi neophodni za
razumijevanje proračunskog postupka vezanog za kanonsku metodu pomaka.
Teorija na kojoj se zasnivaju proračuni navedena je u literaturi [M2]. Stoga su
izrazi i postupci korišteni u ovom poglavlju usklađeni s predmetnom literaturom.
Općenito gledajući, ručni proračun provodi se u određenom broju koraka. Nakon
neophodne diskretizacije sustava, u prvom koraku potrebno je detektirati sve
nepoznate pomake sustava. U narednom koraku formira se stanje pune
upetosti. Ono podrazumijeva situaciju u kojoj su spriječeni svi pomaci sustava
odgovarajućim fiktivnim pridržanjima. Na ovaj način opterećenje sa štapova se
prebacuje u čvorove posredstvom takozvanih sila pune upetosti. Ovim silama se
na taj način dodjeljuje odgovarajuće mjesto u matrici sila pune upetosti. Bitno je
istaknuti kako nije riječ o reaktivnim silama nastalim kao posljedica upinjanja,
već je riječ o aktivnim silama. Treći korak podrazumijeva zadavanje jediničnih
pomaka u smjerovima nepoznatih pomaka. Ovo će posljedično dati odgovarajući
član reda globalne matrice krutosti sustava. Naravno, prilikom slaganja globalne
matrice krutosti sustava neophodno je izvršiti određena preslikavanja članova
matrica krutosti štapova iz lokalnog u globalni koordinatni sustav. Razlog tome
je činjenica da štapovi u konstrukciji imaju različit geometrijski položaj pa im se
lokalni (štapni) koordinatni sustavi ne podudaraju s globalnim koordinatnim
sustavom. Zbog ovoga su prije slaganja globalne matrice krutosti nužna
preslikavanja podataka za one štapove čiji se lokalni koordinatni sustavi ne
podudaraju s globalnim. Međutim, budući će se raditi primjeri ortogonalnih
grednih sustava, ovaj korak će biti integriran kroz pravilan odabir odgovarajućeg
člana lokalne matrice krutosti. Detaljniji opis postupka preslikavanja može se
pogledati u [M2].
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 17

Nakon formiranja globalnog sustava ravnoteže, rješavanjem istog određuju se

do sada nepoznati pomaci. Zadnji korak podrazumijeva povratak, uz neophodna
povratna preslikavanja, na lokalnu ravnotežnu jednadžbu svakog štapa. Tada
se dobivaju generalizirane sile na krajevima promatranog štapa i u konačnici
iscrtavaju potrebni dijagrami unutrašnjih sila i pomaka.

1.1 KONAČNI IZRAZI ZA DEFORMACIJSKA STANJA

U nastavku se, a za potrebe primjene ove metode, navode konačni matrični

izrazi za deformacijska stanja uzdužnog, posmičnog, savojnog i torzijskog
deformiranja [A2], [M2].

1.1.1 Uzdužno (aksijalno) deformacijsko stanje

U svrhu boljeg praćenja oznaka, promatra se stanje jednog štapa izazvano

pomacima rubova i opterećenjima u pravcu uzdužne osi štapa prikazanog na
crtežu 1.1.
y
početno stanje
N0 EA x fx Nl x

y
deformacijsko stanje
u0 ul
x

Crtež 1.1 Uzdužno deformiran štap [A2]

Uvjet ravnoteže u matričnom obliku opisan je izrazom

N0  EA x  1 1 u0   F1 
   1 1    u   F  (1.1)
 Nl  l    l   2 
 18 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

ili u skraćenom zapisu

s  k u  f (1.2)
gdje s predstavlja sile na rubovima, k matricu uzdužne (aksijalne) krutosti, u
matrica pomaka krajeva štapa u pravcu lokalne osi x, a f matrica sila pune
upetosti nastalih od vanjskog opterećenja u pravcu lokalne osi x.
Pogleda li se neovisno samo matrica uzdužne krutosti promatranog štapa u
lokalnom koordinatnom sustavu, uočava se kako je ista singularna budući je štap
izdvojen iz sustava. Matrica je ista za bilo koji slučaj opterećenja i ovisi samo o
površini poprečnog presjeka A, materijalu od kojeg je štap izrađen E i o njegovu
rasponu l.

1.1.2 Posmično (transverzalno) deformacijsko stanje

Kako bi se razmatrao sustav oznaka kod posmičnog deformiranja, na crtežu 1.2

prikazan je posmično deformiran štap.

y fy
GA y Vl

V0 v p0 v px v pl x

Crtež 1.2 Posmično deformiran štap [A2]

Sličnim postupkom integracije kao i kod uzdužnog deformiranja, u konačnici se

dolazi do izraza kojim se opisuje posmično deformiranje štapa u obliku

 Vy 0  GA y  1 1  v p0   F1  (1.3)
    
 Vyl  l  1 1   v pl  F2 

ili u skraćenom zapisu

s  k u  f (1.4)
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 19

gdje je s matrica poprečnih sila na rubovima odgovarajuće ravnine, k matrica

posmične krutosti, u matrica pomaka vp krajeva štapa u pravcu odgovarajuće
lokalne osi, a f matrica sila pune upetosti.
Matrica krutosti promatranog sustava je, kao i u prethodnom slučaju, singularna
budući da je štap izdvojen iz sustava. Utjecaj na krutost štapa sada imaju samo
površina poprečnog presjeka A, te posmično svojstvo materijala od kojeg je štap
izrađen opisano modulom posmika G i u konačnici njegov raspon l.

