UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

Seminarski rad iz predmeta Metodologija naučno istraživačkog rada

Tema: Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

Predmetni nastavnik: Student:

Prof. dr Šefkija Čekić Gušić Mujo 309-kt
Asistent:
Asis. Amel Kosovac

Sarajevo, maj, 2009.

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

SADRŽAJ

1. Uvod................................................................................................................3

2. Metoda modeliranja i njena primjena u nauci.............................................4

3. Zaključak.......................................................................................................10

4. Literatura.......................................................................................................11

Gušić Mujo 2 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

1. UVOD

U istraživanju, otkrivanju i sistematskoj obradi znanstvenih činjenica, načini misaonog (logičkog)

postupka su vrlo različiti. Iz te činjenice rezultiraju brojne, znanstvene metode, pod kojima se
podrazumjeva skup različitih postupaka, kojima se znanost koristi u znanstveno – istraživačkom
radu, a koje omogućuju da se predmet istraživanja shvati, znanstveno istraži i objasni te da se
pomoću njih dođe do znanstvenih spoznaja.

U literaturi se susreću različiti pristupi klasifikaciji znanstvenih metoda, koje u nastavku zbog
obimnosti nećemo navoditi.
Ono što je bitno napomenuti jeste da pitanje klasifikacije metoda znanstvenog istraživanja je
također jedno od pitanja kod kojih se mogu identificirati značajne razlike u teorijskom pristupu
različitih autora.

Pri analizi, izučavanju i primjeni pojedinih metoda u znanstveno – istraživačkom radu, potrebno
je imati na umu činjenicu da se najefektivniji znanstveni rezultati ne postižu dosljednom
primjenom samo jedne znanstvene metode, već dijalektičkim povezivanjem i odgovarajućom
kombinacijom više takvih metoda.

Sve navedeno daje osnovu za postojanje više vrsta znanstveno – istraživačkih metoda od kojih je
jedna i metoda modeliranja. Šta je to metoda modeliranja i kakve su njene primjene u nauci
pokušaćemo da objasnimo u narednom izlaganju.

Gušić Mujo 3 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

2. METODA MODELIRANJA I NJENE PRIMJENE U NAUCI

Metoda modeliranja je specifična u odnosu na ostale metode jer nema dugačku tradiciju. Inače,
gnoseološka bit ove metode je da modul predstavlja prikaz nekog predmeta ili stvari, procesa ili
pojave iz stvarnog svijeta.
On je, drugim riječima, sredstvo pomoću kojeg znanstvenici istražuju strukturu ili svojstva
pojedinih sustava ili pojava iz realnog svijeta.Da bi uopće mogao postojati model, neophodno je
postojanje dva sustava među kojima postoji određena sličnost i u svojstvima i u ponašanju, pri
čemu se jedan javlja kao model a drugi kao original.

Ako se pođe od takvog određenja, izvijesno je da je model idealizirani odraz stvarnosti, ali
pojednostavljen do te mjere da su zadržana samo bitna svojstva, dok sva ostala, bez obzira što su
i ona važna, mogu biti potpuno zanemarena.1

Metoda modeliranja je dakle sistematski istraživački postupak pomoću kojega se izrađuje neki
stvarni ili idealni znakovni sistem (model) koji je sposoban:

- da zamijeni predmet koji se istražuje,

- da zamijeni predmet koji mu na određeni način odgovara,
- da zamijeni predmet koji daje određenu informaciju o njemu (modelu) i
konačno to je sistem na kojemu je, zahvaljujući navedenim svojstvima, moguće
eksperimentalno istraživati i proračune ili logičku analizu, da bi se na taj način dobiveni
podaci proširili na, pojavu koja se istražuje, kako bi se o njoj stekla pouzdana spoznaja.

Osnovni cilj metode modeliranja je da se što tačnije i što potpunije spoznaju stvari, pojave i
postupci, odnosno njihove strukture, funkcije i ponašanja. Da bi se ovaj cilj postigao, potrebno je
da se u većoj ili manjoj mjeri ispune određeni uvjeti, i to:

1) model mora biti sličan predmetu - orginalu u materijalu ili strukturi, ili u ponašanju, u
rezultatu funkcioniranja,
2) model mora da predstavlja određeni teorijsko-spoznajni ili praktično-realni odraz,
odnosno orginal i
3) model mora na temelju prethodna dva uvjeta da pruži određernu informaciju o predmetu
orginalu.
Predmet modeliranja može biti svaka stvar ili pojava, odnosno svaki predmet fizičke, organske,
psihičke, društvene i misaone stvarnosti. U znanstveno -istraživačkom radu interesantno je
1
Pr. dr. Slavo Kukić, Pr. dr. Mujo Demirović; "Metodologija Znanstveno Istraživačkog Rada Društvenih Znanosti"
Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću; Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru; 2003. godina, str. 112.

