Banke i bankarski sustavi u Hrvatskoj

Definicija

„Banka je profitna organizacija kojoj je glavni posao nuđenje financijskih usluga. Tradicionalne
usluge banke svode se na primanje depozita, koji su joj i izvor sredstava, davanje kredita iz depozita, te
pružanje usluga novčanih transakcija. Banke nude različite proizvode koji su fokusirani na poduzeća,
stanovništvo ili na državu.“ Banka je specifično poduzeće koje posluje specifičnom robom odnosno
novcem, zbog čega je veći društveni značaj takvog poduzeća u odnosu na druga poduzeća. Banke su
financijske institucije koje se bave aktivnostima financijskog posredovanja na planu prikupljanja depozita
i davanja zajmova. Postoji nekoliko karakteristika bankarskog poslovanja.

Banka mora plasirati novac (kreditima) da bi se mogla ostvariti dobit. Preduvjet plasmana je prikupljanje
depozita. Cilj osnivanja banke je dobit. Menadžment kreira poslovnu politiku banke. Stanje na tržištu,
ponuda, veličina banke, utječu na poslovnu politiku banke.

Povijest

Već 3000. pr. Kr. u Babilonu se pod okriljem vladara ili hramova obavljao ugl. depozitni posao i davali su
se zajmovi, dok se privatne banke javljaju između VII. i V. st. pr. Kr. U antičkoj Grčkoj prvi se bankovni
poslovi obavljaju kraj čuvenih hramova u Efezu, na Delu, Samu itd., a počev od VII. st. pr. Kr. javljaju se
prvi privatni mjenjači, trapeziti (grč. τράπεζα: stol). U drevnome Rimu bankovni se poslovi razvijaju
prema grčkom uzoru; mjenjači se zovu argentariji (lat. argentum: srebro, novac). I u Grčkoj i u Rimu
poznat je već tekući račun i žiroposao (grč. δıαγραφή: zapis, namira; lat. transcriptio).

U srednjem vijeku pojavljuju se u sjevernoj Italiji (Lombardiji) mjenjači zvani campsores (talijanski
cambio: mijenjanje) i bankari (talijanski banchieri, od talijanskog banco, njemačkog Bank: klupa, na kojoj
su na trgu držali zdjelice s raznim vrstama novca). Oni primaju i novac u pohranu uz priznanice, koje su
polagači mogli unovčiti kod poslovnih prijatelja tih bankara u drugim mjestima. Već sredinom XII. st.
osnovali su trgovci u Mlecima društvo za čuvanje depozita, a prva banka u Italiji bila je Casa di San
Giorgio u Genovi (1407). Državne banke Mletačke Republike bile su Banco di Rialto (1587–1617) i Banco
del Giro (1617–1806), koje su među svojim komitentima izgradile žiropromet. U sjevernoj Italiji prvi je
put upotrijebljena u XIII. st. i mjenica, važno sredstvo poslovnog prometa i kreditiranja.

Amsterdamska Wisselbanka, osnovana 1609., uvela je poseban bankovni (knjižni) novac; u Njemačkoj ga
uvodi Hamburška žirobanka (1619–1875). Njezin knjižni novac (tzv. Mark-Banco = 8 1/2 finog srebra)
vrijedio je u velikom dijelu Europe. Gospodarski uspon, koji u Europi počinje nakon otkrića Amerike, traži
sve veće kredite i tako nastaje banknota. Prva posebna notna banka osnovana je (1694) u Engleskoj
(Bank of England) prema planu Williama Patersona. God. 1716. osnovao je John Law u Parizu asignatnu
banku, koja je zbog prevelikog izdavanja asignata propala već 1720. izazvavši goleme financijske
poremećaje u Francuskoj. Počev od XIX. st. banke su većinom dionička društva, dok su emisijske banke
nakon II. svjetskog rata većinom državne ustanove.
U Hrvatskoj se bankovno poslovanje i preteče suvremenih banaka isprva razvijaju u dalmatinskim
gradovima, osobito u Dubrovniku. Dubrovački su bankari između XIII. i XV. st. sudjelovali u financiranju
kopnene trgovine sa zaleđem. Grad je u XV. st. bio sigurno mjesto za pohranu novca i dragocjenosti, pa
su ih onamo sklanjali imućni ljudi iz zaleđa, a takve depozite, uz državu, primali su i privatnici. U
Dubrovniku je 1671. osnovan Dubrovački založni zavod, začetak modernih kreditnih institucija u ovom
dijelu Europe. Kao kreditna ustanova na užem je području djelovala i Trogirska kompanija. U razdoblju
između XVI. i XVIII. st. zagrebački Kaptol najpoznatija je financijska institucija u hrvatskim zemljama.
Moderne se banke u Hrvatskoj razvijaju od sredine XIX. st., a prva takva banka osnovana na tlu Hrvatske
s hrvatskim kapitalom bila je Prva hrvatska štedionica (1846), koja je do početka II. svjetskog rata
prerasla u jednu od najvećih banaka s najrazgranatijom mrežom jedinica u tadašnjoj Jugoslaviji. Među
prvim bankama važne su: Hrvatska eskomptna banka (1868), Zemljišno-vjeresijski zavod Kraljevine
Dalmacije (1892) i Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (1895). U razdoblju između
dvaju svjetskih ratova, dok se Hrvatska nalazila u sklopu Kraljevine Jugoslavije, postojale su državne,
poludržavne i privatne banke; državne i poludržavne imale su sjedišta u Beogradu i najveći dio poslova
razvijale su u istočnom dijelu zemlje, a glavne privatne banke, i domaće i strane, imale su sjedišta u
Zagrebu i najveći dio poslovanja obavljale su u zapadnom dijelu zemlje. Nakon II. svj. rata privatne su
banke ukinute, a bankarstvo je uklopljeno u socijalističkom sustav; gospodarske i društvene reforme
1960-ih i 70-ih dovele su do određene decentralizacije i deetatizacije bankarstva te do uvođenja
modernijeg instrumentarija u bankovno poslovanje.

Bankarski sustav

Bankarstvo je posebna naučna disciplina koja ima zadatak da ispituje i prati opće ekonomske događaje
koja se manifestiraju funkcioniranjem banaka u kreditnom i bankarskom sustavu jedne zemlje.

Financijski sustav neke zemlje čine njezina valuta, platni sustav, financijska tržišta, financijske
institucije te institucije koje reguliraju i nadziru njihov rad. U Republici Hrvatskoj dominantnu
poziciju u financijskom sustavu zauzimaju poslovne banke, čiji rad regulira i nadzire središnja banka
–Hrvatska narodna banka (HNB). Poslovne banke najaktivnije su financijske institucije, i u platnom
sustavu, i na sva tri financijska tržišta: novčanom, deviznom i tržištu kapitala.

Vrste banaka

Univerzalne banke:

Univerzalne banke se razlikuju od drugih jer pružaju većinu bankarskih usluga. Njihova prednost je u
razdobljima loše konjunkture kada kroz jačanje određene djelatnosti mogu više ili manje, kompenzirati
one loše poslove koje ne mogu propustiti. Njihova loša strana je upravo odsustvo specijalizacije, široki
plan djelovanja što znatno povećava troškove i rizik poslovanja. Manje ekonomske fluktuacije
univerzalna banka može prebroditi bez poteškoća, ali velike ekonomske fluktuacije mogu biti
značajan problem jer utječu na cjelokupnu bankarsku bilancu.

Univerzalno bankarstvo nudi razne usluge, a to su:

- Sve oblike depozitnoga i kreditnog poslovanja

- Posjedničko trgovanje

- Trgovanje financijskim instrumentima i trgovanje derivatima

- Platni promet

- Brokerske usluge

- Korporativne savjetničke usluge, uključujući preuzimanja i spajanja te investicijski

menadžment

Komercijalne banke:

Depozitno-kreditne banke još se nazivaju i komercijalne banke. Iz samih naziva proizlaze i njihova
obilježja i funkcije. Ovo su banke kreditiranja gospodarstva ali i stanovništva. Temelj ove aktivnosti čine
kratkoročni depoziti iz svih izvora. Odobravanjem kredita ove banke povećavaju novčanu masu.

Komercijalne banke u SAD-u nude i veleprodajne i maloprodajne usluge. Veleprodajno bankarstvo

obično uključuje ponudu posredništva, likvidnosti i platnih usluga velikim klijentima kao što su velike
korporacije i države.

Većina banaka u SAD-u su maloprodajne i one su usredotočene na poslovanje samo sa malim

poduzećima i građanima. Njihovi prihodi se ostvaruju davanjem usluga i kreditiranjem. Fokusiraju se na
račune kojima se ostvaruje platni promet. Za takve usluge banke uzimaju naknadu. Kada je riječ o
kreditiranje, maloprodajne banke su usredotočene na stambene kredite.

Investicijske banke:

Sve do pojave Velike depresije banke su u SAD-u bile univerzalne. S razvojem tržišta kapitala i sve većim
ulaganjem građana na tržištu kapitala, banke su proširile svoje poslovanje i na investicijske djelatnosti te
su počele posredovati između tržišta kapitala i drugih sudionika u ekonomiji.

Građanima su omogućile ulaganja na tržištu kapitala putem sekundarne trgovine, a poduzećima

primarnu emisiju financijskih instrumenata. S rastom tržišta ulaganja su postajala sve većima i sve
rizičnijima tako da je s padom vrijednosti dionica, došlo i do sustavne krize koja je poharala i financijski i
realni sektor.

Investicijskim bankama zabranjeno je nuditi usluge komercijalnih banaka, posebno stambenih

kredita. Investicijske banke nisu smjele sudjelovati u kreditiranju, odobravanju bilo kakvih
kartičarskih poslova, ali su zato omogućavale pristup tržištu kapitala. Upravo je ova mogućnost
pristupa tržištu kapitala ono što je razdvojilo komercijalne od investicijskih banaka.

Funkcije investicijskih banaka:

- Preuzimanja, spajanja i akvizicije

- Trgovanje dionicama i instrumentima fiksnoga prihoda

- Menadžment fondova

- Konzultacije

INVESTICIJSKA BANKA + KOMERCIJALNA BANKA = UNIVERZALNA BANKA

Specijalizirane banke:

Već iz rane povijesti bankarstva poznata je specijalizacija u bankarstvu. Specijalizacija često donosi
izuzetne prednosti u odnosu na konkurenciju. Organiziranjem bankovnog poslovanja na načelima
specijalizacije omogućuje bankama:

- potpunije i sveobuhvatnije sagledavanje potreba svojih klijenata

- smanjenje rizika u poslovnim odnosima

- kvalitetnije osiguranje izvora sredstava putem suradnje sa sličnim bankama iz inozemstva bez
obzira na oblik te suradnje

- odgovarajuću kadrovsku ekipiranost

Postoji nekoliko vrsta specijaliziranih banaka. To su privatne banke, razvojne banke, trgovačke
banke, štedionice, štedne banke i kreditne unije, bankovne i financijske holding kompanije,
financijski konglomerati.

Privatne banke:

Banka koja je u vlasništvu ograničenog broja partnera, od kojih svaki ima neograničenu odgovornost za
dugove banke. Privatne banke takve vrste popularne su u tajnovitoj Švicarskoj. Posljednjih godina izraz
se počeo upotrebljavati za svaku banku koja nudi usluge prvenstveno imućnim pojedincima. Mnoge
velike komercijalne banke danas imaju odjele privatnog bankarstva.

