npr21h2bjk84 20190526232804

ZBORNIK
ZA
MAR0DWI ŽIVOT I OBIČAJE J0ZWIH SLAVEWA.
NA SVIJET IZDAJE
JUGOSLAV. AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.
SVEZAK I.
UREDIO
PROF. IVAN MILGETIG.
-•*.„
U ZAGREBU 1896.
KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIČKE TISKAKE).
<9
Dionička tiskara u Zagrebu.

SADRŽAJ.
Strana
Pripomenak . - VII—VIII
Što priča nas narod o nekim životinjama. Napisao Dragutin Hire 1—26
Narodna kuća ili dom s pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini i u
Bosni. Napisao Vid Vuletić-Vukasović 27—43
Nešto o megjumurskom narječju. Napisao V. Oblak 44-62
Crnogorski prilozi:
a) Iz Gluhog Dola u crmničkoj nahiji. Napisao Luka Jovović 63—88
b) Iz Bara i barske okolice u primorskoj nahiji. Napisao Miloš
M. Jovović . 88—106
Narodna jela i pića po Bosni i Hercegovini. Sabrao učitelj Ivan Zovko 107—118
Život, jezik i običaji Stupničana kraj Zagreba. Napisao Stjepan
Korenić . 119—151
Ženitbeni običaji:
a) Iz Vrbove (kotar Nova Gradiška) u Slavoniji. Pribrao Mijo
Kurjaković 152—159
b) Iz Imotske i Vrhgorske krajine u Dalmaciji. Pribrao učitelj
Ivan Ujević . . . 159—162
c) Iz Dubašnice na otoku Krku (Istra). Priopćio I. MilČetić . 162—171
d) Koprivnička predgradja: Banovac, Bregi, Brežanec, Du-
bovec i Miklinovec u Hrvatskoj. Priopćio stud, p.bil. Rud.
Horvat 171—178
e) Pitomaca u hrvatskoj Podravini. Priopćuje vjeroučitelj Va
lentin Oajnko 178-184
f) Visočane u zadarskom kotaru (Kotari) u Dalmaciji. Pri
općio župnik Mate Zorić 184—188
g) Praputnik i okolica u hrv. Primorju. Priopćio J. Bujanović 188—190
h) Hlebine u Hrvatskoj. Priopćio dr. M. Medjimorec . . . 190—194
Trudne žene i porod:
a) Čega se čuva žena u Bosni dok je trudna. Zabilježio Tomo
Dragičević 195—198
b) Kotari u Dalmaciji. Priopćio M. Zorić 199
c) Koprivnica (predgradja) u Hrvatskoj. Priopćio E. Horva,t . 199—200
d) Praputnik u Hrvatskoj. Priopćio J. Bujanović . . . . . . . 200—201
Smrt:
a) Vrbova u Slavoniji. Priopćio M. Kurjaković '•'... . . . . 202—204
b) Kotari u Dalmaciji. Priopćio M. Zorić 204—206
c) Koprivnica u Hrvatskoj. Priopćio E. Horvat 206—207
d) Sv. Jakov kraj Bakra u Hrvatskoj. Iz zbirke akademika
T. Smieiklasa 207—211
e) Praputnik u Hrvatskoj. Priopćio J. Bujanović 211
*
IV
Strana
Božični blagdani:
a) Vrhgorsko-imotska Krajina. Priopćio I. Ujević 212—214
b) Hlebine u Hrvatskoj- Priopćio dr. M. Medjimorec . . . . 214—216
c) Bilješke iz raznih krajeva. Priopćili M. Zorić, I. Milčetić . 216
Prporuša. Priopćio I. Milčetić 217—218
Moba i spreža. (Vrbova u Slavoniji.) Priopćio M. Kurjaković . . 219
Koleda:
a) Praputnik u Hrvatskoj. Priopćio J. Bujanović 220
b) Kotari u Dalmaciji. Priopćio M. Zorić 221
c) Istra. Priopćio I. Milčetić . 221—222
Vjera u osobita bića:
1. Vukodlak i krsnik.
a) Bilješka o vjerovanju u vukodlake na otoku Pašmanu go
dine 1403. Priopćio V. Klaić . . 223—224
b) Krk i Kastav u Istri. Priopćio I. Milčetić . . . . . . . 224—226
c) Praputnik. Priopćio J. Bujanović . 226
d) Vrhgorac u Dalmaciji. Priopćio I. Ujević . . . . . . . . 226
e) Kotari u Dalmaciji. Priopćio M. Zorić 226
f) Koprivnica. Priopćio R. Horvat 226
2. Vjedogonja. Kotari u Dalmaciji. Priopćio M. Zorić . . . . 227
3. Mrak i bučan. Otok Krk. Priopćio I. Milčetić . . . . . . 227
4. Malić. Priopćio I. Milčetić 228
5. Orbo (orko). Priopćio I. Ujević . . . 228
6. Pasoglavac. Priopćio Drag. Hire 229
7. Vile.
a) Kotari. Priopćio M. Zorić . . . . . . . . . . . . . . 230—231
b) Koprivnica. Priopćio R. Horvat . . . . . . . . . . . . 231
8. Vještice.
a) Kotari. Priopćio M. Zorić 231—232
b) Vrhgorac. Priopćio I. Ujević a . . . . . . . 232
c) Otok Krk, i kajkavci. Priopćio I. Milčetić 232—233
d) Praputnik. Priopćio J. Bujanović 234
e) Vrbova u Slavoniji. Priopćio M. Kurjaković . . . . . . . 234—235
9. Mora i polegač.
a) Krk, Kastav, i hrvatski kajkavci. Priopćio I. Milčetić . . 235-237
b) Vrhgorac. Priopćio I. Ujević 237
c) Koprivnica. Priopćio E. Horvat 237
Narodna vjerovanja s bajanjem:
1. Sto narod priča o božanstvu i o svecima; što baje i što radi
u ovo ili u ono doba godine (nar. koledar).
a) Koprivnica u Hrvatskoj. Priopćio R. Horvat 238—245
b) Vrhgorac u Dalmaciji. Priopćio I. Ujević . . . . . . . 246—247
c) Kotari. Priopćio M. Zorić 248—249
d) Vrbova. Priopćili Fr. Oindrić i M; Kurjaković . . . . \ . 249—251
e) Gorski kotar u Hrvatskoj. Priopćio A. Duić . . . . . . , 251
2. Gatanje o prirodnim pojavima, o životinjama, o bilinama, o
vremenu i u raznim prigodama života.
V
Strana
a) Koprivnica. Priopćio R. Horvat 251—256
b) Vrbova. Priopćio M. Kurjaković 256—258
c) Kotari. Priopćio M. Zorić 259—260
đ) Vrhgorac. Priopćio I. Ujević 260
e) Gorski Kotar. Priopćio A. Duić 261—262
f) Hlebine u Hrvatskoj. Priopćio dr. M. Medjimorec . . . . 262
3. Narodno lijećništvo.
a) Bolesti i lijekovi po Bosni i Hercegovini. Sabrao Ivan Zovko 263—285
b) Kotari. Priopćio M. Zorić 285
c) Vrbova. Priopćio M. Kurjaković 286
d) Gorski kotar u Hrvatskoj. Priopćio A. Duić 286—288
e) Hlebine u Hrvatskoj. Priopćio dr. M. Medjimorec . . . 288
Priče o pojedinim mjestima, anekdote i pitalice:
a) 0 njeldm mjestima u Hrvatskoj i Slavoniji. Priopćio Drag. -
Hire 289—291
b) Iz Hercegovine i iz naše granice. Priopćio Ferdo Hefeie . 291—293
c) Iz Kotara. Priopćio M. Zorić . • 293
Načini narodnog općenja:
a) Kotari. Priopćio M. Zorić 294—295
b) Koprivnica. Priopćio E. Horvat 295—296
Igre i plesovi:
a) Vrhgorac. Priopćio Ivan Ujević 297—299
b) Kotari. Priopćio M. Zorić . . . . 299—302
c) Kvarnerski otoci. Priopćio I. Milčetić 302—303
d) Vrbova. Priopćio M. Kurjaković 303 - 305
e) Koprivnica. Priopćio E. Horvat 306—307
Okokucad. Domaće ili pitome životinje, njihova hrvatska narodna
imena. Sabrao po Herceg-Bosni Ivan Zovko 308—314
Referati. Bibliografija. Priopćio dr. A. Radić . . . 315—363
Nekrolog: Dr. Vatroslav Oblak. Napisao I. Milčetić 364—368
PRIPOMENAK.
U novije doba propada narodno blago strašnom brzinom kao da ga
odnosi vihar moderne kulture. Što je još prije pedeset godina živilo
i cvalo, to je danas već mrtvo. Našlo se je krasnih sabirača narod
noga blaga, koji mnogo zlatno zrnce spasiše. Za narodnu pjesmu i pri
povijest natjecali se najbolji sinovi našega naroda, da nas pred svijetom
prikažu kao narod odlične pjesmotvorne snage. Ima i odličnih sabi
rača narodnih običaja. Ova je akademija prva dala svijetu i zbornik
pravnih običaja, koji je danas najbolje vidjen u učenom svijeta. Samo
nije bilo jošte časopisa, koji bi gojio sve ove struke i još druge po
trebne za rasvjetljenje narodnoga života.
Napokon se odlučila akademija jugoslavenska, da započme takav
godišnjak, koji bi imao donositi rasprave folldorske, pa gradivo živuće
jošte u narodu, i pratiti razvitak ove nauke kod svih svojih suple
menika slavenskih. Naš „zbornik za život i običaje južnih Slavena"
ima po svom naslovu odgovarati samomu naslovu akademije, koja
jednakom ljubavju goji jezik, povjest, prirodu i sve druge prilike svih
južno-slavenskih zemalja. Prije svega će naš zbornik obradjivati na
rodni život Hrvata i Srba — na cijelom prostoru ovoga jednoga
dvoimenoga naroda. I kao što je dr. Bogišić mogao izreći pred zbor
nikom pravnih običaja, da je „jedan pravni običaj od Bednje do
Sare planine", tako će još jasnije izlaziti naše narodno jedinstvo iz
ovoga zbornika. Na sjeveru i zapadu slijevaju se od vjekova i dano
mice Slovenci s Hrvatima, a na istoku Bugari sa Srbima To će se
jamačno u mnogim prilozima svakomu očevidno prikazivati. A čim
dalje, bolje i svestranije budemo ogledali dušu narodnu, sve će se
više pred našim očima raskrivati davno jedinstvo svega jugoslavenstva.
To će biti, ako nas svi naši suplemenici pomognu.
Već u ovom prvom godišnjaku nastojasmo, da podademo prinosa
sa svih strana našega naroda. Ima u "lijem i rasprava i gradiva. U
raspravama vidja se tek početak, koji još nije zasegnuo na prispo-
đabljajuće polje ove nauke, kako od novijega vremena cvate u Europi.
YIII
Mi ćemo i u buduće u tom pogledu biti što oprezniji, da u raspra

vama dademo čast pravoj i čistoj nauci. Za umnožanje gradiva izdat
će akademija do skora potanki upitnik, koji će razaslati svima,
koji bi ju voljni bili pomagati. Nadamo se, da će nam se rado oda
zvati svi plemeniti sinovi našega naroda, koji imadu prilike, da svojim
očima prate narodni život, živući u srcu samoga naroda. Nadamo se
gradivu i od Slovenaca, koji su samostalno počeli raditi u svom
„Letopisu Matice slovenske". Dapače nadamo se dobiti stalnoga izvje
stitelja od Bugara, koji već imadu svoj krasni „Zbornik".
U svakom godišnjaku pratit ćemo rad naših suplemenika slavenskih
što opširnije, kako smo već započeli u ovoj prvoj godini. Što već sada
ne donesosmo izvještaja o radnji na polju folklore kod Hrvata, Srba i
Slovenaca, to je zato, što mislimo sabrati do najmanje sitnice sve što se
do sada uradilo na tom polju kod Hrvata, Srba i Slovenaca. Mislimo
da je to potrebno i za napredak našega naroda, a da dademo i za
strani, osobito slavenski, učeni svijet najpouzdanije i najpotpunije ka
zalo o svemu, što je do sada na sto strana rastreseno.
Gradivo za ovaj prvi godišnjak uredio je naš sudrug gosp. Ivan
Milčetić, profesor u Varaždinu, kako je najbolje znao i mogao, odaljen
od našega narodnoga književnoga središta. Budući godišnjaci uredjivat
će se ovdje u samom sijelu i u srijedi same akademije.
Sto se tiče ostataka čakavštine u Stupničkom kraju, o kojih je
govor u prilogu g. Stjep. Korenića, to se je uprava akademije za
jedno s gospodinom piscem uvjerila u Stupniku i u Eemetincih, da
je u tom kraju trag čakavštini posve osamljen pojav; ali kažu oni.
koji to mogu znati, da su češći tragovi čakavštini u okolici Samo
borskoj i Brdovačkoj.
U ZAGKEBU dne 11. veljače 1897.
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,

Što priča naš narod o nekim životinjama.
NAPISAO DRAGUTIN H I R C .
Si s a r i .
Za lasicu, koju oko Bakra zovu gospica, kazuje naš narod, da
je otrovna (Ploča, Vukovar, Otočani kod Đakova), da može otro
vati i čovjeka.
Bilo na livadi šest kosaca i presjekli lasici gnijezdo. Stara lasica
ode do staklena vrča (u kom su kosci imali vodu), ispljuje u nj
svoj jed od kojega je voda kao trava pozelenjela (Otočani kod
Đakova).
Ako se tko lasici zamjeri, proći će preko vode i načiniti zlate-
nicu (žutenicu; Brod na Kupi). I u Kovačevcu kod Gradiške vje
ruju, da je lasica otrovna. Proletjela je nekom prilikom između
pataka i šest ostalo mrtvih, jer ih je pootrovala. U Metku sam
čuo ovu: imali žeteoci mlijeko, lasica došla i u nj se nagledala. To
vidjela jedna žena i žeteocima rekla, da mlijeka ne piju; dali ga
psu i on krepao.
Ako je u kući mnogo miševa, onda na mladu nedjelju bilo
muško ili žensko, koje čisti kuću, svuče se prvo sunca golo i viče
tri puta:
O lajo, lasica
po Bogu sestrica!
evo meni misi
odgrizaše uši,
ona dođe i koji miš stane na njezin korak, pogine (Oblaj u Banovini).
Narod pozna i bijelu lasicu i misli, da od starosti posijedi. (Bedenik.)
Puha zove naš narod i pušć, a rupe u kojima se podzemno drži
pitšine. U Lici idu u lov na puhove po dvojica: jedan nosi vreću,
drugi konop ili ljestve. Kad dođu pred šuplju bukvu, onda onaj
koji nosi vreću, progovara: „meni puh, bratu puh, Majci božjoj
puh i sjekiri puh". Ako je bukva s dola šuplja, pokrije jedan tu
FOLKLOR. SBORNIK I. 1
2 D. HIRC,
šupljinu vrećom, đočim drugi na bukvi zapali slamu. Pusi se pro

bude, bježe i omamljeni dimom, padaju u vreću. Kod kuće izvade
im drob, ofure im dlaku, nakladaju ih u bačvice, dobro ih osole
i preko zime troše.
0 medjedu. Kad je Bog stvarao bilje, reče medjedu: stvorit ću
ti bilinu, koja će slatkim plodom roditi, ali kasno dozreti. I stvori
Bog medjedu drijenak. Medjed gladan čekao pod drijenkom, da
se najede đrenulja, ali ih nije dočekao. To ga tako razljuti, te se
popeo na stablo i od jada grane mu svinuo. Zato ima i danas dri
jenak onako svite i grbave grane. (Lukov dol kod Severina.)
Ptice.
Medu pticama na prvome je mjestu kukavica, JcuJcovaoa ili skla-
palica, jer o njoj naš narod priča najviše. Ona mu je zakleta sestra,
koja kuka nad grobom jedinca si brata.
U . Celiću (Pčelicu kod Terezovca, u Slavoniji) pričaju, d a j e
sestra imala dva brata, nu jedan joj brat umro. Ona je išla svaki
dan na groblje i na njegovu je grobu plakala, dok joj se od ža
losti srce raspuklo. Brat ju je toga radi prokleo, postala je kuka
vica i. počela kukati od Lazarove subote do Petrova dana.
U Ploči, u Lici, pripovijedaju ovo: Bilo je devet sestara ijedan
brat, koji je umro. Sestre su ga jako voljele, osobito Marta i Ma
rija i uvijek bi za njime plakale i jadikovale. Molile su Boga ne
prestano, da im brata vrati i išle bi svaki dan na njegov grob,
pa su plakale i kukale. To se njemu teško pričinilo, onda ih pro-
kune, da kukaju od Đurđeva do Petrova. Ako se tko kukavici
ruga kukanjem, onda ga kune:
kukala ti majka
do Petrova danka,
ne imala lijeka
do ptičjega mlijeka (Lijepa Vina).
U Selištu kod Slunja, Pašijanu, Zdenčacu vele, kad tko kuka
vicu na tašte čuje, ne smije joj se narugati, jer onda kune djecu
ovako:
kukala ti majka
do Petrova danka,
ne imala lijeka
bez ptičjega mlijeka;
kad Petrovo nastalo,
tvoje majke nestalo.
ŠTO PRIČA NAŠ NAROD O NEKIM ŽIVOTINJAMA. 3
U Sušnjevcima, kad joj se tko ruga, prokune ga ovako:

kukala ti majka
do Petrova danka,
od Petrova i otac i majka.
Oko Požege proklinje djecu, koja joj se podruguju:
kukala vam majka
do Petrova danka,
ne našla si lijeka
do labudova mlijeka. 1
Kad to bilje skupila,
onda vam se skučlla,
i vas k sebi primila,
i željno vas ljubila.
Osobitu važnost polaže naš narod na to, čuje li kukavicu na
tašće i kad je čuje prvi put.
Tko je čuje na tašte, nesretan je (Selište kod Slunja). Kad rano
u jutro zakuka, a ti si na tašće, cijelu ćeš godinu biti nesretan
(Zdenčac). Kad je pak gospodarica na tašće čuje, onda joj se sir
kvari (Strmec kod Pregrade.) U isto vjeruju i oko Bjelovara i
vele, da se sir crva. U Vojnom Križu vjeruju, da će, tko je čuje na
tašte, biti nešto kvaran, a oko Požege, da će biti lahak cijelu godinu.
Oko Zagreba, u Srijemu i druguda, paze, koliko je puta kuka
vica zakukala, kad je čuju prvi put. Pozorno se to sluša i broji,
jer koliko ti je puta zakukala, toliko ćeš živjeti godina. Tko je
prvi put čuje, treba da tri puta podvikne i one godine ne će pro-
muknuti.
Ako kukavica sijača prevari na tašće, onda nema sreće u sijanju
(Božj ako vina). Tko je prvi put čuje, a ima novca u žepu, bit će
sretan (Rokovci kod Vinkovaca).
Za Oblaj u Banovini zabilježio sam ovu: kad ju čuješ prvi put,
onda joj treba tri puta viknuti: više ptica, nego zmija plazarica!,
i one cijele godine ne vidi zmije.
Kad kukavicu prvi put čuješ, dobro je zemlju tri puta poljubiti.
Ako je sit, onda sluti na dobro, ako li ju čuje na tašće, onda će
gladovati (Lukov dol kod Severina).
1
Kakova je bilina labuđovo mlijeko, nije mi poznato, nu držim,
da će biti mliječna, otrovna bilina. Suleh (Jugosl. imenik bilja, 188)
bilježi nam po Sabljaru labudovu travu i dodaje, da je to Clematis,
ali ne veli koja vrsta. Clematideae imadu jetkih sokova, od kojih se
koža podmjehuri, ali ne maju mlijeka.
*
:4 B . HIRO,
Kukavica kuka od Đurđeva do Petrova, pa otuda ona narodna:

zakukala sinja kukavica od Đurđeva do Petrova danka. Kuka li
prije Đurdeva, bit će lijepo vrijeme (Valpovo); čuješ li je u goloj
šumi, bit ćeš te godine gladan (Oblaj, Lapovci kod Đakova).
Kuka li, kad je šuma prolistala, onda će biti dobra godina. (U
istim mjestima.)
Kad kukavica prestane kukati, onda postane kopcić (Kupčina).
U Babinoj gredi vele: do Petrova kukavica, od Petrova do Đur
deva kobo. Oko Slunja čuješ ovu: u ljetu kuka, u zimi koke puka.
Kukavičin glas oponaša narod sa kupuj, kupuj!, a to je opona
šanje postalo, otkada se sastali kukavica i futavac. Ovaj je htio
premamiti i govorio kukavici: ja ću tebi kupiti jedne cipele, i zato
kukavica viče: kupuj! a futavac odgovara: bud, bud! (bude, bude;
Crkveni bok).
Narod naš pozna i kukavičje suše (Otočani, Valpovo) ili kuko-
vacine suše. Kada kukavica pjeva, suze joj — kažu — padaju
na grančicu, dočim u Oblaju vele, da joj suze padaju na grane,
kada kukajući plače.
Te suze su srebrnasto prelijevajuća se jajašca od nekog lepira,
koji ih poreda poput prstena okolo' grančice.
Ako dijete hvata groznica, treba da se kroz suzu napije vode
(Otočani, Valpovo, Toran, Lijepa vina, Gradac kod Požege).
Kad cure nađu kukavičje suze, metnu ih na riblju kost i načine
ukošnjak (Haarnadel), đa kosa bolje raste (Oblaj). Kukavičinu suzu
dobro je nositi oko vrata kao lijek od groznice (Cigoć kod Siska).
Našemu rataru najmilija je ptica ševa, ševrljuga, škrlac, krunka
(Alauda arvensis), koja mu od rana proljeća u polju pjeva i pri-
pijeva trepteći u božjem zrakii i dižući se u oblačne visine. U So
šicama joj oponašaju proljetno pjevanje ovako:
Sij, sij,
ori, ori,
vrzi, vrzi!
Ševa opominje time, đa siju, da je vrijeme nastalo za sjetvu; zato
je zovu oračec i sijacee. Kad razmeće balegu, onda pjeva prolaze-
ćemu: gdi si bio, pa mi nisi ništa donio!, i odleti (Lapovci), dočim
u Božjakovini, kad se diže, pjeva
} Ako si junak,
skoči gore,
ako si cura,
sjedi dole!
ŠTO PRIČA NAŠ NAROD O NEKIM ŽIVOTINJAMA. &
Oko Slunja, Crkvenog boka i druguda pripovijedaju, da ševi

malo smrdi iz ustiju, ima dušak. To je srdi, i kad se diže, da ide
— to je očevidno predaja još iz poganskoga doba — boga tuć, nosi
travku, a kad joj između prsta ispane, viče: ispade mi,klip, klip!;
a u Pčelicu, kad se diže: daj mi sjekirku, da posječem bogu!
U Cigoću kod Siska oponašaju ševu:
Tise, tise, tise,
ča, ča, ča,
vrn, vrn, vrn!
U Borovu kod Vukovara (očevidno po predaji iz poganske
davnine):
Idem bogi,
idem bogi,
da ubijem bogu (kad se uzdiže);
sikiricu, sikiricu,
da ubijem bogi (kad se spušta).
Proljetno joj pjevanje oponašaju oko Kupčine:
Sij, sij svako seme,
samo repe naj!
A u Slunju sam čuo ovu:
Ševrljuga boga moli,
da janjčara (pastira) kuga mori,
da ne pase, da ne javi,
da joj gnijezda ne razvali.
Oko Đakova ima ševa ovu prošnju:
Cavrljuga boga moli,
da čobane kuga mori,
da u polje ne zalaze,
da joj gnijezda ne nalaze,
da joj tića ne raznose,
da pod krov ih ne donose.
O miloj i lakokriloj lastavici nisam puno pribilježio. Njezino je
gnijezdo, kažu, ljekovito. Kad imadu djeca guše, uzme se gnijezdo,
rasiječe, meće u mlijeko i raskuha, onda privije oko vrata, i bol
prođe (Valpovo, Lipik). Gnijezdo pare i u vodi i meću na rane
(Stupova ča, Garešnica).
Kad bi lastavici metnuo oko vrata dukat, dok se seli, a na po
vratku metnuo ga u žito, ne će biti snijeti (Stupovača.)
Crna šuna pozna osobitu travu, što se zove „zemaljski ključ". Kad
izleti, valja duplje začepiti i poda nj staviti crven rubac. Kad žuna
6 D. HIRC,
dođe i vidi da je duplje zatvoreno, odleti po travu „zemaljski

ključ", prinese klinu, i klin iskoči. Travu spusti poslije na rubac,
jer misli da je vatra i da će izgorjeti. Tko bi tu travu našao,
mogao bi njom otvoriti svaku bravu (Bruvno, Staza, Pakrac, Li-
povčani). 1
Kada crna šuna „fićka", bit će kiše (Lapovci). Jer kljunom
po drvetu kuje, zovu je na Vrbovskom i u Kosinju gornjem kovač.
Glas žune oponašaju u Božjakovini:
Kurila bi oganj
nemam drrrv!
i onda si ih kljunom cijepa.
Surka (jer je sura perja; Schleiereule) bila je gola i tražila od
svake ptice po jedno pero i svaka joj ga dala. Tih pera ona nije
poslije vratila i zato ne smije preko dana u polje, jer svaka ptica
traži svoje pero (Kešinci).
Čuješ li prepelicu prvi put na tašte, one se godine tučeš na nožni
palac, kudgod išao (Odra, i oko Bjelovara).
Ako kosovica pjeva u visini, bit će lijepo vrijeme; ako pjeva
nisko, bit će ružno (Lipovčani).
Hariš, recelj ili kosac (Rallus crex; Wachtelkonig) zove se i
rezovac, jer kad se glasa, kao da reze, a kad se on čuje, onda je
trava zrela (Borci gornji).
Kada ćuk (Todtenvogel) pod krov dođe, tad u Lukovu dolu
slute na zlo vrijeme.
Dobro je našemu narodu poznata ptica futavac ili futac (Upupa
epops). Oko Lijepih Vina priča narod, da onomu te ga čuje prvi
put na tašte, cijelu godinu smrdi iz ustiju. U Brihovu vjeruju, ako
ga tko na tašte zateče, da ga cijelu godinu boli nos". U Lapovcima,
koliko ga puta žena čuje i vikne, toliko će snopova lana imati.
Futavac zove se tu vodak, jer pjeva: vod, vod, vod!; oko Bo-
žjakovine hupač po glasu: hup, hup, hup 1 •, u Žumberku vukvanac,
jer pjeva: vuk, vuk, vuk! Jer ima na glavi greben od perja, vele
mu u Babinoj Gredi grebeđed, u Strizivojnoj krebođed, u Rokov-
cima krebededa, oko Siska božji kokotić, a jer greben prispoda-
bljaju i kruni, zovu ga u Tordincima i kruničar. To je ptica pu-
zavica, zato je u Sušnjevcima, Lapovcima poznat kao puzavac, u
Sotinu još kao smrdljiva ptica, oko Požege kao smrdulj i smrdelj.
1
Nije mi poznato, kakova je to trava.
Vuga zove se i zlatica (Slunj), zlatara (Sotin), datoperka (Ra-

činovci), ali i gljivar (Strmec kod Pregrade) i gljivarka (Lijepa
Vina). Koga prevari prvi put, taj ne nade one godine gljiva. Vuga
fućka: ajd Ivo po gljivo! (Lijepa Vina); ili: crvljiv gljiv, crvljiv
gljiv! Tako oko Borova kod Vukovara, gdje je zovu gljivarica.
U Budinščini (Zagorje) zovu vugu Sofija, pa je oponašaju ovako:
Vuga: Hodi, idemo na glive!
Djevojka: Ja nemam sekire.
Vuga: Ja imam dve.
Djevojka: Meni se ne će iti.
Vuga: Pošli kćer.
Djevojka: Ne će iti.
Vuga: Udri ju.
Djevojka: Boli ju.
Kao što je poljodjelcu mila ptica poljska ševa, tako je pastiru

opet mila pastirica, koja se zato zove i pastor cica, pastirička, pa-
stiričica, pastarinlca, pastiricicka, a jer je uz čobanina i dobanica.
Govedari je zovu govedarica, volarica, travarica i govedarka; ko-
njari konjarica i konjusarka; svinjari svinjarica i svinjaruša, a
dostala se i odlična imena božja pastirica.
Kako je poznato, pastirica repom maše (maširep); ona repom
drma, zato drmalica, ona repom Šmiga, zato' šmigalica; ona repom
mise (migorep), drnda (đrnđalica). Nu zašto maše, zašto šmiga?
Na ovu odgovorio mi sudrug I. M. u Delnicama, da je pastirica
naletjela na koljevku, u kojoj se Isus zibao, i ovu prevrnula, a majka
ju božja kaznila, da za vječna vremena miže repom. A zašto je
ona pastirima toli mila ptica? Zato, jer im je obećala, da će sama
goveda čuvati, i da nje nije, svaki bi pastir morao imati konja
(Sošice). Kada pastirica bježi od goveda, bit će naskoro kiše (Ba
bina Greda). U Velikom Trgovištu (Zagorje) pripovijedaju, da ona
pašu čisti od otrova, naročito od gebine, velike, dlakave gusjenice
od koje bi blago na paši nastradalo; kad je nađe, odnese je kljunom
u vodu.
Za kreštelicu, soju, sojku govore u Mlaki kod Jasenovca:
Kreštelica krešti
Na popovoj brešti (brijestu).
Hvataj, pope, volove,
da oremo dolove.
Kreštelica pjeva u 12 jezika: dreči kao jare, bleji ko janje, čiči
ko prase itd. (Bastaj.)
8 D. HIEC,
Divlji golubovi živu u nas po šumama, u poljima, u dupljima,

špiljama i pećinama. Najveća je u nas vrsta grivnjaš (Columba
palumbus; Ringeltaube) (jer ima oko vrata grivnu). rinJcaČ (jer
ima bijelu „rinčicu" oko vrata) ili grlac (jer ima bijelu ogrlicu).
Zovu ga i granaš^ jer se gnijezdi po granama među regama, reš-
Ijama ili rašljama. Prije se gnijezdio u vinjagama, na glogovima,
nu došla koza pa mu porušila gnijezdo. On ju je onda kleo:
Prokleta kozo,
blažena ovco,
Bog dao, da ti rep
tako ost6,
i po tome otišao na visoke bukve, zato i buhvičM golub, a jer pro
klinje kozu, zovu ga prolđetac (Mlaka, Jasenovac). On nosi po dva
jaja, nu prije ih legao više, dok mu koza nije »orušila" gnijezdo,
koju kune u Kešincima:
Pusta kozo,
u tuđe njive,
u moju među,
gut!
Druga je vrsta goluba poljski golub (C. oenas; Hohltaube) ili
dupljaš, jer se gnijezdi u dupljima (šupljem drveću). Oko Staze,
Jasenovca, Dubice zovu ga i sijlulcac, jer pjeva s proljeća: sij
luk, sij luk!; u Kupčini dolnjoj kaže: plij luk, plij luk 1
O p o n a š a n j e p t i č j e g a p i j e v a . Vrebac, kad je sam, onda
pjeva: „živ, živ, živ" ; kad ih je mnogo u skupu, onda viču : „Đik
sterentete, vreće je, žita ni". (Kupčina đolnja.)
Zunu oponašaju u istome mjestu sa: jug, jug, jug!, i kad ona
zimi »zajuglja", mora jug popuhnuti.
Za lastavicu vele, da znade „dijački" (latinski), pa je ovako opo
našaju: ficeri faceri, sekunda seside, tasnic, pajac, tajico!
Skanjac kaže: ,,pil bi, pil bi" i „ženil bi se ja, ženil bi se ja!"
Vuga im pjeva: ivu črvivu, ivu na gljivu!
Kad je toplo, kaže sjenica: „cici gunj", a kad je zima: „vleci
gunj !"
Jarebicu ili orebicu (Steinhuhn) oponašaju oko Grobničkoga polja:
Anton Škrgatić Matijev, četiri skopit, pet pustit, škrgatić, škrgatić,
škrgatić! (Škrgatić je prezime). Kod Bakra glasi se jarebica: četir,
četir-, četir, četir!
Mali vrzulin ili vrzulinica (Serinus hortulanus) pjeva ovako: sit,

sit, cera črišanj bil (Soboli na Grob. polju).
Slavniju pjevaju u Zagorju posebnu pjesmu, koju zovu „ptičja
pjesma".
Oženil se tiček, droben moj slaviček;
došla gospa srna, gusle je potrla,
došel gospon jelen, gusle je sklenel,
došla gospa vrana, donesla dva purana,
došel gospon vučec, donesel jeden kucec, 1
došla gospa lisica, donesla je sirca,
došel gospon zajec, donesel kozel 2 jajec.
Kad ovu pjesmu pjevaju, nadođavaju za svakim stihom:- sum
dil, dil, dil! bum, bum, bum!
/
Bijele zmije.
Poznato je, da se osnovna boja u životinja premetne katkad u
bijelu boju i da tako nastaju bijelci. Bjelaca ima lijep broj i medu
biljkama naše flore, a od boja naginje k albinizmu ponajviše modra
boja, rjeđe crvena. Medu četveronošcima poznati su bijelci od ku
nića ili kunelića (Kaninchen), a našlo se i bijelih vukova, srna,
krtica; među pticama bijelih lastavica, svraka, futača, vrebaca,
kreštelica; medu korepnjacima bijelih rakova potočara; medu me-
kušcima bijelih puževa, a ne manjkaju bijelci ni među zmijama.
Od domaćih zmija javlja se albinizam u hjeloušlie i guša ili ticarlce
(Callopeltis Aesculapii), a nije nam do sada u nas poznat i za smu-
kulju (Coronella laevis).
0 zmijama bjelicama, koje su dakako rijetke, priča naš narod
koječega, što po mjestima pribilježismo.
1
Komad mesa od JmJca".
2
Kozel ili kuzol je torbica, koja se pravi ođ kostanjeve, jalšine,
ljeskove ili trušlikove kore. Seljačka djeca nose obično u kuzlu na pro
daju jagode. Vijoglavku (Yunx torquilla, Wondehals) oponašaju u Se
lištu (Moslavina) ovako:
0 tičice vijoglavo,
ne zoblji mi vinograde,
što je meni moja teta dala,
čim se ja budem udala.
Svi svatovi komarovi,
komar kapu nakrivio,
a muvice pletu nakitile.
10 D. HIRC,
Gdje se nađe od bijele zmije „košuljica" (lilina, lilak, olelak,

svlak, kožica), nek ju uzme koga zimnica ulovi, neka je moči u
vodi i ovu popije; za 24 sata će ozdraviti (Lijepa Vina).
Koja kuća ima bijelu zmiju, sretna je i ne treba se je bojati,
jer je kućarica (Stari Banovci). Bjelica dobra je kod kuće, ima je
svaka kuća, i ta je sretna (oko Broda na Savi); gdje je ona, tamo
je dobro blago. Ima na glavi ružu kao kokot i brkove (Lukov dol
kod Severina). Zmija kućarica ne smije se ubiti, jer bi onda netko
u kući umro ili bi kod marve bilo kvara (Daruvar).
Bijela zmija je zmijski knez, vladar zmija, (Vukovje kod Ku
tine) ; u Bruvnu (u Krbavi) vele, da je to zmijski kralj, ima na
glavi ružu kao kokot i brkove. I tu tvrde, da bijelu zmiju ima
svaka kuća, i gdje je ona, tamo je dobro blago.
Osobitu važnost podaje naš narod onim zmijama bjelicama, koje
se nastaniše pod lijeskom. Kad bi takovu zmiju ispekao i komadić
metnuo u usta, znao bi i razumio, što govori koja životinja (Odra
kod Siska). U Rumi tvrđe za ljeskovu zmiju: kad bi joj srce iz
vadio, pojeo i pošao na livadu, svaka bi trava kazivala od kakova
je lijeka.
Ako je imela (mela, imelica bijela, kolovina, zelenjak; Viscum
album; die Mistel) na lijeski, tamo ima bijela zmija gnijezdo, u
kojem spava. Tamo bi trebalo doći i imelu lagano potrgati, da se
ne probudi. Onda bi je čovjek mogao skuhati, vodu popiti, i svaka
bi trava rekla od kakova je lijeka (Brod na Kupi). Oko Budinšćine
u Zagorju čuo sam ovu: ako je na lijeski imela, onda je pod njom
bijela zmija i zlata jabuka; u ljetu se sunča na imeli.
U bosanskoj Dubici zovu bijelu zmiju „vračarna zmija".
I o olilku zmijinu priča narod koješta.
Ako djevojka nađe košulju od zmije i mjeri njom kite (pramove),
onda joj kosa bolje raste (Vidovec kod Varaždina). Košuljicom
valja protrti ruke, i ne će se više znojiti, komu se odviše znoje
(Nuštar). Kod Broda na Savi rabe kožicu proti vrbancu, u Božja-
kovini meću je žene oko sebe, da laglje rađaju. Košuljica je dobar
lijek, kad se komu gule ruke, njome ih valja natrti (Bedenik, Ke-
šinci, Popovci kod sv. Križa).
Veliku ulogu igra u narodu i glava od zmije.
Ako glava otrovne zmije dođe pod papke govečeta, onda blago
nastrada (Sv. Kuzam kod Bakra). Tko s proljeća zagleda prvu
zmiju, treba joj odsjeći glavu, metnuti u nju tri konoplje, zakopati
je gdje može niknuti, okrenuv usta prama gore. Kad konoplja nikne
i poraste, oplete se od nje bič, pa njim goni marva na vašar kupci

navale (Daruvar, Suhopolje).
Ako tko pred Jurjevom vidi zmiju i cvancikom joj odreže glavu,
dođe ova opet k njemu (Vidovec kod Varaždina, Gregurevci u
Srijemu). Oko Bjelovara pričaju: ako se takova glava umijesi u
kruh i dade nerastu, da je na mladu nedjelju prije sunca pojede,
ljut je kao zmija i nitko ne bi bio jači od njega.
U Lijepim Vinima nose takovu glavu' uza se, i kamo čovjek pođe,
bit će sretan. Ako mu zmija uteče, ujede njegovu sreću, i one je
godine nesretan. Ako se kroz takovu glavu grozničav čovjek napije
vode, prođe groznica (Nuštar). Ako je tko zakopa i metne u nju
češnjak, pa kad potjera, uza se nosi, imat će ga žene rade (Gre
gurevci).
U Slatiniku, Podvinju kod Broda, tko boluje od velike boli (pa-
davice), „vođi" najprije živu zmiju oko vrata, onda joj odsiječe
glavu, objesi u odžak, i ostavit će ga bol. Još tu pričaju, da valja
sjemenom, koje je poraslo iz odrezane glave, takova čovjeka po-
kaditi. Meću glavu i u pušku, koja tada pravi tešku ranu.
Za Božj ako vinu bilježimo ovo: ako glavu, odrezanu prije Jurjeva,
zavrtaš pred blago u jasle, ono se dobro brani.
Kad tko zmiju ulovi, onda joj novim bičem odreže glavu. Ovim
bičem, kad dođe trgovac, udari blago, ono mu se đopane i on ga
kupi. Ako se zmiji, koja se vidi prije blagovjesti, odreže glava,
metne u sjeme i vrećica sveže, ono je zdravo od magle (Stupo-
vača, Vukovje kod Kutine).
Čudotvornu moć ima oko Božj ako vine i štap, kojim se zmija
ubije prije Jurjeva. Kad navale vrepci na žito, obiđe gospodar s tim
štapom 3 put polje ili njivu, zatakne ga u žito, i vrepci više ne
dolaze. U Zaistovcu kod Križevaca meću glavu u torbu, kada siju
sitno žito, koje onda obilno rodi.
I zmijski jezik ima -svoju moć. Ako se metne u štap i ovim
štapom dotjera na vašar blago, imat će mnogo kupaca (Lijepa Vina).
Tko nosi u žepu jezik od bijele zmije, ima uvijek novaca. (Ko
privnica).
I zmiju samu, i mast i srce rabi narod za Ijekarske svrbe i ča
rolije. Ako bi tko zmiju skuhao i one čorbe srknuo, kazala bi mu
svaka, trava, od kojega je lijeka. Ima li tko gušu pod vratom,
valja živoj zmiji konac provući kroz oči, tim koncem ovezati vrat,
i guša prođe (Mlaka kod Jasenovca). Mast od hitnije (Zamenis,
caspius) rabe u Suhom polju za rane.
12 D. HIRC,
Kad bi živoj zmiji iglu sa koncem prepeljao kroz oči i djevojka

tim koncem na muškarcu učinila tri šva, taj bi se u nju strastveno
zaljubio (Hrvatsko primorje).
Kost od otrovne pepeljuše (vipera) dobro je spraviti i posušiti.
Ako se takova kost u prah. stuče, dobar je lijek za groznicu. Kad
čovjeka „srh" od groznice popade, treba da u jednoj uri tri doze
toga praha uzme (Bakar).
Kada paneš u veliku bolju, uhvati zmiju, raspori je, izvadi joj
srce, a kad se osuši, sitno ga šatri, saspi u rakiju i popij (Stari
Banovci).
Mala šarena zmija metne se u lonac i pusti jed za 24 sata, od
kojega je voda pozelenjela. Takova je voda dobar lijek za očne
bolesti i oko bude kao u ribe (Ruma).
Tko prvu zmiju s proljeća vidi, taj će cijelu godinu biti živ i
zdrav; kad naiđe na mrtvu, bit će loman cijelu godinu (St. Banovci).
Lijek od zmijina ujeda.

Razni su i u nas lijekovi, kojima liječe takova nesretnika, koga
je ujela zmija.
Oko Voloskoga, Opatije, Ike i Lovrana u Istriji ima i otrovnih
kačka, pa kad koga „uji", treba poći u Lovran, gdje neki čovjek
liječi dragim kamenom.
U okolici građa Osora (na otoku Cresu) ima pećina (špilja), u
kojoj je živio sv. Gauđencije. Djetetpm vidio je prof. Milcetić
prodavati na sajmovima po otoku Krku kamenčiće, izbite iz one
špilje, koji imadu čudotvornu moć. Tko nosi oko vrata onakav ka
menčić, ne će ga ujesti zmija, a tko njime napravi oko zmije okrug,
zmija se ne će više maknuti. (Vienac. 1885., p. 459.)
Osobitu čudotvornu moć pripisuju u nekim krajevima domovine
zmijskom kamenu, kojega ima u Lici i u Pokuplju. Ovdje ću istaći,
što sam o njemu čuo i zabilježio, ali osvježiti i opis što ga o njemu
štampao u Danici ilirskoj g. 1843., br. 6, str. 22—23. Ilija Buka-
vina Ljubački, da nam slučajno ne izgine. On piše ovo: „Bijaše
na dan sv. Josipa, to jest 19. ožujka 1797., kada je graničar
Miloš Matijević iz Tomingaja (selo u ličkom regimentu) na brdu
Vodena glava zvanom svoje koze pasao. Iduć za kozama, najde
on jednu zmiju, koja se na suncu grijala, pak ju motikom prituče
i kao mrtvu na istom mjestu ostavi. Nakon toga sjedne on na
jednu liticu, dočim su njegove koze oko njega grm brstile. Sad
opazi sa svoga pastirskoga prestolja, kako je neka druga k onoj

ležećoj doplazila, oko nje njuškala i za čas opet ođpuzala. „Tko
zna, reče Matijević, možebit da će ona opet doći, da i nju ubijem".
— Ali nije ni po sata trajalo, kad se evo jedna velika zmija po
kaže nešto u ustih noseći. Došavši ona k toj ležećoj zmiji, počme
ju onim, što je u ustih nosila, simo tamo trti, za čim opet ova
oživi i micat počme. Matijević kada je to opazio, ustane s litice i
polagano se k zmiji prišulja, cla ju motikom ubije i da vidi, što
ona u ustib ima. Ali kad ga ona blizo sebe opazila, odmah to pro-
gutne. No Matijević ju dostigne i ubije i onu drugu na novo pri-
tuče. Zatim načini dva šiljka, zabode onoj većoj jedan u glavu,
a drugi u rep, razreze ju uzduž po trbuhu i najde u njoj jedan
kamen, velik kao dobar lješnjak, koji je krupičast bio i skoro u
svakom zrnu drugu mast imao, od koje bijaše najviše blatno-žute.
nekoliko zelene, nekoliko blijedo-crljene, a nekoliko modraste. —
Kada je za ovaj zmijski Immen nadlekar ličkog regimenta David
Vencina, koji tad u Sv. Petru blizu Tomingaja stanovaše, potlje
pako kao kontumac-direktor u Brod premješten bijaše, doznao, kupi
ga od Matijevića i počme njim ujedene od zmija ljude na ovaj
način liječiti, da je taj kamen u toplo mlijeko namakao i potlije
na ranu privijao. Ovo je postupanje on od ure do ure samo tri put
ponavljao, i svakoga od zmije ujedenoga sigurno izliječio, što može
svaki stanar u Sv. Petru posvjedočiti, a osobito još živući desetnik
Grligoria Kovacević, koji je tad u kancelariji pisao i s Vencinom
svaki dan bio.
Medju izlijeeenimi bio je i pokojni desetnik Manđić, koji je medju
svimi od zmija ujedenimi, koje je rečeni Ijekar izliječio, u najvećoj
pogibelji bio. On bijaše od žute jedan fat dugačke zmije tako ujeden,
da mu je sav život otekao i da mu se već modre mastnice na koži
pokazale bile. Mtko se nije nadao, da će ovaj čovjek živ ostati,
ali ipak bijaše on, kao i svi ostali upotrebom toga čudnovatoga ka
mena sretno izliječen.
Ja sam taj kamen više puta u ruci držao i svjedočanstvo iz
usta izliječenoga Bože Mandića toliko puta čuo, buduć da sam
godišta 1801. kao oberlajtsmant s nadljekarom Vencinom u Sv.
Petru u jednoj kući stanovao i više od šest mjeseci s njim zajedno
se hranio. — Ovo mi je on sam s tim dodatkom potvrdio, da će
taj zmijski Jcamen poslije svoje smrti ljekarskoj vlasti u Beču da
rovati. Je li pako g. Vencina još živ i je li se taj kamen nakon
14 D. HIRC,
njegove smrti, ako li je umro, iznašao i u Beč odpravio, ili možebit

u koje druge ruke dospio, nije mi nikad više na znanje došlo".
U istom godišnjaku Danice br. 40. piše Janko Hadvig, kapelan
u Crkvini 14. veljače: takav kamen da se nalazio u župi Kupinec,
a dobio ga župnik Josip Lovrenčić i mnoge izliječio, a po smrti
predao kamen svomu kapelanu Miki Bađenčicu, koji da je njim
jednoga dječaka od 18 godina izliječio, pošto je kamen u mlijeko
namočio bio.
„Kamen ovaj, kojega sam ja u rukuh imao, piše dalje Hadvig,
crn je, ploščast, velikoće od starinskih 5 kr. srebra — u toplo
mlijeko namočen i na mjesto ujedeno pritisnut prihvata se vrlo —
dakle snagu izvlačnu imade, a kada odpusti, mora se opet u mlijeko
namočiti i na prvašnje mjesto pritisnuti, što se ponavlja tako dugo,
dokle otok izčezne, i ujedeni — smrti već predani — nesretnik
ozdravi".
Meni je o tom zmijskom lemnenu seljak Pavao Matas iz Pokuplja
pripovijedao ovo: U selu Kupincu, u crkvi Majke božje ima jedan
kamen za lijek, kad koga otrovna zmija ujede. Onim se kamenom
nesretnik izliječi, pa da ga je ujela najotrovnija ljutica, i puno se
puta dogodilo, da su takvog nesretnog čovjeka dopeljali svega ote
čena, od teške boli kao mrtva. Taj kamen daje župnik drage volje,
i ne će se uhvatiti na tijelu čovječjem nigdje, već na onoj rani,
gdje je zmija pustila svoj otrov.
Kad se kamen napije otrova, mora se metnuti u svježe mlijeko,
koje od njega pozeleni; mlijeko je otrov izvuklo. Onda se opet
metne na ranu, a kad se napije, opet u mlijeko, i tako se radi,
dok se hvata rane. Kad se ne hvata, znak je, da je čovjek izliječen.
O tome sam se osvjedočio sam. Sina moje tetke Lovru Matasa
ujela je zmija po prilici g. 1882., kad je s kravama bio na paši
i na zmiju stao. Zmija ga ujede za nogu, krv mu se skazivala
kao da ga tko iglom ubo. Lovro plače, moči prst jezikom i briše
krv s rane. Ovako brišući, otrovao si zube i jezik mu otekao, te
ga jedva držao u ustima.
Na mjestu gdje je Lovru zmija ujela, desio se Mirko Grbiniček '
sa svojim konjima i kolima, i čuje Lovru gdje plače. On odreže
sa opanka remenae, preveze nogu više rane, metne ga u kola i
od veze njegovoj majci.
Podu u Kupinec, i kad su ljudi Lovru zagledali, svi su rekli,
da ne će živ ostati, jer je bio sav otečen te je i bljuvao. Kamen
ga je izliječio, i on ostao živ i zdrav, kao što je bio i prije".
Zagorci pripovijedaju, da svaka zmija, kad ide da prezimi, neki

kamen obliže. Kad bi ga Čovjek obliznuo, tako bi dugo spavao,
dok se zmije ne bi probudile.
Kakav je to kamen, nisam mogao saznati.
Svaka zmija, koja se može po Svih Svetih vani naći, Zagorcu
je prokleta.
U nekojim krajevima Hrvatske takovog nesretnika „razgovore"
ili „pregovore" od zmije otrovnice.
Ujede li koga zmija otrovnica u općini Kloštra Ivanića, prevežu
mu ranu, da otok ne ide po svem tijelu, nabave kola i voze se u
Čazmu đo opančara M. Š., koji pregovara. Rana kod njega splasne
i bolesnik ozdravi. Kako pregovara, to ne zna nitko, ne će da kaže,
a naučio je od svoga oca.
U Primorju znadem za dvojicu seljaka, koji nesretnika razgo
vore: jedan je u Kraljevici, drugi u Bribiru. Ovaj mi reče, da čo
vjek ne treba da je blizu, dosta je, da njegovo ime znade i on
ozdravi. Neka žena bila već crna, i on je izliječio. Kako radi, ne
htjede mi reći, nn povjerio mi, da treba izmoliti tri očenaša.
U Budinščini dvije su žene i dva muškarca, koji pregovaraju,
a tako i u Preseki kod Križevaca. U Gregurevcima, u Srijemu,
pregovori jedna žena, pa bila kakva zmija.
Na mnogim mjestima običavaju, da otrovano mjesto sa ranom
zakopaju, u zemlju na 24 sata. Ta zemlja mora biti ilovasta, a ima
tu osobitu moć, da otrov utegne.
Tako rade na Grobničkom polju, oko Lijepih Vina, oko Nuštra,
Suhog polja, u Lici oko Ploče, Lovinca, nu u Gracu kod Po
žege zakapaju ranu i u gnoj. Takav nesretnik ne smije zaspati,
jer da se to dogodi, on bi umro, a rana mu se mora vazda
podvezati. Oko Bribira vođe ga 24 sata u kolu, i jede stramontanu.
U Ploči bila jedna žena, koja je imala travu, kojom je pomogla,
ako se takav nesretnik javio prije, nego sunce počine.
U Klenovniku zmiju, koja je ujela, ubiju, zapale i ranu nad
dimom drže. Oko Đakova mažu ranu zmijinom mašću, dočim kod
Daruvara rabe mast za bolne noge. U Zumberku raspore takovu
zmiju, izvade salo, rastope ga i njime mažu također ranu.
Događa se, da zmija otrovnica ujede i pasuće blago. Oko Bakra
mažu ranu tučenim češnjem (bijelim lukom), što da pomaže, dočim
na susjednom Hreljinu, ako je zmija blašče ujela u gubicu, trnom
izbodu. Tako rade i u Ploči (Lika), a moraju da budu tri trna.
Onda uzmu kamen kao pločicu i njime ranu nataru.
16 D. HIRC,
U Lukovu dolu kod Severina mažu gubicu domaćemu blagu na

uskrs onim lukom kozjakom, što su ga u crkvi dali blagosloviti
te vele, da takovu ovcu, kozu, vola, kravu, konja ne će ujesti
pepelnjača (Vipera).
Proti zmijinu ujedu rabe za lijek i razno bilje, u hrvatskom
Primorju, Istriji, na otocima, po Dalmaciji i Gorskom kotaru astro-
montanu ili tramontanu.
ISSe upuštajući se u potanje opisivanje ove biline, istaći ćemo samo
da spada u veliku familiju Composita, kamo brojimo od poznatijih
sunčanicu, artićok, loćiku, čićoku, ivančicu (voluje oko) i mnoge
druge korisne biline.
Latinski se zove astromontana Inula sguarrosa, koju je prvi kao
takovu opisao botaničar Koch, a nije to istoimena biljka od Linnea,
kako to gdjekoji navađaju. I. squarrosa, koju u Dalmaciji zovu
grmiJca ili ovjan cvate u Primorju mjeseca lipnja i srpnja žutim
cvijetom. Našao sam je na šikarastim mjestima oko Kukuljanova,
kod Bakra na pećinama vrha Čiste, na Bakarcu, Hreljinu i đruguda.
U onim krajevima, gdje grmika raste, nema djeteta, koje ne bi
poznalo čudotvornu astromontanu, o kojoj su razni muževi pisali,
pa joj i biskupi, vitezovi posvetili svoje pero. Velika je cijena astro-
montani iz Vrbnika na otoku Krku, gdje sam g. 1882. našao se
ljaka Antuna Hrijca, koji je po cijelom Primorju prodaje. U ko
šari pletenoj od vrbovih šiba nosi po dvije boce, a mjeri na malu
bočicu po 20 novčića. Da te osvjedoči, da je vrsna, natrt će koju
kaplju na dlan, pa ti je podaje, da mirišeš. Osim astromontane ima
u svojoj košarici i centaureje (kitice; Tausenđguldenkraut) za lijek
od groznice, dočim ti astromontanu preporuča i za madron, gliste,
rane, a reći će ti ujedno, da je valja kuhati 8 dana. Ovako uku
hanom mažu platnene krpe i oblažu ranu.
U Dubici liječe ujed Jiaptovinom ili haptikom (vrst bazga, Sam-
bucus Ebulus), koja se upari u vrućoj vodi, oblože njome ranu i
ne da oticati. Istu bilinu preporučuju i u Licu (Gorski kotar), a
nije to ScopoUa atropoides, kako sam prvobitno mislio, dočim u
Brodu na Kupi goje u vrtovima kačnik (Scrophularia nodosa), i
tu sam čuo, da se na mladom lišću vidi slika zmije (kace).
U Tounju liječe se zmijinom travom (Sylibum marianum), koju
goje u vrtovima, dočim je samonikla oko Zadra, Šibenika, Splita
i Dubrovnika. Oko Gline raste umijeća trava, nu kojoj vrsti ta
bilina pripada, nije mi do sada poznato.
Oko Dubrovnika rabe proti ujedu Dentaria pentapJiylla, vrst

biline krstašice, u Splitu štitarku Peuceđanum officinale, koju je
već Plinij preporučao. Kod Zadra krste astromontanom Compositu
Buphtalmum salicifolium, a tako i u Oirknici (u Kranjskoj), o čem
sam se na svoje oči osvjedočio. Zmije imaju i svoju florulu! Simo
spada smicah, vrst mlječera (Euphorbia), koji je pun bijela, mli
ječna soka (mlijeka). Ovo mlijeko piju zmije oko Sotina, a piju
ga, da i one dobiju svoje mlijeko. Nu zmije imaju i svoje grožđice,
a to je Phgsalis AlJcekengi (Juđenkirsehe, Teufelspuppe), koja ima
u velikoj nadutoj čaški oveću crvenu bobulju. Kalje zelje vrst je
kozlaca (Arum italicum) u našem Primorju, za koji pričaju, da se
oko njega najradije drže zmije, dočim im je hacja preslica lijerov-
nica Muscari botryoides, za koju tvrde, da je nije dobro u ruke
primiti. Našao sam i prekrasnu divlju ružu u zmijimi cvjetnjaku,
a po vrsti je to Rosa pimpinellifolia, koju Hrvati u Maloj i Veloj
Učki (u Istriji) zovu TcačMn sir, kojim da se zmije rado hrane.
Zašto -se u Lukovu dolu Achillea Millefolium (Schafgarbe) zove
kačah, nije mi poznato.
Zmije orijašice, zmijske n a k a z e , zmijska kraljica,
kačji pastir.
Našemu su narodu osobito dobro poznate zmije: hravosac, siso-
Jcravac, posihrava, mljekara ili mlječarica i drvolaz. Ovo su u nas
najveće zmije, pa ih se narod i najviše boji. Da kravosac^ siše kravu,
u to se vjeruje širom Hrvatske. Tako smo čuli kod Vukovara, da
je sisao nekog šumara kravu i zadnje joj noge omotao, da ga ne
odbije, pak da je na ono mjesto krava dolazila svaki dan i tako
bi dugo „blejalau, dok zmija ne bi došla. Mlijeko takove krave
nije čisto, a katkad je krvavo.
U Pokuplju zovu kravosca guš (na otoku Krku govore guz, što
je pravi izgovor 1 ), pa i ondje tvrđe, da krava za njime jeci, kad
se namrsi. U Memiskoj u Moslavini, opazila neka seljakinja, da
krava na jednu sisu daje mlijeko kao sukrvicu, i poslala sina, da na
kravu pazi. Pošao u šumu, tu bilo jezero, uza nj panj, ispod ko
jega je zmija izlazila, kravi omotala noge i onda je sisala.
Jedan mi opet seljak iz Đakovštine pripovijedao, da mu je majka
vidjela, kako zmija kravu u veži siše, dočim je drugi iz Zaistovca
1
Korijen je ong, (isporecli latinski ang-uis), odakle je postalo onš,
onda guz, kajkavski goz^ voz; poljski was, ruski uzr>.. Bjelostjenčev,
Jambrešićev i Voltigjijin rječnik pišu gui, pa tako i akademijski rječnik.
LM.
18 D. HIRC,
kod Križevaca sjedio na panju od jalše, u kojem bijaše zmija na

motana. Ona je izašla, pošla kravi, splela joj se pod vime i kravu
sisala. Bilo je opet u šumi Gubaljevici kod Grubišnog polja, gdje
je pastir našao kravu, koju je zmija sisala. Htio je uhvatiti, ali
mu utekla, nu drugi je dan opet došla, i kad je pala na tie, ubio
ju. Kako je udario, y,šprihnulou je iz nje mlijeko.
U Marincima kod Nuštra vjeruje puk isto, i zove kravosca si-
savkom; a u Smiljanu (u Lici) priča opet, da kravosac omota i
ženu, te je posiše. I u Brodu na Kupi živi kravosac, a zovu ga
voš, koji kravu katkada tako navuče, da joj krv ide na sishe.
Kravosac je ona zmija, koju latinski zovemo Callopeltis Aescu-
lapii, jer bijaše u starih Grka posvećena Aesculapu. Živi po svoj
domovini, i bude do 2 metra dug. Narod tvrdi za njega, da vadi
ptice iz gnijezda i da pije jaja te ga zove zato i tičar, tiČarica,
tičarJca i jajara. No on je vele koristan time, što čisti polja od mi
ševa, i zovu ga zato mišolovka, a, jer ga ima po šumama, šumarica,
a Mšnjača opet toga radi, jer poslije tople kiše rado izlazi.
Oko Bjelovara i Daruvara, poznat je kravosac kao blagara, jer
da leži ondje, gdje ima u zemlji blaga, dočim ga u Lici oko Ploče
zovu jegulja.
U Dalmaciji vjeruju također, da zmije sišu krave, ali im taj
grješnik nije naša Eskulapovka, već 5—7 stopa duga zmija JEla-
phis cervone (Coluber quaterradiatus), koju zovu kravosac i tra
varica. Za njega priča puk (po Vodopiću), da kad steče 9 prutova
(a ima samo četiri), onda se pretvori zmajem, dobije krila i poleti
preko neba u daleke pustinje i jezera. 1
U Primorju, po otocima i Istriji zamjenjuje spomenute zmije
crni gad, črnec ili crnčina (Zamenis carbonarius), obična vrsta ži
vuća u vinogradima medu gromačama, po umejcima medu peći
nama i narušenim kamenjem, i uz morski žal medu grmljem.
Crnoga gada ne drže Primorci za Jcačku (zmiju), i zato ga ne
proganjaju u vinogradima, jer gdje on prebiva, onamo ne dolaze
zmije. Inače se crnčine veoma boje, jer da se baca za čovjekom,
i kad bi ga dostigao, iz jeo bi mu mozag. Vinodolci pričaju, da se
gad ornata oko stabla i kad je ljut, repom tako udara, da se kora
lupi. Oko Bakra i Grižana pripovijedaju, da ima devet repova, i
1
JElaphis cervone živi i u našem Primorju, otkuda je poznamo
već od g. 1878., ali nismo čuli, da je zovu bilo kravosac, bilo Jcra-
varica.
kad ga Čovjek razdraži, noge nru njima omota i sveže, i tako ga

dugo drži, dok ne pocrni. Ovdje ondje vjeruju, da i kravu siše
(oko Bakra i kozu), koja na onaj sasak doji krvavo ili joj mlijeko
usakne, ali ga ne zovu nigdje kravosac ili kravarica. Oko Požege,
Broda, Đakova i po Srijemu pozna naš narod zmiju, koju zove
drvolaž ili drvolaž, po pripovijedanju ogromnu zmiju, koje se
boji kao žive vatre i čitav kraj zastrepi, u kojem se pojavi ova
zmijurina. Ime mu otuda, što laži na drvo, vadi ptice iz gnijezda,
ispija jaja, napada dapače veće ptice, te bi po tome drvolaž bio
hrvatski udav.
Neki seljak iz Levanjske varoši kod Đakova pripovijedao mi
je ovo: „Išli smo ja, otac i brat iz mekote na salaš pred noć i
spazili u šumi kanjuga, kako se otimlje. Mislili smo, da je ptica
ranjena; moj ju baja uzeo za perušku i podigao, ali zagleda drvo-
laža, kako se oko ptice u klupko smotao. Nije je grizao, već
stiskao i gušio. Kad nas drvolaž zagledao, pusti pticu, a otac zgrabi
nekakav grabrić i udri po drvolažu, da su mu jaja izašla, sva
ovako svezana. Ptica se oporavi i odleti i opet doleti k nama; bilo
joj je drago, što smo je oteli".
Od istoga sam seljaka čuo, da će, ako se drvolaž ne ubije, teći za
čovjekom i fićkati, kao da se na prst fićka. Ako ga udariš po le-
štine onda ne može za čovjekom, digne se i fića od velike prokle-
đima, i krvava mu pjena dođe na usta, jer isiše samoga sebe. Ako
drvolaža pripeknemo k vatri uzduž, nastavi isti seljak, onda pusti
bliže repa noge poput žabe ili krtice.
Oko Požege stavljaju drvolaža u pušku i tuku nabijatkom tako
dugo, dok ne pusti jed (otrov) iz sebe, a onda ga izbace sa na
bojem skupa. Takova puška zadaje teške rane, dočim je mast od
drvolaža zdrava i rabi za lijek.
Otrovnu Viperu zovu na otoku Korčuli zmaja. I tamo misle, da
svaka zmija može pušku otrovati, kad ju metneš u puščanu cijev
i ispališ. Za takovu pušku vele, da je otrovana, pak da se lako
njom pogodi što mu drago. Ptica da od jednog zrnca padne i da
joj meso na ovom mjestu pocrni. S toga lovac gleda da otruje
pušku i misli, da će biti dobra. (S. Castrapelli u nSlovincuu g.
1880., br. 5.)
Veličinu drvolaža narod precjenjuje, i kad o njemu pripovijeda,
čovjeku srsi prolaze tijelom. Takova su ubili 7. lipnja 1896. u šumi
Sočni u Srijemu, koji bijaše 2 metra dug i 6 palaca debeo. Zinuo
je toliko, da bi mogao lako kokošje jaje proždrijeti *, žalca (jezika)
20 D. HIRC,
nije imao kao druge zmije, već zube od po palca kao štuke, ko
jima bi hvatao, kao kliještima! (?)
0 zmijama orijašicama priča narod i u kršnom našem Primorju.
Ogromna takova zmijurina da je prebivala u vinogradu Budinu kod
Bakra, i kad bi se protegnula, pun je bijaše vinograd, a kad bi
zazviždala, čovjek bi oglušio.* Na glavi je nosila dijamant.
U seocu sv. Kuzme, a kod istoga grada, ima jedna pećina (spilja)
zarasla bršljanom. U njoj da živi zmija, koje bi bio pun kabao.
Zmija je do 300 godina stara i ukleta djevojka. Kad je trgatba
(branje), mora gospodarica pred pećinom stajati, da zmija ne izađe.
1 u Lici smo čuli i slušali o zmijama orijašicama. Tako ima kod
Kosinja Katalinska pećina pokraj rijeke Like. Otvor joj je osovan,
ali se unići ne može. Na dnu je kaca puna novaca, koju čuva
vrag. On se pretvara u ogromnu zmiju, koja, kad bi izlazila, legla
bi na kamenu ploču i tu se sunčala, a kad bi tko došao, spustila
bi se u jamu.
Prava je postojbina zmija orijašica na Velebitu. Ogromna je pla
nina, treba dakako da su joj i ogromne zmije!
Neki lugar pošao u Velebit i našao je ogromnu zmiju, koju je
ubio iz puške. Poslije joj glavu, koja bijaše velika kao najveća
repa, ponio u kumpaniju i dobio nagradu. Glavu su rasjekli i tra
žili u njoj dragi kamen.
Drugi neki seljak krenuo u Velebit, da siječe drva, i tu nađe
ogromnu zmiju, koja se na nj digla. Seljak poče bježati, a zmija
za njime. Sjekira, koju je nosio na ramenu, bijaše tako oštra, da
je njome bukvu sijekao kao repu, i na sreću se zmija na njoj
„rasjekla". Druge dvije ogromne zmije, koje su se „ljubile" (valjda
parile), nađe opet seljak, koji je od straha pobjegao, ostaviv na
planini svoje odijelo.
Na ruševinama grada Mrsinja (u Krbavi) ima velika zmija, koja
čuva silno blago te se svake 50. godine kupa u potoku, dočim je
kod Plaškoga ubio seljak Mile Vulcelić iz Vukelićeva varoša zmi
jurinu, koja je imala, kad je istrunula, rebra kao ovca, a glavu ko
goveče.
Drugi opet seljak Mile Kurteš vidio je jednom zgodom u uzanom
prodolu šumskom, kad je pasao koze, u Jtrugu do 100 zmija. Jedna
da je bila za cijelo mati, pošto je veličinom svojom bila nad sve
druge i imala glavu ko pašče. Manje zmije bile su jednake i kao
štap debele.
Isti seljak rekao mi i ovo: Moj je otac u šumi bukve sijekao.