1.1.3 Savojno (fleksijsko) deformacijsko stanje

Promatra se stanje u kojem postoji deformiranje štapa samo savijanjem, dok su

svi ostali utjecaji zanemareni.
y

M0 EI z Ml Vl
v s0
V0 v' s0 fy v sx v sl x
v'sl

Crtež 1.3 Savojno deformiran štap [A2]

Budući da je diferencijalna jednadžba savojnog deformiranja ovisna o pomacima

jednadžba četvrtog reda, posljedično će i matrica krutosti savojnog deformiranja
biti četvrtog reda. U konačnici se dobiva
 Vy  v 
 0  12 6l 12 6l   s0  F1 
   
Mz0  EI
z  6l 4l 2  6l 2l 2  vs0  F2 
  3  12
   (1.5)
V
 yl  l 6l 12 6l  v sl  F3 
 

M   6l 2l 2  6l 4l 2  v  F4 
  
 zl   sl

ili u skraćenom zapisu

s  k u  f (1.6)
 20 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

gdje je s matrica sila na rubovima odgovarajuće ravnine, k matrica savojne

(fleksijske) krutosti, u matrica odgovarajućih generaliziranih pomaka krajeva
štapa, a f matrica sila pune upetosti.
U realnim konstrukcijama je uobičajeno istovremeno deformiranje savijanjem i
posmikom. Međutim tako dobivena diferencijalna jednadžba nije pogodna za
integriranje i stvaranje zajedničke matrice krutosti i matrice sila pune upetosti.
Stoga se za rješavanje ovog problema koriste odgovarajuće numeričke tehnike
sprezanja [M2, M3].

1.1.4 Deformacijsko stanje torzije (uvrtanja)

Ovo deformacijsko stanje bitno ovisi o obliku poprečnog presjeka i rubnim

uvjetima, te s obzirom na to razlikuju se dva moguća stanja uvrtanja, jednoliko i
nejednoliko. Jednoliko uvrtanje nastaje u onim slučajevima kada je izobličenje
štapa slobodno.
S druge strane nejednoliko uvrtanje nastaje u onim slučajevima kad je
izobličenje štapa spriječeno, pa se zahtjeva uspostava ravnoteže na
deformiranom stanju kako bi se mogao uzeti u obzir novonastali moment
izobličenja. Zbog svoje složenosti isto se neće razmatrati u ovdje analiziranim
primjerima.
. D 4

Ix = 32 Mx

bi . t i
3

Ix =  3
Mx


t

x b

Crtež 1.4 Štap deformiran jednolikim uvrtanjem [A2]

 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 21

Za jednoliko uvrtanje vrijedi jednakost

Mx0  GI  1 1 0  F1 

x
      (1.7)
Mxl  l 1 1 l  F2 

ili sažeto napisano

s  k u  f (1.8)
gdje je s matrica generaliziranih sila na rubovima, k matrica torzijske krutosti, u
matrica odgovarajućih generaliziranih pomaka krajeva štapa, a f matrica sila
pune upetosti.

1.2 STANJE PUNE UPETOSTI

Kako bi se došlo do sila pune upetosti, prvenstveno se mora formirati stanje

pune upetosti. Ono nastaje kad sustavu spriječimo sve nezavisne pomake koji
su odabrani diskretizacijom sustava na štapove i čvorove. Pri formiranju takvog
stanja zamišljeno je kako su svi čvorovi pridržani fiktivnim vezama. Tada ovakav
sustav izlažemo djelovanju vanjskog opterećenja. Sile koje se pojave u fiktivnim
vezama nazivaju se silama pune upetosti.
Bitno je istaknuti kako se na štapu u ovom stanju mogu odrediti potrebne statičke
veličine, te da je sustav zadržao kompatibilnost, odnosno neprekinutost pomaka
i ravnotežu uz pomoć fiktivnih pridržanja. Bez fiktivnih pridržanja ne bi bilo
ravnoteže sustava, i ne bi bilo moguće da se svaki štap odvojeno proračuna.
Ukupna sila upetosti u smjeru i-tog pridržanja iznosi
Fi   Fim (1.9)
m

m
gdje je Fi veličina sile u smjeru pridržanja i posredstvom štapa m.
 22 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

Međutim, treba uzeti u obzir kako pojedini štapovi u konstrukcijskom sustavu

preko kojih se prenose sile u promatrani čvor mogu biti postavljeni pod kutom,
odnosno, na način da im lokalni koordinatni sustavi nisu paralelni s globalnim
koordinatnim sustavom. U tom slučaju je prije zbrajanja nužno izvršiti
preslikavanje matrice sila pune upetosti iz lokalnog koordinatnog sustava u
globalni koordinatni sustav.
Na crtežu 1.5 prikazano je stanje pune upetosti jednog okvirnog sustava.
Pomoću analize stanja svakog pojedinačnog elementa sustava mogu se za
svaki element odrediti sile na rubovima, kao i unutrašnje sile po elementu.
Naravno da je i u ovom slučaju potrebno voditi računa o slaganjima lokalnog
koordinatnog sustava pojedinog štapa i globalnog koordinatnog sustava
konstrukcije koja se analizira. Zbroje li se sve sile na rubovima, kao i sva
opterećenja zadana izravno u čvorovima, dobiva se matrica sila pune upetosti F
cijelog sustava.
Y

