Professional Documents
Culture Documents
Županov, Josip
Županov, Josip
represije održati sustav na neodređ P? ItIC e I drzavne manca na ~akrorazini nije mogla biti bolja: distribucija je
da se sustav sam uruši bez van isk eno vnJ:,?~' M~gućnost moći oligarhijska - teritorijalna decentralizacija nije promi-
nevj eroj atnom . J. og. ~dara činila ml se tada
v
jenila taj obrazac, a politička kultura bila je i ostala mje-
.. di ' Jer do tada se JOSnije dogodilo da b' k 7
Iijeva iktatura propala. A u ravo V' I ne a
•
šavina seljačkog egalitarizma i plemenskog autoritarizma.
nevjerojatno dogodilo se d p d to st~ Je onda Izgledalo Ako je dopušteno da se poslužim medicinskom metafo-
.čkim rušenu va eset godina posliIje sim . b 0-
IIC m rušenjem B li k . rom, onda socijalizam nije doživio samo »kliničku smrt«
dilo , nije redmet ~r ms o~ zida. Zaš!o se i kako to dogo- (kao socio-ekonomski sustav), pa bi ga možda »reanimaci-
socijaliza~ je mrta:.og eseja. Preostaje samo konstatacija: ja« mogla vratiti u život, već i »cerebralnu smrt« (kao ideo-
Ta se konstatacij.a-O osi b' .. loško-simbolički sustav), a iz medicine znamo da je cere-
na »realni socijalizam' na o e v~nJante sociializma:
bralna smrt konačna.
su varijante propa e ~ \;:;mo.~prav~1 socijalizam«. Obje Kao soci"alni sustav on se nije pokazao kao prihvatljiva
razloga.? Jer, koliko su vnJe~e I zapravo zbog istih alternativa koja može bar jednako dobro funkcionirati kao
razlike između te dvii e go~ 'postoJale ?e baš zanemarljive i kapitalizam, ako ga ne može nadmašiti. Premda su nas sve
ipak bile reuvelič J varijante - koje su, usput rečeno donedavno neki ozbiljni znanstvenici uvjeravali da je, u
dvije dek~de k;~~a~~, a to se o~obit? vi.djelo u posljednj~ ovom ili onom obliku, socijalizam čak i efikasniji od kapi-
realnom socij alizm 'I,?°bupravm s?cI)ahzam sve više sliči talizma," danas se o tome više ne vrijedi sporiti: razvoj
. u, I i obrnuto - bIOJe to za ...
jalizarn: sustav zasnovan na ravo I SOCI- događaja dao je na to pitanje jasan i nedvosmislen odgo-
polu vladajuće nome k o I IC o-e~nomskom mono- vor. Socijalizam nije položio ispit u zadovoljavanju čovje-
izražavao e imcijom ~ .ature:. Ideolo.skl. se ta' identitet kovihpotreba (od Individualne Eotrošnje do ekonoms og
.ero etan ata a Je samoupravi anje oblik diktature razvoja i političkih sloboda) i zato' e morao otići u povijest.
. . os a om a I se '1 ..
bilanca tih d .. .. '. napravi apovIJesna Sasvim je akademsko pitanje je li realni socijalizam, pa
na. Razlika bibila ualavn socijalizma, ona bi bila vrlo slič- čak isamoupravni socijali.zam, bio »pravi« socijalizam ili su
a ug avnorn u tome što su elementi tržišne
57
56
.' »informatičkom društvu« i posebno .u
»postkapltalizmu«, bih trošio rij eći: to )e
. d ., k m društvu« ne 1 .,
to bile tek povijesne aberacije od socijalizma. Naravno, »postin ustn)s o hi kin «.' uostalom, »postindus.tn)sko
obje propale varijante imaju malo ili nimalo veze s, primje- naprosto >~wl~~fult n .c~) više je ideološka negoli znan-
rice, socijalističkim modelom Oskara Langea? ili Branka društvo« (1 slićne kovam . . r' dokazao Marvin
HorvatalO (a da o drugim brojnim modelima i ne govorim), stvena kategor~j~. ~ao. što ~~e~ev~~~~:oinformatičkoj teh-
ali ni jedan od tih alternativnih modela više nema prak- Harri~~~2.te~~lJm pr~ncIP:a~Jfakturi igala, koju je op'is~o
tično-političke relevancije. Oni su' također otišli u povijest nologm ISti Je kao. 1 ~ d t" ki a ne »postindustnJskl«
_ u povijest socijalnih i političkih ideja. Ako je socijalizam, Adam Smith. To Je. in ~s nJ~' u okviru mikroelek-
ma kako ga definirali, imao 1917. ili 1951. povijesnu prili- princip. Empirijs.~a lstr.az~va~1:e~~d~ikazao Josip Obrado-
ku, njegov Kairos je otišao, i malo je vjerojatno da će se tronske tehnol.ogl)e, koja Je S~OJ'evrsna je ironija da
tvrđuJu Harns ovu tezu.