Kad pade bukva, a ono u deblu zmija ko stošina, jedno 6 m.
duga. On bjež, a ona za njime, pa zviždi.
Drugi je opet vidio na svoje „zdrave odi" zmijurinu, kako ide
od Klaonice u Janja-goru. Glavu je držala metar u vis, bijaše ko
greda duga, kao stožina debela, i zviždala je.
Oko Račinovaca živi vrsta zmije, koju zovu cobanica. Kad za
gleda čovjeka, uzme rep i pisti na njega, da se zmije oko nje
sjate. Po opisu mogla bi to biti tičarka ili guš. (Zamenis Aesculapii.)
Narod naš ne priča samo o zmijama orijašicama, već on pozna
i druge zmijske strahote i nakaze. Takav mu je mulavar, o kojem
mi pripovijedahu u Novom u Vinodolu.
Bilo je godine 1.877., kad se neki seljak s dvocjevkom zaputio
od Novoga u planinu. Idući, zagleda drugoga seljaka, koji je za-
sopljen iz gore bježao, doviknuv mu, da se mulavar za njime valja.
U istinu se đovalja, ovaj skine pušku, ispali je i svu glavu mula-
varu raskaši.
Mulavar da ima glavu kao buću, uši kao mačak, u oči bi mu
prsti mogli, puše kao mijeh, debeo je kao stegno, a do 30 funti
težak.
Prava je opet strahota u Zagorju gad ili gajd. Za njeg mi reče
seljak B., da sveže ljeskov grm od 2, 3 godine, kao da bi ga hvoj-
kama svezao. Ne pušta k sebi, jer švikne daleko repom, i čovjeka
bi prevalio, pak zato se može samo iz puške ubiti. Grad ima noge
kao patka, bijele uši i bijele zube kao pas.
Zmije imadu i svoga pastira, a to je u Zagorju modros. Dug je
kao lakat, glavu ima kao mačak, na glavi greben, a oči kao kokot.
Tijelo mu je golo, crno, bijelo, žuto. Noge ima kao kokot, sapaste
kao patka, repa nema. Živi u „smrečju" i „borovecju", vidi se
mjeseca ivanjšćaka, fućka kao lovac, i po fućkanju može ga čovjek
opaziti.
Oko Lepoglave zovu modrosa Jcačec, ima ružu kao kokotić, nađe
se pri pećinama, s prijeda je debeo, a fućka kao željeznica.
Kod Varaždina ga zovu „Jcačji pastir", i rijetko ga tko može
vidjeti, nu tko ga vidi, taj je svagdje i u svakom poslu sretan.
Kad kačec sikne, a to biva obično oko Đurđeva, tad se sve zmije
probude od zimskoga sna i oko njega sakupe (Vienac, 1894, br. 8).
Zmije imadu i svoju kraljicu. Priču o takovoj zmijskoj ili kačjoj
kraljici pripovijedao je pokojnomu Senoi neki seljak blizu Remeta
22 D. HIRC,
u gori zagrebačkoj te mu pokazivao i brdo, gdje se na Ivanje sve

zmije svijeta sjate. Ovu priču prenio je Senoa u pjesmu. 1
U zagrebačkoj okolici nije kačji pastir zmija, već vrst mrežo-
krilca (Libellula đepressa), i pamtim ko dijete, da smo izbjegavali
grm, na koji bi se on posio. Isto smo se tako bojali „kacje pjene"
po livadama i od straha nismo u nju zalazili, po gotovo pak onda
ne, ako bijaše te pjene mnogo, a ona potječe od strigavca ili cikade
AphropJiora spumaria. Na onome mjestu, gdje je smjestio svoje
jajašce, bilina se pjeni, i u toj ćemo pjeni poslije naći ličinku.
Oko Kloštra Ivanića i Volodera zovu kačjega pastira nkačji
Jconju, oko Đakova „vilenjski konj", u Srijemu »vilin konj", oko
Sušnjevaca „zmijski konju, koji rado pada na zmije.2
Naš narod koješta priča o zmijama, koje imadu na glavi ružu
(rožu) ili greben ili krunu, dapače i dijamant.
Živi li kod nas zmija, koja ima što takova na glavi, što narod
prispodablja grebenu ili ruži kokotića, kruni ili dijamantu?
Ima, a takova je zmija naša najžešća otrovnica poskok, brzoskok,
pepeljuša, pepeljuha, pepelnjača, šarulja (Vipera Ammodytes; Sand-
viper).
Na prednjoj strani glave, između nosnica, ima vrst bradavice,
koja nalikuje nosiću, roščiću, ili ćunjiću, a od njega je naš narod
izmaštao ružu (rožu), po kojoj pepeljušu zove u Sv. Ivanu-Žabno
„rožarica". Tko bi ,,rožuu uzeo i kući ponio, bio bi sretan.
Oko Tounja vele za poskoka, da je to pogana zmija, da je pi-
sasta (šarena), da ima široku glavu i „Čunj ka svinja". Od toga
cunja izmaštao je ovdje narod krunu, i zove poskoka „krunašica".
U bosanskoj Dubici tvrde također, da poskok ima sprijeda krunu,
da mu je rep crven, i da se 5, 6, puta baca za čovjekom. Živi
među stijenama, i žestoka je zmija. Od bosanskoga Hrvata Stanu-
šića čuo sam, da poskoka zovu u Bosni i šarac (jer je šarena tijela)
i da mu se glava svijetli kao zvijezda. U Ploči (u Lici) ima mu
kruna „tri ćoška". No osim u nosiću, traži naš narod i krunu sa
dijamantima i vidi onda zmijsku kraljicu ili zmijskoga kralja. A od
čega je tu krunu izmaštao ? Mislim ob ovome slijedeće:
1
Ono mjesto na kome se zmije sastaju, da se biju ili prstenuju
(pare), zove naš narod ,,zmijisćeu. Takovo su mi pokazivali u Gorskom
kotaru na Viševici u Lješnjak ovoj dragi u tamošnjem „gruhu", i kod
Ozaljske pećine, nedaleko Ozlja. Bit će zmijišće i „Zmijini dvori",
pećina (spilja) kod Janjca u otočkoj imovnoj općini.
2
0 zmijskom knezu i kralju gledaj „Bijele zmije".
Kao što je poznato, zmije se preko godine olile, t. j . svuku staru,

istrošenu kožu, puzeći i probijajući se medu kamenjem, korije
njem, grmljem. Cesto se nade takav olilak, po kojem možemo pre
poznati i vrstu dotične zmije, koja ga svukla.
Prije no se zmija olili, oljušti se tanahna kožica na rubu gornje
i dolnje usnice, a malo poslije toga odlupi se koža sa gornje i dolnje
strane glave, a odljušti se i ona kožica, što zmiji poput stakalca
na uri pokriva oči.
Gornja se strana kože nadigne, narahli i time uveća: u toj koži
vidi narod krunu, a u očnoj kožici, koja se sja, izmaštao je sva
kako i dijamante.
O sljepicu i gušterima.
Sljepić je u nas dobro poznata životinja te ga narod zove i
slijepak i sljelopouš, a kako je krhka tijela, priča o njemu, da
nema kosti i da je šupalj.
Bezazlena ta životinja u našega je naroda veoma omražena i
toga radi ju nemilice proganja. A što je sljepić jadan skrivio?
Ugrizao je Majku božju za nogu, pa je toga radi oslijepio te ne
će više nikada ugristi. (Strmec kod Pregrade.)
Ako sljepić ujede čovjeka, ne može se izliječiti (Nuštar). On
skače s drveta, hoće na čovjeka skočiti; od ujeda se ne može iz
liječiti. Kažu, da ne vidi (Gregurevci u Srijemu).
Da sljepić vidi, košto ne vidi, devet bi majka rascvilio i devet
jarmova opustio (Bedenik). Da vidi, zaklao bi svaku noć devet
ljudi, i koga bi ujeo, nikada se ne bi izliječio.
U, Zlataru ne tvrđe, da je slijep, jer da vidi čovjeka samo do
polovice tijela; kad bi cijela vidio, ujeo bi ga. U Lukovu dolu kod
Severina pripovijedali mi, da devet puta jače ugrize, nego ikoja
zmija; ako se zagrize, treba deveterog mlijeka, t. j . moraš mu
dati devet šalica, a kad dođe do devete, tek onda pusti svoj plien.
Zelenoga guštera, zelenca ili zelenbaća (Lacerta viridis) narod
se jako boji. U raznim krajevima domovine čuo sam, da bi skočio
na čovjeka i mozak mu izio, toga radi i njega nemilice proganjaju.
Božja žabica (Hylla arborea)

najpoznatija je u nas vrst žabe, što svjedoči i obilje imena. Zovu
je i bogina, kraljica, kraljevčica, kraljeva žabica, kraljeva šabička,
24 D . HIBC,
zelenjara, Jcišnjara, kišo vica, gatalinka, gafalinčica, katoličanka, re-

glica, Jcrekavica, zelena žabica, a i vračara, jer njome vračaju.
Oko Velikog Trgovišta u Zagorju, kad je prvi put ulove, mažu
njom ruke, da ne pucaju. U Našicama je suše, meću u rubac i
svezu oko vrata kao dobar lijek od groznice.
U Zaistovcu kod Križevaca ulove kraljevčicu, kako božju žabicu
tamo zovu, na mladu nedjelju pred Đurdevoni, metnu je u novu
posudicu i stave u mravinjak, gdje mravi meso izjedu. Kosti se
tad uzmu i metnu pred konje ili rogatu marvu, pa pred kojom marva
zabekne, ona se spravi, a druge bace. Ako tu kost momak sveže
u rubac i ovim rupcem takne bilo koju djevojku, poći će za 14
dana za njega. Radi toga je puno grijeha u obitelji-
U posudici mora žabica ostati tri tjedna. Ako se krpica, kojom
bijaše čep omotan spali i pepeo žena popije, ona će zanositi. I oko
Daruvara meću božju žabicu u posudicu, koju su kupili kod lon
čara i za nju platili, što je za nju tražio. Tko kroz kosti na mlađu
nedjelju pogleda djevojku ili obratno, zavole se. Jedna je kost u
božje žabice kao vilica, druga kao grabljica. Ako se ovom takne
djevojke, za godinu dana mora biti njegova ili umrijeti.
U krastači nazire narod vješticu ili coprnicu, tamaneć je bez
milosrcta. Da pogine, valja je nataknuti na šiljast kolac, štap ili
vrljiku. Ako se u kuću dovuče žaba ili krastača, bit će kiše (Lukov
dol kod Severina).
Ribe.
O ribama priča naš narod malo. Za štuku veli, da ima na tje
menu kriš ili krst od kosti, t. j . kost u prilici križa, pa da je toga
radi Zidovi ne jedu.
U poklopcu ili zaklopcu šarana, što pokriva škrge, vidi se Majka
božja s djetetom. Od čikova, čika ili piškora (Cobitis fossilis) naši
ljudi zaziru, dapače ih tu i tamo i ne jednu, jer da je „guja de
vetog koljena".
Niže životinje.
Nekoji su lepiri prethodnici proljeća, i tko prvoga vidi, to ima
nešto da znači. U Humu vele: tko prvoga vidi, sretan je u
„črnelju" (pčelama), u Brodu kraj Kupe, da će naći pčele, dočim
u Bastaju tvrde, kakove je boje lepir, da će takav biti i čovjek
ono ljeto.
ŠTO PRIČA NAŠ NAROD O NKKJM ŽIVOTINJAMA. 25
Ima lepira, koji postaju od gusjenica, koje u sredini tijela ne

maju nogu, pa kada plaze, onda se sgudure kao gudalo u gusala.
Narod zove takove gusjenice zgudurače (Otočani kod Đakova), a
zovu takovu gusjenicu i mernica (Kloštar Ivanić), ali i mjerač ili
smrtnjača. „Izmjerio te mjerač" sad ćeš umrijeti. (Gradac kod Po
žege, Gradiška, Slatinik, Babina greda).
Ima jedna gusjenica, koju zovu rožac a ima po sebi piknjice
kao glavice od žućke (gumbašnice.) Gusjenica je bijela, pa da ju
konj ili krava pojede, poginula bi za 24 sata.
Dobro je poznat našemu seljaku cvrčak, poljski popak, popić,
stričak ili cucak, koji se u polju nastanjuje po rupicama, pred ko
jima ga često vidimo, gdje se sunča. Kada uteče u rupicu, vabe
ga u Memiskoj :
Izlazi, popo, van,
da ti kuće ne prodam! >
U Zdenčacu kod Gračanice:
Pastir: Dobar dan, kume Pavle!
Tvoji su volovi
Moju provu pojeli.
Cvrčak: Nisu.
Pastir: Jesu, ajdmo cijenit. Onda izađe van.
D" Ploči mu govore:
Izlaz, pole,
pred bijele dvore;
tvoje sive kobile
moje žito potrle.
Tvoja žena vidila,
nije tela kazati,
a kamo li isterati, .
to se mora štimovati.
Sada izađe pred rupu i djeca ga uhvate.
Obljubljen je u nas kornjaš božji volak, božja ovčica, penicica,
pavenčica, kravica. U Zagorju uzimlju ga djeca medu prste, po
lože na dlan, pa mu onda, da poleti, govore ove riječi: „Prelet',
prelet', bozi volek, na onu stran', gdje je Jezuš spal".
Kod Bakra meću na dlan penicu, pa joj govore: Pen, peni
cica, kadi moja ljubica? Djeca joj govore: frči, frči i na vojsku trči.
Hrušt, kebar ili šolbaba giblje se na zemlji sporo i toga radi mu
se rugaju djeca u Primorju:
26 D. HIRC,
Kebar, bebar,
ki ne more v Eebar (neki vrh),
zlatnu Maru prosi,
da ga neka nosi.
Mila je našemu narodu i ivanjska krijesnica, koju u Kupčini
dolnjoj zovu iskrica od sjetve, jer kad ona leti, onda se može svaka
vrst žita sijati. Dok se vida, dobro je hajdu sijati (Vidovec kod
Varaždina). Ako ne će biti krava steona, umijese se tri krijesnice
u kruh i dadu kravi pojesti, i to na mladu nedjelju do sunca (Oto-
čani, Đakovo).
Vodenoga konjica zovu u Senju, jer je dug i tanahan, iglenjak,
i tvrde, kad je mnogo iglenjaka, da će biti suha godina.
Od rakova živu u našim slatkim vodama dvije vrste: rak po-
točnjak (Astacus fluviatilis) i rakac (A. saxatilis). Ona vapnena
zrnca, što Nijemac zove „Krebsauge", zovu naši ljudi ,,šrviceu.
Dobro ih je u prah stući i dobar su lijek od tifusa. (Brod kraj
Kupe.)
Narodna kuća ili dom s pokućstvom u Dalma
ciji, u Hercegovini i n Bosni.
NAPISAO V I D V ULETIO VUKASOVIĆ.
I.
U stara su doba po svoj Dalmaciji u gornjoseljana bile baš prvo
bitne kuće, a samo u dubrovačkom kotaru i u Boki kotorskoj bilo
je boljijeh kuća, jer je tu bilo po svijetu pomoraca. Prvobitne su
kuće u gornjoseljana bile kao kuearice, biva zgragjene u megju
te zalijepljene klakom ili samo u sušici, a pokrivene pločama, sla
mom od ječma, od raži, ševarikom itd.
Osim spomenutijeh kućarica, još je i koliba,1 a to ti je prvobitna
vrsta kucarice, te je ovako sastučena: zabita su u zemlju četiri
debela koca (grede ili UjenJce), i to je glavni oslon kolibe, a plije-
tver (duvar) je spleten od pruća, pa zalijepljen gnjilom ili gove-
gjom balegom. Po tlima je zbijena zemlja i to ti je tavan. Na ko
libi nema prozora niti dimnjaka, nego ti ulazi svjetlost i izlazi dim
kroz vrata, koja su obično od đubovine. Sve je to kućište obično
jedno ciglo mjesto, pa ti tu divane i blaguju, tu spavaju, tu im
je kuhinja, sprema, hambar ili koš, a katkada i svinjac. Ako j e
porodica razdijeljena te su u kolibi dvije obitelji, onda je preko
kolibe plijetrer ili pretin. Pleter je opleten prućem i uvitima, te
je ulijepljen gnjilom. U kolibama, što su bolje uregjene, još je na
isti način razdijeljen bašhalult i mlijecar, a to je sprema za ruho,
a druga za hranu. Uz kolibu je pokraj gumna, gdje se vrše
žito itd., pojata, no nije utvrgjena kako koliba. U pojatu se sprema
slama i sijeno, tu zimuje blago, pa se gdjekada još i spava.
Kako im je siromašan stan, još je siromašnije pokućstvo i po-
sugje. te je to sve gotovo na jedno shrpano. Još su ti četiri daske
prebijene na četiri koca, te su zabijeni u zemlju, a to je odar ili
1
La Dalmacia đescritta dal professore dr. Francesco Carrara con
48 tavole miniate — cap. IV abitazioni pag. 147.
28 VID VULBTIC VUKASOVIC,
krevet. Odar je namješten u ćošku kolibe, gdje je ložnica. Na odar

je pometnuto njekoliko ručica ječmene slame, a na slami je pro
strta imbulja. Imbulja je vrsta pokrivača od kostreti. Dva su
bjelca resaca ili dva gunja na postelji, jedan je kao plahta (po
njava), a drugi kao pokrivač ili kao pernica. Mješte blazine ili
jastuka svuku Bitbun ili koret, pa ti ga metnu pod glavu. Zimi
napola obučeni obično spavaju uz oganj prama pupretu, te okrenu
legja k vatri. Još će leći i po tlima, te će se onda pokriti gunjem,
strukom ili kabanicom. Ljeti spavaju na dvoru, i to na gumnu ili
u pojati. U kući leži gjuveglija s nevjestom, žene, djeca i starci,
a ostali na dvoru ili u pojati. Gjuveglija ti slegne uz nevjestu, kako
gdje, do poroda, pa onda rodilja ostane s čedom na babinama, a
muž će u pojatu na slamu. Za ženu je muž čovjek, a ona je za
čovjeka samo Bena, te će još kazati: da prosti tvoj svijetli obraz,
moja žena — ili — da prostiš, moja žena. — Čedo spava u bešici
(zibci) ili u kolijevci, a kolijevka je obično izdubena kao korito
ili kao naćve, te je malakna, baš da je majka može lako uprtiti.
Osim postelje ili dušeka još imadu sanduk ili škrinju, a tu se drži
svečano odijelo i \ a k v a ponuda, pa trpezu ili sofru, a ta je obično
nizoka i okrugla kao dni na bačvi. Tu je još žitnjak, žrvnji, tpcilj,
po koja tronožna sjedalica, njekoliko prostijeh ratila — i ognjište.
Sprema je za žito kao golem sanduk, a to je hambar, pa se još
češće upotrebljuju kosi, te su spleteni od vrbova pruća, od so-
mine itd., i zalijepljeni gnjilom ili govegjom balegom. Ognjište je
obično posred kolibe ili gdjegod sa strane, a da bude u zavjetrini.
Na ognjištu je pupret zbijen gnjilom, a na pupretu je mješte opeke
udarena dvrsta. Ognjište je nizoko, a okolo je ponizano skresana
kamenja, da ne pada žerava i glavnje. Tu ti nema dimnjaka te
dimi kroz vrata ili dim izlazi kroz rupu, koja je otvorena gdje
u planima ili gdje mu drago na krovu. U kolibi se dimi, da je
teško gledati. Sve ti zaudara dimom, pa još katkada pregori maslo
i mlijeko, a pokućstvo je garavo i čagjavo. Najgore je zimi, jer
vatra gori po vas božji dan i svu noć, pa je baš, da ti od dima
oči iskape, al' se je težak gornjoseljanin svemu tomu naučio, te,
ako otvori vrata, zauši ga vjetar i smrzne se, pa bez vatre bi
ostao i u mraku, jer na kolibi nema niti prozorka, do samljeli
vrata.
Tu ti je malo posugja, a obično je svukuda jednako, biva peka
je ili saksija za pečenje pogače ili brašenice, bakrača, ili kotlaca
za mlijeko. Još imaju po koji lonac, tendšeru, ošeg ili popećak za
NARODNA KUĆA ILI DOM S POKUĆSTVOM. 29
podizanje saksije s ognja, tavu, njekoliko zdjela i taljerića, veliki

talijer od drva, sahan, jednu vamjaču i njekoliko drvenijeh ožiea,
a rijetko viljušaka. Osim toga u svakoj je kolibi pehar ili naćve za
miješenje hljeba, onda lopar, te je okrugao i od tvrda drveta, a
na njemu je ručica. Na loparu kišne kruh, pa s njega se i upreće
supražicom na vruću opeku. Još ti je tu katkada po jedna ploška
ili cica za rakiju, njekoliko pehareića, buklija, čutura, dva tri fil-
dšana itd. Drže vodu u vuciji, a to je splošteno bure, te ga žene
uprte uzetom i tako dosta puta idu daleko po vodu. Vodu piju
kablićem. Kablić je okovana šbanjčica, te je kao otvoren siglić.
Gdjegdje pomoli se i svijeća (u Dubrovačkomu lukjernica) s jednijem
nošcem i s dva, te j e od lame. Nalije se svijeća maslom, pa se
objesi na svjetnjak, a svjetnjak je od drveta s kukom u vrhu.
Ove su svijeće od starina poznate, a to i u Rimljana od zemlje,
biva vječne svijeće.
Rijetko se u gomjoseljana, u tako zvanijeh vlaka, pije vino, a
to samo o krsnom imenu, na Božić, na piru itd. Ako je vinograda,
a to je rijetko, smeči se groMje u zetku. Žetak je vrsta šbanje, te
se metne mast u badanj, a da vre. I sada se kaže:
„Sveti Kuzma i Damjan, goni vino u badanj". 0 krstnomu
imenu ulijeva se vino iz mješine u barđak, pa se tako redom pije, a
bardak se izvrati s naopaka na trpezu. Još se pije i iz bureće.
Bureća je njeka vrsta mješine s grlom sa strane kaono u narodnoj
pjesmi tulumina.
Ako se ne loži u kolibi vatra, onda se ništa ne vidi, kako sam
kazao, ni po danu, pa se s toga gori, gdje nema svijeće, uMg, a
to su cjepanice od luča ili od smrekovine. Još ti kogod mlagji
drži zublju, a u stara bi doba gorjeli na osobitoj plovki brestovo
osušeno pruće.
Gornjoseljanin ti ili vlah zove domaće pitome životinje blagom^
pa ih voli kao nu ti što su mu to hrana, a volove zove hraniteljima.
On trpi u kolibi ovčje i kozje brabonjke, konjsku i govegju krkalu
ili balogu, a ponipošto ne će, da se on sam pognusi u kolibi, pa
je to zazorno i za bolestnike, te doklegod može nemoćnik đuhopi-
rati, i on će ti na polje, pa je velika sramota, da se kaže čovjeku:
gracka kantorica.
Ovako je prije bilo u gornjoseljana. biva sve prvobitno, te je
onda svak držao vlaha glupanom i nesposobnijem, da se odgoji
po svjecku, al' sada se dobro napredovalo i u gornjijem selima po
Dalmaciji, a još bolje su se uputili u prosvjetu brgjani po Herce-
30 VID VULUTIĆ VUKASOVIČ,
govini, po Bosni itđ. Ovo ću opisati u drugomu dijelu, te će se

vigjeti razlika u življenju i u pokućstvu.
II.
Prva je briga novome domaćinu u južnijek Slavena, a osobito
u Herceg-Bosni, da izabere srećno mjesto, gdje će da metne kućni
temelj, biva, da mu ne bude nesretna i nazadna, nego da mu sve
ide u napredak i boljak. Ako čovjek, kaže se u narodu, udari
kućni temelj na nesretno mjesto, a onda mu se sve onazadi, te
mu se ne da u malu (imanju) i u evladu (porodu), pa u kratko
vrijeme izumre čeljad u novomu domu, skapa mal i on se raskući.
Tad mu kuća postane kućerinom^ pa se pomalo i ona sruši i eto
ti kučištine. Zgodno o tomu narod pjeva u Dubrovačkomu (u selu
Brsečinama):
Kupile se male maslinice,
U našega bega gospodara,
Kuća mu se kućištinom zvala,
U kući mu crna drača rasla,
A djeca mu meginje zobala itd.
Gdje se čeljad umetu, gdje udari morija, tu ti nestane kuće, te
se to mjesto zove raskučište. Narod u Bosni misli, da, kada čovjek
napravi ili ogradi novu kuću, da će te iste godine umrijeti domaćin
ili domaćica. S toga ti i kurbane (zakolju kakovu životinju, kao
ovna) kuću, a da zamijene glavu za glavu. — Ovako ti domaćin
bira mjesto, a da mu bude sretno, biva: uzet će dasku ili ploču, pa
će je metnuti na ono mjesto, gdje je nakastio (naumio), da gradi
kuću. Tu ti prenoći, pa pusti, da ona ploča ili daska ondje stoji
za njekoliko dana. Drugi će je opeta metnuti još jeseni, te tako
čeka do proljeća, kad namjerava, da gradi kuću. Kad podigne
dasku ili ploču, ako je pod njom kakve gamadi, onda je dobro,
a mravi su najsrećniji. Tu će ti svakako, da se stani. Ako nema
ništa pod pločom, onda ti traži drugo mjesto, pa sve tako kuša
dokle ga iznagje. Još će kogod izabrati tri dobra mjesta, pa će sa
svakog iskružiti po grumčić zemlje i onako će sva tri grumenčića
ponijeti gataru ili gatari, a uz to i gatarinu. U svakoj je okolici
po koji gatar ili gatarica, ali narod leti obično k najčuvenijem ili
najčuvenijoj. Gatar ti ili gatarica uzme grumak po- grumak u ruku,
pa u kojemu čuje, da nešto živo kuca ko pile, savjetuje, da ongje
gradi kuću.
Treći će ti, kad je sva japija (lijes) gotova, zovnuti majstore,

a domaćica uJcuva (ispeče) pogaču. Kad je pečena, domaćin je uzme
pod desno pazuho, pa ode s majstorima na ono mjesto, gdje je
naJcastio, da kuću gradi. On ti spusti ispod pazuha kosimice na
zemlju pogaču, pa ako se okrene na lice, ongje će graditi kuću;
a ako s naopaka, ne bi ti ovgje za živu glavu gradio kuće, jer
je nesreća i nafaka, nego traži zgodnije i srećnije mjesto. Pogača
je s lica išarana, biva na njoj su starobosanske loze, a na prvom
mjestu mudro slovo, biva Salamunovo, te valja, da ozgora ostanu
šare, kad pogača pane na tie. Kad se kolutne pogača, pa ako
sretno pane, onda ti sjede domaćin s naimarom, pa izlomi pogaču,
te je pojedu zajedno.
Još ti kogod, ako i rijetko, ne gata, nego odvrne komšiluku :
„Sta da gatam? Ako mi bude navdke, bit će mi svega, te ne će mi
gatanje dati; biva Bog sreću dijeli, a aščija čorbu". Ovako ti se
uputi po narodnu u Herceg-Bosni gragjenje kuće, a kuća se zove
na različite načine: dom, kuća, koliba, stan, u gospode kula, dvor,
a u muhamedanaca konak, odzak, čardak, pa i binja ili bina itd.
Najobičnije je u Herceg-Bosni dom i kuća, te, kad se sretnu i za
zdravlje upitaju, ovako će: „Kako si? Kako je na domu itd." —
Na rastanku će: „pozdravi na domu itd." Kula, konak i odžak,
to ti je u age ili u bega, pa se eto sve manje čuje kula, nego će
to obično kazati seljani u šali. Dosta je kula po Herceg-Bosni, a
neke su još iz feudalne dobi. Kule su se gradile (ovo samo uz-
grede) obično na sprate (bojeve), pa se češće pjeva u narodnoj
pjesmi:
Na bojali okrečenoj kuli.
Bile su uske i visoke, a na četiri ćoseta, pa i to je zgodno u
narodnoj pjesmi: na tananoj kuli. Bile su od kamena, a tijeh je
u svakoj okolici, a rek' bi po Bosni i od drva, jer će pjevo:
pa mu tanku zapalio kulu,
a Hercegovac će i Primorac ragje:
pa mu bijelu razorio kulu.
Uz kulu je bio dvor, al' je to plemenita gospodičića na pleme
nitoj zemlji, no o tomu na drugom mjestu. — Dan današnji je
koliba ili stan (u Slavoniji salaš) na strani izvan sela (kao pojata),
a u Sumadiji su stanovi drugo selo, gdje živu planinštaci i blago
(marva), i to obično po sve godište. U Herceg-Bosni je čobanin
na planini na stanu ili u kolibi samo dio godine, a zimuje u selu
na poljaru, uz pojate itd.
32 VID VULETIĆ VUKASOVIĆ,
Ne osvrćem se sada na konah, odšah i bi-nju, jer ti je to go-

spocko kod Muhamedanaca, te je prostrano uz avliju, bašću itd.
U običaju je od pamtivijeka, da se izabiru za gragjenje kuće
mjesta ocjeđita i isprsila, biva na prisoju t. j . pri brdu prama
izhodu sunca ili u podne. Vrata se i duž kuće, okreću obično k iz-
liođu sunca, a k sjeveru ili k zapadu rijetko ili nigda, te se kaže,
da je to radi napretka, da je kuća od istoka prama zapadu, a da
vrata budu na podnevu, pa se čovjek tako zna Bogu da pomoli,
to jest. da se zna okrenuti k istoku.
Ovo ti je dosada sve priprava za gragjenje, biva što insan esapi
(čovjek misli) da mu buđebolje, a to su svi narodi prije i sada
imali omen, biva željeli su dobru sreću, al' neki su opeta držali,
da je sve nafaka (udes) po onoj narodnoj:
nema dana bez sudnjega dana.
Tako je mislio i misli naš narod, a samo je odgoj donekle uta-
ložio spomenuto sujevjerje.
Japija se siječe za kuću, te nabavlja dosta puta i prije pet go
dina, a siječe se jeseni i zimi, kad je šuma zdrava i zrela, i to
za napuna mjeseca, da je ne toče crvi. Najbolja je japija od kra-
stovine, a kad ove nema, siječe se bukovina, pa i jelovina. U ime
božje evo nas na temelj, a to u Bosni: meće se na četiri ćoška po
ovelik okresan kamen, da se kuća barem po metra podigne od zemlje,
a da posjeći ne trunu. Grdje toga nema, tu se meću ćuci ili Jdadići, a
to su hrastovi valjci, pa se rijetko u zemlju ukapaju. Tako je isto i
s temeljnijem kamenjem, a to ako se kuća gradi od drveta. Kad se zi
daju duvarovi (miri) od kamena, onda se temelj u zemlju ukopa, a
s njega se izvadi duvar. Sad, da se povratimo na prvu: na temelje,
onako odignute, dogju posjeći uzduž i poprijeko, te su hrastovi,
kao nu ti što najdulje traju. Na ćošlcovima se posjeći prekrste, te
se urezu, da se uklopi jedan u drugi, a da se ne može nikako
vrdnuti ni tamo ni amo, to jedan bez drugoga. — Kad su posjeći
srezani, đodje ti kućni domaćin i baci majstorima na posjek pešheš
(dar), a to od dvije plete do dva cekina, biva po imanju. To je
majstorima veselje, a uz to će ti donijeti janje, ovna ili vola, to
jest muško, nipošto žensko jali crne boje. To ti naimar zakolje na
desnomu ćošku temelja, pa ga i okrvavi. Meso pojedu majstori i
ukućani, a u Hercegovini se razdijeli i po komširaku, a to radi
dobre sreće i nafalce u novomu domu. Sad se ono kaže, da je do
maćin zamijenio svoju glavu, jer narod misli, da se ne bi huća
NARODNA KUĆA ILI DOM S POKUĆSTVOM . 33
kurbanila, a onda bi domaćin, domaćica ili kogod drugi u onomu

domu za godinu dana umro.
Posjeći se na četvrt otešu, pa kad su, kako se ono reklo, sre
zani, onda ti se ostala gragja po njima izmjeri i na zemlji sreže.
Kad je sve gotovo, tad se ovako po redu diže: najprije četiri di-
reka ili dirjeka na četiri ćoška, te se u posjek ukopaju. Na direJce
dogju vjenčanice te se zakopaju i natakne na zasječene direke^ Na
ove će ti preke grede, koje se takogjer urezu u vjenčanice i drže
tavan u kući. Po gredama dogju gornje vjenčanice, biva poklop-
nice, te se svedno kao i posjeći na četiri ćoška, to jedna u drugu
urezu, a na njima se usiječe za rogove. Kad se dignu rogovi, onda
ti se ozgor metne na njih sljeme, a najbolje je hrastovo. Sad ti se
po rogovima preko šiolce donose majstorom darovi, a to redom re-
domice: domaćin srču vina jali plošku rakije, a, ako je od boljijeh,
i haršin čohe ; domaćica boščaluk, to gaće, košulju, čarape i tkanicu;
domaćinova rodbina, jarani (prijatelji) i dostovi (znanci) po ko
šulju, peškir, čarape itd. Kako je ko zgodniji, tako bolje i dariva
naimara, pa je sramota, da se sakriješ, kako se kaže, za prst.
Sve se to dodaje naimaru u ruke, a on će ti iza svega glasa, ki
teći sljeme: „hvala gazda, gazdarice, kume, prijatelju, doste i ja
rane ovoga doma; ti dar donio, veselja dočekao, sinove ženio, ćerke
udavao, te što od Boga želio, to ti dobri Bog darivo". . .
Na sljemenu nakit stoji od četiri do pet dana, a u Dubrovač
komu samo metnu kitu nakićenu vrpcama, cvijećem kozarom itd.
Kad ti naimar nakani skinuti dar, onda ti dozove domaćina, te sa
sljemena nazdravi gazdi onom srčom ili ploškom. On ti kiti kako
bolje zna „za sretna početka, rada, za dobre sreće u novomu
domu". . .
Kad se kuća pokrije, onda se rade spoljašnji i unutrašnji du-
varovi. Najprije se metnu makaze, a to su ona ukosita drveta, te
se njima s obe strane utanače ili podboče direci, da ne bi vjetar
kuću obalio. Po tomu se meću unaokolo direci, biva koliko ih
treba. Megju direke se udaraju popreko dizmeta, pa tačke (taklje),
a po tačkama šeper. Kad se sve to uradilo, zamete se kala i še-
nične pljeve, pa se šeper umaže, onda obijeli klakom (krečom) ili
bijelom zemljom (gnjilom). U sobi su samo duvarovi od šepera, a
u kuhinji je sve udareno od brvana (v. lik 1).
Ako u kući nema podruma, onda se ne pođi (ne popođi), nego se za
kuha kala i šenične pljeve, pa se tom zamjesom kuća i soba ravno i
dobro nabije. Kad se osuši, to je dosta tvrdo i udobno. Ako je kuća
s podrumom, onda se popodi debelijem brastovijem brvnima, a

ono se u podrumu nabije. — Kad$ je kuća sasvijem gotova, naimar
će domaćinu: ,,e, gazda, ja kuću svrših, je li jti sve po volji?" —
Kad domaćin kaže, da je sve u redu, tvoj ti naimar baci preda nj
bradvu, pa će ovako: „evo ti sada bradve!" — Domaćin valja
da bradvu pozlati ili bar posrebrni, te izvadi talijer jali dukat i
dade majstoru. — Ovo ti je nekako mito, a ne dar, jer narod
misli, da ako majstor nehalali (blagoslovi), tu ti može biti sto
muka, biva može kuća dimiti, može postati neprilična za stano
vanje; pa mogu čeljad umirati, može biti nazatka u malu i sijaset
drugijeh jada i nevolja.
U Bosni ti ne će domaćin u novu kuću, a da ne učini Jcurban.
Odma, kad je kuća svršena, pa može i proći nekoliko dana i ne-
gjelja, tvoj ti domaćin ploškom u ruci pozove na veselje komšije, doste,
jarane i sve majstore, koji su na kući radili. Svi se sastanu poslije
podne na urečeni dan, a naimar na pragu nove kuće zakolje ovna
jali vola. Koža je majstoru, a meso se kuba i na ražnju peče.
Dogje ti i pop, pa blagoslovi kuću ili sveti vodicu. Kad zasjednu
za sofru, naimar dade ašdiji (kuharu) jabuku, a aščija je za si-
nijom da drugu, pa tako ide od ruke do ruke i svak zadije u
jabuku po koji bijeli novac, jer je sramota bakreni novac na dar
baciti i djetetu. Kad se obrede, povrate naimaru jabuku. Tako ti
se vesele, biva jede se i pije do mile volje, a uz to se nazdravlja
za sretna namještaja. Mlagjarija se sastane te se uhvati u kolo.
Tako ti igraju i pjevaju do po noći, pa se onda razigju svak
svojoj kući, a svojad ostane na konaku te se sjutra dan oko podne
rastaje. Kad je sve mirno, onda ti se domaćin i majstor poJcusure
(naplate), pa se izljube, halale i rastanu.
U Hercegovaca, i u Muhamedanaca, nije sve to tako kako u
Bošnjaka; oni ti na temelju nove kuće zakolju vola jali ovna, a
iznose dar samo onda, kad se sljeme digne, pa eto tu im je sva slava.
Kuća se razlikuje po krovu (pokrivaču), a tako još i u gragjenju
duvara, biva kuća, (kako se to kazalo), što je od šepera i od br-
vana, zove se kuća u šeper. — Staroga su se zemana kuće gra
dile ,,w slijepi ćorč", a to ti je bila tvrda gragja za obranu te je
mogla stati donekle uz kamenu kuću. Na kući ,,u slijepi ćort"
duvarovi su bili od četiri ćošeta, te je udarano otesanijeh gredica
i balvana, a to se srezavalo kao i posjeći na ćoškovima jedno
na drugomu i tu bi se krstile gredice, pa je urezivana jedna
u drugu. Tu bi se na onomu krstu svrdlom provrtile i zakovale
(utvrdile) drvenijem klinom te se tako izvodio duvar koliko je ko

hotio, a izmegju toga, biva gdje bi se grede sastajale, zalijepilo bi
se govegjom balogom, da je u kući toplije i da vjetar ne pro
puhuje. — Osim napomenutijeh kuća još je i kamenijeh, a u Her
cegovini su gotovo sve kuće od kamena, al ih je pogdješto i od
plota, pa tako i u Bosni. Ovako se građe kuće od plota: Udari
se debelo kolje u zemlju, a po kolju se oplete debelijem granjem, pa
se zalijepi kalom. Na kolje se nataknu vjenčanice, a na vjenčanice
se dignu rogovi. Kuće se ponajviše pokrivaju hrastovom jali je
lovom šimlom, a rijetko bukovom. Ovako se jemče: šimla je de
bela na jednomu kraju od 5—6 cm., a na drugomu je kraju oštro
stanjena. Debeli je kraj uz to prostrugan (kao šašovka), te se može
tanki kraj one druge šimle u nj uklopiti, pa onda jemcenjaJcom
(ovako u Lici, a u Hercegovini kažu Mincem jali čavlom) za
žioku pribiti. Tako se pokriva i hrastovom jali jelovom daskom.
Daske su ili štice dugačke koliko je krov visok, pa se navrh daske
provrti svrdlom i udari se drveni klin, te se tako daska do daske
objesi za sljeme. Još se pokriva i ražovom slamom, klasurom, si
jenom, papradi i šašom, a u novije doba i crijepom. U Hercegovini
su kuće pokrivene pločama, a to sve bolje, biva udare se na blizu
žioke, te se poreda ploča na ploču. Ovako ti ne može kuća pro-
kisnuti ili kapiti, a kad je čovjek gleda zdvora, rekao bi, da je
to nekakva gromača. Još je i to, te će neki ljudi pokriti kuću da
skama, a po daskama udarit će ploče, pa tako na isti način i šimlom.
Rekao sam, da se pokrivaju ražovom slamom, te i šašom (šušnjem
ili šušnjarom), a to se okreči ili zaklači. Ova ti posljednja rabota,
kako kazuju, može trajati od 50—100 godina Ovo ti je sve prosto
i tradicijonalno, pa se eto kuće po pokrivaču tako i zovu, to, ako
ako je pokrivena crijepom — crijepara, ako je daskom — dasJzara,
šimlom je šimlara, a na drugi način zovu kuću Jcrovnjača.
U kući su hadše (dimnjaci) poviše ognjišta te su napravljene od
daske, a mogu se, kako to ustreba, otvoriti i zatvoriti badzenjačom.
Badženjača je drvo kao klapao ili sunjak (zasunka), baš kao u
Dubrovačkomu gvozdeni romasin.
Niko se u stara doba nije mogao da provuče kroz pendšere, a
tako su bili tijesni, pa nije bilo govora ni o srči (caklu). I dan
današnji rijetko je na pendžeru srče, a gdje nije pristupio varoški
duh, no onako obično drveni krst ili pritke, a na mjesto stakla,
to je kod boljijeh udarena hartija, gdjegdje i s krmećega droba
skinuta opna, pa, kad se rastegne i osuši, čvrsta je i prozračna.
36 VID VULBTIĆ VUKASOVIĆ,
Vrata su na kući od jakijeh hrastovijeh brvana te se zaključaju

iznutra hrastovijem mandalom (ključanicom), a mandalo se ćora
ls.ro7j.direk preko eijelijeh vrata u drugi direh. Peć se ili furuna
učini obično s lončićima (petnjacima), a neki će je smijesiti samo
od kala bez lončića, biva prvo ti udare pruće kao koš, pa ti po
onomu -prudu debelo nalijepe dobro zakuhanoga kala sa šeničnom
pljevom. Kad se sve to osuši i u peć vatra naloži, onda ti pruće
izgori, a ostane zemlja, pa kažu ljudi, da sasvijem dobro grije i
da može trajati do deset godina.
Obično je tavan u sobi od šašovaka, a tako i hudšanc (v. lik 4).
U kubinji se u ćošku načini dolaf (zabat), te je od prilike visok
do jedan metar. Ozgora se pokrije daskama, a unutra se metnu
police te se na police sprema posugje i hrana t. j . hljeb, mlijeko,
maslo itd. Povrh dolafa se meću ozgora naćve, a to posvraćene,
biva, kad se u njima hljeb umijesi, a kogod kaže skuha, sto nije
svakako na mjestu. Za kućom ti njeki ljudi načine ćiler (spremu)
(v. lik 5. III), biva iz kuhinje su vrata (1. 1) u ćiler, te se u
ćileru drži kuhinjsko posugje i ostalo.
Rijetko je naći u seljaka u kući dvije sobe, a u Hercegovini
malo i jednu, no je sve jedna prostorija. Ovamo dakako ne ubra
jamo Muhamedance, pa je u njih i nekoliko soba, a najmanje dvije.
Na selu u sobi ja li u kući nema kreveta, no čeljad leže jedno
do drugoga po tlima, a prostru malo sijena ili slame. Na sijeno
bace poDJavu, imbulju, ćilim itd., pa tako spavaju. U Posavini metnu
pod glavu jastuk (blazinu), a u Hercegovini i u gornjoj Krajini
nema jastuka ili ga je rijetko u koga. Domaćice ču jastuke od
vune, te su pirlitani razmjeni šarama.
Grdje je soba, tu se niko ne pokriva ničijem nikada, a kad je
zimi velika studen, i danju i noću vatra gori neprestano u peći,
a baš žestoko. Taka ti je u sobi vrućina, da bi nenaučan čovjek
baš u kratko vrijeme pobjesnio ili se ugušio, a navlastito jer nema
nikakva provjetrenja. I ne može biti propuhe, kao nu ti što su skoro
svi prozori jali pendšeri papirom nalijepljeni ili opnom zastrti, te
se nikako ne mogu otvoriti. U Hercegovini, gdje nema soba, a
dakako ni peći, tu se stanuje u kući i leži oko vatre, a valja se
pokrivati guberom jali ćehetom (bijelcem), što ga domaćice ču od
slabije vune, biva sve one urade, to opredu i izatkaju. Ljeti odrasli
leže kod torova, po zgradama itd. Po gornjoj Krajini i Hercego
vini i na stanu. Grdje nije baš dovoljne zgrade za blago (mal), tu
ti leže pod istijem krovom, al je u istinu u jednomu kraju kuća
zagragjena ili pregragjena.
NARODNA. KUĆA ILI DOM S POKUĆSTVOM. 37
Kod muhamedanaca je, kako sam kazao, i po kasabama (varo

šima), to drukčije u kući i u sobama namješteno i prostrto, te se
ide preko čilima, a leži se na dušecima i na jastucima. Dušeci su
i jastuci obično napunjeni vunom.
Vid ili svijeća (svjetlost) obično je od kakve hrbine (od dna
lonca), te se u nju metne loja i stijenj (vitilj) od prtene krpe, pa
se u večer položi na peć ili na drugo kakvo mjesto, a kogod Će
još napraviti od drveta svijetnjah. Prije se je svijetlilo i hiČJcami,
a to treslcotinami od bukova drveta, pa na Primorju (na. Mljetu)
Inčem. Dakako, ovdje nije kud kamo, da spominjem, da iole
naobraženiji seljani sada užižu kameno ulje i lojene svijeće. Ot
prije se je upotrebljavala, kako sam kazao, svijeća od gvoždja
ili od trumča (tuča), lućerna, a u Dubrovačkomu luJcjerna ili
luJcjernica. Sada mi je opeta kazati, da je imala sprijeda nosić,
ozada uzgori izvit rep, pa na njemu kukicu, koja je služila, da se
lućerna može objesiti. U lućerni je gorio stijenj (vitilj) baš kao u
hrbini, te bi se u nju metnulo loja, masti, masla i maslinova ulja,
pa ih se joštera vigja u Lici, u Dalmaciji itd.
U kući služe inerdevine, ljestve ili skale, a to za penjanje na
tavan. Za to se uzme rašljasto drvo, pa se izvrti u. rasohi i ongje
se umetnu trnuti (škalini) od obla i tvrda drveta, kao n. pr. od
drenovine. Još ima merdevina i od brkljasta drveta, biva one se
grane osijeku te ostanu parošci, a kad su od ravna drveta, tu su
zasječeni škalini. Kad je potreba, samo se onda metnu merdevine,
pa se opeta s mjesta uklone.
U Bosni se katkada kuća prenaša, a to ovako: Najprije se po-
ćusteči t. j . pribiju se zdvora na četiri ćoška, a tako i iz nutra,
za posjeJc i za vjenčanicu po dva ćustaka (jaka drveta), te drže,
da se kuća ne saspe. Ako se kuća ima maknuti do pedeset kora-
čaja ili šežanja, to se sastane, prama veličini kuće, od petnaest do
pedeset ljudi iz komšiluka, te ti se najprije razdijele, biva na svaku
ćošu kuće po jedan, a da upravlja, da se kuća goni upravo. Po
lovina družine ostane unutra, a druga polovina zdvora uz kuću
jedan do drugoga te svaki ima po jaku polugu i pothiti složno
pod posjek. Kad ti zapru, podvikne starešina: „hajde" ili „složno".
Tako ojednom pomaknu za pedalj i bolje. Ako se kuća na dalje
prenaša, onda ti naprave jake sane (dva debela drveta), pa ih raz-
maknu malo manje no što je kuća široka, a onda na sane navale
kuću i utamČe ti iza posjeka ona dva drveta, biva ukuju ih, da
se ne mogu razmicati. Kad je ovo sve gotovo, udare na svako ono
38 VID VULBTIĆ VUKASOVIĆ,
drvo procjep, te se onda hvataju u dva reda volovi, to od deset do

trideset jarmova. — Ovdje nije zbora o kolima, jer su drvena, te
jim se trupine i osovine namazu masti. — I tako kuću daleko od
vuku za jedan dan koje po sata puta.
Obično se i sada Hjeb peče pod pekom ili saksijom u šaru ili
pod suprašicom, a ko je bolji, načini izvan kuće od zemlje peć
(furunu), te je dobro usije (zgrije) i vatru izvadi na dvor, pa onda
metne hljeb. Kad ga je uprećao, dobro j e zatvori, pa se tako lijepo
hljeb ispeče, baš kako to rade naobraženi narodi. Ovako se obično
radi, kad je kakva slava ili drugo veselje, kao o krsnom imenu,
o Božiću itd.
Podrum je u onijem kućama, te su načinjene pri brdu. Ozdo je
podzidan u tri kraja, a unutra, dokle soba zasjeca, zazidan je samo
pod sobom, t. j . podrum je vazda pod sobom. Vrata su mu zdvora,
te se u podrum spremaju bureta, a zimi kukus i kaca, voće, mast itd.
Rijetko kogod drži mal: konje, ovce, koze, janjce, i klad itd.
Otprije se nijesu nigda bojili (mastili ili farbali) direci ili pen-
dšeri, vrata itd., no bi ti pred kakav sobet domaćica zovnula cure,
ako ih je u kući, a ono svoje drugarice ili komšinice, pa bi to
sve krpom u mlakoj vodi oprale i nožem sastrugale, to vrata, pen-
džere, brvna, te iznutra i gornji tavan u sobi.
Ovdje mi je po debelu spomenuti (a na ovo ću se navratiti), da
se u večer sastaju momci iz sela na sijelo, a bogme hoće gdjekada
i iz trećega sela, te tu cijelu noć sjede, šale se, gonetaju, pje
vaju itd.
U kući je najodličnije mjesto čelo vatre, pa se tu posagjuju glavni
prijatelji i odlični gosti, te se u narodu to dobro kaže: „nezvanu
gostu u glavnjama mjesto". — U glavnjama je najzadnje mjesto;
tu se čovjek ne može vatre da nagrije, a često dimi i bude sto
đrugijeh jada.
*
Sad ću štogod napose napomenuti o posugju. Maslo se ponaj
bolje drži u ćupu (golemi zemljani lonac), te se tako malo siri
masni sirac. Suhi se sir, t. j . basa ili skorup, drži u kozjijem mje-
šinama ili u kačicama. Kuhinjsko je posugje sasvijem prosto. Lonci
su i sada najprostije umiješeni od zemlje. Bakarac je ili kotao od
bakra (mjedi), a zdjele ili čanci od drva, pa ih je još prostijeh i
od zemlje. Sanovi (taljeri) su od bakra. Tako i zemljene ćase, sa
zelenom ocaklinom (kalajem), unijele su se iz tugjega svijeta. Ka
šike su drvene (v. lik 9), te ih napravljaju osobito Karavlasi, kao
NARODNA KUĆA IM DOM S POKUĆSTVOM. 39
i čanke, od lipova, vrbova i od klenova drveta, ]'er manje puca.

Stolac je na tri nožice, te je od prilike visok 20 cm. (lik 6), a
kladić (lik 7) je za sjedanje kao i stolac. Stolac je i Madić nizok,
pa kad kogod pobolji dogje, seljak će mu (ako ima) metnuti jastuk,
a ako je to pred kućom, domaćica će ragje prostrijeti na zemlju
pokrovac, te će ponuditi, da se na nj sjedne. Ako instranac ostaje u
kući dulje vremena, onda će mu se jednako prostrijeti pokrovac na
zemlju, a da po turskom adetu (običaju) podvije noge. — Sinija (lik
8) je okrugla na tri jali na četiri noge, te je samo visoka do
20 cm. Oko nje se naokolo posijeda podvitijei (prekrštenijeh) nogu,
a katkada na stoce i na Iđadiće. Na siniju se iznose raznovrsna jela
te je to vrsta trpeze. Ibrik (lik 10) je od bakra, te je zdvora
bio, to jest kalaisan je kalajem ili kositerom. U njemu je voda za
piće. Kondir se samo spominje u narodnijem pjesmama, al ga sada,
u koliko mi je poznato, narod ne drži. Testija (lik 18) je ili oardak
zemljana posuda za vodu, a tako isto i tikva. Tikva se vodenjača
dobro osuši, pa se na dršku izvrti i izgrohoće te kažu, da je iz
nje najzdravija voda, a najbolje vino. —- Slanica (sandučić za so)
(lik 11) je od daske, te su joj ozgor vratašca, a ona stražnja je
daska uzgori produljena i zaobljena pa provrćena, da se može obje
siti o klin. Peka (lik 12) je obično gvozdena, a ima ih i zemlja-
nijeh. Masa, vatralj ili hošeg (ošeg) (lik 19) je za prećanje vatre,
te se joštera masom meće ugljen (žerava) na lulu itđ. Lopar (lik
20) je za mećanje ili prećanje hljeba na pupret, te hljeb obično
na laporu kišne. Ploška je ili čutura, kao i buklija (lik 21), i
sada najobičnji sud za rakiju, te se u njoj nosi i iz nje pije.
Ploška je od ljeskova ili od javorova drva, te je dosta puta krasno
pirlitana (usjeckana). Može se u gdjekoju plošku uliti do tri oke
rakije, pa mi je poznato i drevnijeh plosaka. Ozdo su na ploški
četiri nožice, a ozgor grlo. — Ploška je bosanska ovako jednom
eglenisala (šalila se): Sto je ovo poda mnom? - Rakidžija: Cetri
noge, a da što? — Ploška: A što je megju nogama? — R.:
Bogme, dupe! — P . : A šta je ovo gori ? — R.: Grlo. — P . :
Sad čuj; ko meni prvo okrene u nebo dupe, ja ću bre njemu po
slije. — Ova priča smjera na pijance.
Mašicama se (lik 14) meće vatra na lulu, pa se mašice zadiju
u korice, te se nose za pojasom (za silajem u pašnjaci).
Harbija (lik 16) služi, kao i šipka, za nabijanje malijeh pušaka,
te je dosta puta šuplja i u njoj su mašice. Grlava joj je kositerom
izlita, t. j . izvezena.
40 VID VULETIĆ VUKASOVIĆ,'
Sjekira ili sihira (lik 17) je prosta, al vazda od dobre mazije,

Bešika (lik 13) je sada obično od dasaka kao sanduk. Ozdo
je u krajevima malo podignuta, a nožice su joj (ljuljke) svedene
na polukrug, te se tako može lako ljuljati. Na krajevima su joj
ozgo savita dva obruča. Tu je niz duž sljeme prokopano, te je na-
bito na obruče i tako se može po volji spustiti i podignuti. Ovo
služi, da se preko obruča prevjesi pokrivač, a da se dijete ne bi
zadušilo.
Lule su (po turskomu običaju) zemljane, a po gornjoj Krajini,
po Hercegovini itd. ima ih i drvenijeh, te ili sam narod gradi.
Njekoje su lule baš krasno izvezene, a to žutom žicom, te su obično
od javorova, borova i od klenova drveta, pa i od loze, biva iskopa
se iz zemlje ikra (hrek), pa se okuje limom, da ne puca.
Pale se lule kresivom, t. j . metne se trud na kremen te se kresne
ognjilom o kremen i tako vrcne iskra. To se sve nosi za potrebu
u tobocu za pojasom. — Ovo je muška dangubica ili po sadašnju
razbibriga, a sad ću o ženskoj lijepoj zabavici, pa to je stopanici
muka i zabava: tara, stan, trtica, razvod. Tara je sastavljena od
više komada: a) stative (lik 25), b) brdo, brdila, niti (lik 26);
c) vratilo (lik 27), d) podložnici ili podno šnici (lik 24), e) Čunak
(lik 23) (na čunak se metne cijev namotana pregjom), f) mosur
(lik 22); na mosur se namota pregja, a to, kad se snuje, g) Pre
slica (lik 29), k) bašluk (lik 26). Kad se prede, na bašluk se na
mata vlakno, i) Vreteno ili vrateno (lik 30), j) rašak (lik 31). Na
rašak se mota pregja. Tka se ili tče obično u sobi. U Dubrovač
komu se kaže (na o. Lopudu, gdje je najviše tkalja i stanova),
da je tkalja vazda potrebita, te je prva tkalja bila mati svetoga
Petra, koja je u dnu pakla radi oholosti. U Bosni (osobito u Rami)
udate žene nose na glavi poćelicu, a to je kao neka vrsta diaderna
nad čelom. U Uboskomu tču, te su vrle stopanice. Kad sam upitao
domaćicu (bila je za stanom): „Jesili, stopanice, šuštala?", ona će mi:
„Ej, braco, poćelica ženska mučenica". Ovo ti je, da udatu ženu cera
sto briga, a navlastito tkanje. — Oprede se potka, pa osnova, a onda
je istom na početku djelo, jer je daleko do natre, pa — koja kuća
ne izuče natru (kaže se u Dubrovačkomu), tu ti je i golotinje i
bosotinje. 0 tkanju ću u opisu konoplje.
Od gnjata (kosti) zašilje se često šiljci za opanke, t. j . za opu-
ćenje i za prijecanje, al o tomu u opančariji.
Od govegjijeh i od ovnovijeh ili ovnećijeh rogova čine se korice
za nože itd., al i to valja upisati u domaći obrt.
Vez i šare su raznovrsne po gornjoj Krajini, u Hercegovini itd.

