Burza i burzovno izvješće

Burza (eng. exchange, franc. bourse, njem. die Börse) je trgovačka institucija, odnosno organizacija i
javno tržište na kojem se trguje standardiziranom robom, uslugama, domaćom i stranom valutom što
je sve pobrojano u statutu i pravilima o trgovanju burze. Trgovanje se odvija u točno određeno
vrijeme i po unaprijed propisanim postupcima.

Prema Međunarodnom udruženju burzi, definicija burze glasi: Burza je regulirano tržište u kojemu
poduzeća i vlade mogu prikupiti sredstva izdavanjem vrijednosnih papira gdje opskrba vrijednosnim
papirima zadovoljava potražnju. Razmjena derivata omogućuje investitorima upravljanje rizikom.
Razmjena igra važnu i ključnu ulogu u svjetskoj ekonomiji. Burza je mjesto gdje se utjelovljuje
transparentnost u procesu formiranja cijena, informiranju ulagača i širenju informacija za
funkcioniranje financijskog tržišta. Tako burza predstavlja važan izvor kapitala za poduzeća u usponu,
kao i za poduzeća koja su davno utemeljena.

Povijest:

Prvi stupanj razvoja veže se uz početak robne trgovine. U ovom razdoblju karakterističan je zakon
jednostavne robne proizvodnje. Prve burze su bile zabilježene u antičkom dobu kod Feničana koji su
osnivali kolonije na Cipru, Malti, Siciliji, Sardiniji, Španjolskoj i Sjevernoj Africi (Utika i Kartaga). U tom
razdoblju Feničani su postali značajni trgovci i pomorci. Trgovina se odvijala na gradskim trgovima, a
predmet trgovanja bile su žitarice, živa stoka, tkanine. Nakon Feničana, burze se počinju pojavljivati u
Indiji, Grčkoj i Rimu.

Drugi stupanj razvoja vezan je uz srednji vijek, točnije za razdoblje od 476. godine. To je razdoblje u
kojemu započinje ekspanzija stvaranja burzi koje se nalazile na sajmovima. Prvi mjenjači novca
spominju se u Italiji tijekom 10. stoljeća gdje se novac kuje. Mešetarenje, mjenjački posao, mjenice i
dionice su preteče nastanka kapitalizma koji se proširuje iz Italije diljem svijeta u 12. stoljeću.

Prva institucionalizirana europska burza osnovana je 1521. godine kada je u Antwerpenu izgrađena
Palača burze. Antwerpen je još od 1400. godine bio glavna trgovačka veza i glavno financijsko
središte Europe. Na ovoj burzi razvila se velika špekulacija robom i vrijednosnicama. Početak je to
terminske trgovine i vrijeme pojave špekulanata kao profesije. Neposredno nakon osnivanja
Antwerpenske burze osnivaju se burze u Touluseu, Hamburgu i Rouanu. Prva Londonska burza
osnovana je 1568. godine, a na burzi se trgovalo novcem i vrijednosnicama. Krajem 17. stoljeća u
Europi dolazi do novog vala osnutka burzi sa sjedištima u Parizu, Berlinu i Beču.

Treći stupanj razvoja započinje u Japanu, osnivanjem burze u Osaki. Burza je to na kojoj se trgovalo
isključivo putem terminskih ugovora. Stoga, burza u Osaki smatra se najstarijom institucionaliziranom
terminskom robnom burzom. Krajem 19. stoljeća osniva se Tokijska burza.
Četvrti stupanj razvoja odnosi se na diversifikaciju i uvođenja inovacija u burzovno poslovanje. Pod
pojmom uvođenja inovacija smatra se trend kojim započinje uvođenja derivacija u trgovinu na burzi.
Nadalje, tijekom 20. stoljeća počinje trgovina ročnicama u sedam valuta. Standardiziranost i
ujednačenost specifične su za serijsku proizvodnju velikih količina roba koja dovodi do razvoja robnih
burzi. Osim trgovine vrijednosnim papirima, burzovno poslovanje proširuje se na trgovinu
poljoprivrednim proizvodima, metalima i tekstilnim sirovinama.