F2 F5
f3

1 2
F1 3 F4
(E, I, A) 3
F3 F6

1 2
h

f1 f2
(E, I, A) 1

(E, I, A) 2
3 X 4

Crtež 1.5 Stanje pune upetosti [M2]

 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 23

1.3 STANJE JEDINIČNIH POMAKA

Stanje jediničnih pomaka nastaje kad se izazove jedan jedinični generalizirani

pomak nekog čvora, a svi ostali neovisni pomaci u sustavu pune upetosti se
pridržavaju. Promatrani jedinični pomak uzrokuje pomake, deformacije i sile
samo u onim štapovima koji su vezani za čvor kojem se zadao pomak.
Sustav s crteža 1.5 zbog upetih oslonaca ima šest neovisnih pomaka (čvorovi 1
i 2). Stanje prvog jediničnog pomaka prikazano je na crtežu 1.6. Ono nastaje
prisilnim izazivanjem jediničnog pomaka u smjeru 1 (paralelnom s globalnom osi
X), dok su svi ostali pomaci pridržani. Ovako opterećen sustav zadržava
neprekidnost pomaka i ravnotežu uz pomoć fiktivnih veza. Sile u fiktivnim
vezama koje pri tome nastaju predstavljaju odgovarajući koeficijent krutosti k.
Tada je kij sila na mjestu i uslijed j-tog jediničnog pomaka. Zbog primjene načela
uzajamnosti virtualnih radova [A2] vrijedi i obrnuto da je kij sila na mjestu j uslijed
i-tog jediničnog pomaka.
Y

1 2
k 1,1 k 4,1
k 3,1
u =1
1
h

3 X 4

Crtež 1.6 Stanje prvog jediničnog pomaka [M2]

 24 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

Stanje drugog jediničnog pomaka prikazano je na crtežu 1.7. Ono nastaje

prisilnim izazivanjem jediničnog pomaka u smjeru 2 (paralelnom s globalnom osi
Y), dok su svi ostali pomaci pridržani.

k 2,2
1
k 5,2
u2 =1

k 3,2 2

k 6,2

3 X 4

Crtež 1.7 Stanje drugog jediničnog pomaka [M2]

Stanje trećeg jediničnog pomaka prikazano je na crtežu 1.8. Ono nastaje

prisilnim izazivanjem jediničnog zaokreta oko osi 3 (oko globalne osi Z), dok su
svi ostali pomaci pridržani. Analogno vrijedi i za ostala tri generalizirana pomaka
u čvoru 2.
Pri ručnom proračunu, a nakon zadavanja jediničnog pomaka, treba voditi
računa u kojem deformacijskom stanju se pojedini štap nalazi, kako bi se uzeli
odgovarajući članovi iz odgovarajuće matrice krutosti.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 27

1.5 PRIMJERI GREDNIH NOSAČA

U nastavku će se kroz primjer grednog nosača prikazat koje sile kij odgovaraju
određenom jediničnom pomaku. Smjer generaliziranih sila je usklađen s
predznakom, ali se radi jednostavnosti praćenja taj predznak navodi u
zagradama.
Y

12EI
VA= 3 (-)12EI
l VB= 3
l
vA =1

X
A B

6EI 6EI
MA= 2 MB= 2
l l l

Crtež 1.9 Sile kij uzrokovane pomakom vA=1.0 savojno deformiranog štapa
Y

VA= 6EI
2
l (-)6EI
VB= 2
l
v'0 =1
X
A B

4EI 2EI
MA= MB=
l l l

Crtež 1.10 Sile kij uzrokovane zaokretom v'A=1.0 savojno deformiranog štapa

(-)12EI 12EI
VA= 3 VB= 3
l l
vB =1

X
A B

(-)6EI (-)6EI
MA= 2 MB= 2
l l l

Crtež 1.11 Sile kij uzrokovane pomakom vB=1.0 savojno deformiranog štapa
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 31

S desne strane u sklopu matrice sila pune upetosti f, sukladno prethodno

rečenom, navode se u prvom redu sile u smislu vanjskog opterećenja, a u
drugom redu momenti. Sustav jednadžbi ravnoteže ima oblik
 12EI 6EI 
 l3  2 
l u1  F
      (1.15)
 6EI 4EI  u2  0
 l 2 l 
odakle proizlazi rješenje u obliku
Fl 3 Fl 2
u1  , u2  (1.16)
3EI 2EI

1.5.2 Prosta greda

Prati se samo savojno deformiranje jednostavne grede prikazane na crtežu 1.19.