više ikada vratiti. Jer, u ljudskim poslovima propuštene pri- ., 13
V1C, po . ., li formuliraju om. kop., su
like više se ne ponavljaju. ideologiju »postmdustn!.a izma«
Uostalom, bar koliko je meni poznato, nakon propasti navijestili »kraj ideolOglJ~\~4 ne odnosi se samo na teo-
socijalizma kao da više nema novih teorijskih ideja ili su No cerebralna smrt Socl~a lzma . već i na vul-
., _.. t "sko-Ideološku razinu, .
one vrlo rijetke. Jedna od novih ideja, što je nastala nepo- nJsku, tocmJe eonj nevno diskursa. Na toj razi-
sredno uoči sloma, jest teorija Maxa Galloa.ll U najkraćim garno-ideološk';l razmu sv~kod g m1jama gdje je soci-
crtama, on prihvaća logiku kapitala i tržišta u ekonomskom ni, socij~lizam Je u.Europ~,. nap~~~ UuZ~vijesti ljudi idealna
sektoru (u »infrastrukturi«), ali se zalaže za to da se spriječi jalističkl pokre.t bto r~~~Jen'R~llandova književnog juna-
prodor kapitalističkih odnosa i tržišta u »superstrukturu«, vrijednost. To Je, po nJeClI~la prot tome Amerikanci
a posebno u znanost, kulturu, prosvjetu, zdravstvo i sl. Te ka »la jus~esse et la bo~t.e« .. asu "all'zam' On J'e tamO
djelatnosti moraju biti organizirane i djelovati na netrži-
, . d
nisu nika .mo~ i pro. .
r bavttI pOjam.,SOC1J .
me hladnog rata i soto-
šnim načelima. Njih treba financirati demokratska država oduvij ek bIO dIskredltlfan, a u. vn)~. ., komuni-
. . .' radtkaln1Ja verzija - » .
koja će prisiliti kapitalistički ekonomski sektor da alimen- mziran, OSObI:0 ?J~gov~ u Europi osobito u bivšim soCI-
tira »socijalističku nadgradnju«. Na dugi rok kapitalizam će zam«.15 Sada Je~ CIm se,.1 , am'erička popularna defi-
izgubiti bitku čak i na vlastitom terenu - ali pri tome nema . l'IStiC
p ičkiIm z emlJaroa ' pnhvacena . kl'učUJ'e bilo kakav nOVI .
ni naznake ikakvog alternativnog sustava koji bi zamijenio .. , ., ll'zma a to potpuno IS ) .
mena SocIJa. ' k ki proj ekt. socijalizam Je
logiku tržišta i kapitala u ekonomiji. Gallo ne uzima u obzir ., l'IStićk
SOCIJa ic 1.društveno-e onoms 1
. u soci)'alističkih partija, koje.
činjenicu da je logika kapitala i tržišta već uvelike prodrla o kao etlketa u naZIV .' M
ostao :pa:uo prihvatile kapitalistički sust~v ~ pa Im Je to .
u »nadgradnju«, pa ništa ne kaže o tome kako je odatle su po .. .. '16 s I gom zamJeno.
izbaciti. Također, u njegovoj teoriji nema nikakvih proved- Gallo u svoJo!. k~JIZ1 d ;.a~ ? mrtav postavlja se pita-
benih naznaka, čak ni pretpostavki. Čitajući njegovu knji- Ako je socIjalizam ekmltlkVanp~taliza~?Da ali kakav i
. . št o sada? . povrata u t .. tranzicija«
., kop., su nJezIm
..'
gu, sjetio sam se priče o »inovatoru« koji je tijekom Prvog
svjetskog rata otišao u Pentagon ponuditi rješenje za nje-
mačke podmornice na Atlantiku. To je »rješenje« bilo jed-
nje. _
kojim p';ltem? U ~~mu se
otvorem probl~rro '. T~m
:~!-io
~~;e ristupiti' na dva načina:
., se zbiva u postkomu-
nostavno: treba zagrijati ocean na 180 F i tada će sve pod- l) opisati prev~ranJa 1 kO~~ZlJUks pravilnosti i formulirati
mornice isplivati na površinu pa će ih biti lako uništiti. nističkim zemljama, utvr Itl n~ .eati se na neka otvorena,
Naravno, nije predložio kako zagrijati Atlantik! Bojim se preporuke za dalje; ~) k~nceJn nr zbog shvatljivih razlo-
da i M. Gallo sugerira da se zagrije ocean. teorijski relevant~a plta.nJa: a sam,
Na neke staro-nove ideje utemeljene na tezi o »socijali- ga , prihvatio ovaj drugI pnstup. 59
zmu kao svjetskom procesu«, a koje socijalizam vide u
58
. .' .me tim se terminom ponekad
DVIJE DIMENZIJE TRANZICIJE državni kapltal1za~. Na! ..' rivredi koja se uopće ne