Veze se svilom po rizi, a riza je čolia (svita) raznovrsne boje.
Gragja se prišije na obuću, pregače, tkanice itd. U Posavini pletu
Čarape od crna, crvena, žuta, modra i od mava pletiva, a koljeri
na košulji oko vrata vezu se raznom bojom, to koncem (pamukom).
Štrikanje (utijavanje ili šlinganje) je malo poznato, kaonuti što je
to ušlo sa strane, da se košulje itd. usijanijem gvožgjem rastežu.
I ovo spada na vezove, pa sam o tomu pisao na drugomu mjestu
(Srpski narodni vezovi — sa četiri tablice — Srpska kraljevska
akademija — 1891).
Osobito u Herceg-Bosni malo je bilo pismene čeljadi, pa su eto
račune u štap urezivali, a to se urezivanje zvalo rabošenje.
Rabošilo se je u raboš ili rabuš, biva onaj je štap bio za narod
kao kakva knjiga, te je i dan današnji to narodna "knjiga. Seoski
bi knezovi (kaznaci), t. j . glavari ili starešine, u raboš porabošili
u svomu selu sve kuće po redu, te kad bi kupili miri ju, harač,
desetinju, tu bi urezali u taj štap koliko bi im kogod dao para itd.
Knez bi sve to prosto urabošio, a tamo bi pred spahijom i pred
ostalijem vlastima iz raboša čitao kao iz pisane knjige. Evo ovako
je uregjen: odjeljan je raboš na četiri ćoseta, te n. pr. koliko je
kuća u selu, onoliko je puta za tri prsta razmaknuto, obrezano
oko štapa, te izmegju one dvije obrezotine (kao dva prstena) mjesto
je za jednu kuću i tu se urezuje koliko kogod ima dati ili koliko
je predao itđ. To su ti različite urezotine t. j . za marijaš (magjarski
novac od 17 karantana s Bogorodičinom slikom) ubode se duga
crta sa povratkom, za dvaeskinju duga crta bez povratka, za groš
ubode se vrhom od noža, za pet groša zareže se zarezotina preko
cijeloga drveta, za deset groša udari se izrezana zarezotina, za pe
deset se zareže preko drveta, za stotinu se izreže preko, za pet
stotina zareže se preko unakrst, a za tisuću je pravo izrezan krst.
— Raboš dosta služi u narodu te su ljudi rabošili preko godine
sve dane i pojedine svece, pa im je to služilo svedno kao kalendar.
Po rabošu bi znali kad je kakav god i svetac, pa ih se i danas
vigja takijeh kalendara, ako i rjegje, a osobito u Bosni. — Ovo
je samo natuknuto, a za raboš po sebi treba odulja narodoslovna
studija, a tako isto za terezije, za kantar, za kijac itd., to jest za
mjere.
U prosta seljaka nema sati ta, pa o tomu nije ni zbora, nego
mi je spomenuti po debelu, da mu je krasno razdijeljeno vrijeme,
t. j . prvi kokoti, drugi i treći, a treći su, kad se svanjiva, to o
uranku. Dolazi ručanje doba, podne itd. Preko dan se gleda na

sunce, a u noći na babine štape, na vlašiće itd. Ovo sam samo
spomenuo kao gradivo, te će se dosta radnika uhvatiti za posao,
jer je ovo sasvijem neobragjeno polje, pa ko bolje, široko mu polje.
*
Prije no zaglavim, valja mi joštera dvije udariti o kući u opće,
gdje valja napomenuti, da bolje kuće u Hercegovini imaju avliju,
njeke obor, prekuće, plot itd. Kuće se, osobito u Bosni, u posjecima
skoro u ničemu ne razlikuju (v. lik 5), no su od prilike jednako
načinjene i namještene, t. j . I. kujina (kuhinja), II. odaja, III. ćiler,
a) ognjište, b) furuna.
Pčelinjak ili tdjanik obično je pod strehom do izhoda sunca, a
to uz samu kuću. Košnice (ulišta) su opletene od loze, a u Herce
govini su ulišta zbijena od dasaka kao sanduk ili su izdubena od
dubovine, jelovine itd.
Svinj se gradi ođalje od kuće, a to radi buha i zaudaranja.
Gradi se sasvijem. prosto, a to usiječe se od brvana ili oplete od
plota. Pokrije se obično sjeninom ili slamom, a prostire se šušnja
(listopadine) ili slame. U Hercegovini se zgradi tor ili torina (brlog),
a to kao za brave (marvu), al' manje. Kada se u Bosni zimi (za
posjek) hrane ili žire krmci, napravi se okolac blizu kuće, te se
u nj zatvori kolikogod se hoće krmaka. Tu se na jednomu kraju
natkrije, a to je mjesto gdje će krmci ležati. Unutra se metne ko
rito jali kamenica, te se siplje suha kukuruza, jer bolje tovi ili
žiri, a u Hercegovini meću sijerka, kukuruza i hrastova žira, t. j .
želuda. 0 Tominju dne se biju (prije Badnjega dne) te se kaže u
Dubrovačkomu:
sveti Toma goni prace doma.
Hudšara (lik 3) je, kao što sam kazao, njeka vrsta spreme. U
Posavini je ima gotovo svaki seljak pred kućom, jer mu služi, da
u njoj drži bolje ruho itd. Hudšara je načinjena od drveta, biva
duvarovi su od brvana, a posjeći su na kamenju ili na kladićima
te su podignuti za 50 cm. od zemlje, da ne bude u hudžari vlage.
Donji joj je tavan od hrastovijeh brvana, a gornji (lik 4) od ša-
šovaka. Naokolo su unutri namještene lijenke (lenke), pa privjes
ili primet (u Dubrovačkomu vješalo), a to su motke namještene
uzduž i poprijeko, pa se preko njih privjesi odijelo i druge stvari.
Na donjemu se tavanu prostre te tu cure noću leže, pa tako i mla-
djenci, ako ih je u tomu domu. — Na tavanu se drže sanduci i
druge sitnarije. — Seljak veli: „Volim imati dobru hudšaru, nego

dobru kuću". — Ta drži, kako sam spomenuo, svečano odijelo,
oružje ltd., a da mu ne začagjavi i lica ne gubi. To je, a da kažem
po evropejsku, soba za posjed ili za posijelo.
Još mi je uzgrede napomenuti kulu u Tutnjevcu, u Bosni (lik 2),
a to kao primjer gragjenja kod Bošnjaka muhamedanaca, jer je
toga izobilja. Kula je iznutra krasno urešena, a na haremskoj odaji
vrata su vrlo stara, te im je, kako ljudi pričaju, do sto i pedeset
godina. Izragjena su majstorski, to je narodna aldada (rimes), te
je pribijeno na daske dosta sitnijeh komadića. Komadići su lijepo
izrezani od lipova, šljivova i orahova drveta, te nekako ukusno
po vratima umetnuti kao kompozicija, i tu su tri boje u majstor-
skome skladu, biva lipovina pokazuje bijelu boju, šljivovo drvo
crvenu, a orahovina crnu. Ovako su isto krasno u nutrima u sobi iz-
ragjeni dolafi i rafe. Ljudi kazuju, da je naimar samo na vratima
ostavio do sedamdeset nadnica, a tako je fina rabota.
Tutnjevac je u Bjeljinslcoj nahiji, te se je u spomenutoj kuli,
kako narod priča, sudilo svemu tomu vilajetu, a sada eto kula
pada i propada po onoj narodnoj:
vr'jeme ruši po kotaru kule . . .
Svukud je kula po Herceg-Bosni, Dalmaciji, Lici i Krbavi itd.,
al' tu je malo umjeća, no samo tvrde kule za obranu.
U „Glasniku Družtva za umjetnost i umjetni obrt" (Zagreb,

god. III. sv. I.) napisao je g. dr. I. Kršnjavi raspravu „Gradjevni
narodni styl", te je uz krasnu ragju dodao devetnaest slika, a u
zaglavku zaželio, da bi se kogod odazvao u ovomu iztraživanju,
biva: ,,a možda naše priopćenje potakne koga i iz drugih krajeva
domovine, da našu publikaciju dopuni i nastavi". To sam eto ja
skromno prihvatio, a to ne da dopunim, nego da nastavim samo
s narodoslovne strane. 1
U ovoj mi je ragjici dosta valjao točnijem bilješkama vrli prija
telj g. Toma Dragičević, neumorni sabirač narodnoga blaga u VIa-
senici. Hvala mu i pohvala!
U K o r č u l i , o Svisvetijem 1894.
1
Usp. Bosanska kuća u „Glasniku Družtva za umjetnost itd,"
(Zagreb, god. III. sv. II. str. 43—46) od Ferda Hefele,
Nešto o megjumurskom narječju.
NAPISAO V . OBLAK.
1. Kad sam se ono ljetos bavio u Ljutomeru radi dijalekatskih

studija, upotrehih zgodnu priliku, da sagjem u susjedno Megju-
murje. Hotijah uzgred opredijeliti, koliko ima zajedničkih osobina
ovaj dijalekat sa ljutomerskim, i da li praslavenskome dj odgovara
samo jedna zamjena, ili njih više. I ako su moji zapisi, koje sa-
stavih u Sv. M a r t i n u u Megjumurju, neznatni — pošto sam se
zadržao u selu samo nekoliko sati, •— to ipak karakterišu onaj
dijalekat u svim glavnim potezima. Sv. M a r t i n u Megjumurju
leži do dva sata jugoistočno od Ljutomera, i jedan sat od štajerske
megje; skoro ne pola sata južno od Mure, koja čini granicu izmegju
Megjumurja i sjeverno od njega nastanjenih ugarskih Slovenaca —
Prekmuraca. I ako ovaj dijalekat graniči neposredno sa onim južnih
Prekmuraca, od kojih ga samo Mura rastavlja, ipak se razlikuje
od njega još znatnije, nego od udaljenijega ljutomerskog dijalekta,
jer ga od dijalekta ljutomerskoga ne dijeli ni rijeka ni planina.
Na ovom primjeru vidimo, kako djeluju zapreke pri saobraćaju
na samostalni i zasebni razvoj prvobitno bliskih dijalekata; izmegju
ovoga dijela Megjumurja i ugarskih Slovenaca nema zaista znatna
saobraćaja.
N a p o m e n a . Gdje govorim o ljutomerskom narječju, mislim
jezik sela C e z a n j e v c i , jedan sat zapadno od Ljutomera, pošto
se već i u samom trgovištu Ljutomeru počinje opažati upliv škole.
Kao zastupnika prekmurštine uzimam jezik sela C r e n š o v c i , po
prilici jedan sat od sv. Martina, a gdje sam mislio sjeverni dijalekat
Prekmuraca u planini, i to sela P e č e r o v c e , spomenuo sam iz
rijekom.
Glasovi.
Vokali.
2. «, i. Karakteristična je za ovaj dijalekat i njegov odnošaj
k ostalim susjednim dijalektima zamjena starih «, t. Oni se razviše
u e. U onim slogovima, gdje ima slovenski i najvećim dijelom
NEŠTO O MEGJUMURSKOM NARJEČJU. 45
srpsko-hrvatski jezik duljine, dolazi zatvoreno e, a u slogovima, ko

jima odgovaraju u slovenskom i srpsko-hrvatskom jeziku kratkoće,
dolazi široko otvoreno a, u nenaglašenim i po tome kratkim slo
govima nešto redukovano e.
a) denx, dênes, pies ja — ali pi&s — meh.
b) daše, pi&s, m&gla, l&hko, l'&ži, d&sha, z&bro.
e) venec, vrdbec, Sgen, junec, šalodec.
d) U jednom slučaju takogje a: Idšem, lagati.
Teško da je ovo prodrlo iz štokavskoga ili čakavskoga ili iz
hrvatskoga književnog jezika, jer nalazimo i u susjednom ljuto-
merskom i u prekmurskom dijalektu, gdje se takogje «, b razviše
u e, sasvijem osamljene primjere sa a i megju njima upravo laš,
lazem (Cezanjevci kod Ljutomera) laže, sldgau (Crenšovci). Ali pošto
se takih sporadičnih primjera nalazi i u zapadnoj Štajerskoj, n. pr.
u Velenju lašem, čast, gdje se inače govori e za «, b, to ovo a nije
postalo vjerojatno uplivom kasnijih dolazaka i seoba u obližnje
predjele sa srpsko-hrv. juga.
Razlika izmegju e i a za «, 6 osniva se na tome, da se prvo
mnogo prije razvilo i odmah u dugim slogovima nastupilo, dok je
a mlagjega podrijetla, iznajprije kratko, istom poslije produljeno.
e je prošlo s toga isti razvoj kao i etimološko e.
U dienes naslonilo se e na den. Tako zatvoreno e dade se u kaj -
kavštini već iz XVI. stoljeća potvrditi, Vramec Postilla (1586) piše
pokraj deen i dien.
Od susjednih dijalekata slaže se ljutomerski kao i prekmurski sa
našim, u oba postade od «, b glas e, u oba se pokazuju e i a pod
istim uslovima, samo što imaju oba češće staru kratkoću, n. pr.
daš, pas; Crenš. pas, ali i m'&gla, dasc.
3. Etimološko e ostaje nepromijenjeno, te nam se pokazuje kao
usko zatvoreno e ili široko otvoreno a i e«.
a) šest, veselja, šêna, ešče.
b) jdn (unus), salo, sala, l&du, rđšeta, s&strami, trdtji, m&ja,
šalodec, n'&sejo, p&čejo, pijdjo, grozđja, se^stra, de^lo.
c) nenaglašeno e: nevista, ne, nedčla.
I razvoj etimološkoga e zavisan je o naglasu.
U prvobitno dugo naglašenim slogovima stoji zatvoreno e: šest,
u prvobitno kratkim ili nenaglašenim a, e®. U posljednjoj tački
1
Ja označujem dugi naglas sa ', kratki sa \ pošto ne mogu pouz
dano razlikovati razlicne kakvoće naglasa.
46 V. OBLAK,
razlikuje se ovaj đijalekat donekle od većine slovenskih (kranjskih),

gdje je takogjer ono dugo e, koje je prije naglas " imalo, postalo e,
n. pr. sela. U veselja postade e vjerojatno usljed omekšanoga l;
upada u oči i $ena. Slična je razlika izmegju obadva načina u
dijalektu ljutomerskom i u prekmurštini.
4. A. Za staro e vidimo e, otvoreno i zatvoreno pod istim uslo-
vima, kao etimološko e, u nenaglašenim slogovima nešto reduko-
vano.
a) pito, leca, pišt, pmSz.
b) j&zih, Mt (sup.) Mti (inf.), praja, govdcko, miaso.
c) dejte, gledim. Osim toga mjesec.
Nenaglašeno e iščeznu pred o part.: prijo prema prijela.
Iste reflekse e imaju dijalekti ljutomerski i prekmurština.
5. '&. Zanimljive su različne zamjene staroga -b. U nenaglašenim
slogovima pokazuje nam se mjesto njega glas, koji se od i samo
vrlo neznatno razlikuje, u kratko e, koje sasvim naginje na i; ovo
ja označujem sa i. Ali u dugim slogovima ima staro rh tri za
mjene: ej, čije se j češće samo slabo čuje, *e i zatvoreno e.
a) clćvik, zdpomt, so^sU, o^sdl (ovdje), ori (orah), p%ne:z, leti (du.),
povwte.
b) dielo, mjesec, brêskva, čriešje, m¥eko, dvie, dnca uz dejte.
Osobito nam se pokazuje *'e pred r: vêro, mêra.
c) slejp, dejte, Jđejt, Mejšče, lejva, mrejti, erejvo. nej, lejpi, brejmd,
vrejmd.
d) ćeli) sneh, leto, gre (greh), nevista, tilo, všnec, leti (du.).
e) Uz to gjazdo, što opominje na nado nekojih čakavskih dija
lekata, ipak a, a ne redovita zamjena % u nddra.
U vidla iščeznu zamjena nenaglašenoga i', uza što je sudjelovala
i analogija drugih participa.
Ovo malo primjera, koji mi stoje na raspolaganje, pokazuje, da
se *e pojavljuje (do m¥eko) u onim slogovima, koji jednom ima-
gjahu kratak naglas. Ovo bi se *'e po tome moglo protumačiti kao
u slovenskome siela iz sela. — ie za % imao je kajkavski đijalekat
već u drugoj polovini XVI. stoljeća, jer Vramec Post. piše često
tielo, diete, griehe, liep, ssliepa itd., dakle i u takvim primjerima,
gdje se u Sv. M. govori ej. Pošto on isto tako kao deen uz dien
piše i ee uz ie za %, n. pr. deete, to nije u izgovoru bilo stalno
dvoglasno ie, nego od prilike onaj glas, kao u Sv. M., ispor. dênes.
Za nenaglašeno $ ima Vramec još e.
NEŠTO O MEG-JUMURSKOM NARJEČJU. 47
U Ljutomeru govori se za % u dugim slogovima vrlo usko e, u

nenaglašenim skoro i; ali u južnoj prekmurštini ej, ako je dugo,
i skoro i u kratkim slogovima.
Različit postupak od ostalih slučajeva sa £ pred r pokazuju
mnogi slovenski dijalekti, n. pr. u Romerbadu (južno od Celja),
gdje se zamjenjuje naglašeno % sa dvoglasnim aj (majsto itd.), ipak
miera, viera, dakle ie pred r.
6. o. U kratkim i nenaglašenim slogovima ostaje o, u dugim
slogovima razvilo se u o« t. j . o sa slijedećim kratkim u, ili rjegje
u u®, ili je ostalo nepromijenjeno.
a) boli, črejvo, zamujeno, m^&so, voda, snop.
b) molim, oči, pole, stolom.
c) no^s, bous, mo^st, mć^sta, M^s (Amsel), ć^lje, o^zd/i, snćupa.
d) stuoli (1.) uz stolom, nuogom (instr.), huonj^.
e) Pred r je nenaglašeno o iščezlo: nSmrem.
U prvobitno dugo naglašenim slogovima razvilo se jpo tome o
( = etim. o i a) u ou, gdje ima donjokranjski dijalekat u za etim. o.
Ali mi nalazimo ou i tamo, gdje se u donjokranjskom samo uo
pokazuje, n. pr. owlje, ili dapače široko o«: sno^pa.
U Ljutom eru odgovara u° našemu ou i u°, naprotiv u južnoj
prekmurštini samo o™.
1. &. Karakterističan je za ovaj dijalekat razvitak dugoga a.
Pod istim uslovima kao o razvi se i a u o™; po tome podudarilo
se u jednom (Čitavom) niza primjera sa etimološkim o, gdje se
donjokranjski dijalekat ne podudara te ide svojim putem. Ovdje
postade pod istim uslovima od o u, kao od a glas uo.
I široko o javlja se u prvobitno nenaglašenom slogu.
Nenaglašeno o može biti i zatvoren glas.
a) poH, gćup, so^bi, mo^ka, so^t (Gtericht), obso^jeni, so^sit, ro^ka,
touMm i obluoki.
b) gosta.
c) globoJci, dostignola i cirJcvo.
I u oba susjedna dijalekta sastavilo se dugo a sa o u jedan glas:
u Ljutom, u u°, u južnoj prekmurštini u ou.
Za dugo o piše Vramec Post. već nekoliko puta uo, n. pr. szpuol,
muoch, muora, talcuo, ali za a samo o ili u. Tačnije istraživanje
mora istom pokazati, da li se ovo kolebanje izmegju o i u osniva na
1
Sa malim n označujem u posljednjem dijelu prednjega vokala vrlo
neznatan nosni izgovor (nosnu resonancu).
48 V. OBLAK,
uplivu hrvatskoga jezika, ili je to bio glas, koji je stajao od pri

like izmegju o i u i po tome se mogao označivati kako sa o tako
sa u. Toliko se vidi iz Vramca, da u kajkavštini u XVI. stoljeću
nijesu se izjednačili o i q u dugim slogovima, inače bi i on po
gdjegdje no pisao i za a.
8. a. Dugo a postade bez obzira na njegovo etimološko podrijetlo
vrlo otvoreno a, koje se već o približuje: a n. pr. mlddi, vapno,
gldva, vrdbec, hrdst, šerjdvi, mozddni, jd, rođdk, pogdjati, mejdš,
fkrdli, grdđe, vrdti (Thtir). Ovo se a pojavljuje ne samo u prvo
bitno dugim slogovima, nego i u takovim, gdje se istom razmjerno
kasno iz pregjašnjih kratkih slogova razvilo, n. pr. krdvo, jastrep,
nddra; u Idzem duljina je starija, kao što slovenski dijalekti po-
tvrgjuju. U kraj, bratu, mraz, mraza ostaje a. U kraj, mraz,
brat približuje se u slovenskim dijalektima a glasu e i u nekima
postade upravo e: krej, mrez; u prvoj riječi vršilo je i j uza to
svoj upliv, u posljednjoj r.
U sastavljenim riječima sa raz- postaje od kratkoga a glas e:
restrgno.
I ljutomerski dijalekat i južna prekmurština imaju skoro uz iste
uvjete a,, koje po Valjavcu dolazi i u predjelima oko Varaždina,
naprotiv ne zna za to južni kajkavski dijalekat (u Prigorju).
9. Nenaglašeno * (i i u) iščeznu u slogu ri: vudro, ipak pri jela;
u tom se slučaju možda naslonilo na mušk. prijo. Inače je ostalo
nenaglašeno i, n. pr. kupio, zgubio, isto tako u infin. pogoditi, su
šiti. Uz veliki (n. sngl.) i velike (akuz. plur. fem.) takogje velka
s&la. — Osim toga ali, a ne ili.
Govori se vmila, bili (schlagen), ali u Ljutomeru mujvat, muja
(partic), buja; u Crenšovcima mujvlen, bujla.
Pred početnim i ne stoji j : iščem. i ostaje nepromijenjeno u
pastir.
Stokavskome crkva i čak. crikva odgovara ovdje cirkvo (akuz.).
U ovom obliku dolazi riječ i u Ijutomerskom dijalektu i u ugarskih
Slovenaca.
10. Dugo u ne biva u, čime se ovaj dijalekat bitno razlikuje od
ljutomerskoga dijalekta i prekmurštine, jer se u ovima u. razvi u
u. U Sv. Martinu govori se n. pr. muha, kluč, zgubio, Jc4pio, za-
mujeno, kruh.
Pred početno u stupa v: vudro. vupanje. Tako isto u Ljutom.,
i to u obliku vujdra (partic), i u prekmurštini.
Nenaglašeno u približava se na svršetku riječi donekle o: bratu

(dat. sgl.).
11. r. Izgovor je složnoga r isto tako oštar kao i u štokavštini,
i nije možda onakav kao u najviše slovenskih dijalekata Kranjske
i Štajerske, gdje se pred r čuje skoro poluglas.
Naprotiv ima takav čisto slogotvorni izgovor r i u oba slovenska
susjedna narječja, t. j . u ljutomerskom i u narječju ugarskih Slo
venaca. — Osim toga cirkva a ne crkva.
12. 1. U naglašenim slogovima razvi se | u ».' dužen, dvgi, suše,
vuno, buha, puhi, u nenaglašenim u o: jdboka. Istu razliku nalazimo
i u prekmurštini, n. pr. buha, dužna, ali jdboko, toniačiti, ipak:
skuše. U Ljutomeru nam se doduše u nenaglašenom slogu pokazuje
u: jabuka, skuše uz naglašeno u, ali nije isključeno, da se je u-istom
iz u razvilo. Svakako nije ovo u staro, jer bi inače u oba dija
lekta postalo u. Narječje ugarskih Slovenaca kao i ta okolnost, da
je u Megjumurju razvoj glasa l u u ili u o zavisan o naglasu,
pokazuje, da u za l nije prodrlo iz hrvatskoga.
Konsonanti.
13. Prije svega valja spomenuti zamjene za praslavensku sku
pinu suglasnika tj, đj, pošto su one od velike važnosti za odnošaj
ovoga narječja prema susjednima. Slovenskome c i štokavskome 6
odgovara ovdje glas, koji se gotovo ne razlikuje od č, te stoji
dosta bliže č nego štokavskome 6, n. pr. noč, iščem, smldčeno.
Štokavskome đ, slovenskome ^'odgovara više zamjena:
a) Najčešće j : maja, vnejdš, prtlja, sdje, brćja, tuji, mlajši, po-
gdjati, pogdjeno, vojka, zamujeno. M. mlaj (Neumond) govori se
namlad; Mden.
b) d ali tvrde nego u štokavskome, skoro dš: hhta (Rost), hrđaf;
roddk, vođa, potvrđeni, pokrddeno (po analogiji glagola IV. razr.).
Na kraju riječi prelazi dsu e: ječ, ječte, povtč, pomete. Množina
se isto tako naslonila na jedninu, kao u bugarskim dijalektima:
jašie, vište.
c) dj: zbudjeni.
14. Ne da se sigurno odlučiti, koji je od ova obadva refleksa j ,
dz u ovom dijalektu prvobitan i stariji, i da li je ovaj dualizam star.
To će se moći izvidjeti istom s pomoću dijalekatskih studija sje
vernih kajkavskih dijalekata. Za govor u Sv. Martinu čini mi se vrlo
vjerojatno, da je praslavensko dj prvobitno bilo zastupano glasom
j i da je d prodrlo istom iz centralnoga i istočnoga kajkavskoga
50 V. OBLAK,
predjela. Ipak su onda imperativi jeo, povič neobični, u kojima se

kao u izolovanim tvorevinama najlakše mogaše održati prvobitni
refleks praslavenskoga đj i koji su jedva iz susjednih dijalekata
prodrli, pošto se toliko razlikuju od sviju ostalih imperativa, đ (dz)
u participu i isto tako dj u zbudjeni smatram ja za sekundarne
pojave, koje se osnivaju na analogiji, dj dolazi samo u participu;
pokraj đ nalazimo i j u part, n., tako da bi se vrlo lako moglo
pomisliti, da ovi posljednji zastupaju stariji historijski razvijen oblik
i da d iz ostalih oblika, koji su ga svi imali, prelazi i u particip.
Isti upliv oblika sa d na particip možemo opaziti i u susjednih
slovenskih dijalekata, gdje praslav. dj postade j .
U Ljutomeru glasi partic. zmotjen, u Crenšovcima osodjeni, ro-
djeni, potrdjena, fkrotjena. Cak i u čakav. dijalektima, n. pr. na
Krku, gdje posvuda ,;' odgovara štok. đ, nalazimo u takvim obli
cima dj ili đ, n. pr. u Staroj Baski potvrdjeno uz potvrđeno, u
Vrbniku potverdjeno, isto tako na Lastovu (Arhiv XVI, 437). I u
nekim maloruskim i bijeloruskim dijalektima nalazimo dz m. i
ograničeno na partic, n. pr. hodžu, gdje im s druge strane isto
tako odgovaraju oblici sa d, od kojih prijegje d u partic. (CooojieB-
CKiH, Aeiaîa no HCTop. pyccK. HSbiKa2, 126—127. OqepKt pyccK.
îajieKT. H 3KHB. Orap. II, sveska III, str. 11, 14, sveska IV, str.
18, 34). Takovi oblici kao maloruski hodu uz hodzu i hošu poka
zuju osobito jasno djelovanje analogije. Prema istoku, čini se, da
u kajkavskom prevlagjuje dz prema j . U pripovijetkama izdanim
od Valjavca iz predjela oko Varaždina prevlagjuje još sasvijem
odlučno j , naprotiv u narodnim pjesmama iz Vrbovca, koje izdađe
Plohi Herdvigov, nalazi se dj (dz) u velikoj većini- Ovaj dualizam
nalazimo već u XVI. stoljeću, n. pr. u Vramčevoj Postili (1586),
da čak oboje u istom obliku, n. pr. roien, roiena uz rogen, ro~
gena, ipak su primjeri sa dz (pisano g, gi) u odlučnoj većini. Treba
nam istom tačnijih istraživanja i prije svega lokalnih dijalekatskih
studija, da opredijelimo, da li je ovaj dualizam u centralnom dijelu
kajkavštine star, i o kojim uslovima bijaše ovisan različit razvitak
staroga dj, da li j prodrije istom iz susjednih slovenskih dijalekata
ili je protivno, da je j staro i prvobitno, a di postalo pod uplivom
kasnijih južnih naseljemka i analogije.
15. đ (dz) nalazi se u mozddni, d&zđa nom. dcl'-c. Isto tako u
prekmurštini daše, dčišdza. Mjesto j nalazimo d u met naslonjeno na
ostale prijedloge, koji se svršuju na d: pod, nad itd. Sekundarno
tj i dj ostaju nepromijenjeni: tratji, grozdjčl.
16. 1. Dijalekat poznaje samo srednje l; tvrdo l posta na kraju

sloga o, n. pr. kupio, zabro, u srijedi riječi srednje l, h. pr. čealo,
tSlo, milgla. Time se odlikuje ovaj dijalekat od ljutomerskoga, gdje
mjesto tvrdoga l na kraju riječi (u partic.) nalazimo a, i od prek-
murštine, gdje postade od njega u.
Za karakteristiku dijalekta važno je, da se razvi umekšano l
u srednje l: pole, nedSla, volo, zemla, ponovleno. Isto tako u dija
lektu ugarskih Slovenaca i ljutomerskom. Staro hj postade ovdje
Ij (ne l): zelje, veselje i takogjer 6ulje. Isto tako u Ljutomeru i u
prekmurštini.
17.' n. Od umekšanoga n posta iza samoglasnika j sa slabim
nazalovanjem (nosnim odjekom) pregjašnjega vokala (ja pišem za
to n pred j), na početku riječi isto tako j sa malim nazalovanjem
idućega vokala, poslije suglasnika obično prosto j : vupanje, svinja,
škrinja, kamd^je, Jcuonj, jnivo, ogjîšče, zdfgjena, čnešje, ogja; ipak:
ogen. Isto tako u Ljutomeru, dok se u prekmurštini sačuvalo n.
18. r. Omekšano r otvrdnu i pred vokalima i ne postade kao u
slovenskom rj, dakle pastiri (loc). — nj razvi se paralelno sa hj
u rj: pier ju.
Ovo biva i u prekmurštini (Pečerovce), n. pr. cesara, drvara;
staro j osta ipak sačuvano iza r i postade gj, n. pr. orgjen (orjen).
Isto tako u Ljutomeru drvdra, gospoddra uz orjen.
19. čr se ne razvi u cr: crna, črf. Isto u Ljutom, i u prekm.
Od čr posta č u čez, ipak čriešje, črejvo. U Ljutom, čres.
20. m na svršetku riječi osta konsekventno sačuvano, ne posta
n, čime se ovaj dijalekat razlikuje od ljutomerskoga i dijalekta
ugarskili Slovenaca.
21. mn razvi se u fn: fnogi. U prekmurštini vnogo.
v na svršetku riječi posta f: črf, dok je u zapadnim dijalektima,
slovenskoga jezika postalo u, u: eru. Isto tako dolazi f za v (u)
pred bezvučnim suglasnicima, n. pr. fkrao, ftrdga. , Isto tako u
Ljutomeru.
22. Skupina šč ostaje nepromijenjena: ešče, klejšče, iščem, dvo-
rišče. Isto u Ljutomeru i u prekmurštini.
23. h se čuje slabo, te može na kraju riječi, i ako rijetko, ispasti:
ori, gri, kruh, meh, muha, suha, hrast, hudi, Mša. Na početku
riječi iščeznu h u ci, ceri (gen. plur.), ali uz to postade uslijed iz-
jednačivanja š: nešče (irgendein). Isto tako u prekm. ci i nišče.
Na svršetku riječi stupa u lok. plur. j mjesto /*: brdtaj, grddaj itd.
U. prekm, (Crenšovci) nalazimo j mjesto h na svršetku riječi ne
52 V. OBLAK,
gamo u lok. plur., nego u opće na kraju, riječi, n. pr. straj(strah),

prdj, dok je na početku riječi iščezlo, n. pr. rast.
24. v je iščezlo u skupini vs: sa (vse), sdki, u Ljutom, sdkši, vso.
I od sdv postade prosto tsđ: zdignbti.
Naprotiv vapno, isto i u Ljutomeru, a ne apno.
2b. đ sekundarne skupine dn (dvn) iščeznu: jdno, dnoga itd.,
odatle prodrije ovaj oblik bez din jdn. d ostade u zdraf.
Za dl pojavljuje se naravno l: fkrali. Sekundarno dl, koje je
postalo po ispadu vokala, ostaje naprotiv nepromijenjeno: vidla.
t u tm razvi se u k: kmica.
26. j ostaje nepromijenjeno: junec, Berjavi, jdn, dok se.razvi u
sjevernom govoru ugarskih Slovenaca (Pečerovce) u gj.
Na početku riječi moglo je .;' i iščeznuti: ne dnoga, uz jdn; samo
ešde. U imperativu pi, pite mogao bi se lako ispad j-a, od ij osni
vati ne samo na disimilaciji, ispor. čes. u mjesto uv (Listy filol.
XX, 464—468), nego takogje i na analogiji takih imperativa kao
nesi, nesite.
s ne postaje š u sušiti, suša.
ž u hiša kao u Ljut. i prekm. Samo ženi a nikako ne renem.
# iščeznu u ja (ego), u Ljutom, i prekm. naprotiv jds.
27. Od starih skupina pj, bj, vj, mj razviše se samo plj itd.,
odakle kasnije' pl itd.: kapla, zemla, iđovleni, ponovleno.
28. Asimilacija: Zanimljiv je oblik govdcko, koji se osniva na.
analogiji drugih pridjeva.
U pojas je kontrakcija izostala.
Deklinacija.
29. Osobito su karakteristični za ovaj dijalekat ovi nastavci:
a) instrum. sngl. žen. (a-osn.) na om: ro^kom, vodom, nu°gom.
U Ljutom, -oj, u prekm. (Crenšovci) -ov (-6uf).
b) lok. plur. mušk. i srednj. roda s/o-osn. na aj: brdtaj, grddaj,
obluokaj. I u prekm. je -aj obični nastavak za lok. plur. mušk. i
srednj. roda. Ali u Ljutom, ima razlika u ovim padežima izmegju
muškoga i srednjega roda. Prvi imaju -ih, posljednji -ah.
c) dat. plur. imena srednjega roda na -am uz -om: kolam, vrd-
tom, muškoga naprotiv -om:- bratom, vratom. Ista razlika izmegju
muškoga i srednjega roda ima i u Ljutomeru.
d) u nom. i ak. pl. srednj'. roda počinje uz historijski nastavak
(jb \prodirati i onaj za muški rod *'.• rđšeti uz rđšeta, na kdleni uz
kolena, sala, kola, drva.
30. Dat. sing. muš. i sred. roda svršuje se na -u: kuonju1 sinu
(nema sinovi), bratu. U tome je razlika ovog dijalekta od ljutomer-
skoga i dijalekta ugarskih Slovenaca, gdje se ovaj padež svršuje na -i.
Lok. sing, ima nastavak -u i -i; iz primjera ne mogu postaviti
pravila, samo se čini, da imenice na grleno suglasno vole -u:
prahu, škrldku, pragu, Icidu, pierju i obluoki, stu°li, nm-asi, kolHni,
pastiri. U Ljutom, samo -i, isto tako u prekm. uz rjegje -e, -ej.
Nom. pl.: zo^bi, a nema -je; puhi. Za sing, oko vrijedi oči kao
nom. plur.
Gen. plur. svršuje se i kod imenica na meki osnovni glas na
-ov: juncof, miesecof. — Stari gen. pl.: pinčz.
Akuz. pl. svršuje se kod mušk. roda na -e: puhe, brate, grade.
Instr. pl. na -i: brati, koleni, r^dbri, Moli, pismi.
Rijetko -mi: zobmi.
Nom. akuz. duala: dvie liti.
Nom. sing, starih w-osnova ima stari oblik: brejmd, vrejma, nema
bremen kao u Ljutomeru.
31. Gen. sing. žen. roda svršuje se na -e: vode; dat. lok. na -i:
vodi, slugi; akuz. na -o: cirkvo, kravo, volo; gen. pl. ima stari
kratak oblik: nuoJc.
Nom. sing, cirkva, brieskva i ci. Gen. plur. ceri, cirkvi.
Guturali ostaju dakle pred i nepromijenjeni: puhi (nom. plur.),
obluoJci (lok. sing.), slugi (dat. sing.). .
32. Gen. sing, složene deklinacije svršuje se na -oga: dnoga;
isto tako u prekmurštini (Crenšovci), u Ljutomeru naprotiv -ega.
Nom. akuz. pl. srednjeg roda na -a i -e .(uzeto od žensk. roda):
velka sala, velka kola, ali pisma velike, ova drva muokre. — Akuz.
pl. muškoga roda: ja.
Osim toga: šakaj. Lična zamjenica prvog lica u nom.: jd.
Konjugacija.
33. Treće lice plur. prez. ima dulji oblik, koji se naslonio na
ostale oblike sadašnjeg vremena, dakle -ejo, -ijo, a ne -o, -e: pdcejo,
nasejo, bijejo, pijdjo, trpijo, bolijo, gorijo, nosijo, torzijo; ipak:
bodo. Tako isto u Ljutomeru i u prekmurštini.
Infinitivna osnova glagola II. razr. ima još staro -no; o još nije
ustupilo mjesto glasu i četvrtoga razreda: dostignoti, zdignoti, res-
trgnola. I u Ljutomeru i prekmurštini nalazimo još samo -no-.
Infin. je sačuvao svoje *, i po tome se razlikuje od supina ne.samo
naglasom: sati, pogdjati, dostignoti, uloviti. — Sup. šdt.
54 V. OBLAK,
U imperat. valja spomenuti pokraj običnih oblika kao šeni (infin.

gnati), pi, pite, još i stare tvorevine: ječ, ječte, povič, povičte (isp.
§ 13.). Uz to kraći oblik 2. sgl. prez. viš uze na se funkciju
imperativa. Na sing, viš nasloni se i plur. vište, kao ječte na ječ.
viš, vište u imperativnoj funkciji ne poznaje samo južno-kajkavski
đijalekat Prigorja, nego takogje i ljutomerski i prekmurski.
34. Oblik viš nije stari staroslovenskome višdb odgovarajući
imperativ vic, kojega bi č bilo zamijenjeno sa š 2. lica sing, prez.,
kao što se u velikoruskom hoš ovako preobrazilo iz hoč. Tome se
protivi okolnost, što se u ječ, povič sačuvalo č, ali još više to, što
je viš poznato i u Ijutomerskom i u južnokajkavskom dijalektu i
u prekmurštini, gdje se ne pretpostavlja vic, jer u ovim dijalek
tima odgovara staroslovenskome M samo j , po tome i jej, povej.
Ja sam već u „Ljubi. Zvonu" 1888, str. 174 viš objasnio kao pokra-
ćeni oblik 2. sing. prez. iz vidiš poslije ispada nenaglašenoga i.
Takovo pokraćivanje ima zaista upravo u ovijem dijalektima — gdje
inače iščezavanje nenaglašenih vokala nije pravilo — kod ovoga
glagola u partic. praet., koji u S. Martinu i u prekmurštini glasi
vidla. I u dijalektu vrhpoljskom (kod Vipave) govori se viš, njemu
odgovara plur. victe, jedno i drugo u imperat. funkciji; ovdje dakle
singularan oblik nije prodro u plural. Ali je victe nesumnjivo 2.
pl. prez. pokraćeno iz vidiste, kao što pokazuju trude (infin. tru
diti), huocte (hoditi), ûocte (gosti), koji su oblici opet postali od
trudiste, trutste, hođiste, godište^ pošto se ovdje 2. pl. prez. svršuje
na -ste. Iz imper. vidite razvilo bi se ovdje sa nenaglašenim * samo
vitte, kao što vidimo u infin. Jcatt iz Itaditi. U vipavskom dijalektu
po tome preuze nesumnjivo na se 2. plur. prez. funkciju impera
tiva, s toga nije nikako čudo, što nalazimo u 2. singul. prez.
ovoga glagola isto i u drugim dijalektima. Drugačije objašnjava to
viz Brandt u dodacima k (uporednoj) gram. Mikloš. (Cpam-inrc/i.
aiopoojior. cîan. S3., str. 222). Ipak se njegovo tumačenje ne može
održati, kao što već pokazali u „Ljublj. Zvonu" 1888, str. 174.
Ako bi se u nutarnjoj Kranjskoj i u Laščama zaista i govorilo
VZ0-6, vzfate, kao što Levstik (Slov. Glasnik 1860, 46) tvrđi, dok
taj oblik Mikl. Vergl. Gramm. III, 170 smatra za izmišljen, onda
je viš (postalo iz viš s pomoću asimilacije pred zvučnim suglasnicima
i od takovih slučajeva kao viš ga prešlo u opće u upotrebu), na-
sloniv se. na imperative, dobilo kranje i (%). Od viš valja rastaviti
vid (vidž), koje nalazimo u starijih kajkavskih pisaca, n. pr. u
Petretića vigy, vigyte, u Milovca vigy, i koje još dandanas može
NEŠTO O MEGJUMUKSKOM NARJEČJU. 55
lako živjeti u kajkavštini. To je stari imperativ, koji odgovara

staroslovenskome višdh.
35. Partic. prošli act. II. tvoren je pravilno: prijo, prijela, fkrdo,
bili, vudro, kupio, zgubio, zalilo; kod glagola II. razr. sačuvalo se
i u participu -no-: restrgnola, restrgno. — Particip prošli pasivni
zdigjen, ulovlen, obso^jeni itd.
36. Od staroga bqđq čuo sam kraće oblike bom, bote i još stariji
oblik bodo. — 1. sgl. prez. svršuje se uvijek na -m: molim, to^Mm,
zdignem, nemrem. Osim toga valja spomenuti: gledim a ne gledam,
popevajo a ne popevljem.
37. I ovdje, kao i u istočno-štajerskim dijalektima i u srpsko-
hrv. jeziku, zastupani su glagoli II. razr. jače, nego li u sloven
skome, po tome ne samo dostignoti, nego i restrgnola.
Nagrlas.
38. U naglasu se ovaj dijalekat u velike podudara sa susjednim
slovenskim dijalektima Štajerske i sjevernom kajkavštinom. Tako
se govori voda1, pogoditi, ali još ne voda, pogoditi, ipak već jcizik,
se^stra, če^lo. Štokavskome " n odgovara kao u kajkavštini ': rođđlc,
mozđdni, isto tako boli prema štok. boli.
Naglas od magla, da" ska, daMa udaljuje se koliko od običnoga
slovenskoga, toliko i od srpsko-hrvat, ali se podudara sa naglasom
susjednih istočno-štajerskih i ugarskih slovenskih dijalekata.
Karakteristika dijalekta i njegov odnošaj prema

slovenskim i hrvatskim dijalektima.
39. U kojem odnošaju stoji sadašnji govor sela Sv. Martina sa
susjednim slovenskim dijalektima Štajerske s jedne strane i kajkav
štinom s druge strane? Već po geografskom položaju dijalekta mo
žemo suditi, da nam on ne pokazuje ni sve osobine istočno-slovenskih
dijalekata, niti se u svim tačkama slaže sa kajkavštinom. Pita se sada,
ima li on većinu osobina, koje ga odlikuju, zajedno sa spomenutim
slovenskim dijalektima ili sa kajkavštinom, i pristaje li po tome uže
uz istočno-štajerske dijalekte slovenskoga jezika, ali ipak sa nekim
crtama kajkavštine, ili nosi više tip kajkavštine ? Na ovo se pitanje
ne može lako tačno odgovoriti, jer smo slabo obaviješteni o geografskoj
1
Da uklonim svako nesporazumljenje, opet primjećujem, da označujem
dugi naglas sa ' a kratki sa \ jerbo nijesam siguran, đa li sam uvijek
pravo čuo razliku izmegju obje vrsti kratkoga i dugoga naglasa.
56 V. OBLAK,
raširenosti većine dijalekatskih osobina kajkavštine, i po tome ne

znamo, da li su nekoje od tik osobina — koje su kajkavštini za
jedničke sa susjednim slovenskim dijalektima -— ograničene samo na
zapadne predjele kajkavskog zemljišta, dakle na susjedstvo čisto
slovenskog zemljišta. Takve bi se onda morale kao karakteristične
osobine istočnik slovenskih dijalekata, koji ulaze u pogranično zem
ljište kajkavštine, odlučiti od znakova kajkavštine.
Ta nije nam još jasna ni najkarakteristični]a osobina kajkavskoga
govora, t. j . d (gj ili dž), ni njen odnošaj prema j , koje se uz nju
nalazi.
40. Današnji govor Sv. Martina stoji bliže kajkavštini nego li
istočno-štajerskim sloven, dijalektima. Prije svega valja se tu oba-
zreti na đ (gj ili dž) za današnji jezik, koje se javlja uz j , makar
bilo ovo ovdje prvobitno i nepoznato, strano, te istom kasnije pro
drlo iz ostalih kajkavskih narječja; ovim dualizmom razlikuje se
naš dijalekat bitno od štajerskih. I na kraju riječi prijegje u o
kao u kajkavskom govoru; dok se u Ljutomeru zamjenjuje sa a
ili ostaje, u prekm. razvi se u u. Ipak ima istočno-štajerskih dija
lekata sa o mjesto slovčanoga l. Dugo u ostade u saglasju sa kaj
kavskim narječjem nepromijenjeno; u Ljutom, i u ostalim istočno-
štajerskim dijalektima i u prekmurštini razvi se iz njega u. Isto
tako ostaje na kraju riječi m, kao u kajkavskom govoru; u Ljutom,
i u prekm. nalazimo mjesto toga n.
Iz nauke o oblicima valja istaknuti prije svega podudaranje sa
kajkavskim narječjima, što se tiče svršetka instr. singl. ženskih a-
osnova, koji je ovdje -om, u Ljutom, i n istočno-štajer. dijalektima
-oj, u prekm. -ov. I dat. jedn. mušk. svršuje se na u, tako i u
kajkavštini, naprotiv u Ljutom, i u prekm. na i, što stoji donekle
u svezi sa promjenom u u u. S druge strane odijelio se ovaj dija
lekat u nekoliko osobina od kajkavštine te ide sa štajerskim dija
lektima i prekmurštinom. Tako je ovdje izgovor glasa e za staro
e, e i s , h zavisan o naglasu, široko ea, a dolazi samo uz naglas',
što je karakterističan znak sviju slovenskih dijalekata. Isto tako
nalazimo ow za dugo o (etimol. o i q) u prekmurštini. Različno po
stupanje sa slovčanim l: mjesto kojega se u naglašenim slogovima
pojavi u, u nenaglašenim o, ima ovaj dijalekat zajednički sa Slo
vencima, a osobito sa prekm. U kajkavskom govoru čini se da
mjesto njega dolazi u nekim predjelima o, u nekima u. Noviji dulji
oblik za 3. lice množ. sadašnjeg vremena na -eju, -iju skapča na
ovom polju isto tako ovaj dijalekat sa štajerskim dijalektima.
NEŠTO O MEGJUMURSKOSt NARJEČJU. 57
Ali još bih nekoliko osobitosti, koje Ovomu dijalektu daju osobit
tip, smatrao za slovenske svojine, i ako se nalaze u kajkavskim
narječjima. Ja mislim, da su one u kajkavštini ograničene samo na
zapadno kajkavsko zemljište uz slovensku megju, te vidim u njima
osobine istočno-štajerskih sloven, dijalekata, koji su po gdjegdje
prešli granicu pravoga slovenskog jezika. Njima pribrajam ja ,;' sa
neznatnim nazalovanjem pregjašnjega samoglasnika i samo j za n
i refleks £-a.
Po tom& naš dijalekat nije čist kajkavski govor- možemo ga do
duše ubrojiti u kajkavštinu. ali moramo izrijekom spomenuti, da
on spaja pravi kajkavski govor sa slovenskim dijalektima istočne
Štajerske.
Megjumurci nazivaju svoj jezik hrvatskim ; da li u opće, ne znam.
Ja mislim, da ovo nazivanje i u ovom predjelu nije staro, jer
znamo, da se kajkavski govor u XVI. i XVII. stoljeću nazivaše
općenito „slovenski" jezik. Izraz hrvatski jezik možda je posljedica
crkvene zavisnosti ovoga predjela o hrvatskoj, t. j . zagrebačkoj nad
biskupiji. Hrvatsko svećenstvo ovoga predjela označuje jezik kao
hrvatski, i po njemu se vlada narod.
41. Gak i o položaju kajkavštine izmegju tri velike južnosla
venske skupine dijalekata, bugarske, srpsko-hrv. i slovenske, ne'
slažu se uvijek mišljenja učenjaka. Da navedem samo dva primjera
za to iz posljednjega vremena, spomenut ću, da Maretić (Život i
kujiževan rad Fr. Miklošića, 105) stavlja taj dijalekat u bliže od-
nošaje sa slovenskim, dok ga Florinskij («7LeKu,in no cJiaBHHCKOMv
asbiKOBiiaH. I, 360—61) računa u hrvatske dijalekte. Florinskij se
osvrće uza to svakako i na povjesničke i etnološke prilike. One se
moraju jamačno uzeti u obzir, radi li se o tome, da se jedan dio
n a r o d a , čiji jezik sačinjava prelazni dijalekat od dvije skupine
srodnih dijalekata, otkaže jednomu narodu. Stanovnici sjeverne i
srednje Makedonije razumiju književni srpsko-hrvatski jezik barem
koliko i bugarski, koji je istočno-bugarsko narječje, ali je ipak
jeziku ovih stanovnika većina tipnih znakova zajednička sa bu
garskim dijalektima, te ga s toga stavljamo u bliže odnošaje sa
bugarskom skupinom dijalekata. Pošto se ovi stanovnici osim toga
osjećaju kao Bugari, to se po pravu računaju u Bugare. Ali gdje
se radi o j e z i k u hrvatskih Kajkavaca i njegovom odnošaju
k slovenskome i hrvatskome, valja se obzirati samo na jezične
momente, a oni nam, mislim, pokazuju, da sjeverno kajkavsko
narječje (sjeverno od Save) po srodnosti stoji bliže susjednim slo-
58 V, OBLAK.
venskima nego li hrvatskima. O tome, da je kajkavština stari pre-

lazni dijalekat od slovenskoga k srpsko-hrv., ne sumnja niko, kako
mi danas shvaćamo odnošaje južnoslov. dijalekata; po tome radi
se samo o pitanju, stoji li ovaj dijalekat bliže slovenskome ili
srpsko-hrvatskome.
Koji su dakle oni karakteristični znaci sjeverne kajkavštine, t. j .
ona svojstva, kojima se s jedne strane razlikuje od susjednih slo
venskih dijalekata, a s druge strane od hrvatskih ? K tome treba se
obazreti i na onake osobine, koje su zajedničke kajkavštini sa slo
venskim dijalektima i kojima se ona u isto doba razlikuje od hrvat
skoga, kao opet i na ona svojstva, kojima se slaže sa hrvatskim i
istodobno udaljuje od slovenskoga. Kad bi se izključile ove razlike
od karakteristike kajkavštine i kad bismo osobine kajkavštine suzili
samo na one pojave, koje se samo u kajkavštini i više nigdje ne
nalaze, oduzelo bi se kajkavštini nekoliko vrlo karakterističnih crta,
koje joj daju poseban tip budi prema slovenskomu, budi prema
hrvatskome jeziku.
Isto tako bilo bi nepravo, kad bismo u karakteristici s a d a š n j e
kajkavštine i njezinih odnošaja k slovenskome i hrvatskome izo
stavili ona svojstva, koja su j e d n o m bila zajednička kako slo
venskome tako i srpsko-hrv. Mi smijemo isporegjivati pojave samo
istodobnih perioda jezičnih, da odredimo njihovu srodnost. Zaista
nije još bilo u XVI. stoljeću u kajkavskom govoru nekih osobina,
koje su dandanas za nj karakteristične. Tako se u XVI. i u po
lovici XVII. stoljeća omekšano l još ne razvi u srednje l, kao
što biva danas, jer nalazimo ne samo u Vramca (Kronika 1578)
zernlia, liralia, liudi itd , nego i u Petretića (Szveti Evangel. 1651)
polye, zemlye, volye, volyum, hralyev, lyuczbvu itd.; u tom slučaju
valja osobito u obzir uzeti, da on veszeljem (češće) piše, čime se
označuje Ij za razliku od omekšanoga l. Isto tako imaju i Kraja-
čević i Milovec l. U XIII. i XIV. stoljeću bio je broj osobina, koje
odlikuju kajkavski govor, još manji; n. pr. tu nije bilo još o ili u
za slovčano l, po tome u ovoj tački još ne bijaše razlike izmegju
slovenskih, srpsko-hrv. dijalekata i kajkavštine. Ako se pozivamo
na starije periode, kad hoćemo da odredimo karakteristiku sadašnjega
kajkavskoga govora i njegov položaj "ka slovenskome i srpsko-hrv.,
te neke osobine njegove samo s toga ne uzimamo u obzir, što nijesu
stare, što u neko izvjesno vrijeme u tome ne bijaše razlike izmegju
slovenskoga, srpsko-hrv. i kajkavskoga govora, što nam smeta, da
3e odmah vrnemo u VII. stoljeće, kada vjerojatno još ne bijaše
kajkavštine, ili kada na njezinom mjestu vladaše samo malo od

slovenskoga i srpsko-hrvat. modifikovan izgovor omekšanoga eT za
praslavensko dj'?!
U karakteristične znakove sjevernoga kajkavskoga narječja ubra
jam ove osobine:
1. 6 ili glas od njega vrlo neznatno različit, ne srpsko-hrv. ć, za
praslav. tj. Pošto nije nevjerojatno, da se i sloven, i po tome i
kajk. č (za praslav. tj) razvilo iz starijega 6 u historijsko doba,
ovaj znak ne bi došao u obzir za neku stariju periodu (kao n. pr.
X. stoljeće, ispor. brizinske spomenike).
2. đ t. j . di ili gj uz j za praslav. dj. Sto se tiče gj, naslanja
se kajkavština više na štokavštinu, a u glasu j slaže se sa slo
venskim, južnim kajkavskim govorom i čakavskim narječjima.
3. o za Sx. Razlika u razvoju staroga s. izmegju sloven, i kajk.
s jedne strane i srpsko-hrvat. s druge strane, zalazi još u onu pe
riodu, kada su u ovim jezicima još živjeli nosni samoglasnici. Jer
sadašnjemu slovenskomu o i srpsko-hrv. u prethodio je neposredno
prije gubitka rinezma donekle različit izgovor staroga a. Bitna
razlika bijaše još i u tome, da nazalizam dulje življaše u kajkavskom
govoru i u slovenskome jeziku, nego li u srpsko-hrv. jeziku, jer u
listinama, koje su pisane na zemljištu kajk. govora, čitamo još u
XII. i X I I I . stoljeću Dumborou 1193 (Tkalčić, Monum. hist, episc.
Zagr. 6), Dumbouech 1209 (23), Dumbro 1209 (23), Dumbroa
1227 (61), Dumbrou 1269 (140), dok je srpsko-hrvat. rinezam
iščeznuo bio već u XI. stoljeću. Mogao se ovaj način spomenutoga
pisanja u listinama još i duže zadržati nego u živom jeziku uslijed
konservatizma, koji se opažaše u prepisima listina; svakako one
pokazuju, da je u XII. stoljeću rinezam živio u kajkavštini (isp.
Arch. XVII, 79).
4. e za %, b. U ovoj tački bijaše već u XIV. stoljeću razlika
izmegju srpsko-hrv. i sjevernih i istočnih slovenskih dijalekata, koji
su takogje poluglase razvili u e. Pošto je broj Kajkavaca, koji
govore e za «, &, barem jednak, ako ne veći od onoga broja Slo
venaca e-skupine (koji govore e za «, h), to se ovo ne može sma
trati za osobinu sjevernih i istočnih slovenskih dijalekata, koja se
nastavlja u kajkavštini, nego se mora govoriti o sjeveroistočnoj
slovenskoj i kajkavskoj zamjeni poluglasnika.
• 5. o za slovčano l. Ovo je kajkavska osobina, koja se nalazi i
u nekim istočno-štajerskim dijalektima.
60 V. OĆt,AK,
6. o za l na kraju" sloga, koliko je razgranjeno u kajkavštini

(možda će se sa tačnijim poznavanjem sjevernih kajkavskih dija
lekata ova tačka moći izbrisati), sastavlja ga sa štokavskim dija
lektima.
7. Izgovor glasa £ kao uskoga e ili ej ima sjeverna kajkavština
zajednički sa slovenskim i to istočnim dijalektom, srpsko-hrv. e za
r
& većma je otvoreno.
8. Razvoj omekšanoga l u srednje l ima kajkavština zajednički
sa istočnim i drugim slovenskim dijalektima.
9. U razvitku glasa n u j i j sa malim nazalovanjem pregja-
šnjega vokala ili u jn ili n — sve ove zamjene dolaze u kajkavštini
— naslanja se sjeverni kajkavski govor na susjedne slovenske.
10. r postade rj, u kojem opsegu, ne mogu reći. U tome se
slaže isto tako kajk. govor sa slovenskim, tako da ide u opće sa
slovenskim, što se tiče omekšanoga l, n, f.
11. Na početku riječi dolazi v pred u kao u istočnim i takogje u
nekim drugim slovenskim dijalektima. Ovo se dade potvrditi u kajk.
narječju već iz XVI. stoljeća, n. pr. iz Vramca (1578).
12. Instrum. sing. žen. a-osnova svršuje se na -om (-um), kao u
srpsko-hrvatskome.
13. U složenoj se deklinaciji javlja -oga, -omu, što doduše dolazi
i u prekmurštini, ali se ipak ona u tome kao kajk. govor slaže
sa srpsko-hrvatskim.
14. Sa imperativom na -emo, -ete kod glagola I.—IV. razr., koji
nalazimo već u starom jeziku (kod Vramca, Petretića), ako bi on
u kajkavštini bio općenito raširen, odstupa kajk, dijalekat i od slo
venskoga i od srpsko-hrvatskoga.
15. Dulji oblik 3. pl. prez. na -ejo (-eju), -ijo (-iju) ima kajk.
govor zajednički sa slovenskim.
16. Futur tvori se kao u slovenskom sa bqdq i partic. prošlim
akt. II.
Od manje je važnosti izgovor dugog a kao cl, t. j . nekoga a-glasa,
koji se približuje glasu o. Ovaj isti izgovor nalazimo i u susjednim
slovenskim dijalektima. Naprotiv, što se slično izgovara a u čakav-
štini (djelomice na. ostrvu Krku, a osobito na dalmatinskim ostr-
vima) i u nekim koruškim dijalektima slovenskima, ne dolazi u
obzir, jer u predjelu izmegju njih, n. pr. u južnom kajk. dijalektu
u Prigorju, ne nalazimo ove osobine, koja se dakle u ova tri pre
djela neodvisno razvila.
NEŠTO O MEGJUMURSKOM NARJEČJU. 6.1
I nastavke u pluralu- složene deklinacije na -eh, -em, -emi (jpo

analogiji od -teh, tem, temi) valja navesti, ako su u kajk. govoru
općenito rašireni, jer u tome se razlikuje kajk. govor od istočno-
štajerskih dijalekata; ove oblike nalazimo u slovenskom jeziku istom
na zapadu, t. j , u Koruškoj.
Sa tačnijim poznavanjem kajkavskih dijalekata, za što se istom
traže opširne studije dijalekatske, moći će se možda jedan ili drugi
od ovih znakova isključiti, a možda će još i drugi pridoći, ali sa
tijem se odnošaj k slovenskomu i hrvatskomu jeziku ne će promi
jeniti. Prije svega pokazat će nam dijalekatske studije, da u sje-
vemo-kajkavskom predjelu nema samo jedan dijalekat, nego čitav
niz vrlo bliskih i sličnih dijalekata.
Od spomenutih ovdje znakova, koji odlikuju kajk. dijalekat, ve
ćina je zajednička sa slovenskim, i to oni pod 1, 3, 4, 7, 8, 9, 10,
11, 15, 16. Od ovih osobina važne su osobito one pod 1, 3, 4, 10,
jer se njima ne samo pojedini slavenski jezici već vrlo rano razi
laze, nego se njima kajkavski dijalekat od hrvatskoga razlikovaše
već u XII.—XIV'. stoljeća, a slagaše se sa slovenskim- U ovim
vrlo znatnim znakovima stajaše sjeverni* kajk. govor već u staro
doba na strani slovenskoj. Svakojako razviše se ove osobine u za
sebnom životu slovenskoga i kajk. dijalekta, ali se uz neprekinutu
geografsku kontinuitetu ovih glasovnih pojava ipak ne može po
reći, da bijaše neposredan savez u njihovom razvoju u slovenskom
i kajkavskom govoru. Njihov razvoj nije bio nezavisan u sloven-
štini i u kajkavštini. Može li se u opće o posebnom životu nekoga
dijalekta govoriti, koji se započe u neko izvjesno vrijeme? To se
može samo ondje dopustiti, gdje se neki dijalekat nalazi usred sa-
svijem stranoga i inovrsnoga zemljišta i jezika, a ne ondje, gdje
ga slični dijalekti okružuju. Pošto u ovom posljednjem slučaju nema
dijalekta s oštrim i odregjenim granicama, i pošto nijesu dijalekti
ništa drugo do li skup jezičnih osobina vrlo različna geografskoga
opsega i vrlo različne starosti, to se može govoriti samo o životu,
t. j . javljanju ili vremenu razvoja pojedinih dijalekatskih osobina.
A kad se počinje pretpostavljeni zasebni život kajkavskoga dija
lekta ? Zar onda, kad se gj (dz) razvilo ? No može li se već tu go
voriti o nekom kajk. dijalektu, jer tada ne bijaše na ovom zemljištu
(po prilici od VIII.—XI. stoljeća) drugoga znaka današnjega kaj
kavskoga govora, i jer se on od slovenskoga, izuzevši gj, razli
kovaše samo u minimalnim odstupanjima?
62 V. OBLAK.
Manje zajedničkih osobina ima sjeverni kajkavski dijalekat s hr

vatskim. To su prije svega znaci spomenuti pod 6, 12, 13, i osim
toga gj; čim se donekle približuje stokavštini. Sjeverni je kajk.
dijalekat po tome stari prelazni dijalekat od slovenskoga k srpsko-
hrvat., i to vezni član s jedne strane izmegju istočnih štajerskih
dijalekata i prekmurštine, a s druge strane izmegju štokavskoga di
jalekta i s pomoću južnoga kajk. dijalekta sa čakavštinom.
Južni se kajk. dijalekat naprotiv, n koliko ga u dijalektu s Pri
gorja poznajemo iz rasprave Rožićeve, uže priključuje na susjednu
čakavštinu, nego li na slovenske dijalekte. U njemu nalazimo za a
samo u, za slovčano l isto tako samo u, za praslav. tj ne c, nego
6; u svima se ovim tačkama dakle južni kajkavski govor slaže sa
čakavskim, uslijed čega mu se nameće više hrvatski nego li slo
venski tip. Južni je kajk. dijalekat stari prelazni dijalekat iz čakav
skoga u sjeverni kajk. dijalekat, i po tome s jedne strane u sje
verne slovenske dijalekte, a s druge strane u susjedne slovenske
kranjske dijalekte.
Najbliže stoje u jeziku za cijelo sjeverni i južni ogranak kaj
kavskoga dijalekta, pa ipak moramo oba dovesti u bliži odnošaj
s različnim dijalekatskim skupinama slovenskoga i hrvatskoga je
zika, što je najbolji dokaz, da se u južnoslovenskim kao u opće u
slavenskim jezicima srodno vrstanje i gomilanje dijalekata vršilo
po njihovom geografskom položaju.
Crnogorski prilozi.1
a) Iz Gluhog Dola u ermniekoj nahiji.
NAPISAO LUKA Jovovič.
1. P o v o j i p o v o j n i c a .
Sto se tiče povoja za prvo dijete, kuća — dom — ne daje ništa,
što spada u dužnost rodu rođilje, i to svake bez razlike. Tu se ne
pita, da li su oni bogati ili ne; stvar se razlikuje samo u tome,
što je pribor taj manje ili više skupocjen. Kvalitet postoji, kvan-
titet po mogućstvu.
Stvar ide ovako: majka gjevojke, čim čuje, da joj se je kćer
porodila, privatno dogje isti dan, donese: kolijevku, povoje, pelene
i pokrivač, koje je ona već pringotovila, i na iste počela raditi,
kad joj je kćer kazala, da je zatrudnjela. Cio pribor koštace do
20 fior., i to se zove „povoj". Od svega je najvažniji pokrivač,
koji sam pola košta. On je od vune razno obojene, dug je metar, a
širok 2/3 od metra, može bit težak od 3—5 kila. U njemu su rese
od pedi diige, po prst nema od jedne do druge.
Dolazak majčin sa tim priborom povoja zove se „povojnica";
ali se povojnicom zove i dolazak sviju žena kod rodilje. „Gje ćeš?"
„„Na povojnicu"".
Svaka žena iz brastva, i prijateljice, kojima se je odilo, spre
maju se za povojnicu, čim čuju, da se je pridalo dijete. Većinom
nose ovo: pogaču od 8—10 kila, pun pjat priganica, oku vina,
cunet rakije, kolačića od kile, onoliko koliko je gjece u toj kući,
i u brata mu, pa i da je odijeljen, ne iskobe ni novorogjeno dijete ;
1
Jezik se u ovim prilozima ponješto kosi s gramatikom našega knji
ževnog jezika; no ja hotimice nijesam dirao u osobine crnogorskoga
govora. Ovako će ovi prinosi biti zanimljivi i sa dialektologijskoga gle
dišta. To vrijedi osobito za crticu: „Preudala se", koju je g. L. Jo-
vović napisao prema mojoj želji ćirilicom, od prilike onako, kako se
priča i govori u Omničkoj nahiji. I. M.
64 LUKA J OVO VIC,
dalje po 5—10 jaja, i košuljicu gjetetu. Žene iz brastva ručaju i

idu kući, jer odalje konaee.
U jutru kad krenu, da ne bi prazne torbe nosili, stavljaju im
u njih kolačiće za njihovu gjecu, voća, krtola, čega je „stagjun".
Žene se pregone, kojoj ih je više došlo na povojnieu. — Meni
je, veli nekoja, dolazilo 25 žena! Rijetko kojoj dogje tridest.
Kad se muško dijete rodi — prida —, u kući, gje ih nema,
puca selo iz pušaka u znak radosti.
Do skora u kući — u kojoj se je dijete pridalo —• nije se jelo
dok pop dogje, očita molitvu i zakrsti vodicu. Čim se. dijete prida,
nekoji od ukućana išao je po popa. Neoženjeni pak, osobito mlado
ženja, ispred porogjaja bježali su kroz susjedstvo, da se ne na
mjere doma onaj dan, kad porogjaj bude; to je za njih bio stidan
posao, pošto su ženske sa svijem nisko smatrane, pa i posle poro
gjaja za čitava dva tri dana nijesu kući dolazili, sve im se je pre-
stavljalo kao nečisto, đočim se je na ženu gledalo kao na skota —
ali je postepeno već i to iščezlo.
Kad je žena teška, čuva se, da ne vidi ili čuje, gdje se bravi
kolju; jer bi dijete, kad spava, hrčalo;
da ne vidi zmiju, jer bi bilo šareno;
cla ne jede meso od. stevone (bregje) krave, jer bi gjetetu pod
grlo kile izlazile;
da ko ne preskoči preko gjeteta u kolijevci, jer bi zakr-
žljavilo.
Kad je žena trudna, bacaju mjehur od ribe u oganj ; ako pukne
praskom, biće muško, inače žensko dijete, jer su oni već namijenili.
Od žene trudne ne treba skriti hljeb ni drugo, kad jedeš a ona
dogje, no je treba ponuditi, inače dijete toga ne bi jelo.
Kad joj pane na um, da što jede, a toga nema, — da se ne
dotakne rukom gje po tijelu u tom momentu, no da se čuva;
jer ako je „ponijela misao" na mlijeko, pa slučajno dotakne kosu,
biće dijete bijele kose; ako na vino, a dotakne obraz, biće to
mjesto, koliko je prstom pritisla, crveno; ako na krmetinu, biće
gjetetu ono mjesto dlakavo.
2. Vjeridba. Svadba. Vjenčanje. Bajanje.

Prosidba biva tajno, i to zbog toga, što se stvar može izjaloviti,
te bi se mlagjarija sa mladoženjom brukali: „pošao je — bi rekli
— da traži gjevojku sprema koje nije".
CRNOGORSKI PRILOZI. 65
Ima ih, koji se povuku prosidbom za blago, koje se kod nas

miraz zove; a i za ljepotom gjevojke, a najviše da uzme gjevojku
od Jcućića i odšajcovića, poštena i glasita čovjeka — u opšte ple
mića, jer se, vele, gjeca najviše na ujake „uvrzaju". Ne može,
vele, ukoriti niko od koga sam se oženio! Kućici, koji imaju gje
vojke, ponose se, jer misle, da će steći vrsne prijatelje od „niko
govića" ili najposle plemića, kao što su i sami. Jedan slučaj ostraga
50 godina bio je u Gluhi Do: glasiti junak Marko Gjuković, koji
je barjakom pred Crnogorcima prvačio na Vraguzi protiv Fran
cuza, imao je četiri kćeri. Ljudi su se glasiti bogme nadmetali,
koji će njegovu kćer zaprositi jedno zbog miraza a drugo i naj
više zbog njegova glasa. Tu bolijest njihovu osjetio je Marko, pa
je vrgao cijenu na njih te su mu morali po sumu novaca za svaku
prebrojiti.
Za vjeridbu se odredi dan. Otac, brat ili bratučed mladoženje
pogju u kuću gjevojke. Posle ručka zovu gjevojku, te joj daju
prstenj, koji se sastoji u novcu od 2 fior. (udovici 4.) Prstenj, pošto
se gjevojke većinom stide, uzimlje otac gjevojčin. Drugo mlado
ženji ne spada ništa u dužnos, da daje odnosno „prćije"; o tome
se mora rod brinuti.
Na vjeridbi vodi se razgovor: kad će bit' svadba, koliko sva
tova i hoće li barjak, koji obično ide na 25 svatova.
Rod gjevojčin sabija svatove, a ovi traže mnogo; dogagjalo
se zbog svatova, da se stvar izjalovi.
Kad krenu, meću dvije puške, prime vaculete (rupce) i idu. To
se zove „glavljenje svadbe".
Posle ovoga, ako gjevojka odreče, bivale su svagje i dvoboji.
Bivalo je slučajeva, da se uzmu ,,u trbuh". Dvije žene, koje se
zavole, a zatrudnjele, ili ljudi, koji se vole, a žene im u tom
stanju, uglave i utvrde: ako jedna rodi muško a druga žensko
dijete, da se uzmu. Takvih parova ima u Grluhi Do sad dva. Ako
slučajno potrefe oboje muško ili oboje žensko, oni su se bratimili —
odnosno sestrimili.
Kad „glavendžije" dogju kod kuće mladoženjine, opale opet dvije
puške, i kažu, što su i kako su uglavili.
Upravo na negjelju pred samom svadbom jedan od bliskih ro-
gjaka mladoženje uzme malu tikvicu s vinom i zaredi po brastvu
i prijateljima, koje su namjerni pozvati na svadbu, te ih zove.
Svak pije malo s vrh tikvice, pa mu je opet pripuni — jer bi
BOLKLOR- SBORNIK I. 0
66 LUKA J0V0VIĆ,
mu nestalo. Neki nose i „bukliju", koje se u nas zove „čutura".