Osnovno načelo privatnoga bankarstva je individualan pristup klijentu. Privatno je bankarstvo

određeno veličinom imovine. Da bi se postalo klijentom privatne banke, osoba mora imati određenu
imovinu ili određena slobodna sredstva za investiranje. Velike banke, kao što je primjerice JP Morgan ili
Goldman Sachs, kao uvjet privatnoga bankarstva traže imovinu od 30 milijuna USD, što predstavlja
sinonim za bogatog klijenta. Usluge privatnoga bankarstva sastoje se od:

- investicijskog savjetovanja

- planiranja ulaganja

- kontrole prihoda od ulaganja

- traženja najboljih tržišnih prilika za ulagače

Razvojne banke

Specijalizirane banke po vrsti posla mogu biti različitog profila. Najčešće su razvojne banke (banke
dugoročnog kreditiranja) kojima se glavni oblik plasiranje kredita za financiranje specijalnih
projekata pod posebnim uvjetima. Ovdje treba istaknuti EBRD, Europsku banku za obnovu i razvoj,
kojoj je HBOR hrvatska inačica. HBOR djeluje u Hrvatskoj sa specifičnom funkcijom projektnoga
financiranja. Ovakve banke koje se bave investiranjem mogu imati veliko značenje na razvoj i rast
ekonomije ako je njihova uporaba pravilna i ako države imaju jasno definirane projekte.

Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR)

Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) osnovana je Zakonom o Hrvatskoj kreditnoj banci za obnovu
od 12. lipnja 1992. godine, kao posebna državna banka u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske s
osnivačkim kapitalom od 3,7 milijardi kuna. Novi Zakon o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak kojim je
povećan temeljni kapital na 7 milijardi kuna donesen je u prosincu 2006. godine.

U Osnovne djelatnosti Hrvatske banke za obnovu i razvoj ubrajaju se:

- poticanje izvoza i zaštite okoliša

- financiranje infrastrukture te razvoj hrvatskoga gospodarstva

- podupiranje razvoja maloga i srednjeg poduzetništva

- osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika

HBOR ima ključu ulogu u poticanju hrvatskoga izvoza jer financira obrtna sredstva za pripremu izvoza te
kreditira kupce hrvatskih roba i usluga u inozemstvu.

Trgovačke banke

To su usko specijalizirane banke koje su nakon što su se pojavile poslovale samo sa trgovačkim
poduzećima. Ta poduzeća su bila u Engleskoj i trgovala su uglavnom sa kolonijama. Prva takva banka je
bila britanska trgovačka banka, tzv. Barings banka. Postupno se razvijalo poslovanje trgovačkih
banaka. Proširivale su svoje usluge financiranja te su tako ušle i u brokersko poslovanje.

Štedionice, štedne banke i kreditne unije

Najbitnija stavka u svakoj državi je štednja. Štedionice su specifične, specijalizirane financijske

(bankarske) institucije. Njihova je osnovna djelatnost prikupljanje i plasman štednje najširih slojeva
stanovništva. „U suštini to je jedna od bitnih funkcija svakog bankarskog poslovanja. Njihova
specifičnost se očituje u prikupljanju tih malih, ali vrlo brojnih ušteda. Dakle, prikupljaju sredstva koja
zbog svoje veličine i rascjepkanost nisu interesantna za ostale financijske institucije. Upravo zahvaljujući
brojnosti tih ušteda u konačnici one mogu postati ipak značajan izvor sredstava.
Štedionice i Štedne banke odobravaju različite kredite svojim klijentima, stanovništvu i SME poduzećima
(potrošački krediti, krediti za komunalnu izgradnju, adaptacije, krediti za različite usluge i drugo). U ovu
skupinu ulaze i stambene štedionice koje su specijalizirani oblik štedionica, a bave se štednjom i
stambenim kreditima.

Kreditne unije predstavljaju financijske institucije koje nastaju putem financijskoga udruživanja
građana, institucija, sektora poslovanja sa svrhom obavljanja financijskih usluga za taj posebni sektor.
Njihovi uvjeti kreditiranja su povoljniji.

Bankovne i financijske holding kompanije

Razvijanjem poslovanja i proširivanje djelatnosti poduzeća, pojavljuju se razna poduzeća koja ulaze u
vlasništvo banaka i financijskih institucija. Bankovna holding kompanija je pojam koji se pojavio u SAD-u,
i označava tvrtku koja ima 25% dionica s pravom glasovanja u dvije ili više banaka. To je jedinstvena
kompanija koja u svojem vlasništvu ima nekoliko banaka. U Hrvatskoj ima jako malo bankarskih holding
kompanija zbog malog tržišta i jer veliki dio banaka u Hrvatskoj je dio međunarodne bankarske
grupacije.

Aktivni bankarski poslovi:

U tim poslovima banka je vjerovnik, a korisnik kredita dužnik od kojeg ona naplaćuje kamate.
Postoje tri vrsta kreditiranje:
- kratkoročno (do jedne godine)
- srednjoročno (od 1-5 godina, namjenski i nenamjenski krediti)
- dugoročno (iznad 5 godine, hipotekarni i investicijski)
Pasivni bankarski poslovi:
Ovi poslovi su vezani za početke bankarskog poslovanja, budući da je primanje novčanih depozita
jedan od najstarijih funkcija banke. U ovim poslovima banke se javljaju kao dužnici.
U pasivne bankarske poslove se ubrajaju:
- primanje uloga na viđenje
- primanje depozita
- izdavanje obveznica te drugih vrijednosnih papira
- reeskontiranje mjenica
- primanje kredita od drugih banaka
Postoje:

- kratkoročni pasivni bankarski poslovi (do jedne godine, štedni ulozi, depoziti na tekuće i žiro
račune, ostali depoziti), zaduživanje kod drugih banaka (kod središnje banke i između poslovnih banaka),
emisija kratkoročnih vrijednosnica, eskont vlastitih mjenica)

- dugoročni pasivni bankarski poslovi (dugoročni (oročeni) depoziti (štedni ulozi),emisija

dugoročnih vlasničkih vrijednosnica i dugoročno kreditiranje.

Neutralni (posrednički) bankarski poslovi)

Poslovi u kojima banka nastupa kao komisionar, vršeći usluge za račun svojih komitenata.

U njih spadaju: posredovanje u platnom prostoru, čuvanje i upravljanje vrijednostima – depo poslovi.
Kupovanje i posredovanje kod vrijednosnih papira, preuzimanje jamstva i posredovanja kod izdavanja
vrijednosnih papira i otvaranje akreditiva i izdavanje vrijednosnih papira.

Vlastiti bankarski poslovi:

„To su oni poslovi koje banka obavlja u svoje ime i za svoj račun s ciljem ostvarivanja profita. To su
poslovi novijeg datuma, a rezultat su razvoja tržišta i tržišnih gospodarstava te globalizacije uopće. U njih
spadaju arbitražni poslovi, burzovne špekulacije i osnivanje industrijskih poduzeća ili sudjelovanje u
dioničarskim društvima.

Rjeđi oblik vlastitih bankarskih poslova je osnivanje ili sudjelovanje u dioničarskim društvima. Kod nas u
Hrvatskoj ovaj bankarski posao je čest u nešto izmijenjenom obliku, budući da velik broj banaka postaje
vlasnikom nelikvidnih, nerentabilnih poduzeća iz naslova naplate svojih potraživanja kroz institut realnog
pokrića. Razumljivo ovi poslovi najčešće nisu rentabilni niti profitabilni i u suštini predstavljaju jedan
prijelazni oblik koji znatno opterećuje bankarski sustav u cjelini.

Poslovno bankarstvo u Hrvatskoj

Većina banaka u Hrvatskoj su univerzalne banke. Temeljni razlog zašto u Hrvatskoj dominiraju
univerzalne banke je nemogućnost profiliranja pojedinih banaka u različite vrste kategorija na malome
tržištu.

Veći dio bankarskog sustava u Hrvatskoj u vlasništvu je velikih stranih banaka. Vlasnici banaka u
Hrvatskoj su uglavnom univerzalne banke koje nastoje prilagoditi poslovanje pojedinih banaka u
Hrvatskom poslovanju u svojim matičnim državama. Zbog toga banke u Hrvatskoj, čak i u organizacijskoj
strukturi, nastoje kopirati svoje vlasnike načinu poslovanja kako bi se povećala ukupna učinkovitost
bankarskog konglomerata.

Banke su čuvari najvećega dijela štednje građana i poduzeća. Osiguravaju platni promet - gospodarski
krvotok. Investicijskim i kreditnim aktivnostima omogućuju rast i razvoj. Hrvatske banke su izgradile
jednu od najgušćih mreža poslovnica i bankomata u srednjoj i istočnoj Europi, a kamatne stope sada su
najniže u povijesti iako troškovi regulacije nisu bitno smanjeni. Banke zapošljavaju više od 20 tisuća ljudi
od kojih su veliki dio stručnjaci u svojim područjima, mahom žene. Bankarski sustav čini gotovo 70%
cjelokupnog financijskog sustava mjereno veličinom aktive.

U Hrvatskoj posluju 20 banke i 3 stambene štedionice. U njima je ukupno angažirano oko 60 milijardi
kuna kapitala, gotovo koliko je uloženo u ceste u Hrvatskoj. Krediti u Hrvatskoj komparativno su
dostupni. Od početka gospodarskog oporavka 2015. banke sudjeluju u kreditnoj i poslovnoj podršci
rastućem dijelu gospodarstva i kućanstvima. Samo u prvih deset mjeseci 2018. odobreno je 6,8% više
stambenih kredita nego u istom razdoblju 2017.

Primjenom informatičke i druge tehnologije banke uz telekome i dio prerađivačke industrije predvode u
tehničkome napretku i osiguravaju troškovnu efikasnost na dobrobit građana i poduzeća. Hrvatske
banke su međunarodno integrirane i primjenjuju najbolje prakse banaka matica među kojima su i neke
od vodećih banaka u EU. Banke spremno dočekuju tehnološke izazove budućnosti. Spremne su i za
potpunu integraciju Republike Hrvatske u gospodarske i financijske tokove Europske unije prema
najvišim standardima zaštite potrošača.

Poslovanje

Poslovanje kreditnih institucija u 2020. rezultiralo je s neto dobiti u iznosu od 2,7 milijarde kuna što je za
53,1 posto manje od dobiti ostvarene u 2019. Kreditne institucije povećale su rezerviranja za očekivane
gubitke koji reflektiraju potencijalno povećanje kreditnog rizika zbog pandemije. Sa smanjenjem dobiti
smanjili su se i pokazatelji profitabilnosti, te se prinos na imovinu (ROA) smanjio s 1,4 posto na 0,6 posto,
a prinos na kapital (ROE) smanjio se s 9,8 posto na 4,4 posto.

Podaci središnje banke za 2020. godinu odnose se na 20 banaka koje posluju na hrvatskom tržištu, što je
jedna manje nego u istom razdoblju lani. Naime, HPB je početkom travnja 2019. godine pripojio
Jadransku banku.

Ti podatci pokazuju i da je u 2020. godini ukupna imovina banaka u Hrvatskoj porasla za 2,82 posto, na
437,82 milijarde kuna.

U prvih pola godine, navodi HNB, dobit banaka iznosila je 2,6 milijardi kuna, 51,3 posto više nego u
istom prošlogodišnjem razdoblju. Porasli su im i pokazatelji profitabilnosti: prinos na imovinu uvećan je
sa 0,8 na 1,1 posto, a na kapital sa 5,6 na 8,1 posto. Malo su bolje i kapitalizirane, pa im je stopa
redovnog kapitala u godinu dana porasla sa 23,8 na 24,8 posto, što je i očekivano s obzirom na to da
tijekom pandemije nisu isplaćivale dobit.