označava drž~vna lllt~rve.~~IJa u6akako i u kapitalističkim
Budući da ni kapitalizam nije homogen pojam (kao što oslanja na drzavn? v ~s~~iv~'ktor postoje nacionalizirana
nije bio ni socijalizam), već postoje različite (često i osjetno privredama ~ostop dr~a ., . uvii ek ograničena samo na
različite) verzije kapitalizma - i na temporalnoj (povijesno- poduz.eća, a~.n~Cl?na~lZaCl~ab~~vaia sve ključne industrije
-razvojnoj) i na spacijalnoj (socio-kultumoj) dimenziji, u neke m~ustr:Je .. mk~ ne vi"e se vrijeme i te industnJe
zemljama u tranziciji postavlja se pitanje: koju varijantu i finanCIjske lllstlt~cIJe, a u n~ ) vna intervencija tek se
kapitalizma odabrati? S moralno-humanitarnog stajališta privatizira).u. OSIm t.oga~ n~~~nalizirana poduzeća: ona
svakako ne ono što Ivan Pavao II. naziva »divlji kapitali- manjim dl)elom oslanja n • 'u kao tržišni subjekti. Među-
zam«, već - da parafraziramo slogan Praškog proljeća - se u svom poslovanjU po~as~) 1" '1' su kritičari držav-
. d • . kapltahzam« IJepil
»kapitalizarn s ljudskim licem« (ako takav postoji). No, da tim etiketu » rzavm. ., l' ekonomski sektor
, ..' 19 die Je gotovo cije 1 •
li teorijska mogućnost izbora znači i stvarnu slobodu izbora nom socIJal1zmu, .• g Jr' nketa bila više ideoloska
unutar nekih »prisila« (constraints)? Sloboda izbora ovisi o U državnom vlasmstvu. Alta J~ e 1.. a .er se u terminima
tome da li je tranzicija kontrolabilan ili je to prirodni (sti- osuda negoli znans~v~na. eksphkacIJ ,: JNa to ću se vratiti
vlasništva želio definirati sustav moci.
hijski) proces. Je li, dakle, tranzicija racionalno vođen pro-
jekt ekonomskog i društvenog preobražaja ili je to novi poslije. d državno vlasništvo« (a to vri-
primordijalni nered - Genesis, kako bi ga nazvao Ken Zasad samo .naporne? ~;> ) nije vlasništvo u smislu
Jowitt.!? u kojem doduše postoje neke pravilnosti što pro- jedi i za »drustveno ". aS~ls v~isti prave razliku između
izlaze iz naslijeđenih ekonomskih, socijalnih i kulturnih rimskog prava ..2~ Ne~1 ekon~mskog vlasništva«21, ali u tu
struktura (»prisila«), ali unutar kojih će krajnji ishod odre- »pravnog vlasmstva« 1 >~eon ..
k nim ovdje ulaziti. • .
diti slučaj ili zakon vjerojatnosti? Na to pitanje ne mogu raspravu ne a ihvaća kategoriju »drzavm
ne
odgovoriti pa ga ostavljam otvorenim. Branko Horvat ~akođđerk ~trall'zma i socij alizma umeće
kapita. liizam«, već.•.izme u api., . »etatizam«.22 Da k a k o,
Međutim, nezavisno od različitih varijanti kapitalizma i
mogućnosti izbora među njima, ja ću u analizi poći od kvalitativno razhCltu. forI?ac1.Ju 'teza o smrti socijalizma:
nekih općih dimenzija kapitalizma pa ću bitna pitanja tran- time se onda dovodI u pl.t.an .Je Čini mi se da bi to ipak
l
. t ti am ane socija lZam. .., .
zicije sagledati na tim dimenzijama. Mislim da kapitalizam mrtav Je e a IZ , ., a: neosporna je clllJemca
kao takav ima dvije dimenzije: 1) tržišna ekonomija i 2) bila čista akademska .ar~umentacl~. 'snoj pozornici kao eta-
privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. da se ~ocijalizam pOJavIO n:k~~v~~~m pokušajima reformi,
Što se tiče prve dimenzije, spreman sam uvažiti pri- tizam 1 ?a se .?d ~~ga, uSP'e morao propasti. .
mjedbu da se tržište ne može identificirati s kapitalizmom, nije USpIOodhJepltI. Zato J .. , na tim dvjema dimenzr-
No razmotrimo sada tranZICIJU
ali se kapitalizam ne može zamisliti bez tržišta." Netržišni
kapitalizam bio bi contradictio in adjecto. Stoga se tržna jama.
ekonomija može smatrati bitnom dimenzijom kapitalizma 1) Tranzicija kao marketizacija
u svim njegovim verzijama.