Ovo se zvanje zove „zdravica".
Na veče svadbe dogju muški iz brastva poranije: kolju brave,
cijepaju drva i spremaju. Obližnji brastvenici i susjedi dogju na
večeru, a u jutru svi pozvani; oni nose pogaču i oku vina, — ako
je gjevojačka svadba, i šesticu. Iz svake kuće dogje po dvoje troje.
Prijatelji i kumovi dolaze na veče s pecivom; obično dolaze u
mrak, pred kućom svak puca, ulazi i: „sreknje vi veselje, dobro
veče", progovori. Domaći odmah skoče i primaju pecivo i čuturu
vina, koja s njim ide, pušku, i posade ga — onoga te nosi — da
sjedi. Kad svi dogju, večeraju.
Stari svat od svatova posle večere rasporegjuje program, uredi
svatove, gjevere, barjaktara i ostalo. Uz barjak idu dvojica s no
ževima: ovi se zovu „nožari". Jedan od nožara je iz brastva,
drugi jedan od zetova. Stari svat, barjaktar, gjever i vojvoda iz
brastva su.
U jutru, kad krenu, svi pucaju. Jedan od gjevera — lijevi —
nosi bukliju i ide pred svatovima — svraća kroz kuće, dajući
zdravicu. 1 Desni nosi torbu, u njoj opanke, fino načinjene, za ne
vjestu, u opancima 2 šestice; dalje u torbi je prstenj i prijesna
izvezena pogača.
Barjaktar takogjer ne ide sa svatovima nego pred njima i oko njih,
âskače ih i igra, i nožari skaču uz njega, svi halakćući: „ha!"
,,iha!"
Na sto koračaji, kad se primaknu od prilike, izagju barjaktar
i dva nožara iz roda gjevojčina, te ove igrajući sretu. Svaki nožar
čuva svoj barjak, da mu ga nožari protivni ne dotaknu, jer bi bilo
svagje. U obor svatovi stanu, gjeveri ugju u kuću kod nevjeste,
koja stoji u osobitoj odaji sa bratom, koji je čuva od zlijeh gjevo-
jaka, — pošto se je spremila, — da joj koja resu od struke ne zaveže
u čvor; jer ne bi mogla, vele, sa mužem biti, a i ako bi to, ne bi
imala gjece. Djever ručni — desni — smakne torbu, dadne bratu
gjevojčinu jabuku ili dunju, a u zamjeni primi gjevojku, vadi
opanke, te ih daje gjevojci, da se obuje, koja do tada stoji u ča
rape. Prstenj stavi joj na srednji prst od desne ruke, pa je obrne
1
Zdravica kod nas u Crmnici, ma baš mogu reći, nikako nema; i
one što su, vrlo su kratke, i varijanti zdravica iz okolnih pokrajina,
osobito Primorja, koje su već u srpsko-dalm. „Magazinu" otštampane.
U sjevernim krajevima Crne Gore izobiluju zdravice svake vrsti u mno
žini i veličini.
jedan put od zapada k istoku, daje pogaču, ostavlja gjevojku na

amanet bratu njezinu i izlazi s onijem gjeverom pred kuću, opale
dvije puške u znak da su svršili gjeverski obred. Svatovi svi tada
opale i ulaze u kuću. Odmak sijedaju za „trpezom svečanom", za
kojom sjede u čelu s lijeve strane stari svat od doma, koji se
ne diže ni kad svatovi ulaze, a pri dnu istom s lijeve strane voj
voda. Pred njima su po dva bocuna od rakije; na onima, te su
upravo pred njima, stoje jabuke, a na ostale dva ništa.
Do starog svata od doma posadi se stari svat od svatova, voj
voda do vojvode, i onda megju njima ostali svatovi zauzmu svoje
pozicije. Stari svat vadi jabuku iz njedara i stavlja na svoj bocun,
a tako i vojvoda; i onda sa starim svatom i vojvodom od doma
promijene voće, i svaki svoje rani i počnu piti.
Pogaču, te je gjever donio, uzme stari svat od doma, digne se,
stavi je na glavu, pa je objema rukama prelomi preo glave, go
voreći (n. pr.): „iz Joka Milova u Pera Šavova, i iz Pera Šavova
u Joka Milova, da se polaze vinom i hljebom, i ovo im najviša
mrzav bila". Svaki od svatova treba od te pogače da založi.
Pred svatovima stoje cijela peciva; ako su mesojegje, u mjesto
peciva: pršuta i rijez slanine. Do skora su svatovi sami sjekli pe
civa, za to su morali i sami noževe nositi. Sad pak moraju peciva
istom cijela pred svatove izaći, ali ih vrću domaćima, da ih oni
sasitne. Ožica nema posla na trpezi. Vina svatovi moraju piti devet
puta „devet zdravica", koje broji stari svat od svatova. Na sedmoj
— na opomeni starog svata — gjeveri su na noge te dovode gje
vojku i stanu za svatovima, da je vide. Na osmoj zdravici domaćin
dariva svatove — po vaculet i u njemu šestica, gjeverima dvije.
Na devetoj svak je na noge, primaju oružje i kreću. Gjeverima
stave u torbi drugu pogaču i piece mesa. U oboru svi stanu. Stari
svat od doma gjevojku blagoslovi: „Pogji s Bogom gjevojko iz
ovoga poštenoga i glasitoga roda u taj pošteni i punani dom. Ko
liko puta kročila iz ovoga roda put toga doma, toliko ti Bog dao
dobrijeh godina, da se s tobom pohvali i rod i dom. Imala 9 si
nova, najgrgji ti bio kao ja, drugi kao kum, treći kao ručni gjever"
itd. nabraja. A neki samo: „Pogji s Bogom gjevojko, kako radila,
tako imala!"
Kad gjevojka sa svatovima izlazi, paze domaći da ne povuče
nogom preko praga, jer bi — vele — svaku sreću u novi dom
prenijela iz roda. Posle blagoslova starog svata, svatovi opale ,,ba-
taru", zahvale i krenu. Barjaktar od doma počiva, a onaj od sva-
*
68 LUKA JOVOVIĆ,
tova radi kao i pre. Gjeveri paze gjevojku, da se kradom ne obrne;

ako ugrabi da se obrne, gjeca će se u ujake uvrći. Braća je na
to opominju da se obrne, čine je pažljivom: „hajde s Bogom, o
Stane!" i opale puškom. Svatovi pucaju, a domaći izagju svi pred
kućom pa ih prate pucnjavom vičući: „hajde s Bogom, stari svate,
kume" itd. Pazi se, koja će strana više olova prosuti.
Pred kućom, u kojoj je gjever zdravicom svraćao, iznijeli su
zdravicu: bocun vina, na njem jabuka — dunja —: šipak. Prvu
zdravicu prima stari svat, uzme jahuku, pije i dodaje drugijema;
svi moraju piti. Od skora su imućniji počeli i kave iznositi svato
vima. Onaj, koji je uzeo jabuku, opali pušku — znak zahvalnosti,
i idu; drugu prima kum, pa tako svi redom.
Zet ide po mladoženju, da dogje u crkvu, tamo primi vaculet.
Vjenčanje biva obično. Samo posle vjenčanja kum i mladoženja
opale pred crkvu dvije puške. Kad krenu od crkve, mladoženja
ide za kumom a pred nevjestom.
Na vratima kuće — na pragu — čeka muško dijete iz brastva
od 5—7 godina; nevjesta ga uzme na ruke, unese u kuću i dadne
mu vaculet. Muško unosi zbog toga, da bi mušku gjecu ragjala.
Svatovi posijedaju, kad ugju, podijele darove sa „zdravica" i da
rivaju žene kroz kuću. Onda nastupa opšte veselje, kolo i pjevanje.
Sjutridan rano prije zore nevjesta sa gjeverima ode na vodu da •
donese. Kad se vrate gjeveri, opale dvije puške, znak da je ne
vjesta vode donijela. Svatovi se dižu, a nevjesta im polijeva, a oni
joj daju po nešto novca. Svekrva učila je nevjestu jošt čim je
došla, kako će koga zvati; upoznaje je sa ovim, onim: „ono ti je
striko, ono brajo" (gjever) itd. To biva, ako je gjevojka iz da
leko ; a ako je iz blizu, to su joj već u rod pokazivali.
3. Smrt. Ukop.
Pošto bude mrtvac u kuću, domaći oglase. Taj oglas biva lelekom.
Muški prikupe se njih nekolicina, izagju pred kuću pa na glas
svi u jedan mah: „lele mene brate, tato, striko (imenom Milo,
Pero!), jutros za tobom ugašenome, pa za dovijek! lele mene, lele".
Žene uz njih začagore: ,,o moj brajo, (tato!" itd.), pa se ne ra
zumije ništa, što koja zbori. Na dvije ure — skoro — daljine
ovo može se čuti. Taj lelek traje oko 10 minuta, pa ugju u kuću
i odrede, koga će zvati. Obično zovu sve prijatelje na strani. U
svako selo gje imaju „ilake" (svojta, surodica) pošlju po jedno
momče, đa kaže kad će bit ukop, i da dogju. Ovo momče zove
CRNOGORSKI PRILOZL 69
se „poklisar". U pleme ne zovu nikoga — pošto je svak čuo, i

po dužnosti mora doći. Seljani, čim su čuli, skupljaju se na go
mile, pa se upute. Kad đogju na sto metara od prilike daleko,
skinu kape, pa svi iz jednog grla zaleleču ; ukućani izagju pred
kuću te se na isti način odazovu. Tako sve redom leleču, seljani
pa domaći, dok stignu u obor, pa onda domaći pred njima a ovi
za njima ugju u kuću, te se nad mrtvacem biju pestima u glavu.
Za tim posijedaju, piju rakije i odlaze. Tako se izredi cijelo pleme.
Prije su obližnji — usled korote — prevrćali kape i nosili tako
po tri mjeseca, a sad crne: kapu, džamadan (prsluk) i pas.
Posle podne žene, pred kućom ili nad mrtvacem, tuže i nariču,
nabrajajući djela pokojnikova i spominjući vrsne brastvenike.
Do skoro se je pleme dijelilo, osim na brastva, i na „trpeze".
U svaku trpezu zapadalo je po 30 kuća. Ovijema je u dužnost
spadalo kad bude mrtvac, da svaki donese po breme drva, i da
paze i uregjuju, da sve ide u redu.
Noću stražare mrtvaca, da mačka preko njega ne preskoči, jer
se bi potenčio. Kad mrtvaca krenu, pocuknu s nosilima tri put o
prag, da ne bude već mrtvaca, a kad budu u obor, slome tikvu,
u znak da ne osjeti kuća više štete za njim, no za onom tikvom.
Kad se nosila ulecaju — poginju — biće brzo drugi za njim.
Ako su te godine iz te kuće bili dva mrtvaca, stavljaju drvo po
dugačko uz drugoga, da ne bude trećeg. U kući, gje je bio mrtvac,
ne legu pilad te godine.
Putem kad nose mrtvaca leleču. Stranci dolaze u krdovima pred
(prije s puškama naopako). Leleču kao ono seljani, pred njima je
„poklisar". Posle podne posijedaju na koljivo. Prije je svaki ruča'
pred crkvu od ostavštine pokojnika. Sad samo daje se rakija i
vino. Pri koljivu, uz trpezu nariču žene dvije i dvije idući izmegju
naroda polako, pognutih glava i skrštenib raku. Druga zbori iste
riječi što i prva, s izmjenom srostva. Ako prva rekne „brate",
druga će, ako su kumovi, reći „kume".
Odiva mora svaka da tuži. Ako ne umije, mora da je našla za
mjenicu, koja će u mjesto nje tužiti i govoriti „brate". f
Kad ko umre izvan svoje, domovine, rogjaci ili plemenici, koji
su se tamo desili, jave svojti, kući pokojnikovoj pismom u crnoj
koverti dan, u koji je umaro. 1 Kad pismo stigne, brastvenici
pokojnikovi odrede dan, u koji će biti žalovanje; pošlju pokli-
1
Kod nas se govori samo potaro, zataro, urnoro, prodaro.
70 LUKA J0V0VIĆ,
sare jednako po plemena, da jave svojtama i prijateljima kao

da je kod kuće ispijenuo. U jutro zorom ispred kuće pokojnikove
oglase lelekom kao obično, a pred kuću postave astal (ako je kiša,
u kući); na astalu polože- prsluk, gunj, jelek, kapu, nož, levorver
(sve to može bit iz kuće ili pozajmneno za taj dan) i pismo sa
kuvertom. Tu se leleče, nariče, tuži, i dolaze pokajnice preko cije
loga dana; i sve se to zbiva nad aljinama kao da je tu mrtvac
položen. Ako je pokojnik imao ordena,, objese ih o prsluku; a ako
je bio vojnički ili gragjanski činovnik, polože jošt na astalu zna
kove vojničkog ili gragjanskog čina, k a o : sablju, grb itd. U ostalih
7 plemena crmničkih nose astal sa istim haljinama pred crkvu,
pa u mjesto što bi pred kuću lelekali, leleču pred crkvu, gje po
kajnice dolaze.
Naricaljke i tužbarice nemaju onog efekta, prosto čitane. Crno
gorsku ženu, osobito onu iz Crmnice, treba čuti gje tuži pred narod.
Naricanja kod nas je u Crmnici punano. Ima ih od dvije vrste.
Jedno se zove tuženje, kad dvije žene, kao što sam i napomenuo,
pri koljivu idu izmegju naroda jedna za drugom polako, i tuže;
druga govori ono isto, što i prva, a prekrste ruke u znak skrom
nosti na prsa. A drugo je prosto naricanje, kad jedna sama nariče.
I arije su tuženja i naricanja posve različite. Naricanje je obično,
a tuženje nešto osobito, dirne u osjetljivost. To se osobito pazi i
sluša, kad žena zatuži, zavije žalostivo: malo će ko ostati, da mu
suze ne izlete. Za tuženje se biraju žene, koje imaju jak glas, a
najviše one, koje umiju ponajbolje namiještati boleće riječi.
Ja sam pokupio i vjerno prepisao šest raznih tuženja i jednu
naricaljku. Morao sam ići čitave dvije ure kod jedne na glasu tuž
barice, Stane Zivanove Rajčević, pa joj prestavio — pošto nijesam
bio u stanju učinjeti, da pomru neke ličnosti, za koje bi tužbarica
imala što reći — kako bi tužila: toga, ovoga, onoga u slučaju pri
rodne smrti, rata itd., i kako je tužila neke.
Tužbarica.
Izgovorena za vrijeme pogreba pok. kapetana Grluhodolskog
Marka Matova Knježevića, koji je od domaće ruke 1890. godine
poginuo.
Tuži jedna od odiva Knježevića, koja zamjenjuje njegovu kćer:
„Sjeknu munja od istoka,
zagjede me,
„Sjeknu munja, š njom strijela,
pogodi me.
„Pa što stojim da ne zborim, „Tajka nije, brata nije,

imam za čem, suze lije.
„Baš za tvoju dobru glavu, „Sto ti, zmaju, manjkavaše?
dobri bane, glava manjka!
„Te si svugje glas poslao „Na čemu te um ponese,
po plemena, rane moje!
„Po glavnijeh prijatelja, „Na senate i vojvode
imaše ih, serdar Gjuro,
„Jer ti, tajko, glasit bješe „Komandire i glavare
na daleko, — Rado Pero,
„Da ti dogju u pohode, „Na popove pod odežde
kuku rode, pope Mićo,
„Sve za hajtar glave tvoje, „I knjaževe perjanike
oči moje! Risto Gjuro.
„Te si junak poginuo „Da 1' na dvore nove tvoje;
iznenada! o moj grade!
„Odvoji te od svijeta, „No su dvori neobični,
moj svijete, ne pusti se,
„Od svijeta i cvijeta, „Gje su zmije i gušteri,
moj cvijete, Bog ih kleo!
„I od knjaza svijetloga, „Rane će ti vrijegjati,
zdravo da je, rane moje!
,,I pazara i gradova, „Lice će ti nagrditi,
o moj grade! nagrgjenoj.
,,I vladike i gospode, „Tu melema tebe nema
. gospodine, nikakvoga;
„Od glavara i boljara, „Jela nije, pića nije,
sam glavare; zasjelo mi!
„I od, dara knjaževoga, „No 1se hoću, srbe, molit',
,,.,..., za njem bješe, sestra jadna,
„Od ordena i medalja, „Da poslušaš kćercu tvoju
, . lozo ljudskaj bezrodnicu,
„I od sela i plemena, „Da rastresneš jakom snagom,
.,'• . što će sada! snažni tajko,
„Od straguše i levora, „Da razmakneš leden kamen,
led mi u dom! kami mene,
,,I. od ;braće i družine, „I studenu crnu zemlju,
..',',.. dobri druže; kćerca crna,
„ Od., tvojijeh gragjevina „Da raširiš bane krila,
pohrgjali', krilat orle,
,,I dobara prostranijeh, „Pa se digni u visine,
dobro moje, srb i sabljo,
,,I vjernoga druga tvoga, „A na granu od oblaka,
Što će jadna! granat junak.
„I jedine kćerce tvoje, „Tu se vije vita jelo,
ona kuka, ćerca vije,
„Ona kuka bez prestanka, „A na granu pera venu,
kukavica! vazda venem!
12 LUKA J0V0VIĆ,
„Pod njome je dobra vođa, „A bolnici lice miju,

dobri bane. ja ga nemam!
„Na kraj vode vila sjedi, „Ma te ćerca hoću pitat'
gorska vilo! dobri tajko
,,U njoj ima svaki lijek, „Da te pitam, kad ćeš doći?
zli mi vijek, ne ćeš nigda!
„I od rana i od bola, „Ma me ne moj prevariti, —
zabolje me! prevari me!
„Ranjenici rane miju
ranjenice!
Posle nastupa naricanje, koje se kod nas zove „gjekanje".

Odiva, takogjer na skupu za odaljim bratom, i to odiva, koja
je udata u drugo pleme:
„Što sam stala pa prestala? „Ka si megdan dijelio,
stala s jadom! megdandžijo,
„Sto za tebe ne govorim, „Naokolo Gore Crne,
ja kukala! sestri crnoj,
„I za tvoje odvajanje? „Od Bileće do Rumije,
brate rode! kuku mi je!
„Ti od braće i družine, „Da pogibe u boj ljuti,
drug dobrome. brate rode,
„Kome gjecu ti ostavi? „Ti na bitki knjaževojzi,
siročadi! knjaz ni zdravo,
„Ko će njima vode dati? „Hćah te nekad zaboravit,
ponese me! ne ću nigda!
„Ko li ognjem ogrejati? „Ti ćeš tamo braću naći
izgore me! na okupu,
„Što si braću pokupio? ,,S medaljama i sabljama,
bratska falo! sabljo brate,
„Slava nije, svadba nije, ,,I knjaževa kapetana,
kuku mi je, striko Savo
„A nije ti krsno ime, ; ; I popove pod odežde,
kršni bane ! pope Pero!
„Ema ću te stidom pitat, , Pope Pero, pope Marko,
sestra stidna, o moj tajko!
„Kugje si se opremio „Nego popa poznat ne ćeš,
oštra ćorđo, poznat bješe.
„Ho li hodit7 put Cetinja, „Jer na rame glave nema,
glasit7 bane! zorna glavo,
„Na sakupu s glavarima „A bez glave zbora nije,
prvi bješe: zborandžijo !
„U ogjelo pod ordene, „Nego pogji ti kod strika
moj delijo, glasitoga;
„Ti da primiš dar od knjaza, „On će tebe prihvatiti,
za njem bješe, ima koga,
„Pitaće te za ovamo,
kaži pravo!
Naricaljka.
k5to sam ti se krilat brate!
Skamenila ? Na čemu te
Kam mi u dom ! želja nosi,
Što za rane željo moja!
ne zadijem Al' na baba,
bez prebola; al' na brata?
Što ocrnje Kuku Pero,
dom i kuću, Kuku Pero,
Sestra kuka. kuku Joko,
Koja sestra braćo jedna!
brata nema, Kada hoćah
bezbratnica, u rod doći, —
oči ima, ne ću nigda! •
vida nema, ti me hćaše
očni vidu! dočekati
Pleći ima, kao vazda,
snage nema, za svačem me
o moj brate! upitati;
Ruke ima, ko će sada?
krila nema,
Nad glasitom ženom:

„Što za žalost ne zadijem, „Jesi T kući razlog dala,
zagjelo me, razložnice,
„Te za tebe ne govorim, „ Sinovima i snahama ?
o banice, teško njima!
,,Ka' su bole prijevarne, „Jesi li ih zakumila,
prevari te! sestro moja:
„Mnogo si se namučila, „Da ti kćerce dočekuju
oh do boga ! kao vazda,
„Nego da te pitam malo, — „Da ne idu plačem doma,
ne umijem, —• one plaču,
„Kad se duhom dijeljaše, „Jer je majka velje dobro,
rajska dušo: o Srpkinjo !
„Što ti bješe najžalije „Sinove ćeš tamo naći,
ostaviti ? gjeco moja,
,,A1' se doma odvojiti, „Okupi ih oko sebe,
domaćice, dobra majko!
„Od sinova i od snaha,
Solomunko ?
74 LUKA JOVOVIĆ,
Nad Stijepom Markovijem Gregovićem, kad se je samočetvrti

utopio, goneći u barku noću tain pod Bar 1877. u vrijeme opsade
Bara, pa su prijatelji iz Crne gore išli na ožalovanje.
„Što sam mukom zamuknula? „Glave ne bi, glasa ne bi,

ja zamukla! ne bilo me!
„Što za žalost ne zadijem „To je knjazu žao bilo,
preveliku, žali bože.
„Ti koju si učinio „Jere si ga poslušao,
o moj kume! kao vazda
„Kad raširi momče krila, „Na posluzi njegovozi,
krilat' bane, vjerna slugo,
„A poHta kao soko, •.;,-.. „Te s' odvoji od svijeta
soko kume, bijeloga,
„Na posluzi knjaževozi, „Od svijeta i cvijeta,
uzdanice. cvijet kume,
„Uveze se slano more, „Od plemena i komune,
o moj bore! drug dobrome,
„Punu vjetar od planine, „Od oružja i ogjela
sam planino, junačkoga;
„Prevrnu se crna barka, „Od jedina brata tvoga,
kuka majka, pravo nije,
„Te haždaja, slano more, „I žalosne majke tvoje,
proždrije te, što će sada?
„Proždrije te sa družinom, „Ciči jutrom i večerom,
majka tužna, ima koga,
„Ne dade ti isplivati, „Kad pogleda slano more
zlo mi u dom! sa prozora!
Nad haljinama i knjigom, kad dogje sa strane, da je neko umaro.

„Vran doleće, glas donese, „Prevari te carsko blago,
zli mi glasi! carev grade.
„Od svijeta dalekoga, „Ruke savi, oči sklopi
moj svijete, ti za vazda.
„Da si glavu izgubio, „Kape jevo, 1 glave nije,
moj delijo, ne bilo me!
,,U Stambolu turačkome, „No si posla' crnu knjigu
Stambuldžijo, mjesto sebe.
„Svoju kuću zatvorio, „Nego knjiga ne govori,
žali bože! zli mi govor!
„Kom7 ostavi dom i kuću? „Knjiga kaže bole tvoje,
kući tužnoj! muke moje.
„Te si bio na tečenje
stečeniče.
^'evo mj. evo.
Nad junakom popom Jokom Učičevićem, koji je g. 1876. po

ginuo u Sutormanu. Turci ga posjekli. Gluhodolski popovi bili su
u boj, i tamo učestvovali kao prvi vojnici. Oni su sjekli, a i njih
su sjekli. Četiri su vazda bili u logoru, a po jedan je dolazio —
dežurni — u pleme, da odsluži liturgiju. Oni su išli na silu gla
varima, i to je jako glavarima padalo u oči pa i samome Gospo
daru, kad je iste god. 1876. posjetio „crmnički bataleon", i za
vrijeme ručka počastio svještenstvo gluhodolsko, te su morali sjesti
u trpezi s desne i s lijeve strane Gospodaru.
Popovi ti bili su: pop Joko Učičević, pop Jovan Gvozdenović,
pop Ivo Mihaljević, pop Mićo Jovović i pop Tomo Jovović. Pop
Joko, pop Jovan i pop Mićo posjekli su pet turskih glava, a u
potonju su Turci popa Joka posjekli:
,Što za tebe ne govorim „Uzdanice uza sebe

pope Joko, . ne bi tebe,
,Ti junače nepontani (nepo „Da ugrabi, pope, tebe,
mični), kuku mene!
prvi bješe, „Posjekoše glavu tvoju,
,A od vazda i za vazda žali bože!
svješteniče! „Bez glave te donijesmo,
,Kad se sile podigoše oh do boga!
na granici, „Nagrdiše, bane tebe,
,Navriješe u Sutorman oh platili!
nevjernici. „Odvojiše od odžaka
,Tu si ora' zagazio punanoga,
kao vazda „I od crkve i plemena,
,Na Turčina krvavoga, pope bane,
bog ga kleo, „Od oružja gvozdenoga,
Te bi, pope, prijevara, gvozden junak,
vojska vara; „Pa se zore glavom tvojom,
Ugrabi te turska puška, pravo nije !
ne pucala!
Ovaj svještenik bio je to jutro (17. Juna) na redu kod kuće.

Cim je u zoru začuo puške, pohitao je u Sutorman, na 8 sati
stigao, posjekao dvije turske glave i prodaro u prve redove, te ga
Turci posjekli. Da je svaki od vojnika to jutro učinio juriš kao
pop, Turci su morali bježati, a tako boj je trajao do noći, i tek
onda Turci pobjegli. Pop nije znavao raspored vojske, niti znao,
da je uregjeno bilo, da se vojska turska navuče u dublje; ali Turci
ostaše u prvejpozicije.
76 LUKA J0V0VIĆ,
4. 0 Božiću.
Pored već štampanog i u opšte uobičajenog rada o Božiću kod
nas postoji jošt i to, da se na veće Božića večera iz naćava; da
volovi ugju u pojatu preko lemneža; da na Božić čuvaju se, da
ko koga rukom ne dotakne jer koliko bi udaraca učinio, toliko
bi mu izašlo čirova; da kokoške okupe u obruč i tu da im dadnu
zobati, i tako ne će za cijelu godinu po tugjih kuća snositi.
Ako toče badnjaci na vatru, proriču dosta vina te godine; ako
je Božić kišljiv, biće rodna godina. „Mutni Božici, puni košići".
Ko ubije pticu na Božić, bit će cijele godine.
Drugi dan Božića zovu zetove na gozbiju — s tikvicama da
dogju treći dan Božića u veče. Zetovi slabo dolaze, no većinom
njihova braća; jer je velika ruga da zet dogje. Po raskrsnica sve
stoje ili sjede gomile ljudi te vrebaju hoće li vigjeti kojega od ze
tova, da ide u tazbinu. Cim ga opaze, dignu viku i smijeh, jave
mu u tazbinu, a da ižide tast da srete zeta: „ha iznesi, more, koba
sicu na prag, pa izmjeri zeta, eto ga; ako je kratka, nadoveži, i
objesi mu je o grlu!" Niko se ne ijeđi. Neki dolaze noću u taz
binu, neki treći četvrti dan, i to obično oni, koji nijesu jošt prak-
tikovani u šali.
5. Na zađušnoj suboti.
Na zađušnoj suboti bio je običaj u Crmnici, koji sad samo u
Podgori postoji, da sveštenici cio narod, koji se je u crkvi skupio,
počaste rakijom i po komadom prosfore, koji su „pasimadom" 1
nazivali. Te subote svaki donosi po prostoru za pred dušom svojih
umrlih.
Pošto se odsluži služba, narod posijeda pred crkvom kao pri ko-
ljivu, piju rakiju i jedu pasimade.
Gje je jedna saborna crkva a više parohija: to se narod po
dijeli na parohije i posijeda, i svaki pop časti svoje povjereno stado.
Od svega je najinteresantnije to, što nevjeste, koje su te godine
dovedene, stoje pri dnu trpeze, i to svaka na noge, na okupu
jedna pri drugoj, a na dogled narodu. I dok god traje ova skromna
počast, one stoje na noge.
Na svršetku svještenici ovijem nevjestama dadnu po prosforu, da
vrate dar, koji su te nevjeste svješteniku, svaka po vaculet, ubrus,
pri vjenčanju darovale.
1
Odrezani komad hljeba uzduž cijele pogače, do p6 kila težine.
6. M o b a.
Po 30 dana na godinu mora kod nas čovjek preko godine osta
viti na mobe. Kad ko nosi sljeme, grede, kamenje za kuću, žito
iz polja, gori klačnicu, mora zvati mobu. To se kod nas sve vrši
besplatno, samo im vlastitelj rada daje jesti i piti. Moba se kod
nas jako praktikuje, zaostala je ta vrlina od starine. Po 150 druga
može da se prikupi. Tu je velika graja i vika pri nošnji: ,,drž,
ne ostavM" „ha sokolovi!
Pjeva se i šali se; pošto prinesu, ručaju i više puta se za-
vrgne kolo.
Kad ostanu gjeca sirotna na siromaštini, od cijelog plemena oda
bere se po 10 ljudi te se podijele i zarede u selu kroz mahale,
idući od kuće do kuće, da im kupe žito.
Kažu: „za onu nesreknju famelju toga i toga sramota je, da ih
pustimo od gladi; što je ko vrijedan da da".
„Pravo je dat', kako ne" — odgovori onaj. — I tako skupe po
30 — 40 bagaša (6—7 stotina kila) frumentina.
Kupi se ne samo za siročad, nego za starce i sakate. Onaj, kome
kupe, spremi večeru „kupljačima". Takvih pohoda biva kroz go
dinu blizu deset.
Kad kome kuća izgori, istom tako rade, i daju opštinari na skupu
pred crkvom: neko žita, neko tigala, neko štica, neko novcem, a
neko radom, te mu načine jošt bolju kuću.
7. Oborivanje goveda.
Kad goveda na prečac crkaju, bude glas u selu, da svaki do-
ćera goveda u polje ili na kakvu poveću poljanu. Kad se sva go
veda prikupe, onda uhvate dva para volova; i to dva brata
dva vola, megju kojima nije bilo drugog teleta: s njima oru dva
brata rogjena, megju kojima se nije ragjalo gjeteta. Uhvate jedan
s jednog, a drugi s drugog kraja, proždenu jednu brazdu u vidu
kruga okolo sviju goveđi. Kad zapuče brazdu, onda svi čobani
pucaju iz pušaka preko goveđi; i goveda prestavljena idu kući.
To se zove „oborivanje". Ima 40 godina, d a j e to ukinuto -—•
ostavljeno.
8. Skromnos ženskih
Kad srete muškog, idući na vodu, skine vijedro s glave i izvadi
kugjelju, stane dok muški progje pa opet zatakne i krene. Lju-
78 LUKA J0V0VIĆ,
bljenje u ruku iščezlo, samo postarije jošt nasrću. U kući, kad

stranac — prijatelj dogje, ženske ga ljube u ruku. Za vrijeme ve
čere, sijeda gost i domaćin kutnji i sin mu, ako je postariji i pri
znat. Žene dvore i služe, a večeraju u „drugu trpezu". U slučaju,
kad je gozba, te sjede i ženske, kad počnu muški piti, one ustanu;
muški su počeli protivu toga vikati, pa samo neve to pridržaju.
Najmlagja od ženskih izuva gosta i umijeva mu noge. Ako je obuća
mokra, suši je i ne će leći dok sve spremi.
Sad ima živih, koje za po dvije godine, otkad su došle, nijesu
sa mužem ležale, no se to činjelo velika sramota. To je obično bi
valo u kućama, gje ima poviše čeljadi; i negda bivalo je i biva,
da muž ženu imenom ne spomene, nego „ona", „vidije li nju", a
tako i žena muža „on": „gje je on", kako će „on", pita „njega".
I sad pola ljudi ne zovu ženu imenom, nego sve tako.
9. Majka svetoga Petra.

Kad se je sv. Petar prestavio i dušom pošao u raj, pitao je
tamo za majku, pošto je tamo nije vidio, gje je? A gje drugo, re
koše angjeli, nego u pakao. On se uputi tamo i nagje je. A za
boga majko, reče — što si tu, jesi li ikad u tvoj vijek kakvo god
dobro učinila ?!
— Jesam, sinko, darovala jednoj siromašici jedan kočan kupusa. 1
— Hajd' — rekoše angjeli — za ljubav svetoga Petra, koji je
toliko dobra narodu učinio (dakle po narodnjem mišljenju ima haj-
tara i milosti na nebesima, koliko im je to ušlo u modi). Okroj to
zelje, tanko što najtanje mož', pa diž' iz ovoga pakla, hajd put
raja, pa doklen dopreš.
Ona izreza i krenu. Za njom pristanu nekoliko odrpanih siroma-
šica: ,,a gospogjo ne daj, ne ostavno pomozi, ako znaš, što je ljuta
nevolja, e ćemo s tobom" — i stanu joj se vješati o skutove.
— Odvukujte se od mene, poganulje jedne, nije svaka majka
svetoga Petra — odgovori im ona, i uputi se sama.
Taman htede da ugje u raj, a zelje se prekide, a angjeli sa vrata
raja zavikaše: „natrag, grešnice jedna, otkud si i došla; čuli smo
mi lijepo, kako si se ponovo u kretanje ogriješila!"
1
Jedan korijen u lišće od zelja raštanja.
10. Liječenje smetnutog trbuha s vođom.

Kad ko smetne 1 trbuh, ide jedno od domaćih čeljadi kod žena
bajalica, koje su se oglasile u plemenu, da su vješte, i što je naj-
glavnije, uspješne u tome liječenju. Ima ih u plemenu po pet do
šest. I megju njima ima boljijeh i gorijeh. Razumije se, da su ove
bolje već uobičajile uzimati za svaki pokušaj po šesticu, i to bez
garancije, da li će biti bolje ili ne. Ko god ide kod ovih žena,
nosi po sir, jaji, rakije ili tako što, da daruje doktora bajalicu;
jer kao i svugje, tako i tu: „prazna ruka molitve nema".
Ova žena stavlja vode u ibrik, i to freske, koja je jako done
sena, da je ko iz suda toga pio, u koji je voda donesena, kaže
baba, da ne bi mogla ono djejstvo učinjeti, koje inače. Ibrik
s vodom turi na oganj i u sebi govori: „Vodo! kumim te tri put
koliko je od neba do zemlje, ako je (prestavimo) Marko Perov
(mora mu i oca spomenuti) smašio2 trbuh, nek' mu se povrati".
Pri izgovaranju ovih riječi prekršća rukom po vrhu ibrika istom
tri puta.
Kad voda usključa, ne pomiče ibrik natrag, da se ne bi stvar,
za koju radi, natraške obratila i izjalovila, no naprijed i u isto
vrijeme digne ibrik i nalije vodu u poveći tanjir ili sahan, i iste
prve riječi ponovi, a ibrik izvrne u istome sudu dnom na više.
Voda — razumije se — usled isparenja ugje ponovo u ibriku, i
tanjir ostane suh. Tijem je ceremonija dovršena, i pošto je voda u
ibriku ušla, stvar je uspješna.
Ljudi, koji su na putu, a stradaju od tog smašanja, javljaju
kući, da nastojavaju, da im se svako 15 dana ta lakrdija pravi.
Žene, koje to rade, kažu, da ne smiju nikome tajnu ispovjediti,
jer onda ne bi bile u stanju nikoga izliječiti. Za svaki pokušaj
počele su mnoge da naplaćivaju svoj trud sa 10 novčića.
11. Ujed pčele.

Kad koga, osobito dijete, pčela ujede, odma žena, koja se je
najbliža potrefila, ujed onaj prekršća ključem od kovčega, iz tri
puta ništa ne zboreći.
1
Kod nas se kaže: „smetnuti", „svrgnuti", „smašiti trbuh". Bije
na pupku, a dobije se, kad čovjek u brzom hodu nepravilno stane
nogom, a nije dobro podvezan.
2
Kod nas se kaže: smašiti, smetnuti i svrgnuti.
80 LUKA JOVOVIĆ,
Prvijenstvo imaju oni ključevi, na kojima je krst Solomonov

izrezan.
Sve do sad navedeno od ovuda nije niko iznosio na javnost.

Opisani običaji i vjerovanja prostiru se u 7 crmničkih plemena
(3000 domova): od Sutormana do Ljubotinja, od Skadarskog blata
do Primorja (Paštrovića), samo što u druga plemena, osim kod nas
u Gluhi Do, za mrtvacem ne skidaju kape.
Ova nanija služi se južnim narječjem, i puno je provincijalizma
i barbarizma, turskog i latinskog (talijanskog).
12. llpey#a.ia ce.

Jl»3ap HHKOJIHH 6HO je je/i,aH o/i, OHHX AJAH, HITO HX npocTH
Hapo^ soBe rcpeliHHM"; jep sa new. ce je ro/\ 3ayseo â pa^H,
.OTHHIJLO My je 3a pyKOM Kao Boâ, a Heâfeasia OTHinao ce je
jyHaHKH, o/\y5KHO roTOBO CBe ^yroBe, Koje My je IIOK. OTan, sa
BpaT ocTa'BHo; a no^psKacao H yiianpe^HO jyHaniTBO H TOCTO-
npHMCTBO Kyfee, âicne 04 je/uior MJiaâfea 0/1, ^Baêce-T m neT
ro^HHa. Kao niTo 6jeme .TLasap, Hnje ce MOTRIO BHme HH HcneKH-
BaTH. Ho Hapo/\ Kao Hapo^, He xolianie #a CBe TO npH3Ha Hbe-
roBOJ BJeuiTHHH^ 3ay3HM.i>HB0CTH H eHeprnjn, Hero Became: H>eMy
je 'jiacHO, OH ce je po/nio y „iipnenoj KOIHJVBHIIH", upeMâ cy
Jlaaapa MyjaîH, ne je^HOM, HO CTO nyTa, l)e ce KyHe cuaraTOM
na CBnjeTV, â je TO npnjecHa JiajK, H /\a OA Tora Heiua HHniTa.
CaMO cupoMax 6jeme o/\ Tora HajBHine nornnyo, Te My Kyfea H3-
HyTpa ropaiue. 3Kena My HMame 6oîHJecT, H TO He113.71.eHn By, 04
Koje BefeHHOM /T,aHaruH>H H>e£KHH noji naiH, a TO ce HayHHHxAi
cTHJioM Ha3HB„?be „c-Tpacx" : â Hcnnnvby H HaJTatt,e MHC.-,H CBora
Mvaca.
IlpoitiJio je Befe OHO BpmjeMe H KO/I, Hac, #a ce cronaHHU,H Ha
nHTaite: ,,l)e CH 6HO?" „Ja caw co cnjao" — o^roBopw. Hero no-
pa/1,0 MHpa H colore y Kyfen, xpe6a ce HHCTtma H panyHa; a TO
ce 6orMe He Moace CBarâ, HeKa.i, He/i,ocTaje BpeMena, a HeKari, MO-
BJeKa H Mp3H napna&e. ETO 04 nera, je iiaTiio Jlasap, KasacMo
/i,a CHH 3HaM0, na aKO fee My H SKao 6HTH.
TSe CH 6HO?! Ky^ ce Bynein?! A jaân, j a r a n i KO Te He sna,
MHoro Am 6H 6jiara sa Teoe â', l)aBOJiw cy Te6e no/i, ManpniÔM
(KOJKOM) ! — ycyjia ovi JoKaHa na «Aa3apa, KOJ'H — no roroBy — Ha
ypy HOBH — CBaKe BeiepH — KyriH CTH3anie. — I I I T O IHHHHI Ha
OBJ ypy HoiiH no yjiHn,a, rre rre CBaKy 6oroBJerrHy Hofe BenepoM
neKaivio, Ka' /i,a ce MH Ha Kopncx O/I,HO ?!!
— HeKa, 5KeH0, ne y/i,aBH, npeKO TBp#o TH ce MOJLHM ! 3iiaM ja?
niTO TH MHCJuam, aia ne yxBaTH aieHe JOBIT âmc y TO Jinopo!
— Ha /i,a je 3aBapa, 3aoKynH roBop o /vpyroMe.
Je^ne senepu npaBânie ce OH :
— BHO caM ca neKOJLHKo Jbjfta., /i.a MHpHMO OHy Hecpefey
c acenoM, onex ce saTaKajin (3aHHaTHJLH), TO, HITO 36ope je^HO
/i,pyroMe, ćoaie 3acTynH! OHH MH ce MHHH! — BeîH OH H>OJ3H,
xa^&HHe Te Kjaejba, na JIOM' spaT! — Te MH OKO meTa, HeKaKo
ra yMHpn, H CKJLonucMO HX 6pyKe Ha CTO ja#a!
.Aasap — noniTO OBO HaroBopn, norvie,zi,a aceHy H3 #y6.ZE»e y
OHH, 4a yBH^H, /i,a JIH je H3a6pao npeîvieT noBJepeita, KOJH je
HCTHHa y caMOJ CTBapn nocTajao, caMO ra je Jiasap H3 âjieKa
cjiymao.
— A 3Ćopanie JLH IUTO OHa H>eMy? — npnnHTa JoKaHa.
— Ona HJeMy ?! Kyaarae CHpoMainHti,a $aHe H ro^HHe, Ka/i, je
6or /i,a', H npoKîeT OHH nac 6HO, Ka,a, cy ce cacrraBHJiK ! — ro-
Bopaiue.
— A 6paB 6OJKH sĆH^ba, CBaKa joj ypa npoKjieTa! A #a He
6HK ja, HO My npnac/i.iiJia,1 #a My ce Kannna na rviaBy saBpTn!
— T0602K 6H 3Bajia cy^, na ce no^njeîHîa ?! c
— A #a niTO MHCAHni!
— Bajia cy i)aB0.m y Bac sKeHe!
— Boro MH HHJe H âBoîHKo, 3aniTO /\a je nsroHH H3 Kyfee?
3a KOJH KOHaT? !
Ha ce oneT noBpHy Ha n p s o :
— A KOJIHKO 6HK TH ja sKejhe (3^10) pa/i,a ćnîa, ja 6HK Te
CBJeTOBajia, #a ce He Mpasnm Bes npenie, cy/\HHK HHJecn, KMeT
HiijecH, 6paT joj roijecn, na nasu CBOje nocîe, cjyTpa #a cKone
^yj-KHHij^H, He 6H TH ocTaîo KOJLHKO OH npcT 3aM0Ta', HH KJiHHan;
y rpe^y!
OBO JoKana CBe na #yniaK nsroBopn, Kao HITO je H HMajia
oćunaj, #a My csaKe Benepn no je/i,Hy OBaKBy JieKcnjy OHHTa.
AJIH HHJe 6njia HH Ha KpHBOMe nyxy, jep sĆH^sa Jla3ap 6H-
jauie rvLeâH H .rajen Kao Jinjenn #aH y TO^KSHH: npeo naca
TaHaK Kao MpaB cnpaM BejiHHHHe, a y nîeiiHMa H paMeHHMa
ninpoK Kao HepKe3, Ba3#a TOTOB HacMnjaTH ce, na ce o/inrHy OHH
rycTH iipHH 6pn,H Kao KpHJia 04 jiacxe; a OTBopn ce H noKa»H,
1
I I p n a t p i H : CBpyikHTH Kora y cy#y, a H usrane,
82 LUKA JOVOVIĆ,
3/\paBH? necTH H Kao raefeep 6nje.^H 3y6w; OHH iipne, npocxo

n r p a x y — Kao HITO Bac TpenTarae ; — H HB âêKa npHBJia^H-
Baxy. [la Moranie JIH $aKJie •—• Kao HITO JoKana aaxTHJeBame,
HenpecTano y KyiiH CTajaTH ? H e , a HHM H3al)H CTpujeâH j e
6HO norvie^HMa no yjiHu.a H ca nposopa. A OH j e j o m x H y Ha-
paBH 6HO ôna^^BHB, C/ia/uiK H ênopje^HB, iipaso p e k u : HHKOMC
norjieâ H cjiaxKor ocMJeji-ca /lyjKaH ocTao HHj'e; n a OHJLO /i,a OH
TO 3axTHJeBa? HJIH /i,a r a OKOJIHOCTH Ha TO naByK-y.
H e fey 6oMe peKn, ,a,a j e eacnpaM CBanor je^Hai-co pacnojioatepi
6HO, soor Mera j e H a u a o 3JiOTBopa: Hero ooex Temi-co TOMe KO
H>HX HeMa, OH H He BpHje^n: âujie KpHBO j e 60^10 OBHM Ha
H>era; Te Henrro HS y3poKa r rora, HeniTO im Hapann, a neniTO HS
sjiofee, /i,onianTaBajy JoKai-in sa nocTvnaK JlasapeB; a JKeHa j e
SKeHa, caaio Majio n a ôcTa, caMo HanoMenn joj 0 nemj — n o -
Bj'epoBa.
MHTHîa j e y IIOTOH.OJ, yronifenBajia 0 Ba3$a /io6po npnMajia
OBe noTKasHBane, KOJH cy joj o BJiaâa>y Aaaapeny panopTnpaaH.
ITa, /\aKvie, HHje HH ^y/â, UITO j e JoKana c s o r a Myaca TaKo CT_y-
/i,eHO H xjia/\Ho /loêKHBaîa.
Je/niora nasapHora /lana npnôirxrao ce cnpoMax «Aa3ap Ha
a e r o B BJIH nyT, Te nomTO j e CBaKH oKpenyo, ynyTHO ce H OH ca
JaiBOM, Haj^benraoM ^ B O J K O M y n-ieMeHy. KO^T, Kyfea neKa HX H
je^HO H #pyro 5 neKa, neMa; 6 B . y p a Hobu H npoê, neMa, $OK
OTau, JaHHH 3a6pHHyo ce 3a KTiep, rre joj n s a m a o Ha cycpexy, n a
j y Ha caB rjiac CTao 3BaTH:
— JaHe! O J a a n e e !
H y JoKaHa — npi-icjeTZ/r ce 3Jiy — yspacTorne jo] rpy^H, none
cpn,e j a n e #a 6 nje, opjjhiz joj ce H HsoniTpn jesHK, SKHBO â/ie
KOMaH/i,y i)eini /i,a Benepajy, n a HOJIOJKH Ma.fl.or AH/i,pa y KpeBery,
n o t e s a My rvLaBy, H nape^H, /i,a je^H, KH/\ My OTau, CTHTHe, H
/i,a peime : 6OJIH me rviana; a ByKa o# aeTHpn romane noîoacn
noKpaj BaTpe, ooeTa My #aTH c j y r p a Ko6aCHH,e, caMo #a p e n e :
„H3ropno caM c e " . A OHa JKHBO cjeê n a CTa CMHtu.z&aTEr. l i o CTO
joj p n j e a n H3 je/!,aH nyT Kpos rviaBy nojype, H TO cee r o p a o/i,
rope. CBe ce 6ojanie, #a ce n e pacxîa/\H #OK OH /\o\)e. Majio 3a
THM .Aasap npnMaKao ce KyfiH na MHCJLH : jecaM JIH Morao JaFBii
cy Matte pHJenn Bnnie Ka3aTH? PeKao j o j , #a j e ^&y6HM Kao OHH
y rjiaBH; /\& MH n a caHy ôjiasn, H /i,a HHjecaM no Hecpenn
o>Keffi>eH7 He 6HX HH je/i,Hy o^, i t e BOJIHO ca CO6OM HMara • n p n r o -
BopHo j o j , â Me n e XBaîH n p e ^ ^pyrHM jsy^HMa; â Kpwje Ka'
• 8MHja Hore, caMO Ba-ia Baîa He npncjeTHx ce, && je iipniiHTaM:

HMa Jim oćnâj 36opHTH Kp03a caH? H e r o j e oneT CBe ĆHJLO yin-
jeno ; HO KaKo h.y j a ca,a, nyT u,pHe Kyne, ,a,a Me HOBJCK n m a ,
cjeKHytie 0Ha OTpoB na Mene Ka' SMnja H3 Kpyra ; c Bpx rjiaBe:
,,ê CH 6 H O ? ! IHTO ce CKHT^vbani ?!" A 3HaM je, iâsojivi joj OHH
HSBa^HîH S H a HITO n e M I np-Hn SKHBOT, Ka$ MH ce Kyne He
MHÎH ! .Anjeno 4.H j e 6HTH 6enap — Ma MH TO ca# naâ Ha y M —
#a ôêra /\oma $o 3ope, HJLH $a He #oi)eiH, HHKO MH He 6 H peKao:
i)e CH, HH IUTO C H ? ! H e r o oneT /T,a ce HHJecaM oaceHHO, ne 6 H X
HMao OHe ^Ba êrviiiKa. Y je/piy y p y 361-i^ba, Ka$ ce pasaćepeM,
HMa H 0Ha p a s t o r , Tpe6a 3a âBoîa H anêîa npaBO p.enn, Ma
npaBO oneT 4a MH HO i)eniTO H onpocTH, a ? — n n r a OH ce6e
nyTeM Kpos noMp^HHy n/iynn, — odyKyjeM j e , xpaHHM j e , Bby H
Ijeiry, 6paHHM joj nacT; a. ^SLBOASL joj 6paHHM, 4a T H ce Ta nacT
OBaKo paêiiH 6paHH?! OneT noćnja CBOJ roBop. E ,a,a j e npocTO
Hofeac y nojaTH 6e3 HH 3aîajia' JiesKara, HO y nycxoj KytiH, a
HHJe nycTa, HH /i,ao 6or, /I,OK cy MH OHE êTH^H JKHBH. M y-THMa
MHCiHMa nacTaBH: a r a a M . H j a je3HK, a Myac caM joj, rre BJepmr!
— X a #a ce HOBJCK âBoîy HacMHJe!
A niTan, 3auiT0 j a ne 6HX y3eo, na joj OHaKO no HjmoropcKH
npe6pa' K O C T H ? ! Y TOMB ce npHMane.
-i—. OTBop! — nporoBopn onrrpo.
— E T O B H m a , &JLO BH ÔHI-AO jyTpo, Ka' BH j e ÔHLTLO ! —
3aBHTe3a JoKaHa HS Kyke, Te. y nacy OTBopn BpaTa; —- ocTaBHne
Be, 6oro MH —- HacTaBH oneT —. ,z\a BH ce SKHTO no cejiy Kyun!
— T H TapaKani (oCHîaanra) npo3 Te yjiHii,e —. HaBajLH Ha
MysKa, Ka,a, n p a r npeKopann — ^mjere j y ^ e p a a e ! a HMani KOTap
AJen,e, 3JIO HM ÔHIÎO jyTpo H ca MHOM! TBe TH j e #o6po n e ^ e ?
Ha 3JIO MH ÔHIJIO Ka' MH j e ^.oniJio! H e nHTani 3a djeiiy, KaKO
cy TH, a niTO, ^ a TH j e Te6e CTaîo'?! A • ooro MH ce He. HaâM,
/\a fee.OHH MHa^H SKHB ocBaHyTH H ônei-caT'.- ÔK Jinjeno pasâHn!
âHac ofl, afe-HH^nje1. mrjecy r a Kpynmo 2 Ha eBoja ycTa o6nôsajiH
(KyniajLn). n n x a x HX : OÎH 6aro OBora? OJIH 6aro oHora? Xajê
3ĆopH TH, aKo HeMani paćoTe!! O B H cTapajn oneT — Ka' nrro
HMaM CTO paćoTa, naê ^njere. Ka' ^njeTe y oran., onpsKH utajio
je/nro yBo, a Mory JIH ja CByê /i,onpHJeTH ?! y 6 n o Me 6or H Ka/i,
Me je HKa,a, n a OBH CBHjeT casâ'.! On,a niTO HMajy HJIH r a HeMajy;
CBe HM jeâH KOHaT (pa^yH), â TH CH HM HITO QOHVIO, Kaso
1
T p e k a MoîHTBa MyxaMe/\aHaii;a.
2
X.JB&6, mceco, TBp,z\a jeîa.
84 LUKA J OVO VIO,
CH ôma' c na3apa! E , OBaKO ce BHine ^yniKaT' (/\HcaTH) He Moace!

H y3âxHy.
— A AH#po ; jecH JIH ce /\o6po H3ropHo, A y m 0 Moja? nporoBopH
*4a3ap oes #yxa, no/\HJKyfeH noKpuBaH feeTeTy c rviaRe, H rjiaêfen
ra no KOCH.
— Boro MH, ja, rraTO, He He HH Majio, HO MH j e BanpnjeTHJia naHe,
/\a jiejKHM; a j a ,a,a cainjeai o$ i t e , 6HK ce ^Hra' ; ,a,a Te sarnjiHM.
— X a ! x a ! x a ! rpooTOM ce Hacmnja «Aa3ap. X o p ra, $ynio
Moja, KO/I, MGHe; He CMnje Te6e Ta HaHa KapaT'; e fey j a TOJ HaHH
Hofeac CBaKO pe6po no HanojiH yHH&eTH!
/^HJeTe ycTa, Te r a no^&y6H, a «Aa3ap npHnpHJeTHBniH JKCHH
ca KJLHMaaeM rvLaBe, o/\e KO^, ByKa.
— BejiH JIH rre #060 raBa, CHn,e Moje?
— J a 6HK Hoe, naHe, He Mory BHHie OBy KHiiy ^HjKaTn!
— Hnje HaHa, HO j a , Kyfeo Moja, a 6ejiH JIH Te o/i,e? a o/i,e? a
oê? — n a n j b e r a no rvLaBH H npcHMa.
— H e 6ejin Me HHCTa, HO caM r a ^ a H !
— JKeHo! necoBa j e OBO pa6o r ra nofeac ? ! C KHM c n p ^ a y xofeem
#a BO/\nni?!
— MJIH T H ca MHOMJ TaKo pen,H jynaHKH — nporoBopn JoKaHa
— 3aje/\Ho Jieća Bnnie jecT' He feeMO Ha OBH KonaT; na eTo TH
oHe, c KOJHMa ^pyacHni! CjyTpa xofey ,a,a 3HaM, HITO j e Moje! H a
MOJ pa^yH Tpn^Bejia caM Te ôcTa! H a TBOJy A v m y j a H ijeu,a!!
y3MyHH ce «Aa3ap, y3MyHH, xfee/i,e #a joj nojypn, H â j e y
OHO] .zbyTHHH pacKyce Kao opao KOKoniKy; ajin ce npncjeTH: â,
Ka,/\ 6 H noêo, pyKa Heivia rpaHHije, H #a je 6 H Morao narp^HTH,
#a He Moace cy#y pa^yHa $aTH. H KaKBora My j e oneT nonrreifca
H3ĆHTH JKeHy! yHHFbe HOJCKH, HH npCTOM j e He ^ O T a ^ e .
— Bajiaj JKeHo, 6o^>e fee, — m c T a n n »Aasap — j a 6 H T ' oBfeen,
a JKHB, a /I,HO y Kyfen, a JOIUT c TO6OM, TO n e fey, #a Me CBHJCT
Kpos ycTa m/iane, KO MH j e KpnB, e ce 3aMaKox, H ne fey Be cMe-
TaTH, HO KOJiHKo j e cjyTpa KpefeeM y CBnjeT. E T O MH OHH naca-
jjopaT CTapH, HITO 6jex #o6pe pa^H ^.aHHK y3eo, n a Me feaBo, ,3,0
H>era HnniTa, CMeTHy, ri,a He nofeeni, no MH acao ocraBHTH ćjenie,
Te6e H r ry feeny; Ma noniTO je OBaKO, H/i,eM, n a â' 6or ^ a ce MH
HHKa^ ne BH^HJeîH, Tene #a caM j a s^paBo!
3opa HHJe HaniJia ,7La3apa y Kyfen, noKynno HeniTO n p T ^ a r a ,
H Hcnpe/i, 3ope y KpeTan>y, y3 cBHTaK, ca cy3HHM o i a m a nojbjćmo
CHHHafee, H oneT HX nojiaraHo npHKpwo, 4a H X He npo6y#H.
CRNOGORSKI PBILOZL 85
— 3 ooroiw, Moja .hen,o! — jen,ajyhH roBopame. TaKo MH jaKH

oor noMorao, He fey Be 3a6opaBHXH! Ej.aro Mene c Baara !
OBpaxR KO/I, CTpHKa JaHKa xe My npepyHH, $& HX Ha^rîe^HBa,
j\a, 6apeM Jie6a He acc/ie, — na ynyxH.
CBaK ce Banyan, Ka# n y y j y x p y , â je J l a s a p oxnyxOBao. H e
n y h a x y ce HITO o#e, HO TaKo HeHa/T,HO! HeKH cy My ce 6oaie nocîe
H pyraîH -—. nomTO ce CTBap pa3ĆHCxpH — mxo j e 3a HHaT
SKeHHH r/i,Hrao.
Hpofce paBHO 8 r o p H a , OTKaKo j e «7La3ap noniao y Eâpnrpa^;
HiH^bao j e H3 x p n nyTa no HeniTO n a p a ; nojia op, Tora j e n p e -
xeicio, Te je cxpnico JaHKo rro# n n x e p e c #ao. GsaKH j e Beh MHOTLHO,
#a h e H /|OMa /i,ohH ; — ocxaBHxn flBOJe ^ eD , e > a joniT JKeHy oHaico
MJia#y H jiHJeny, xe 6e3 niajie Jinjeny — roBopaxy — #a ce ona-
KBor n a p a Huje cacxaB.zba.7LO. A JOIUT KaKBa ce yHHH>ejia JoKaHa,
noniTO joj j e Myj«. oxumao. Haiajia $a xpoinn — He nixefeejia,
Maîo npncMexeHa #a oor onpocxn, na joj xo y3 ^>enoxy ÔHHJeô
H npoy3poKOBaJio j o n i x : êo^bHHy H pyMeHHJLO.
êKa «Aa3apa je/iHe nocxe, fl,pyre, x p e k e ; n e r a Heaia, Heaia. ITa
H JaHKy 6jexy npecTaîa nncMa ôjiasnxH.
— Bajia caM ce cHećno (GHJSK^VLO) sa OHora fcexnha — TOBO-
panie — 6HK My nncao, $a 3HaM he j e , #a nê ônia y cypryH
(nyxeM c y ^ a ) !
ITuxaj Hanie, KOJH /i,ojia3axy oxy/ia: 3Ha/iy AH mxo o ifeeMy?
aîH ce pa3MHHbHBaxy y pnje^HMa H ,zLOKa3HMa.
O H H BejiH: npoâ' j e onaK H Kpeha' j e ôMa; OHH : o6pHyo j e
nyT AjieKcaH^pnje: oxp.opno ce j e •— nyo j e -— HeKaKBH upoKon
n y x n,pBeHora Mopa.
ÎeKaj nacma, a j a , HeMa.
B n m e npHHyheHH o6jaBHXH npeKo HOBuna:
„JLa3ap HHKCTLHH HOBHHHXI, UpHoropan, HS „EpmxaHOBa ôjia",
HMa 30 H Kycyp r o p u a , /inrao j e y CBHJex o/i misa/i, êcex r o -
/lHHa. IIoxoEbOM ce j e jaBno DHCMOM HS HaHaKajia „laHHK n p e #
HnKo^tâH. /Iâice j e H n a n p e n,pHOMaH>acxe. Ka/i j e nomao ? ĆHîa
r a j e /i,o6po yâpnîa naycHHiia; OHH je iipHHJex Kao yrajb, a H
Koce. Je/iaH j e — npBH — 3y6, nncao j e , HSBa^no KJiHJenixHMa.
i/LeBan j e , /l.pjKH 05KHu,y H nje jLHJeBOM; Ba3/\a ce cMHJe HaKo ica/i,
j e mxo HJeâK. JKeîHMo 3Haxn ; j e JIH JKHB HJIH He, H he j e , e
KpenacMO 3a H.HM",
JaHKO HoBH^nh.
BpmxaHOB-ô, 20. ABrycxa 1858 r .
86 LUKA J0V0V.IĆ,
y Tpn opoja je/i.aH 3a #pyrHM H3Jia3H Ta „oojaBa" — He n p n -

jaBH ce HHKO. ripnê^Kanie jonix ro^HHy, avLH 6a#aBa. GnpeMaxy
My ce 6pafea, â r a xpasse, a^LH Ky#a fee, H r ^ e fee? Bac HM j e
cBHJeT je,a,HaK.
O BoJKHfey flpyre ro^HHe n o a e oojaBe, jaBH HM n pnj ax e.zb :
„Jlasapa caM jiamiK no HnKo^by^He BpaHHHyKOM ncnpaxno #o
Banopa (napo6porziIa)3 6jerae HaKan 3a ôMa $a fl,o$)e. H p n H>eMy
OKO CTO jiHpa TypcKHJex y TBpô; na My oneT CBpcHy H p e n e :
$a fee nyx HsKMH-pHa, j e p j e nyo, #a ce j e Tano oxBopHJLa BejLHKa
pa6oTa. J a caM r a CBOJCKH — HOHITO j e 6HO 3aKpyxaH op, n a p a
— op, Tora o/\i$pafeao, xaico MH jie6a HITO CMO H3JejiH saje.a.HO •
aîH HHJecaM Morao yHHH>exH HHinxa, Haico p,a, J63HK TynHM.
Oćefeao MH j e 6HO nncaxn oxy/i,a3 ELAH /\afee 6or. H a KOHax ne-
iêjbe îyjeM: pa, ce j e 6po/i,, y KOJH j e JLasap 6HO, pa3ĆHO, H.
naca' Bac y xpoiiape 1 H n a p a n n n K e 1 H yxonno c e ; a yTeKao /\a.
HHJe HHKO, 6e3 HeKH M p a a p n H je/\aH HamxpoMO, 2 TOJIH n a r n ,
Kao Ka^ cy op, MaJKe OTnaîH. 11a KajKii Befe HJLH He Kaj-KH, xo
XH SHani, H BJiaâjxe ce KaKo Haj6o^&e 3Haxe"'
BejiHKH njian H KyKH>aBa 6jenie mpep, Kyfey Jla3apeBy, Ka/i,
c.THase' nHCMO y n,pHo] KyeepxH. Ilojia Hapo/i,a •— OCO6HXO cBojxe
H cypo/i,Hiie — no oonâjy 6jexy no Awny H3rpeoei-iH„ TypnjiH
ojexy xaKol)ep no oonnajy n p e ^ Kyfey acxaji, a Ha a e M y nocxa-
BHJIH : Kany, npc.fl.yK, nac, Majie nyniKe jieêHHixe H neBep/i,ap,
na ce im# xnjeM H n;pHOM KawroM Tyn,HJaxy caMH ce6e necxHMa
y rviaBy • a JueHe xyjicaxy H Hapniiaxy. PnjexKo je, xe jKajiocxH
y njieMeny oHBaîo; Majio j e Koja Kyfea ĆHJia xe no /VBOJe a H no
xpoje HHJe -ôniJLO na 0JKaji0BaH>e. Ma AH^po H ByKo IUTO HH-
a a x y , HMajni cy ce6n opysKJeM KH/nieaxH 0,3, JKaaocxn — #a
jhjpu âôine.
A pa, njiaê Am JoKana ? fljiaê, KaMH njiane • no^ćpaâjia ce,
HCXHHa, n,pHHJeM y6pycoM } a^H joj OHH H epiie 6jexy nacMnjann.
MHOSHHa cy joj xo jyxpo 3a.MJepH.ra: BH!)H j e , peKouie, 36n^ba
MarapHHHHe, sa OHaKBHJeM MOMKOM je H nJieMeny niyxo (KpHBo),
a l)e otia HH cyse n e npojLH, a ooro MH tie feanie joj 6HXH cpa-
Moxa, HHTH joj ce fearae HHKO n a jyxpaniH,y y p y Hapyraxn, j e p
j e HMajia 3a KHM.
Ho CTajio j e 6HJLO JoKaHy, nixo CBHJeT scopw, caMO Ka/i, ce
KOCTO /l.pJKH pHJeHH.
1
CHTHH Koštacu.
2
ITpBH MopHap Ha 6po#y.
— OnaHKe je MyHHO nponorjeHiixH, a Myaca? TO je naJMa&a

cTBap. yîpe AM. OBH , ejyTpa Ha MjecTO APyrH — upanauie
JoKaHa.
KOCTO TH 'raj 6jeme MOMneiie je,i,HO H3 cycje^CTBa — nyKH CH-
poManiaK — ajiti je CBaKor A aHa aniHKOBao ca JoicaHOM. Henpe-
CTano je/i,HO ^pyrome Ha OHH — na naje HH nyâ; a JoKaHa,
Kao niTO peKOCMO, HaJA.enmoj /\pyra. Je/\HO 6e3 ,a,pyrora HHJecy
HHKy/â iiniJia ; je^HO i-cpene 8a y MHHH, H ^pyro je cnpeMHO, —
aKo cjiynaJHO HOCTOJH Maîo opauma jonrr y SAJejLH, ncnpa3HH ra
y APy rH cyA, na Kpene; aKo je jeAHo cnpeMHO 3a na na3ap, H
AP.yro je ; TaKO y n,pKBy, y Apsa HTA.
Ha MO6H Huje rrpe6ajLo A° j e A H 0 3BaxH, a Apy r0 B e ^ HAe He ~
SBano, Kao „Tajie y CBaTOBHMa".
MHoro H npeMHoro, na H cBaiirra roBopwjio ce y TaJHOCTH o
Kocxy H JoKana •, a caA Ben. noxienie H oxBopeHo, ajin HHKO He
BJepoBanie, Aa ^ e c e J A a T H ; ocxaBHxn OHaKBe ABa CHHa> . K oJ H
neh 6jexy noneâ H opyacje npnnacHBaxn! AJIH cy scene JKene;
oAaBHO ce je peKvio : ,,Ay re Koce, a KpaxKe naMexii". „CTOTnny
t e npoMHJeHnx' njepa, Aa y^nna HIXO joj epn,e >KyAH".
„OBaKoaie sjiy xpn A a H a nnjeK", na H HapoA Befe. npecxa ro-
Bopnxii, nonixo OKO Kocxa H JoKane qyiue jeAHO jyxpo rpoMO-
rviacno njeBan.e cxapora nona BoniKa: „Hcanje JLHKyj, 4 j e B a
HMJa BO npeBJe". . . „ETO — peKorae — je AVL HCTiraa, Aa ^ e span
rpai-cne, 6jLU3y je cxpBHHa?"
Ha „Ojieise" Hcxe roAHHe crusce JaHKy nnciuo noA peujenuc:
/^pa-ril CXpHKO SKHBHJO !