Najveću dobit u prvih pola godine imala je Zagrebačka banka, 707,5 milijuna kuna, 11,7 posto više nego
u istom prošlogodišnjem razdoblju. Slijede Erste banka sa 511 milijuna kuna, Privredna banka Zagreb,
koja je ostvarila dobit od 475,4 milijuna kuna, OTP sa 274,2 milijuna kuna te RBA s dobiti od 200,2
milijuna kuna. Za razliku od prvih pola godine 2020., kada su četiri banke poslovale s gubitkom (Imex,
J&T, Sberbank i Samoborska banka), sada su sve, njih ukupno 23, razdoblje završile s dobiti. Već
početkom pandemije neke su banke počele izdvajati rezervacije za potencijalne gubitke, a druge su se za
to odlučile malo kasnije, što je najviše odredilo i rezultate u pojedinom dijelu godine. No, ono što je
svima išlo naruku bilo je to što ipak nije bilo očekivanog povećanja nenaplativih kredita.

Gospodarske prevare

Prijevare u gospodarskom i ekonomskom sektoru nisu nešto što je neuobičajeno, posebice u današnje
vrijeme. To posebno vrijedi za prijevare u financijskom (računovodstvenom) smislu gdje se svakodnevno
pojavljuju vijesti o prijevarama u gospodarstvu, o pronevjerenim milijunima (milijardama) kuna, eura ili
drugih valuta, ali nitko (možda u nekoliko slučajeva) ne postavlja pitanje kako se to nije moglo uočiti kroz
financijske izvještaje ili kontrolu porezne uprave ili nekih drugih državnih ureda kojima se uredno
predaju financijska izvješća.

Valja istaknuti kako se prijevare ne odnose samo na stjecanje dobiti već se najčešće tu radi o
„uljepšavanju“ bilance te se prikazuje lažna dobit. Poduzetnici znaju posezati za prijevarama kada žele
spasiti vlastito trgovačko društvo i radna mjesta zaposlenika i to čine na način da ne mare za zakone i
regulative u poslovanju. Nažalost, u Hrvatskoj smo svjedoci velikog broja primjera gospodarskog
kriminala koji kao da nema kraja.

Prijevare kroz povijest

U Hamurabijevom Babilonskom zakoniku iz 1800 god p.n.e. nalazi se zakon u kojem je opisana prijevara i
kazna za prekršitelje: „Ako pastir kojemu je vlasnik povjerio ovce na čuvanje pogrešno prikaže prirodni
prirast ovaca ili ih proda za novac bit će proglašen krivim i bit će obavezan platiti vlasniku deset puta više
od utvrđenog gubitka“.1 Već se ovdje uočava da je kazna deset puta veća od protupravne koristi kako bi
se preventivno djelovalo na moguće prekršitelje. Osim ovog primjera, kroz povijest su zabilježeni i neki
od pokušaja prijevara koje svojom smjelošću i vrijednošću stvarno zapanjuju. Tako je zabilježeno da je:

1. grčki trgovac Hegestratos (300 god p.n.e.) uzeo zajam uz hipoteku na svoj brod i dobra na njemu.
Njegov plan je bio da potopi prazan brod te zadrži novce i robu. To mu nije uspjelo te se utopio bježeći
pred ljutim putnicima i posadom2

2. 193. godine Pretorijska garda ubila je cara Pertinaksa i ponudila na prodaju cijelo Rimsko carstvo
najvećem ponuditelju. Pobjednik je bio Julianus koji je platio 250 zlatnika svakom pripadniku garde što je
ukupna protuvrijednost od 1 mld dolara u današnjem novcu.

3. 1719. Škotski financijski genij John Law pokrenuo je kompaniju koja je trebala pokrenuti razvoj
Louisiane. Uvjerivši investitore da je to dobra prilika tj. Brdo od zlata i srebra. Nažalost, Louisiana je bila
ono što je i danas zaostalo i močvarno područje.

4. 1785. Cardinal Prince de Rohan mislio je da je u aferi s kraljicom Marijom Antoanetom da je u njeno
ime kupio nakit u vrijednosti 6 mil livra. To je bila prevara njegove bivše ljubavnice Jeanne de la Motte a
ustvari je bio u vezi s prostitutkom preobučenom u kraljicu.

5. 1920. Charles Ponzi došao je na ideju da posudi novce i vrati ih uz primamljivu dobit. Naravno da su
ulagači hvaleći se o dobroj zaradi širili vijest tako da je sve više i više ljudi kupovalo njegove kupone.
Kada se saznalo da je sve prevara investitori su izgubili približno 10 mil dolara.
6. 1925. Prodaja Eiffelovog tornja. Victor Lustig je krivotvorivši dokumente pokušao prodati Eiffelov
toranj u staro željezo. Prodao ga je i to dvojici trgovaca starim željezom za 200.000 dolara.

Moderne prijevare

Danas su prijevare okrenute trgovačkim društvima i poslovanjem između više njih na način krivotvorenja
financijskih izvještaja te falsificiranjem dokumentacije. Nakon 1980-ih odnosno nakon što je
administracija predsjednika Reagana smanjila kontrolu nad tržištem vrijednosnih papira te liberalizirala
tržište smatrajući da je tržište kapitala samo sebi pouzdan regulator, otvorila su se vrata većim
prijevarama i uvođenjem novih financijskih derivata.

Jedan od najpoznatijih prevaranata bio je Frank W. Abagnale koji je lažnim predstavljanjem lagodno živio
tri godine dok nije uhvaćen. Gospodin Abagnale je primjer gdje je njegovo prevarantsko umijeće
iskorišteno za sprečavanje prijevara.

Frank William Abagnale mlađi (rođen 27. travnja 1948.) američki je savjetnik za sigurnost poznat po
svojoj karijeri prevaranta, krivotvoritelja i varalice u dobi od 15 do 21 godine.

Postao je jedan od najzloglasnijih varalica, glumeći čak osam različitih identiteta, uključujući pilota
zrakoplovne tvrtke, liječnika, agenta američkog Ureda za zatvore i odvjetnika. Abagnale je dva puta
pobjegao iz policijskog pritvora (jednom iz zračne luke za taksiranje i jednom iz američke kaznionice)
prije nego što je napunio 22 godine. Odležao je nešto manje od pet godina u zatvoru prije nego što je
počeo raditi za saveznu vladu. Abagnale je trenutno savjetnik i predavač za FBI akademiju i terenske
urede. Također vodi Abagnale and Associates, tvrtku za savjetovanje o financijskim prijevarama.

Abagnaleova priča nadahnula je za Oscara nominirani dugometražni igrani film "Uhvati me ako možeš"
(2002.), u kojem glume Leonardo DiCaprio kao Abagnale i Tom Hanks kao agent FBI-a koji ga prati, kao i
istoimeni mjuzikl na Broadwayu iz 2011., obojica temelje se na autobiografiji Abagnale i Stana Reddinga
"Uhvati me ako možeš" iz 1980.

- Letio u uniformi Pan Ama preko 1.600.000 milja od 16.-18. godine (26 zemalja, 150 letova,
besplatni hoteli, hrana itd.)

- Abagnale je jedan semestar radio kao asistent u nastavi sociologije na Sveučilištu Brigham Young
pod imenom Frank Adams. Sveučilište Brigham Young, međutim, osporava ovu tvrdnju.

- Jedanaest mjeseci Abagnale se predstavljao kao glavni pedijatar u bolnici u Georgiji pod
pseudonimom Frank Williams. Ovaj je put odabrao nakon što je umalo uhićen iskrcavši se s leta u New
Orleansu. (Bio je nadzornik pripravnicima u bolnici)

- Predstavljao se kao agent FBI tijekom bijega iz zatvora (lažni zatvorski inspektor)

Bernard Lawrence "Bernie" Madoff američki je financijer koji je izvršio najveću Ponzijevu shemu u
povijesti, prevarivši tisuće investitora iz desetaka milijardi dolara tijekom najmanje 17 godina, a možda i
dulje. Također je bio pionir u elektroničkom trgovanju i predsjednik Nasdaq-a početkom 1990-ih.

- Bernie Madoff bio je upravitelj novca odgovoran za jednu od najvećih financijskih prijevara do
danas.
- Ponzijeva shema Berniea Madoffa, koja je vjerojatno trajala desetljećima, prevarila je tisuće
investitora za desetak milijardi dolara.

- Ulagači su vjerovali Madoffu jer je stvorio uglednu čast, povratak mu je bio velik, ali ne i
neobičan, a on je tvrdio da koristi legitimnu strategiju.

- 2009. godine Madoff je osuđen na 150 godina zatvora i prisiljen vratiti 170 milijardi dolara.

- Od prosinca 2018. Fond žrtava Madoffa podijelio je više od 2,7 milijardi dolara 37.011 žrtvama,
odnosno ulagačima u SAD-u i širom svijeta.

Lehman brothers

Prijevare u Hrvatskoj

Fenomen brzog stjecanja bogatstva nije zaobišao niti Hrvatsku. S obzirom da je zemljopisno područje
današnje Hrvatske bilo pod nadležnošću drugih naroda u zadnjih tisuću godina, „varanje“ države i drugih
korisnika poreznih prihoda duboko se ukorijenilo na ovim prostorima.

Zapisa o nekim pokušajima većih poreznih ili financijskih prijevara u prošlosti nema, ali zato su od 1980-
ih novine i razni arhivi prepuni slučajeva prijevara. Tako je najpoznatiji slučaj prijevare na ovim
prostorima, iako nije u Hrvatskoj, trgovačkog društva Agrokomerc iz Velike Kladuše. Nakon izbijanja
požara 1987., za koji se je smatralo da je podmetnut, i ulaskom kontrole, pronalaze se mjenice za koje
nije bilo pokrića.

Lažiranje kredita u SFRJ

Visoka inflacija i relativno dovoljno novčanih sredstava na tržištu pogodovali su mogućim financijskim
prijevarama. To se može prikazati primjerom poslovođe u trgovini. Građanin A dobije robni kredit u
banci za kupovinu npr. namještaja i uz proviziju od cca 10% poslovođa u trgovini umjesto da proda
namještaj taj kredit pretvara u gotovinu, za koju zatim građanin A na crnom tržištu kupuje stranu valutu.
S obzirom da je inflacija „divljala“ i bila do 30% mjesečno, a kredit nije bio vezan valutnom klauzulom
sam kredit se nakon par mjeseci vraćao za iznos koji nije bio dosta niti za šalicu kave. Što je kredit bio
veći, zarada je bila veća tako da su bolje prolazili korisnici kredita za stambenu izgradnju zbog većih
iznosa.

Primjer drugi, Uz dogovor s mehaničarom i uz pristojnu naknadu, skladištar izdaje na revers rezervni dio
mehaničaru koji taj dio ugrađuje u „fušu“ kod kuće uz povoljniju cijenu i uz konverziju u stranu valutu.
Na kraju godine, kad se radi inventura, mehaničar podmiruje svoj račun koji sada iznosi cca 5 do 10%
vrijednosti s početka godine.