. • .' 'jesni kontinuum: na
Sličan se prigovor može staviti i drugoj tezi: da se kapi-
Ovdje bismo. mogli s~ge~~~:~t~~V~onkurentsko tržište,
talizam ne može identificirati s privatnim vlasništvom. S
jednom se kraju nalazi p . hana drugom kraju potP~Ol
jedne strane, privatno vlasništvo postojalo je i u nekim
kako ga je opisao Adam ~~1~, d bio _ da se pOS\Uzlm
pretkapitalističkim sustavima, a, s druge strane, što ćemo državni monopol. Razvojni Je tren 61
s »državnim kapitalizmom«? Najveća je teškoća u pojmu
60
d štvo« kao medij izvan kojeg samoregu-
v·
terminologijom P. Wilesa - od perfektne konkurencije ~ostane ~~:zlšno rU:e funkcionirati), onda će tržn~ ekono-
prema perfektnoj komputaciji. Naravno, u stvarnosti hrano trzlste ne ~~. (S tanic mill tako je naziva Pola-
model perfektne konkurencije nije nikad postojao, ali je mi]a kao »đavolp m«. ad . habl'ta't (okoliš) - a to se u
postojala aproksimacija u zapadnom svijetu u prvoj polo- 'V •• ekov pnro m
V
10 Branko Horvat, »An Institutional Model of a Self-managed Econorny«, u izdanje 1944.), passim. . O kaže. »Potražnja
B. Horvat, M. Marković, R. Supek (eds.), Self-governing Socialism, II, 24 Za Adama Smith~ ~~:~eakk~~r~~~:oa~ Ir~:~k;,d;:::iira nproizv~dnjU Ij~di,
White Plains, 1975, IASP, str. 307-327. za ljudirna, kao I" . k d suviše brzo napreduje.«
Il Max Gallo, Manifeste pour une fin de siecle obscure, Paris, 1989, Editions ubrzava je kad ona teče sporo, zaustav Ja je a. York 1956
Citirano prema Herrymon Maurer, Great Enterprise, ew , ,
Odile Jacob. Po zaključenju ovog članka dospjela mi je u ruke najnovija
knjiga Davida Schweickarta Against Capitalism (New York, 1994, Cam- Macmillan, str. 152.
bridge University Press, str. 480.). jegova je glavna teza da se usprkos 25 Ken Jowitt, op. eit., str. 284-305. . . I d
.. . E omle Systems: Organ/zatlOna an
slomu komunizma u Istočnoj Europi i raspadu SSSR-a kapitalizam ne može 26 Vidi Kanji Haltam,. Compar~llve d e~~ffs 1986 Prentice-Hall, str. 38-49.
opravdati ni u ekonomskom ni u etičkom smislu. Postoji alternativa kapi- Managerial Perspecuves, Eng ewoo I" .. liz pisac
talizmu koja obećava veću efikasnost i jednakost, racionalniji rast, demo- 27 Jedan od istaknutih ranih simpatizera samouprav~og s(~IJas ~~ Edi-
kraciju i smislen rad. Ta alternativa, »ekonornska dernokracija«, tržišni je knjige Socialisme etl'autogestion: e~perlene~ yougos ave ar~Štar ~mflet
socijalizam s decentraliziranim planiranjem investicija i demokracijom na . d S il) Albert Meister, pn kraju života napisao Je p.
nons ~ eu , avliania nazvavši ga samoupravIjanje u
radnom mjestu. Zapravo, to je ipak prerađena verzija ranije knjige Capi- protiv Jugoslavenskog samoupr J J. I Autogestions,
talism -or WorKer Control? iz 1980. U njoj ne nalazim neke posve nove zatvoru - »Pour en finir avec l'autogest\On yougos ave«,
ideje. Paris, 1981, No. 6, str. 255-257.
12 Marvin Harris, America Now, ew York, 1981, Simon and Schuster, str. 28 Fikreta Bahtijarević-Šiber, op. cit., str. 36. .. D uštvena
46-47. 29 Tim modelima i iskustvima posvećen je poseban broj časopisa r I
13 Josip Obradović, Rad i tehnologija, Zagreb, 1989, SDH, str. 98-103. istraživanja, vol. 2, Zagreb, 1993. . w York
14 Knjizi Daniela Bella The Coming of Post-industrial Society: A Venture in 30 Edward S. Mason (ed.), The Corporation in Modern Society, e ,
Social Forecasting, New York, 1973, Basic Books, prethodila je The End of 1967 Atheneum, str. X-XI. . p erty
Ideology, ew York, 1960, The Free Press of Glencoe. 31 A.A: Berle i G.C. Means, The Modern Corporation and Pnvate rop ,
15 »Riječ socijalist nisam nikad mogao probaviti. U prvom redu, ona je tuđeg ew York, 1932. 77
76
nje »ekonomske republike« na nače~ima ~?arodnog kapi ta-
Šesto poglavlje lizma« (people's capitalism), teško Je reci.
teme, Drago Gorupić, Aleksander Bajt, Adolf Dragičević, Branko Horvat. ni bilo poduzeće u pravom smislu riječi, nego proizvodni
4 .E. S. Mason, ed., The Modern Corporation, ew York, 1967, Atheneum, pogon - njegova jedina funkcija bila je proizvodnja. Sve
Predgovor A. A. Berlea, str. X. ostale funkcije - nabava i prodaja, cijene, nadnice i plaće,
s Adolph Berle i Gardiner C. Means, The Modern Corporation and Private personalna politika, investicije - bile su koncentirane u
Property, New York, 1932. posebnim državnim agencijama (direkcije, glavne direkci-
6 A. A. Berle, Power without Property, op. cit., passim. je, ministarstva) koje su za »poduzeće« bile »administra-
7 » ... sistem akcija koji je ukidanje kapitalističke privatne industrije na osno- tivno-operativni rukovodioci« (AOR-i). DPP ispunjavalo
vici samog kapitalističkog sistema ... « - Karl Marks, Kapital, III. svezak,
je »planske zadatke« po direktivama AOR-a, a moglo je
Beograd, 1948, Kultura, str. 37l.
poslovati s »planskim dobitkom« ili »planskim gubitkom«.