Vrste burza:

1. burze vrijednosnih papira su burze specijalizirane za trgovanje vrijednosnim papirima

(obveznicama i dionicama). Takva burza može biti specijalizirana da se na njoj trguje samo
nekim vrstama vrijednosnih papira, a tako posjeduju znatan utjecaj na stanje svjetskog
gospodarstva.
2. novčane ili devizne burze - nazivaju se još i valutne burze, a na njima se odvija trgovina
efektivnim novcem. Predmet poslovanja deviznih burzi su konvertibilne devize, odnosno sva
potraživanja prema inozemstvu koja glase na stranu valutu i koja su plativa u inozemstvu.
3. robne burze jesu specijalizirane burze na kojima se trguje specijaliziranom vrstom robe čija se
kvaliteta može odrediti navođenjem standardne oznake. U trenutku prodaje roba se ne mora
nalaziti na mjestu kupoprodaje. Na robnim burzama kotiraju osnovne sirovine koje
obuhvaćaju dvije skupine proizvoda: prvu skupinu čine poljoprivredni proizvodi, a drugu
skupinu čine proizvodi rudarstva, tj. metali.
4. burze usluga - predstavljaju specijalizirane burze, a označavaju ih tržišta ponude i potražnje
različitih vrsta usluga (npr. transport, osiguranje, posredovanje).

Burze organizirane prema vlasničkoj strukturi se dijele na:

1. državne burze – osnivaju se zakonom kao javne ustanove, a nalaze se pod neposrednim
nadzorom organa državne vlasti koja regulira organizaciju poslovanja i uvjete osnivanja.
2. privatne burze – osnivaju ih trgovačka društva, korporacije ili druga privatna udruženja
financijskog kapitala radi stvaranja što većeg prihoda i što većeg profita kojeg mogu isplatiti
svojim dioničarima.

Burzovni indeks služi za procjenu kretanja promjene cijena dionica na određeni dan ili kroz određeno
vremensko razdoblje, a to može biti tjedno, mjesečno ili godišnje. Najvažniji svjetski burzovni indeksi
obuhvaćaju najkvalitetnija i najveća poduzeća zbog pretpostavke kako će samo takva poduzeća
osjetiti nagle gospodarske i političke promjene.

Najveće svjetske burze:

Najveći dio svjetskog burzovnog poslovanja odvija se na relaciji New York – London – Tokio.
Najpoznatija i najvažnija svjetska burza nalazi se u New Yorku. Ostale burze, pa i one najpoznatije u
Europi i Aziji manje su po veličini prometa, ali i prema broju poduzeća uvrštenih u kotacije.
New York Stock Exchange (NYSE)

Burza u New Yorku danas predstavlja zajednicu za više od 2.400 poduzeća. Neovisno o tome jesu li ta
poduzeća temeljena na tehnološkim inovacijama, zdravstvena odnosno farmaceutska poduzeća koja
žele poboljšati kvalitetu života ili poduzeća koja se bave proizvodnjom različitih dobara, poduzeća
vezana uz financijske usluge ili vodeća maloprodajna poduzeća označavaju jedan od najvećih izazova
u poslovanju burze. Sva navedena poduzeća kotiraju na ovoj burzi jer se burza u New Yorku smatra
središtem u stvaranju kapitala, ovdje se ideje razmjenjuju i cijene, a poduzećima se daje pokretačka
snaga koju je potrebno uložiti za uspješan posao kako bi se stvorila nova radna mjesta. Ovo je burza
koja otvara vrata najboljim svjetskim poduzećima, ali i vođama i inovatorima koji žele promijeniti
svijet.

Počeci newyorških burza mogu se tražti još 17. svibnja 1792. godine kada je potpisan sporazumu
ispod stabla platane na adresi Wall Street 68. Potpisnici su bili 24 trgovca dionicama. Prvi prostor za
trgovanje činila je jedna iznamjmljena soba na adresi Wall Street 40, a plaćali su je 200 dolara na
mjesec.