He siiani, Aa ^ H CH JKHB H 3ApaB; HO njuneiu na caaiOTyK (ne-
snancxBo); aKO CH, noni^H mecT Kon>a ca Joi-canoM, ai-co je H ona
acHea? Aa ocBany na 6aAn>n AaH n0 A ByABy 3 a neraxo po6e; ys-
MHTe Koiione; a npeiie iiei-ca. ôKvien cant JKHB. ne xpeda MM no-
a
CJLOM y sew.aby njKi-iyxn, HO A A P ^ ^ M nory npeico nore. 8HaM;
Aa l\era ce cpnuxn, mxo XH tmjecaivi unca', &JLH xaKBHJe CBnjex.
y XHxn.i-1 KpeneM, Aa iipucimjeM 3a EosKidi/ HO onpocTH, na keMO
ce Ha ycxa pasroBapaxî.
no3ApaB^baM, XBOJ cunoBan, c7La3ap.
CaH ^pankecKo 15. HoBemćpa 1861. roA.
Ne MosKe ce 3aMHa/LHXEr5 KaKBy je paAocx H Bece^be yn.viibejio

TO iiHCMO. EHVLO je 6aKa, Koje ce Kpnrnaxy, KaA nynie. ^BHAHHI
88 MILOŠ M. JOVOVIC,
— roBopaxy — KaKo OH HHJe Hsrjćno n,pBeHy Koniy^zbHiiy!"

AH/i,po H ByKO CKaKaxy Kao MaxHara, 6aiiaxy Kane y BHC:
„ĆJiaro Hania, e.TO 'raxa — jyTpoc H #O BHJeKl"
Ma mTO je CTpenno cupoMax non EOIH'KO, ^nrvLa ce na H>era
BHKa: KaKo je Morao 6ea Hucxe CBJeônće op, nona, KOJH je Ra
sapa yKonao, BHJeHu,e Ha iviaBy CTaBâra, HO caMo /i,a y3ivie rra-
jiHJep. Ilpenao ce — Ka1 niy je xrpHOMe neBO^&a, /\a My ce je^Ho
jyTpo no,3, CTapocT 6pa^,a npHje 3ope He ocTpyace.
A KaKo je 6EUIO KocTy H JoKaHH, TO He Moace 3HaTH HaKO
caMo OHaj, KOJH 3Ha,a,e DITO je TO cTpax, u ije My je jLervLO.
A fia JIH ce je Jlasap no Apyrn nyT oaceHHO? ynpaBO, H je jm
ce Morao Ha ocHOBy 3aKOHa H OJKCHHTH ? 8a ca$ neKa 3Ha,a,y caMo
oneT OHH, KOJH cy „KpoMWJy" $o a e H i x HaJMa&HX CHTHHn,a
Ha naMeTH Hsy^H-ra.
b) Iz Bara i barske okolice u primorskoj nahiji.

NAPISAO MILOŠ M. JOVOVIĆ.
1. S v a d b a u Ž a p c i m a .
Zupci je selo udaljeno 1 uru od Bara, imađe 95 kuća. Stanov
nici su rimokatoličke vjere, govore čisto srpski jezik, hrabri su
junaci i vjerni podanici knjaza Nikole I., bave se zemljoradnjom
i stočarstvom, a veći dio ide u Carigrad na tečenje.
Zupci su vrlo dobro sačuvali svoje stare običaje, osobito pri kr
štenju, vjenčanju i ukopu. Ovdje ćemo samo navesti njihovo vjen
čanje iliti svadbu, pošto se ona najviše razlikuje u običajima i
zdravicama, koje u Bar ne postoj u a ni u druga obližnja sela.
Zupčani se ženu i udaju medju sobom, a vrlo rijetko van svoga
sela. Mladić se vjeri ondje, dje mu roditelji narede, t. j . dje se
njima svidi. Vjerenica se stidi i krije od svoga vjerenika.
Nošnja nevjeste sastoji se: na glavi bijela marama sa zlatnim i
šarenim cvjetovi izvezena; anterija (jaketa) modra ili zelena, pas
takodje, rasa (suknja) crvena sa dva ili više šerita, žuta po dnu,
i crljene ere je (obuće). Pri udadbi ne bojadišu kose kao većinom
što čine u Baru.
Svadba bude vazda u ponedjeljak, svatovi se kupe u nedjelju
veče, kumpar (kum) dodje najposljednji i donese malu tikvicu na
punjenu s vinom a začepljenu grančicom rusmarina: to zovu „zdra
vica". S njom će nazdravit u ponedjeljak veče, t. j . pri rastanku,
Kad su okupljeni, sjednu za sofrom (trpezom) da večeraju, sva

kome bude označeno svoje mjesto, na koje će i sjutra na objedu
stati. Stari svat i veliki svat stoje u čelo trpeze, okrenuti licem
puđ istoka (prvi je svojta od očine a drugi od materine strane).
S protivne strane čela trpeze sjedi bajraktar a pokraj ovili naj
bliža svojta. Sad stari svat preporuči mir i vikne: „svi na noge,
braćo, u ime bože da se prekrstimo", uzme sišu (flašu) rakije i
nazdravi: ,,U ime svete gospodje kralice nebeske, da ni pomogne
tome i ovome svijetu; desnoj i lijevoj bandi (strani), za čem smo
kupljeni, da bude dobro — sreknjo".
Pošto se rakijom obađje tri put oko sofre, stari svat dadne vlast
da se započne jesti, govoreći: ,,a, Bože pomozi! ruke na^ korist!"
Kad se započne prvo jelo, pređadu se dva bukara (bardaka)
vina na oba čela trpeze, a za svakim jelom bude po jedna zdra
vica, dok dovrše sedam, a to su:
1. u bozu slavu,
2. u ime sv. Ivana Krstitelja,
3. domaćinu obje strane,
4. Sv. Ocu Papi,
5. Knjazu-Gospodaru,
6. starom i velikom svatu,
7. mladencima.
Ove zdravice pripadaju samo starom svatu i bajraktaru, a drugo
nikom, osim ako oni opunomoće koga, da ih izmijeni.
Prvu zdravicu započne stari svat, govoreći: 0 poštena zasjedo!
(ovako nazivlju bajraktara u zdravici), a on mu se odazove: Ču
jemo ve. Je li ti što došlo ? U slavu Boga i u zdravlje domaćinovo,
vina i mira. . .
Stari svat: vazda mu ga Bog da'. Uzdigne se na noge, a tako
i svi ostali, skidajući kape s glave.
„U veliku slavu bozu, da pomogne Bog i boza slava domaćina
i ko mu je u dom. Da mu bude veselje srećno, čestito i dugo
vječno, kako svakojemu bratu i prijatelju milo bilo. Da se pofale
obje strane, a mi svi zdravo i veselo, da svaki čeka u svoje dvo
rove junačka veselja vidjeti".
Odgovara zasjeda (bajraktar): „svijet (svijetli) obraz imao!", i
počme pjevati:
Ko vince pije u slavi Boga,
Slava nam boza svima pomogla.
Slava i sina Boga gospoda.
90 MILOŠ M. JOVOVIĆ,
A stari svat nastavlja:

I još ko pije u slavi Boga,
Slava nam boza svima pomogla!
Zasjeda: S nama Bog!
Stari svat: A mi š njim!
(Druga zdravica). Zasjeda zove: O stari svate! Čujemo ve.
Je li ti što došlo? U slavu Boga vina, mira i svakojega dobra.
Vazda mu ga Bog da' (odgovara zasjeda).
Sad zasjeda podiže bukar i nazdravlja: (sad se ne dižu na
noge):
„U slavu Sv. Ivana Krstitelja, sv. Grospodje kralice nebeske,
koja stoji na prestolu kraljestva nebeskoga i svijek svetijek, da
ni pomognu tome i ovome svijetu, desnu i lijevu bandu (stranu),
domaćina i ko mu je u dom, veselje mu srećno bilo".
Stari svat pjeva:
Jovana čaša okolo grede,
Sveti Jovane svima pomozi,
Slava nam boza svima pomogla,
Slava i sina Boga Gospoda. 1
Treća zdravica (stari svat):

,,U zdravlje i dobri život ovoga poštenoga domaćina od ovoga
poštenoga doma; u zdravlje njegovo, njegovih sinova, njegove
braće, bratučeda i njegovoga svakojega plodnog berićeta: da mu
gospođini Bog uzviši, uzdrži i napreduje kao mladu travu o Gjur-
gjevdanu, a junačke glave najbolje, ako Bog da! Bog ni ga juna
cima gradio, a od svakojega zla branio, veselje mu bilo srećno".
Bajraktar (zasjeda) proslijedi:
„Vi ste napili domaćinu od ovoga poštenoga doma, a mi ćemo
domaćinu od onoga poštenoga doma (djevojačkog), koji će nas
sjutra pošteno dočekati: g, Bog pomogo njega, njegove sinove,
braću, bratučede, bližnjike, družbenike i njegov svakoji čin i način.
Cesto i oni junake žeinli i djevojke udavali i na dobru sreću šiljali".
Stari svat pjeva:
Ovo vino crveno
Popilo se veselo,
Neka čuje sve selo,
Da smo zdravo i veselo.
1
Ova se kitica po tri put ponovi.
Četvrta zdravica (zasjeda) Papi:

„U zdravlje našega svetoga Oca Pape, koji je temelj i stupec
naše sv. vjere; u zdravlje njegovih Kardinala, Prabiskupa i Bi
skupa; njegovih popova i fratrova; i u zdravlje svakojega brata
kršćanina, koji se časnijem krstom krsti, od istoka do zapada, od
zapada do istoka, da svakoga g. Bog pomogne, uzdrži i dane kre
post i snagu".
Amin da Bog da! (odgovore svi).
Peta zdravica: Knjazu (zasjeda).
(Ova zdravica je izmijenjena i preinačena, jer dok su bili poda
nici turskog cara, otrag 19 god., nazdravljali su njemu).
„Vi ste napili i nazdravili našoj sv. vjeri a mi ćemo našem
uzvišenom Gospodaru, Knjazu Nikoli I. U zdravlje njegovo i nje
govih nasljednika i uzvišene Knjaginje Milene, naše milostive majke
i svijetlih knjeginjicah, cijele kuće Petrovića i svakojeg vjernog
podanika crnogorskog, koji gine za krst častni i slobodu zlatnu".
Svi se dižu na noge, skidaju kapu i po tri puta kliču: živio! —
pa zapjevaju:
Ovakome junaku
Visi ćorda o pasu;
Ko će mu je oteti?
Prije će se proteti
Neg' će ćordu oleći.
Šesta zdravica (zasjeda):
„U zdravlju starog i velikog svata od ovoga i onoga poštenoga
doma; u- zdravlju njihovih sinova, braće, bratučeda, bližnjika i
družbenika, i svakojeg čina i načina kutnjega i nadvornjega, da
ih Bog uzdrži i uz viši, a junačke glave najbolje, ako Bog da.
Često junake čekali i svijetloga obraza pratili, i kud goć odili,
svijet' obraz imali".
Odgovara stari svat:
„U zdravlju ove poštene zasjede ovoga poštenoga doma, u zdravlje
njegove braće, bližnjika i družbenika, da mu g. Bog uzdrži i uz-
viši sve njegovo, a junačke glave najbolje, ako Bog da; često na
ovakva i ostala mjesta sjedali, a u poštenje se podizali, kud goć
odili, svijet' obraz nosili".
Sedma zdravica „kumparu" i mladencima. (Ova se nazdravlja
sa tikvicom):
„ 0 zasjedo! Čujemo ve. Je li vi što došlo? U slavu Boga vina
i mira i svakojega dobra".
„Vazda mu ga Bog da", odgovara stari svat, podiže tikvicu i

govori: „Zdravi ste svi naokolo, eto mene dodje jedan lijepi ple
meniti dar, cvijet od ovijek poštenijek kumova, daklen da pijemo
u zdravlje njihovo i njihove braće, bratučeda i svakog plodnog
berićeta; da ih g. Bog uzdrži i uzviši u napređku kao mladu
travu o Gjurgjev-danu, a junačke glave najbolje, ako Bog da.
Cesno junaci kumovali i pobratimili se i ljubili se kao sir, pogača
i vino, najviša im mrzost ta bila".
Pjevaju:
Kumovi konji čenicu pasu.
Ako je pasu,' neka je pasu ;
Neka je pasu, korisni da su.
Druga strana:
Kumovi konji orižnjak pasu.
Ako ga pasu, neka ga pasu;
Neka ga pasu, korisni da su.
Opet:
Kumovi konji bosiok pasu.
„A sad za zdravlje i dobar život ovijeh mladijeh mladjenaca,

njihovih roditelja, braće i bratučeda, bliženika i družbenika, da
ih g. Bog uzdrži i uzviši njihov berićet, pleme i šleme. U zdrayje
se sastajali, u poštenje živovali, svijet' obraz nosili do vijeka".
Sad nastaje pjevanje i veselje, koje traje svu noć.
Oko ponoća kumpar podje spavati u drugoj kući, a u jutro
podje mladoženja kod njega i posluži ga s kafom, te se u društvu
povrate u svojoj kući, dje počmu plesti vijenac (kum ga plete
pjevajući).
Kad bude dvije ure pred podne, skupe se svi te doručkuju (sad
nema zdravice). Kada dovrše jesti, vikne stari svat: „Na noge,
braćo! da idemo na dobar put".
Ženske se porede pred kućom i pjevajuć prate svatove. Svak
primi svoje oružje i izlazi iz kuće, a mladoženja ostane sam u
kuću s roditeljima i starim svatom. Najposlije izadje mladoženja
na vratim kuće i okrene se licem pud kuće, a na pragu prostru
struku a povrh nje faculet (rubac), na koju pane na koljena, i tu
primi blagosov od roditeljah s ovim riječima:
„Ajde sinko, bijo ti dobar put; ajde, s tobom došla dobra
streća; Bog vi dao mira i sloge". (Svi svatovi jednoglasno reku
amin!)
Stari svat uredi svatove i počmu krećati po mlađu, on ide naj-

prvi sa velim svatom, pa ostali, koji su ugledniji, zatim bajraktar
pa kumpar sa mladoženjom i dva djevera, koji će da vode
nevjestu.
Putem pucaju i pjevaju. Kad se približe kući djevojke, dva
djevera se odijele od svatova i pohitaju da predadu vijenac i crevje
(par obuće), te čim predadu povrate se opet medju svatovima.
Žene budu poredane pred kućom i pjevaju svatovima pjesmu:
Dobra sreća, svi svatovi!

Zdravo brate, stari svate,
Velijom te Bog pomogo.
Zdravo brate, bajraktare!

Zdravo pero ti nosio,
Družinom se veselio!
Zdravo braćo, dva djevera!

Vaša sneva dvoru sreknja,
A vi zdravo i veselo.
Zdravo brate, mladoženja!

Svi ti denci najmladjizi,
A današnji najbolizi.
Zdravo brate, vojevoda!

U dobar ćas tu si sjevo
A u boli (bolji) doma pošo.
Muški budu svi u kući, ne izlazi niko vanka, dok stari svat
ne vikne izpred kuće: o domaćine! (prvom mu se ne ozove). Na
drugi poziv odgovore: Čujemo ve. Stari svat: svako ve dobro čulo!
Sad izlaze iz kuće pozdravljajući starog svata pa sve ostale
redom. Domaći izvedu nevjestu iz kuće, koju roditelji blagosove
na kućni prag (kao i mladića, ali ovoj ne kaže se amin).
Nevjestu prifate dva djevera, da je vodu za rame, a pred kućom
iznesu svatovima pića i priganica, zatim se upute u crkvu na vjen
čanje. Poslije vjenčanja bude pucnjava pušaka i pjevanje do kuće.
Pred kućom poredjene ženske pjevaju dobrodošlicu svatovima:
Dobro došli, svi svatovi,

Svi svatovi svi cvjetovi,
Svijetan vi obraz bio.
Amin bože, dobar bože!
Dobra došla, nevo naša !

Medna usta ti imala,
Pa u dvoru mirna bila.
Amin bože, dobar bože! itđ.
Kad stupi na prag od kuće nevjesta, onda je dočeka sekrva

s bukarom vina i pogačom, govoreći joj :
Dobra došla, dobre streće i srećnom nogom.!
Pošto poljubi bukar i pogaču, ulazi, najprije mašajuć - desnu nogu
preko praga vratih, i smjeste je u jednom uglu, pokrijevajuć je
s zavjesom, a na skutu stave joj muško dijete, da sjedne (kao u
Baru).
Sad bude objed, koji je iste forme kao i večera, a takodje budu
i zdravice.
Kumpar se najprvi digne s trpeze, poljubi se mladoženjom, onda
podje kod nevjeste i daruje joj dar u novcu (najviše 5 for.). Po
prate ga s pucanjem pušaka, a za njim razidju se i ostali gosti.
2. P o r o d .
Ako se rodi muško dijete, ispali se puška u znak radosti,
okuplje se dijete i ispravlja mu se nosić, da prav ostane.
Ođma se javlja svojti dobar glas. Onaj, koji podje da kaže, do
biva od svake kuće maramu u dar.
Dijete se nosi na krštenje poslije 2 do 6 dana. Kad se iznese
preko kućnog praga, ne govori se ništa, s uzroka, da dijete bude
mirno, a tako isto i na povratku od krštenja. Kum i kuma dari
vaju toga dana dijete s novcem, po mogućnosti. Djetetu nadjenu
3 imena; ako se rodi u dan kojeg znatnog sveca, onda bude to
prvo ime, s kojim ga zovu.
Poslije 3 dana dodje kuma da okuplje dijete; u vodi stavi prsten
zlatni ili srebrni: da bude dijete čisto kao zlato ili srebro. Pošto
ga ispere, otare ga s muškim gaćama: da se u naprijed radjaju
muški, vodu izlije na korijen šipka, da bude dijete rumeno kao
šipak.
Kad se prvom podoji dijete, žena valja da metne u usta pamuka,
da dijete bude mirne i krotke ćudi.
Kad prvi put izadje žena poslije rodjenja iz kuće, treba da
okrene pogled na more ili rijeku, da bude obilate brane u mlijeku;
nipošto ne valja da gleda u planinu ili brdo, jer će joj nestati
mlijeko.
CRNOGORSKI PRTLOZI. 95
Dok dijete ne napuni godinu, ne valja mu dati jesti jaja, jer bi

degdećalo (tepalo, jecalo).
Kosa se prvi put ostriže djetetu, kad napuni 1 god., ili treće
godine. To pripada kumu od krštenja, da je ostriže, i to samo na
tri mjesta: u sredini i sa dvije strane glave. Ta se kosa čuva kao
uspomena.
Dan, u kojemu kum ostriže kose djetetu, bude s objedom i ve
seljem obavljen.
3. Smrt (kod rimokatolika i pravoslavnih).

Ako je bolestnik teško slab, prvo je staranje, da se svakim
oprosti i primi duševne okrjepe. Svojta i prijatelji posjećivaju ga
sve do posljednjeg časa, noseći mu kakve ponude. Kad bolesnik
izđahne, okupaju ga vođom i sapunom, (sapun se taj baci), obuku
ga u čiste haljine i polože na dušeku (stramacu) na pođu, okre
nuta pram istoku, i zapale dvije svijeće pored glave. Ženske stoje
oko mrča; ako je kućni domaćin, žena njegova stoji podnu nogab,
a sinu kod glave. Ženske naricaju na pored, nabrajajuć njegova
dobra djela ; iza svake rečenice viču sve ženske jednoglasno: kuku!
Mrtac se čuva: bilo danju ili noću, uvijek mora da kogođ stoji
kod njega, jer nije lijepo da mačka prodje preko mrča. Svi, koji
dodju na čuvanje, budu počašćeni jelom i pićem. Kad se dodje u
kući na sažalovanje, reče se: „zdravo vi glava"; odgovor bude:
„zdravo, prijatelji". Kad dodje sveštenik po mrča, prestane plač,
dok mu očita duhovne obrede, zatim slijedi najveći jauk i plač,
osobito kad ga škrinji (sanduku) stave. Pod glavom postave mrču
mali jastučić napunjen s lišćem. Kad ga dignu iz kuće, kucnu
škrinjom tri put na pragu vrata (da ne bi ko iz te kuće skoro
umro), a neki zakolje pivca ili razbiju kakvu posudu, s istoga
uzroka. Ženske doprate mrča do vrati avlije, a muški do groba.
Ako. je imućan, dadu svakome svijeću da nosi; mrča nose na iz-
mjenice. Ako je put, da- se ima proći preko pazara (tržišta), du-
ćanđžije sve tri vjeroispovjedi dižu se na noge iz počasti spram
mrtvom, rimokatolici i pravoslavni skidaju i kape (to isto rade i
kad nosu turskog mrča).
Neki ukopaju mrča škrinjom a neki bez nje. Prije nego spuste
mrča u grobu, razđriješe vilice i noge, sveštenik ga poškropi kr-
štenom vodom (pravoslavni s vinom). Ako je grobnica prosta,
koja se mora dopuniti s zemljom, onda svi, koji su prisutni, ogrću
s motikom zemlju. Motiku ne valja primiti iz ruku drugoga, već
je treba spustiti na zemlju pa onda je uzeti. Poslije pokopa pije

se na groblje rakija i vino za dušu pokojnika (kod pravoslavnih i
koljiva), govoreći: racest imao, (račest valjda dolazi od turskog
jezika: rahat čas, mirni čas imao!), ili: pokoj imao (pravoslavni:
Bog da ga prosti!). Svojta odgovori: „i vama dobri život".
Na povratku s groblja ne valja se svratiti u ničijoj kući, osim
ko hoće da pođje u kući pokojnika, a prije neg se u svojoj udje,
treba isprati ruke.
Sjutri dan ide se ponovo na zdravu glavu (sažalovanje), i reče
se: „zdravo vi glava, Bog čuvao ostatak", a na izlasku: ,. ostatku
na veselje".
Kad prvom dodje žena u crkvu poslije smrti muža ili sina,
bude popraćena s njekoliko žena. Korut se nosi obično za godinu
dana. Kroz to vrijeme se ne pjeva niti se ide na kakvo drugo
veselje ili zabavu.
4. Badnjak kod pravoslavnih.

Kod pravoslavnih je običaj ložiti onoliko badnjaka, koliko osoba
imade u kući, ali jedan je glavni i najdeblji.
Badnjake kidaju jednu uru ili dvije prije zore. Prije nego se
počne sjeći, okrene se pud istoka i prekrsti se 3 puta. Pošto se
presiječe, ispali se puška, i nosi se kući, te se prisloni uz vrata.
U prvi mrak muški unesu badnjake u kući, na vratima s obje
strane stoje dvojica upaljenim svijećama. Oni, koji nose badnjake,
čestitaju ostalijema u kući: „dobra veče, i sretnja vi badnja veče".
„Amin, s vama zajedno", odgovore. Badnjaci se polože svi jednim
pravcem, samo se jedan stavi u nakrst. Na kraju badnjaka sjedne
domaćin s pogačom u ruke, od koje otkine jedan komadić i po
stavi na badnjak, a tri komadića založi, zatim pospe vina u pre-
krst i prilijepi svijeću na badnjak. U ognju nije prosto duhati,
već da samo gori. Okolo ognja prostre se slame od čenice i pore
daju šipei, dunje i narandže, da se bolje djeca vesele. Dok se
badnjak ne prekine, ne spava se; kad se prepolovi, ispali se puška.
Takodje se puškara i veseli svu noć, posjećivajući jedan drugoga.
Uru prije zore bude liturdjija; kad se izadje iz crkve, narod se
celiva: muški s muškim, ženske s ženskim, nazdravljajući: „Ristos
se rodio", — ,,va istinu se rodio". Za mali Božić (Novu godinu)
ostave se njekoliko komada badnjaka, koje se istim načinom lože
kao na badnju veče.
5. Badnji dan kod rimokatolika.

U osvitak zore ide se sjeći badnjak (od duba ili cera). Najprije
se prekrsti, pak se počne sjeći, a kad se prekine, ispali se puška.
Obično se uberu dva, t. j . badnjak i badnjačica, koja bude za
pola tanja od badnjaka.
Kad se donese pred kućom, ispali se druga puška, i prisloni se
uza zid kuće pored vratih. Donese se još njekoliko grančica lovo
rike, smiorke (smr ; jeke) i masline.
U prvi mrak (prije večere) loži se badnjak; na vatri ga nose
domaćin ili sinovi. Kad dodju na prag od kuće, čestitaju ostalim
u kući sretnu badnju veče, polože badnjak na ognju a preko
njega u nakrst bađnjačicu, zatim ostale grane. Uzme se bukar
vina i pospe se u nakrst govoreći: „ u ime oca i sina i duha sve
toga amen". Vatru valja ostaviti da se sama uzdi, jer ne valja
puhati. Čuva se sve dok se badnjak prekine, i tada se ispali
puška.
Za večeru običava se skuhati razna sočiva, pomiješana ujedno,
i priganja (uštipke). Do po noći se puškara, zovući jedan drugoga
i odzivajući se pucanjem. Neki ne spavaju tu veče u dušelcu (po
stelji) već kod vatre, dje ih san zateče u haljinama. Neki vezivaju
orlu usta na ovi način: uzmu struk od žuke te zavežu na njemu
tri cklana pa ga objesu više ognja, govoreći: „kako se ova žuka
šuši, tako se Mun (kljun) orlu osušio". (Ovo čine da im kokoši ne
jede.) Na badnji dan se zabranjuje djeci da ne tuku jedan dru
goga, jer će im čiri izaći.
Od badnjaka ostave se dva komada za mali Božić (novu go
dinu) te se nalože istim načinom kao na badnju veče. Neki ponesu
jedan komad na baštinu ili vinogradu radi berićeta (napretka). Na
badnji dan naprave jedan poveći kruh, koji se zove Itrstac. U
njemu zabodu grančicu maslinovu te stoji do malog Božića, onda
se načme.
Poslije ponoća počnu zvona zvoniti, narod se sprema u crkvu,
a misa započne jednu uru prije zore. Kad narod izadje iz crkve,
ljubi se jedan s drugim: muški s muškim a ženske s ženskim,
govoreći: „Za mlogo godina u zdravlje i veselje". Odgovor bude:
„s vama zajedno".
Sva tri dana Božića seta se po kucam jedan u drugoga. U svakoj
kući počaste pohodioca s kafom, rakijom, vinom i slastima. Žene
čine posjete četvrti dan.
6. Veliki dan (Uskrs).

Rimokatolici i pravoslavni jednako slave ovi praznik; maštu se
crvena jaja, činu se posjete, po kućama pjeva se i veseli.
Rimokatolici nose na veliku subotu razne stvari da blagoslove
u crkvu, k a o : kolače, jaja, mladoga sira itd., te se s tizim omrse
na Uskrs.
7. Fustolovica.
U ni jednom kraju Crnegore ne govori se toliko o pustolovici
kao u primorskoj nakiji, osobito u Baru. Koga god sam do sad o
njoj upitao, svaki mi čuda i strašila o njoj priča. Ona je, kažu,
ženskoga lika, dugih, kosa, a noge su joj kao u koze. Prosti narod
vjeruje, da ona ima neko platno, s kojim može obaviti čovjeka i
odnijeti, s toga se od nje vrlo plaše. Pojavlja se samo u jesen i
zimu, ali posve rijetko.
U okolici barskoj može se čuti, dje viče 2 do 3 puta na godinu,
i to uvijek noću; glas mijenja na razne načine: sad kao čovjek,
pa kao koza itd. Ako joj se čovjek odziva istim glasom, ona se
njemu primiče. Mnogi pripovijedaju, kako su tim načinom imali
stradati od nje, da se nijesu u drače sakrili, i tako se izbavili, da
ih u platno ne omota i odnese. Narod, kad čuje, da se pojavila,
tumači, da će rat.
Ako ćemo istinito doznati, što je pustolovica, u stvari nije drugo
već neka noćna ptica, malo viša od goluba, kako sam se uvjerio
od više pametnih ljudi, koji su je iz bliza gledali. Paroh iz Zatri-
jepča (blizu Podgorice) kazivao mi je, da su noću dolijećale te
iste ptice na prozor, kad bi zameo veliki snijeg, te su onakim
glasom zavijevale kao što ih u Baru čujemo. Glas pustolovice može
se čuti u daljinu od 2 ure. Jedan Baranin takodje tvrđi, da su na
njegov glas dolećele dvije pustolovice pred kućom na stablu te je
ispalio pušku, da ih ubije, ali ih nije zgodio; bile su, kaže, koliko
srednja kokoš.
Svi ovi istiniti dokazi, da je to ptica prosta, nijesu dovoljni, da
uvjere narod prosti i oslobode od te prazne vjere, koju sebi uobra-
žuje pod imenom pustolovice.
8. Vještica i mora.
0 vješticama i morama priča se, da ih je prije veće bilo nego
sada. Za vješticu (štrigu) kažu, da vadi srca djeci na ovi način:
Noću kad spavaju mala djeca, tad im vještica stavi križić od lo
zo va pruta na strani srca, te srce iskoči na polje, a da se rana ne
otvori. Ona pojede srce, a dijete ostane mrtvo („vještica mu je
srce popila").
Ako se sumnja na koju staru baku, da je vještica, od predje
njezine uzmu jedan konac, koga je svojom pljuvačom oprela, od
toga razdijele djeci da drže pri sebi. jer tada ne može nikakvo zlo
učinjeti. Neki vele, da mogu vješticu poznati, ako zabodu iglu gla
vaticu u prag od vrata crkve, jer tada će ostati ona u crkvu sve
dok se ne bi igla makla s vratiju.
Neki zgnjecu (smrvu) kore od jajih na sitne mrvice, jer ako
ostanu prepolovljene kore, onda će se duh vještice voziti u njima
preko mora.
Cuo sam više puta, kad se vještice spominju, da izgovaraju žene
ove riječi: „zla im subota, crijevama se opasale, po dnu mora pr-
žinu kupile, na molovilo se nastapale".
Za moru kažu, da ne može zla učinjeti, već samo muči djecu
i mladiće odrasle. Ona dolazi noću i pritisne grudi, da čovjek ne
može ni vikati ni braniti se. Ako se spava na pleća, lakše dodje.
Ako se prekrižen pas metne na prsa, tada ne može doći. Neki
kažu, da se može mora uhvatiti na ovi način: uzme se šiša (flaša)
otvorena i okrene se pud one strane, kud se osjeti da dolazi, (jer
kažu, da se čuje kao mačka kad preko čovjeka seta). Duh će
tada uljesti u sišu, a pošto se šiša ođma zatvori, mora ostaje
uhvaćena.
Dok šiša stoji zatvorena, mora će ležati kao mrtva (tijelo one
žene); kad se pusti, odma oživi. Ove pokuse samo pričaju da su
istiniti, ali niko ne kaže, da je moru do sad uhvatio.
9. Narodna vjerovanja.
Ako kučak zavijeva, kad laje, sluti smrt njekomu od te kuće.
Ako kokoška zapoje, valja je zaklati, jer sluti nesreću onoj kući.
Ako konj posrne te se misli, da ga je ko na oči uzeo, valja mu
odma razbiti jaje u čelo. Tako će odma ustati.
Ako mlijeko prekipi u ognju, valja u šuti malo vode na vatri,
jer bi se poboljelo vime kravi ili ovci.
Kad se putnik uputi iz kuće da podje u svijet, ne valja da
se vraća s puta kući, ako je što zaboravio, jer bi mu se sreća
povratila.
Ne valja proći izmedju dvojice, jer će se zavaditi.
Grehota je, da starije popije vode prije mladjega. Tome i poslo

vica postoji: „mladjemu voda, starijemu riječ".
Kad se gradi nova kuća, valja zaklati pivca prije nego se krov
metne, jer inače bi za žrtvu umro • ko iz te kuće.
Ako se prolije vino ili kafa, onda je dobar znak, a ulje i ra
kija, nesreća.
Načeti kruh, kad je na sofru (trpezu), valja d a j e okrenut s na
četom stranom pud unutrašnjosti trpeze, jer ako se ostavi pre
okrenut, sluti se glad kući.
Ne valja da mladizi pucaju prstima, jer će im drhtjeti kad
ostaraju.
Kad se kuća mete, ne valja dotaći metlom muškoga, jer bi mu
se kćeri radjale. Ako se dotakne neotice, onda se pljune metla.
Gnjoja ne valja davati iz tora u petak, jer bi škodilo napretku
stoke.
Kad se broji stoka, ne valja s jednim prstom, već cijelom šakom,
da se ne bi gubile.
Ako je žaba u kući, sir će biti šupljikav.
Izvadjeni zub valja baciti na krov kuće, da drugi ne bole.
Kad se česnale (bijeli luk) sadi, ostavi se onaj prazni vijenac
(resta) na jednoj palici zaboden po srijedi, da ga ne bi ko ureko.
Kad se zelje glavato presadjiva, treba obaviti čalmu oko glave,
da kupus bude velike glave.
Kosu ne valja bacati na mjesto, dje je mogu ptice odnijeti, jer
će češće glava boljeti.
Mati sinu ne valja da lije vode na ruke, kad ih pere, jer će
mu se tresti.
Nokte ne valja rezati u utorak, takodje ne valja da se po
njima gazi.
Malašnoj djeci ne valja dati moždana da jedu, jer će im dola
ziti nesvjestica, kad se popnu na stablo.
Ako trepti desno oko, kažu, da će umrijeti njeko od očine strane,
a lijevo, od materine.
Verige (kamostre) na ognjište ne valja ljuljati, jer će se upasti
u dug.
Prvo voće kad rodi ne valja da djeca jedu, već starci.
Na mladi mjesec ne valja luMti (likšijat) haljine, jer će se brzo
izđrijeti.
Ako se kome pote ruke, valja ih otrti s košuljom od zmije, pa
se ne će pdtiti dalje.
Ako koga boli grlo pa ga drugi popipne, valja da hukne (duhne)

u prste.
Kad se što u snu vidi, ne valja da se drugome kaže prije neg
sunce izađje.
Mnogi običavaju da prekriže usta, kad zijevaju.
Na 1. marča neki izgore u kući rožina i papke, da s tim vo
njom odaleče zmije od kuće.
Kad izađje komu čirić na trepavici, onda se kaže, da će skoro
roditi nječija žena u komšilukn. Na desno znači muško dijete, na
lijevo žensko. Taj čirić zove se inače ječmic.
Ako izadju male mosurice (sitni čirići) na usne, onda se veli,
da se pojelo od onoga, čega je mačka načela te se liječi s koma
dićem kruha, ugrejana na vatri, pa dotaknuvši čirićima, dade se, da
mačka pojede. Tad će nestati. Ovo zovu machinjak.
Kad piple (pile) iz jajeta izađje, ako se vidi, da će krepati,
stavi se pod rešeto, da stoji za malo časa, i tad će ozdraviti.
Ne valja siti na sebe, jer će se zaboravljati, a ako se drži u
usta štogod, dok se šije, onda ne hudi.
Ako voda vri, a da nije ništa u njoj, muče se duše u čistilištu,
s toga je grehota, da uzalud voda vrije.
Kad se čovjeku štuca, onda je znak, da ga njeko spominje;
ako se pogodi ona osoba, prestati će štukavica.
Ako se sumnja na koga, da je što ukrao, pa mu se želi osveta,
onda ga zgrče na ovi način: uzmu žilu od vuka te je objesu
više ognja; žila će se kroz malo dana osušiti i zgrčiti, a tako isto
i kradljivac.
Kaže se, da ima jedna čudotvorna trava, koja se zove „demir-
bozanw (razbi-gvoždje). Za tu travu vele, da š njom mogu otvoriti
svaku ključanicu, kad se š njom dotakne; takodje ako konj s b u -
kagijama prodje preko nje, noge mu se oslobode. Ali se vrlo rijetko
nadje te trave.
Za papradinu kaže se, da nema cvijet, već samo na Ivanjdan
veče da procvati, a to poberu vile i drugi dusi nevidljivi.
Ako ko želi imati cvijet od papradi, valja da sjedne medju njim
na Ivanjdan veče pa svu noć da maha s jataganom crnijeh korica
oko sebe. Tako se ne će moći vile i vještice približiti, te će dobiti
njekoliko cvijetova, kojima, ako ih uza se drži, moći će znati i
razumjeti govor sviju živina i ptica.
Ako se opazi u kući zmija, ne valja je ubiti, jer narod prosti
kaže, da je to kućna zmija i da je grehota ubiti je.
Kad čovjeku zaigra oko, znak je, da će njeko od svojte umrijeti.

Kad žene spomenu grdu bolijest (padavicu) pred djecom, onda
potegnu svako dijete za uši i ucvrknu ustima.
Za djetelinu su 4 pera kažu, da je valja okinuti srebrnom
parom (novcem) pa je metnuti u med za 40 dana; onda, ako se
š njom takne djevojka, ona će se strastveno zaljubiti u onog mla
dića, koji je dotakao.
Izmedju dva Gjurgjev-dana i dvije Gospe nije običaj, da se
ženi, jer kažu, da ne će biti sretno vjenčanje.
U utorak i subotu ne valja započeti nikakva radnju, kao gra
divo ili trgovinu, jer ti dani nijesu sretni; obično se započimlje
radnja ponedjeljnikom ili četvrtkom.
Katliču (želudac) od kokoši il ptice ne valja da jedan sam po
jede, već valja da podijeli svijema, koji su na sofrn.
Ako kokoška kvoči, oskube joj se koje pero s repa te se za-
bođe u pepeo; onda će se proći kvocanja pak će i dalje sno
siti jaja.
Kibji mjehur baci se na vatru. Ako pukne glasno, onda će se
roditi muško čedo onoj ženi, kojoj se namijenilo provanje; ako samo
oduši a da se ne čuje, onda će rodit žensko.
Zmiju ubivenu ne valja dići više pasa, jer bi čovjek mogao
umrijeti, ako je sjenovita.
Ako duga ima obilato crvene i žute boje, kaže se, da će biti
berićeta u vinu i ulju.
Ako je na JcobUici (podtrbušnoj kosti) od kokoši na strijedu
jedna malena rupica, tumači se, da će se ubrzo otvoriti grob nje-
kome iz te kuće.
Na Petrovdan objesu se niz konac njekoliko divljili smokava na
grani pitome petrovace (koja zori o Petrovu-dne). To se radi, da
bude puna iduće godine kao što je divlja puna.
Zdrijebetu od kobile, dok je malo, objesi se drvena kašika pod
vratom, da ga ne bi ko na oči uzeo (ureko).
Na 1. aprila običaj je, da se vara jedan drugoga, i to ne prima
nitko za uvrijedu.
U oči Ivanjdana običavaju rimokatolici zapaliti oganj u veče
od suvađine lišća, trave ili kupjene. Svaki od kuće preskoči preko
vatre barem tri puta.
Na čistu srijedu običaj je, da svaka kuća ispere likšijoni sude,
u kojima se kuba, da budu čisti za korizmu.
Na Gjurgjevdan naprave djeca „cecku". Privežu konop na grani

kakvog stabla te se po cio dan cecaju, pjevajući ovu kitica:
Cecala se barka
Pud svetoga Marka,
Puna barka čenice
I Markove dječice.
Svaka kuća na Gjurgjevdan okiti vrata zelenilom, a tako i Tzo-

trovu (sud s dvije rukatke, s kojim se pije voda). Djevojke taj
dan rano ustaju, da nakite kotrovu; osim toga kažu, ko se kasno
ustane toga dana, kroz cijelu godinu će se kasno ustati.
Na Gjurgjevdan mati izlupa djecu, dok sa u postelji, sa granom
topole, da rastu i napreduju kao topola.
Na Gjurgjevdan ne gotovi se grub, jer bi se kvario preko
cijele godine. Takodje se ne sije brašno, jer se množe buhe
u kući.
Izmeđju 2 Gjurgjevdana ne snuju ženske postav, jer bi se to
platno kroz kratko vrijeme raspalo.
Na 1. od proljeća djevojke privežu na crvenoj ruži žuti konac
a uberu crljenu ružu, govoreći: „ja tebe žutilo, ti mene rumenilo".
Kad se krava oteli, priveže joj se komad krpe crvene na rep.
Ako djevojci zakasni sreća da se uda, onda treba uhvatiti tiču
plishavicu (goveđarku) te skuvati i uzeti sve njezine kosti, pa ih
spustiti dje voda teče: njeke od tih kostiju okrenu će se obratno
da idu, a ostale će poći nizdd, kuda voda teče. Kosti, koje podju
uzbrdo, valja uzeti i samljeti ili stući sitno, zatim uzet brašna, po
'malo na četiri kraja, dje mlin vrti, i komadić voska; to se sve
zamijesi ujedno i učini se mali kolač, po srijedi šupalj. Djevojka
koga mladića kroz taj kolačić pogleda, on će se u nju zadražati
i isprosit je.
Na isti način služi i kost od lalmrića (vampira), ali njega ne
treba tući, već s onom kočicom dotać djevojku (ili djevojka mla
dića), pa je ljubav gotova.
Kad mati dijete prvom podoji, valja da pazi, da mu dade desno
njedro, jer ako ga s lijevim podoji, biće dijete lijevali (koji jede,
piše, sa lijevom rukom).
Ako se uzme zemlje od groba i premaši preko kuće, kad če
ljad spavaju, onda će ih uhvatiti mrtvački san te ne će moći ništa
čuti, da se i vrata sjekirom lome. Ovo upotrebljavaju hajduci, koji
noću kradu.
Svaka kuća rimokatolička drži blagoslovljene grančice (palme),

koje se na cvijetnu nedjelju nose u crkvi. To upotrebljavaju s punom
vjerom, kad sijeva, grmi, kad je strašna mećava, da potkade kuću
s tizim, da Bog ukloni nesreću od te kuće.
Žena valja da čuva, da joj ne kane mlijeko u ognju, kad doji
dijete, jer bi nestalo.
* 10. Od čega se čuvaju žene prije rođjenja.
a) Ako žena djetinja (zbabna) zaželi koju stvar od jela ili pića,
valja joj ođma nabaviti, jer će se inače dijete roditi sa onim zna
kom na tijelu, i to ondje, dje se dotakne s rukom.
b) Ne valja da upali svijeću, kad ko umre, ni da vidi mrča,
jer će dijete uvijek biti blijeda lica.
c) Ne smije jesti ništa, što je s puškom ranjeno, osobito kokoš
ili pticu, koju je orao zadavio, jer bi se djetetu pojavljale ranice
po životu. Ako u. neznanje pojede, treba kosti one ptice izgoreti i
s onim pepelom omazati dijete.
d) Treba da pazi, da preko konopa ne ide, jer je pogibelno za
dijete, kad se rađja, da mn se crijevo od pupka ne obavije oko
vrata te se zadavi.
c) Kokoši, koje imaju gušu pod grlo, ne valja da jede, jer bi
djetetu izašle Mle, bage (škrofule) oko grla.
f) Ne valja da drob struže ni jede, jer će dijete imati strup
(perut) u glavi.
g) Pri rodjenju valja tajiti, što je više moguće, da nitko ne zna,
jer što više osoba znaju, to će se više mučiti.
h) Ako se za zbabnom ženom maši zemlje, ono dijete će za
dugo vremena imati želju, da žvače zemlju ili pepeo. A to liječe
na ovi način. Uzmu grudu zemlje i oljušteno kuhano jaje, oboje
stave u rešeto na prag od kuće te ponude dijete s tizim; ako prije
uzme jaje, znak je, da će se proći zemlje, a ako bi zemlju dijete
uzelo, slijeđiće i dalje jesti ju.
i) Ako žena vidi, da junak izvadi jatagan (andžar) iz korice
samo do pola, valja da ga zamoli da izvadi cijela, jer bi dijete
krivo gledalo, šaško (vrlo).
11. Narodno liječenje.
Prosti narod liječi njeke bolijesti bajama i travama. Groznicu
liječe na razne načine, kao: provesti kroz šuplji korijen masline
onoga, koga hvataju groznice, i ostavit komad kruha na to mjesto,
pak će ozdraviti.
Takodje provesti izpod kupjene, kojoj je vrh pronikao u zemlju,

ili staviti pod kami tri vrška kupjene pak reći: kad mene puste
groznice, tad ću j a vas pustiti.
Neki zavežu na crveni konac 3 člana pa ga obaviju oko ruke
te drže, dok ih groznica pusti.
Drugi opet okupaju dijete na raskrsnicu, lijući mu vodu svrhu
njega kroz rešeto, pak će groznica prijeći na onoga, koji prvi
prodje tim putem.
Ako ko pane s visoka te se otuče, oderu ovna te mu obuku
onu kožu dok je vruća, da s tim ublaže otok i bol.
Ko ima bradavice po rukama, valja da uzme kakvu krpu, koju
na putu nadje, pa da š njom otire ruke i da reče tri put: „koliko
znam čija je ova krpa, toliko na mene ostalo bradavica".
Djecama za veli kašalj daju piti krvi od žabe kornjače i mlijeka
od tovarice.
Za protisak (reumatizam) ugriju na vatri opeku pa je umoče
u ocat i obaviju u krpu pa stavu na mjesto, dje boli.
Ako boli neprestano glava, onda kažu: razvila se, te neke žene
znadu da je saviju. Privežu glavu maramom preko čela pa na
dvije strane prometnu drvene kašike, onda savijaju maramu okre
ćući kašike, dok mogne bolesnik trpjeti, i tad je razvijena glava
pošla na svoje mjesto.
Ako djetetu izadju bage (škrofule), onda kakva stara žena iznese
ga na prag u veče, kad se zvijezde pojave, pak mu otečeno mjesto
prekriži s verigama govoreći: „noćas žlijezda i zvijezda, sjutra ni
žlijezda ni zvijezda".
12. Gatanja o vremenu.

Kad se pojavi obruč okolo mjeseca, na skoro će kiša.
Ako rosa pane tri jutra zasobice, takodje će kiša.
Kad žabe kvrče, slute kišu.
Kad patke mlate krilima u vodi, kiša će u brzo.
Ako kokot (pijevac) zapoje u prvi mrak, promijeniće vrijeme.
Ako se mačka liže, jug će okrenuti; ako obrne pleća pud ognja,
bura će.
Kad kiša pada, ako se dižu mjehurčići svrhu vode, onda je znak
da će još kiše naći.
Kad se opazi u veče crveno povrh mora, znak je lijepom
vremenu.
106 MILOŠ M. JOVOVIC,
Ako na Grjurgjevdan bade oblačno ili kišovito vrijeme, znak je,

da je mršava godina, tako isto, ako je na Božić vedro; s toga
kaže se u poslovici: „Bog te iiklonuo od vedroga Božića i oblačna
Gjurgjerdana".
Ako grmi u Marač mjesec, ne će biti ljeti puno zmija.
Ako u Novebar padaju kiše, dobra će bit čenica; s toga i kažu:
„čenica u glib ka ; i prasica".
Kad je mladi mjesec, ne valja saditi ni presadjivati voća, jer
ne će napredovati.
Kad se pojavi zvijezda repatica, kaže se, da će rat.
13. Markova sofra (trpeza).

Imade na jednoj planini (Volovici), jednu uru udaljenoj od va
roši Bara, kao otesana trpeza od kamena, koju narod nazivlje
„Markova sofra", na kojoj je Kraljević Marko blagovao. Na istome
mjestu ima kao udubljena šaka čovječija, za koje kažu da je rukom
udario u kamen.
Na drugome mjestu izdubljena je u kami konjska kopita, te
narod priča, da je tu skočio Kraljević Marko sa svojim šarcem.
Narodna jela i pića po Bosni i Hercegovini.
SABRAO UČITELJ IVAN ZOVEO.
ardalija: obljubljeno piće kod muhamedovaca u Bosni i Herce

govini, a pravi se od zrelih i zdravih šljiva, koje se polagano na
tavane (slojeve) u kaci slažu. Izmegju svakoga tavana meće se
drugi tavan trstike, izrezane od kokuruzovine, te se po svemu
tome naspe neki tavanić jedne vrste bobica od trave ardala, i to
se tako sve izmjenice slaže; napokon, kad je kaca do podukraj
(puna), dobro se zalijepi i nakon nekoliko dana otače se ardalija
na slavinu (pipu).
ašlamača: jestivo od ašlama (trešanja), koje se napuče (izvade
košpice, špice) i poredjaju u tevsiju, pospu šećerom i nešto brašnom,
te se to u peći ispeče.
baklava: vrsta pite (tjestenine), u koju se uviju istučene jezgre
od oraha, ispeče sve i polije medom, ili šećerom. Samo se sobom
razumijeva, da treba i prije i poslije polivanja maslom mastiti.
beg-lokum: tijesto, bolje reći brašno, zakuha se maslom, ispeče
u obliku išaranih komadića i zalije medom.
bestilj: probrane šljive uvarivaju se dobro, dok se njihov sok
ne zgusne.
bikla: u malo kisela mlijeka uspe se poviše vode, i to se pije
po selima, osobito gdje nema zdrave vode, a silno se od vrućine
žegja radeći na polju.
bocman: hljeb od šeničnih isjevica (pomija, mekinja), koje dobro
nijesu isijane; njim se hrane siromašniji.
beškot: od bijeloga i lijepoga brašna skuvani (u mijeseni) kolačići
i dobro upečeni, da se kroz više vremena ne pokvare; osobito omi
ljela brašenica za eškijskih (ustaških) vremena u Hercegovini.
bungar: istučena šenica, opahana, svarena, te začinjena maslom.
buranija: tikva izrezana na dilumiće (komadiće), poredana po
tevsiji, malo omlijevljena, ispečena i poljevena maslom i kiselicom
(kiselim, kiselim) mlijekom.
108 I. ZOVKO,
burek: pita, koja se slaže sve na tavane po tevsiji i masti, te

sitno isjecanim, nešto malo uprženim mesom s lukom i biberom
zajedno, posipa po onijem tavanićima.
buredmci: isto pita, ali savijena, ne razastrta, ispunjena samo usje-
canim mesom, izrezana na komade, složena u tevsiju, ispečena i
poljevena kiselinom (kiselo mlijeko) i maslom zajedno, u što se
još utuca malo bijelog luka (saransaka).
buza: vrsta pića, što ga Arnauti, kad dugju zimi, prave, te ga
veoma rado piju oni muhamedovci, koji drugo piće, islamom za
branjeno, ne piju. Malo je naljuto, a može se i šećera metnuti, da
istom sladi. Pravi se od projinog ili katkad kokuruzovog mliva,
koje se pomiješa s vodom, uzvari, pokrije, i metne u kraj, da se
uskisi.
cicvara: mladi, obično masni sir na tavi rastopljen.
cigancad: samo bjelanea od jaja s vrlo malo bijelog brašna, a
veoma mnogo sitnog, ko prah šećera, umućena i zakuhana te veoma
oprezno na tihoj vatri u kakvu kolajli sudu pečena, da ne pocrne;
a to se sve tako učini, da komadići sliče svojim oblikom raznim
stvarima.
ćešhek: istučena, bolje reći ostupana šenica, u koju se metne
puno kokošijeg mesa bez kosti te se veoma dugo vari, da se ko-
košije meso upravo od varenja raspane te se i ne zna gotovo za nj
u i onako nabreknutoj i dobro svarenoj šenici. Obično se pravi o
božicu kod ođličnijeh kuća, te kad treba, vadi se iz kotla, zacrkne
(polije uzvarenim) maslom.
ćevap: uvaljano meso s lukom i ispečeno ili svareno.
čikovi: meso isjecano, u jufki (razvijenoj tjestenini), svareno i
začinjeno maslom.
ćimbur: jaja, popržena na maslu i na uprženom luku.
ćufter: grožgje, iscijegjeno, onda ona voda s vrlo malo nešto pro
sijanog luga uvarivana, da izgleda kao ladetina; za tijem se izlije
na tevsije, gdje takova i postane, na komade se izreže i na lje-
sama po tihu suncu suši.
derviš: uprženo mlivo na maslu, ali najprije vodom, ili mlijekom,
ili žumancetom od jaja na bubljice zakuhano; za tijem sitno isje
cano meso u kruglice uvaljano te na maslu poprženo — i oboje
smiješano, poljeveno mlijekom kiselim ili sirćetom (octom), zajedno
s maslom i utučenim saransakom.
desnica: veoma lijepo išarana i od brašna, t. j . od tijesta na
mještenim tičicama (ptičicama) urešena božična pogača, koja se
NARODNA JELA I PIĆA PO BOSNI I HERCEGOVINI. 109
lijepo, da ni najmanje ne preplane (izgori), ispeče i pod božične

svijeće metne, koje su zasagjene u kakvom sudu pomoću razna žita.
cerez: krupno i dobro osušeno, obično crno grožgje.
Tiorba: ima ili veoma mnogo i različitih.
curelc: veći šenični hljeb, koji se je prije od ekmečija (pekara)
jedino o božicu ili bajramu ili većem drugom prazniku pekao i
prodavao. Umijesivala se u nj i trava čurekot radi mirisa i zdravlja.
cvaha: s malo masla zakuhano tijesto i pečeno, ali prije kašikom
nasjecano i poljeveno medom ili šećerom.
divenica: krv, kokuruzno brašno, sa ukrižanim ovčijim ili go-
vegjim lojem, netopljenim, nego odmah, kad se iz brava ili go-
večeta izvadi te se ohladi kroz nekoliko dana. To se sve zamijesi,
nadije u crijeva i suši nad vatrom te se može i peći i variti, kako
ko hoće.
doldurma: razne vrsti sladoleda, koje su od Osmanlinkinja naj
prije primile naše, obično muhamedanske žene, te ga vole i same
raditi i sada, nego li ga skupo za novce kupovati.
doima: sakazlija (vrsta duge tikve) očišćena, na više komada
iskrižana, izdubljena, da se može unutar u izdubinu nađiti isjecano
meso i pirinač, nešto varen, i s mesom ismiješan — te se to za
jedno svari i začini još, ko hoće, i maslom.
eMija: suhe vresinje (bresinje), svarene u pekmezu.
fingjanuša je isto, što i čvaka, samo je mjesto kašike findžanom
(vrsta šolje) na kolutiće nasjecana.
furdešci: drobina od brava ili govečeta, izrezana sitno i lijep
umak namješten.
gjanećija: brašno, uprženo na maslu, te vrućom vodom od še
ćera ili meda zaljeveno.
gjevreh: vrsta kolačića, šupljih, na okrug namještenih, žumancetom
pomazanih i posutih raznim mirisnim zrncama od trava. Omiljelo
jestivo muhamedanskoj djeci uz ramazan (jednomjesečni post).
gjulbastija: krhko meso, ispečeno na maslu, a poljeveno limu
novim sokom.
gjulfatma: brašno s maslom i sitnim šećerom zakuvano, nešto
malo našarano parama (crtama), i pečeno, za tijem opet sitnijem
šećerom posuto.
gjudema: jufke, posute sitno zameljanim u jaju brašnom i pe
čene te poljevene medom. Mogu se slagati i posipati na tavane, a
mogu se smotati u frk (u okrugao).
110 I. Z0VK0,
gologlavac: kokuruzno mlivo, pomiješano sa sitno isjecanim že

ljeni i vodom na rijetko zamiješano, izlito na teoriju, da se peče,
i pomašćeno i prije i poslije pečenja.
grozda: rakija od groždja, zovu je i grozdovaea i grozdovnjača.
grušalina: ono mlijeko, kad se istom krava oteli, te se za razne
tjestenine upotrebljuje, a obično se onako ne jede, nego, ako je
pro vareno.
gurahija: isto je, što i gjulfatma, samo je nešto manjeg okruglog
oblika.
gustiš: svako dobro vareno mlijeko, koje je od dobre krave, koja
daje tako gusto i masno mlijeko.
halva: brašno na maslu dotle uprženo, da počme crniti, te vrelom
vodom šećernom ili međavom zaljeveno, a onda, ko hoće, kad
se malo hladne, može još sitnijem šećerom posuti.
halvo: pita je isto, što evaka ili fmgjanuša, ali samo se obično
polijeva pekmezom od šljiva, a ne medom ili šećerom.
heljdovnica: hljeb ocl heljdina brašna.
hurda: mlijeko vareno, s kojeg se skine kajmak (skorup) i pro-
vari, da postane sitan sir.
hurdenjalc: više pomenuti sir, koji se posoli i tako za duže tra
janje priredi.
ičija: pečena lijepa pogača, sitno iskrižana, mesnom vodom, naj
običnije s varena morca (tukca), poljevena, za tijem maslom još za
činjena i komadima morčijeg mesa po vrhu nakićena.
izljevača: u opće svako brašno, obično vodom na rijetko umu-
ćeno, na tanko na tevsiju izljeveno i pečeno, te se može različito
što čim što čim poljeti n. pr. kiselinom, sirćetom itd.
jajuŠa: kad su jaja vrlo jeftina izliju se na malo brašna i umute,
te peku na maslu; zovu je i jajara.
jamuša: svako još neuzvareno mlijeko, te se obično, kao takovo
za razne lijekove upotrebljuje: zovu je takogjer i jemužom.
jajjraJc: zeleni kupus obaren, te u nj, t. j . u njegovo razno lišće
uvijeno isjecano s pirinčem pomiješano meso te vareno i poslije
malo začinjeno maslom.
ječmenica: hljeb od ječma.
jerišće: jajima ili mlijekom ili oboma zamiješano tijesto, razvi
jeno; sitno izrezano, osušeno, te kad treba od njeg se pravi tako
zvani pilav ko i od pirinča.
jelava: mlijeko istom malo provareno, s kojeg je već kajmak
(skorup) skinut.
NARODNA JELA I PIĆA PO BOSNI I HERCEGOVINI. H l
jufka: isto je ko i jerišĆe, samo se nešto krupnije izreže.

kađajif: brašno vodom ražigjeno i pečeno na tevsiji, tako da
izgleda poput pastve okruglasto ili oblasto. Uz ramazan se najobič
nije prodaje te se dalje ovako pripravlja: u maslu se peče i še
ćerom t. j . vodom šećernom zalije, kad se onako, kako je prvi put
pečeno i uragjeno, kupi.
Jcahva .• obično i posvemno omiljelo piće.
kajgana: jaja umućena i vrlo malo brašna u njih metnuto te
na maslu pečena.
kajmak: prvo skorup ili povlak s mlijeka, dok se odmah skine;
drugo taj povlak osoljen i u mješinu metnut, te rabljen kao izvr
stan i masan smok.
kalja: obično kiseo kupus na suhom mesu varen.
kaplama: šeničan hljeb, na kome na vrhu imade još jedan mali
hljeb pečen, te se s njime srasto, da izgleda cijeli, kao u neku
ruku dvostruk.
karacoea: svako jelo, koje se kako valja ne priredi.
kaša: vareno svako mlivo na samoj vodi, ali, da bude rijetko,
a ne gusto.
kavadšak: sok od crvenijeh kavada (pomajdora), uvaren i za
činjen maslom ili zejtinom te na umok učinjen.
kavurma: meso, sitno na komadiće izrezano te na poprženom
luku na maslu, a u maslu ispečeno.
keške: isto što i ćeškek, samo pod drugijem imenom.
keškevalj: tako se po nekijem krajevima u Bosni, osobito u Her
cegovini rekne masnom, finom travanjskom siru, što je u kacama,
a siri se obično na Vlašiću (planini kod Travnika). Ovo je ime
prešlo od namastirliskog sira, koji je osmanlijske vlade dolazio
tamo od Grčke, a Cincari (Grci) su ga obično prodavali te je
njemu sličan dosta svojom izvrsnošću i naš travanjski s Vlašića sir.
Mnma: meso, uvaljano u brašno, ispečeno u tevsiji, i kiselicom
polje veno.
kiselina: kiselo, ukiseljeno mlijeko.
kolac: općenito ime za sve tjestenine, što se djeci peku i darivaju.
koroman: vidi beškot.
koralva: šećer i orasi uvareni, što obično prave Arnauti, kad
dogju, a ne će pravo da očituju, kako se radi, da im ne bi zanat
i rad štetovao te tako o pravljenju koralve samo kažu.
kodačac: glavice od biljke „kozlac", svarene u nešto malo kakva
bilo brašna i posoljeno, te se ne smije žvakati; a rabio se je puno
112 I . Z0VK0,
u vrijeme glada u Hercegovini. Imade jedna priča narodna, koja

veli, da je nekakav svetac, kad j e vidio, kako se narod pati i
muči od gladi umirući — od njega (kozlaca) prekriživ rukom učinio
krtolu (krompir), te da je tako postao kompir (krompir).
kukuruza ili kokurusa •• hljeb od kokuruzna mliva.
kulen - pita: furda (drob) od bravčeta isjecana i u petu metnuta,
te ispečeno sve.
kljukuša; vidi ižljevača.
krecelj: rekne se svakom jelu, koje je presoljeno. A to je najprije
otale postalo za vrijeme glada, te su se hotično presaljala jela, da
budu smočnija i da se više može za njima piti vode, da se bude
sitiji.
krvavica: kokuruzno brašno, zamijeseno krvlju i malo ukriškano
loja, te pečeno u tevsiji, kao hljeb.
lojanica: kokuruzno brašno, vodom zamijeseno i u njemu više
loja ukrižano.
lokum: pravi se kao i gurabija, samo mu je oblik dug, a ne
okrugao, te po srijedi jednom parom (crtom) naparan.
lonac: meso se sitno izreže, bijeli se luk na česna (dijelove) ra
stavi ili se cijele glavice luka vare zajedno s mesom, pa se ulije
sirketa, metne još bibera nekoliko, te sve stavi obično u zemljen
sud (lonac, otuda i jelu dolazi ime), dobro zalijepi odozgor, da
nikud para ne odušuje, te se to tako sve upihtija (uvari).
ljuta: svaka rakija žestoka, ali obično se tako upotrebljuje, da
se razlikuje od „mehke".
mandra: kokuruzno brašno se vari, za tijem umiješa dobro, po
lije se maslom i sirom, ili maslom i kiselinom, ili maslom i medom,
ili sirćetom i šaran šakom uz post.
masla: šenično brašno s vodom i s maslom izmiješano te na tavi
vareno, ali da bude žitko.
maslačnjak: isto, što i masla, samo valja da uvarivanjem bude
gušće.
maslenica: pogaća, maslom i veoma malo vodom zakuhana i
pečena.
t mastika: poznato piće, kojeg su veoma rado Osmanlije za svog
gospodovanja u Bosni i Hercegovini pili, te su smatrali, da im nije
u jednu ruku to piće grehota piti, a to su načelo prisvojili i naši
nekoji muhamedovci te radije to piju, nego li rakije od grožgja
ili šljiva.
mecavica: ništa drugo nego ižljevača ili kljukuša, samo što uvijek
mora biti poljevena medom.
melika: rakija, protivna od ljute.