8 Theodore H. von Laue, World Revolution by Westernization New York
1987, Oxford University Press, str. 354. " Okružje Df'P nije činilo tržište, već državni planovi, direk-
9 Marvin Harris, America Now, New York, 1981, Simon and Schuster, str. tive i propisi. Za direktora Df'P teško bi se moglo reći da
181-183. je bio menadžer. On je bio državni birokrat, za kojega je
96 97
najvažnije da sve bude »po propisu«, tj. u skladu s držav- Time su direktori ubačeni u bubanj »rotacije« između raz-
nim planovima, odredbama i direktivama. 2 ličitih funkcija (državnih, privrednih, partijskih, sindikalnih
Donošenje Zakona o upravljanju državnim privrednim i sl.), i to je trebalo spriječiti njihovu profesionalizaciju. No
poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane rad- _ ne ulazimo ovdje u potanju analizu - trend profesi-
nih kolektiva nije u prvi mah ništa bitno izmijenilo, ali je onalizacije nije se mogao zaustaviti. Ali, te suprotne silnice
iniciralo važne promjene. Prije svega, ukinuti su AOR-i. (profesionalizacija, koju diktira tržišno poslovanje, idepro-
Istina, zakon je pokušao produljiti život AOR-ima pod fesionalizacija, koju diktira politika) stvorile su određenu
nazivom »viša privredna udruženja«, ali to nije išlo. Podu- konfuziju i ambivalentnost u percepciji direktorske uloge.
zeću su vraćene važne poslovne funkcije (u prvom redu
Tako sam u istraživanju provedenom 1967. (obuhvaćeni
komercijala i personaIna politika), ali ne sve, odnosno ne
su bili uglavnom direktori iz Slovenije i Hrvatske, amanje
odmah i u potpunosti (cijene, investicije). Drugo, postupno
iz drugih republika) utvrdio da oko polovice ispitanika vidi
se uvodi tržište (tržište proizvoda i usluga, a djelomice i
direktorsku ulogu kao društveno-političku funkciju, a
t~žište rada). U vezi s tim polako se mijenja i funkcija
druga je polovica vidi kao primarno poslovnu (menadžer-
direktora, On zadržava ulogu »čuvara zakonitosti« (neka
sku) funkciju. Ali, na pitanje što bi trebala biti direktorska
vrsta suspenzivnog veta na odluke radničkog savjeta i
funkcija, pretežna većina odgovorila je da bi to trebala biti
upravnog odbora), ali ta uloga s vremenom gubi važnost i
funkcija poslovnog rukovodioca." Zaključio sam da je u
rijetko se primjenjuje u praksi. Pojavljuje se nova uloga:
tijeku snažan proces profesionalizacije menadžmenta.
»poslovnog ~ukov?~ioca« (menadžera). Ali u još uvijek
visoko reguliran oj I »državno zaštićenoj« ekonomiji ta No politokracija nije se s time mirila. Sječa hrvatskih
uloga nije u prvom planu. Od državnog birokrata direktor »proljećara« u Karađorđevu potkraj 1971. iskorištena je za
se pretvara u »političara u poduzeću«. On se regrutira iz lansiranje opsežne kampanje protiv »tehnokrata« i »tehno-
reda lokalne (općinske) ili republičke političke elite, te menadžera«, a zatim su Kardelj i njegov šegrt Roman
pomoću neformalnih ili poluformalnih veza provodi njezine Albreht pod nazivom »integralnog samoupravljanja« (»u-
zamisli i zahtjeve prema poduzeću. Pri tome, formalne druženi rad«) pokušali trasirati neki »treći put«: ni državno
upravljačke odluke donose samoupravni organi, a on njima planiranje (»državni socijalizam«), ni tržište (»restauracija
manipulira. Da je u to doba direktor doista bio politički kapitalizma«), već »samoupravno dogovaranje i sporazumi-
menadžer, svjedoče empirijski podaci što ih je autor ovog jevanje u udruženom radu«, a zapravo izravno upravljanje
članka dobio istraživanjem kumulacije političkih funkcija Partije, odnosno njezine vrhuške. Ali bila je to svojevrsna
p.otkraj 1950-ih godina. Utvrđeno je da su direktori, u pro- »ofenziva na Ebru« - posljednji pokušaj da se zaustavi
sjeku, imali više političkih (a osobito rukovodnih) funkcija trend profesionalizacije menadžmenta. U osmoj (posljed-
nego drugi državni i politički funkcionari.> njoj) dekadi, u ozbiljno poremećenoj jugoslavenskoj eko-,
Međutim, jačanje poslovne autonomije poduzeća i ele- nomiji, proces profesionalizacije snaŽllD-Ubrzava korak;
~enata tržišt~ - makar i u cik-cak liniji - čini sve veći pri- tako da je potkraj razdoblja - kad je politokracija onemo-
tisak na razvoj uloge direktora kao poslovnog rukovoditelja čala i izgubila samopouzdanje - na trenutak izgledalo da su
- menadžera. Tu je posebno bilo važno poslovanje na menadžeri stekli potpunu autonomiju. Upravo taj trenutak
me?un~rodnom tržištu. Ukratko, tržište zahtijeva profesio- »snimila« je V. Pusić.