NYSE svojim trgovcima pruža razne mogućnosti. Na burzi kotiraju vrijednosni papiri više od 2.300
dioničkih društava. Trgovanje je modernizirano i uglavnom se odvija elektroničkim putem, a od 2007.
godine omogućeno je elektroničko trgovanje svim vrijednosnim papirima. Burza je otvorena od
ponedjeljka do petka, a radno vrijeme je od 09:30 h ujutro do 16:00 sati poslijepodne (iznimka su
praznici koji su unaprijed određeni i sudionici trgovanja su o njima obaviješteni). Dozvole za trgovanje
izdaju se na godišnoj bazi.

Burza ima tri glavna i više sporednih indeksa cijena vrijednosnih papira. Glavni su Dow Jones indeks,
S&P 500 indeks i NYSE Composite indeks.

Najpoznatiji indeks burze Dow Jones dobio je ime prema svojim osnivačima Charles Dowu i Eddie
Jonesu. Postoje tisuće indeksa koji su stvoreni, ali niti jedan se ne može mjeriti s veličinom i
tradicijom indeksa Dow Jones. Ovaj indeks podijeljen je u tri prosjeka:

1. Dow Jones Industrial Average – predstavlja indeks koji je snažan pokazatelj uspješnosti
američkog gospodarstva i tržišta kapitala. Ovaj indeks ukazuje na fleksibilno trgovanje
dionicama i opcijama te učinkovit pristup trgovinskim mogućnostima stvorenih od strane
tržišnih kretanja i gospodarskih trendova. Ponderirani je indeks cijena 30 američkih poduzeća
koja su lideri unutar industrijske grane kojoj pripadaju. Poslovanje tih poduzeća vezano je uz
devet gospodarskih sektora a taj sektor čine: financijske usluge, tehnologiju, maloprodaju,
industriju zabave i potrošačka dobra.
2. Dow Jones Transportation Average – ponderirani indeks cijena dvadeset najznačajnijih
američkih poduzeća koja se bave transportnom djelatnošću.
3. Dow Jones Utility Average – ponderirani je indeks cijena 15 najvećih američkih poduzeća koja
se bave komunalnim uslugama. Neka od tih poduzeća uključena su u proizvodnju električne
energije.

Crni datumi:

1929. Dana 24. listopada - „Crni četvrtak“, vlada panika na burzi. Sljedećeg tjedna, dana 29.
listopada slijedi „Crni utorak“, što obilježava početak Velike gospodarske krize.
1987. Dana 19. listopada indeks Dow Jones u jednom danu gubi vrijednost za čak 22.6 posto.

2001. Dana 11. rujna, nakon terorističkih napada na SAD vlada opća panika i mnoge tvrtke gube na
vrijednosti, a posebice one koje se bave zrakoplovnom djelatnošću.

London Stock Exchange (LSE)

Londonska burza jedna je od najvažnijih međunarodnih tržišta kapitala. Burza koja izlistava oko 2.200
poduzeća iz više od 70 zemalja diljem svijeta, dok je više od 500 poduzeća u tom sastavu
međunarodno. Položaj Londona u središtu globalne financijske zajednice jedan je od razloga da se
tolika međunarodna poduzeća odluče pridružiti financijskom tržištu Velike Britanije. Mnoge od
vodećih svjetskih investicijskih kuća i financijskih institucija svoje temelje imaju u Londonu. Londonski
ulagači su poznati po svojem profesionalnom pristupu nudeći poduzećima diljem svijeta široki
spektar investicijskog kapitala.

Međunarodna poduzeća koja su pridružena Londonskom tržištu smatraju kako je ovo tržište najbolji
izbor za njihov daljnji rast poslovanja, a poduzeća koja su uključena u trgovanje na tržištu pripadaju
sljedećim regijama: Rusija, Azija – Pacifik i Australija, Indija i Pakistan, Europa, Bliski Istok i Afrika,
Sjeverna i Južna Amerika.

FTSE 100 – najvažniji je indeks Londonske burze koji se sastoji od sto najvećih britanskih poduzeća
prema tržišnoj kapitalizaciji.