medovina: uvaren s vodom med.
mješavica: ižljevača, u koju se metne varena navlas zato zelja.
mlaćenica: izmeteno mlijeko, s kojeg se pokupi maslo te se
rado pije.
ocjedina: kad se skorup pretopi, pa onaj talog (mulj), koji se
smoči hljebom.
omač: isto je, što i jufka.
ošafluk: suho voće, kao n. pr. šljive, kruške, jabuke, drenjine itd.,
ali obično, kad je svareno.
ošaf: isto, kao i gori, ali, kad je nesvaren.
pade: dobro svarene bravije pače (glave) i noge, te maj osli (na
ljuto) sa sirćetom priregjene.
paluza: med i nešesta (šenica, koja se duže vremena kvasi, dok
sasma ne omekša, onda se gnječi nogama, da iz nje samo bijelo
brašno čisto, bez oljuštine, izigje te se onda osuši i postane suho
brašno) zajedno uvareni.
panahija: kod pravoslavnih varena pšenica, posuta šećerom, i
još što čim, kako i ako ko hoće, daje se obično na opijelu, poslije
čije smrti.
pandur: poprženo samo bez ičesa kokuruzno mlivo, onda sasuto
u pekmeznu ili medavu vodu vruću, gdje se metne još malo ili
masla ili zejtina i onda umuti. Po jednoj narodnoj priči ovo je
najprvo slatko i najstarije na svijetu.
papas - jalmija: luk, pirinač s mesom varen. „Papaz" znači:
fratar, pop.
paprenjaci: jajima zakuhano mlivo, rastanjeno, na saču pečeno,
šafranom pomazano; a ko hoće, još ih i medom zakuhava.
pasteljilca: veli se svakoj neuregjenoj tjestenini, a inače su to
vrsta kolača, kod Jevreja, koje o svojijem svetkovinama prave
obično. No prosti naš narod jako zazire od Jevreja te ne bi za vas
svijet njihova jela okusio, za to i posprdno spominje „pasteljike",
kad ko ne priredi valjano kakvu tjesteninu ili kolače.
patišpanja: dobro umućena jaja i šećer s malo brašna, te ispe
čeno, što u peći uzraste i našupljika se. Sigurno je ovo jestivo
došlo po španjolskim Jevrejima do nas, jer znači: španjolski kruh.
pelam.es: uvaren sok od grožgja ili uvarene šljive, ali na žitko.
pehsimeti: tijesto, koje je jajima i mlijekom zakuhano, onda ra
stanjeno, izrezano i na maslu, kao duguljasti kolačići pečeno.
114: I . Z0VK0,
pendeviš: loj, meso i brašno izmiješati, nađjeti u crijevo i peći

na tevsiji; veli mu se još i „pengjeviš".
pereci: uskrsni najobičniji kolači, zakuvani jajima i mlijekom,
malo onda obareni u vrućoj vodi, i onda u peći pečeni, te se raza-
beru i išupljikaju.
pilav: varen pirinač, začinjen maslom (ko hoće, i biberom pospe);
može se svariti, da bude žici (regji) ili gušći.
pita: svaka razvijena tjestenina, u koju ako se metne, kad se
savije, varenih krompira, zove se „kompirača" ; ako isjecane s lukom
i biberom tikve, „tikvenjača" ; ako varena pirinča, „pirinčnjača";
ako varena graha, „grahnjača"; ako isjecana kisela kupusa s bi
berom i pirinčom, „kupuinjača" itd.
pogača: šeničan hljeb, koji nije u kvas, nego u prijes.
pokva: ukvasan ječmen hljeb.
popara: hljeb iskrižan na zalogajiće, osobito kad je tvrd ili boj at
(nefrižak), pa poljeven vrelom vodom, da se razmekša, a onda se
ocijedi, što nije vode upio hljeb, te se začini maslom i pospe sitnijem
sirom.
pothriša: isto je, što i popara, ali se za to pogača skuva i upeče,
te se mjesto proste vode mesnom vodom polije, a ko hoće, začini
maslom,, te se po vrhu mesom najobičnije suhim pokiti.
postupanica: pogača ispisana, koja se kuha, kad istom dijete
prohoda, pa žene se sastanu i umaču sada u kahvu njome i jedu,
a prije se je i na selu i bez kahve ili s čim drugim, ili onako jela.
povlaJc: vidi kajmak, i to odmah, kad se s mlijeka skine.
puh-burek: šest se jufka razastre po tevsiji, a izmegju svake
se meće sitno isjecano i poprženo meso s lukom i biberom, te se
dobro maslom masti.
pura: u Hercegovini se tako govori mandri, kao puri u Bosni
mandra.
puriš: ona brašnava voda, što se odlije, kad se pura ili mandra
miješa, te se još malo posoli i jede, a najobičnije se daje maloj
djeci i djeci u opće.
puši - Jcaša: odljevena voda od ječmene pure i malo zabonja-
sena (začinjena) maslom ili zejtinom i istucanim bijelim lukom.
prevrta: razmućeno vodom mlivo, koje se na tavi, na maslu peče.
prijesnac: sir s brašnom i s travom (povrćem) koprom, koji se
sitno isjeca, izmiješan, i kao ižljevača na tevsiji se peče.
prosenica: hljeb od prosa ili prohe; za to mu se i veli još i
„proha".
prga: poprženo žito, ječam ili kokuruz obično, istupano te s nešto

poprženom na saču soli izmiješano, te se, kao brašno crno smoči
s hljebom, osobito uz korizmu ili časni post.
pršut: govedije meso, crven od buta (meso), na komade izrezano
i razugjeno s istučenim saransakom, biberom omazano, da više vre
mena stoji u. toj smjesi, a onda se suši nad vatrom.
presuJcača: svaki mladi, masni sir.
rahat - loJcum: šećer, brašno, bajami (bademi) s drugijem mi
rodijama izmiješano i kao ladetina priregjeno.
rastarić: brašno vodom zamijeseno i na krupnije mrvice megju
dlanima rastrveno, onda od tog čorba svarena.
rašedija: nešesta na maslu pržena, onda šećernom vodom zalje-
vena, ali tako da se razasipa jelo; veli joj se i „rešedija".
razvaruša: duže se vremena maslo muti onako netopljeno, onda
se brašno u nj uspe. ukuva se, raspleska (rastanji) na tevsiji, i
peče. Kad se ispeče, zalije se medavom, običnije šećeravom vodom.
recelj: vidi bestilj.
redšel: u pekmezu izrezane i varene tikve, onda neko vrijeme
ostavljene, dok otvrdnu. Neki meću i dobrih taze (friških) smokava
ili što drugog od voća, ali se tada ništa ne vari, nego se to samo
u pekmezu od slasti otvrdne i zjedri.
rezacije: vidi čerez; veli se još i „razačije" i „rezakije" i ,,ra-
zakije".
ribice: vidi buredžici.
rum: vrsta pića, kog su Osmanlije poput mastike pili, smatra
jući ono načeio i držeći ga se, ko i kod mastike. Podavaju mu
se sada i nekoji naši muhamedovci.
šagrdan: od pjanaca hotično prozvan rum.
sahrzma: meso, luk, maslo i crvena paprika, vareno.
salata-- narod najobičnije upotrebljuje to kod svijeh zeljija, koje
su zelene, te se sirketom, zejtinom i soli začine.
salamura: svako jelo po narodnom, koje bi trebalo da bude
čvrsto i gusto, a tako nije, dakle, kad nije kako valja priregjeno.
salip: slatka uvarena šećerna vođa, u koju se meće trave zvane
„salip", i posipa drugom istucanom travom, t. j . njezinim mirisnim
korenom, koji se zove „gjengjefil".
sarma: isjecano meso s lukom zajedno, te izmješano s pirinčom
i biberom i u lišće bijelog (glavatog) kiselog kupusa na okruglice
zavijeno, pa onda vareno.
sir: razne poznate vrsti sira.
116 I. ZOVKO,
sogan - doima: meso se pripravi kao i kod sarme, pa se gla

vice luka izvrte i nadiju, i to se sve vari.
somun: običajni ekmečinski (našijek pekara) hljeb.
slcorup: povlak, kajmak.
sJcorupača: skorup s medom pomiješan.
surutJca: prosuručeno (provareno), kad se sir siri, mlijeko, te je
to po narodnom lijek za svako čišćenje, i u opće dobro za sve
bolesti, kad se pije.
sutlija: pirinač, varen na samom zašećerenom (slatkom) mlijeku.
sjerčanica: hljeb od sijerka, koji se najobičnije jeo u Hercego
vini po selima u vrijeme glada, jer narod veli, ako i jest glotan
(neukusan, bezslasan), da je od njega insan najsitiji.
statlto: po narodnom sve vrste slatka, koje se uvarivanjem i ho-
tičnim priregjivanjem učine, da više vremena mogu trajati — u
tom se smislu najobičnije upotrebljuje, a onda i za druge slatkiše.
smokvara: medom se i maslom zakuha kokuruzno mlivo, pa se
oveće kruglice naprave, na sredini se prstom ulupe, ispeku na tev-
siju u maslu, te opet zaliju medavom vodom.
sul - pita: samo jufke razvijene, da se ništa više u nje ne meće,
ispečene i poljevene maslom, pomiješanim s kiselim mlijekom.
šakavci: isjecano meso i pomiješano s pirinčom, uvaljano sve
zajedno u bublju (kruglicu) i vareno, bez da se u što zamotava.
šarenih; vidi gologlavac.
šehrija: na gusto svarena čorba (juha) od pastve.
šerbet: med s vodom ili šećer s vodom rastopljen, te to piju naj
običnije oni muhamedovci, koji ne kulanišu (ne mogu, nemadu
volje, ne će) alkoholna kakva pića. Osim toga šerbet se rekne i
onoj šećernoj ili medenoj vodi, koja se uzvari te se zalijevaju tijem
razna slatka; napokon šerbet se rekne i onoj vodi, koja se nalije
na teljvu (kahveni talog) od prijašnje pečene (skuhane) kahve.
širdin, šiš - ćevap: sitno izrezano meso, nataknuto na male šta
piće, a izmegju svakog komadića mesa metne se i komadić luka,
i. tako se sve vari; ako se još pobiberi i u sirćetli vodi vari, onda
je širdin.
šljiva: rakija od šljiva, šljivovica.
šljivo -pita: pravi se isto ko i ašlamača, samo što moraju mjesto
ašlama biti šljive.
šurup: svako trajno slatko, koje se miješa i s vođom pije, a ne
onako samo.
tarana (tarhana ili tahrana) • zakuvano brašno mlakom vodom,

koje se pusti dan dva, da kiši, jer je zakuvano kvasom, za tijem
se istare megju dlanima na mrvice, onda na rašetu prosije i suši.
Mrvice, koje kroz rašeto propanu, služe za čorbu, a koje u rašetu
ostanu, krupnije su i zovu se otušci, te se od njih pilav vari. Ta-
ranu valja dobro osušiti.
teretelj: istucani orasi, pa u njihovu sitno istučenu jezgru usuto
sirćeta, bijelog luka i saransaka. Za osmanlijske vlade omiljelo iz-
jutrašnje jelo poslije nekoliko vremena iza kahve, u koje se hljeb
umače, dočim se sada rabi najviše kod katolika i grčko-istočnjaka
uz korizmu ili časni post.
tirit: zamijeseno mlivo, megju dlanima izmrvljeno, koje se onda
uprži na maslu, pa se polije maslom, kiselim mlijekom, bijelim
lukom, ili, ko hoće, mjesto mlijeka kisela i sirćetom. Uz to još tirit
znači svako prženo brašno na maslu, u koje će se uliti poslije ili
slatke vode ili obične, kako već za koje jelo treba.
titkuš: isto je što i ižljevača, samo se ne reže, kao ova, nego
se na prosto rukama isparla (ovdje: iskomada), pa polije kiselicom,
maslom i utučenim bijelim lukom.
torotan: najgori suhi sir iz mijeha, (u Hercegovini se sir smeće
u mijeh ovčiji ili koziji) kojeg sirotinja kupuje i jede, jer je naj
jeftiniji.
turšija ili tušija: krastavice, kanade, paprike, zeleni grah u su-
dima preko zime u sirćetnoj i slanoj vodi sačuvan.
ualaci: meso isjecano, u brašno zavaljano i kd kruglice namje
šteno, te na maslu prženo, a onda, ko hoće, može mlijekom kiselim
i maslom, ili sirćetom, maslom i bijelim lukom politi.
ulutma: isto što i patišpanja, ali se ne smije onoliko mutiti, da
se ne razabere i ne išupljika, te uzraste.
iirmašica: isto se pravi ko i razvaruša, samo se na brdu („brdo",
„brdilo" je ono, pomoću česa žene tkaju) u duguljastom obliku
pravi, po čemu (brdu na ime) joj se veli i „brdeljuša" i „brde-
njača", pa kad se ispeče, onda se ko razvaruša zalije mednom ili
šećernom vodom.
uštipci, ušćipci: zamijeseno mlivo te s vrha kašike kaca (kaplje)
na vrelo maslo u tavi i tako prži ili peče.
varenik: kao i gologlavac, samo ako mu se još dade malo va
rena mlijeka, kad se priregjuje.
vareniJca: vareno mlijeko, protivno od jamuže ili jemuže.
118 I. ZOVKO.
varica: što pravoslavni oko Nikoljdana prave, i to tako, da

smješaju razna žita: šeniee, kokuruza, graha i još, ko hoće, što
šta, i vare, te se na Nikoljđan kusa (jede). Za to se i veli:
„Varica varila, Savica hladila, Nikolica kusala". Ovo je kao sveti
nekakav običaj, osobito kod prostijeg naroda.
zerda: pirinač, ili ostupana šenica, u šećeru razvodnjenu varen.
svrcići: jufka se izreže, smrzga se (sgužva, skuvlja), peče se
na tevsiji i polije kiselicom, maslom i bijelim, istucanim lukom.
šmara.- kad se maslo pretapa i čisti, pa ostane ona troska, koja
se još većma uprži i u ono umače hljebom.
Život, jezik i običaji Stupničana kraj Zagreba.
NAPISAO STJEPAN KORENIĆ.
1. Hrana.
Seljaci se u Stupniku hrane u jutro obično zeljem, repom ili
žgancima, polivenim prežganom juhom, mlijekom ili sirutkom.
Ako nema žganaca, onda „stepu" kukuruznu „melju" (brašno), što
naliči gustoj juhi, pa to onda jedu. Imućniji povrh toga jedu u
jutro i tučenac sir ili tvrda jaja. Zajutrak uzimlju obično u osam
sati. Na posao idu većim dijelom u 6 sati, a oni, koji su marlji-
viji, idu u polje već u 5 ili čak u 4 sata. Do podne onda ništa
ne jedu. 0 podne pak jedu obično jačmenovu kašu s kruhom, a
k tomu još jedno jelo: n. pr. zeleno zelje ljeti, krumpir, repu
s pasuljem, ili sirutku s nadrobljenim kruhom, Kruh je pak ku
kuruzni, sirkov ili hrženi; a većim dijelom od proje. Za južinu,
i to samo ljeti, jedu sir ili luk s kruhom, pak zaliju vodom. Zimi
nema južine. U večer jedu sirutku s kruhom, ili krumpir na zrnje;
uz to i kruh. Dok je bilo bolje, dok su postojale zadruge, jelo se
je ljeti i meso, osobito kad se je na polju radilo. Ovčetina ili suha
svinjetina morala je biti uz variva. A vino se je redovito davalo
težacima i družini. No to se sada samo spominje, otkađa su se
razdijelile zadruge.
Ako je tko u kući bolestan, priprave mu kavu ili prežganu juhu
s jajetom. Na nedjelju ili na blagdane, ili kad je kakov silan
posao, priprave i jelo od luka. Luka naime narežu i metnu ga na
maslo, te se peče dok zarumeni. Kad se luk zarumenio, metnu se
obično 3—4 jaja i nalije se vode, a kad to sve zavri, baci se
šaka ili dvije brašna; i to se zove „luk pečeni". I salatom se
hrane, ali to samo u nedjelju, jer je to delikatesa. Siromašniji se
zadovolje ljeti za južinu šljivama i kruhom.
Kad su veliki blagdani, kao n. pr. Božić, Uskrs, Duhovi,
hrane se obilno, raznovrsno i fino. Razne gibanice od sira ili oraha,
120 ST. KORENIĆ,
ne smiju manjkati- pa ni meso: govedina, svinjetina, ili od živadi.

Osam dana prije mesopusta (fašnika) treba da bude svaki dan na
stolu barem jedan put na dan meso, većim dijelom svinjetina.
Inače se kroz godinu vrlo rijetko jede meso, osim ako je tko bo
lestan ili ako je u kući rodilja. Zivad, osobito guske, pure, pak
svinje seljak većim dijelom prodaje u Zagrebu, da namiri kućne
potrebe, i da porez plati.
2. Kuće.
Sela su ovuda većim dijelom raštrkana, već prema tomu, kako
su polja i livade razmještene. Oblik im je većim dijelom podugu-
ljast. Nekada su bila sela Stupnička gradjena većinom uz Savu,
no pošto je Sava od godine do godine mijenjala svoje korito, i
tako sve više podrovala livade i sela, preseliše se ljudi sa svojim ku
ćama na brežuljke ili dalje od savskoga korita onkraj savske ceste.
Svako selo ima svojih osebina u običajima. Kuće su ponajviše od
hrastova drveta, skroz jednostavne i bez ikakova izvanjskog na
kita. Domaći seljaci grade si kuće većinom sami. Prije nego se
počne kuća graditi, dodje gospodar i napravi štapom križ na od-
redjenom mjestu, a kad se dovrši gradnja, ako je kuća imućnija,
pozove „gospona mladoga" (kapelana), da ja blagoslovi, inače pak
sam gospodar poškropi blagoslovljenom vodom kuću, dvorište i
štalu. Kako u Stupniku, gotovo jednako su gradjene kuće i u su
sjednim župama. Svaka je kuća, sa gospodarskim zgradama ili
sušama, opasana drvenim plotom, koji je ili pleten ili načinjen od
dasaka. U sredini dvorišta obično se nalazi zdenac, koji sami se
ljaci iskopaju, a zovu ga „polugač", jer se iz njega vuče voda na
polugu. Pred zdencem je obično dugo korito za napajanje marve
i živadi. Staje većim su dijelom drvene, od jelovine ili od hra-
stovine. Pokrivene su obično slamom, rijetko crijepom. Uz staju
nalazi se „kuružnjak", t. j . od kolaca ili od jelovih pružica nači
njena uska podugoljasta suhotica, u kojoj se zimi i ljeti čuva
kukuruz u „klasu", da se bolje osuši. Kraj kuružnjaka nalazi se
„škedanj"; neki ga zovu ,,suša a . U škednju se ljeti mlati pšenica,
hrž, ili se vrši proja i zob. U dvorištu su još podignuti i kotci
za svinje, koje ovdje osobito gaje, za kokoši i pure. Seljačke kuće
većim su dijelom prizemne i slamom pokrite. Svaka je kuća raz
dijeljena u tri dijela: u spavaću sobu, kuhinju i u „sadnju hišicuu.
Spavaća soba obično je prostrana. U njoj je smješteno više po
stelja, već prema tomu, da li je u kući zadruga ili samo jedna
ŽIVOT, JEZIK I OBIČAJI STUPNIČANA KRAJ ZAGREBA. 121
obitelj. U toj sobi spava vazda uz ostalu družinu gospodar i go

spodarica. Ta je soba malne u svakoga seljaka nakićena svetim
slikama ili raspelom. Nad širokim stolom visi svjetiljka i vijenac
od pšenice ili od hrži. Okolo stola su ponamještene dugačke klupe.
Peć je ogromna, većinom sastavljena od tako zvanih „lončića"
(pećnjaka). Okolo peći su ponamještene klupe, na kojima se zimi
najradije djeca igraju i mačke griju. Nad svakim se krevetom vide
svakojaki zavrnuti klinovi, o kojima vise svečani šeširi, čizme,
predja, kišobrani itd. Prozori su obično maleni. U toj se velikoj sobi
sva družina sastaje; u njoj jede, radi; u njoj tkalci tku, u njoj
gospodar ođredjuje družini svakidanje poslove.
Polag ove sobe nalazi se kuhinja. Ognjište je većim dijelom na
zemlji. Štednjaka nema. U kuhinji se nalaze razne police, na ko
jima su zdjelice, tanjuri, lonci, žlice itd.
Polag kuhinje je „zadnja hišica". To je mala sobica, u kojoj
gospodarica čuva mlijeko, maslo, sir, zelje, i u opće filcuhu". (Sve
što se kuha, zove se „kuha".)
Prostor nad spavaćom sobom, kuhinjom i zadnjom hižicom, zove
se „naišla". Na „naiži" suši se luk, a siromašniji suše i kukuruzu.
Imućnija kuća i zadruga ima uz onu općenitu veliku, tako zvanu
družinsku sobu, još za svaki oženjeni par i svoju posebnu komo-
ricu, u kojoj on ljeti spava i čuva svoje stvari: odijelo, škrinju, u
opće svoj tako zvani „osebunjek". Momak i djevojka, kad se
ožene, dobiju svaki put ovakvu komoricu, u kojoj spavaju na pose.
Ovakve komorice, gdje je velika zadruga, kakove su baš u Stup-
niku tri, sačinjavaju varošinac, te su vrlo milovidne. Kad muž i
žena dobiju ovakovu komoricu, zadrže ju za vazda za se i za
svoju djecu; i ta komorica je neka vrst osebunjka. Kad izumre
dotična obitelj te ostane komorica prazna, samo gospodar ima
pravo podijeliti tu komoricu drugomu.
3. Nošnja.
Seljaci se nose u ovoj okolici većim dijelom bijelo. Seljakinje
nose bijeli oplećak: to je gornji dio odijela, koje seže do pojasa.
Obično je od lanene ili od konopljene tkanine. Taj je „oplećak"
okolo ramena do pod pazuhu protkan raznim bojama, većinom
crvenom, a na kraju rukava samo crvenom. Prednji dio oplećka,
na grudima, izvezen je različitim koncem: crvenim, modrim, žutim
itd. „Kiklja", koja pokriva donji dio tijela, isto je tako bijela i
od istoga gradiva, samo što je straga onaj dio, koji stražnjicu po-
122 ST. KORENIĆ,
kriva, „narozan" (nabran). I čim je sitnije taj dio kiklje narozan, vele,
da je žena ljepše odjevena, osobito djevojka. Pregača ili tako zvani
„zastor" pokriva povrh kiklje prednji dio dolnjega tijela. Pregača je
najvažnija. Ona je obično najfinije izradjena, a, može se reći, i vrlo
ukusno. Većim je dijelom ili tkana ili izvezena u raznim bojama
i likovima. Ta pregača stoji po 10—20 i čak do 30 fr., već prema
tomu, kako je izvezena i od kakve je gradje. Tih pregača ne tku
i ne vezu žene, već tkalci. No sad već u novije doba umije i svaki
muškarac satkati sebi i svojoj obitelji ovakvo platno i izvesti ova-
kovu pregaču. I žene i djevojke opasane su crvenim suknenim
pojasom. Okolo vrata nose, osobito djevojke, crven i bijeli koral,
uz to svakojake novce, kao n. pr. srebrne forintaČe o crvenim
vrpcama. Glave pokrivaju najčešće modrim ili šarenim rupcima.
Svaka djevojka treba da ima svilen, i to crven rubac. Kose ple
tenice obično su ljeti spuštene preko ramena, a na kraju su sve
zane crvenom vrpcom. Dok se djevojka ne uda, nosi rubac jedno
stavno na goloj glavi; čim se pak uda, nosi pod rupcem sprijeda
na glavi tako zvanu „kapicu", koja je opšivena na kraju sitnim,
većinom bijelim i crvenim koralom, koji zovu „biserom". Na ovu
kapicu, koju si same prave, metnu rubac, ali tako, da biser
viri van, — da se lasti. Starije žene nose tu kapicu bez biserja.
Ako žena ili djevojka tuguje za kim, za mužem ili za ocem itd.,
ne nosi na sebi ništa crvena, niti pregače niti rupca, već posve
bijelo odijelo s modrim rupcem na glavi. Odijelo, što nose žene,
u opće je od lana ili od konoplje, koju same siju, pređu i bijele;
onda ispredeno predivo muškarac tke, a žena sašije.
Žene i djevojke obuvaju opanke. Noge omataju obično u bijele
obojke, ispod kojih su „štunfe" ili „lačice" (bječve?). U nedjelju i
u blagdane svaka žena, na pose djevojka nosi „čizmice", i to sa
visokim petama, narešene sprijeda crvenom vrpcom.
Mnoge djevojke, osobito bogatije, nose zimi i „kožuhe" (kožune),
koji su raznobojno nakićeni i provezeni. Te kožuhe kupuju većinom
gotove u Zagrebu ili u Samoboru, ili ih dadu napraviti u posebnoga
krojača (kožunara).
Muškarci nose obično bijelo odijelo, od lanene ili od konopljene
tkanine. Zimi nose, osobito stariji, kožuhe, neki opet suknene bijele
haljine, koje im pravi krojač, nazivan „sambol". Te haljine imadu
na ledjima mali haljetak, koji je raznim crvenim motivima iskićen.
Obuvaju većim dijelom čizme do koljena, i u blagdan i u dje
latni dan. Šešir im je obično crn i jednostavan.
Momci se nose isto tako bijelo, no na „gaćama" nose bijele

„pantalone", koje su sa strane nakićene i izvezene crvenim portama
(potezima). Momci imadu fin šešir s crvenom perjanicom, koju si
u Zagrebu kupe u Židova. Okolo vrata nose crven rubac, imućniji
svilen. Momci drže osobito mnogo do „zobunčića", koji nose svaki
dan i u blagdane; samo što je onaj, što ga nose u blagdane,
izvezen sprijeda i okolo vrata crveno, vrlo fino i ukusno, dok je
onaj u djelatne dane jednostavan. Obično je taj zobunčić modre
boje, i to od sukna, a seže samo do pod rebra. U djelatni dan
oprava je posve jednostavna: bijelo odijelo, čizme do koljena i
jednostavan šešir.
Djevojke se pak nose u blagdane, kako vele, „črljeno", t. j .
pregača je izvezena crvenim vezivom i izatkana ispremiješanom
bojom: crvenom i bijelom. Okolo vrata im je crvena vrpca, razni
korali, većinom crveni. Rubac (marama) je svilen i crvene boje, a
čizme sprijeda načičkane žutim koncem. „Pojas" je od crvena ili
od crna sukna. Sve je odijelo od lana ili od konoplje. U djelatne
se pak dane nose posve bijelo, samo rubac je obično crvene boje.
Djeca do kakovih 7 godina nose dugačku bijelu košulju bez
od sedme godine nose dječaci gaćice bijele i kratku
rubačicu. Opasani su širokim remenom. Djevojčice pak nose
„kikljice" bijele, koje su straga narozane a gornji dio na pr
sima izvezen crvenim koncem. Djeca, dječaci i djevojčice ljeti su
obično bosi.
Starci i starice nose se jednostavno i bijelo bez ikakovih nakita,
i crvena veziva. No zobunčić modre boje nose i starci. Odijelo,
što ga nose muškarci u Stupniku, jednako je odijelu muškaraca u
susjednim župama, n. pr. u župi Brezovičkoj, Kupinečkoj, Klarin-
skoj i Svetonedjeljskoj; dok je ženska nošnja u mjestu Stupniku
posebna i različita od ženske nošnje u susjednim župama; samo
ona sela, koja graniče sa susjednim župama, ponješto — ali vrlo
malo — gube ovu posebnost.
Stas u muškaraca je visok i vitak, dok je u žena osrednji.
Muškarci su i žene u Stupniku većinom bjeloputni, a vlasi im crno-
smedji. Oči su crnomanjaste i bistre. Inače je Stupničanin lijen i
indolentan. Svoga polja ne će da sam obradjuje, već ga daje na
„ispol" seljacima iz Ruda ili iz Okića. Za školu i u opće za na
obrazbu malo mari. Premda je u neposrednoj blizini grada Za
greba, to do današnjega dana, nema ni jedne kuće, koja. bi dala
124 ST. KOKBJNIĆ,
dijete na dalnje nauke. „Škola je za gospodu, a ne za nas muže",

veli Stupničanin. Inače su dosta bistre glave.
Priložena slika, izradjena po fotografiji prof. A. Korlevića, pri
kazuje članove zadruge Piškor u Stupniku: staroga gospodara s go
spodaricom, dvije mlade „snaše" s njihovim muževima, djecu, na
pokon domaćeg „mladog gospona" (kapelana). Lijeva snaša sa
mnogo nakita oko vrata i na glavi odjevena je u svadbenom
odijelu. (Vidi sliku.)
4. Otkad maček mise j e ?

(Nar. pripovijetka).1
Draga braća! Bila vam je u staro doba jedna stara baba, i
bila je velika sirota. Nije imala nigde niš, samo jednega sina. Onda
mu veli: sinko moj, na, ovo ti je jedno predence konca. Hođi u
selo pak donesi za ote konce kruha, ili kaj drugo, kaj bus mogel
dobiti. Zeme sin konce, pak otide s konci u selo. Išel je čez polje
u selo, i tam je našel pastire, gde su šteli jednega mačka ubiti.
Veli njim ovaj dečko: čujete pastiri, najte tega mačka ubiti; ja
vam dam jedno predence konca za-jnega. Pastiri su dokončali med
sobum, da mu buju dali mačka, da si buju s konci potpletali biče.
Dečko je dal njim konce, a pastiri njemu mačka. Dečko je pustil
mačka đa nek ide kud hoće. Maček se je postavil pred ovega
dečka, pak mu veli: čuješ ti, kad bus u kakvoj teškoći, zmisli se
na me. — Onda je dečko odišel domom. Dojde domom, pita ga
mati: jesi li kaj donesel? On veli: „nisem niš", pak j e pripovedal,
kak mu se je pripetilo. Mati brže bolje naprede druge konce, pak
mu da, i veli mu: na, hodi brže bolje u selo, pak dej tam ženam
te konce, budu ti dale kaj za jesti. Otide on u selo, pak najde
pastire, gde su tukli jednega miša. Veli njim dečko: pustite toga
miša, ja vam dam jedno predence konca za-jnega. Pastiri su ga
već poznali, pak su mu pustili miša. On njim da predence konca,
1
Ovu sam nar. pripovijetku vjerno zabilježio u Stupniku, kako mi
je kazivaše neki seljak. Istaknuti mi je, da u okolici stupničkoj nije
skroz kajkavsko narječje, kako se to vidi iz ove pripovijesti. Narod je
u neposrednoj blizini Zagreba, te dolazeći tako rekući svaki dan u
dodir sa inteligentnijom klasom, izgubio je s vremenom onu Čistoću u
prvobitnoj kajkavštini. A bez sumnje i škola tomu mnogo doprinaša,
da se uvlači malo po malo u sve slojeve naroda štokavština. A ima i
nešto čakavštine, navlastito u nekim tradicionalnim formulama, valjda
za to, što je jedan dio Stupničana (oni se sami zovu ili Stupmcawn,
ili Stupnan, ili Stupan) izvorno Čakavski.
ŽIVOT,'JEZIK. I OBIČAJI STUPNIČANA KRAJ ZAGREBA. 125
pak pusti miša. Ide dečko domom. Postavi se miš pred dečka, pak
mu veli: čuješ ti, kad buš ti u kakvoj teškoći, ti se zmisli na me.
Dečko otide domom. Dojde domom, mati ga pita: kaj si donesel?
On veli: nisem niš donesel. Mati srdita; je, kaj će? Onda ona brže
bolje naprede trejto predence konca, pak mu da, i veli mu: na,
hodi, pak nosi u selo ženam; buš dobil kaj od žen. Otide dečko,
ide u selo, najde pak pastire gde su tukli jenu kacu. Veli on pa
stirom: najte te kace ubiti, ja vam dam ove konce za-jnu. Pastiri
su mu dali kacu, a on njim konce. Ide on domom. Kaca se postavi
pred njega i reče mu: Čuješ ti! hodi z menum k moje materi;
ona ti bu platila, kaj si ti mene smrti oslobodil. Veli on: ne. Kak
bi ja tebe nosil? Da te primem, ti bi mene grizla. Veli njemu
kaca: znaš kak ? Ti imaš torbicu, pak ti deni torbicu dele (dolje),
ja ti bum zasla u torbicu, pak me buš onda nosil, i ja ti bum put
kazala, kud buš išel. Dobro je, reče dečko. Ovaj dečko naredi tak.
I. onda su putovali kačini materi; i onda su došli k materi kačini.
Onda veli kaca dečku: Čuješ, stani. Bum te navčila, kak buš došel
k moje materi. Ti lepo, kada. buš došel tu u ovaj gajik, pazi da
ne staneš na koju kacu. Onda, kada buš došel vu hižu, zvađi
škrlak z glave, i lepo se pokloni, i ona te bu mahom pitala: kaj
ti hoćeš plaće imati, kaj si moju čer smrti oslobodil? A ti naj niš
drugo trebuvati, samo ti naj da onu škatulicu, koja je na stolu.
U onoj škatulici je jedno zrno. Kad ga buš prijel u ruke i kajgod
na svetu si buš zamislil, to ti se bu odmah stvorilo pred tobum.
Dobro je. Dojde on u hižu, lepo se pokloni. Mati njega odmah
pita: sinko, kaj ti hoćeš plaće imati, kaj si moju čer obranil od
smrti? On reče: niš drugo ja ne trebujem, samo mi dajte onu ška
tulicu, kaj je na stolu. Oho moj dragi! da ti ja dam ovu škatu
licu, ti bi se z Boga pozabil. Veli dečko : je, ja ne čum (ne ću)
drugač; ako vi meni ne date te škatulice, ja bum vašu čer nazad
odnosel sobum. Veli njemu kačina mati: Oho moj dragi, ne dam
ja tebi svoje ceri; na, dam ti rajše ovu škatulicu; ali. nemoj se ti
z Boga pozabiti, kaj buš imal ovu škatulicu. Nu odi z milim
Bogom! I dečko je odišel domom svoje materi. Došel je domom,
mati ga pita: je li jesi kaj donesel? A nisem, mama, niš drugo,
neg ovu škatulicu. A joj sinko! hoću od glada umreti. Kaj burno
sada mi? Mama, mučete, mučete samo; vi se samo lepo prekrižete,
i Bogu se pomolete, pak burno imali šega dost. Stara mati brže
bolje se prekriži, a sin ono zrno primi u ruke, obrne ga, i postalo
je šega dosta za jesti na stolu, kaj su god teli. Drugi dan si sin
126 ST. K0KBN1Ć,
zamisli: e, da mi je ovde jedna lepa hiža, kakve ni car nima! I

hiža je odmah postala. Dobro je. Sad sin drugi dan zamisli: e, da
mi je carova čer za ženu! I odmali je carova čer bila pri-jnem
(pri njem). I on se je ž num oženil. Dobro je. Oni su živeli lepo
zadovoljno. E, žena na jeden put zamisli: kak to, da moj muž
ima tuliko ? Saki dan imamo drugo jelo i pilo, a nigdar niš ne
kupi; a tu imamo šega dosta. Tu je bolje, neg pri mojem ocu.
Na jeden put ona njega pita: Čuješ ti! de ti zemeš ovo se (sve), kaj
mi saki dan imamo tu sakojako oblecilo, to sakojako jelo, a nigdar
niš ne kupiš? E moja žena! Te nam da Bog. Drugi ljudi, reče
žena, delaju i mučiju se, pak teško živiju; i gospođa imaju šega
dost, pak ipak moraju kupiti stvari, a ti ipak nigdar niš ne kupiš.
Dej da ti meni poveč, kak je to? E moja žena! ti mene samo
zmamlevaš; muči, kaj te briga. I žena simo i tamo, kak to već
žene znaju, izmamila je muža, da ji je povedal od kud to je, da
oni živeju tak lepo. Onda žena misli: čekaj ti samo, da ja morem
dojti do tvoga zrna; to bu se drugač. Borme muž je otišel nekam
z doma; a on siromak zabil je svoje zrno u jednoj kalji doma za
vrati. Kad je muž odišel z doma, žena brže bolje počela iskati
ono zrno. Borme našla ga je. Oko! ne bum ja više s tobum. I ona
to zrno obrne, i zamisli si: e, da je meni biti pri mojem ocu i ma
teri! I odmak je postala pri svojem ocu i materi. A njezin muž
je ostal u onoj stare kolibici; ni mu niš drugo ostalo, samo sto
forinti, kaj je imal pri sebi u žepu. Je, kaj će on? Je, kaj drugo,
neg ju mora iti iskat. Spravil se j e on na put. He, put pod noge,
pak pešice ide on, ide on više danov. Dojde on do jedne velike
šume. Je, kaj će? On je moral iti prek čes tu šumu. Ide on, ide;
došel je u sredinu te šume. Tu smeri (opazi), gde četiri hajduki
sediju, pak nalažu ogejn. On je nje prekesno smeril; već je bil
blizu, kad je nje smeril, oni su njega već videli. Je, kaj će on?
Ide on mejd nje. Dojde on k njim. Oni njemu si (svi) četiri odmali
viču: o zdravo brate! I podaju mu saki svoju ruku. Je, i on njim
poda svoju. Oni su mislili, da jim je to brat. Oni su imali jednoga
brata, pak jim je zginul; a ovaj je bil čisto spođoben k njiovomu
bratu. Onda su počeli pitati jedan drugega: kak ti, brate ? Veli
on: e, dobro. Pitaju oni njega: kaj si ti preskrbel, od kak se nismo
videli? On veli: he, dragi brati! malo. Niš više, neg samo sto fo
rinti. Dobro. I to pita on nje: kaj ste vi priskrbeli? Jedan veli:
ja sem, vidiš, ove čizme; kad je obujem, koračim, prekoračim ćelu
milju daljine. Drugi veli: ja sem preskrbel ovu kabanicu. Kad ju
ŽIVOT, JEZIK I OBIČAJI STUPNIOANA KRAJ ZAGREBA. 127
oblečem, mene nigdo ne vidi. Velitreti: vidiš, ja imam ovaj žakel

(vreću). Kad si seđem na-jnega, to ti postane takov kojn, da mu
para ni. Ov dečko misli: to bu dobro za me; ako bum ja samo
mogel to ojđ nji dobiti. Dobro, misli on. Na jen put veli jednomu:
čuješ, brate, to ti ja ne verujem, da bi ti imal takve čizme, da bi
ti mogel tak daleko otijti, i da bi ti imal takvu kabanicu, kad bi
ju ti oblekel, da te ne bi nigdo videl. Ovaj reče: na, obuj se.
Drugi mu veli: na, obleci kabanicu. On seobuje; kabanicu obleče;
proba jemati tam isprejd njih, kaj su imali pred sobum. Oni ne
veliju niš; nisu ga videli. On počme othajati se (sve) malo po malo.
Otijde on. Počel je on koracati široko. Bil je on taki tam pri
onemu caru, gde je bila njegova žena. Došel je on tam k onemu
caru. Pita on za carovu cer. Veliju njemu, da je otišla u cirkvu
na poruku. Kaj će on ? Ide on u cirkvu; ona je već pred oltarom.
Njezin mladenec se ispoveda. Počeka on. Po spovedi dojde on pred
oltar k mladenki, da je bude pop poručal. Dojde pop pred oltar,
da bude poručal. Počme je ispita vati, opominjati, povedati, kakov
buju čin napravili. A ovoga dečka starega, njezinoga prvoga muža,
nisu videli. Kad je nje pop tak ispitaval, a njezin muž nju za vua
(uha) čusk; tak ju je fest šupil. Onda pak njega za vuo čusk
(toga novoga mladenca). Mladenec se zdigne, gde je klečal, pak
veli: gospone, ja se ne ću poručati z ovum mladenkum. Pita njega
mladenka: zakaj ne? Za to, med nami je nekakva zapreka. Mene
je tak nekaj šupilo za vuo, da sem skoram dole opal. A ona: niš,
samo neka se venčaju. Pop oće poručati, on mladenca pak šupi.
Veli mladenec: ja se ne ću venčati. Mene je pak nekaj šupilo.
A ona: niš, samo poručati. Pop počme poručati; onda pak popa
šupi za vua tak malo. Pop veli: ja vas ne ću venčati; mene je
takaj nekaj Šupilo. Onda ovaj njezin stari mladenec izvadi kaba
nicu, da su mogli videti. Onda on veli: a tak, tu si ti! Kaj ti
hoćeš dva muža imati ? I ti se hoćeš dva puti poručati ? Onda se
ona prestraši, i pobegne iz cirkve. A ovaj njezin mladenec, on je
odišel takaj domom, otkud je bil. A on je bil prek jednoga ma
loga morja. Sada ovaj siromak, kaj će on ? Ove je rastiral. A kak
će on do svojega zrna ? Počel je on pitati: otkuda je ovaj mla
denec ? Doznal je on, gde je, da je on prek jednoga morja. Ajd
on tam. Dojde on tam. Misli on, kaj će sad biti? kuda ću ja prek?
Velika voda. Zmisli se on na svojega mačka. Veli on: joj, da je
tu moj maček, i da je tu moj miš, oni bi mogli meni pomoći. On
još ni dobro izgovoril, već je tu bil maček i miš. Oni njega pi-
128 ST. KOKENIĆ,
taj u: kaj zapovedate, gospon ? On njim povč svoju nisretu (siro

maštvo), kaj mu se pripetilo. Prime maček miša, pak miša prenese
prek vode. Dojdeju oni pred ovu hižu, de (gde) su ovi spali.
Kuda ćeju nutri? Maček skoči na oblok, miš za-jnim. Na njiovu
sreću, oblok je bil otprt. Zajdeju oni nutri. Sad oni misliju, kak
ćeju oni dojti do zrna ? Ovi su spali trdno. Ovaj je mladenec imal
zrno u zubi pod jezikom. Maček se domisli, skoči na stol; na stolu
je bilo u zdelici juhe, kaj su ovi večerali, pak jim je ostalo. Maček
je teknul u tu juhu rep, pak je potegnul ovomu mladencu po
zubi; onda se je on sraknul i plunul. Kad je plunul, onda je i
zrno isplunul. Miš je brže skočil i pobral je ovo zrno, pak beži
van. Maček za jnim i odnesel ga je gospodaru. Blizu brega, tu ga
je đestignul maček Saki ga je štel gospodaru predati, pak su se
počeli hrvati za zrno. U otom hrvajnu opalo je zrno u vodu. Kaj
ćeju oni? Maček je odišel gospodaru, koji je gospodar od rib, pak
ga prosi: čuješ, dej'ti zapoveč ribam, naj one sve izijdu van, pak
naj šaka pove, kaj je denes jela? Meni je jedno zrno opalo u
vodu, more biti ga je koja pozobala? Gospodar zapove. Došla je
jedna, pak veli, da je ona pozobala. Veli on, da naj ona bluje.
Počela ona bluvati. Miš je bil polek. Kad je riba zrno izbluvala,
miš odmah pograbi zrno, pak beži ž nim gospodaru. Maček za
jnim; pograbi miša, i odmah poje miša. Od onoga dana, maček
vavek mise je. Gospodar je prijel zrno, i pomisli, da bi on i njegva
žena postali tam na njegvi domovini. I postali su. I potlam su
lepo živeli; samo ne znam, kak dugo ? Ne znam, je li istina, ali
ni; tak se pripoveda.
5. Forme općenja.
Kad se seljak sastane s kojim strancem, ili kad se seljaci sa
stanu medju sobom, obično se pozdravljaju: „Hvaljen Isus i Ma
rija". Ako dodje u posjete komu. obično ga zapita: „kaj delate?"
Ako pak dodje susjed susjedu, kad ovaj jede, obično mu kaže:
„Bog blagoslovi", ili se 'našali: „kaj nemate drugega dela, nego
morate jistP" Djeca pak u svoj okolici većinom kažu svojim ro
diteljima „om", n. pr.: „ćaćek su mi rekli«, ili: „mamica su mi
rekli". Žena mužu kaže: „£«'", i on ženi. — Ako pak dodje stranac
u kuću, kad ukućani blaguju, vazda ga pozovu k jelu. Ako se
nećka, ne će da ide, i veli, da je već jeo, da je sit, odgovore mu:
vnigdar ni šaka puna, maka, da ne bi srno stalo nutri". Ako se
ljak što traži od gospode, uvijek mu služi za uvod rečenica:
„prosim Boga i njih". Ako ga tko zapita, vazda reče ; prije nego
će na pitanje odgovoriti: „lepo zahvalim na pitanju". Ako misli,
da je ona stvar, o kojoj govori, nelijepa, vazda prije, nego će ju
izreći, reee: „prošćenja pitam", ili: vre$petom govoreću. Prije nego
stupi pred gospodina, obično si vlasi poravna, osekne se, iskašlje i
pokuca na vratima, i pozdravi ga sa: „Hvaljen Isus i Marija".
6. Igre.
Stariji i odrasliji ljudi ne poznaju ovdje drugih igara na nedjelju
i na blagdane, do kartanja, i to bez novaca. Kartaju se dapače
i djevojke. Ples je u običaju samo na proštenjima. Poslije službe
Božje uhvate se mladići i djevojke u kolo, te uz gusle i tako zvani
a
nbajs plešu ples nalik slavonskomu kolu. Gdje gdje je već u običaj
ušla i tamburica kod plesa. Djeca pak i pastiri na paši igraju se
tako zvane ^prasičke". U sredini se napravi oveća jamica, a okolo
nje toliko manjih jamica, koliko je pastira. Jedan tjera batinom
kamen u veliku jamu, a ostali pastiri svaki kod svoje jamice stoji,
brani svojom batinom, da ne zatjera toga kamena u veliku jamu.
No kad to učini, svaki treba da promijeni jamicu. Tko ne uhvati
mjesta, treba da tjera „prasičku", t. j . onaj kamen u jamu. —
Osim toga se igraju djeca i tako zvane ^panjuge'. Iskopaju šest
jamica uzpoređo. Ako kod bacanja kamenčića dodje ovaj u jamicu
na „nepar", vele, da je kod onoga, čija je jamica, npanjugau.
Zatim je poznato ntreškanje". Uzmu na dlan devet kamenčića,
bace ih u vis, i gledaju, da ih dohvate na granu iste ruke (pro
tivnu stranu dlanima). — Isto se tako igraju i Jconja". Jedan prigne
leđja vodoravno, a ostali po redu na nje skaču. Gdje gdje se igraju
i „lovice". Rupcem naime za vežu oči jednom, a on treba da ostale
lovi. Kojega ulovi, onaj ima mjesto njega zavezanim očima loviti.
Tada pjevaju:
Jedan, jedan, saki tjedan, Pomoz'te mi, striče!
Jedan, dva tri, Kako ću ti pomoći,
Potukli se patri Kad ne mogu sam.
Na crikveni vrati, Hop, Hop, Hop!
Jedan drugem viče : Na prasici klop.
7. sjenčanje.
. Vjenčanju je ovdje većinom uzrok ljubav mladića' k djevojci.
No ima dosta slučajeva, gdje djeluje i blago, znamenitija obitelj
ili rod. Isto se tako rijetko dogadja, da bi se mladić i djevojka
130 ST. KORENIČ,
uzimali preko volje svojih roditelja. Miraz, koji dobiva djevojka,

sastoji obično od rubenine, škrinje, krave, a i od novaca, akoprem
rjedje.
Prije nego dodje do vjenčanja, momkova mati ide u kuću dje
vojke, te pita djevojčinu mater, da li bi bila voljna dati svoju kćer
za njezina sina? Mati momkova obično govori, kako će djevojci
biti lijepo i dobro s njezinim sinom, kako će u kući svega imati,
i kako će ju sve voljeti Pošto se pak u Stupniku udavaju djevojke
vrlo mlade, u dobi 15 do 16 godina, govori mati momkova, da
joj ne će biti teško raditi, pošto će ona djevojci pomagati i teže
poslove sama obavljati, dok malo ne ojača.
Poslije pita mati svoju kćerku, hoće li poći za onoga mladića?
Djevojka na to odgovori materi, ako voli mladića: „slobodno se
dogovorite s njegovom materom, ja ga ljubim, i želim se udati,
dok ste vi još živi". Tom prigodom podvore momkovu mater što
ljepše i bolje mogu. Donesu joj oraha, lješnjaka, priprave pile; i
vinom ju počaste.
Kad se je mati momkova povratila kući, ispripovjedi sve, što je
obavila. Na to se sin i mati dogovore, kada će ići u snuboke. Pošto
su se dogovorili, jave djevojci, u koji će dan doći, da se pripravi,
da se nakiti što ljepše zna i može, i da si kuću pomete i. uredi.
Na to otidje sam momak po selu i potraži si jednoga snuboka, koji
će ići s jednim ukucanom u „snuboke". U oči onoga dana, kada
će se ići u snuboke, zapita u večer snubok momka, da li voli dje
vojku, koju bi imao za nj prositi? Momak odgovori, da je voli i
da je od srca ljubi. Na to počaste snuboka vinom, i on otidje kući,
veleći, da će sutra rano opet doći. Drugi dan već okolo 4 sata iz
jutra dodje snubok u kuću momkovu, te krene sa još jednim uku-
ćaninom k onoj djevojci. Kad udju u kuću djevojčinu, nadju sve u
redu. Soba je pometena i očišćena. Postelje su bijelim plahtama
pokrivene, a djeca su iz sobe odstranjena. Prije nego snuboci stupe
u kuću, djevojka se sakrila. Otišla je k susjedima, ili se je sakrila
u rodnoj kući. Kad su snuboci uljegli u sobu, ostanu stojeći, a do
maćina ponudi da sjednu. Na to oni odgovore: „nismo mi posedeći,
(t. j . koji rado sjede) nego postojeći". , Lovili smo jednu srnu i
zginula nam j e ; sad ju išćemo. Vidi nam se, da je utekla pod ovaj
pošten krov". Na to domaćina odgovori: ,,če (ako) je zbilja pod ovim
krovom, ne bu zginula, bu se vre našla". Pak ih pita domaćina:
„a kak izgleda ta srna? je li mozbit (možda) stara ili mlada?"
Na što snuboci odgovore: ,,če bi bila stara, ne bi se za nju bilo
vridno ni truditi. Mlađa je kaj proletna travica, lipa je kaj lipa

jabuka a tanka je kaj jelva (jela) u gorici". „A kakve su joj oči?"
upita dalje domaćina. „Ne pitajte nas", odgovore snuboci, „lipe
su joj i miljane, kaj zvižde na nebu". >,E znate kako", odgovori
domaćina, „ja ću ju dati iskati, će se najde, ne bu ničija nego vaša".
Dok se ovako vodi taj razgovor, priredi mati djevojčina zaju
trak. Donese rakije, sira, vina, izprži nekoliko jaja, i ponudi snu-
boke. Za sve to vrijeme nema djevojke. Pošto su ovako pogošćeni,
ustanu i kažu: ,,s Bogom, dobri ljudi, Bog vam neka plati, najdite
nam našu lipu srnu dok se povratimo", i otidu. Kad se vrate u
kuću momkovu, jave, da su svoj posao obavili. Na to se odjene
momak u svečanu bijelu rubeninu i nakićen crvenim vezivom zo-
bunac (lajbek), crvenu torbu metne preko ramena, nakiti šešir i
obuče nove čizme. Isto tako odjene svečano ruho momkova mati i još
jedna domaća žena. Ova petorica (dva snuboka, momak, njegova
mati i druga ukućanka žena) upute se k djevojci. Jedan snubok uzme
čuturu vina u torbu, da ne bi putem komu pozlilo. Kad su unišli
u djevojčinu kuću, stanu ju snubiti. Momak pristupi k djevojci,
koja je u svečanom odijelu dočekala gostove, i pruži joj jabuku;
te joj kaže, neka se ne srami; on daju ljubi te daje na nju vazda
mislio. Kod njega, kaže, ne će joj biti zlo. On će joj pomagati u
svemu, pa će joj sam vodu nositi. — Za tim pristupi k djevojci
mati momkova, te joj i ona govori, neka se ne boji poći za njezina
sina, a da će moći i poslije udaje svoju mater pohadjati. Ako
joj mati oboli ili ostari, biti će joj slobodno pomagati ju itd. Ostali
snuboci hvale poštenje i ljepotu momkovu, pa i njegovi starci da su
dobri i pošteni, i da će joj biti dobro kao i u vlastitih roditelja. Poslije
toga se svi snuboci posijedaju oko stola. Domaćina i domaćica donesu
na stol vina, kruha i toploga jela. Djevojka ne sjedi kod stola, nego
prede, šiva, ili pomaže materi u kuhinji. No momak joj više puta po
nudi vina iz čuture. Tako pijući i jedući sprovedu dan. Kad nastane
sumrak, pozove „snubok" djevojku k stolu. Momak pristupi k dje
vojci, te oba stoje kod stola. Snubok se ustane, i zapita momka:
„čuješ, dečko, da li ti ljubiš ovu curu? More bit ti rajši imaš ku.
drugu, nego ovu; da ne bi z ovum grdo živil, če je nemaš rado.
Da te ni morda gdo nagovoril na ovu curu?" Na to momak od
govori: „ja ovu curu imam najrajše, zato sam i rekel materi, naj
mi ide nju prosit". — Poslije pita snubok djevojku: „Čuješ, d a l i
ti imaš rado ovoga dečka? Morda ti njega jemlješ samo za to,
kajti drugi ni došel po te?" Djevojka odgovori: „ja se nikega
132 ST. K0RENIĆ,
nisam nadjala, nego njega, i njega bum zela". Na to snubok na

stavi: „tak anda dajte si ruke". Na to si momak i djevojka pruže
ruke i držeći se okrenu se tri puta. Poslije toga izadje djevojka i
donese momku svilen rubac kao kaparu, a momak obično dade dje
vojci srebrenu škudu. Na to se snuboci spreme kući. Na rastanku
se momak i djevojka prvi put poljube.
Slijedećeg dana idu momak i djevojka sa svojim svjedocima žup
niku na zapis. Prve nedjelje ozove (oglasi) župnik prvi put zaručnike,
kako je već propisano. Za to vrijeme, dok ozovi traju — kroz tri ne
djelje, pripravljaju se momak i djevojka za svadbu. Djevojka šiva za
momka bijelu rubeninu, u kojoj će njezin dragi na vjenčanje; sebi
kupi škrinju ili ladicu, a priredi si još postelju i rubeninu. Momak
za to vrieme posjeti djevojku po jedan put na tjedan, te joj svaki put
donese na dar jabuku ili mesa, kako već može. No nikada ne smije
biti djevojka s momkom na samu; vazda je uz njih njezina mati.
Kad prodju tri tjedna, obavlja se svadba. Dvra ili tri dana pred
svadbom traži momak ,,gudceu u selu ili gdje dalje. Obično su trojica.
Jedan gudi u „bajs", a ostala dvojica u gusle. U večer prije vjenčanoga
dana dodju gudci u kuću momkovu, gdje večeraju. Dok gudci veče
raju, priprave se kola. Naprave se na kolima sjedala, konji se okite
crvenim vrpcama te se svatovi u kolima poređjaju, i to: 1. tri svata,
od kojih se jedan zove sastavnih (to je pučka riječ u Stupniku),
koji zastavu nosi, drugi svatslci starcšina, koji kod stola nazdravlja,
a treći dever, koji prima i predaje djevojci darove, koje daruju ro-
djaci ili žene iz sela i okolice; 2. tri „gudca" ili „muzikaša", i 3. mla
doženja. To su kao službene osobe, a obično to nijesu rodjaci. U kola
metnu po 20 funti govedine, vjedro vina, kokoš ili gusku „pod re
zance", pečenoga purana, hljeb kruha i jednu svijeću. To ponesu
prema dogovoru momkovih i djevojčinih roditelja prije nego su
došli svatovi po škrinju. Kad su uljegli u kuću djevojčinu, netko od
ukućana, obično rodjak djevojčin, upita „devera", da li su svatovi
donijeli, što su roditelji mladenčevi obrekli. Djever odgovori, da su
sve donijeli, što je bilo ugovoreno. Tada se dovezene stvari unesu u
komoru (t. j . u malu sobicu, u kojoj će novovjenčanici spavati). Tu
pregleda onaj ukućanin, da li je sve u redu. Ako što manjka, treba
da se naknadno donese. Sada svatovi „muštraju" (t. j . kušaju)
vino, da vide, da li je momkovo vino dobro, kako i djevojčino.
Ako je vino lošije, treba da ga svatovi sami piju. Bolje vino pije
djevojčin otac sa „zetom", s onim ukućaninom i s ostalim ro-
djacima.
Pošto su ovako pregledali donesene stvari, uđju svi svatovi u

kuću i posijedaju okolo stola, i to po redu i časti. Prvi je „za
stavnik", drugi „svatski starešina", treći „mladenec", (kajkavci ga
tako zovu), četvrti „đever", a peti je „domaćina", koji pomaže
„svatskoga starešinu" u nazdravijanju. To je, kako ondje vele,
^svadbena svita". Ostali gostovi posijedaju po volji, a gudoi na
pose. Stol medjutim još nije prostrt. Sad prosi prvi djever, neka
se stol prostre. Na to dodje jedna žena, obično ukućanka, i prostre
stol; otidje u kuhinju i po redu nosi večeru. Kod večere domaćina
poučava djevera, neka pazi na svatove, da se ne bi opili; neka budu
pametni kada se upute u crkvu; neka paze, da ne zakasne, da ne bi
„gospon prebanoš" morao čekati, pak da ne budu starci (roditelji
mladenaca) tobož krivi. Za sve to vrijeme nema djevojke kod
stola, nego je u kuhinji; ona na ime priredjuje s kuharicom jelo
i nosi svatovima. Samo mladenac kadkad zalazi u kuhinju, te se
s mladom i s punicom razgovara. Ovako svatovi ostanu u kući dje
vojčinoj do pol noći. Oko pol noći povrate se u kuću momkovu
i odvezu sa sobom škrinju (ili ladicu) djevojčinu, u kojoj je nje
zina „oprava" i ostala rubenina.
U mladenčevoj kući rano u jutro skuha kuharica vino i ponudi
svatovima. Poslije toga donese im kisele juhe i klobasa. Mladenac
ne smije ništa jesti, pošto ide na svetu ispovijed i pričest. Pošto su
svatovi ovako založili, spreme se i idu po djevojku. Prije njihova
dolaska djevojka se sakrije u svatbenom ruhu. Sad djever pita
ukućane, da gdje je ona srna, koju su pred par dana tražili, i
da li su ju našli? Najstariji ukućanin odgovori, da je srna za
stalno ovdje, no neka je sam potraži. Na to djever izadje, pa na-
kićenu djevojku,- držeći je za ruku, dovede u sobu. Ukućanin za
pita djevera, da li je to ta prava srna, koju traže, pošto ih u selu
i u kući ima više. Na što djever odgovori, da je to ona prava
srna, ostale neka budu seljanima i ukućanima.
Sada dovede djever djevojku k mladencu i posadi ju uz njega za
stol. Na to domaćina (napijač) nazdravi mladencu i mladenki. Zaželi
im. zdravlje i „pravičnu" pamet. Djever uzme „peharček" s vinom,
pa mladencima reče, neka skinu prsten s prstiju. Prstene metne
na pladanj i polijeva ih u nakrst, izgovarajući riječi: U ime oca,
i sina i duha svetoga. Na to izmijeni prstene, te ih metne mladen
cima na prst. Kad su mladenci izmijenili prstene, dadu si ruke i
okrenu se tri krat u okrug. Domaćina sada nastavi od prilike:
Idite sada na sv. ispovijed. Treba da se kršćanski po zapovijedi
134 ST. KORBNIĆ,
sv. matere crkve očistite i s Bogom izmirite. Vi ćete se danas vjen

čati i primit ćete sv. sakramenat ženitbe. Treba da se uvijek lju
bite i život jedan za drugoga dadete, ako uztreba. Bojte se Boga,
i djecu, ako vam je Bog dade, u strahu Božjem odhranjujte.
Pošto je to sve gotovo, spreme se i idu u crkvu. Prvi ide „za
stavnik", koji idući pjeva, pleše i poskakuje, a za njim su gudci;
drugi ide „svatski starešina", treći idu „mladenci", za njima ,,po-
smikalja". (Tako se zove ona žena, koja preuzima darove od žena
đarovateljiea. Ona ima i taj posao, da redi mladenku. Negdje ju
zovu „posnašicom" ili „posnaškinjom"). Zadnji ide „dever". Pošto
su prispjeli u crkvu, mladenci se ispovijedaju, a tri svata i posmi-
kalja sjede za to vrijeme u crkvi. Pošto su se mladenci ispovjedili,
pričesti ih župnik i vjenča. Poslije vjenčanja zapute se svatovi s mla-
dencima u bližnju krčmu, (pred kojom su gudci bili ostali), da se
mladenci malo „oteščaju", da založe pogačice ili kakve gibanice
s mesom. Svatovi pak u to vrijeme pjevaju,, piju i plešu. Pošto su
se mladenci „oteščali", spreme se svatovi i krenu put mladenkine
kuće. Pred kućom ih dočeka „domaćina" s peharom vina u ruci. Na
to kaže jedan od svatova: Hvaljen Isus •, nama se ovdje svidja; mi
bismo željeli ovdje ostati, što vi na to odgovarate? Domaćina im
odvrati: E moji dragi ljudi, teško mi je na to pristati, pošto ste
vi, kako se vidi, gizdavi; ja sam siromah u svojoj priprostoj sobici,
a ta za vas nije. Tako se „pregovaraju" i šale pred kućom po pri
lici četvrt sata Na to domaćina dade svakomu svatu da pije iz
onoga peharca. Napokon dozvoli im da unidju (s guđcima). Sada
posjedaju okolo stola zajedno s mladencima a na to jedna kuha
rica dodje iz kuhinje po gudce (muzikaše), koji se za čas vraćaju
igrajući pred kuharicama,- koje nose juhu. Dok «su svatovi okolo
stola, gudci posjedaju na pose kod osobitog stola. — Za objeda sva
tovi obično jedu: govedsku juhu, rezance, kakvu kašu, jačmenovu
ili rižu; pečenku, gibanicu i pogačicu. Poslije objeda se pleše obični
ples, nalik na kolo, a plešu i mladenac i mladenka. Mladenka za
pleše sa svakim svatom. Domaćina nazdravlja ili napija za objeda
i poslije objeda. Svi svatovi nazivlju se medju sobom gospon, a
mladenki kažu gospa. U zdravicama se sjeti domaćina najprije
„mladenaca", „stareših" t. j . roditelja mladenaea; zatim ostalih
svatova, napokon „gospona prebanoša" ili „gospođina" i „mladoga
gospona" t. j . kapelana, koji su ih vjenčali i ispovijedali. U mnogim
kućama običavaju sada kod ovakovih zgoda nazdravljati i „domo
vini Horvatskoj".
Tako se nazdravlja, veseli i pleše cijelu noć. No mladenci otidu

prije spavat; ali nipošto skupa. Mladenac spava u komori (sobici)
mladenke, a mladenka u sobi družinskoj.
Drugi dan u jutro skuha kuharica lonac vina, čim si krijepe
želudce. Po tom donese rakije, mrzla mesa, „ladetine", pogačice itd.
To je zajutrak. No mladenci ne uzimaju zajutarka zajedno sa sva
tovima, nego napose u komori. Nakon blagovanja nastave ples i na-
zdravice. To traje do jednoga sata, kada se počinje objed. Sada
ne idu više gudci igrajući pred kuharicama, kad nose juhu. Objed
traje po prilici do pet sati. Tada se spremaju svatovi k mladen-
čevoj kući. Prije odlaska svatovi se ispričaju. Mladenac ljubi punicu,
tasta i ostalu rodbinu; tako poljubi i mladenka sve ukućane do
maloga djeteta. Mladenka plače rastavljajući se sa rodjenom kućom
i ukućanima. Svatovi pak zahvaljuju na jelu i pilu kuharicama,
domaćini i družini. Na odlasku zapjevaju:
S Bogom, s Bogom, gospodari,
I ostali stari pari!
Na rastanku Bog vam plati
Na nebeski svoji vrati.
S Bogom, mila moja majko!
Na put idem sada dalko,
Preko brda i doline,
Svomu dragu na ručice.
Domaćina pri odlasku uzme čašu i zazove u pomoć svetoga

Ivana Nepomuka (pošto je on patron u Stupničkoj župi), sveta tri
kralja i bi. dj. Mariju, neka im budu pomoćnici na putu. U to
ime ispiju svi svatovi stojeći po punu čašu vina. Sada se upute
kući mladenčevoj.
Kad su već svatovi blizu kuće mladenčeve, zapjevaju:
Veseli se, stara mila majko,

Peljamo ti levku lekoticu.1
Lekoticu, mevku (mekanu) posteljicu.
Pred vratima dočeka mladenčeva mati s čašom vina svoju sna-

šicu i pruži joj piti veleći: „Na, pij, moje drago dite. Rasvitlil ti
Bog pamet, da burno jedna drugu rado imeli (sic). Ja te imam tako
rado kaj i svoje dite, ko (koje) sam ti dala za tovaruša". Na to mla-
1
levak = lak; lekotica = mladenka, koja će olakoćivati staru
majku u poslovima.
136 ST. KOBENIĆ,
denka pruži svojoj svekrvi vina iz svoje čaše, koju je u ruci ponijela
punu od kuće. Mladenka treba da ispije punu čašu, a kad ju je
ispila, baci je preko glave. — Kad udju svatovi u kuću, posjedaju.
Djever na to ustane i reče domaćini po prilici ovo: Ja imam, go
spodine domaćmo, jednu prošnju, ako je dobra volja vaša, da ju
uslišate. Imam jednoga kramara (čovjek, koji po selima prodaje
malenkosti: igle, nožiće, vrpce itd.); da li bi on smio u vašoj
vrijednoj kući otvoriti trgovinu ? Na što domaćina odgovori: možda
taj kramar ima u svojem košu prnjke, a ja prnjaka ne trebam u
svojoj kući. Djever odgovori, da ima samu finu robu. Dok se ovi
ovako „pregovaraju", ustane „posmikalja" (posnašica) i otide u
komoru s materom mladenčevom. Ove dvije donesu na rukama
rupce. To su darovi, kojima mladenka daruje svatove, ostale uku
ćane i seljane, koji dodju tom zgodom u kuću. Za ove darove vra
ćaju darovani mladenki druge darove. Svekrva donese na dar svojoj
snahi „ćeli par rublja" (t. j . dvie podpune odjeće). Oni se rupci
dijele ovako: Posmikalja ih podaje djeveru, a djever ih meće na pla
danj te po imenu zove one, kojima hoće da ih daruje, i dijeli im. Kad
su rupci podijeljeni, daju mladenki rubeninu i druge darove. Sve
krva daruje mladenki potpuno bijelo odijelo, a mladenka daruje
na uzdarje svojoj svekrvi opet bijelo odijelo, koje je sama sašila.
Poslije ukućana i rodbine dolaze na red ostale žene iz sela i oko
lice, koje daruju mladenku, i to obično rubeninom. Dok žene da
ruju mladenku, pjevaju gudci uz gusle:
Hote, vujne, iz kuhinje,

Nos'te, voz'te dare:
Ki oplećak na opleća,
Ki rubaču na ritaču, 1
Ki fertušek na trbušek,
Ki pečicu'2 na glavicu,
Ki krajcarek, ki cvajarek, 3
Naj si kupi nunačicu (zibačicu).
Našej deci Čudej treba,
Cudej treba, se (sve) do neba.
Pošto su darovi sakupljeni, uzmu ih mladenac i mladenka s po-

smikaljom i odnesu u komoru, te se odmah povrate k svatovima.
Sada svi oni, koji su darovali mladence, posjedaju okolo stola.
Djever metne na pladanj tri čaše, te ih natoči do vrha, pa ih daje
1 2 3
Dolnji flio bijeloga odijela. Bijela maramica. Dva novčića.
redom darovateljima. I svaki treba da ispije ove tri eaše, i to u

ime sv. tri kralja. Poslije toga se iznese večera: puran, kobase, i
drugo meso s gibanicom. Večera traje do pol noći, a i duže. Okolo
deset sati idu mladenci na počinak, dok svatovi ostaju i dalje kod
stola. Domaćina i djever kažu mladencima, neka se pomole Bogu i
neka idu spavat. U komoru, gdje će mladenci spavati, idu s njima
mladenčeva mati i posmikalja. Mladenac „sozuje" (izuje) mladenku
i vijenac joj „sname" s glave. Na to se mati i posmikalja udalje,
a mladenci sami ostanu. Koji od mladenaca prvi zaspi, vele, da
će prvi umrijeti.
Slijedećeg jutra rano dodje posmikalja u komoru, počešlja i odjene
mladenku; no odijelo ovo nije svadbeno nego svakidašnje. Na to
otidu obadvije u sobu, gdje su svatovi spavali, te je pometu; na
to dodju svatovi, pa za šalu ovo smeće po pet šest puta razba
caju po sobi. Cio taj dan ostanu još svatovi u kući mladenčevoj.
Goste se po običaju, nazdravljaju i plešu. Rastaju se istom oko
ponoći. Iduće nedjelje pozove mladenac k sebi u goste punicu i
tasta, i tim se završi svadba. Običaj je u nekojim kućama, da
slijedeće nedjelje mladenka prije i poslije mise pred crkvom dijeli
znancima i rodjacima po komadić pogačice.
8. Trudne žene i porod s krstitkama.