Nezavisni pomaci sustava su dva zaokreta nad osloncima.

q
A B
EI
u1 u2
l

Crtež 1.19 Jednostavni gredni nosač

Već primijenjeni pristup rješavanju ove zadaće ogleda se kroz potpuno upinjanje
oslonaca (crtež 1.20), a iz razloga određivanja sila pune upetosti.
ql ql
2 2
2 2
(-)q l ql
A 12 12 B

Crtež 1.20 Stanje pune upetosti i sile pune upetosti

 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 35

1.5.4 Nosač preko dva polja zglobno pridržan na rubovima

Promatra se nosač preko dva polja. Kao što je vidljivo s crteža 1.27, sustav je
zglobno pridržan na rubovima. Pratit će se samo savojno deformiranje.
q
A C
EI B EI
u1 u2 u3
l l

Crtež 1.27 Nosač preko dva polja zglobno pridržan na rubovima

Ako se prate čvorovi na rubovima polja, sustav ima ukupno tri nezavisni pomaka
i to kutove zaokreta u1, u2 i u3. Zbog simetrije opterećenja i konstruktivnog
sustava veličina kuta zaokreta nad srednjim osloncem je nula. Stanje pune
upetosti prikazano je na crtežu 1.24. Stanje jediničnih pomaka izgleda

u1=1
A B C

1 2

l l

u2=1
A B C
1
2

l u2=1 l

A B C
1 2

l l u3=1

Crtež 1.28 Stanje jediničnih pomaka savojno deformiranog štapa

 38 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

1.5.5 Nosači preko više polja

Analizira se nosač preko tri polja (crtež 1.30), kome se zbog jednostavnosti prati
samo savojno deformiranje.
q
A D
B C EI
u1 u2 u3 u4
l l l

Crtež 1.30 Nosač preko dva polja zglobno pridržan na rubovima

Sustav ima ukupno četiri nepoznata kuta zaokreta, i to u1, u2, u3 i u4. Kao i u
prethodnim primjerima potrebno je formirati stanje pune upetosti i stanje
jediničnih pomaka. U konačnici se analognim postupkom dobiva jednadžba
ravnoteže oblika
 4EI 2EI 
 l 0 0 
l  ql 2 
   u   
 8EI 2EI  1
 12 
0  
 l l  u2   0 
      (1.29)
 8EI 2EI  u3   0 
 l l  u4   ql 2 
 4EI   
sim.  12 
 l 
odakle proizlazi
ql 3 ql 3
u1   u4   , u2   u3  (1.30)
40EI 72EI

Koristeći postupak određivanja sila u štapovima koji je sličan onom iznesenom

u prethodnom primjeru, dolazi se do konačnog dijagrama unutrašnjih sila
navedenog na crtežu 1.31.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 39

109ql ql 71ql
180 2 180
A D

B C

71ql ql 109ql V
180 2 180
2 2
19ql 19ql
180 180
A D

B C
M

Crtež 1.31 Dijagrami V i M nosača preko tri polja

1.6 PRIMJERI OKVIRA S KRUTIM PREČKAMA

1.6.1 Jednokatni upeti okvir

Na najjednostavnijem primjeru jednokatnog upetog okvira prati se odgovor

konstrukcije za slučaj zanemarivanja uzdužnih i posmičnih deformiranja. S
obzirom da je greda apsolutno kruta, mogući su samo horizontalni pomaci kata
(crtež 1.32).
Nedeformabilnost prečke za posljedicu daje jednakost horizontalnih pomaka
kata. Sada se za svaki štap određuju sile kij koje se javljaju prilikom
odgovarajućeg pomaka. Tako će sile koje se jave u čvoru C, odnosno u čvoru
D, za jedinični pomak u1 biti
12EI 12EI
kC1  3
i kD1  3 (1.31)
h h
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 45

1.6.3 Jednokatni zglobno oslonjeni okvir

Na primjeru jednokatnog zglobno oslonjenog okvira prati se odgovor

konstrukcije samo za slučaj savojnih deformiranja. S obzirom na krutu prečku i
pobudu horizontalnom silom H, javlja se samo horizontalni pomak.
u1 u1

H C EI= D C D

h
EI EI

A B A B

Crtež 1.39 Jednokatni zglobno oslonjeni okvir s krutom prečkom u početnom i

deformiranom stanju

Apsolutna savojna krutost prečke uzrokuje jednakost horizontalnih pomaka.

Nadalje, potrebno je za svaki stup odrediti sile kij koje se javljaju prilikom
horizontalnog pomaka. Stoga će sile koje se jave u čvoru C, odnosno u čvoru D,
za jedinični pomak u1 biti
3EI 3EI
kC1  i kD1  3 (1.41)
h3 h
Obzirom na jednakost horizontalnih pomaka može se promatrati samo
ravnoteža krute prečke. Postavlja se jednakost u obliku
K u  F (1.42)
odnosno
 3EI 3EI 
 3  3  u1  H (1.43)
h h 
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 47

Hh Hh
2 2
C D Hh
Hh 2
2

A B

M
Hh Hh -H -H
l l 2 2
Hh -Hh
C D l C D l
H H
2 2

A H H B A B
Hh -Hh
2 2
l l
+ vlak
V N
Crtež 1.41 M, V i N dijagrami jednokatnog zglobno oslonjenog okvira s krutom
prečkom

1.6.4 Višekatni okvir

Kod višekatnih okvira potrebno je pratiti dva krajnja slučaja. Prvi slučaj
podrazumijeva da horizontalna sila djeluje samo u vrhu zadnje etaže. Drugi
slučaj podrazumijeva da ravnomjerne horizontalne sile djeluju u nivou ploče kata
svake etaže.
 54 1. POTPUNA (KANONSKA) METODA POMAKA

1.7 NUMERIČKI PRIMJERI

1.7.1 PRIMJER 1.1

U nastavku će se kroz nekoliko složenijih sustava demonstrirati iznesena

materija. U prvom primjeru potrebno je odrediti koje se sile kij jave pri jediničnom
pomaku središnjeg čvora E sustava (crtež 1.48).