Tokyo Stock Exchange (TSE)

Tokijska burza je licencirana financijska institucija koja posluje u skladu sa Zakonom o financijskim
instrumentima i burzama Japana. Ova burza bavi se pružanjem financijskih usluga (trgovanje
vrijednosnim papirima, objavljivanje cijena dionica i notiranje…) te ostalim pitanjima koja se odnose
na rad tržišta financijskih instrumenata.

Tokijska burza prema tržišnoj kapitalizaciji učvrstila je svoju poziciju središnjeg financijskog tržišta u
Japanu, dok je među svjetskim financijskim tržištima rangirana na trećem mjestu.

Trgovina dionica na Tokijskoj burzi započinje 15. svibnja 1878. godine kada je osnovana burza pod
nazivom „Tokyo Stock Exchange Co., Ltd.“ U razdoblju od 1943. do 1947. godine vladina organizacija
„Japan Securities Exchange“ objavila je spajanje svih postojećih burzi u Japanu. Tokijska burza
utemeljena u obliku kakvom danas poznajemo osnovana je 1949. godine. Svoj procvat trgovanje na
Tokijskoj burzi doživljava ekonomskim rastom u razdoblju od 1955. – 1961. godine.

Najpoznatiji indeks Tokijske burze je Nikkei 225 poznat još pod nazivom Nikkei Stock Average koji je
priznati reprezentativni pokazatelj stanja na japanskom tržištu dionica. Nikkei 225 je indeks koji se
koristi diljem svijeta kao glavni indeks u trgovanju japanskim dionicama. Nikkei 225 iskazuje
ponderiranu cijenu dionica 225 najvećih poduzeća.

Ostale burze:

Euronext Paris je francusko tržište vrijednosnih papira, prije poznato pod nazivom Bourse de Paris,
koje se u rujnu 2000. godine spojilo s burzama u Amsterdamu, Lisabonu i Bruxellesu i tada je nastao
Euronext NV, druga najveća burza u Europi iza londonske burzne grupe. Burzovni inkeds zove se
CAC40.

Frankfurtska burza (njemački: Börse Frankfurt, bivši njemački naziv Frankfurter Wertpapierbörse -
FWB) 10. je najveća svjetska burza po tržišnoj kapitalizaciji, a indeks je DAX

Hong Kongška burza (SEHK, također poznata i kao Hong Kong burza) je burza sa sjedištem u Hong
Kongu. To je treća po veličini Azija po tržišnoj kapitalizaciji odmah iza Tokijske burze i Šangajske burze
te četvrta pojedinačna najveća burza na svijetu.

Šangajska burza (SSE) je burza sa sjedištem u gradu Šangaju u Kini. To je jedna od dvije burze koje
neovisno djeluju u kontinentalnoj Kini, a druga je Shenzhen Stock Exchange. Šangajska burza četvrto
je najveće svjetsko tržište dionica po tržišnoj kapitalizaciji od 4,0 bilijuna američkih dolara od
studenog 2018. Za razliku od hongkonške burze, šangajska burza još uvijek nije u potpunosti otvorena
za strane ulagače i često je pogođena odlukama središnje vlade, zbog kontrola računa kapitala koje
provode kineske vlasti.

Zagrebačka burza

Zagrebačka burza postoji od 15. lipnja 1907., kada je djelovala u sklopu tadašnje Trgovačke komore.
Trgovalo se dionicama i drugim vrijednosnicama, valutama i robom. Tijekom I. svjetskog rata
Zagrebačka burza ne posluje, da bi 1918. ponovno započela s radom. Nešto kasnije, 1923. počinje
gradnja nove Burzovne zgrade prema nacrtu Viktora Kovačića, oca moderne hrvatske arhitekture.

Godine 1945. Zagrebačka burza je zatvorena, a arhiv Burze većinom uništen.

'Nova povijest' Zagrebačke burze započinje 1989., kada je 25. 12. na sjednici osnivačkog odbora,
kojem su nazočili predstavnici banaka iz tadašnje SR Hrvatske te Zajednice osiguranja osoba i imovine
Croatia (danas Croatia osiguranje), zaključeno da se pokrene inicijativa za osnivanje dioničkog društva
'Zagrebačko tržište kapitala' (ZTK), da se ustanovi lista prvih potencijalnih osnivača te pokrenu
poslovne aktivnost ZTK-a.