Dok je žena noseća, čuva se, koliko joj je iole moguće, teških
posala, naročito da ne diže što teško. Ako nosi muško dijete, vele, da
ne ćuti u želucu nikakve teškoće te joj je slobodno jesti svako
jelo, ne će joj naškoditi. Ako pak nosi žensko dijete, ćuti teškoću,
kad uzimž neka jela. Prema tomu žena noseća već u naprijed zna,
hoće li biti dijete muško ili žensko. Ako ženu, dok je noseća, boli
u maternici nakon uživanja kakova jela n. pr. zelja, onda se uzme
nešto zelja, spari se i metne na žličicu ili na križa, i bol će odmah
prestati. Dobro je, da žena uz to uzme i čaj od „gamilice". U peć,
koja ne će da gori, ne smije noseća žena puhati, jer da se djetetu,
koje nosi, glava ofuri, i kraste da dobije.
Dok je žena u postelji, pošto je već porodila, hrani se kuhanim
vinom, suhim sirom i kruhom. Vele ljudi ovdje, daje to najzdravija
hrana u jutro za ovakvu ženu. 0 podne uzima kokošju juhu i re
zance. Kad kuma donese dijete s krsta, donese s njim i čuturu
vina, hljeb kruha i kakova mesa te sve dade materi, veleći, ako
je dijete žensko: „ovo ti je kudilja i vreteno u kuhinji"; ako je
muško: „ovo ti sekira i kosa".
138 ST. KORENIĆ,
Za tri ili četiri dana opet dodje kuma u pohode „mladoj ma
teri", i donese joj u košari rezanaca, vina, zemalja i mesa. I opet
dodje tako i drugi i treći put poslije po tri ili četiri dana. Treći pohod
zove se pogačarlca. Tada donese veliku košaru punu raznovrstnih
jestvina i vina.
Na „krstitke" ne pozivlju „stranjskih", nego se sami ukućani medju
sobom goste s kumicom i kumom. Ako je ona pogača, koju je o
trećem pohodu donijela kumica mladoj materi za krstitke, napukla,
vele, da će biti i na godinu „krstitki", i da će biti dijete žensko.
9. Smrt, pokop i karmine.

Kad tko u stupničkoj župi teško oboli, gleda, da se na svaki
način što prije ispovjedi. Po ispovjednika dodju vazda na kolima.
Ako konj, koji je dovezao svećenika, pred kućom, dok svećenik
ispovijeda bolesnika, nogom kopa po zemlji, vele, da će bolesnik
za stalno umrijeti. Pošto je svećenik ispovjedio bolesnika, i otišao,
ukućani pristupe bolesniku, i pitaju ga, nije li možda komu što
dužan, da uzmognu oni taj dug isplatiti poslije njegove smrti, vđa
ga ne bi na đrugem svetu bantuvalo 7caju. Bolesnik obično sve
ispripovjedi, i još naredi, koliko treba „dati mesa odslužiti" po
slije njegove smrti.
Kad bolesnik počne umirati, ukućani okolo njega pokleknu, a
jedan mu drži u ruci blagoslovljenu svijeću. Pošto je umro, za
klope mu oči, operu ga krpom i oprave. Za tim naprave visoku
postelj od blazina, i polože ga tako na odar. U ruke mu metnu
čislo, kod glave gore dvije svijeće, a kod nogu stoji posudica s bla
goslovljenom vodom, kojom ga škrope oni te ga dolaze „gledati".
Poslije toga otide jedan od ukućana po „hriše". Iz župne crkve
donese dva drvena križa i propelo. Na križeve metnu dva bijela
rupca, a na raspelo bijelu „peču" (jednostavno zarubljen rubac),
ako je pokojnik starac ili starica; ako je mladić ili djevojka, metnu
okolo propela crvenu peču. Lijes („trugu") kupuju obično u Zagrebu.
Uz put kupe si i styari za „karmine", n. pr. riže, kaše, bijeloga
kruha, slanine, ako je kod kuće nema, i govedine. Pored toga kupe
još u Zagrebu za pokojnika ncmu kapu", čarape, modri zobunčić,
te ga tim oprave. Kroz noć dodju susjedi i rodjaci, da čuvaju mr
tvaca. Pri tom obično se kartaju, no nikada za novce; razgovaraju
se o pokojniku i pripovijedaju pripovijesti.
Kad mrtvaca drugi dan polože u lijes, okade ga borovicom. Ako
Je bio šepav, polože kraj njega u lijes njegove batine (štake). Ako
je bio velik pušandjija, metnu mu u lijes njegovu lulu i kesu

duhana. Pošto je svećenik izmolio nad mrtvacem propisane molitve,
krenu s njim prema groblju. Kad su već s mrtvacem popošli par
koraka, prime se dvije starije žene pod ruke pa pred kućom za
pjevaju za mrtvacem:
S Bogom, s Bogom, parec i pajdašec,

Gdo bu sada kaj preskrbel
Dečici i mene?
Nismo mi tak dokončali,
Da se burno, mi rastali.
Mi smo lepo dokončali,
Da si burno dečicu hranili.
Parec, parec i pajdašec,
Zakaj si me ti prevaril,
Samu s decom sad ostavil?
Poslije ove pjesme, uzme jedna žena škaf (kabao) vode i baci
ju za mrtvacem, da si tobože smrt opere nož, kojim je zaklala
mrtvaca. Dok mrtvaca pokapaju, pripravlja jedna žena kod kuće
vmrtvim težakom" (tako zovu ovdje one, koji ukapaju mrtvaca)
gozbu, tako zvane „kafmine". Za te karmine pripravi kuharica
obično: juhu govedsku s makaronima, rezance na suhu, repu ili
zelje, „pečensJcu juhu" (gulaš), gusku pečenu i gibanicu. Za kar
mine treba da bude sedam jela. Vino dakako ne smije manjkati.
Kad „mrtvi težaci" dodju s „pokopa", pred kućom ih već čeka
škaf vode i ručnik. Operu si ruke i obrisu. Na to unidju u sobu i
posjedaju okolo stola. Kuharica donese na stol juhu. Prije juhe
mole svi na glas „Oče naš" i „zdravu Mariju". Iza juhe donese
kuharica makarone, onda rezance. Poslije trećega jela svi ustanu,
jedna žena zapali svijeću, i svi mole na glas pet „Oče naša", pet
„zdravih Marija" i jednu „vjeru Božju". Nakon te molitve žena
ugasi svijeću i opet posjedaju okolo stola. Poslije ponovnoga trećega
jela opet svi ustanu, pa ona ista žena zapali po drugi put svijeću.
Sada izmole šest „Oče naša", šest „zdravih Marija" ijednu „vjeru
Božju". Poslije ove molitve opet posjedaju okolo stola i nastave
jesti. Kad je na stol doneseno sedmo jelo, mole sedam „Očenaša",
sedam „zdravih Marija" i vjeru Božju. Kad su to izmolili, ustane
gospodar, ili jedan od najstarijih i najpametnijih izmedju njih s čašom
vina te napije pokojniku ovako od prilike: Molitve, koje smo iz
molili, neka budu pokojniku na spas. Ako pokojnik ovih molitava
možda ne treba, neka ih obrati za nas, i neka se on za nas moli.
140 ST. KORBNIĆ,
Prisutni odgovore: Bog mu dušu pomilovao! Kod ovakvih kar

mina ostane se po četiri sata, već prema tomu, kako je imućna kuća.
Poslije osam dana pokloni pokojnikova rodbina crkvi jednu ili dvije
svijeće za pokoj duše pokojnikove te dade za nj moliti.
10. Gjurgjev dan.

Na Gjurgjev dan, rano u jutro, ustane žena i ide „rosu brati".
Peču (bijeli rubac) vuče po rosi i nabere rose, te ju „izžmikne", pa
onu rosu daje kravi, da joj više mlijeka dade. Pastiri pako na
stoje, da rano u jutro napasu blago na tudjoj paši, misle naime,
da će im onda biti blago debelo. — U večer pred Gjurgjev-danom
nalože pastiri na „križanji" borovice, drvlja i šikarja, pospu slamom,
pa to sve zapale. Kad počne gorjeti, djevojke stanu okolo vatre i
pjevaju:
Lepi Juraj kres nalaže.
Na Jurjevo na večer.
Jednom rukom kres nalaže,
Na Jurjevo na večer,
Drugom rukom venčec vija,
Na Jurjevo na večer,
Tretom rukom meč povija,
Sfalilo mu malo zlata,
Malo zlata za dva lata,
Hodi, Jurek, ćaćka prosit,
Da ti dade malo zlata,
Hodi, Jurek, mamu prosit,
Hodi, Jurek, bratca prosit,
Hodi, Jurek, sestru prosit,.
Poslije ove pjesme skaču djevojke i momci preko vatre. Drže,
ako preskoče vatru, da ih ne će tresti „zimica" cijelo ljeto.
ŽIVOT, JEZIK I OBIČAJI STUPNIČANA KRAJ ZAGREBA. 14-1
Na sam Gjurgjev dan idu od kuće do kuće tako zvani „Jurjaši",

t. j . pastiri, noseći zelene grane, te pred kućom pjevaju:
Prošel je, prošel pisani vuzem,
Došel je, došel zeleni Juraj,
Na zelenom konjiću.
Na pisanem voliću.
Nadelite Juraja,
Draga moja mamica:
Dajte nam kuk, 1
Da nas ne bu vuk.
Dajte nam jaje,
Da nas ne bu raje.
Dajte nam hrži,
Kaj se doma trži.
Dajte nam hajde,
Kaj se doma najde.
Dajte nam groš,
Da nas ne bu još.
Nadelite Juraja,
Draga moja mamica.
Donesel je puno vam
Uprav tak, kak i nam:
Pedanj dugu travicu,
Laket dugu mladicu.
Gospodarice sada daruju Jurjaše: jajima, sirom ili suhim mesom.
Ako pak ne dobiju ništa, onda pred onom kućom zapjevaju:
Lesica^ vam podrta
A kravica odrta.
Djevojke, koje su uz „Juraja" nastave pjevati:
Kukovačica zakukovala, kirales,
Zelenom lugu na suhom drugu, kirales.
Aj to ni bila kukovačica, kirales,
To je bila mlada nevestica, kirales.
Nevestica po gradu se šeće, kirales,
Po gradu šeće, deverke budi, kirales.
Devet deverkov, koje brajenkov, kirales.
Stante se gori, devet deverkov, kirales,
Devet deverkov, koje brajenkov! kirales,
Juraj je došel, zelen naš Juraj, kirales.
„Eto vam mene zelenom lugu, kirales,
Zelenom lugu na suhom drugu, kirales".
1
Butina ođ svinjčeta.
2
Lesica: vrata (obično na dvorištu) od pruća ili kolčića.
142 ST. K0RENIĆ,
11. Božić.
Pred Božić većina ljudi u ovom kraju nastoji, da se ispovjedi.
Na sam badnjak ne jede nitko ništa do večere. Par dana prije
badnjaka nakolju živadi, zakolju svinjče i speku gibanice, naročito
poseban hljeb kruha, koji se zove „boMćnjak". Za marvu prirede
krme u štali, da ne moraju po nju na sam Božić. Drva nasijeku i
nacijepaju za sve božićne blagdane. Kako je nastao sumrak, skupe
se svi u kući. Kad zazvoni pozdrav Gospi, mole svi na glas an-
gjeosko pozdravljenje. Poslije toga otidje gospodar van, donese
slame, a na slami hljeb kruha, te s gorućom svijećom u ruci po
zdravi ukućane: hvaljen Isus i Marija! Nešto slame metne pod
stol, a nešto na stol — pod stolnjak; na stolnjak pak postavi hljeb
„boMćnjak". Sada dodje gospodarica, sjedne na slamu, što je pod
stolom i kaže: kvok, kvok, kvok! zovući djecu, neka i ona po-
sjedaju na slamu. To čini za to, da joj se tobože bude živad bolje
„rajtala" (množila). Poslije toga metne još slame u nakrst na stol,
žitka razne vrste i goreću svijeću, te se klečeći svi pomole. Veče
raju posno jelo: pasulj na kiselo, k tomu repu ili zelje. Poslije ve
čere otide jedan od ukućana u kuhinju, razgrne oganj i vrati se,
veleći: „Hvaljen Isus na ovo mlado leto!" Na to ga ostali ukućani
zapitaju: „kako je vani?" a on odgovori: „hvala Bogu, sve je
puno i bogato". Ako pjetao te večeri prije reda zapjeva, vele, da
će biti „steklina". Kad neoženjen čovjek u kuću udje, zapitaju ga
drugi, kako je vani? On odgovori: „jako dobro^ čul sem kako
negdo bednje nabija po zraku, vina bu dost, burno se ženili". Osim
toga momci svaki čas izlaze iz kuće i pucaju iz pištolja, a drugi
im momci iz sela odgovaraju.
Poslije deset sati spremaju se ukućani k „polnoćki". Mladići nose
pred djevojkama i starcima goreće luči, a putem se pjeva „Na-
rodil se kralj nebeski". Iza polnoćke bježi'jedna djevojka naprijed
i, kako je mal' ne pred svakom kućom zdenac, baci u nj jahuku
ili orah; a baca za to, jer da će joj se njezin dragi odazvati jekom
iz zdenca i vjenčat ju buduće godine. Kada pako ukućani čuju
glas zvona na podizanje, žure se, da nahrane marvu, jer da je
marva vrijedna hrane, pošto je „Ježuša" topila nekada u štalici
svojim dahom. Kad se ukućani povrate sa polnoćke, dočeka ih
obilna gozba: klobase, puran, gibanica, vino itd. Sad se vesele i
blaguju zajednički. Poslije večere idu stariji spavati, žene pak i
mladi ljudi bdiju cijelu noć do „pastirice", t. j . rane mise, pod
kojom se čita evangjelje, kako su došli pastiri iz Betlehemske oko-
lice da se poklone djetetu Isusu. U jutro okolo deset sati nakiti se

svaki, kako bolje može, pa podju k misi „poldanici", pjevajući bo
žične pjesme i pucajući iz pištolja. Poslije mise djevojke darivaju
momcima, koje vole, jabuku ili naranču, kupljenu u Zagrebu.
12. Sveta Tri kralja i Mlado ljeto-

U čitavoj župi stupničkoj ljudi poste u oči sv. Triju kralja, i
to radi marve, da im ju sveta Tri kralja očuvaju od zla, pošto su
i oni imali konje i jahali na njima. U župnoj crkvi svečano se
blagoslivlje voda; u to ime ide jedan od starijih ukućana na „bla
goslov vode" i donese je u staklenki kući. Sam se prekrsti njome,
poškropi kuću, štalu, čitavo „suhoće" (stanje), pa krene na polje.
Ovdje poškropi vinograd, šumu, livadu itd. Na dan sv. Triju kralja
kupuju svijeće i daruju ih crkvi u čast svetim Trim kraljima.
Na Mlado ljeto rano ustane djevojka ili „sneha", donese friške
vode u sobu, te njom poškropi svu braću i družinu, veleći: „Tak
budite friški, vi lenguzi (lijenčine), kak je friška ova voda". Na to
ustanu, te se svi umivaju ovom vodom. Tom prigodom svaki baci
u nju nešto novaca, jer da će tako imati kroz čitavo ljeto novaca
za svakidašnju potrebu. Na novo ljeto kupuju oni, koji imaju pčele,
duplire, te ih daruju crkvi, jer da će im pčelci biti rodni.
13. Uskrs.
U jutro na veliki petak, prije nego se sunce pomoli, izadje go
spodar iz kuće, klekne, izmoli krunicu, pet „Oče naša" i pet
„zdravih Marija" na čast peterim ranama Isusovim. Na taj dan
nitko ne radi niti u polju niti u kući. Vele, da je grijeh dirati u
zemlju, u kojoj je Isus mrtav počivao. Svi poste, veliko i malo,
na taj dan. Samo u večer jedu kisela zelja, uljem začinjena, i ko
madić kruha. Na veliku subotu priprave gospodarice razne vrste
gibanica od sira, oraha i meda; kobasa, pršuta, mesa s lukom, jajima
i češnjakom. Sve te stvari metnu u veliku košaru pa poslije podne
ih u košari donese djevojka obično na opredijeljeno mjesto, gdje se
sakupe sve seoske djevojke, čekajući »mladoga gospodina" (kape
lana). Cim opaze, da ide, poredjaju se, i žamor prestane. Svaka
stoji kod svoje košare. Pošto je mladi gospodin izmolio nad koša
rama propisane molitve, otkrije svaka djevojka svoju košaru i mladi
ih gospodin blagoslovi. Poslije blagoslova uzme brzo svaka svoju
košaru, žureći se kući što brže može. Koja dodje prva kući, vele,
da će se prva udati i da će njezina kuća imati „fletnije" (hitrije)
težake.
144 ST. KORENIĆ,
Na sam vazam (uskrs) svatko se nakiti što ljepše može, osobito

momci i djevojke te krenu u crkvu. Poslije mise daruju djevojke
momcima, koje vole, pisanice, no i momci daruju djevojke. Tima
pisanicama očituje se prva ljubav med. momkom i djevojkom. Za to
i pazi svaka djevojka, koji će momak darovati koju djevojku i
obratno.
14. Narodna vjerovanja i gatanja.
a) O v i l a m a .
Dok je bilo vila, vele ovdje ljudi, da su bila i bolja vremena,
nego sada Što su. Rodila su dobro polja i vinogradi. Svega je bilo
dosta. No sada nema više vila, odbile su se od naroda, poplašile su
se od rogova, u koje svinjari na paši neprekidno tule. Vile su vi
soke, lijepe i bijele djevojke. Kose su im bujne i spuštene preko
ramena. Jedna vila daje pred par godina zaspala u Stupniku pod
grmom. Pastir ju je neki vidio, kako se je pod grmom silno zažarila
od sunčane žege. Na to je otrgnuo jednu granu i pokrio vili lice,
otišavši tiho dalje. Kad se je vila probudila, pošla je za pastirom
i pitala ga, što želi, da mu uzvrati ljubav? Pastir joj reče, da ne
prosi ništa nego jakost, da ga ne budu drugi pastiri na paši tukli,
kako su radili to do tada. On naime nema ni oca ni matere, da ga
brane. Gospodar, koga sada služi, slabo ga brani, te je od glada
oslabio. Na to mu reče vila: dobro, neka ti bude, što si iskao. I
on postade sada najjači od svib pastira u selu. Kad su mu se drugi
pastiri u selu rugali, on ib je sve svladao i pošteno ib se sad na
tukao, bacajući katkada u selu i druge ljude u jarke. Svi su se
čudili, odkuda njemu iznenada tolika jakost.
b) 0 k u g i .
Ljudi kažu ovdje, da je kuga mršava i visoka žena, koja hoda
po gustim šumama. Kad je gladna, te kad ne može nigdje ništa
uloviti, ide po selima, osobito po gradovima, jer da tamo ima de
belih ljudi.
Gospodarice na selu, kad dolazi kuga na ljude ili na blago,
meću noću pred kuću ili štalu mlijeka u zdjelici. Tako će se kuga
napiti mlijeka, pa ne će moriti blaga ni ljudi.
c) O v j e š t i c a m a.
Vještice su, vele ovdje ljudi, bogate mlijekom i sirom, jer noću
muzu tuđje krave. Vještice se sastaju na raskršćima, gdje se do
govaraju, kamo će. Evo jedne gatke o vješticama.
Jedan dječak reče materi, da ide u službu. Idi, idi, reče mu

mati; ja ti ne mogu toga zabraniti; samo pazi, da ne služiš onoga,
koji ima crvene vlasi. Dječak ode tražeći službu, pa nadje čovjeka
s crvenim vlasima. Ovaj ga zapitao: kamo ideš? Ištem službu, od
govori dječak. Dodji k meni u službu, odgovori čovjek s crvenim
vlasima. Hvala lijepa, ja ne idem k vama. Dječak se obrne i otide.
Ovaj ga čovjek opet preteče i zapita: kamo ideš? Tražim službu,
odgovori dječak. Hoćeš li k meni? Ne, bvala lijepa, ja k vama
ne idem. Dječak se okrene i otide. I po treći put se postavi pred
dječaka isti čovjek. Zar su ovdje svi ljudi crveni? upita dječak,
pošto je opet opazio čovjeka s crvenim vlasima. Ta gdje da na-
đjem službu? Kamo ideš? zapita ga opet crveni čovjek. Ištem
službu, odgovori žalostan. Hoćeš li mene služiti? Hvala lijepa, ja
k vama ne idem, odgovori dječak. A zašto ne? Jer mi je, odgo
vori dječak, mati kazala, da ne smijem služiti onoga, koji ima crvene
vlasi. Na to će čovjek: samo ti lijepo ostani kod mene; mi imamo
svi crvene vlasi. Dječak napokon ostade kod toga crvenoga čo
vjeka, koji ga odvede u pakao. Čim je dječak stupio na prag od
pakla, opazi svoju krsnu kumu. Ova je bila kobila. Joj, što je
tebe doneslo ovamo?, zapita ga kuma. Ti si došao u pakao, da
vraga služiš. Nikada se ne ćeš njega riješiti. Nego čuj, i poslušaj
me. Jesi li se pogodio s tim crvenim čovjekom? Nijesam, reče
dječak. Na to mu reče kuma: pazi dobro, štogod ti bude nudio
u ime plaće, sve otkloni, samo uzmi opanke. On će ti dati opanke,
koji se ne će nikada razđerati. Prije nego ideš spavati, svako veče,
popišaj opanke, pa ih u oganj sahrani. On je tako radio. Za kratko
se je vrijeme jedan opanak razderao. Na to reče dječak crvenomu
čovjeku: moji su se opanci poderali. Kuma mu je medjutim prije
kazala: kad se opanci poderu, ne isti za plaću ništa drugo, nego
pjene, koja je u kotlu, u kojem vrag duše kuha. Vrag doista upita
dječaka: što hoćeš za plaću ? Hoćeš li novaca ? Ne ću, nego pjene
iz kotla, odgovori dječak. Kad je dječak crpao pjenu iz kotla, svi
su vragovi vriskali, jer je dječak vadio duše, pa i dušu svoje kume.
Ova je došla u pakao, jer je kao vještica ukrala susjedi zdjelu
mlijeka, a susjeda ju je proklela.
d) O zvijezdama.
Onih sedam zvijezda na nebu zovu u Stupniku lastori. Po njima
znadu seljaci, koje je doba noći. Tri zvijezde zovu se kosci, jer
ide jedna za drugom kao kosac za koscem. Po koscima se ravna
FOLKLOR. SBORNIK I, 10
146 ST. K0RENIĆ,
zvonar, kada treba zvoniti na pozdrav Gospi. Zadnja zvijezda od

tri kosca zove se luknarica. Ona nosi koscima jelo Pošto ovdje
težaci jedu najradije u jutro luk, i to rano, po zvijezdi luknarici
se ravnaju kada treba nositi težacima jelo na polje. Po večernjoj
zvijezdi ravnaju, se pastiri, volari itd., kada treba goniti blago na
pašu, pošto ljudi ovdje i poslije večere tjeraju marvu na tako
zvanu malu pašu ili „popasak". Kad daniea izadje, dižu se ljudi
na posao, no nekoji ustaju i prije izlaska danice. 0 mliječnom
putu vele ovdje, da kum kumu sijeno krade. Kad se je za kiše
pokazao na nebu pas (duga), vele, da će biti opet kiše, jer da se
je pas u Savi vode napio.
e) O s v e t o m I l i j i .
Za svetog Iliju misli ovdje narod, da svaki svetac u nebu zna
za svoj imendan, jedini sv. Ilija da ne zna. Bog mu nije toga dopu
stio, vele, zato, jer je Ilija goropadan, pak bi sav narod gromom
potukao, kad bi mu se molio na njegov imendan. Ilija je naime
bijesan na ljude, pošto Boga odviše kunu, te bi rad poubijao sav
svijet. Bog mu je međjutim kazao, neka se strpi, da će mu o nje
govu imendanu dozvoliti poubijati opaki narod. A pošto je Bog
neizmjerno milosrdan, čeka, ne bi li se ljudi poboljšali, pak vara
Iliju za njegov imendan. Za to, kad Ilija pita Boga za svoj imen
dan, Bog mu vazda odgovara: ,,E moj Ilijo! već je odavna prošao
tvoj imendan". Na to Ilija od srditosti puca po zraku.
Pored toga vjeruju, da grmljavina odatle dolazi, što se kola, na
kojima se Ilija vozi, zadjenu o neku zvijezdu; a kad grom udari^
vele, da su mu se kola prevrnula, pak da je za to od srditosti
udario gromom o zemlju.
f) 0 s n u.
Ako je čovjek sanjao o vatri, vele ovdje, da je dobro igrati na
lutriju. Kada tko sanja, da mu je zub ispao, znači, da će mu
netko umrijeti u rodu. Ako tko sanja, da se vozi, nešto će mu se
pripetiti, trebat će da ide na put. Ako sanja o novcima, znak je,
da će plaćati. Onoga koji sanja o ribama, snaći će slijedećeg dana
velike brige ili nesreća. Tko sanja o kalnoj (mutnoj) vodi, skoro
će oboljeti; ako je sanjao o bistroj vodi, znak je, da će biti zdrav
kao lav. Tko sanja, da po zraku pliva, misle, da se širi i raste.
g) O ž i v o t i n j a m a .
Za životinje vele, da se znadu upravo onako medju sobom
razgovarati, kako i ljudi, samo što nemaju razuma. Razgovarati
se. ipak mogu samo na polnoćku. Tu milost su isposlovali „vol i

oseP', pošto su oni iskazali dobročinstvo Isusu u štalici, kad se je
narodio
Na dan sv. Grgura, vele, da se ptice u šumi goste Svaka dobije
„barilec ili čuturu" vina, i pogaču. Na taj dan se ptice žene.
h) O v r e m e n u .
Svašta se gata i o vremenu. Ako je mladj nastao za lijepa vre
mena, veli narod, da ne će biti kiše cijeli mjesec. Ako kiša pada
na veliki petak, treba da se ona kiša čavlom iskopa, jer ne će biti
voća ni žira. I ono, što će uroditi, bit će pišljivo i gnjilo. Ako ne
daždi i ne puše vjetar, vele, da će šljive okilaviti i popadati. —
Kakvo je vrijeme dvanaest dana pred Lucijinom i dvanaest dana
po Lucijinom, onakvo će biti cijelo ljeto. Ako je vrijeme lijepo,
bit će povoljno ljeto
Ako se živad „kuplje" i skače po vodi, znak je, da će biti kiše.
Ako sunce o zahodu zadje za oblak, biti će slijedeći dan kiša i
ružno vrijeme. 0 tome imaju poslovicu: „črljena večer, posrano
jutro". Ako se ljeti iz Kranjske pokaže crn oblak, bit će u pri
gorju tuče. Ako je Klek bistar, nastat će skoro ružno vrijeme.
Kad se pojavi potres, vele, da će biti hudo ljeto. Bog naime
ljude kara. Kada pjetao pjeva, vrijeme će se promijeniti. Ako se
sol topi u kuhinji, bit će kiše. Kada se dim po kuhinji vuče, znak
je, da će se vrijeme promijeniti.
i) R a z l i č i t o .
Ako se momak u djevojku zaljubi, vele bake, da ga je sama
djevojka ili mati njezina „zacoprala", davši mu po nekom gibanice,
koja ga tjera k onoj djevojci. Ako se djevojka zaljubi prije u
momka, vele, da će biti, kad se uda, velika „potepenka'' —- da
će biti za svakoga, koji ju bude htio imati. Vele:
Kad se kuja kucat stane,
Svega sela psom dopane.
Ako djevojka posti cijeli dan u slavu sv. Andrašu, dok ne ugleda
zvijezde, a tada pojede tri pšenična zrna i popije tri kaplje vode,
zatim se friškom vodom umije i obriše, pa ako sanja, da je. noću
došao mladić, koji ju je obrisao i poljubio, onaj će mladić biti
doista njezin muž.
Ako mati na djetetu štogod šiva, veli se, da će ono dijete biti
tupo i zaboravljivo. — Ako čovjek drijemlje te mu se zijeva, vele, da
148 ST. K0RBNJĆ,
ima uroke. Ako hoće žena da dozna, jesu li pravi uroci, uzme 9
žlica vode i metne ih u zdjelu. Iz te zdjele prelijeva vodu žlicom
u drugu zdjelu. Ako je sada vode 8 žlica, onda su doista uroci.
Poslije toga meće u zdjelu pet gorućih ugljena. Ako ugljeni jako
zacvrče i odmah padnu na dno, znak je ; da su jaki uroci. Poslije
skuha tu vodu i njom tjera uroke. Natare oči, ruke i noge, i odmah
je čovjeku bolje. Nakon toga baci vodu pod postelju, i kaže: odla
zite onamo, odkud ste i došli!
O Trojacima i o Tijelovu kade babe krave „šmirom" ili odpa-
cima voštenih svijeća, da tko ne uzme tobože kravama mlijeka.
Ako oni, koji ukopaše mrtvaca, sastanu drugog mrtvaca, kad se
s pokopa vraćaju, vele, da će u onoj kući, gdje je bio pokojnik,
najprije umrijeti muškarac.
Ako mrtvac gleda na jedno oko, u kući će skoro netko umrijeti.
Ako je mrtvac mladji čovjek, kažu da će skoro umrijeti mladić
ili djevojka u istoj kući ili u selu.
Ako se je grob pognuo i zasuo, skoro će netko umrijeti u po
kojnikovoj kući.
Kada tko odjene haljinu ili rubaču (košulju) naopako, treba da
ju baci odmah na tie i popljucka, jer će biti inače nesretan.
Kada dobar pastir umre, vele, da blago ne će da pase onaj dan,
kad ga pokopaju. Za gospodarom ili gospodaricom onoga ljeta
mora poginuti krava, konj ili ovca.
Za polnoćke, vele ljudi, da se blago (stoka) međju sobom razgo
vara. Jedan vol kaže drugomu: „Nas će gospodar još ovoga ljeta
prodati. Kod novoga gospodara ne će nam biti ovako dobro". Ili:
„Čuješ! Stefek se bu letos ženil. tebe budu za pir ubili".
x4.ko volu suze jedno ili oba oka prije nego ga na sajam vođe;
ili ako jedan vol na drugoga skače, drže, da će biti na sajmu
prodani.
Kada žena doji kravu u večer prije sajma, pa ako krava ni
kako ne će da dade mlijeka, znak je, da će biti prodana
Ako lastavice nisko lete, bit će naskoro kiše.
Ako se krava ne može oteliti, dadu joj popiti vodu ; u kojoj
se nalaze mrvice, ubrane sa stola o božicu.
Kravi ne će pucati vime, ako se ono namaze mašću od hlade
tine, koja se pripravlja o Božiću, o novoj godini, o Trim kraljima,
ili o Uskrsu.
Čuje li gospodarica, da kukavica kuka, vele, da će joj postati
sir crvljiv.
Zvonjenje u lijevom uhu znaci dobar, a u desnom zao glas.

Kada tko vidi bijeloga leptira, znak je, da će biti konoplje bijele;
ako pak vidi šarenog leptira, bit će konoplja krastava.
Ako žena ne može roditi, neka se opaše kožom, koju je zmija
svukla, pa će odmah i lako poroditi.
Krastava žaba je „coprnjica" (vještica).
15. Narodna medicina.

Ako koga bode. uspu seljaci sparenu zob u kakvu torbicu, koju
postave na ono mjesto, gdje bode. Ako to ne pomogne, uzmu
zemlje, spare ju i metnu vruću na isto mjesto. Ako ni to ne po
mogne, posluže se mokrom krpicom, koju poliju petrolejem., Ako
je jak bodac, uzmu travu „striček", što se po zemlji vuče; štuku
ju i stave na mjesto, gdje bode, bol mora svakako da prestane.
Proti bodcu je dobro i toplo laneno ulje. Dobar je i flaštar od meda
i vapna, koje još nije bilo mokro.
Bol selaca liječe „crnom meticom", „konjskom meticom" i „maj
činom dušicom". To se spari i pri vine na želudac. Ako ženu boli
u „dimju" (viscera), razbijeli se u vatri nova cigla, namoči se su
knena krpa, kojom se cigla zamota, i metne na mjesto, gdje boli.
Bolesnik se dobro pokrije, da se spoti.
Proti grizu dobar je kupljeni „klinčac" i „najgvirc". To se
stuče i u vinu skuha, zatim metne na krpu i postavi na želudac.
Ako tko ne može dobro spavati, te fantazira (mašta), izliječi se
ovako: uzmu se tri batva slame od 4 hižna ugla na križ, k tomu
nešto tamjana, pa se to metne na crijep ognja, i tim nakade boles
nika, koga treba dobro pokriti gunjem, da se dim ne raziđe.
Suha bolest (Auszehrung, tabes) liječi se ovako: Skuha se ko
rijenje bijelog i crvenog sleza (Eibisch), pa se ona voda pije, da
se žeđja gasi. Ako se je suha bolest već razvila, nakvasi se žuta
ilovača, naliči na krpu, i privije na žile od ruke i na poplat. To
se mijenja po dva puta na dan, i to kroz tri dana. Ako bolesnik
ipak i dalje kašlje, onda treba — ići k liječniku.
Groznica se liječi ovako: Uzme se od 77 vrba po jedan list.
To lišće se namoči, pa se ona voda pije.
Glavobolju liječe alaunom, koji se pomiješa bjelanjkom od jajeta,
a miješa se, dok ne bude kano snijeg. Tim se namaze krpa, koja
se metne na čelo i na žličicu. I bit će dobro.
Bol uha. Namaze se lanena krpa voskom, omota se okolo vre
tena da dobije oblik lijevka 5 stavi se taj lijevak od krpe u uho, a
na gornjem se kraju nažge. Ta krpa izvuče iz uha svu nečistoću.
150 ST. KOKENIČ,
Ako se tko pnsijece, iskopa se gavez i stuče se sa starim salom,

pa se to privije na ranu. Kad se rana počne bijeliti, onda se stavi
na nju trputac (Sp. Wegerich). Poslije se nabere i osuši lišće od
kupine, koje se sitno stuče, pa se tim prahom posipava rana te
odmah zacijeli.
Sol zubi. Skuha se korijenje od crnoga trnja i korijenje od ja
gode, pa se ovom vodom zubi ispiraju. Ili se razbijeli na vatri
bijeli luk, pa se metne na šćrbu od zuba, i bol prestane odmah.
Dobro je skuhati i češnjak u octu, pa više puta metati u usta ovu
tekućinu.
Gušćeri (ako su žlijezde na vratu ili pod lalokom otečene). Naj
bolje je u jutro dobro natrti žile na ruci slinom. Osim toga treba
usuti vrućega pepela u torbicu, koja stoji privezana okolo vrata,
dok bol prestane.
Hunjavica. Nažge se kora kruha (ili „gaćnjak") te se tim dimom
kadi nos.
Ako bole pleća. Najbolje je metati po vratu pijavice ili rogove.
Gliste se liječe ovako: U lupinu od jajeta metne se bijelog luka
i stolnog ulja, pa se stopi tako, da se luk speće. Zatim se primiješa
nešto čadje. Tim se namaze djetetu slijepo oko, pod nosom i na
žličici. To se tri puta ponovi. Na čelo se pak metne krpa namazana
alaunom.
Gliste liječe i borovim ili kimlovim uljem: njim se maže pod
nosom, slijepim okom i na žličici. Dobro je proti glistam i pelinovo
ulje. Još se daje djetetu piti i češnjak u mlijeku.
„Frasu liječi se ovako: uzme se 5 ili 9 zrna kukolja, štuku se
i metnu u mlijeko, pa se moče ljA sata. To onda uliju u dijete, i
odmah „fras" prestane. Dovoljna je jedna čašica toga pića.
Kose mažu se kraA^skim mlijekom, a pored toga bolesnik treba
da i pije mlijeko.
Vrbanac. Ostruže se gornja kora od bazga, pa se srednja kora
privija na vrbanac. U ljekarni se još kupi „vrbančeve masti", koja
se namaze na krpu, i metne na čelo.
Vrbanac će se izliječiti i ovako: stopli se hrženo brašno s pa
prom, pa se tim ovije glava ili noga — gdje već boli. Kada ne
stane vrbanca, treba ispirati mjesto, koje je bilo bolesno, svojom
vlastitom mokraćom.
Prehlada glave. U ustima se drži toplog octa, dok se može. To
jači zube, i povuče iz glave svu nahladu.
Proti padavici je najbolji lijek nekoliko zrna moštarde, koji treba
uzimati svakog jutra na tašte.
ŽIVOT, JEZIK I OBIČAJI STUPNIOANA KRAJ ZAGREBA. 151
Jak kašalj liječi zrnje od borovice, satrto i u dobrom vinu sku

hano. To treba piti više puta na dan. Dobro je i kimla sa smo
kvama u vinu popiti. To čisti prsa.
Slabomu sluhu pomaže ulje, načinjeno od zrnaca borovice. Ne
koliko se kapljica kapne na pamuk, koji se turi u uho. Ako čo
vjeku zvoni u uhu, neka kapne u uho nekoliko kapljica ulja od
mendula.
Slabe zube jača lišće od kupine, skuhano u vinu, čim se usta
ispiraju.
Grlobolja: U vinu se skuha lišće od žalfije, pa se ova tekućina
pije više puta na dan ; ili se s toplom vodom pomiješa malo meda,
pa si bolesnik time ispira grlo.
Proti kamencu treba da se na tašte u jutro pogutne jedna je-
drka (srce u košćici) od breskve; ili 8—9 zrna od borovice.
Ako stekao (bijesan) pas ugrize Čovjeka, najbolje je smiješati blato
(govno) od kopuna s octom, pa tom smjesom mazati ranu.
Ako se koje udo skvrči, najbolje je mazati ga jazavčevom mašću.
Otečeno grlo. U ocat se metne kamelica, đost rakije, pa se
njima ovije grlo.
Čišćenje pluća. Nabere se lišće od „plućne trave", (pulmonaria,
dobije se u ljekarni) koja raste po vinogradima. Skuha se u vinu,
pa se ta tekućina pije u jutro svaki dan na tašte.
Proti koliki je dobar ustuk, ako se metne češnjaka u vino, ili
još bolje u rakiju, pa se više puta na dan pije.
Tko ima tvrdu stolicu, najbolje će učiniti, ako svaki dan u jutro
tare želudac s lijeve i desne strane. To treba činiti više puta.
16. O postanku grada Zagreba.

Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb,
nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednoga dana je onuda prošao
neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio,
ne našav nigdje vode, dodje do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg.
Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i na jedan put pro
ključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove
se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove „Manduševac".
Ženidbeni običaji.
a) Iz Vrbove (kotar Nova Gradiška) u Slavoniji.
PBIBRAO UČITELJ M I J O KURJAKOVIČ.
Ponajprije valja djevojku izprositi. Njekoč su roditelji malo gle

dali na volju svoje djece, premda se je našlo i zdušnih roditelja,
koji su svojim miljencem po volji činili. Da li se je dvoje mladih
sviklo (zavoljelo), poznalo seje po tom, što bi dalo jedno drugomu
prsten ili maramu „u zalog", ili kitu smilja, zatim što bi u kolu
jedno uz drugo igrali, a; njeki bi „ljubovali" (ašikovali) prije vjen
čanja po dvie tri godine.
Sada se mladići žene prije i poslije vojničtva, kakve već prilike na
stanu. Na zaruke (proševinu, snuboke) polazi s mladoženjom njegov
otac i još jedan ili dva starija, odlična seljana. Sa sobom nose punu
tikvicu te nazvav božju pomoć, razgovaraju poduže o svojim po
trebama. Napokon navrne koji od prosaca govor na današnji po
sjet. Roditelji i djevojka potvrde, da pristaju na udaju, ako pri
hvate tikvicu, što rijetko biva prve večeri. Ne pristaju li, tikvica
se vrati kući puna. Kad je djevojka ponudu prihvatila, valja ju
zaručiti. Mladoženja joj metne u njedra 5—15 ili više forinti u
zlatu, srebru, običnije u papiru, a ona njemu maramu. Poslije ne
koliko dana, dvije ili tri babe jave djevojci, da će ju pravo zaru
čiti ili prositi. Tad mora gazda ili otac mladoženjin dati djevojci
po mogućnosti 3, 5—15 forinti, ili u zlatu 2—10 dukata, A da
uzmognu i tijelo okrijepiti, mora mladoženja ponijeti dovoljno jela
i pila, jer „svekar" (tako veli djevojka otcu mu) vrlo malo troši
pića i jela.
Sad valja djevojku, kojoj odmah vele „snaša", zaodjeti. U to
ime joj svekar kupi pamuka, od kojega će kućanom, rođakom i
svatovom. satkati darove, a uz to joj se štošta kupi na dar. To se
zove „mali vašar".
Sad dolazi „veliki vašar". Svekar će kupiti snasi svilu, cipele,
kožuh, ćepe. Pogodi za nju na sajmu ili kod krojača dugačku ha
ljinu, obloženu iznutra krznom, koja se zove „binješ" ili „benješ",
a stoji 25—30 for. Nakupuje još i drugih sitnarija, k a o : marama,
ŽENITBANI OBIČAJI. 153
đerdan, naušnice itd. Na taj dan se skupi najbliža rodbina uđava-

čina: otac, mati, braća i sestre na vašar, a za sve donese mlado
ženja dosta hrane i pila; obično jedno pečeno krme, pol akova
vina, i rakije.
Od onoga dana, kako je djevojka primila kućanski zarnk, koji
su svi stariji članovi kuće odobrili, ne radi više svojim roditeljima
ni kućanima, već se bavi svojim ženskim poslom. Roditelji ju hrane,
nu od svekra i svekrve dobiva jednom ili dva puta preko nedjelje
kolač (u prosto, t. j . bez kvasca) i kolačića, a ako je kuća mo-
gućnija, još i po tikvicu rakije ili vina, a i po komadić slanine ili
kobasice. Sve joj to nosi mladoženja srijedom i subotom u večer.
Jabuka. Nekoliko nedjelja prije vjenčanja dođe sva udavačina
rodbina k njezinoj kući, da se ovdje opet počasti. Mladoženja po
nese pečeno krme, vina, rakije i svakojakih pita, (tjestenine). Trošak
je tolik, da svaki mladoženja dade radije i po 20 for. za jabuku,
nego da čini trošak. Ako se već ide na jabuku, tad pošalje uda
vača mladoženji u zamjenu za ovu čast jabuke, nakićene ružmarinom,
a obložene pozlatom, daruje svekra i svekrvu, sve ukućane mlado-
ženjine, pa kuma i čaju, koji su te večeri došli takodjer na čast
sa svekrom i jednom ženom iz kuće mladoženjine. Ali svi (osim
čaje) moraju da plate darove, ili ih natrag povrate. Obično se plaća
za peškir 30 nvč.
Iza jabuke ide svekrva k udavači tri puta u tri tjedna s po
gačom. Osim pogače ponese sa sobom pečenu gusku i nješto ko-,
lača, dočim ostalo jelo i pilo za ručak daju udavačini ukućani. Ako
svekrva ne nosi kotarica, plati u ime toga udavači 3 forinta.
Ugovor ili riječ. Nedjeljom pred vjenčanje dođu svekar, kum i
čajo na ugovor, ponesavši sa sobom i opet dosta zaire. Ugovori se
drže radi toga, da se sporazume o danu vjenčanja. Tad mora svekar
udavači isplatiti u novcu, ako joj je što obećao, a nije kupio, dru
gačije joj ne dadu roditelji na vjenčanje. Tom prilikom pokloni
mladoženja svojemu tastu „putrance ili pletenjake", to je obuću
sa kožnim poplatom bez peta, a lice je spleteno od uzice. Negdje
ga daruje i mestvama (poput lovačkih kamašna). Punici daruje
1 for., a tako i braći i sestrama udavačinim.
Vjenčanje. U oči vjenčanoga dana dođe k mladoženjinoj kući
kum, drugi svjedok (stari svat), i čauš ili čajo. U istoj se kući pri
kupi više susjeda, koji se sa dotičnom kućom uzajmljuju i potpo
mažu u veselih i žalosnih zgodah, a zovu se „uzovi, uzovnici".
Između ovih biraju si kum i stari svat ostale svatove. Djeveri i
154 M. KURJAKOVIĆ,
djeveruše su obično braća i sestre ili rodjaci mladoženje. Mogu biti

i oženjeni, ili udate.
Cajo je poslije kuma najznatnija osoba; on bo zastupa domaćina
ne samo u domu njegovu, nego i u domu udavačinu. Da ga svak
raspozna, nakite mu kakvu staru, nagrdnu šeširinu peškirom i
raznim cvijećem. 0 vratu nosi kobasicu, sun sir, a navješa si još
o vrat na uzicu nekoliko pilića i pataka. Smiješan mora biti na
prvi pogled. Uza se nosi sjekiricu, kojom po volji liarači živad.
Glavna mu je zadaća brinuti se, da ne ostanu svatovi gladni i
žedni. On zabavlja goste šalom, koja je više put i preslana. U
starija, bolja vremena imali su imućniji gospodari u svatovima još
i „prikumka", pa sluge, pisare i kočijaše glavnih, svatova. Pozove
se i svirač i bubnjar, da je bolja sloga na plesu, da se dakle
drži stalan odmjeren takt. To nisu baš učeni svirači, jer onaj u
frulicu brzo prebire, izvadjajuć naizmjence nekoliko glasova, a
bubnjar ga prati bubnjem. Da bude kućegazdi više šale, zabilježi
čajo sve nazočne svatove ugljenom u sobi na stijeni ili na ko
madiću papira. Ovaj papir čuva uza se, te bilježi marljivo na njem
pogrješke svatova za pirovanja. Ne bilježi svatova poimence, već
razno nakrenutim crtama. Ako je koji gost (svat) preko dana štogod
skrivio, tad ga čajo javlja u večer kumu, koji ga kazni globom
od 1 dukata (novčić), ili da popije tri čaše vina, ili rakije, ili vode.
Svatovi se raziđu, kad lioće, na počinak svojoj kući, da se sutra rano
sakupe u mladoženje na zajutrak. Al rijetko biva, da idu spavat,
jer se domaćin skrbi, da ik ugodno zabavi, pa tako dočekaju i dan.
U zoru nakite si mladoženja i djever ruke maramama od svile.
Kad su si namirili želudac, polaze uz blagoslov oca, majke i uku
ćana k udavači. Ova već spremljena čeka svojega milka. Došavši
svatovi na vrata, ne mogu u dvorište, dok ne plate neki danak
(njekoliko novčića) kao ulazninu onome, koji im otvara kapiju. Kad
unidu u dvorište, dočeka ih kolo djevojaka sa kojom prigodnom
pjesmom, n. pr. ovom:
Narasto ružmarin
Bostanu na vrata,
Bostanu na vrata,
Milo janje moje!
Tuđi njemu, dušo,
Mjesto ne dopade (opet)
Milo janje moje!
Već on hoće, dušo,
Da sutra maršira,
ŽENITBBNI OBIČAJI. 155
Da ga prati banda, Poslat ću ti, draga,

Da ga prati draga. Janje od ovaca;
,,Sut', ne plači, draga, Kada dodjem, draga,
Dok udara banda; U Beč u stolicu,
Dosta ćeš plakati, Poslat ću ti, draga,
Kad na vojsku podjem. Bijelu knjižicu,
Kad na vojsku podjem, I u knjigi, draga,
Natrag ti ne dodjem. Dva šnajdora mlada,
Kada dodjem, draga, Nek ti šiju, draga,
Blizu Varaždina, Sve mrko odilo
Stručak ružmarina; Za to tvoje drago
Kada dodjem, draga, Prebijelo tilo.
Blizu Vinkovaca, Mara Rašhović.1 „
Djeveri i djeveruše idu sad k snasi, đočim ostali svatovi udju

u drugu sobu, priredjenu za goste. Porazgovoriv se malo, zahtijeva
kum, da dodje djevojka. Ovu preuzme sada djever te mora biti
uza nju cijelo vrijeme pirovanja. Sakriju li mu ju, tad mora platiti
globu.
Prije, nego će svatovi povesti snašu na vjenčanje, isprosi kum
od oca, majke i od svih ukućana mladencem blagoslov, ili im sam
dade blagoslov. Kum naime natoči čašu vina, sjeti mladence njihove
buduće dužnosti i zaželi im u ime svih obiteljsku sreću, okusi vina,
preda mladoženji, ovaj mladoj ili udavači, i tako redom, a što pre
ostane, popije kum. A sada pođu k sv. obredu. Ako je daleko
crkva, voze se; inače idu pješice ovim redom: mladoženja sa dje-
verušom, udavača sa djeverom, kum sa svojim parom, stari svat
sa svojim, napokon slijede, ako ih ima, drugi svatovi. Putem se
pjeva, a čajo spravlja šale.
Došavši od vjenčanja, upute se svatovi kući uđavačinoj, kojoj
vele sada i: „mlađa kuma",, a mi ćemo ju zvati „snaša". Ovdje
se sada troši većinom na trošak mladoženjin, jer je on morao skoro
sve donijeti, pa u snašinu domu dobije samo lonce. Zabava traje
do večeri. Primivši ponovno blagoslov od roditelja i ukućana (ili
to kum uradi), izidju svatovi u dvorište, gdje ih opet dočeka kolo
djevojaka, snašmih drugarica s ovom pjesmom:
Oj ti, kume. dragi kume, diži svatove!
Sunce nisko, blato sklisko, naš dom daleko.
Zbogom ostaj, djevojačka majko!
Mi odosmo, kćerku odvedosmo.
1
Ime one te mi je kazala pjesmu.
156 M. KURJAKOVIĆ,
Oj ti, Maro, drugo naša, šetnjo gizdava!

Ti ne žali cake svoga, od kojeg ćeš ići,
Kad u Ive bolji cako, kojemu ćeš doći.
Oj ti, Maro, drugo naša, šetnjo gizdava!
Ti ne žali majke svoje, od koje ćeš ići,
Kad u Ive bolja majka . . . itd.
(nabrajaju se braća i sestre.)
Sada ostavlja milo luće svoj dom, gdje se je rodilo, gdje je pro
bavilo nevinu dobu mladosti i gdje se je napokon razvilo nježnim
pupoljkom.
Došavši mlada u dvor svoga dragana, nadje kolo djevojaka, da
"ju pozdrave svatovskom pjesmom:
Čija žurba u ovom dvoru, čije veselje ?

Cako ženi sinka svoga ter se veseli,
I sav mu se rod veseli, cako najbolje.
Evo nam jezde svatovi, peljaju snašu djeveri.
Svi svatovi, draga braćo! jeste Y svi zdravo ?
Idete li svi u skupi gorom zelenom?
Vija li se kita smilja konjem za grivu?
Igra li vam vran zelenko pod djuvegijom?
Pružila se zlatna žica od vedra neba*
To ne bila zlatna žica od vedra neba,
Već to bila lipa seka (Mara) od mile majke —
Pružila se lipom baji (Ivi) oko šešira.
Oj ti, kume, dragi kume, ajde u kolo!
I povedi sve svatove rukom za sobom,
I tu snašu drugu našu, što ste doveli.
Oj ti, kume, dragi kume, daruj nam kolo !
II s jabukom, il s jaglukom il s drugom našom.
Stari svate, dragi brate, daruj nam kolo!
Oj divere, mlad divere, daruj nam kolo!
Djeveruše, eglenuše, darujte kolo!
Oj ti čajo, dragi čajo, daruj nam kolo!
Kočijaši, tamburaši, darujte kolo! —
Iz kola pode snaša preko prostrtih ručnika i stolnjaka u ku
hinju, da potakne po prvi put vatru u svojoj novoj kuhinji. Tuj joj
mahom ponude stolac da sjedne, a kada je sjela, metnu joj na
krilo malo dijete, obično muškarca, valjda u želji, da stekne i
sama za godinu dana takvog golubića. Ona ga miluje i nadari
jabukom, obloženom pozlatom, a u jabuku utisne novčić. Sada slijedi
gozba. Kako su posjedali svatovi za stol, te se donese kupus, na
zdravlja tast svomu zetu, a svekar svojoj snahi, bez osobitih pri
prava, onako, kako im to srce kazuje. Tako se goste do pol noći.
ŽENITBENI OBIČAJI. 157
Tada valja mladence odvesti uložnicu. Obrednim je meštrom čajo.

Prisustvovati smiju po pravilu samo glavni svatovi, medju njima
i djeca. Kum im rekne po treći put onu zdravicu, kad ono svi svatovi
imaju srknuti iz njegove čaše. Najprije pripomogne mladenac mladoj,
da se svuče do košulje, a onda ona njemu. Sad se teško pogode, koje
će prije na krevet, jer se drže stare riječi: tko prije na krevet,
taj prije i u grob.
Cajo medjutim, kad su se popeli na krevet, da svrši svoju časnu
zadaću, pokrije ih ćepetom po glavi, zagrli im ruke oko vrata, i tim
je taj obred svršen. Svatovi se časte medjutim do dana. — U
jutro do zore valja snasi ustati, a da ne pokasni, brine se djever
i čajo. Sad joj treba makom biti korisnim članom obitelji. Trči
odmak na zdenac, gdje su za nju ostavili novčić, — da donese
vode i drva, da naloži vatru, i da pomaže štošta.
Kad se je lijepo razdanilo, povede djever snašu pred kuću, da
ju vide i upoznaju, ako je iz stranoga sela. Tom prilikom nudi
djever starijim prolaznikom čašicu vina, dočim snaša to zasladi
kojim poljupcem, pak ju zato daruju novčićima.
Ovo je dan najvećeg veselja. Tuj se časte zvani i nezvani. Jede
se i pije od rana jutra do zore. Običaj je, da se samo oko podne
ustaje od stola, da se gosti malo pošeću. U tu svrhu obuku se
što ljepše, posjeđaju na kola, te se izvezu u obližnje selo. U ko
lima nose zastavu, koju su načinili od svilenih marama. Ako uz
put prolaze kraj kuće dobrih znanaca ili rodjaka, ponude im ovi
poputbine koju čašicu vina. Tako biva i onda, kad svatovi prolaze
na vjenčanje i sa vjenčanja.
Objed se počima taj dan kasno, oko 3 sata. Da bude kućegazdi
o lagljem, donese se „čast" za svakim svatom od njegove kuće:
pečeno prase ili krupnije peradi, zatim pita 1 i kolača, k tomu i po
oku dvije li vina. Cast dodje na stol istom onda, kad jestvine prodju,
i to svaki svat meće svoju čast preda se.
Po užini hoće mlada snaša da daruje ukućane, rodjake i svatove.
Darove dijeli u snašino ime čajo. Ako je dar u kućaru (komori,
kiljeru) ili u drugoj sobi, tad ide po njega sa snašom čajo, djever,
mladoženja i sestra ili bliži njezin rod. Prate ih guslari, dudaši, a
dar nosi čajo na kakovom štapu ili šibiki. Mlada snaša daruje
svekru gaće i košulju, zaovama stan na košulju (oplećak), a braći
1
Pita se pravi ovako: razvuku više juhka, pospu jednu sirom, na
to metnu drugu juhku, pospu ju sirom, i tako redom do šest, sedam
juhka.
158 M. KURJAKOVIĆ,
mladoženjinoj i ostalim ukućanima po peškir. Od šale obuku svekru

i svekrvi mahom darovanu košulju, pa moraju u njima malo po
skočiti sa snahom. Od svatova dobije kum košulju, a ostali svatovi
i rodjaci po ručnik. Darovi se moraju platiti po mogućnosti, ali
se mogu i povratiti. Cajo, svekar, svekrva, djeverovi i zaove ne
plaćaju svojih darova. Obred taj se počima drugi dan po vjen
čanju za večerom poslije kupusa, traje do 9. i 10. sata, a tad mora
mlada snaša za svakog svata malo poigrati sa djeverom, da svi
vide, da nije na koju nogu hroma. Najprije igra za kuma. Kad
joj je on platio, onda za svekra i svekrvu, pa za sve svatove. Svi
joj moraju dati po dukat (novčić), samo je čajo izuzet. Svirači paze
na mig kumov, pa kad im on migne, da je mlada dosta igrala za
ovog ili onog svata, stanu. Svi upru oči u kuma, kad mladenci
igraju za čaju, jer on, mjesto da plati dukatom, oplete snašu i dje
vera, ako mu se ne izmaknu, — krbačem ili bičem.
Sad se ponovno jede i pije, a pred zoru prate svi kuma do nje
gove kuće, ako je u istom mjestu i ako nije daleko. Tu je opet
„Jovo na novo", dok ih san ne spopada; tad se rastanu.
Njeki se goste i treći dan, nu sad je to rjedje, jer je zavladalo
siromaštvo.
U starija vremena bio je običaj, da kum gosti drugi dan sve
svatove u svojoj kući od jutra do objeda, a poslije bi pošli mla
doženjinoj kući. Tako je isto bio običaj, da se svatovi treći dan
goste kod staroga svata do objeda. Grošćenja ima, kako se vidi,
previše*, u starije vrijeme bijaše svadba pravi zator kuće.
Pohodjani. Petkom ili subotom u jutro zaputi se mladoženja sa
čajom kući snašinoj, da pozove roditelje kćerci u pohode. Tuj se
goste do večeri, a tad se vrate njih dvojica kući.
Roditelji idu u pohode nedjeljom po vjenčanju. Sa sobom obi
čaju ponijeti za svako družinče svojih „prijatelja" velik kolač. Objed
sjegura svekrva i svekar što mogu ljepše, da se što bolje pohvale.
K objedu se još pozove kum i stari svat, ako su u blizini. Ovdje
si nazdravljaju roditelji mladenaca uzajmice bez osobitih priprava.
Za uzvrat pozovu opet majka i otac svoju kćerku, zeta, „prijana
i priju" (mladoženjine roditelje) k sebi na objed, i to odmah slije
deće nedjelje. I ovi ponesu milošće za svakoga člana one obitelji
po jedan kolač.
To su od prilike gozbe za pirovanja. Mlada snaša mora biti sada
vrlo uslužnom. Ne bavi se doduše toliko kućanstvom, ali njezina
je zadaća: jutrom rano ustati, naložiti vatru, donijeti vode, pa jer
ŽBNITBENI OBIČAJI. 159
se kod nas drži svadba obično u jesen, to mora mlađa snaša obuću
svih starijih ukućana otrti, t. j . od blata očistiti i opet svakomu
na svoje mjesto postaviti. Kad je družina poustajala, valja snasi
polijevati svakom družinčetu na ruke, kad se umiva. Poslije očisti
sobe i kuhinju, pa pazi na čistoću i oko kuće. Dakako, da joj je
vjernim pomagačem njen dragan.
Mlada je snaša dosta stidljiva, ili barem mora se takovom pri
kazivati, pa da ne ostane gladnom, skrbi se zato njena svekrva sa
redušom, koja one sedmice kuha i vodi kućne poslove. Dakle snašu
hrane u opće svi i njeguju kao nježnu golubicu, a kako i ne bi,
kad im je ponos cijeloj družini i u crkvi i u kolu i svagdje.
Kroz dan obavlja razne poslove sa ukućanima, ali ju gledaju,
gdje samo mogu, zamijeniti.
Pod večer mora snaša sa svojim vojnom spraviti u kuhinju drva,
koliko dostaje za konak, t. j . za večeru i doručak u jutro. Tad
ugrije vode pa njome pere svekru, svekrvi i ostalim ukućanima
noge. Zatim spravi svim ukućanima obuću i odjeću na mjesto,
gdje će se liepo osušiti i provjetriti. Taj posao obavlja mlada snaša
do godinu dana; akoprem marljive snaše pokazuju se svojim uku
ćanima uslužne i dalje: po dvije i tri godine.
Prvih dana poljubi snaša svakoga stranca, koji dodje k njima
u kuću, a ovaj ju mora nječim darovati (obično joj daje 10 nč.).
Gdjekoje dijele svoje poljupce i po dva i tri mjeseca.
Mlada se ne ima brinuti mahom sa svojim mužem za odijelo.
Tim se brine sveudilj njegova majka. A da može laglje početi o
svojem gospodariti, pošalje obično svoju svekrvu ili koju strinu,
da joj od dobrih seljanaka isprosi koju ručicu lana.
Ne bavi se mlada snaša s početka ni kućanstvom, jer ne redi
reda, nije reduša, već to obavljaju svekrva i druge žene, ako ih
ima u kući više. A i kasnije, kad preuzme sama gospodarstvo, pri
pomažu joj i upućuju ju svekrva i ostale ukućanke.
b) Iz Imotske i Yrhgorske krajine u Dalmaciji.