Z Y
l D

A 4
l E C
1 2 X
3
B

l l

Crtež 1.48 Prostorni sustav

Z Y
D

A w =1 C
E

Crtež 1.49 Stanje jediničnog pomaka

 66 2. TEHNIČKA METODA POMAKA

2. TEHNIČKA METODA POMAKA

Povijesno gledano metodu pomaka prvi je izložio C. L. Navier (1785.–1836.)

1826. godine. Zatim je A. Clebsch (1833.–1872.) predstavio metodu pomaka za
rešetke u razvijenom obliku. Metoda je dalje razvijena od strane H. Manderla
(1880.), E. Winkler (1892.) i O. Mohr (1892.). Primjenu metode pomaka na
okvirne konstrukcije je prikazao A. Bendixen (1914.), te je poznata pod nazivom
inženjerska (tehnička) metoda pomaka (engl. slope-deflection method). Kasnije
su A. Ostenfeld (1926.) i L. Mann (1927.) ovu metodu detaljnije opisali u svojim
knjigama. U okviru tehničke metode pomaka formirani su i postupci u kojima se
iterativnim putem određuju momenti savijanja na krajevima štapova okvirnih
sustava. Najpoznatiji postupci su predstavljeni od strane H. Crossa, G. Kannia,
O. Wernera, o čemu će informativno biti riječ u slijedećem poglavlju. Suvremenu
potpunu metodu pomaka linijskih sustava u matričnom obliku je formulirao J.
Argyris pedesetih godina prošlog stoljeća. Zbog velikog broja računskih
operacija potpuna metoda pomaka dobiva na značaju tek širom pojavom
računala.
U analizi konstrukcija uz pomoć metode pomaka, kao što sam naziv govori,
potrebno je odrediti vrijednosti nepoznatih čvornih (translacijskih i rotacijskih)
pomaka. Pri tome čvorovi predstavljaju ona mjesta na konstrukciji gdje se križaju
štapovi (C, D, E, H), odnosno gdje se štapovi vežu s okolinom (A, G, I), ili gdje
su krajevi štapova slobodni (B, F). A u krajnjem slučaju mogu predstavljati bilo
koju proizvoljno odabranu točku na konstrukciji (J, K).

B C D E F

K
A
G H I
J

Crtež 2.1 Određivanje stupnja statičke neodređenosti

 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 67

Jednom kada je definiran model statičkog sustava kojeg je potrebno riješiti,

automatski su jednoznačno definirane i nepoznanice. Stoga je, za razliku od
metode sila kod koje definiranje nepoznatih veličina ovisi o načinu izbora
osnovnog sustava, metoda pomaka pogodna za računalne programe.

2.1 TEHNIČKA (INŽENJERSKA) METODA POMAKA

2.1.1 Nepoznati pomaci i kutovi zaokreta

Kod metode pomaka ravnotežne jednadžbe dovode u vezu nepoznate pomake

u čvorovima i vanjsko opterećenje. U slučaju prostornog sustava svaki čvor ima
šest nepoznatih (tri pomaka i tri rotacije), dok se kod ravninskog slučaja broj
nepoznatih pomaka čvora smanjuje sa šest na tri (dvije translacije i jedna
rotacija).
Zanemare li se uzdužne deformacije pravocrtnih elemenata, onda se razmak
čvorova odgovarajućeg štapa ne mijenja (kinematičko ograničenje). S ovim
zanemarivanjem broj nepoznatih veličina se smanjuje, što je bitno kod
proračuna. Jedini uvjet funkcioniranja metode pri zanemarivanju uzdužnih
deformacija je pravilno prepoznavanje neovisnih translacijskih pomaka sustava.
Naravno, izuzetak predstavlja temperaturno djelovanje duž osi štapa koje se
mora uzeti u obzir.
Varijanta potpune metode pomaka koja pretpostavljala zanemarivanje uzdužnih
deformacija je u literaturi poznata pod nazivom inženjerska metoda pomaka ili
tehnička metoda pomaka. Unatoč zanemarivanju uzdužne deformacije
pravocrtnih štapova, rezultati proračuna uobičajenih konstrukcija su u granicama
prihvatljive točnosti. U nastavku će biti iznesena materija vezana za ovu metodu.
Tehnička (inženjerska) metoda je pogodna za konstrukcije kod kojih deformacije
nastaju dominantno od savijanja (npr. kontinuirani nosači). Stoga su najčešće u
uporabi uvjeti ravnoteže momenata.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 71