Ugovor o osnivanju Zagrebačkog tržišta kapitala potpisan je 19. travnja 1990., a u njegovoj preambuli
stoje osnovni motivi osnivanja, ponajprije vezani uz upravo započete privatizacijske procese:

Donošenjem Zakona o vrijednosnim papirima i Zakona o tržištu novca i kapitala (Sl. list 64/89)
započela je nova era razvoja jugoslavenske ekonomije. Transformacija fondova banaka u dioničke
glavnice otvorile su put za afirmaciju dioničke ekonomije.

Pored toga, restriktivna monetarno-kreditna politika prisiljava poduzeća da traže financijska sredstva
za poslovanje na tržištu, odnosno kroz izdavanje različitih vrsta vrijednosnih papira.

Pojava prvih vrijednosnih papira koji su u svojoj biti jedna vrsta robe 'diktira' uspostavljanje tržišta na
kojima bi se formirala tržišna vrijednost poduzeća, posebice onih organiziranih kao dionička društva.

Skupština Zagrebačkog tržišta kapitala održana je 18. 4. 1991., a Burza je u sudski registar upisana 5.
7. 1991. kada su 25 banaka i 2 osiguravajuća društva osnovali Zagrebačku burzu u svrhu trgovanja
vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj. Tu funkciju Zagrebačka burza ima i danas. Od početnih
25 članova (brokerskih kuća), rastom i razvojem trgovanja broj se povećao na 40-ak aktivnih
trgovaca: banaka i privatnih brokerskih kuća.
Trgovina vrijednosnim papirima (dionicama i obveznicama) na Zagrebačkoj burzi odvija se putem
elektroničkog trgovinskog sustava.

Brokerske kuće, članice Burze, povezane su posebnim telekomunikacijskim vezama sa sjedištem

Burze i unose naloge za kupnju ili prodaju izravno iz svojih ureda te zaključuju transakcije s ostalim
brokerima. Dakle, ne postoji jedno fizičko mjesto (tradicionalni floor) gdje se odvija trgovina
vrijednosnim papirima, već ona teče putem elektronički povezanih trgovaca.

Indeks Zagrebačke burze zove se CROBEX.

Veliki boom poslovanja do krize 2008. godine.

Najveće burzovne prijevare

ZZZZ Best (1986)

Barry Minkow, vlasnik ovog poduzeća, tvrdio je da će njegova tvrtka za čišćenje tepiha iz 1980-ih
postati "General Motors za čišćenje tepiha." Čini se da je Minkow gradio korporaciju vrijednu više
milijuna dolara, ali to je učinio krivotvorenjem i krađama. Stvorio je više od 20 000 lažnih
dokumenata i potvrda o prodaji, a da nitko ništa nije sumnjao.

Iako je njegovo poslovanje bila potpuna prijevara namijenjena zavaravanju revizora i investitora,
Minkow je izdvojio više od četiri milijuna dolara za zakup i obnovu poslovne zgrade u San Diegu. ZZZZ
Best startao je na burzi je u prosincu 1986. godine, na kraju dostigavši tržišnu kapitalizaciju veću od
200 milijuna dolara. Nevjerojatno, Barry Minkow je u to vrijeme bio samo tinejdžer. Osuđen je na 25
godina zatvora.

Centennial Technologies (1996)

U prosincu 1996. Emanuel Pinez, izvršni direktor tvrtke Centennial Technologies, i njegova uprava
zabilježili su da je tvrtka zaradila 2 milijuna dolara prihoda od PC memorijskih kartica. Međutim,
tvrtka je kupcima doista dostavljala košare s voćem. Zaposlenici su tada stvorili lažne dokumente kao
dokaz da bilježe prodaju. Dionice Centennial porasle su za 451% na 55,50 USD po dionici na New York
Stock Exchange (NYSE) .

Prema Komisiji za vrijednosne papire (SEC), između travnja 1994. i prosinca 1996., Centennial je
precijenio svoju zaradu za oko 40 milijuna USD. Nevjerojatno je da je tvrtka prijavila dobit od 12
milijuna dolara kad je izgubila približno 28 milijuna dolara. Dionice su pale na manje od 3 dolara.
Preko 20 000 ulagača izgubilo je gotovo cijelo ulaganje u tvrtku koja se nekoć smatrala miljenicom
Wall Streeta.