Zanimljiv je primjer s početka 70-ih kad je bilo zabranjena kupovina osnovnih sredstava za trgovačka
društva. Pogođeni tim zakonom malo, ali važno za lokalnu zajednicu, slavonsko trgovačko društvo koje
se bavi proizvodnjom namještaja, našlo se u problemima jer nisu bili u mogućnosti nabaviti dva nova
prijeko potrebita kamiona specijalizirana za prijevoz namještaja. U isto vrijeme, općina za potrebe
načelnika kupuje novi osobni automobil. Računovođa proizvodnog trgovačkog društva traži rješenje i
nalazi ga u činjenici kako zakonom nije zabranjena nabavka rezervnih dijelova za tekuće održavanje već
samo nabava nove opreme. U dogovoru s proizvođačem (jer su ovim zakonom su bili pogođeni svi u
proizvodnom lancu), dogovorena je isporuka dva kamiona ali u dijelovima koji su nakon dostave bili
sastavljeni u vlastitoj radionici.

Mijenjanje dinara tijekom rata

Prema raširenoj priči, koju Rajić nikad nije htio službeno potvrditi, on je navodno bio jedan od ključnih
aktera u promjeni jugoslavenskih dinara za devize u Bosni i Hercegovini. Bio je vozač kamiona u Dukatu
pa je uz taj posao lagano švercao. Ljubo Ćesić Rojs je na sličnom poslu, vozeći autobus od Hercegovine
do Njemačke, stekao solidan imutak već prije rata.

Hrvatska raj za prijevare početkom 90-ih

Hrvatska je postala i metom grupa poslovnih organizacija kojima je bilo u interesu legalizirati novac
stečen sumnjivim poslovima. Tako nešto nije se moglo odvijati bez dozvole odgovornih osoba na
položajima od lokalne samouprave do vrha vlasti koji su postavljani po političkoj liniji. Neuređena
infrastruktura i nedostatak sredstava, a višak visoko vrijednog zemljišta izlika su svakom načelniku
općine za rasprodaju, a time i osobnim bogaćenjem. Na primjer malo primorsko mjesto objavi prodaju
velikog dijela, cca 13.500 m2 općinskog zemljišta uz samu morsku obalu u lokalnom službenom listu. Na
natječaj se javlja trgovačko društvo austrijskog poduzetnika osnovano 15-ak dana ranije sa zakonski
minimalno upisanim kapitalom, te nudi cijenu oko 400.000 eura. S obzirom da je bilo jedini ponuđač,
trgovačko društvo je kupilo zemlju. Sredstva za kupovinu zemljišta namirena su pozajmicom trgovačkog
društva sa sjedištem u Lihtenštajnu istog vlasnika. Nakon transfera sredstava općini i sklapanja
kupoprodajnog ugovora trgovačko društvo za to isto zemljište u austrijskoj banci u Hrvatskoj dobiva
založni kredit u visini 1.000.000 eura. Vraća se pozajmica u Lihtenštajn, isplaćuje se naknada
predsjedniku općine u vidu pozajmice u visini od 50.000 eura i daje se osobno vozilo na korištenje te je
bio nagrađen položajem u nadzornom odboru trećeg trgovačkog društva istog poduzetnika. Nakon
izvedene operacije ostaje čistih 500.000 eura za poslovanje u vidu dobivenog kredita banke.

Kružne prijevare

Kružna prijevara ili „carousel fraud“ jedan je od najznačajnijih oblika prijevara kod poreza na dodanu
vrijednost u EU, a procjenjuje se da zbog njih države članice gube oko 100 milijardi eura godišnje. Pojava
kružnih prijevara pojavila se zbog manjkavosti samog sustava oporezivanjem Poreza na dodanu
vrijednost (dalje: PDV) između samih zemalja članica Unije. Trgovačka društva koje sudjeluju u
prijevarama koriste nedostatke sustava PDV-a koji je u uniji u primjeni od još od siječnja 1993. godine
kada je osnovano zajedničko tržište te su ukinute sve zapreke za bescarinsko poslovanje između država
članica.

Sustav poreza na dodanu vrijednost koji je tada stupio na snagu zamišljen je tako da se porez
obračunava u odredišnoj članici po stopi i uvjetima koji su njoj važeći. Način oporezivanja takvih
transakcija u osnovi je oporezivanje kao u slučaju da je pitanju izvoz iz jedne države i uvoz u drugu
države unije. Na takvu prodaju dobara između članica unije primjenjuje se oporezivanje nultom stopom.
Opravdanje za ovakav način oporezivanja opravdan je tako da se time uvezeni i domaći proizvodi
izjednačuju u poreznom smislu jer je za proizvodnju domaćih proizvoda PDV korišten kao pretporez.
Kada je ovakav sustav donošen i stavljen u primjenu smatrao se privremenim sustavom do donošenja
nekog novog rješenja no on je i danas kao takav u primjeni te uvelike omogućuje kružne prijevare jer
isporučitelj ima pravo na odbitak PDV-a ili povrat ulaznog PDV-a pri izvozu u državu članicu.ž

Primjer kružne prijevare

Trgovačko društvo A d.o.o. iz zemlje članice prodaje robu društvu B d.o.o. na hrvatskom tržištu te je
oslobođeno plaćanja poreza, odnosno društvo B d.o.o. obračunava PDV i pretporez po ulaznom računu
društva A. Sljedeći korak jest prodaja robe od strane trgovačkog društvo B d.o.o. društvu C d.o.o. s
obračunanim PDV-om. Iznos obračunatog PDV-a društvo B d.o.o. treba unutar zakonski određenog roka
platiti ali ga ne plaća, dok društvo C d.o.o. taj PDV iskazuje kao pretporez. Društvo B prestaje s
djelovanjem, odnosno nestaje i postaje društvo koje nestaje „missing trader“ za to vrijeme poduzetnik C
d.o.o. dalje prodaje robu poduzetniku D d.o.o., D d.o.o. prodaje društvu E d.o.o. itd. Da bi se prikrio
stvarni razlog prodaje svako od društava obračunava simboličnu razliku u cijeni tako da ostvaruje
minimalnu vrijednost dobiti te tako stvara privid urednog poslovanja.

Na kraju društvo E d.o.o. izvozi robu u treće zemlja bez PDV-a, a pri tome koristi pretporez i potražuje
povrat od državnog proračuna. Pri kontroli se utvrđuje da je E d.o.o. uredno prijavilo PDV kao obvezu i
porezna uprava nema razloga nego izvršiti povrat PDV društvu E d.o.o.. Trgovačka društva između
stjecatelja u Hrvatskoj i isporučitelja u zemlju članicu u stvari služe za prikrivanje tragova o izvršenim
transakcijama. Takva se društva nazivaju „bufferi“. To su društva koja normalno rade na području
Hrvatske i nesavjesno sudjeluju u kružnim prijevarama.

Porezna uprava će nakon proteka vremena izvršiti blokadu i ovrhu nad računom društva B d.o.o.. Kako
trgovačko društvo B d.o.o. radi u unajmljenom prostoru i nema imovine naplata PDV se ne može izvršiti.
Najveći kuriozitet ovog je posla je taj da se ova radnja ne može tumačiti kao utaja poreza jer je
poduzetnik B d.o.o. uredno prijavio svoju obvezu tako da se teško može dokazati namjera utaje poreza.

Primjer je nedavno uhićenje Ivana Inje Bašića i tvrtke Click motors.

Manipulacije s podatcima iz financijskih izvješća

Sukladno MRS-1 35 svi poduzetnici su dužni, kako usvojiti i objaviti računovodstvene politike koje
predstavljaju načela, metode i postupke koje će se koristiti prilikom izrade i objavljivanja financijskih
izvješća. Najbolji primjer je Agrokor.

Ciljevi manipulacija s financijskim izvješćima

- Kratkoročno povećanje profita koje se može postići različitim metodama priznavanja prihoda
unaprijed ili odgađanjem rashoda. Ovo je moguće ostvariti manipulacijama: (a) pomoću
računovodstvenih politika npr. priznavanjem budućih prihoda u tekuće prihode, produljenjem vijeka
uporabe dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine i sl. i (b) „realnim poslovnim odlukama“ (npr.
ubrzati naplatu potraživanja od kupaca ili smanjiti rok naplate, povećati konačne zalihe i sl.)
- Smanjenje promjena dobiti postiže se manipulacijom računovodstvenih politika primarno na
području vrijednosnih usklađivanja i rezerviranja troškova. Promjene dobiti danas se „uspješno
kontroliraju“ u bankama pomoću rezerviranja troškova prilikom razvrstavanja plasmana u rizične
skupine čime se izravno utječe na visinu neto dobiti banaka. U realnom sektoru menadžment kontrolira
dobit rezerviranjima za nepredviđene obveze te politikama umanjenja imovine (vrijednosnih
usklađivanja).

- Jačanje bilance postiže se: (a) računovodstvenim politikama (precjenjivanjem imovine ili
podcjenjivanjem obveza) što se postiže različiti metodama vrednovanja imovine i obveza kao i (b)
„realnim poslovnim odlukama“ (npr. korištenjem najma kao izvanbilančnog financiranja, emitiranjem
preferencijalnih dionica i sl.) precjenjivanje imovne je najčešća metoda jačanja bilance kojoj je cilj
kratkoročno povećanje dobiti. Isti efekti se postižu podcjenjivanjem obveza ili ako je moguće
izvanbilančnim financiranjem (najam).

OLAF – Office europèen de lutte anti-fraude

Office europèen de lutte anti-fraude (dalje: OLAF) predstavlja neovisni istražni ured za borbu protiv
prijevara unutar EU, a osnovan je 1999. godine. OLAF provodi istrage u svim članicama Europske unije i
drugim zemljama koje su se sporazumno obvezale na to a sve to ima za cilj sprečavanje prijevara is svih
onih nelegalnih aktivnosti koje imaju štetan učinak na uniju kao što je korupcija. OLAF ne djeluje
samostalno već surađuje s istražnim tijelima članica na čijem teritoriju djeluje. Iako je ured relativno mali
(500 zaposlenih s budžetom od 50 milijuna eura) njegove su koristi višestruke kod otkrivanja prijevara.

AFCOS – Anti fraud coordinating structures

AFCOS10 sustav predstavlja sustav putem kojeg se provodi koordinacija zakonodavnih, upravnih i
operativnih aktivnosti s ciljem zaštite financijskih interesa Europske unije i neposredna suradnja s
Uredom Europske komisije za borbu protiv prijevara (OLAF).

Kao punopravna članica Unije i Hrvatska je uključena u AFCOS mrežu koja je osnovana odlukom Vlade
Republike Hrvatske kojom su definirane zadaće tijela u AFCOS mreži.

SAMOSTALNI SEKTOR ZA OTKRIVANJE POREZNIH PRIJEVARA (SSOPP)

Hrvatskoj nije dugo trebalo da shvati da se neće moći boriti sa svim načinima poreznih prijevara od
ulaska u Uniju. Na preporuku Europske komisije, 25. studenog 2014. godine, započele su pripreme za
osnivanje posebnog tijela koje će se posvetiti otkrivanju i suzbijanju kružnih prijevara i koje će imati
ovlasti za trenutno postupanje na teritoriju cijele Hrvatske. Uloga tog tijela treba biti učinkovita zaštita
hrvatskih javnih financija, a mora se ustrojiti po uzoru na slična takva tijela u zemljama koje postižu
dobre rezultate u borbi protiv kružnih prijevara. Tako je osnovan Samostalni sektor za otkrivanje
poreznih prijevara (dalje: SSOPP).

Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara poseban je ured sastavljen od djelatnika ministarstva
koji su prošli posebna testiranja te su svi visokoobrazovani. SSOPP je relativno malen sektor sa svega 26
visokoobrazovnih službenika koji su podijeljeni u tri temeljne jedinice.
Iako je mlad i relativno novi, SSOPP se radi važnosti može (iako nije primjereno) usporediti s Američkim
IRS-om (Internal Revenue Service) koji je postao „strah i trepet“ za sve koji s bave utajama poreza bilo na
teritoriju SAD-a ili izvan njega. IRS je postigao veliku nezavisnost tako da se na listi njihovih subjekata
pod nadzorom i dokazanih utajivača poreza nalaze velike zvijezde (Marta Stewart, Wesly Snipes,
Nicholas Cage, Mark Anthony, Willie Nelson). Time se šalje poruka da nema nedodirljivih i da svi moraju
plaćati porez. Tako je i SSOPP, čim je startao s radom, pozvao na informativni razgovor više osoba iz
javnog i političkog života da se izjasne o porijeklu svoje imovine. Iako je SSOPP dosta zatvoren sektor za
sad se zna da je pokrenuta ili su već predani na procesuiranje slučajevi braće Mamić vrijednost 120
milijuna kuna, Alen Bubalo 7 milijuna kn, Jozo Primorac 14 milijuna kn.

Strukovne gospodarske udruge, regulatori i cehovi

HANFA:

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) je nadzorno tijelo u čiji djelokrug i nadležnost
spada nadzor financijskih tržišta, financijskih usluga te pravnih i fizičkih osoba koje te usluge pružaju.

Hanfa provodi nadzor nad poslovanjem burzi i uređenih javnih tržišta, investicijskih društava i izdavatelja
vrijednosnih papira, brokera i investicijskih savjetnika, vezanih zastupnika, središnjeg klirinškog
depozitarnog društva, društava za osiguranje i reosiguranje, zastupnika i posrednika u osiguranju i
reosiguranju, društava za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, mirovinskih osiguravajućih
društava, investicijskih i mirovinskih fondova, Središnjeg registra osiguranika, Fonda hrvatskih branitelja
iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i pravnih osoba koje se bave poslovima leasinga i
faktoringa, osim ako ih banke obavljaju unutar svoje registrirane djelatnosti.

Hanfa je osnovana 2005. godine spajanjem triju postojećih nadzornih institucija: Komisije za vrijednosne
papire, Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja te Direkcije za nadzor društava za
osiguranje.

Hanfa je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru svog djelokruga i nadležnosti propisanih
Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i drugim zakonima. Odgovorna je Hrvatskom
saboru.

Temeljni su ciljevi Hanfe promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i nadzor zakonitosti
poslovanja subjekata nadzora, a u ostvarivanju svojih ciljeva Hanfa se rukovodi načelima
transparentnosti, izgradnje povjerenja među sudionicima financijskih tržišta i izvješćivanja potrošača.

HUP:

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) osnovana je 1993. godine kao dobrovoljna, neprofitna i neovisna
udruga poslodavaca koja štiti i promiče prava i interese svojih članova. Osnovala ju je grupa uglednih
hrvatskih gospodarstvenika koji su prepoznali snagu zajedničkog djelovanja te ulogu udruge poslodavaca
u tripartitnim odnosima.

Utemeljena na principu dobrovoljnog članstva i na načelima demokratskog zastupanja i očitovanja volje

njezinih članova, udruga promiče poduzetnički duh i poduzetnička prava i slobode.
HUP od 1994. godine kao jedini reprezentativni predstavnik poslodavaca sudjeluje u radu Gospodarsko-
socijalnog vijeća na nacionalnoj razini kao najvišeg oblika tripartitinog socijalnog dijaloga u Republici
Hrvatskoj. Vijeće je osnovano radi utvrđivanja, zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava
poslodavaca i radnika, vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike, poticanja, sklapanja
i primjene kolektivnih ugovora te njihovog usklađivanja s mjerama gospodarske, socijalne i razvojne
politike.

HUP kao neovisni predstavnik poslodavaca, stupanjem na snagu Zakona o radu iz 1996. godine, dobiva
legitimno pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora.

HUP je snažan i neovisan glas poslodavaca i poduzetnika. Osnivanjem regionalnih ureda u Rijeci, Osijeku,
Splitu i Varaždinu organizirana je snažna mreža poduzetnika koja pokriva sve županije.

30 granskih udruga HUP-a zastupa specifične interese različitih gospodarskih grana.

Od 2012. godine HUP je sjedište UN inicijative Global Compact Hrvatska, promičući tako princip
društveno odgovornog poslovanja među svojim članovima.

HURA:

U Hrvatskoj se više od 3.000 društava deklarira kao "agencije za tržišno komuniciranje".

Hrvatska udruga društava za tržišno komuniciranje (HURA!) vodeća je strukovna udruga u sektoru
tržišnih komunikacija u Hrvatskoj. Njezini su članovi neke od najboljih i najnagrađivanijih domaćih
agencija.

Organiziraju nacionalni festival oglašavanja Dane komunikacija s pripadajućim natjecanjima Effie, IdejaX i
Young Lions, HURA!-inu marketinšku akademiju HOWtoWOW, regionalnu reviju reklamnih agencija
BalCannes i druge projekte.

Bore se za poboljšanje tržišnih uvjeta i napredak čitave industrije, što uključuje lobističke aktivnosti,
pregovaranje sa zakonodavcem, promociju struke, mnoga istraživanja i statistike u industriji,
savjetovanje i drugo.

Izvan granica djeluje u sklopu EACA-e (Europskog udruženja agencija za tržišno komuniciranje) te kao
ekskluzivni predstavnik organizacija Cannes Lions i Effie Worldwide za Hrvatsku.

Hrvatska obrtnička komora:

Hrvatska obrtnička komora je samostalna stručno poslovna organizacija obrtnika koja je osnovana radi
promicanja, usklađivanja i zastupanja zajedničkih interesa obrtništva. Sjedište Hrvatske obrtničke
komore je u Zagrebu, Ilica 49, a nalazi se u zgradi Matice Hrvatskih obrtnika koju su 1939. godine izgradili
hrvatski obrtnici.

Hrvatska obrtnička komora je pravna osoba.

Članovi Hrvatske obrtničke komore su obrtnici koji obavljaju obrt na području Republike Hrvatske te
fizičke i pravne osobe koje se dobrovoljno učlane.

Članstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori je obavezno.

Područne obrtničke komore udružuju se u Hrvatsku obrtničku komoru. Na razini županija djeluje 20
područnih obrtničkih komora.

Na razini gradova i općina djeluje 112 Udruženja obrtnika.

Udruženja obrtnika, područne obrtničke komore i Hrvatska obrtnička komora čine jedinstveni sustav
organiziranosti obrta.

Hrvatska obrtnička komora obavlja sljedeće javne ovlasti:

- izdavanje dozvole (licencije) obrtnicima i pravnim osobama koje izvode praktičnu nastavu i
vježbe naukovanja u skladu sa Zakonom o obrtu

- izdavanje uvjerenja o položenom ispitu o stručnoj osposobljenosti

- izdavanje diplome o majstorskom zvanju

- osnivanje Suda časti.

Dragutin Ranogajec predsjednik je Hrvatske obrtničke komore (HOK) u mandatu 2011.- 2015., 2015.-
2018. te u trećem mandatu 2018.- 2022. godine.

Majstorski ispit 2.600 kuna

Hrvatska gospodarska komora:

Hrvatska gospodarska komora krovna je kuća domaćeg poduzetništva. Promiče, zastupa i štiti interese
naših članica u zemlji i inozemstvu već preko 165 godina.

Hrvatska gospodarska komora (kratica HGK) samostalna je stručno-poslovna organizacija, koja promiče,
zastupa i usklađuje zajedničke interese svojih članica pred državnim i drugim tijelima u Hrvatskoj i
inozemstvu.

Ako se poduzeća žele okrenuti izvozu, HGK će pronaći partnere i pomoći u izlasku na strana tržišta kroz
međunarodna predstavništva.

Na domaćem tržištu HGK lobira za zakonsku regulativu u skladu s interesima kroz 63 udruženja i 33
zajednice HGK. Kroz regionalno razgranatu infrastrukturu članice mogu dobiti pravno savjetovanje, čitav
niz informacija, baze podataka i poduzetničke edukacije, a također HGK sufinancira nastupe na
sajmovima, upućujemo na izvore financiranja te savjetuje pri apliciranju za EU sredstva. Komorski
kontakti biti potpora kod lokalnih razvojnih agencija, razvojnih banaka, drugih državnih institucija,
preporuka komercijalnoj banci ili pri javnoj nabavi poslova, u zemlji ili inozemstvu.

Udruga novinskih izdavača:

Udruga novinskih izdavača je dobrovoljna i neovisna udruga poslodavaca koja štiti i promiče prava i
interese svojih članova osobito u području uređivanja uvjeta poslovanja, odnosa s tijelima državne
uprave, sindikatima, radnog i socijalnog, prometnog, fiskalnog, financijskog te gospodarskog
zakonodavstva, kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora, radnih sporova te drugih
pitanja važnih za gospodarski i socijalni položaj poslodavaca.

HUP–Udruga novinskih izdavača svojim je djelovanjem posvećena zastupanju interesa poslodavaca-

tiskanih nakladnika. Medijsko tržište značajno je restrukturirano zbog ekonomske krize posljedica čega je
visoka koncentracija tržišta novinskih izdavača. Kako bi se sačuvala opća funkcija/namjena novinskog
izdavaštva potrebno je relevantnim mjerama očuvati isto. Stoga je Udruga svojim djelovanjem
usmjerena na potrebne zakonske izmjene i kreiranje mjera s kojima će se stabilizirati uvjeti poslovanja u
medijskoj industriji. Jedan od takvih zahvata je i snižena stopa PDV-a na tiskana izdanja novinskih
nakladnika u iznosu od 5 %, koju se uspjelo kroz poreznu reformu zadržati unatoč prvotnim najavama o
mogućem više nego dvostrukom povećanju. No, ostaje pitanje snižene stope za sva tiskana izdanja.

HURIN:

Današnja Hrvatska udruga radija i novina (HURIN) utemeljena u svibnju 2002. godine, pravni je slijednik
Udruge hrvatskih lokalnih glasila (HLG), utemeljene 1991. godine, jednako kao što je i ova bila pravni
slijednik Udruženja lokalnih sredstava informiranja SR Hrvatske (ULSI) osnovanog 1976. godine… i tako
sve do davne 1964. godine, kad je 24. travnja upisana u registar kao Udruženje listova komuna i radnih
kolektiva, što se danas službeno smatra danom osnivanja HURiN-a.

.Željko Švenda – predsjednik.

HND:

Hrvatsko novinarsko društvo jedno je od najstarijih profesionalnih udruženja u Hrvatskoj. Utemeljeno je

18. prosinca 1910. godine, kada je, nakon što su tadašnje nadležne vlasti potvrdile pravila, održana prva
Skupština Hrvatskog novinarskog društva. Za prvog predsjednika Skupština je izabrala profesionalnog
novinara Milana Grlovića. Društvo je imalo 61 člana.

Društvo početkom Prvog svjetskog rata obustavlja svoj rad, a ponovo počinje djelovati 1917. godine.,
kada je u listopadu održana obnoviteljska skupština.

U međuratnom periodu svakako je važno istaknuti gradnju Zakladne zgrade Novinarski dom, koja je
završena 1930. godine, a čiji je projektant bio Bruno Bauer.