2.1.2 Grede s krutim osloncima

Funkcioniranje metode u koracima prikazati će se prvo na jednostavnijim

sustavima, pa tek onda na složenijim. Dakle, za sada se promatraju grede s
krutim osloncima. Pretpostavlja se kako se deformiranja odigravaju uslijed
djelovanja momenata savijanja (savojna deformacija). Aksijalne (uzdužne)
deformacije su zanemarene.
Promatra se tipska obostrano upeta greda AB, raspona l (crtež 2.6). Greda je
konstantne savojne krutosti EI. Opterećena je jednoliko raspodijeljenim
opterećenjem q i koncentriranom silom P. Budući da se radi o potpunom
upinjanju (uklještenju) očigledno je kako su oba kuta zaokreta jednaka nuli.

q P

0 0
M AB A B MBA
A = 0 B = 0
+
l

Crtež 2.6 Obostrano upeta greda

Kao što je rečeno na početku poglavlja ova metoda povezuje vanjsko

opterećenje i pomake čvorova, te je za njenu primjenu potrebno izvesti
odgovarajuće izraze. Naime, za gredu je potrebno izvesti odnos između
0 0
vanjskog opterećenja na gredi, momenata upetosti u čvorovima ( M AB i MBA )i

rotacije čvorova ( A i B ).
Za označavanje momenata koriste se dva indeksa. Moment MAB označava
moment koji djeluje u čvoru A, na štapu AB, dok moment MBA označava moment
koji djeluje u čvoru B, na štapu AB. Za označavanje kuta zaokreta (rotacije
čvora), odnosno nagiba tangente na elastičnu liniju, jednostavnosti radi umjesto
dosadašnje oznake v 'A koristi se tradicionalna oznaka s jednim indeksom A .
Treba voditi računa kako je pozitivnost predznaka zadržana (crtež 2.6).
 72 2. TEHNIČKA METODA POMAKA

2.1.3 Konvencija pozitivnih predznaka u tehničkoj metodi pomaka

Prije ulaska u detaljniju analizu potrebno je uvesti konvenciju o pozitivnosti

predznaka u ovoj metodi. Momenti savijanja na krajevima štapa, kutovi zaokreta
krajeva štapa i relativni pomak jednog kraja štapa u odnosu na drugi kraj uzimaju
se kao pozitivni ako im je smjer djelovanja suprotan od kretanja kazaljke na satu.
U zadacima vezanim za klasičnu literaturu moguće su i drugačije konvencije
[A1], [A4].
y A
B x
A B
kutovi zaokreta čvora

A B
AB
A B
AB

A B

pomaci krajeva štapa

y y

x V AB V BA x
A B A B
M AB M BA
l AB l AB

momenti savijanja na transverzalne sile na

krajevima štapa krajevima štapa

poopćena pozitivnost predznaka

Crtež 2.7 Konvencija predznaka
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 73

2.1.4 Jednadžbe ravnoteže

Do jednadžbi ravnoteže koje povezuju vanjsko opterećenje i generalizirane

pomake dolazi se superpozicijom krajnjih momenata određenih za
 vanjsko opterećenje,
 zaokret čvora A, odnosno  A i

 zaokret čvora B, odnosno B ,

a što je prikazano na crtežu 2.8.

P
A A B
M AB B MBA

(a) zadani sustav

=
P

0 0
M AB A B M BA
A = 0 B = 0
l

(b) kinematičko stanje s apsolutno krutim osloncima i vanjskim opterećenjem

+

A MBA
'

A B
M AB
'
B

(c) odnos moment zaokret

Crtež 2.8 Superpozicija stanja

Budući da metoda može rješavati statički određene i statički neodređene

sustave, krenut će se od proste grede (crtež 2.9.a). Odgovor proste grede će se
dobiti superponiranjem dva stanja obostrano upetih, kinematički stabilnih, greda.
 82 2. TEHNIČKA METODA POMAKA

2.1.5 Konzole i prepusti

Konzole i prepusti predstavljaju specifičnu pojavu za tehničku metodu pomaka.

Naime, gledajući lokalno samo konzolu ili prepust može se reći kako se radi o
statički određenom sustavu čiji slobodni kraj doživljava nepoznat progib i
nepoznat zaokret. U slučaju ručnog proračuna, dodatne dvije nepoznate veličine
predstavljaju komplikaciju prilikom rješavanja sustava jednadžbi, pa ih je
poželjno eliminirati iz proračuna.
Budući konzola ili prepust predstavljaju najjednostavniji statički određeni sustav
stanje unutrašnjih sila se tretira kao poznato. Dakle, ovaj dio sustava može se
ukloniti, odnosno zamijeniti svođenjem djelovanja s konzole ili prepusta u čvor
preko odgovarajuće vrijednosti momenta i sile.
Prije rečeno će se demonstrirati na primjeru rješavanja kontinuiranog nosača s
desnim prepustom.