Gušić Mujo 4 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

istražiti strukturu i ponašanje, odnosno funkcioniranje sistema, pa su zapravo struktura i

ponašanje stvari ili pojava glavni predmeti modeliranja.2

Strukturu modeliranja čine četiri činitelja, i to:

1) pasivni objektivni činitelj, predmet modeliranja, a to je bilo koja pojava koja se metodom
modeliranja istražuje,
2) aktivni subjektivni činitelj, tj. svjesna jedinka ili grupa istraživača koji grade model
predmeta i preko tog modela istražuju taj predmet, pojavu i postupak,
3) sredstva ili oruđa kojima se i od kojih se gradi model, a ona mogu biti raznovrsna, kao
npr. fizička, tehnička, misaona, jezična,
4) položaj u objektivnoj stvarnosti i uvjeti u kojima se model gradi.

Model stvari ili pojave može biti bilo kakva maketa, skica ili slika, kao npr. plan grada,
geografska karta, maketa ranžirnog kolodvora, maketa kontejnerskog broda, maketa
robnotransportnog centra, maketa dizalice ili viljuškara, organizacijska shema upravljanja,
rukovođenja i rada u radnoj organizaciji, itd. Iako je metoda modeliranja jedna od mlađih metoda
savremene znanosti, mnogo se koristi i u teorijesko i u praktičnom radu. Inače, modeliranje je
kompleksan proces koji je sastavljen od više faza. Četiri od njih su, po mišljenju mnogih, i
najznačajnije faze modeliranja. To su:

- postavljanje zadatka,
- izbor ili stvaranje modela,
- istraživanje modela, te
- prijenos spoznaja s modela na orginal stvari, predmeta ili pojave.

Kada se govori o modelima, misli se na sistem određenih suštinskih struktura i odnosa analognih
predmetu istraživanja, odnosno misli se na sistem čija se primjena u istraživanju određenih
predmeta ( stvari ili pojava ) temelji na znanstvenoj osnovanosti zaključivanja po analogiji.
Prema tome, model se može definirati na još jedan način i to: model je svaki, teorijski, tj.
pojmovni ili stvarni ili praktični realni, predmetu istraživanja analogni sistem pomoću kojega se
istražuje određen osnovni predmet ili sistem.3

Modeliranje, odnosno modeli mogu biti:

2
Red. Prof.dr.Šefkija Čekić; Fakultet za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu 1999.god; Osnovi metodologije i
tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela; str. 62.
3
Red. Prof.dr.Šefkija Čekić; Fakultet za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu 1999.god; Osnovi metodologije i
tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela; str. 62.

Gušić Mujo 5 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

- Model stvarnog u idealnom.

To su idealni, odnosno misaoni modeli realnih stvari (to je svaki pojam ili sud o realnim
predmetima).
- Model konkretnog u apstraktnom.
Apstraktne modele predstavlja svaka generalizacija konkretnih pojmova (npr. matematička
formula).
- Model idealnog u realnom.
Realne modele predstavljaju sve ilustracije i interpretacije pojmova, stavova, stvarnih funkcija i
algoritama u čulno-opažajnim i fizičkim predmetima, sistemima, odnosima.
- Model apstraktnog u konkretnom.
Konkretne modele predstavljaju sve konkretizacije i specijalizacije apstraktnih pojmova i
stavova.
U savremenoj teoriji poznato je nekoliko sistematizacija osnovnih vrsta modela.
Ali, s obzirom na njihovu gnoseološku prirodu najadekvatnije ih je klasificirao Šešić, koji
razlikuje 14 vrsta modela, i to:

1) Teorijski ili apstraktni modeli.

Takvi su logički i matematički modeli izraženi formulama.
2) Praktični ili konkretni modeli.
To su svi oni modeli koji predstavljaju oruđa ili rezultate određene praktične djelatnosti.
3) Realni modeli.
Oni predstavljaju realne sisteme (npr. modeli kontejnerskog broda).
4) Idealni modeli.
U ovu skupinu spadaju svi oni modeli koji na idealiziran način predstavljaju orginalne predmete (
npr. model "atoma i jezgra" ili u ekonomiji modeli "idealnih tipova" ).
5) Jednostavni modeli.
To su svi oni modeli čija je struktura i funkcija relativno jednostavna (npr. model pisaćeg stroja).
6) Složeni modeli.
Struktura i funkcija je takvih modela složena (npr. model kompjutera, odnosno hardwera).