U doba SFRJ novinari su bili organizirani u Savezu novinara Jugoslavije, odnosno u Društvu novinara
Hrvatske, a tretiralo ih se kao društveno-političke radnike.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. Skupština Društva promijenila je Statut i vratila izvorno ime.
Obnovom rada HND-a kao samostalne profesionalne udruge i povratom zgrade Novinarskoga doma
položeni su temelji za javno sudjelovanje i zauzimanje HND-a, posebice u pitanjima slobode i
odgovornosti medija.

HND trenutno ima nešto više od 2000 članova i najveće, ali ne i jedino novinarsko udruženje u Hrvatskoj.
Profesionalnim novinarstvom smatraju se:

a) Objavljeni pisani, izgovoreni, slikovni ili on line uradci: izvještaj, vijest, komentar

(bilješka ili osvrt, društvena kronika, članak, recenzija), kritika, karikatura, esej,

intervju, reportaža /putopis, crtica, te naslovi, najave i redaktura

b) uređivanje i redaktura tekstova

c) urednički poslovi u uredništvima tiska, elektroničkim medijima i novinskim agencijama, te na internet-

portalima

d) informiranje fotografijom, elektroničkom slikom, filmom i karikaturom što ga obavljaju profesionalni

fotoreporteri, snimatelji i karikaturisti (ali samo ako je to kandidatima za članstvo glavno zanimanje).

Ne smatra se novinarstvom:

a) obavljanje pravnih, gospodarskih, administrativno-organizacijskih i propagandističkih poslova.

b) lektoriranje, korigiranje, stenografiranje i strojopis, arhivsko-dokumentacijski poslovi pribavljanja,

razvrstavanja i čuvanja medijskih dokumenata

c) najavljivački, spikerski i voditeljski poslovi u elektroničkim medijima

d) tonsko snimanje, video snimanje isključivo studijskim kamerama, montaža tonskih, filmskih i video
zapisa

e) uređivanje listova poduzeća, kada nije posrijedi glavno zanimanje i kada se u ugovoru o radu ne
spominje izričito novinarsko radno mjesto i ništa drugo, primjerice glasnogovorništvo ili odnosi s
javnošću, izrada komercijalnih priloga, akvizicija oglasa, čitanje propagandnih tekstova u elektroničkim
medijima i slično.

f) pisanje tekstova za stripove, horoskope, top-liste i druge slične rubrike, kompilacije i prevođenje za sve
medije, preuzimanje tekstova za web stranice.

g) uređivanje i pisanje rubrike ili emisije stručnih savjeta (npr. liječnika, pravnika, tehničkih znanja,
sociologa, savjeta za kućanstvo i sl.), te isključivo urednički rad u časopisima namijenjenim samo
određenu profilu stručnjaka kao ni rad u promidžbenim magazinima trgovačkih društava namijenjenih
popularizaciji, reklamiranju, prodaji i marketinškoj animaciji kupaca roba i usluga

h) poslovi glasnogovornika i drugi slični poslovi informativnih službi državnih, znanstvenih, kulturnih,
gospodarskih i drugih institucija

i) samo povremeno i prigodno objavljivanje novinarskih tekstova

Godišnja članarina u HND-u iznosi 360 kuna.

HNIP:

Hrvatski novinari i publicisti osnovani su 2. srpnja 2015., a udruga je službeno registrirana u rujnu iste
godine.

Ideja o osnivanju novog novinarskog društva kojeg bi sačinjavali hrvatski novinari koji se nisu uklapali u
svjetonazorsku i interesnu strukturu dotadašnjeg novinarskog društva u Hrvatskoj te i oni koji su kao
članovi u radu u i djelovanju tog društva prvenstveno prepoznavali aktivističku, a ne strukovnu potku
dugo je tinjala u hrvatskom novinarskom prostoru.

Upravo zbog te ideje i na tom tragu 2012. je u Matici hrvatskoj održan inicijalni sastanak o osnivanju
nove strukovne udruge. Na tu ideju vezali su se i sukobi unutar HND-a koji su eskalirali 2015. godine što
je dovelo do sinergijskog učinka između tih nezadovoljnih i onih koji nisu bili članovi, a kojima je
zajedničko bilo što se nisu uklapali u svjetonazorsku i interesnu strukturu HND-a.

Te 2015. povod za osnivanje nove hrvatske novinarske udruge bili su izbori u najvećem ogranku
Hrvatskog novinarskog društva (HND) na Hrvatskoj radio televiziji (HRT) na kojima je po mišljenju velikog
broja tadašnjih članova HND-a, zaposlenika HRT-a, došlo do grubog kršenja Statuta i brojnih
nepravilnosti u izbornoj proceduri. Među njima bilu su Jozo Barišić, Katja Kušec, Siniša Kovačić, Miro
Branković, Mario Raguž i drugi.

Tijekom pripreme osnivačke skupštine HNiP-a, HRT-ovcima su se u lipnju pridružili slobodni novinari
Marko Jurič, Marko Marković, Vladimir Milinović i Tomislav Držić koji su također imali ideju pokretanja
novinarskog društva pod nazivom A.G. Matoš.

Na osnivačkoj Skupštini održanoj 2. srpnja 2015. u velikoj dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu okupila su
se 23 novinara, a za ime nove novinarske udruge izabrano je „Hrvatski novinari i publicisti“ (HNiP) koje je
predložio Hrvoje Juvančić. Izabrano je i privremeno vodstvo: za predsjednicu Katja Kušec,
potpredsjednika Marko Jurič i tajnika Hrvoje Juvančić. Nakon toga pokrenut je postupak registracije
HNiP-a koji je ostvaren u rujnu 2015.

U razdoblju do izborne Skupštine koja je održana nakon registracije Udruge – 4. studenoga 2015. HNiP je
proširio članstvo na 45 novinara i publicista. Na toj je Skupštini izabrano vodstvo udruge na mandat od
četiri godine.

Za predsjednika HNiP-a izabran je Siniša Kovačić, za potpredsjednicu Katja Kušec, a za tajnika Hrvoje
Juvančić. Za predsjednika Etičkog povjerenstva izabran je Jure Vujić, za predsjednika Nadzornog odbora
Ivan Blažičko, a za člana Tajništva Marko Jurič.

Burza i burzovno izvješće

Burza (eng. exchange, franc. bourse, njem. die Börse) je trgovačka institucija, odnosno organizacija i
javno tržište na kojem se trguje standardiziranom robom, uslugama, domaćom i stranom valutom što je
sve pobrojano u statutu i pravilima o trgovanju burze. Trgovanje se odvija u točno određeno vrijeme i po
unaprijed propisanim postupcima.
Prema Međunarodnom udruženju burzi, definicija burze glasi: Burza je regulirano tržište u kojemu
poduzeća i vlade mogu prikupiti sredstva izdavanjem vrijednosnih papira gdje opskrba vrijednosnim
papirima zadovoljava potražnju. Razmjena derivata omogućuje investitorima upravljanje rizikom.
Razmjena igra važnu i ključnu ulogu u svjetskoj ekonomiji. Burza je mjesto gdje se utjelovljuje
transparentnost u procesu formiranja cijena, informiranju ulagača i širenju informacija za funkcioniranje
financijskog tržišta. Tako burza predstavlja važan izvor kapitala za poduzeća u usponu, kao i za poduzeća
koja su davno utemeljena.

Povijest:

Prvi stupanj razvoja veže se uz početak robne trgovine. U ovom razdoblju karakterističan je zakon
jednostavne robne proizvodnje. Prve burze su bile zabilježene u antičkom dobu kod Feničana koji su
osnivali kolonije na Cipru, Malti, Siciliji, Sardiniji, Španjolskoj i Sjevernoj Africi (Utika i Kartaga). U tom
razdoblju Feničani su postali značajni trgovci i pomorci. Trgovina se odvijala na gradskim trgovima, a
predmet trgovanja bile su žitarice, živa stoka, tkanine. Nakon Feničana, burze se počinju pojavljivati u
Indiji, Grčkoj i Rimu.

Drugi stupanj razvoja vezan je uz srednji vijek, točnije za razdoblje od 476. godine. To je razdoblje u
kojemu započinje ekspanzija stvaranja burzi koje se nalazile na sajmovima. Prvi mjenjači novca spominju
se u Italiji tijekom 10. stoljeća gdje se novac kuje. Mešetarenje, mjenjački posao, mjenice i dionice su
preteče nastanka kapitalizma koji se proširuje iz Italije diljem svijeta u 12. stoljeću.

Prva institucionalizirana europska burza osnovana je 1521. godine kada je u Antwerpenu izgrađena
Palača burze. Antwerpen je još od 1400. godine bio glavna trgovačka veza i glavno financijsko središte
Europe. Na ovoj burzi razvila se velika špekulacija robom i vrijednosnicama. Početak je to terminske
trgovine i vrijeme pojave špekulanata kao profesije. Neposredno nakon osnivanja Antwerpenske burze
osnivaju se burze u Touluseu, Hamburgu i Rouanu. Prva Londonska burza osnovana je 1568. godine, a na
burzi se trgovalo novcem i vrijednosnicama. Krajem 17. stoljeća u Europi dolazi do novog vala osnutka
burzi sa sjedištima u Parizu, Berlinu i Beču.

Treći stupanj razvoja započinje u Japanu, osnivanjem burze u Osaki. Burza je to na kojoj se trgovalo
isključivo putem terminskih ugovora. Stoga, burza u Osaki smatra se najstarijom institucionaliziranom
terminskom robnom burzom. Krajem 19. stoljeća osniva se Tokijska burza.

Četvrti stupanj razvoja odnosi se na diversifikaciju i uvođenja inovacija u burzovno poslovanje. Pod
pojmom uvođenja inovacija smatra se trend kojim započinje uvođenja derivacija u trgovinu na burzi.
Nadalje, tijekom 20. stoljeća počinje trgovina ročnicama u sedam valuta. Standardiziranost i
ujednačenost specifične su za serijsku proizvodnju velikih količina roba koja dovodi do razvoja robnih
burzi. Osim trgovine vrijednosnim papirima, burzovno poslovanje proširuje se na trgovinu
poljoprivrednim proizvodima, metalima i tekstilnim sirovinama.
Vrste burza:

1.burze vrijednosnih papira su burze specijalizirane za trgovanje vrijednosnim papirima (obveznicama i

dionicama). Takva burza može biti specijalizirana da se na njoj trguje samo nekim vrstama vrijednosnih
papira, a tako posjeduju znatan utjecaj na stanje svjetskog gospodarstva.

2.novčane ili devizne burze - nazivaju se još i valutne burze, a na njima se odvija trgovina efektivnim
novcem. Predmet poslovanja deviznih burzi su konvertibilne devize, odnosno sva potraživanja prema
inozemstvu koja glase na stranu valutu i koja su plativa u inozemstvu.

3.robne burze jesu specijalizirane burze na kojima se trguje specijaliziranom vrstom robe čija se kvaliteta
može odrediti navođenjem standardne oznake. U trenutku prodaje roba se ne mora nalaziti na mjestu
kupoprodaje. Na robnim burzama kotiraju osnovne sirovine koje obuhvaćaju dvije skupine proizvoda:
prvu skupinu čine poljoprivredni proizvodi, a drugu skupinu čine proizvodi rudarstva, tj. metali.

4.burze usluga - predstavljaju specijalizirane burze, a označavaju ih tržišta ponude i potražnje različitih
vrsta usluga (npr. transport, osiguranje, posredovanje).