3 kN/m' 10 kN 5 kN
B C
A EI EI D

8 3 3 3

3 kN/m' 10 kN 5 kN
B C
A B B C C D

Crtež 2.18 Uzimanje u obzir prepusta

Shodno prethodno navedenom, za konzolni prepust CD nije potrebno postavljati

ravnotežne uvjete budući se na kraju D ne javljaju unutrašnji momenti. Prepust
će se ukloniti, a njegov utjecaj će se zamijeniti s djelovanjem sile i momenta
(crtež 2.19).
 86 2. TEHNIČKA METODA POMAKA

2.2 GREDNI SUSTAVI S POMIČNIM OSLONCIMA

Zbog mogućnosti pojave pomaka oslonaca, u nastavku se izvode deformacijske

jednadžbe koje uzimaju u obzir rotaciju osi grede. Pod rotacijom osi grede kod
statički neodređenih sustava podrazumijeva se pomak (slijeganje) oslonca, što
za posljedicu ima pojavu reakcija i naprezanja u konstrukciji.

B'
AB B

A 

AB

A B
M AB l AB
M BA

 A =0 B =0
A B
M 0
AB MBA
0

+
B'
AB B
B
A 
A 
AB

A B
M'AB l AB
M'BA

Crtež 2.23 Rotacija osi grede

Pogleda li se gornja greda AB s crteža 2.23 uočava se kako je oslonac B na

višem nivou od oslonca A za veličinu  . Dakle, os štapa se zarotirala za veličinu
 od originalnog (početnog) položaja.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 125

2.6 NUMERIČKI PRIMJERI

2.6.1 Primjer 2.1

Tehničkom metodom pomaka riješiti zadani sustav i nacrtati M, V i N dijagrame.

2 3 4

3
1

1.5 1.5

Crtež 2.61 Poluokvirni sustav

Okvirna konstrukcija je opterećena koncentriranom silom F=4.0 kN, a Youngov

modul elastičnosti E i moment tromosti I su konstantni. Budući se ne traži
deformacijska shema sustava, sustav će se riješiti postavljanjem minimalnih
uvjeta ravnoteže. Dakle, neće se tražiti nagib uz oslonac 4. Za razliku od
dosadašnjeg pristupa, sada će se prvo odrediti koliko sustav ima neovisnih bitnih
translacijskih pomaka.
U prvom koraku kreirat će se zglobna shema ovog sustava s fiktivnom
dijagonalnom ukrutom. Zglobna shema je mehanizam koji se formira na način
da se sve krute veze zamijene sa zglobovima. Nužno je još zamijeniti pokretni
oslonac s obostrano zglobno vezanim štapom (čvor 4).
 170 3. MJEŠOVITA METODA

3. MJEŠOVITA METODA

3.1 USPOREDBA METODE SILA I METODE POMAKA

Kako je već istaknuto u prethodnim poglavljima, za proračun statički

neodređenih sustava sve više se koristi metoda pomaka. Međutim, ponekad je
u uporabi i metoda sila. Svaka od metoda ima u određenim slučajevima svojih
prednosti, ali i svojih nedostataka. Stoga se u nastavku, za obje metode
paralelno, tabelarno navodi tijek proračuna statički neodređenih nosača u
koracima.
Tablica 3.1 Usporedni prikaz metode sila i metode pomaka
Koraci Metoda sila Metoda pomaka

Nepoznate Sile u prekobrojnim (vanjskim Generalizirani pomaci (translatorni

veličine i/ili unutrašnjim) vezama X i pomaci ∆ i i kutovi zaokreta φ i)

Definiranje Određivanje stupnja statičke U slučaju tehničke metode pomaka

broja neodređenosti i sukladno tome određivanje nepoznatih kutova
nepoznatih broja prekobrojnih sila X i čijim zaokreta φ i i neovisnih
veličina oslobađanjem nastaje statički translatornih pomaka ∆ i iz zglobne
određen osnovni sustav. sheme (mehanizma).

Dodatni Formiranje dodatnih uvjeta Formiranje dodatnih uvjeta

uvjeti za ravnoteže putem jednadžbi baziranih na načelu virtualnog rada
određivanje kompatibilnosti (neprekinutosti) i uvjeta ravnoteže – poznate
nepoznatih – poznati pomaci na mjestu generalizirane sile na mjestima
veličina oslobođenih veza. prekobrojnih veza.

Osnovni Statički određen sustav nastao Dekompozicija početnog sustava

sustav oslobađanjem prekobrojnih na skup jednostrano ili obostrano
veza, a opterećen početnim upetih greda. Sile na kraju
vanjskim opterećenjem i elemenata se dobivaju iz stanja
jediničnim silama X i=1.0 pune upetosti.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 171

Sustav Sustav jednadžbi Jednadžbe ravnoteže u čvorovima

jednadžbi kompatibilnosti u obliku za nepoznate kutove zaokreta φ i
ravnoteže
δ  X+∆ = 0 M = Mi i za nepoznate
translacijske pomake ∆ i
M ij   i j = P  i

Rješenje Do sada nepoznate jedinične Nepoznati generalizirani pomaci ∆ i

sustava sile X i dobivaju stvarne i φ i postaju poznati. Izračunavanje
vrijednosti. vrijednosti momenata upetosti na
jednostrano ili obostrano upetim
gredama.

Konačno Izračunavanje vrijednosti M, V Ovi momenti zamjenjuju upetost, te

rješenje i N preko linearne kombinacije.
Iscrtavanje konačnih dijagrama
na početnom sustavu.
se sustavi transformiraju u proste
grede opterećene tim momentima i
vanjskim opterećenjem. Rješavaju
se sustavi prostih greda i iscrtavaju
konačni M, V i N dijagrami na
početnom sustavu.

