Professional Documents
Culture Documents
Od Riječi Do Rečenice
Od Riječi Do Rečenice
Predikat je središnji rečenični dio, koji nije ovisan o drugim rečeničnim dijelovima, nego se drugi rečenični
dijelovi uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata.
Predikati se dijele na glagolske i imenske.
Glagolski je predikat glagol: Idem u prodavaonicu., On je brzo trčao.
Imenski se predikat sastoji od oblika glagola biti (spone ili kopule) ili glagola koji označuje da se subjektu
što pripisuje (npr. postati, osjećati se) i imenske riječi: Danas sam dobro., Ana je djevojčica.
Službu subjekta najčešće imaju imenske riječi: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi. Službu subjekta
mogu imati i neki spojevi riječi i infinitiv.
Rečenice u kojima se predikatom izriče radnja koja nema vršitelja zovu se besubjektne rečenice. Takve su
rečenice Opet kiši. Sniježi cijeloga dana. Doznaje se da će doći sutra.
Subjektni skup čini subjekt (S) sa svojim dopunama, atributom (At) i apozicijom (Ap).
ZADATCI ZA UTVRĐIVANJE ZNANJA
Odredi subjekt i predikat u zadanim rečenicama.
a) Sutra se djeca vraćaju s izleta.
b) Taj nam se činio najbolji.
c) Još su četvorica ostala na nogometnom igralištu.
d) Djeca su nemarna.
e) Pismonoše su donijele pismo.
f) Došla su im unučad.
Objekt je rečenični dio kojim se izriče predmet radnje. Mjesto objektu u rečenici otvara glagolski
predikat. Objekti se dijele na izravne (bliže) i neizravne (dalje).
Izravni objekt označuje predmet na kojemu se radnja vrši. Izravni objekt može biti u:
- akuzativu bez prijedloga: Natoči mi vodu.
- u genitivu, ali tada je uvijek zamjenjiv s objektom u akuzativu: Natoči mi vode.
Neizravni objekt može biti u: genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom, dativu, akuzativu s
prijedlogom, lokativu i instrumentalu.
U rečenici može biti i više objekata, npr. Marko je Ani kupio bilježnicu.
Objektni skup čini objekt (O) sa svojim dopunama – atributom (At.) i apozicijom (Ap.).
Priložna je oznaka rečenični dio koji izriče različite okolnosti u kojima se vrši radnja označena predikatom.
Mjesto priložnoj oznaci u rečenici otvara i glagolski i imenski predikat.
VRSTE PRILOŽNIH OZNAKA: mjesta, vremena, načina, uzroka, namjere, posljedice, pogodbe,
dopuštanja, društva, količine, sredstva.
Ispuni tablicu!
Vrsta priložne oznake Pitanja na koja odgovara Primjer
PO MJESTA .......... Krenuli su na izlet.
NESAMOSTALNI ČLANOVI
Atribut i apozicija dopune su imenicama.
Atribut je dopuna imenici (koji? čiji? kakav?)
a) PRIDJEVNI – pridjev, zamjenica, broj (Taj drugi sretni dječak.)
b) IMENIČNI – imenica (razgovor telefonom, buket ruža, pjev ptica, haljina od svile)
Apozicija je imenica koja dopunjuje drugu imenicu i slaže se s njom u rodu, broju i padežu (Pisac, slikar i
kritičar Matko Peić nam je zanimljiv.)
Sažetak
vršitelj radnje; najčešće imenica ili zamjenica u jezgra rečenice (ostvara mjesto drugim
N (Marko svira gitaru.; On svira gitaru.) samostalnim rečeničnim dijelovima
1) SKRIVENI SUBJEKT → poznat iz konteksta 1) GLAGOLSKI - izrečen glagolom (Marko svira
(Sviramo gitaru. - MI) gitaru.)
2) IMENSKI - gl. BITI (spona/kopula) + imenska
2) BESUBJEKTNA REČENICA → vršitelj radnje je riječ
nepoznat, teško izreciv (Izostavlja se.; Grmi.) (Marko je dječak/naš/prvi/dobar).
GLAGOLSKE DOPUNE: objekt, priložne oznake IMENSKE DOPUNE: atribut, apozicija
OBJEKT ATRIBUT
Sintagma
Podsjetnik i zadatak za domaću zadaću