nahz.acIJ.u n:tenadžmenta. Međutim, politički sustav nastoji I sada dolazimo na početak naše priče. Što se dogodilo
blo.kirat~ taj ..tren? J~dno od sredstava za sprečavanje pro- nakon ukidanja samoupravnog socijalizma? No, prije toga
fesionalizacije bilo Je uvođenje reizbornosti direktora. moramo utvrditi koji su bitni uvjeti za profesionalizaciju
98 99
menadžmenta. Conditio sine qua non svakako je autono- poduzeća uviđaju važnost dobrog upravljanja pa unajm-
mija poduzeća. Mislim da to ne treba dokazivati. Ali, o ljuju profesionalne menadžere. U Americi nije rijetkost da
čemu ovisi autonomija poduzeća? Ovisi o dvije stvari: 1) o čak i obiteljske tvrtke upošljavaju profesionalne menadže-
postojanju tržišta na kojem poduzeće posluje (tržišna eko- re. Međutim, profesionalni menadžment ipak je nastao u
nomija) i 2) o privatnom vlasništvu nad poduzećem. Sada većim dioničkim društvima (korporacijama) kao rezultat
nam je jasno zašto samoupravno poduzeće, u »normalnim« procesa »fisije«, tj. odvajanja upravljanja od vlasništva. Ja
uvjetima, nije moglo ostvariti stupanj autonomije koji sam taj proces ukratko opisao u članku »Mali dioničari i
imaju ekonomska poduzeća u kapitalističkirn zemljama. 'narodni kapitalizam' «, pa o tome neću ovdje govoriti. To
Prvo, tržište u socijalizmu bilo je samo parcijalno tržište - je treći uvjet za razvoj profesionalnog menadžmenta: »od-
unatoč svim reformama, ni u jednoj socijalističkoj zemlji, sutno vlasništvo« (absentee ownership). Naravno da taj
pa ni u Jugoslaviji, nije ostvareno »integralno tržište«. uvjet nije mogao biti ispunjen u samoupravnom socijali-
Takvo tržište politokracija nije nikad mogla prihvatiti. Dru- zrnu. Bez obzira na to je li društveno vlasništvo definirano
go, »društveno vlasništvo« nije dopuštalo punu autonomiju kao grupno vlasništvo ili kao državno vlasništvo, »vlasnik«
poduzeća. Premda bi se moglo dokazivati da je ono bilo nije bio »odsutan« iz poduzeća. Ako je kolektiv bio vlasnik,
srodno »kolektivnom privatnom vlasništvu« (da je subjekt taj je vlasnik upravljao poduzećem (radnički je savjet bio
vlasništva bio radni kolektiv kojega su organi doista imali institucionalno definiran kao organ upravljanja). Menadž-
važne vlasničke ovlasti) - a tu tezu zastupaju hrvatski pred- ment je bio definiran kao »organ rukovođenja«, tj. imao je
stavnici u pregovorima o sukcesiji - ipak ostaje činjenica da samo izvršnu funkciju. Ako je pak država bila vlasnik, soci-
je na scenu odlučivanja o upotrebi »društvenog vlasništva« jalistička se država uvijek izravno miješala u upravljanje.
mogla u svakom trenutku stupiti država (svejedno da li Međutim, ima još jedan bitan uvjet za profesionalni
federalna ili republička), i njoj je pripadala posljednja menadžment, koji je u zapadnim gospodarstvima gotovo
riječ. A sama država bila je »kolektivno vlasništvo« polito- neprimjetan (uzima se kao nešto što se samo po sebi razu-
kracije. Taj državni karakter društvenog vlasništva najbolje mije), ali koji je u samoupravnom socijalizmu bio ozbiljna
se vidi nakon promjene: u Hrvatskoj je »društveno vlasni- kočnica profesionalizacije. To je problem legitimiteta. I u
štvo« jednim potezom pera, i bez ikakva otpora, pretvo- kapitalizmu i u samoupravnom socijalizmu menadžment je
reno u državno vlasništvo. Da je ono imalo ikakve značajke vrlo jaka struktura moći. Ali, da bi se ta moć trajno održala,
privatnog vlasništva, etatizacija ne bi prošla tako glatko. ona mora biti društveno legitimna, tj. mora biti izvedena iz
Prema tome, nikakve reforme u okviru samoupravnog soci- središnje društvene institucije. U kapitalizmu je to - pri-
jalizma nisu mogle dovesti do pune autonomije poduzeća, vatno vlasništvo. Ako menadžer nije ujedno i vlasnik - a
a to znači da je i profesionalizacija menadžmenta imala gra- takva je situacija redovito u velikim poduzećima - njegovu
nice koje nije mogla prekoračiti. moć mogu legitimirati samo dioničari kao (su)vlasnici
No autonomija poduzeća nužan je, ali ne i dostatan uvjet poduzeća. Proces legitimiziranja je poznat: dioničari na
za profesionalni menadžment. U suvremenim kapitalistič- skupštini biraju upravni odbor (Board of Directors), a
kim gospodarstvima postoji mnogo malih poduzeća kojima upravni odbor imenuje menadžment. Tako izgleda ono što
upravljaju njihovi vlasnici, poduzetnici. Oni, doduše, obav- C. Levy Strauss naziva »zamišljeni red« (ordre concu). Ali
ljaju menadžersku funkciju (jer je to objektivna funkcija »ostvareni red« (ordre vecu) bitno je drukčiji.> U korpora-
koju netko mora obavljati), ali nisu za nju posebno ospo- ciji »pod kontrolom menadžmenta« top management fak-
sobljeni (izobraženi) niti joj daju prioritet pred vlasničkom tički odabire članove upravnog odbora, ne samo unutarnje
funkcijom. Istina, danas i vlasnici srednjih, pa čak i manjih već i vanjske. Raspršeni se dioničari i ne pojavljuju na
100 101
koja su u isključivom ili pretežitom privatnom vlasništvu bez osnove zaključak da je većina hrvatskih menadžera ori-
(gdje u vlasničkoj strukturi nema države ili je ona manjin- jentirana na stjecanje (su)vlasništva nad poduzećem, a to
ski dioničar). bi argumento a contrario značilo da nisu orijentirani na pro-
fesionalizaciju vlastite funkcije.