Ono što je zajedničko ovim metodama je da formiraju određeni zamjenski

sustav, kako bi se korištenjem dodatnih uvjeta odredile prekobrojne veličine.
Rješavanjem određenog sustava jednadžbi, te prekobrojne veličine postaju
poznate. Na kraju se kroz odgovarajuću linearnu kombinaciju, koja u biti
predstavlja uporabu načela superpozicije, dolazi do konačnog rješenja koje
rezultira iscrtavanjem dijagrama momenata, poprečnih i uzdužnih sila, te po
potrebi i dijagrama pomaka.
 194 4. OSVRT NA ITERATIVNE METODE PRORAČUNA

4. OSVRT NA ITERATIVNE METODE PRORAČUNA

4.1 OPĆENITO O METODAMA PRORAČUNA

Naglasak u do sada iznesenoj materiji stavljen je na mogućnosti proračuna

statički neodređenih sustava metodom pomaka, potpunom i tehničkom.
Međutim, prikazana je mogućnost kombiniranja metode sila, detaljno prikazane
u [A2], s metodom pomaka, kroz takozvanu mješovitu metodu. Naravno,
istaknuti su ograničavajući uvjeti primjene takve metode.
U nastavku će se ukratko spomenuti iterativne metode koje se također koriste
za proračun statički neodređenih sustava. One su detaljno izložene u [M2], a
ovdje je izdvojena najčešće korištena iz razloga kako bi se pokazala mogućnost
primjene ovih metoda i u drugim područjima.

4.2 ITERATIVNE METODE

Pod pojmom iterativne metode podrazumijevaju se skupine metoda koje za

rješavanje statički neodređenih štapnih konstrukcija rabe analitičke postupke
koji sukcesivnim putem rješavaju zadani skup jednadžbi. Za proračun takvih
konstrukcija razvijen je veliki broj iterativnih metoda kao što su portalna metoda,
metoda konzole, metoda triju momenata, metoda raspodjele momenata,
Kanyjeva metoda i brojne druge. Ovdje će se pojasniti Crossova iterativna
metoda raspodjele momenata budući je ista imala najširu primjenu u rješavanju
statičkih, a i hidrauličkih, zadaća. Ovu metodu je nešto kasnije R. V. Southwell
pretvorio u opći iterativni postupak.
 216 LITERATURA I KAZALO POJMOVA

LITERATURA

[A1] Akmadžić, V., Crnjac, B., Zbirka zadataka iz Građevne statike II,
odabrana poglavlja, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar,
2003. (skripta)
[A2] Akmadžić, V., Trogrlić, B., Kristina, P., Građevna statika II – Metoda sila
kroz primjere, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2016.
[A3] Anđelić, M., Statika neodređenih štapnih konstrukcija, društvo hrvatskih
građevinskih konstruktora, Zagreb, 1993.
[A4] Anđelić, M., Građevna statika II, Građevinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2005.
[A5] Argyris, J. H. ''Recent Advances in Matrix Methods of Stuctural
Analysis'', Progress in. Aeronautical Science, Vol. 4, Pergamon Press,
New York, 1964.
[B1] Bathe, K. J.: Finite Element Procedures, Prentice Hall, Upper Saddle
River, New Yersey, USA, 1996.
[Č1] Čaušević, M., Statika i stabilnost konstrukcija: Geometrijska
nelinearnost, Školska knjiga , Zagreb, 2003.
[D1] Dvornik, J., Lazarević, D. ''Manjkavosti proračunskih modela
inženjerskih konstrukcija'', Građevinar, Vol.57, pp 227-236, Zagreb,
2005.
[G1] Gotovac, B., Kozulić, V., Čolak, I., Uvod u numeričko modeliranje
prostornih konstrukcija, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2001.
[G2] Glišić, M. ''Fundiranje arhitektonskih objekata – betonske konstrukcije –
prvo poglavlje'', Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Orion
Art, Beograd, 2004.
[K1] Kostrenčić, Z., Teorija elastičnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1982.
[M1] Mihanović, A., Trogrlić, B., Građevna statika I, Fakultet građevinarstva,
arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, Split, 2011.
 Građevna statika II – Metoda pomaka kroz primjere 217

[M2] Mihanović, A., Trogrlić, B., Akmadžić, V., Građevna statika II, Fakultet
građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, Split, 2014.
[M3] Mihanović, A., Stabilnost konstrukcija, Društvo hrvatskih građevinskih
konstruktora, Zagreb, 1993.
[M4] Meschke, G., Statik II, Ruhr-Universität Bochum, Bochum, 2000.
[N1] Nelsnon, J.K., McCormac, J.C., Structural Analysis Using Classical and
Matrix Methods, John Wiley & Sons, 2003.
[S1] Simović, V., Građevna statika II, Građevinski institut, Zagreb, 1988.
[S2] Solojev, Đ., Statika konstrukcija II – statički neodređene konstrukcije,
Sarajevo, 1981.
[Š1] Šimić, V., Otpornost materijala II, Školska knjiga, Zagreb, 1995.
[Z1] Zađina, V., Statika Inženjerskih konstrukcija, Naučna knjiga, Beograd,
1949.
View publication stats