7) Modeli strukture.
To su modeli koji predstavljaju strukturu predmeta - originala. (npr. modeli geometrijskih tijela).
8) Funkcionalni modeli.
Oni predstavljaju funkcije dinamičkih sistema originala (npr. kibernetički modeli ponašanja).
9) Djelomični modeli.
To su oni modeli koji predstavljaju samo neka obilježja predmeta originala (npr. samo dio
strukture ili jedan način ponašanja sistema).
10) Globalni modeli.

Gušić Mujo 6 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

Oni predstavljaju cjelinu predmeta originala.

11) Analitički modeli.
To su oni modeli koji se sastoje od skupa analitičkih relacija u obliku jednadžbi i nejednadžbi,
kojima se matematički modeliraju dinamički procesi ili ponašanje složenih dinamičkih sistema.
12) Topološki i mrežni modeli.
Takvim se modelima u obliku prostornih shema predstavljaju proizvodni i drugi procesi.
13) Deterministički modeli
Takvi modeli imaju strogo određen način funkcioniranja.
14) Stohastički i statički modeli.
To su modeli. slučajnih i vjerojatnih događaja, određeni relacijama vjerovatnoće.
Kao što smo već napomenuli da je u savremenoj teoriji poznato nekoliko sistematizacija modela
navest će mo još neke sistematitacije.

Tako Ackof i Buffla, primjerice, razlikuju tri osnovne skupine modela:

1. Slikovni modeli, koji stvarnost prikazuju u obliku crteža, slike ili dijagrama. U tu skupinu
modela spadaju, primjerice, zemljopisne karte, mikroskopske slike itd. Za njih je
karektaristično da su stvarnosti slični, ali s njom nisu i istovjetni. Od stvarnosti mogu
odstupati po veličini, obuhvatnosti, ali i nekim drugim značajkama. Zemljopisna karta ne
prikazuje sve objekte i djelove prirode, ali je priroda prikazana u njoj i manja od stvarne.
2. Analogni modeli, oni utvrđuju odnose između varijabli u sustavu i onih u modelu. Ovi su
modeli, u pravilu, općenitiji od slikovnih.
3. Simbolički modeli, veoma su pogodni za prikazivanje svojstava ili relacija stvarnog svijeta
pomoću znakova ili simbola. Iako pravilno formuliranje ovih modela omogućuje
jednostavno rukovanje, za njihovo korištenje nije potreban mnogo veći kvantum
informacija nego u prethodna dva."4

Najčešća je, ipak, klasifikacija modela koja polazi od pet kriterija, i to:
- deskriptivne ili opisne modele,
- predikativne, odnosno modele koji u odnos stavljaju nezavisne i zavisne varijable po
principu da će se nešto dogoditi ako za to bubu ispunjene određene pretpostavke,
- prema strukturi modeli, kako smo već naveli, mogu biti slikovni, analogni i simbolički,
- prema vremenskoj određenosti postoji razlika između statičkih ( koji ne
respektirajuvremenske promjene ) i dinamičkih, odnosno modela koji vrijeme tretiraju
kao nezavisnu varijablu,
- prema stupnju vjerovatnoće moguće je praviti razliku između:
4
Pr. dr. Slavo Kukić, Pr. dr. Mujo Demirović; "Metodologija Znanstveno Istraživačkog Rada Društvenih Znanosti"
Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću; Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru; 2003. godina, str. 114.

Gušić Mujo 7 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

1. determinističkih, modela kod kojih je rezultat pod poznatim uvjetima siguran,

2. probabilističkih, odnosno modela kod kojih postoji vjerovatnost različitih
distribucija na strani ulaza, pa nakon procesa in a strani izlaza,
3. igara, dakle modela koji pokušavaju razviti optimalna rješenja u uvjetima potpune
neizvijesnosti ili nesigurnosti.
- prema općenitosti se pravi razlika između općih ( modeli koji obuhvataju veći broj
funkcija ) i posebnih, odnosno modela koji se mogu primjeniti samo na tačno određen
pojam.