Osim MBO, za privatizaciju hrvatskih državnih poduzeća
ODSUTNOST VLASNIKA
karakteristična je i metoda EBO (employees' buyout),
Al! i u tim,Poduzećima l?rofesionalizacija je moguća samo odnosno preuzimanje poduzeća od strane zaposlenih -
ako Je vlasnik »odsutan« lZ poduzeća - ako su privatni dio- malo dioničarstvo. Kakav će biti utjecaj malog dioničarstva
ničari toliko disperzirani da ne mogu utjecati na upravljanje (ako uopće bude nekog utjecaja), danas je teško reći. U
poduzećom. No, postoje li takva poduzeća? Tamo gdje načelu, hrvatski mali dioničari bitno se razlikuju od ame-
po~toji većinski vlasnik (»apsolutna kontrola«), nema ričkih. Oni nisu »odsutni vlasnici«, nalaze se u poduzeću
uVJ~ta za pro.fesionalni menadžment. Jer, tamo je njegova kao radnici i službenici. Njihov glavni interes nije poveća-
volja osnovni zakon, a ne načela struke (menadžmenta). nje dividende, nego povećanje ili bar održanje plaće i sigur-
Isto tako, ne postoje uvjeti za profesionalni menadžment ni nost zaposlenja. A kako nisu zaboravili tradiciju samoupra-
u ~)fiim pri;atiziranim poduzećima u kojima privatni vla- vljanja, oni će na menadžment činiti pritisak koji neće biti
sm~, dodus~, nema kontrolni paket, ali ima znatan paket u skladu s profesionalnim upravljanjem. Ukratko, privati-
kOjl mu daje >~radnu kontrolu« (working control), pa se zacija nije stvorila neki veći pomak prema profesionalizaciji
stvara »savez« između vlasnika i menadžmenta. Ta koali- menadžmenta.
cija uvijek sadrži »politički« element, a to isključuje pot-
punu profesionalizaciju. LEGITIMITET
Ali, to nije sve. U procesu privatizacije u nas je znatno
Zašto su se hrvatski menadžeri en masse orijentirali na
izraženo »menadžersko preuzimanje poduzeća« (manage-
stjecanje vlasništva nad poduzećem? Motivacije su vjero-
ment buyo~t- ~BO) ..A to je proces suprotan »fisiji«, koju
jatno višestruke. Jedna je čisto ekonomska: to je prilika,
su 1932. op~sa~ Berle 1 Means. Umjesto odvajanja »kontro-
koja se rijetko pruža, da se praktično bez gotovine stekne
le« (ul?ra~IJanJa) o~ vlasništva, ovdje je riječ o spajanju
velika i značajna imovina. Druga je motivacija - steći visok
upravljanja s vlasništvom, Istina, i američki menadžeri
društveni status koji u današnjem hrvatskom društvu ide uz
imaju neke (kadšt? i pozamašne) pakete dionica, ali nji-
veliko materijalno bogatstvo. Ali važna je tu i treća moti-
?ova vlas.t ne počiva na vlasništvu dionica - to je samo
vacija: steći institucionalnu sigurnost (legitimitet) svoga
Jedan obhk stimulacije za bolji rad i uspješnije upravljanje
položaja u poduzeću, a nju daje (su)vlasništvo. Da bi osi-
podu~:ćem. U nas menadžeri pomoću MBO žele steći punu
gurali svoj položaj, oni su imali tri opcije: 1) učlaniti se u
vlasničku kontrolu nad poduzećem. Nema pouzdanih poda-
vladajuću stranku; 2) pouzdati se u vlastitu stručnost i spo-
taka o opsegu MBO u nas. Drago Čengić iz Instituta za dru-
sobnost; 3) kupiti znatan (ako je moguće, i većinski) paket
štvena istraživanja anketirao je 300 velikih poduzeća, a na
dionica. Prema Čengićevim podacima, manje od 20 posto
pošta?sku anketu dobio je 165 povratnih odgovora. To je
njih učlanilo se u HDZ (a čak ni svi oni nisu odabrali prvu
za postans~~ a.n.ke~uvr.l? d~bar rezultat." No time je njegov
uzorak, koji m mace nije bio reprezentativan, sveden na ex opciju), na drugu opciju (profesionalnost) vjerojatno se
post ~zor~k. Ipak, indikativan je podatak da se polovica nije nitko kladio, a najrealističnija je bila treća opcija. Na
anketiranih menadžera koristila metodom MBO dok to ih je uputilo njihovo »povijesno sjećanje« na institucio-
druga polovica vjerojatno čeka privatizaciju. Ukratko, nije nalnu nesigurnost u samoupravnom socijalizmu. Naravno,
105
104
takvo »sjećanje« nije postojalo u američkih menadžera.