Bre-X Minerals (1997)

Ova kanadska tvrtka sudjelovala je u jednoj od najvećih prijevara s dionicama u povijesti. Njegova
indonezijska imovina zlata, za koju se izvještava da sadrži više od 200 milijuna unci, navodno je
najbogatiji rudnik zlata ikad. Cijena dionica Bre-X-a naglo je narasla na visokih 280 dolara, čineći od
običnih ljudi milijunaše preko noći. Na vrhuncu, Bre-X je imao tržišnu kapitalizaciju od 4,4 milijarde
dolara.
Zabava je završila 19. ožujka 1997. godine, kada se rudnik zlata pokazao kao prijevara, a dionice su
ubrzo nakon toga opale u lipe. Najveći gubitnici bili su mirovinski fond javnog sektora u Quebecu, koji
je izgubio 70 milijuna dolara, Odbor za mirovinski plan učitelja Ontarija, koji je izgubio 100 milijuna
dolara, i Odbor za umirovljenike općinskih službenika Ontarija, koji je izgubio 45 milijuna dolara.

Enron (2001.)

Prije ovog debakla, Enron, tvrtka za trgovanje energijom sa sjedištem u Houstonu, bila je, temeljena
na prihodima, sedma po veličini tvrtka u Sjedinjenim Državama. Kroz neke složene računovodstvene
prakse koje su uključivale upotrebu tvrtki, Enron je uspio zadržati stotine milijuna duga u svojim
knjigama. Na taj način zavarali su investitore i analitičare da misle kako je ova tvrtka u osnovi
stabilnija nego što je zapravo bila. Uz to, tvrtke, koje su vodili rukovoditelji Enrona, zabilježile su
fiktivne prihode, u osnovi bilježeći jedan dolar prihoda, više puta. Ova praksa stvorila je dojam
nevjerojatnih podataka o zaradi.

Na kraju se složena mreža prijevare razotkrila, a cijena dionice skočila je s preko 90 na manje od 30
centi. Kako je Enron padao, sa sobom je skinuo i Arthura Andersena, petu vodeću računovodstvenu
tvrtku u to vrijeme. Andersen, Enronov revizor je bankrotirao nakon što je David Duncan, Enronov
glavni revizor, naredio uništavanje tisuća dokumenata.

Fijasko u Enronu je ostavio i jednu uzrečicu u poslovnom svijetu, a to je izraz "kuhati knjige".

WorldCom (2002)

Nedugo nakon sloma Enrona, tržište dionica potresao je još jedan računovodstveni skandal vrijedan
milijardu dolara. Telekomunikacijski div WorldCom našao se pod intenzivnim nadzorom nakon još
jednog slučaja ozbiljnog "kuhanja knjiga". WorldCom je operativne troškove evidentirao kao ulaganja.
Očito je tvrtka smatrala da su uredske olovke, olovke i papir ulaganje u budućnost tvrtke i stoga su
trošili (ili kapitalizirali) troškove tih predmeta tijekom niza godina .

Ukupno su uobičajeni operativni troškovi u vrijednosti od 3,8 milijardi dolara, koji bi svi trebali biti
evidentirani kao rashodi za fiskalnu godinu u kojoj su nastali, tretirani kao ulaganja i bilježeni tijekom
niza godina. Ovaj mali računovodstveni trik grubo je pretjerao s dobiti u godini u kojoj su nastali
troškovi. 2001. WorldCom je zabilježio dobit veću od 1,3 milijarde dolara. Zapravo je njegovo
poslovanje postajalo sve neisplativije. Tko je najviše stradao u ovom poslu? Zaposlenici; deseci tisuća
njih izgubili su posao. Sljedeći koji su osjetili izdaju bili su investitori koji su morali promatrati pad
cijena dionica WorldComa, jer je ona pala s više od 60 na manje od 1 dolara.