Burze organizirane prema vlasničkoj strukturi se dijele na:

1.državne burze – osnivaju se zakonom kao javne ustanove, a nalaze se pod neposrednim nadzorom
organa državne vlasti koja regulira organizaciju poslovanja i uvjete osnivanja.

2.privatne burze – osnivaju ih trgovačka društva, korporacije ili druga privatna udruženja financijskog
kapitala radi stvaranja što većeg prihoda i što većeg profita kojeg mogu isplatiti svojim dioničarima.

Burzovni indeks služi za procjenu kretanja promjene cijena dionica na određeni dan ili kroz određeno
vremensko razdoblje, a to može biti tjedno, mjesečno ili godišnje. Najvažniji svjetski burzovni indeksi
obuhvaćaju najkvalitetnija i najveća poduzeća zbog pretpostavke kako će samo takva poduzeća osjetiti
nagle gospodarske i političke promjene.

Najveće svjetske burze:

Najveći dio svjetskog burzovnog poslovanja odvija se na relaciji New York – London – Tokio. Najpoznatija
i najvažnija svjetska burza nalazi se u New Yorku. Ostale burze, pa i one najpoznatije u Europi i Aziji
manje su po veličini prometa, ali i prema broju poduzeća uvrštenih u kotacije.

New York Stock Exchange (NYSE)

Burza u New Yorku danas predstavlja zajednicu za više od 2.400 poduzeća. Neovisno o tome jesu li ta
poduzeća temeljena na tehnološkim inovacijama, zdravstvena odnosno farmaceutska poduzeća koja
žele poboljšati kvalitetu života ili poduzeća koja se bave proizvodnjom različitih dobara, poduzeća vezana
uz financijske usluge ili vodeća maloprodajna poduzeća označavaju jedan od najvećih izazova u
poslovanju burze. Sva navedena poduzeća kotiraju na ovoj burzi jer se burza u New Yorku smatra
središtem u stvaranju kapitala, ovdje se ideje razmjenjuju i cijene, a poduzećima se daje pokretačka
snaga koju je potrebno uložiti za uspješan posao kako bi se stvorila nova radna mjesta. Ovo je burza koja
otvara vrata najboljim svjetskim poduzećima, ali i vođama i inovatorima koji žele promijeniti svijet.

Počeci newyorških burza mogu se tražti još 17. svibnja 1792. godine kada je potpisan sporazumu ispod
stabla platane na adresi Wall Street 68. Potpisnici su bili 24 trgovca dionicama. Prvi prostor za trgovanje
činila je jedna iznamjmljena soba na adresi Wall Street 40, a plaćali su je 200 dolara na mjesec.

NYSE svojim trgovcima pruža razne mogućnosti. Na burzi kotiraju vrijednosni papiri više od 2.300
dioničkih društava. Trgovanje je modernizirano i uglavnom se odvija elektroničkim putem, a od 2007.
godine omogućeno je elektroničko trgovanje svim vrijednosnim papirima. Burza je otvorena od
ponedjeljka do petka, a radno vrijeme je od 09:30 h ujutro do 16:00 sati poslijepodne (iznimka su
praznici koji su unaprijed određeni i sudionici trgovanja su o njima obaviješteni). Dozvole za trgovanje
izdaju se na godišnoj bazi.

Burza ima tri glavna i više sporednih indeksa cijena vrijednosnih papira. Glavni su Dow Jones indeks, S&P
500 indeks i NYSE Composite indeks.

Najpoznatiji indeks burze Dow Jones dobio je ime prema svojim osnivačima Charles Dowu i Eddie
Jonesu. Postoje tisuće indeksa koji su stvoreni, ali niti jedan se ne može mjeriti s veličinom i tradicijom
indeksa Dow Jones. Ovaj indeks podijeljen je u tri prosjeka:

1. Dow Jones Industrial Average – predstavlja indeks koji je snažan pokazatelj uspješnosti
američkog gospodarstva i tržišta kapitala. Ovaj indeks ukazuje na fleksibilno trgovanje dionicama i
opcijama te učinkovit pristup trgovinskim mogućnostima stvorenih od strane tržišnih kretanja i
gospodarskih trendova. Ponderirani je indeks cijena 30 američkih poduzeća koja su lideri unutar
industrijske grane kojoj pripadaju. Poslovanje tih poduzeća vezano je uz devet gospodarskih sektora a taj
sektor čine: financijske usluge, tehnologiju, maloprodaju, industriju zabave i potrošačka dobra.

2. Dow Jones Transportation Average – ponderirani indeks cijena dvadeset najznačajnijih američkih
poduzeća koja se bave transportnom djelatnošću.

3. Dow Jones Utility Average – ponderirani je indeks cijena 15 najvećih američkih poduzeća koja se
bave komunalnim uslugama. Neka od tih poduzeća uključena su u proizvodnju električne energije.

Crni datumi:

1929. Dana 24. listopada - „Crni četvrtak“, vlada panika na burzi. Sljedećeg tjedna, dana 29. listopada
slijedi „Crni utorak“, što obilježava početak Velike gospodarske krize.

1987. Dana 19. listopada indeks Dow Jones u jednom danu gubi vrijednost za čak 22.6 posto.

2001. Dana 11. rujna, nakon terorističkih napada na SAD vlada opća panika i mnoge tvrtke gube na
vrijednosti, a posebice one koje se bave zrakoplovnom djelatnošću.
London Stock Exchange (LSE)

Londonska burza jedna je od najvažnijih međunarodnih tržišta kapitala. Burza koja izlistava oko 2.200
poduzeća iz više od 70 zemalja diljem svijeta, dok je više od 500 poduzeća u tom sastavu međunarodno.
Položaj Londona u središtu globalne financijske zajednice jedan je od razloga da se tolika međunarodna
poduzeća odluče pridružiti financijskom tržištu Velike Britanije. Mnoge od vodećih svjetskih investicijskih
kuća i financijskih institucija svoje temelje imaju u Londonu. Londonski ulagači su poznati po svojem
profesionalnom pristupu nudeći poduzećima diljem svijeta široki spektar investicijskog kapitala.

Međunarodna poduzeća koja su pridružena Londonskom tržištu smatraju kako je ovo tržište najbolji
izbor za njihov daljnji rast poslovanja, a poduzeća koja su uključena u trgovanje na tržištu pripadaju
sljedećim regijama: Rusija, Azija – Pacifik i Australija, Indija i Pakistan, Europa, Bliski Istok i Afrika,
Sjeverna i Južna Amerika.

FTSE 100 – najvažniji je indeks Londonske burze koji se sastoji od sto najvećih britanskih poduzeća
prema tržišnoj kapitalizaciji.

Tokyo Stock Exchange (TSE)

Tokijska burza je licencirana financijska institucija koja posluje u skladu sa Zakonom o financijskim
instrumentima i burzama Japana. Ova burza bavi se pružanjem financijskih usluga (trgovanje
vrijednosnim papirima, objavljivanje cijena dionica i notiranje…) te ostalim pitanjima koja se odnose na
rad tržišta financijskih instrumenata.

Tokijska burza prema tržišnoj kapitalizaciji učvrstila je svoju poziciju središnjeg financijskog tržišta u
Japanu, dok je među svjetskim financijskim tržištima rangirana na trećem mjestu.

Trgovina dionica na Tokijskoj burzi započinje 15. svibnja 1878. godine kada je osnovana burza pod
nazivom „Tokyo Stock Exchange Co., Ltd.“ U razdoblju od 1943. do 1947. godine vladina organizacija
„Japan Securities Exchange“ objavila je spajanje svih postojećih burzi u Japanu. Tokijska burza
utemeljena u obliku kakvom danas poznajemo osnovana je 1949. godine. Svoj procvat trgovanje na
Tokijskoj burzi doživljava ekonomskim rastom u razdoblju od 1955. – 1961. godine.

Najpoznatiji indeks Tokijske burze je Nikkei 225 poznat još pod nazivom Nikkei Stock Average koji je
priznati reprezentativni pokazatelj stanja na japanskom tržištu dionica. Nikkei 225 je indeks koji se koristi
diljem svijeta kao glavni indeks u trgovanju japanskim dionicama. Nikkei 225 iskazuje ponderiranu cijenu
dionica 225 najvećih poduzeća.

Ostale burze:

Euronext Paris je francusko tržište vrijednosnih papira, prije poznato pod nazivom Bourse de Paris, koje
se u rujnu 2000. godine spojilo s burzama u Amsterdamu, Lisabonu i Bruxellesu i tada je nastao Euronext
NV, druga najveća burza u Europi iza londonske burzne grupe. Burzovni inkeds zove se CAC40.

Frankfurtska burza (njemački: Börse Frankfurt, bivši njemački naziv Frankfurter Wertpapierbörse - FWB)
10. je najveća svjetska burza po tržišnoj kapitalizaciji, a indeks je DAX
Hong Kongška burza (SEHK, također poznata i kao Hong Kong burza) je burza sa sjedištem u Hong Kongu.
To je treća po veličini Azija po tržišnoj kapitalizaciji odmah iza Tokijske burze i Šangajske burze te četvrta
pojedinačna najveća burza na svijetu.

Šangajska burza (SSE) je burza sa sjedištem u gradu Šangaju u Kini. To je jedna od dvije burze koje
neovisno djeluju u kontinentalnoj Kini, a druga je Shenzhen Stock Exchange. Šangajska burza četvrto je
najveće svjetsko tržište dionica po tržišnoj kapitalizaciji od 4,0 bilijuna američkih dolara od studenog
2018. Za razliku od hongkonške burze, šangajska burza još uvijek nije u potpunosti otvorena za strane
ulagače i često je pogođena odlukama središnje vlade, zbog kontrola računa kapitala koje provode
kineske vlasti.

Zagrebačka burza

Zagrebačka burza postoji od 15. lipnja 1907., kada je djelovala u sklopu tadašnje Trgovačke komore.
Trgovalo se dionicama i drugim vrijednosnicama, valutama i robom. Tijekom I. svjetskog rata Zagrebačka
burza ne posluje, da bi 1918. ponovno započela s radom. Nešto kasnije, 1923. počinje gradnja nove
Burzovne zgrade prema nacrtu Viktora Kovačića, oca moderne hrvatske arhitekture.

Godine 1945. Zagrebačka burza je zatvorena, a arhiv Burze većinom uništen.

'Nova povijest' Zagrebačke burze započinje 1989., kada je 25. 12. na sjednici osnivačkog odbora, kojem
su nazočili predstavnici banaka iz tadašnje SR Hrvatske te Zajednice osiguranja osoba i imovine Croatia
(danas Croatia osiguranje), zaključeno da se pokrene inicijativa za osnivanje dioničkog društva
'Zagrebačko tržište kapitala' (ZTK), da se ustanovi lista prvih potencijalnih osnivača te pokrenu poslovne
aktivnost ZTK-a.

Ugovor o osnivanju Zagrebačkog tržišta kapitala potpisan je 19. travnja 1990., a u njegovoj preambuli
stoje osnovni motivi osnivanja, ponajprije vezani uz upravo započete privatizacijske procese:

Donošenjem Zakona o vrijednosnim papirima i Zakona o tržištu novca i kapitala (Sl. list 64/89) započela
je nova era razvoja jugoslavenske ekonomije. Transformacija fondova banaka u dioničke glavnice
otvorile su put za afirmaciju dioničke ekonomije.