Dakako, kao prilog profesionalizaciji mogao sam navesti
i to da institucije za izobrazbu menadžera u posljednje vri-
jeme niču u nas kao gljive poslije kiše. Pretpostavljajući da
će one doista proizvoditi profesionalne menadžere (to je
velikodušna pretpostavka), treba ipak držati na umu da će
ponašanje diplomanata ovisiti o stanju koje zateknu u
poduzeću. U situacijama kakve postoje danas teško će se
moći ponašati kao profesionalci. Bit će potreban dug razvoj
od individualnog poduzeća prema »korporaciji« i, u sva- TREĆI DIO
kom slučaju, potpuno funkcioniranje tržišta dionica. It's a
long way!
U .DRUŠTVU SIROMAHA
Bilješke i reference
1 Vesna Pusić, Vladaoci upravljači, Zagreb, 1992, Novi Liber. Uvodna napomena
2 Evo kako Dušan Bilandžić opisuje državno privredno poduzeće i njegova
direktora: »Poduzeća su faktički bila samo nesamostalni pogoni, iako su for-
malno-pravno bile pravne osobe ... Očito je ... da su privredne organiza-
cije poprimale sve bitne karakteristike bilo kojeg klasičnog organa ili insti- Usprkos egalitarnoj ideologiji, socijalistička su društva
tucije državne uprave koja stvara prihode i rash ode po budžetskom siste- bila socijalno diferencirana. Hrvatsko društvo nije u tom.
mu. .. sva su privredna poduzeća imala položaj pogona jedinstvenog pogledu bilo iznimka. Diferencijacija se posebno u~rz~la z
mamutskog državnog monopola... Cjelokupna organizacija i princip zaoštrila u posljednjoj dekadi samoupravnog soczJahzma
upravljanja proizvodnjom, raspodjelom i razmjenom osnovani su na klasič-
kao rezultat ekonomske krize i visoke inflacije koja je dovela
nom monokratsko-birokratskom principu rukovođenja ... (jer) samo direk-
tor poduzeća ima pravo upravljati poduzećem (a on) je odgovoran samo do pauperizacije nižih i osiromašenja srednjih ~lojev~. U.isto
administrativno-operativnom rukovodiocu poduzeća (državnom orga- vrijeme, određeno popuštanje privatnom privredivanju -
nu ... )« - Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, III. izd., koje je institucionalno još vrlo nesigurno, ali se koristi »bl~-
Zagreb, 1985, Školska knjiga, str. 119-121. gOŠĆU«vlasti prema izvrdavanju poreza i korupci~i :- st~~IJa
3 Tomislav Sinovčić i Josip Županov, Direktor kao društveni radnik, Zagreb, uz bok političkim funkcionarima i njihovim privilegiiima
1959, Savezni centar za izobrazbu rukovodnih kadrova u privredi.
nove, privatne bogataše. Slom socijalizma i tranzic~~a~?st-
4 »Da li se rukovođenje poduzećem profesionalizira?«, Samoupravijanje i
socijalističkih zemalja pretvaraju socijalnu diferencqaczJu u
društvena moć, II. izd., Zagreb, 1985, str. 291-323.
5 Claude Levy Strauss, Strukturalna antropologija, Zagreb (bez oznake godi-
socijalnu polarizaciju: na jednom se polu nalazi golem.a
ne), Stvarnost, str. 291-2. i 327. masa pauperiziranog stanovništva i osiromašena srednja
6 O vladajućem stereotipu, o direktoru poduzeća u doba socijalizma vidi Josip klasa, koja se po prihodima malo razlikuje od nižih klasa,
Županov, Samoupravijanje i društvena moć, op. cit., str. 276-278. a na drugom polu tanak sloj novih bogataša koji su često
7 Drago Čengić, Manageri i privatizacija, neobjavljena doktorska disertacija, povezani s novom vlašću. Do takve je polarizacije, d~kako,
Zagreb, 1994. došlo i u Hrvatskoj, samo što su rat i agresija t~.p?l~rizacij~
zaoštrili. Naime, općem kolapsu državne soczJalzstzčke prz-
106 107