Tyco International (2002)

Budući da je WorldCom već poljuljao povjerenje investitora, rukovoditelji Tycoa osigurali su da će

2002. godina biti nezaboravna za dionice. Prije skandala Tyco se smatrao sigurnom modrom
investicijom, proizvodnjom elektroničkih komponenata, zdravstvenom zaštitom i sigurnosnom
opremom. Tijekom svoje vladavine izvršnim direktorom, Dennis Kozlowski, kojeg je BusinessWeek
prijavio kao jednog od 25 najboljih korporativnih menadžera, izvlačio je horde novca iz Tyca u obliku
neodobrenih zajmova i lažne prodaje dionica.
Zajedno s financijskim direktorom Markom Swartzom i CLO Markom Belnickom, Kozlowski je bez
odobrenja dioničara primio 170 milijuna dolara zajmova s niskim ili bez kamata. Kozlowski i Belnick
dogovorili su se da će prodati 7,5 milijuna dionica neovlaštenih Tycovih dionica za prijavljenih 430
milijuna dolara. Ta su sredstva krijumčarena iz tvrtke koja se obično maskirala u izvršne bonuse ili
beneficije. Kozlowski je ta sredstva iskoristio za promicanje svog raskošnog načina života, koji je
obuhvaćao pregršt kuća, zloglasnu zavjesu za tuširanje vrijednosti 6000 dolara i proslavu rođendana
za suprugu od 2 milijuna dolara. Početkom 2002. skandal se polako počeo raspletati i Tycova cijena
dionica pala je gotovo 80% u razdoblju od šest tjedana. Direktori su izbjegli prvo saslušanje zbog
nepravomoćnog suđenja, ali su na kraju osuđeni na 25 godina zatvora.

HealthSouth (2003)

Računovodstvo velikih korporacija može biti težak zadatak, posebno kada rukovoditelji žele
krivotvoriti izvještaje o zaradi. Krajem devedesetih, izvršni direktor i osnivač Richard Scrushy počeo je
zapovijedati zaposlenicima da napušu prihode i precijene neto prihod HealthSouth-a. U to je vrijeme
tvrtka bila jedan od najvećih američkih pružatelja zdravstvenih usluga, doživjela je brzi rast i stekla niz
drugih tvrtki povezanih sa zdravstvom. Prvi znak problema pojavio se krajem 2002. godine kada je
Scrushy navodno prodao dionice HealthSouth vrijedne 75 milijuna američkih dolara. prije puštanja
gubitka iz zarade. Neovisno odvjetničko društvo zaključilo je da prodaja nije izravno povezana s
gubitkom te su ulagači trebali poslušati upozorenje.

Skandal se razvio u ožujku 2003. godine, kada je DIP objavila da je HealthSouth pretjerao s prihodima
za 2,7 milijardi dolara. Informacije su izašle na vidjelo kad je financijski direktor William Owens,
radeći s FBI-om, snimio Scrushyja kako raspravlja o prevari. Posljedice su bile brze, dionice su u
jednom danu pale za 97% na blizu 11 centi. Nevjerojatno je da je izvršni direktor oslobođen 36
optužbi za prijevaru, ali je kasnije osuđen zbog podmićivanja. Očito je Scrushy sredio političke
doprinose u iznosu od 500 000 američkih dolara, omogućujući mu da osigura mjesto u bolničkom
regulatornom odboru.

Bernard Madoff (2008)

Bernarda Madoffa, bivšeg predsjednika Nasdaq-a i osnivača marketinške tvrtke Bernard L. Madoff
Investment Securities, njegova su dva sina predala i uhitila 11. prosinca 2008. zbog navodnog vođenja
Ponzijeve sheme. 70-godišnjak je svoje gubitke iz hedge fonda skrivao plativši ranim investitorima
novac prikupljen od drugih. Ovaj je fond stalno bilježio porast od 11% svake godine tijekom 15
godina. Pretpostavljena strategija fonda, koja je navedena kao razlog tih dosljednih prinosa, bila je
koristiti zaštićene ovratnike opcijama koji su namijenjeni minimiziranju volatilnosti. Ova je shema
prevarila investitore za približno 50 milijardi dolara.