Ono što je još jako važno napomenuti jeste da metoda modeliranja ima tri osnovne funkcije, i to;
1. Primjenjeno-praktična funkcija.
Modeli se upotrebljavaju u rješavanju praktičnih problema. Naročito se upotrebljavaju u
tehničkim znanostima (npr. modeliranje nekog stroja).
2. Demonstrativna funkcija.
Modeli se naročito upotrebljavaju u odgojno-obrazovne svrhe. Naime, u odgojno-obrazovnom
procesu koriste se razne makete, sheme, crteži, grafički prikazi itd.
3. Znanstvenoistraživačka funkcija.
Metoda modeliranja koristi se u znanstvenoistraživačkom radu u svim znanstvenim područjima i
znanstvenim disciplinama u cilju istraživanja stvari i pojava i otkrivanja novih znanstvenih
spoznaja.

"Iako je metoda modeliranja jedna od najmlađih metoda savremene znanosti, koja se oslanja na
klasičnu metodu analogije, ona se vrlo mnogo koristi u teorijskorm praktičnom radu."5

Tako se, na primjer, ova metoda upotrebljava:

1) U razrađivanju teorije nekog objekta, istraživanje kojeg nije moguće izvršiti zbog
nedovoljnog znanja i prakse.
2) U objašnjavanju brojnih činjenica i zakona u određenoj znanstvenoj discipline naročito
ako u toj disciplini još ne postoji opća teorija koja bi mogla objasniti neke činjenice i
zakone.
3) U procjenjivanju i predviđanju ponašanja određene stvari u budućem vremenu.
Izučavanjem neke stvari na njegovom objektu može se na znanstveno - racionalan način
doći do saznaja o tome kako će se ta stvar ponašati u stvarnosti (u budućnosti).
5
Red. Prof.dr.Šefkija Čekić; Fakultet za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu 1999.god; Osnovi metodologije i
tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela; str. 64.

Gušić Mujo 8 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

4) U usavršavanju neke teorije za koju je dokazana da ima određene nedostatke.

5) U primjeni dovoljno razvijene teorije, ako je njena primjena otežana. To omogućuje
modelni eksperiment, kajim se zapravo eksperimentalno istražuje pastupak modelu.
6) U posredovanju između teorije i stvarnasti, jer je za ovu metodu karakteristično uzajamno
jedinstvo teorije i prakse.
7) U uspostavljanju, povezivanju i koordiniranju da tada nepoznatih teorija, a na koji se
način može doći do općih spoznaja.

Vrlo često rezultati istraživanja pomoću metode modeliranja nisu egzaktni, ne predstavljaju
znanstvene činjenice; nego samo vjerojatne spoznaje. Tako, na primjer, umjetna ruka nije jednaka
prirodnoj zdravoj ruci, ili ,bar za sada ni jedan stroj (robot kompjuter) ne može misliti. Osim
taga, ne mogu se modelirati sve prirodne, društvene i psihičke pojave.

3. ZAKLJUČAK

Metoda modeliranja je jedna od najmlađih metoda savremene nauke (znanosti), koja se oslanja na
klasičnu metodu anologije ali i pored toga vrlo mnogo se koristi u teorijskorm i praktičnom radu.

Vrlo često rezultati istraživanja pomoću metode modeliranja nisu egzaktni, ne predstavljaju
znanstvene činjenice, nego samo vjerovatne spoznaje. I pored velikog broja metoda, metoda
modeliranja nije manje važna u odnosu na ostale metode koje se primjenjuju u znanstveno –
istraživačkom radu.

Ova metoda koristi se u svim znanstvenim disciplinama i znanstvenim područijima u cilju

istraživanja stvari i pojava i otkrivanja novih znanstvenih spoznaja. Poznata je činjenica koju

Gušić Mujo 9 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski Metoda modeliranja i njena primjena u nauci

uvijek moramo uzimati u obzir i imati na umu, a to je da se najefektniji znanstveni rezultati ne

mogu postići dosljednom primjenom samo jedne znanstvene metode, već dijelektičkim
povezivanjem i odgovarajućom kombinacijom više znanstvenih metoda.

To nam daje doznanja da ne možemo prilikom znanstvenog istraživanja zapostaviti metodu

modeliranja, ali isto tako nam to govori da su sve metode podjednako važne i da svaka od njih na
svoj način doprinosi izradi znanstvenog djela odnosno da svaka na svoj način povećava kvalitetu
istoga.

4. LITERATURA

- Pr. dr. Slavo Kukić, Pr. dr. Mujo Demirović; "Metodologija Znanstveno Istraživačkog
Rada Društvenih Znanosti" Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću; Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Mostaru; 2003. godina.
- Red. Prof.dr.Šefkija Čekić; Fakultet za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu 1999.god;
Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela.
- Internet

Gušić Mujo 10 Fakultet za saobraćaj i komunikacije