Pored toga, restriktivna monetarno-kreditna politika prisiljava poduzeća da traže financijska sredstva za
poslovanje na tržištu, odnosno kroz izdavanje različitih vrsta vrijednosnih papira.

Pojava prvih vrijednosnih papira koji su u svojoj biti jedna vrsta robe 'diktira' uspostavljanje tržišta na
kojima bi se formirala tržišna vrijednost poduzeća, posebice onih organiziranih kao dionička društva.

Skupština Zagrebačkog tržišta kapitala održana je 18. 4. 1991., a Burza je u sudski registar upisana 5. 7.
1991. kada su 25 banaka i 2 osiguravajuća društva osnovali Zagrebačku burzu u svrhu trgovanja
vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj. Tu funkciju Zagrebačka burza ima i danas. Od početnih 25
članova (brokerskih kuća), rastom i razvojem trgovanja broj se povećao na 40-ak aktivnih trgovaca:
banaka i privatnih brokerskih kuća.

Trgovina vrijednosnim papirima (dionicama i obveznicama) na Zagrebačkoj burzi odvija se putem

elektroničkog trgovinskog sustava.
Brokerske kuće, članice Burze, povezane su posebnim telekomunikacijskim vezama sa sjedištem Burze i
unose naloge za kupnju ili prodaju izravno iz svojih ureda te zaključuju transakcije s ostalim brokerima.
Dakle, ne postoji jedno fizičko mjesto (tradicionalni floor) gdje se odvija trgovina vrijednosnim papirima,
već ona teče putem elektronički povezanih trgovaca.

Indeks Zagrebačke burze zove se CROBEX.

Veliki boom poslovanja do krize 2008. godine.

Najveće burzovne prijevare

ZZZZ Best (1986)

Barry Minkow, vlasnik ovog poduzeća, tvrdio je da će njegova tvrtka za čišćenje tepiha iz 1980-ih postati
"General Motors za čišćenje tepiha." Čini se da je Minkow gradio korporaciju vrijednu više milijuna
dolara, ali to je učinio krivotvorenjem i krađama. Stvorio je više od 20 000 lažnih dokumenata i potvrda o
prodaji, a da nitko ništa nije sumnjao.

Iako je njegovo poslovanje bila potpuna prijevara namijenjena zavaravanju revizora i investitora,
Minkow je izdvojio više od četiri milijuna dolara za zakup i obnovu poslovne zgrade u San Diegu. ZZZZ
Best startao je na burzi je u prosincu 1986. godine, na kraju dostigavši tržišnu kapitalizaciju veću od 200
milijuna dolara. Nevjerojatno, Barry Minkow je u to vrijeme bio samo tinejdžer. Osuđen je na 25 godina
zatvora.

Centennial Technologies (1996)

U prosincu 1996. Emanuel Pinez, izvršni direktor tvrtke Centennial Technologies, i njegova uprava
zabilježili su da je tvrtka zaradila 2 milijuna dolara prihoda od PC memorijskih kartica. Međutim, tvrtka je
kupcima doista dostavljala košare s voćem. Zaposlenici su tada stvorili lažne dokumente kao dokaz da
bilježe prodaju. Dionice Centennial porasle su za 451% na 55,50 USD po dionici na New York Stock
Exchange (NYSE) .

Prema Komisiji za vrijednosne papire (SEC), između travnja 1994. i prosinca 1996., Centennial je
precijenio svoju zaradu za oko 40 milijuna USD. Nevjerojatno je da je tvrtka prijavila dobit od 12 milijuna
dolara kad je izgubila približno 28 milijuna dolara. Dionice su pale na manje od 3 dolara. Preko 20 000
ulagača izgubilo je gotovo cijelo ulaganje u tvrtku koja se nekoć smatrala miljenicom Wall Streeta.

Bre-X Minerals (1997)

Ova kanadska tvrtka sudjelovala je u jednoj od najvećih prijevara s dionicama u povijesti. Njegova
indonezijska imovina zlata, za koju se izvještava da sadrži više od 200 milijuna unci, navodno je
najbogatiji rudnik zlata ikad. Cijena dionica Bre-X-a naglo je narasla na visokih 280 dolara, čineći od
običnih ljudi milijunaše preko noći. Na vrhuncu, Bre-X je imao tržišnu kapitalizaciju od 4,4 milijarde
dolara.

Zabava je završila 19. ožujka 1997. godine, kada se rudnik zlata pokazao kao prijevara, a dionice su ubrzo
nakon toga opale u lipe. Najveći gubitnici bili su mirovinski fond javnog sektora u Quebecu, koji je
izgubio 70 milijuna dolara, Odbor za mirovinski plan učitelja Ontarija, koji je izgubio 100 milijuna dolara, i
Odbor za umirovljenike općinskih službenika Ontarija, koji je izgubio 45 milijuna dolara.

Enron (2001.)

Prije ovog debakla, Enron, tvrtka za trgovanje energijom sa sjedištem u Houstonu, bila je, temeljena na
prihodima, sedma po veličini tvrtka u Sjedinjenim Državama. Kroz neke složene računovodstvene prakse
koje su uključivale upotrebu tvrtki, Enron je uspio zadržati stotine milijuna duga u svojim knjigama. Na
taj način zavarali su investitore i analitičare da misle kako je ova tvrtka u osnovi stabilnija nego što je
zapravo bila. Uz to, tvrtke, koje su vodili rukovoditelji Enrona, zabilježile su fiktivne prihode, u osnovi
bilježeći jedan dolar prihoda, više puta. Ova praksa stvorila je dojam nevjerojatnih podataka o zaradi.

Na kraju se složena mreža prijevare razotkrila, a cijena dionice skočila je s preko 90 na manje od 30 centi.
Kako je Enron padao, sa sobom je skinuo i Arthura Andersena, petu vodeću računovodstvenu tvrtku u to
vrijeme. Andersen, Enronov revizor je bankrotirao nakon što je David Duncan, Enronov glavni revizor,
naredio uništavanje tisuća dokumenata.

Fijasko u Enronu je ostavio i jednu uzrečicu u poslovnom svijetu, a to je izraz "kuhati knjige".

WorldCom (2002)

Nedugo nakon sloma Enrona, tržište dionica potresao je još jedan računovodstveni skandal vrijedan
milijardu dolara. Telekomunikacijski div WorldCom našao se pod intenzivnim nadzorom nakon još
jednog slučaja ozbiljnog "kuhanja knjiga". WorldCom je operativne troškove evidentirao kao ulaganja.
Očito je tvrtka smatrala da su uredske olovke, olovke i papir ulaganje u budućnost tvrtke i stoga su trošili
(ili kapitalizirali) troškove tih predmeta tijekom niza godina .

Ukupno su uobičajeni operativni troškovi u vrijednosti od 3,8 milijardi dolara, koji bi svi trebali biti
evidentirani kao rashodi za fiskalnu godinu u kojoj su nastali, tretirani kao ulaganja i bilježeni tijekom
niza godina. Ovaj mali računovodstveni trik grubo je pretjerao s dobiti u godini u kojoj su nastali troškovi.
2001. WorldCom je zabilježio dobit veću od 1,3 milijarde dolara. Zapravo je njegovo poslovanje postajalo
sve neisplativije. Tko je najviše stradao u ovom poslu? Zaposlenici; deseci tisuća njih izgubili su posao.
Sljedeći koji su osjetili izdaju bili su investitori koji su morali promatrati pad cijena dionica WorldComa,
jer je ona pala s više od 60 na manje od 1 dolara.

Tyco International (2002)

Budući da je WorldCom već poljuljao povjerenje investitora, rukovoditelji Tycoa osigurali su da će 2002.
godina biti nezaboravna za dionice. Prije skandala Tyco se smatrao sigurnom modrom investicijom,
proizvodnjom elektroničkih komponenata, zdravstvenom zaštitom i sigurnosnom opremom. Tijekom
svoje vladavine izvršnim direktorom, Dennis Kozlowski, kojeg je BusinessWeek prijavio kao jednog od 25
najboljih korporativnih menadžera, izvlačio je horde novca iz Tyca u obliku neodobrenih zajmova i lažne
prodaje dionica.

Zajedno s financijskim direktorom Markom Swartzom i CLO Markom Belnickom, Kozlowski je bez
odobrenja dioničara primio 170 milijuna dolara zajmova s niskim ili bez kamata. Kozlowski i Belnick
dogovorili su se da će prodati 7,5 milijuna dionica neovlaštenih Tycovih dionica za prijavljenih 430
milijuna dolara. Ta su sredstva krijumčarena iz tvrtke koja se obično maskirala u izvršne bonuse ili
beneficije. Kozlowski je ta sredstva iskoristio za promicanje svog raskošnog načina života, koji je
obuhvaćao pregršt kuća, zloglasnu zavjesu za tuširanje vrijednosti 6000 dolara i proslavu rođendana za
suprugu od 2 milijuna dolara. Početkom 2002. skandal se polako počeo raspletati i Tycova cijena dionica
pala je gotovo 80% u razdoblju od šest tjedana. Direktori su izbjegli prvo saslušanje zbog
nepravomoćnog suđenja, ali su na kraju osuđeni na 25 godina zatvora.

HealthSouth (2003)

Računovodstvo velikih korporacija može biti težak zadatak, posebno kada rukovoditelji žele krivotvoriti
izvještaje o zaradi. Krajem devedesetih, izvršni direktor i osnivač Richard Scrushy počeo je zapovijedati
zaposlenicima da napušu prihode i precijene neto prihod HealthSouth-a. U to je vrijeme tvrtka bila jedan
od najvećih američkih pružatelja zdravstvenih usluga, doživjela je brzi rast i stekla niz drugih tvrtki
povezanih sa zdravstvom. Prvi znak problema pojavio se krajem 2002. godine kada je Scrushy navodno
prodao dionice HealthSouth vrijedne 75 milijuna američkih dolara. prije puštanja gubitka iz zarade.
Neovisno odvjetničko društvo zaključilo je da prodaja nije izravno povezana s gubitkom te su ulagači
trebali poslušati upozorenje.

Skandal se razvio u ožujku 2003. godine, kada je DIP objavila da je HealthSouth pretjerao s prihodima za
2,7 milijardi dolara. Informacije su izašle na vidjelo kad je financijski direktor William Owens, radeći s
FBI-om, snimio Scrushyja kako raspravlja o prevari. Posljedice su bile brze, dionice su u jednom danu
pale za 97% na blizu 11 centi. Nevjerojatno je da je izvršni direktor oslobođen 36 optužbi za prijevaru, ali
je kasnije osuđen zbog podmićivanja. Očito je Scrushy sredio političke doprinose u iznosu od 500 000
američkih dolara, omogućujući mu da osigura mjesto u bolničkom regulatornom odboru.

Bernard Madoff (2008)

Bernarda Madoffa, bivšeg predsjednika Nasdaq-a i osnivača marketinške tvrtke Bernard L. Madoff
Investment Securities, njegova su dva sina predala i uhitila 11. prosinca 2008. zbog navodnog vođenja
Ponzijeve sheme. 70-godišnjak je svoje gubitke iz hedge fonda skrivao plativši ranim investitorima novac
prikupljen od drugih. Ovaj je fond stalno bilježio porast od 11% svake godine tijekom 15 godina.
Pretpostavljena strategija fonda, koja je navedena kao razlog tih dosljednih prinosa, bila je koristiti
zaštićene ovratnike opcijama koji su namijenjeni minimiziranju volatilnosti. Ova je shema prevarila
investitore za približno 50 milijardi dolara.