PRIBRAO UČITELJ IVAN UJEVIĆ.
Momak zavoli djevojku te k njoj dolazi u kuću, na pašu itd.,

ali sve to dok ne doznade, jesu li njegovi roditelji, strici itd. kajeli
(zadovoljni). Ako su zadovoljni, tada mu je i na dalje prosto do
laziti; ako li ne, reku, da se okani. Isto tako i ako ona ili njezini
160 I. UJEVIĆ,
nisu zadovoljni. Kad su zadovoljni, njegov otac (kadgod i majka)

dodju u njenih na „ugovor" te tu utvrde obetanjem, da će ju on
uzeti, pa poslije toga ne smjedu se jedno drugom iznevjeriti. Kad
se približi vrijeme ženidbe, njegov otac i majka skuvaju pogaču
(u ovoj se prigodi zove „kolač"), kakvu dobru kokoš ili tukca, pa
u torbu. Osim toga otac ponese jabuku i u nju zadije banovaca,
forinata itd., kako koji može, te idju u njenih na večeru. Kada
dodju, dadu sve to njenim, ali se to jede već istu večer za ve
čerom, osim kolača, koji ona sutradan dijeli svojim prijateljicam.
Poslije toga njegov otac dade djevojci jabuku, a više puta i pr
sten. Ovo se zove „prstenovanje". Nakon večere ugovore dan vjen
čanja i koliko ima biti svata. Na rastanku njimam (sic) djevojka da
ruje po štogod za sve ukućane, n. pr. bječve, pas, napršnjake itd.
U večer, prvo nego li bude vjenčanje, sakupe se svi svatovi u
mladoženjina oca na večeru kao i ostala rodbina i prijatelji. —
Prvo nego li sjednu za večeru, svaki svat ispali po jednu pušku,
te se tako i iz daljega može znati, koliko ima svata. Svatko sjedne,
gdje tko hoće, a starješina na vrh stola. — Tijekom večere, on
se ustane, podigne bukaru i reče jednomu po jednomu, n. pr.:
„Zdrav, stari svate! Evo ti kita svata te ih sjutra vodi po dje
vojku s pomoću Božjom. Sretno ti i čestito bilo!" Pa onda svakomu
redom, spomenuv svakomu njegovu svatsku čast.
Sutradan, netom svane, zaviče čauš: „Ala svati, pod barjak, da
idemo po djevojku!" — Svatova bude od 5—15. — Najprvi iđje
„prvinac", za njim čauš. Ovo je najgori svat. Zametne se kakvom
toljagom i sveže štogod na vrh nje, n. pr. rubac ili šta slična. On
zameće šale i ludorije. — Za čaušom idje barjaktar, koji nosi tro-
bojnicu, a povrh nje gvozdeni križ, a na križ su nasadjene jabuke.
Na svakom razkršću barjaktar križa barjakom, jer da tuda naj
više vještice igraju svoje kolo. — Za barjaktarom dolazi stari svat;
za starim svatom mladoženja (gjuvegija); za gjuvegijom dva kuma,
a za kumovim dva djevera, i djeverbaša, koji zapovijeda djeverovim.
Sa djeverim idje i jedna djevojka, koju u Imotskomu zovu „jenga",
a u Vrhgorcu „kamara" (od talijanske riječi „comare" — kuma?)
— Prvo nego su se uputili, stari svat moli Boga, da ih ne bi koja
napast pratila. — Svi obučeni u najsvečanije odijelo idju tako do
kuće djevojčine.
Kada dodju tamo, onda djeveri stoje pred kućom i kažu : „Ovdje
nam je ostala jedna djevojka, po koju smo došli. Poštenu je osta
vili, poštenu nam je i dajte". — Tu se sakupi mnogo cura te jednu
po jednu izvode i govore: „sada poznaji!" — Oni odgovore: „po

štena, dobra i sve, ali ta nije naša!" — Najzad je izvedu. Onaj,
koji je izvede, reče: „ja hoću jabuku za jabuku!" Onda mu dje
verovi daruju od 1—5 for. — Tad je vode u crkvu. Barjak le
prša, čauš popjeva: „veselo, veselo, stari svate, dragi brate! Dru
žina ti dobre volje, bez nevolje! Pjevaj, pucaj, druže!" Onda jedan
za drugim, po redu, puca. Kada su se vjenčali, vrate se u djevoj
činu kuću. Tu je sve pripravno što se bolje može: jede se, pije,
veseli. Ukućani i svojta nazdravljaju starom svatu i ostalim sva-
tovim. — Kad stari svat pije, vjenčana i djeverovi stoje na no
gama. Sve što hoće da učine ostali svatovi, valja da reku: ,,s te-
stirom (dopuštenjem) starog svata!" Kada dodje vrijeme od po-
lazka, čaušzaviče: „azur (spremni) svati, azur i djevojka! Vrijeme
došlo, red je putovati. Tijesni klanci a dugi konaci, tudja zemlja ka-
lauza (provodića) nejma. Kupite se, punci i punice, darivajte mladog
gjuvegliju!" Tad izadje djevojačka majka, daruje zeta, a dariva
ga i ostala svojta, njetko bječvam, a njetko košuljom itd. On sva
komu po nješto plati. Tad odputuju. Kad svatovi dodju kući mla
doženje, čauš pjeva: „veseli se pirova majko, evo ti vodimo za
motana djavla!" — Netom dodje djevojka, prebaci jabuku preko
kuće te klekne i poljubi prag. Kada unutra uaiidje, poljubi svekrvu
(muževljevu majku), njegova otca i ostalu rodbinu. Prvo nego li
podju leći, dodje mlada s djeverom te svlači obuću svatovim, koju
će ona ob noć izsušiti, a oni je moraju sjutradan izkupiti. Ujutro
ona donese u bukari vode i otirač, te se svi svatovi moraju nje
zinom vodom prati te joj nješto baciti u novcu u bukaru. Tako
to traje 2—3 dana, kako tko može. (Nadodati je, da prvi dan,
dakle još u kući njena otca, darivaju dvije djevojke, ili žene, sve
svatove jednim cvijetom, te pripjevaju, n. pr.:
Stari svate, dragi brate!

Daruj mene, Bog će tebe: :
Ili kruškom il' jabukom,
IF pleticom, iF šesticom,
II' kesicom iz njedara.
Sto je da je, nek' j ' u zlatu, zlato moje!" itd.
Tada jim svaki dade po štogod.
Mladoženja idje prvi leći, a kumovi doprate mladu kašnje. Prvo
je bio običaj, da je oni svuku do gola, ali se ovo po malo gubi).
Zadnji dan dijeli mlada darove poslije užine. Svakom svatov
skom ukucanu daruje štogod, a on njoj priličnu nagradu u novcu.
162 I. MILČETIČ,
Nakon 10 dana dođje ju posjetiti njezina rodbina („pohodjani");

ona kašnje idje sama ili s mužem u rod.
Najzad napomenuti je, da seljaci cijene ne baš puno svoje žene,
te ih se još nadje, koji reku: ,,đa prostite, moja žena". — Nu ovo
se već gubi.
Majka u opće voli sinove, nego li kćeri; ali ako se je kći udala,
a sin oženio, l°/ 0 žive u miru sa sinovljevom ženom. Majka voli
mužu svoje kćeri nego njoj istoj.
Poslovice: Gledaj konju, je Y debela vrata, a djevojci, kakva joj
je majka. — Sadi lozu iz temelja, ženi sina od plemena. — Nek' je
od roda, daje gora od groma. — Teško onoj, koja sama dodje! —•
Dijevom vila, nevom gnjila. — Dok djevojka, dur djevojka; kad
nevjesta, baš ni s mjesta. — Vjeruj psu do smrti, a žensku do
prve prigode. — Nek je od kuće, da je gora od kučke.
c) Iz Dubašnice na otoku Krku (Istra).

' PRIOPĆIO I. MILČETIĆ. X
Barem 8 dana prije ženidbe pozivlju rodbinu na pir; gost po

zvan n. pr. 5 - 6 dana prije svadbe ne će nikako doći, pa zakli
njali se pozivači koliko im drago, da su to nehote učinili. U to
vrieme (naime izmedju onih 8 dana) slieđe zaruke ili po našu „obe
ćanje", obično u četvrtak il subotu u večer. Tu ima malo eerimo-
hija. „Mladi" u družtvu brata ili strica uzme „škatulu", koju je
kod kuće natrpao sa njekoliko svilenih i pamučnih rubaca, sa nje-
koliko lakata svakojakih šarenih, crvenih ili žutih osuga (vrvca),
i sa zlatom (njekoliko prstenova, naušnica sa „tombulci", 2 po koji
križ, srce, medalja itd.). Otac djevojke vele prijazno primi svoga
budućega zeta; zahvali mu što je svoju dužnost učinio i zaželi obo
jici sreću, dodajući po prilici: kako smo srećno počeli, dao nam
1
Priopćujem ovdje uz male promjene opis đubašljanske ženidbe,
kako ga je za mene prema mojim napucima sastavio pred kakovih 15
godina moj rodjak Milio Mužina, sada župnik u Dubašnici na otoku
Krku. Od svoje pokojne starice majke doznao je on ono o tajanstvenom
drudu, što je već mladjemu naraštaju, kako sam se sam uvjerio, posve
nepoznato.
2
Na naušnicama vise nekaki čunjići piramidnog oblika, koje zovu
„tombulci".
ŽENtTBENI OBIČAJI. 163
bog tako i dovršiti! Mladić daje škatulu „mladoj", koja ju stidno

uzme i spremi u svoju škrinju. Zatim bude večera, a pri njoj
svakojakih zdravica i pjevanja. Iza večere sliedi „tanac", u kojem
vas večer pripada glavna uloga zaručnici. Po tancu svaki svojoj
kući ; i obećanje je ovršeno.
Zaručniku je iskati svirače („sopce"), kojim je dužnost da u
oči pira za rana jutra dodju k zaručniku, pa da ovdje odsviraju
tako zvanu „mantinjadu" 1 Njihov kum („kumpar 2 od sopci", bližji
rodjak zaručnikov) na koncu mantinjade izpali pušku ili pištolju
u znak veselja. Sada vodi on sopce svim pozvanim na pir, od
kuće do kuće, da ih počaste ,., mantinj adom". To kolanje traje cijeli
dan, a često se dogadja, da do večeri ne obadju svih kuća. One,
koji su preostali, valja da na dan pirni za rana pohode. Ako koji
pozvanik ne dobije mantinjade, ne će doći ni na pir, jer misli, da
ga se htjelo uvrijediti. U svakoj ; kući „kumpar od sopci" pita uku
ćane, hoće li dopustiti, da im sopu mantinjadu. Svaka kuća rada
privoljuje, ako koga ne žaluje. Sopu izpred kućnih vrata, a na
svrhi, iza kako „kumpar od sopci" izpali, stupe sva trojica u kuću,
a „kumpar" začne domaćim ovako govoriti: „Ovo van je jedna
mala mantinjada, pošaljena od našega mladoženje, starin na po
štenje a mladin na veselje. Ako san se ja zaludil po mojoj ludosti,
vi mene pokarajte po vašoj mudrosti". Dobro se napiju pa hajd
dalje. Tako u svakoj kući. Treba da još spomenemo, da „kumpar"
mora sopce voditi od zaručnika najprije k zaručnici, z,atim k drugim
svatovom, ili po našu k „pirovljanom". Tako u oči pira.
U nas se obično žene u ponedjeljak ili u srijedu ; ako to biva
u ponedjeljak, u subotu je u večer „tanac" u kući zaručničinoj ;
ako je svadba u srijedu, tada je „tanac" u ponedjeljak. I na tih
tancih zaručnica igra glavnu ulogu.
U jutro rano kupe se pirovljani, svaki u svoga pozivača. „Mla
doženja" (tako se zove sada zaručnik), kada vidi svoje rodjake
sabrane a prije nego se s njima uputi k „nevestici" (tako se sada
zove zaručnica), baci se na koljena pred svojimi roditelji i plačući
pita ih „prošćenje". Oni, naravno, ganuti odmah dodaju: „bog ti
prosti", i, pošto on izcjeluje njih, svu braću i bližnje rodjake, krene
k nevjestici. S njime idu svi njegovi pirovljani, sopci sa svojim
kumparom (koji se za svega pira od njih ne dijeli), a izpred svih
1
Od talij. riječi mattinata, francuski matinee.
2
Po talij. compare.
164 I. MILČETIĆ,
zastavnik. Zastava („handera") sastoji od motke, s koje vise naj

finiji rubci, i to šareni, svakojake vrvce i cvijeće (obično umjetno),
a na vrhu je jabuka. Barjaktar valja da bude do podne brat ili
sura mladoženjin, a od podne brat ili svak nevjestičin. Izpred kuće
nevjestičine stanu na dvoru.
Stari svat (obično šaljivčina, stric mladoženjin) poene zvati otca
(ako ovoga ne ima, zove mater, brata ili strica) od prilike ovako:
„Jure! Jure Milovčić! pokažte se malo!", al nitko ne odgovara.
A on opet: „Jure, Jure Milovčić, ki je doma, e j ! " Napokon se
pojavi njetko (sin) i pita: ,,Ca zovete, ča?" „Ča van ni otca doma",
pita stari svat, „mi bimo radi malo š njin govorit!"
Sin: „Ma ne, ne ćete, njega sada ni doma".
Stari svat: r Da kamo je šal?"
Sin: „Ma on van je šal još cera na Riku. Mi smo van bili ubili
jednoga volinu i on da gre kožu u stroj ponest, i sve kako d a ć e
danas prit; ma slobodno, ako njega čekate, morete poć i ća, zač
gljejte, bura je delala i vi ga ne ćete pričkat".
Stari svat: „Ma ne, meni je rekal jedan sused, da ga je vidil;
ćete vidit, da će on bit doma, zač vi morebit niste bil doma, kada
je prišal; pojte, poj te malo bolje vidit, ćete vidit, da ćete g a n a ć ! "
Sin (ili koji drugi, jer već dodje njekoliko mužkaraca pred
vrata): ,,A ja gren lahko vidit, ma najbrže, da ne će bit niš".
Sin (vraća se): „Ni ga, j a san sve obašal; san bil dar (čak) i
u konobu, i jaa šufit (talij. soffita — tavan) i po svili kuti, ma
moji dragi, ja van pomoć ne moren. Ako jimate mu ča reć, recite
meni, a ja ću mu sve pravit".
Stari svat ili koji drugi: „Svagda ši (talij. si =. da); ma danas
valja da š njin govorimo. E, ja znan ča je, ćete vidit, da on van
se kol ognja tepli. Hote, hote još malo vidit, i recite mu, da nan
ni lažno; da inšoma (talij. insomnia = napokon) neka se malo
pokaže" itd.
Ovakvo tobožnje prepiranje potraje kakav četvrt ure; napokon
doleti netko iz kuće i reče od prilike ovo: „još leh (samo) jedan čas
se uztrpite, zač sadli na je prišal; ma kako je od puta, vas van
je potan i trudan".
Mnogi: „Neka je, neka; kakov god je, neka pride vanka".
Napokon evo otca (majke, brata, strica):
„Ma ča biste dunke (talij. dunque — dakle) s manu, ja san van
ovo. Ma dragi moji ljudi, ja san dosti zla proval, ter vidite i
sami: i bura i bura, i ta nezgoda ni nan dala pasat_ (talij. pas-
sare = proći) priko mora, a pak znate, da će se (t. j . teško je)

od Njivic (Njivice^ selo na Krku) prit krajem ; i ja san van za-
kasnil".
Stari svat: „Moj dragi Jure, mi smo ovde prišli k van, i ja
mislin, da ste nan se nadijali; mi vas niš drugo danas ne pitamo,
leli da nan daste ovakov jedan sinjal" (talij. segno = biljeg), ka-
žući prstom na zastavu; ,.mi znamo, da ga jimate u kuću, i mi
ćemo onda poć ća".
Jure: „A ki će van jimit za ljubav božju takov sinjal! To je
sve nikako erljeno; to sve nakićeno, to je visoko; ma ja neznan,
jimamo jušto (baš, talij. giusto) čagod". (Sada izađje iz kuće jedna
od najmanjih pirovljančica). „Na, mi van dajemo sve ča jimamo".
Oni sa dvora: „Mi ćemo zet (uzeti) i to ; ma niste nan dali vere
(u istinu) ovakov sinjal; vidiste, valja da bude vas črljen, kakogod
je i naš". Tada šalju iz kuće na dvor sve djevojke, jednu po jednu
sve veću i veću, ali oni sa dvora uviek kažu, da sve primaju no
da još traže nješto ljepše. Kada napokon izaclju sve pirovljanke,
sune iznenada iz kuće čovjek ružno odjeven, obično zagrnut ka
kvim starim odrpanim kožuhom, i po dvoru raztjera svu svaću
(svatju = svatove), a tom prigodom udare svi u smieh i vriskanje.
Dok se ovo zbija, mladoženja valja da svojima izmakne i u
kuću uljegne kakvim tajnim ulazom. Ukućani, ako ga opaze, za-
prieče mu put; ali on već nadje ili prozor slabo zatvoren ili koji
drugi prohod, i to sdogovorno sa zaručnicom. Čim mu podje za
rukom, da stupi u kuću, prestane sve ono prepiranje. Mladoženja
nosi sa sobom nove postole te obuje nevjesticu, koja ga je bosa čekala.
Napokon nevjestica sađje u dvor, koja je kakogod i mladoženja
molila svoje roditelje za prošćenje. Nju sada vođe, svu zaplakanu,
na rubcu obično dva kuma, koji su uz nju za cielog pira, a mla
doženja nikada.
Upute se u crkvu, gdje se zavjere stidno i čedno, pak slušaju sv.
misu. Nevjestica, kako izadje iz crkve, cjeluje mal da ne sve pri
sutne ženske, navlastito znanke i prijateljice.
Svaća (svatovi) se vraćaju uz sviranje sopaca kući nevjestičinoj,
gdje bez ikakvih ceremonija sjednu k objedu uz pripravne sto
love. Na početku i na svrhi objeda izsopu sopci „mantinjadu", a
njihov kum govori svaći opet ono: „ovo van je jedna mala man-
tinjada itd.", a kum, ako je vragoljast, poslije onih rieči: „starin
na poštenje, a mladin na veselje" dodaje: „starin pod postilju a
mladin na postilju!" Objed se sprovodi bučno i burno, na sve
166 I. MILČETIĆ,
strane „taranču", 1 pjevaju, smiju se, šale se bez kraja i konca.

Pjevaju svakojakih pjesama, ali baš prigodne jesu ove:
„Oj kućo vesela!
Šaku dobu, leta,
Najveć s protuletja.
Ti si pometena
S perom od pavuna,
Ti si sazidana
S kamen' od mramora;
Ti si pokrijena
S perom od javora" itd.
ili:
„Nevestice mlada,
Ka si na 'von piru,
Bog ti dal ž i viti
Sto godin u miru!
Bog ti dal jimiti
Sina redovnika,
Sina redovnika
A hćer koludricu!" itd.
Običajna je i pjesma: „Zrasal mi je zelen bor — gospodinu
sprid dvorom" itd. Ne izostaje dakako ni pjesma „Vrbniče nad
morem", poznata svakomu Hrvatu.
. Za objeda čuje se i svakojakih napojnica, pjevanih i nepjevanih.
Pjeva se obično ova:
Mi hvalimo, mi častimo
Kućne gospodare,
Koji nam ga zadavaju.
Da je dobro vino.
Niš ne krate, niš ne mare,
Da se napijemo;
Leho da mi svi zajedno
Veseli budemo.
Redon, redon redica,
Sturun marun 2 bačvica;
Ma neka reku angjeli,
Ma nebeski vojnici,
Ma Bože budi milostiv
Ma Jivi pijanici!
1
taranlmt, tarsankanje: pjevanje bez ikakova teksta, samo se ope
tuju neke riječi bez značenja: nina, nena, tara, nena, trajnana itđ. To
pjevanje prati taktno udaranje nogu. Postanjem jamačno talijanska riječ
(tarrocare = prigovarati glasno, neustrpljivo).
2
Ove dvije nerazumljive riječi preinačuje svak po volji: turun arun itd.
Pij ga druže! (Dokle pije:) Kot ( = kako) ga muze!

Pij ga druže! itd.
(Kad čašu ispije:)
— — — svu čašu pomuze . . .
Ki je njemu bližji bratac,
Otari mu suze!
Po objedu sliedi tanac, kolo, gdje opet nevjestica najviše pleše; a
prvi ples pripada kumu s nevjesticom.
Ovdje valja spomenuti običaj, koji se evo u 'najnovije vrieme
zatro.
Po objedu dvie sestre ili bratučede mladoženjine, dok bi svaća
pošla na tanac, spremile bi u košaru po koju pliticu, 2 žlice i
vilice, po koju zdjelu, što namieniše roditelji svojoj kćeri, a vrbu
svega toga bi postavile crievo (zvano „mula"), nadjeveno sirom,
kruhom i mesom. Takovu košaru uzela bi jedna sestra, a druga
preslicu s kudjelom i vretenom, pa kada bi započeo drugi tanac,
t. j . tanac mladoženje s nevjesticom, doletjele bi one u sredinu
tanca, a svjetina-bi počela vikati: vava, druč gre, druč gre.,il One
bi djevojke ne kajući za tu viku tri puta prošle okolo tancajući
s drugimi, onda bi opet odletjele ća uz rezget i smieli svih pri
sutnih.
Nevjestica, iza kako je iztancala po koji tanac, dieli se od sva
tova, pa se s kumovi vraća kući, da se oprosti sa bližnjimi susjedi i
sa svimi seljani, ako joj je poći u drugo selo. Kada se je već sa svimi
pozdravila, vraća se k „starijim" (roditeljem) te na razstanku klekne
sa svojim mužem na razastrtoj ponjavi izpred svećenika (ako je tu),
koji ih sa njekoliko rieči okriepi i blagoslovi. U pomanjkanju sveće
nika, izvrše to otac i majka; ali sva se ta cerimonija obično svr
šava uz uzdisaje i gorki plač s obiju strana. Nevjestica se vješa
oko vrata svojih milih roditelja, grli ih i cjeliva, prosi ih za bla
goslov, napokon njima i svim ukucanom izusti posljednji s bogom!
Mladoženji pako baš na polazku, a obično na dnu stuba, piti je
tako zvanu „napojnicu" : mladoženja natoči zdjelicu vina, i držeći
ju u ruci, po prilici ovako progovori ondje prisutnomu tastu: „Dragi
moj ćaćo! Ja san toliki puti bil u ovoj vašoj kući, i ja sada vas
pitan prošćenje, ako san van se morebit zamiril ali vas uvridil
s kakovu besedu. Vi mi oprostite za se ovo vrime, ko san k van
hodil; a ja sada pijen na vaše i moje zdravlje". Tada nješto izpije
a nješto prolije preko glave. »Svatovi medjutim valja da se čuvaju,
168 I. M1LCET1C,
da koga ne poštrca. Tast mu odvrati po prilici ovako: „Meni se

niste nikad zamiril, i zato neka bog oprosti van obin dvin; a da
bi nan samo bog dal ljubit se, kako smo do sada; a van ova moja
kuća vazda će bit otvorena, kako je i do sada bila" ; (sada i on
natoči zdjelicu vina) „a ja sada pijen na vaše i moje i svih, ki su
okolo, zdravlje!"
Svaća se sada upute k domu mladoženjinu. Sopci sopu, a ako
prolaze uz kojti kuću, ili selo, sve grne, staro i mlado, da vidi
ne vješticu;, a ne čine toga uzalud, jer mlada nevjestica dieli sva
komu „pira", t. j . komadić biela kolača (to biva i kada ustaje od
objeda i na tanac ide), ter se znadu drobna djeca za svega života
spominjati, kako im je ta i ta nevjestica dala „pira" ! v A eno
izmedju onih, koji nevjesticu čekaju putem, oglasi se koja smjela
ženska s tanjurom, punini pšenice i ječmika te stane, sipajući ono
žito na svaću, ovako glasno govoriti: Hvaljen Isus i Marija! Sva
tovi prihvate: vazda budi! Ona žena nastavlja:
Dobra svaća prihodila,
Dobru sriću (nevu) privodila.
Ga ženica, to golica (djevojka),
Ca ozimae, to golać (mladić),
Ca bar, to dar.
Da biste se ljubili:
Kako kaša z loncen,
Kako magla z dolcen,
Kako tičiea s poljen,
Kako ribica z moren!
Rodilo van, cvalo van :
Sake dobre sriče,
A najveć dicice!
Vragoljasta žena još će reći:
A dičice koliko škiilj na rešeto!
Ovako nevjestica posipavaju više puta, kako već prolazi mimo
više ili manje sela. Prvi put to čine, kako se vrati iz crkve, prije
nego stupi u svoju kuću, dok je još na dvoru; a zadnji put, kada
hoće da udje u kuću mladoženjinu.
Došavši na dvor mlacloženjin, svaća se zaustave i sakupe, a
barjaktar treba da prodje s barjakom okolo svih svatova — ovo
radi barjaktar i prije objeda. Kada to izvrši, nagne barjak do
kućnih vrata, gdje stoji jedna ženska, koja mu zatakne kolač na vrh
barjaka ozgor jabuke, u koju je zaboden cviet. Sada nastane govo
rancija izmedju staroga svata i drugih, koji su već smjeliji i okret-
ŽBNITBBNI OBIČAJI. 169
niji, sve po prilici onako, kako i u jutro. Čim su ljudi domišljatiji,

duži je razgovor. Evo jednoga:
Prvi (sa dvora): „Jive, o Jive Kirinčiću, pokažite se malo!"
Drugi (iz kuće): „Ni ga doma ne, • šal je voli napojit i ovce
zaprit" ; ili: „šal je u vidoviee (?) kamiki nastavi] at i strašila visit,
zač da mu zeci i orebice brosku jidu" ; ili: „šal je na gofinčiju1
na samanj" i t. d.
Prvi: „Ben, ben (talij. bene = dobro), dobro je, ma vidiste, mi
van ovdi peljamo nič jako lipoga; dunke valja da se brzo pokaže.
•Ca ne vidite, koliko nas je, a svin nan je zima, znate!"
Drugi: „A ki vrag vas je toliko spravili A ki će vas zet u
kiiću? Mi šeguro (talj. sicuro, doista) ne ćemo; a bravo, vi biste
nan su kuću šundrali" (upropastili; talij. sfondare?).
Prvi: „Ne bojte se, ne, zato! Hote vi malo staroga Jiva zvat,
ćemo mu leh nič reć, leh dvi besede, znate!"
Drugi: „Poslušajte, poslušajte" . . Iz kućnog prozora čuje se sada
glas: „Jive! Jive!", a njetko iz daleka odgovara: „U! ti! čiijen,
čujen! gren (idem), gren! dilje (odmah), dilje!" kano da je tobože
izvan kuće pa da se iz daljine javlja.
„Ca ga ne čujete? će prit, će, brzo!" Napokon se ukaže, i nakon
nekog uztezanja, da on ne će primiti tolikog svieta, privoli svemu.
Stari svat napokon se ovako glasi:
„Ovde smo van večeras pripeljali ono, ča ste vi želili; ja paran, 2
•da ste se vi ovomu nadijali. Mi smo ovu mladicu odbili od jednoga
dobroga i zdravoga dubca (t. j . od poštene kuće), ma se ufamo
pak, da će se ona opet uhitit drugoga dubca i hrastića istešo (talij.
stesso, jednako) onako dobroga i zdravoga".
Otac: „Ja san joj kuntenat (talij. contento, zadovoljan), i ja ju
rado prijimljen, neka mi bude poslušna, dobra i uztrpljiva, neka
ljubi svoga muža, i tako će nan prit u našu kuću za pomoć i za
radost i veselje". (Sada žena sipalica siplje žito i govori: „Dobra
svaća prihodila" i t. đ.) „Ala, ala, hote gori, hote naprid!"
Ako se desi da je nevjestica noseća, pa ako se za to znade, nadje
se koji vragolan te se uvuče u zvonik, pa kad vidi, da su svatovi
unišli u dvor, zaškljenca u zvono, što je velika sramota za nevjesticu,
mladoženju i za svu svaću. Tada se prekinu svi govori te brže
bolje svatovi uđju u kuću.
1
Krčaniim je svaki stanovnik hrv. primorja gofinjac ili gofinac, a
njegov kraj gorincija. Ove su riječi više porugljive,
2
Talij. parere • = • čini se.
170 I . MILČETIĆ,
Prva imidje nevjestica, a čim prekorači kućni prag, ugleda na

tlu razastrtu ponjavu i oblizu nje metlu. Njezina je dužnost da
digne ponjavu i da 2—3 puta metlom zamete, u znak da će biti
vriedna domaćica i čista kućanka. Cim to opravi, izljubi se sa svimi
ukućani, od roditelja pa do najmanjega. Zatim je kumovi vode k stolu,
a za njom idu sva svaća. Pri objedu za prve stolove sjednu ro-
djaci mladoženjini, a u večer su tako počašćeni nevjestičini rodjaci.
Večera se započne i svrši mantinjadom kano i objed, a uz večeru
mnogo se pjeva, smije i taranče. Po večeri sliedi dieljenje darova.
I tom prigodom ima nadmudrivanja i prepiranja bez kraja i konca.
Svaka nevjestica daruje po štogod ove večeri svim ukucanom: sve
krvu obično košulju, a svekrvi košulju ili „rub" (tumban, poput
šala, kojim žene zamataju glavu), zaovam i jetrvicam 3—4 lakta
šarene osuge (vrpce); svakom ili stricem, ako ih imade, po šaren
rubac, a kumovom takodjer po rubac. Sve te darove donese sestra
nevjestičina zajedno s odjećom njezinom u velikoj košari. A kad
se darovi diele, meću se pojedince na tanjur. Tada kumovi zovu
„darovnika" po prilici ovako:
„Jive! (svekrvu). Vidiste, ovdi vaša mlada snaha se je od vas
domislila, i za van skazat svoju ljubav, ona van ni znala čin bolje
ugodit, ako ne darovat van za jedno malo uspomenuće jednu ko
šulju. Pogledajte ju malo, kako je lipa!"
Svekrv: „Meni je to drago; al moji dragi, ja hvala Bogu košfdj
jiman dosti; a pak to ni za me, to je preveć za me oholo, meni
bi se ljudi leh počeli rugat, ako bin ju ja na se stavil. A pak, ako
ćete, ja ću ju lahko zet; za dar sve se prijimlje!" Kumovi: „A
ma da biste vi znal, koliko se je ona mučila; koliki puti seje ona
ubola, šijuć j u ; a sve šold (novčić) po šold je spravljala za ju
kupit. A pak vi znate, da saki dar čeka dar!"
Napokon stari nakon dužeg rječkanja daruje snahu kojim zem
ljištem te veselo prima dar. Jednako ju daruje i svekrva. Ostali da
rivaju nevjestu novcem. I ovdje bude pri svakomu duga prepiranja
i svakojakih doskočica, osobito kada se daruju novci: najprije bace
po pol novčića ili kakav krivi novac, onda deseticu, dvađeseticu, a
najzad skoči bogme i koji forint ili talir. Nadje se kadšto koja zaova,
koja donese mladoj kao za dar Jcrčicu (kajkavcima je to Jcrčelica), ili
metlu ili mun (držalo na žrvnju), a tada smiehu ni kraja ni konca.
Kada su se već svi darovi podielili, poustaju svi pirovljani pa
hajde opet na tanac. Više puta se pleše do biela dana. Tada se
svatovi razidjn, a još samo koja sestra ili jetrva ostaje uz nevjestu.
ŽENITBBNI OBIČAJI. 171
Ovoga dana treba da si nevjestica razplete vienac, da izprede ku

djelju i da štogod po kući pomaže. Drugi dan ide se „nazdravljati"
s novimi susjedi, pa u svakoj kući ostavi malo „pira", a gdje ima
djece, daruje svakomu djetetu po kolačić.
Nevjesta se vraća k roditeljem treći dan, prije nikako; pa taj
dan odnese u svoj novi dom sve svoje odielo, obuću i nakite.
d) Koprivnička predgradja: Banovac, Bregi, Brežanee,

Dubovec i Miklinovec u Hrvatskoj.
PRIOPĆIO STUD. PHIL. RUD. HORVAT.
Momci se mogu ženiti, kad svrše 17., a djevojke, kad stupe u 16.
godinu. Ako se momak gdje zagledao u koju djevojku, javi svojim
roditeljima, da bi se ženio. Više puta se momak stidi, da to reče
roditeljima svojim, pa ga za to oni sami podsjete na ženidbu,
veleći mu, da trebaju težaka u kući. On na to odgovara, da će
se ženiti, ako mu dadu djevojku, koju on hoće. Poslije obiteljskoga
sporazumka prelazi se na prošnju djevojke.
Ova je stvar u rukama žena. Mati momkova, ili njegova rodjakinja,
ili koja vješta žena ide u kuću odabrane djevojke. Domaći je ne će
zapitati, po što je došla, jer to već znadu, nego će zapodjenuti
razgovor o svemu i svačemu. Napokon će reći sama ona žena:
„Kad me ne ćete pitati, po što sam došla, moram vam to sama
reći". Sada zapita roditelje, bi li htjeli dati svoju kćer za njezi
noga štićenika. Pri tom stane hvaliti momka, da je dobar radnik, po
slušan čovjek, da ne pije niti se skice, a ima kraj tih dobrih svoj-
tava još toliko i toliko gotovih novaca, blaga ili zemlje. Djevojčin
otac reče na to ovoj ženi, neka počeka par dana, dok se domaći
posavjetuju •, onda će već poslati odgovor momkovoj kući. Medjutim
stanu roditelji djevojčini ispitivati, je li momak zbilja tako dobar
i bogat, kako ga je opisala ona žena. Iza nekoga vremena poruče
djevojčini roditelji momku, neka dodje k njima po odgovor; ne
kane li mu dati djevojke, onda jave njegovim roditeljima, da još
nijesu pripravili troška za ženidbu. Momak će na to na odredjeni
dan doći sa svojim ocem ili drugim kojim rodjakom u kuću oda
brane djevojke. Ovdje stanu djevojčini roditelji pripovijedati momku,
kako su se raspitali o njemu i saznali, da on rad kune, da je pi
janac i da se rad skice; ako se momak kani „priženiti" u nji
hovu kuću, onda mu još spočitnu, kako ne će da radi, a oni
172 R. H0RVAT,
trebaju dobroga težaka. Momak se pri tome crveni i od stida

ne zna, što bi rekao. Njegov ga otac uzimlje u obranu, tvrdeći,
da nije istina, što kažu zavidni ljudi. Djevojčini roditelji napokon
reknu momku : „ako budeš bolji, dat ćemo ti svoju kćer za ženu".
Momak naravski to obeća. Na to zapitaju djevojku, da li voli tog
mladića i koće li za nj poći. To je samo formalno, jer su je već
prije pitali za to. Ona dakako odgovori da voli momka, pa se u
to ime rukuje s njime. Dogovorivši se jošte, kad će na zapis pred
župnika, svršeni su prosci.
Kad je momak s djevojkom drugi put „ozvan" u crkvi, počnu
tražiti svatove, koji će činiti službu kod zaruka i vjenčanja. Momak
ima svoje svatove, a djevojka svoje. Momak odabere sebi najprije
polovica. To mora biti lijep mladić, rodjak ili prijatelj ženikov.
Njegova je služba, da pozivlje goste. Drugi momkov svat je sa
stavnih. Za tu službu biraju visoka mladića. Zastavnik ne ide u
crkvu, ali ipak mu je velika služba na svadbi. Djever je kum a
prva podsnehalja kuma mladenčeva. Mladenka sebi bira podehliča.
To je obično njezina prijateljica ili rodjakinja, a u crkvi je za dje-
verušu s pozovičem, koji je tu za djevera. Starešina je kum mla
denkin, a druga podsnehalja njezina kuma.
ZaruJci se opslužavaju poslije drugoga oziva u crkvi. Na večer
toga dana dodje u mladenkinu kuću mladenac sa svojim djeverom
i podsnehaljom, a katkada i sa svojim roditeljima. Ondje već nadju
osim ukućana starješinu i drugu podsnehalju. Čim udju u sobu i
zažele „dobar večer", dade mladenkina majka prvoj podsnehalji
usred sobe tanjur, na koji metnu mladenci svoje prstene. Podsne
halja ih izmijeni, pa daje djevojci momkov prsten a momku dje
vojčin. Iza toga daje djevojka momku četiri svilena rupca, a momak
baci njoj u pregaču dar u srebrnom novcu. S time je službeni dio
zaruka svršen. Svatovi se poredjaju uz prostrti stol, da večeraju i
da se pozabave. Večera je obilna; gdjekada traje i do jutra, ali
se ne pleše. Grlavni je predmet razgovora za večere vjenčanje.
Vjenčanje se obično odredi već za slijedeću nedjelju. — Izmedju
zaruka i vjenčanja treba da posjeti zaručnik nekoliko puta svoju
zaručnicu. Prvi put to biva već drugi dan rano u jutro. On donosi
zaručnici na dar bocu rakije i nekoliko „pogačica" na tanjuru. —
Dva dana pred vjenčanjem saziva pozovič svatove i goste. On se
odjenuo u svečano odijelo. Na šeširu ima prišit vijenac, na prsima
kiticu. Iz. svakoga mu džepa vire vrpce od bijeloga rupca. Na
desnoj ruci ima tri kitice uzduž rukava; nad svakom je ružmarin
i „pantlike", bojadisane crveno, bijelo i plavo. Na rukama ima

bijele rukavice, a desnicom drži batinu, lijepo iskićenu narodnom
vrvcom. Ulicom ijujuče, da sjeti ljude na svečanost. — Dan prije
vjenčanja drži se gozba u kući zaručnikovoj i zaručničinoj. Poslije
večere ide zaručnik sa zastavnikom k zaručnici, da im ona prišije
vijence na šešire. Zaručnik ponese sa sobom bocu vina i nešto ko
lača na tanjuru, pa to predaje zaručnici. U to vrijeme pripravlja
ona svadbene kitice od ružmarina i „pantlika", koje će drugi dan
dijeliti svatovima, a zaručnik joj neko vrijeme pomaže. Iza toga
ovjenča zaručnica vijencem šešir svoga zaručnika a ovaj ju daruje
srebrnim novcem. I zastavnik dobije vijenac na šešir. Gozba traje
ove večeri do 10 sati bez glazbe i plesa.
Vjenčanje se obavlja u nedjelju ili u blagdan poslije velike mise,
oko '/a 12 sati. Svatovi su svečano odjeveni. Zaručnica je odjevena
u bjelinu, na rudastim i na čelo spuštenim vlasima imade zelen
vijenac, na prsima kiticu ružmarina, a u ruci bijel rubac. Tako
je odjeven i podeklič; ona nosi u rukama tanjur pokriven crvenom
svilenom maramom, a na njoj vijenac od ružmarina vrvcama po
vezan. Podsnelialje su jednako odjevene, samo nemaju na glavi
vijenca, nego šamiju i crn rubac; svaka nosi u ruci svijeću, koju
upali u crkvi za vrijeme prisege. Mladenac i pozovič nose crno
odijelo, na šeširu imaju prišit vijenac, a na prsima kiticu ružma
rina. Djever i starješina odjeveni su jednako, samo nemaju vijenca
na šeširu. U kući zaručničinoj sabrani su već od jutra njezini sva
tovi i rodjaci, pa se goste. Oko 11. ure dodje u njezinu kuću za
ručnik sa svojim svatovima i pozovičem, djeverom i prvom pod
snehaljom uz pratnju „mužikaša" („primasa, kontraša" klarineta,
cimbole i „bajzara"). Podsnehalje postave mladenki vijenac na glavu.
Ona na to kopči svatovima kitice na prsi, a svatovi je daruju sre
brnim novcem. Starješina iza toga natoči djeveru čašu vina, a
ovaj govori roditeljima zaručnice oprosni govor. Pri tom ih opo
minje, neka se ne staraju više o svojoj kćeri, jer će se za nju
brinuti njezin „muž", koga će ona za to štovati. — U crkvu po
laze svatovi ovim redom: naprvo pozovič i mladenka, za njima
„mladenec" i podeklič, pa djever s drugom podsnehaljom i starje
šina s prvom podsnehaljom. Za svatovima idu mužikaši, svirajući
kroz pređgradje i grad. Roditelji mladenčevi i mladenkini ne idu
nikada u crkvu, nego su svaki u svojoj kući sa svojim gostima.
U crkvi za vrijeme prisege metne podeklič mladencu na glavu
onaj vijenac, koji je putem nosila na tanjuru, a nakon prisege
174 R. HORVAT,
metne ga natrag na tanjur. Idući iz crkve stupaju svatovi ovim

redom: mladenec s mladenkom, pozovič s podekličem, dever s prvom
podsnehaljom. Mužikaši opet igraju do kuće a pozovič ijujuče.
Iz crkve doprate svatovi mladenku najprije u kuću njenih ro
ditelja. Ondje je ostave, pa zajedno sa zastavnikom i mužikašima
idu u kuću mladenčevu, da se prirede za hatane. Za tu svrhu rabi
se 6 ili 8 lijepih konja, koji se opreme ovako. Na hrptu iza sedla
prostre se bijel rubac, obrubljen bijelim vrvcama. Ovaj rubac po
kriju crvenim tako, da se od bijeloga vide samo uglovi. Prednjim
uglom zavežu rubac za sedlo, a stražnjim za konjski rep. Na ostala
dva ugla prišiju zelene vijence. Konji imaju joŠte iskićene uzde
crvenim i plavim vrvcama. Svatovi zajašu sada konje, i to ovim
redom. Prva dva konja jaše pozovič s lijeve strane, a zastavnik
s desne. Zastavnik drži u ruci sastavu. To je lijepo bojadisana pa
lica, koju su podsnehalje iskitile svilenim rupcima. Katkada ih znade
biti na zastavi do 50, a različite su boje. Osim rubaca ima na za
stavi i svakojakih vrvca. Na vrh zastave utaknuta je jabuka, oki
ćena zimzelenom. Drugi par čine t. zv. pustosvati. To su mladenčevi
ili mladenkini rodjaci, odjeveni kao mladenac, sa zelenim vijencem
na šeširu i kiticom na prsima. Ako su 4 pustosvata, onda čine dva
para. Zadnji par čine djever i mladenac; ovaj jaše lijevoga konja,
a onaj desnoga. Za katanama voze se u povorci kola. Na prvim
se kolima vozi starješina i podeklič. U drugim su kolima obadvije
podsnehalje; jedna od njih drži u ruci bocu vina, a druga tanjur
s kolačima i pečenu kokoš. U trećim se kolima napokon voze mu
žikaši, koji igraju putem od mladenca do mladenke. Svati idu po
mladenku. Došavši do njezinoga doma nadju zaključana vrata od
dvora, a pred kućom su sakupljeni svi gosti i ukućani, osim mla
denke. Pozovič prvi skoči s konja, uzme od podsnehalja bocu vina,
pečenu kokoš i tanjur s kolačima, bez zapreke otvori vrata od
dvora i nosi sve to kao dar kuharicama u kuhinju. Najstariji gost
postavi se sada pred vrata od dvora i ne da svatovima da udju.
K njemu dodju djever, starješina i zastavnik, a on. ih zapita, po što
su došli. Starješina odgovara ovako: „Izgubili smo ovcu, koja je
danas stupila u naš red, pa je sada tražimo". Stari gost opet pita:
,,A jeste li vi pogodili pravu kuću?" Starješina: „Jesmo, jer smo
vidjeli mnogo pastira, koji su iz te kuće izašli". Napokon veli stari
gost: „Otvorit ćemo vam vrata, ako pogodite, što je t o : u jutro
djevojka, o podne gospodja, a na večer žena?" Starješina pogadja:
„to je ovca, koju mi tražimo!"'Na to otvore svatovima vrata od
dvora. Ali u dvoru ne nadju mladenke, jer se ona zatvorila u

sobu, u koju svatovi ne mogu, jer se pred vrata postavila sestra,
brat ili tko drugi od mladenkina roda. Mužikaši igraju pred vra
tima, a svatovi nastoje unići u sobu. Starješina pita: „Gdje je
naša ovca, koju tražimo?" Čuvar odgovara: „Ovdje je unutri za
tvorena. Kad je kupite, dobit ćete je!" Starješina na to pita: „Pa
koliko tražiš za nju ?" Čuvar udari veliku cijenu, katkada po sto
forinti, pa stane hvaliti svoju ovcu. Starješina obeća tek nekoliko
novčića. Nastaje pogadjanje, čuvar mnogo popušta, a starješina po
malo pridomeće. Napokon se pogode za 3 forinta. Svi svatovi daju
po nešto te starješina čuvaru predaje 3 for., a ovaj otvori vrata. Prvi
uniđje mlađenac i poljubi mladenku. Zastavnik ode s mužikašima
po zastavu, koju je ostavio u susjednoj kući. Kad je donese pred
mladenkinu kuću, pleše neko vrijeme, pa ju zabode u krov tako,
da bude na onom uglu kuće prema dvoru. U sobi se pomalo sa
kupe svi svatovi, ukućani i gosti. Svatovi počnu plesati kolo uz
svirku mužikaša. Naprvo je mlađenac, koji drži ljevicom zastav
nika, a desno se od njega redjaju mladenka, podeklič, obje pod-
snelialje, djever i starješina. U sredini kola pleše pozovič. Kraj
ulaza u sobu stoje mladenkini roditelji. Kada đodje u kolo starje
šina prvi put do one strane, gdje stoje mladenkini roditelji, otpusti
zastavnika, mužikaši prestanu igrati, kolo se zaustavi, a starješina
progovara roditeljima: „Ova djeca prose blagoslova božjega, naj
prije od gospodina Boga i majke Marije, onda od oca i matere,
napokon od svih svatova". Otac odgovori: „Hvala lijepa!" a kolo
se nastavlja. To se još dva puta opetuje. Iza toga ostavi zastavnik
mladenca, pa zaokrene s kolom i zapelja svatove za stol istim
redom, kako su u kolu plesali.
Sad se počinje gozba. Na stol dolaze mnogovrsna jela. Kada
dodje pečenka, počnu podsnehalje pjevati ovu svatovsku pjesmu:
„Sejali smo bažulka",
s pripjevom:
„Pelinka divojka,
Pelin nam je listoper
Su (sic!) zelena svila".
Kad ispjevaju ovu prvu kitica, poljube se najprije podsnehalje,
zatim poljube svoje susjede, koji prenesu poljubce duž stola. Svi
se svatovi i gosti ljube, samo mladenci ne. Za to vrijeme sviraju
mužikaši melodiju one pjesme. Poslije nastave podsnehalje pjesmu:
„Pod tom gorom visokom".
176 B . H0RVAT,
Iza ovoga stiha opet se pjeva pripjev, pa onda istu kiticu ope
tuju mužikaši, a svatovi se i gosti ljube. To se ponavlja iza sva
koga stiha. Eto nastavka pjesme:
„Danas mu je treći dan.
Idemo ga mi dva glet,
Je 1; je zišel ili ne.
Trgamo ga kuće tri,
Vijamo ga vence tri:
Jeden tebi na glavu,
Drugi meni na sablju,
Treti bude Mariji,
Vu čem pemo na gosti
K tvemu ocu, materi.
Ti ne sedi kraj mene,
Nego sedi prot mene!
Ljudi budu mislili,
Da je bratec s sestricom;
Neje bratec s sestricom,
Već je Martin s Janicom". 1
Poslije te pjesme napuni se stol jelom i pilom i započne se ples.
Djever mora sve svatove izvoditi iza stola. To biva ovako. Muži
kaši počnu igrati, a starješina veli djeveru: „Grospon dever! Sad
vi započnite svoju službu!" Djever uhvati prvu podsnehalju kod
stola, odvede je usred sobe i počne s njom plesati. Kad mužikaši
prestanu igrati, reče djever starješini: „Gospon starešina, to je
s prvom gospom podsnehaljom prvi put". Na novo zaigraju muži
kaši, a djever pleše drugi put s prvom, podsnehaljom. Kad dopleše,
javi to starješini: „Gospon starešina, to je s prvom gospom pod
snehaljom drugi put". Zaigra se i treći put, pa tako djever završi
ples s prvom podsnehaljom. Isto tako pleše on tri puta po redu
s drugom podsnehaljom, pa svakoga puta javlja starješini. S po-
dekličem pleše tri puta, a s mladenkom samo jedan put. Ovo po
sljednje javi on starješini ovako: „Gospon starešina, to je s mladom
gospom prvi put. Sada je preporučam gosponu mladoženji". Mla-
denac pleše na to jedan put s mladenkom, pa onda veli starješini:
„Gospon starešina, to je s mladenkom prvi put. Sada preporučam
svim svatom, da plešu, koliko je koga volja". Sada zaplešu svi za
jedno. Ples se nastavlja do ponoći, a kraj toga se pjeva, nazdravlja,
jede i pije. — O ponoći opomene starješina svate, da je sada vrijeme,
da odvedu izgubljenu ovcu, koju su našli. Odmah se za tim po-
1
Ili već kako bude ime mlađenčevo i mladenkino.
ŽEN1TBEN1 OBIOAjr. 17:7
stave svatovi u kolo, te plešu tri puta naokolo i tri puta mole bla
goslov od mladenkinih roditelja, kao onda, kad su se sakupili u
sobi. Napokon istim redom posjedaju za stol, da se goste. Prije
odlaska pjevaju ovii pjesmu:
„Večeraj mi, Jano (ime mladenkino), za majkinim stolom,
Za majkinim stolom, pod zelenim vencem;
A zutra mi budeš za dragoga stolom,
Za dragoga stolom pod belom pećicom.
Na to se dižu svati i pustosvati, oproste se s gostima i ukuća

nima, pa se na kolima voze ili pješice idu ka kući mladenčevoj.
Naprvo je zastava, a otraga mužikaši. Čim izadju iz dvora, pje
vaju putem do kuće mladenčeve ovu pjesmu:
Laku noć, laku noć,
Naši stari (sic!) majka!
Prelepa vam hvala
Za Janicu (ime mladenkino) devojku.
Hajci kočiš konje,
Svi katani svoje,
A ti, Martin, (ime mladenca) svoje,
Da idemo bolje
U dragoga dvore.
Tamo njegva majka
Redom stole redi:
Na stolove svilene stolnjake,
Na stolnjake srebrene tanjure,
Na tanjure pozlatne kupice.
U kući mladenčevoj takodjer su gosti. Tu je sva njegova rod
bina, njegovi roditelji i prijatelji. Kako dodju svatovi do kuće,
izadju svi gosti iz kuće, a svatovi pjevaju ovu pjesmu:
„Otvarajte nam vrata,
:
Naši stari majka! .
Mi vam pelamo
Dva bela goluba:
Jednoga goluba,
Jednu golubicu.
Golubu je ime:
Oj Martin, Martine!
Golubici ime:
Oj Jano, Janice!"
Majka mladoženjina donese pred kuću bocu vina i hljeb kruha.

Mladenki natoči čašu vina, nazdravi joj i rekne, da će je imati
FOLKLOR. SB0RN1K I. 12
;
178 V. CAJNKO,
rada kao svoju pravu kćer: „Ako hoćeš, popij; ako ne ćeš, prek
glave izlij!" Mladenka metne hljeb kruha na glavu i nosi u sobu,
da žito bolje rodi. Ovdje plešu kolo, mole blagoslov i sjedaju za
stol, kao kad su došli u kuću mladenkinu. Poslije jela pjevaju
podsnehalje opet: „Sejali smo bažulka. . ." Iza te pjesme odvedu
podsnehalje mladenku u sredinu sobe, skinu joj vijenac s glave,
a šamiju svezu na glavu. Na dvoru sveže mladenac pod vedrim
nebom mladenki peču na glavu, da je ne boli glava. U drugoj
sobi umije mladenka mladenca, a ovaj nju. Metnuvši ručnik oko
vrata podje mladenka iza toga u prvu sobu, kamo su podsnehalje
donesle vode, pak tuj umiva svatove, goste i mužikaše, obriše ih, a
svak joj baci kaki srebrni novac u zdjelu. Sada se svati rastaju.
Starešina, podeklič i druga pođsnehalja vraćaju se u kuću mla
denkinu, a dever, pozovič, zastavnik i prva pođsnehalja ostaju
ovdje s ostalim gostima, pustosvatima i mužikašima, pa se dalje
zabavljaju. Mladenci spavaju u drugoj sobi, rano u jutro ustaju
pa najprije idu k misi. Nakon toga se nastavi gozba u obadvije
kuće. Mladenka polazi s mladencem i pozovieeni k svojim rodite
ljima te ondje umiva njih i ostale goste, a svi je daruju po srebrnim
novcem. Tada se vrate s ostalim svatovima u kuću mladenčevu,
gdje ih pred vratima dočekaju mužikaši. Zastavnik zatakne ovdje
zastavu u krov od kuće na uglu prema dvorištu. Taj dan obdr-
žaje se šaljiva gozba, pa se najveći šalivdžija bira za ravnatelja
stola. Ovo je posljednji čin kod ženidbe.
e) Pitomaca u h r v a t s k o j Podravini. 1
PRIOBĆUJE VJEROUČITELJ VALENTIN CAJNKO.
Najprije dodju danju k djevojci, koju momak želi snubiti, dvije

žene, veleći: „ako imaš volju za njega, kaži, onda dodjemo mi š njim
u večer". Ako ona rekne: „pa dodjite", to ih na večer ide pet,
i to one dvije žene i dva muškarca, a to su obično otac, brat ili
rodjak, te onda mladoženja, ili snubok.
1
Pitomaca, jedno od najvećih podravskih sela, po narodnom
pripovijedanju nastalo je za neke turske provale. Selo i crkva naime
bijahu na današnjoj „Klisi", gdje imade i sada ostataka opeka. Klisa
je odaljena od Pitomače po prilici pol sata prema jugo-istoku usred
polja. Mali je to brežuljak sa dosta dubokim jamama, pa jer je na
K a d stupe u kuću, pozdrave ukućane ili sa „hvaljen Isus" ili

„dobar večer", te vele djevojci: „kaj nas ne ćeš ni pitati, po kaj
smo došli?" Ona im na to odgovori: „ta valjda znate, po k a j ste
njem sam pijesak, posve je pust. Klisa zove se u naroda i sv. Jelena,
jer bijaše ondje — kažu — crkva sv. Jelene. Danas imade na zapadu
od Klise zaista crkva sv. Jelene u selu „Otrovanec", koje pripada župi
Pitomači. Narod priča: Kad su Turci porušili crkvu na Klisi, preniješe
ljudi sv. Jelenu u Otrovanec, a sami se razbjegoše po šumama i močvarama,
kojih bijaše dosta u blizini. Ovi bjegunci počeše si graditi stanove, pa
kako su se ondje „pripitomili" — nazvaše i samo mjesto „Pitomaca" . . .
Ovdje si sagradiše crkvu preko od današnjega župnoga stana a 1783. do-
gradjena bi i po župniku Vidu Bosiljevcu blagoslovljena današnja župna
crkva sv. Vida, dočim na mjestu, gdje bijaše prijašnja, nalazi se stara
kuca „Barčan". Ovdje iskopaše već više puta, kopajući jame, čovječjih
kosti, što je znak, da bijaše prema starom običaju oko crkve groblje.
Oko ovog mjesta počeše bjegunci, kako narod priča, graditi kuće nakon
odlaska Turaka. Tako postajaše s vremenom „Pitomaca" sve veće selo.
U Pitomači bijaše nekada, kako se pripovieđa, veliko blagostanje,
no danas je narod vrlo siromašan, ponajviše zbog dioba nekad imućnih
zadruga. No to >>.syqje siromaštvo podnosi narod strpljivo, a hrani se
jednostavno: ujutro ili kašom, ili „zafriganom juhom" ili žgancima; o podne
se ne kuha, a „užina" je sir, ili slanina ili luk s kruhom; na večer bude
ili „zelje" ili rejaa, ili krumpir, katkad k tomu i „kukuružnjača". Današnji
naraštaj tjelesno je vrlo slab, te i po kućama i po odijelu možeš suditi,
da je siromašan (Podravina nije baš tako plodna i bogata, kako ju opisuju
oni, koji su ovamo samo zavirili). Narod rado polazi crkvu, dočim su
gostione obično prazne. Njekada bijahu ljudi veseliji, pjevalo se dosta,
jer narod nije znao za bijedu; dok se danas jedva čuje pjevanje uz
žetvu. Napjevi su obično u moli u, donekle slični mađarskim na
pjevima.
Razlog bijedi nijesu samo diobe zadruga, nego i zlo upravljanje nji
hovih šuma, koje su većini' dijelom iskrčene. Budući da pojedina kuca ne
dobij a dovoljno drva ni za ogrjev, idu ljudi iz nužde „u kvar", te
plaćaju grdne globe. U početku nisu plaćali tih globa, pa su one sada
kod mnogih narasle do ogromnih svota.
Ljudi se ljubazno susreću. Želi li tko koga upitati, kamo ide,
pridodat će: „da Bog da".^ Običajni su im pozdravi: „hvaljen Isus",
„dobar dan, jutro, večer". Čim se djevojka uda, s v i j u „poštuju" t. j .
govore joj „vi", pa i mladja braća.
Od igara najmilije je djeci „koturanje". Jedan kotura drveni kotač
batinom „koturnjačom", a drugi ga istom udara.
U Pitomači je naglasak prilično pravilan, dok je u susjednom selu
Otrovancu znatno različit te naglasuju n. pr. glagole: hoćemo (hoćemo?),
idemo, - gledali. U svim selima župe pitomačke, u Otrovancu, Kladarah i
Crešnjavici, izgovaraju samoglasnike posve čisto, dok u Kloštru, Sesvetama
i Gjurgjevcu izgovaraju u poput štajersko-slovenačkog u n. pr. hriih.
180 V. CAJNKO,
došli!" Na to sjednu razgovarajući. Kad im je već dosta razgovora,

vele mladoženji:, „badava mi svi, ako ti ne buš prosil". Na to
momak ustane, podje k djevojci, pa sjednuv uz nju, pita j u : ,,N.
(Mara, Jalža) hoćeš li za me ići?" Ako ona pristaje, odgovori
„hoću", inače: „tražite si drugu".
Ako joj se momak svidja, ustane mati ili ona pa prostre stol,
metnuvši na nj najprije kruha i soli, zatim mesa, kolača i vina,
ako ga ima. Prosci izvade flašu rakije i vina (bogatiji i čuturu).
Najprije dadu flašu gospodaru pa on kako već znade nazdravi
i preda flašu „gazdarici". Tako ide flaša iz ruke u. ruku, dok ne
dodje do mlade, a ona pređa mladomu. Tomu vele: „na prsten
zapijadu". Zatim pozove mlađoženjin otac mladu k sebi, položi na
stol obično 10 for. za „kaparu", koje joj novce mladoženja metne
u fertun (pregaču).
Djevojka u isto vrijeme postavi na stol žepni rubac za mlado
ženju. Mladenci tada metnu svoje prstene na. tanjur pa ih onda
izmijene. Iza toga večeraju, te se dogovore kad će na zapis. To
biva obično odmah drugi dan. Ako mladoženja mora tom sgodom
poći uz kuću djevojčinu, ide on po nju; ide li ona uz kuću nje
govu, podje netko od njezinih (obično otac) po njega. Poslije za
pisa kod župnika ugovore, kad će biti „veliki zapojki".
Za velike zapojke zakolje se u mladoženje „svinjče" (od tri,
četiri ili više mjeseci), uzme se vjedro ili pol vjedra vina, pa 1 do
3 flaše rakije, što se nosi k mladoj, gdje su sakupljeni uz njezine
rodjake svi oni, koje će zvati „na gosti". A s mladim dodju samo
oni, koji su bili došli u „snuboke". Iza pozdrava: „dobar večer,
prijatelji", isplati njegov otac preostatak kapare, t. j . 6 for., jer je
već platio 10 for.
Sada posjedaju svi za stol te njegov otac uzme flašu s rakijom
i nazdravi prijateljstvu. Kad su popili rakiju, piju vino do večere.
Ako imadu dosta vina, pozovu i dudaša, pa spcovedu noć u igranki
do dana. Kod velikih zapojaka dogovore se, kad će na vjenčanje,
i hoće li biti za „muziku" dudaši ili cigani.
Dan prije svadbe („pred svati") idu u večer po „cimer", a ide
budući zastavnik, svatovski starješina i mladoženja (a dudaši ili
cigani ih prate). Dudašu svezu za nogu pijevca, kojega on dva
tri koraka vuče za sobom. Toga pijevca onda dignu i ponesu
mladinoj majci; osim toga ponesu sa sobom čuturu vina i pogaču.
Kod djevojke dočekaju ih sakupljene „cure", koje, držeći se u kolu
za ruke, pjevaju:
„Crleno cvetje i modro,

Brala ga Mara 1 djevojka
Za onom gorom visokom ;
Meče ga jočku (japi, ocu) na krilce,
Jočko ga s krilca na zemlju:
\,,Ni Mara moja, ni cvetje,
Mara je tudja za mene".
Crleno cvetje i modro,
Brala ga Mara djevojka
Za onom gorom visokom;
Meče ga majki na krilce,
Majka ga s krilca na zemlju:
„Ni cvetje moje ni Mara,
Mara je tudja za mene".
Crleno cvetje i modro,
Brala ga Mara djevojka
Za onom gorom visokom ;
Meče ga dragu na krilce,
Dragi ga k sebi privija:
„I cvetje moje i Mara,
Ja sem Maru zaljubili"
U djevojačkom kolu nalazi se „mala curica", imajući na glavi
rešeto, u kom se nalazi „cimer" za mladoženju, t. j . ono umjetno
cvijeće, koje nosi mladoženja na šeširu. Kad su to ispjevale, daju
im čuturu s vinom i pogaču, što one same ispija i pojedu. Na to
dudaši zasviraju te se zapleše. Dok se djevojke goste pogačom,
pristupi k onoj maloj curici, koja drži cimer, .podsnehalja (ova ide
s mladom na vjenčanje), uzme cimer i prišije ga mladoženji na
šešir, koji mu je skinula sa glave, a zastavnik mu metne na glavu
svoj šešir. Kad je cimer prisila na šešir, uzme ga k sebi djevojčin
starješina te ga brižno čuva, dočim ostali plešu. Oko desetog sata,
kad misle kući, kaže zastavnik: „ja bi kupil mladoženji cimer", i
zato neka mu pruži ruku starješina mladenkin. Kad je to ovaj učinio,
pogadjaju se za cimer. Starješina veli: „Gospon zastavnik, da vi
znate" (tom zgodom veli svakomu „vi", pa bio kako mlad), „kaj taj
cimer vredi, dali bi za njega pet forinti". Zastavnik mu odgovara:
„Dati ću vam za njega 50 krajcarov, jer vam se ne šika (pristaje),
kak momu mladoženji; da vi vidite, kak vam grdo stoji, vi bi ga
dali za 50 krajcarov". Napokon se nagode (obično za jedan forint)
te mu zastavnik isplati pogodjenu svotu i dobije cimer. Sada za
stavnik draži starješinu po prilici ovako: „Da ste znali, kak vam
1
Ili kako je ime mladoj.
1-82 V. CAJNKO,.
se šika, ne bi ga dali ni za deset for.", a on sada se tobož kaje,

što ga je dao tako jeftino. Zastavnik skine mladoženji sa glave
svoj šešir i metne mu njegov „cimer". Na odlasku još pitaju
„gazdaricu", „bi li joj poslali" štogod „za zelje", t. j . mesa.
Na dan vjenčanja, kad se svatovi sakupe, „ručkaju": hlađnetinu,
čurke, zelje i meso, a piju najprije rakiju, zatim vino. Kod ručka
„podvuča" (poučava) starješina mladoženju i ostale svatove, kako
se imadu vladati u mlade. Sada natoči gospodar svatovskomu
starješini (to je brat ili rodjak mladoženjin) —-jer imade i „domaći"
starješina, koji kod stola neprestance sjedi, dočekuje i otpravlja
„svate" — flašu vina, kojom pozdravi domaćeg djevojčina starje
šinu po prilici ovim riječima: „Gospon domaći starešina! Z ovim
darom vas pozdravlja naš gospon domaći starešina", a on odgo
vori: hvala! Odmah na to počmu plesati, dok ne bude doba da
krenu u crkvu na vjenčanje. Tada reče svatovski mladoženjin
starješina domaćemu ne vještinu starješini: „Gospon! nam je doba,
da idemo u crkvu", a on prihvati: „ajde slobodno!" Ako se u
crkvu voze, onda osobito paze, da ne sjedne jedan drugomu na
gaće ili na suknju. Ako li idu pješke, to prvi stupa zastavnik sa
zastavom, načinjenom od većih šarenih rubaca, neprestance „tanca-
jući" pred njima. On mora u opće uvijek tancati, makar sam. Za
njim idu dudaši ili cigani, onda djever, držeći za ruku pođsne-
halju, a ova mladu, a mlada mladoženju, napokon ovaj svatovskog
starješinu. U crkvi stane djever s desne, podsnehalja u sredini, a sva
tovski starješina s lijeve strane. Za vjenčanja drži djever u ruci goruću
svijeću, omotanu žepnim bijelim (obično) rupcem, koju rabi docnije
kod križanja kruha. Kojim su redom pošli u. crkvu, tim se i vraćaju.
Kad se približe domu njezinu, postavi (obično majka joj) pred „poček"
(kućni prag) lonac vode, koji mlada nogom trkne. da ga razlije,
a to čini zato, da joj bude porod lakši. Zatim raskopaju podsjek,
da ne bi možda bila pod njim kakova „coprija", pa da ne pred ju
preko nje. To isto učine i kad idu k njemu. Nadju li štogod, bace
u peć. Na to stupi pred mladence domaći starješina sa flašom vina,
nazdravljajući mladima, obično ovim riječima: „Bog živi ove mla
dence, koji su danas u hižni zakon stupili, da jih Bog više godina
uzdrži u zdravlju i blagoslovu!" Bolji govornik dodaje još koju
riječ. Djever ih zatim odvede u sobu (,,v hižu") na ručak, gdje
mladoj, prije nego mladenci sjednu za stol, daje jedna žena u sve
zanom rupcu kolača ili jabuku a druga maleno djetešce „nako-
lenče", koje ona posadi sebi na koljeno, i poda mu u ruke onaj
rubac s jabukom ili s kolači. Kad su sjeli za stol, donese obično

njezina majka mlijeka, koje je prije poškropila „šćavom" (toga
mladenci dakako ne znadu). Od toga mlijeka treba da obojica bar
dvije tri žlice okuse, da im budu djeca bjelja. Tek sada smiju
uzeti hladnetine, mesa. kolača itđ. U to vrijeme sviraju dudaši u
dvorištu, a zastavnik sam, držeći u ruci zastavu, „tanca". Kad su
se mladenci i gosti „naručkali", prate dudaši zastavnika pred kuću,
da objesi zastavu. (Iz njegove ruke dočeka ju jedan na tavanu i
tuj ju pričvrsti.) Sada podje on sa dudašima u kuću te pleše do
objeda, koji je oko trećeg ili četvrtog sata. Kod objeda domaći
starješina nazdravi najprije roditeljima mladenaca, zatim rodjacima
i ostalim gostima. Odmah iza objeda zastavnik sa podsnehaljom
„splesava tance" (to već u mnogih kucah prestaje), t. j . on se
s njom dva tri puta okrene veleći: „ovaj tanec na prikaz Bogu i
majki božjoj", onda: „ovaj tanec japi i majki", a ovi mu odgo
vore „hvala!" Za tim nastavlja: „ovaj tanec gosponu domaćemu
starešini", i tako dok ne spomene svih do najmladjega. Kad je to sple-
savanje gotovo, kaže djever: „ova djeca, koja su danas u hižni
zakon stupila, prose božjega blagoslova, najprvić od Boga i majke
božje, onda od jape i majke". Na što roditelji odgovore: „hoćemo!"
Djever uzme onu svijeću, koju je držao kod vjenčanja u crkvi,
zapali ju i počima njom križati pred sobom cijeli „hleb kruha",
i to tri puta, izgovarajući svaki put, kada preko kruha načini
križ: ,,u ime oca i sina i duha svetoga". Kada učini križ treći
put, dodaje k onim riječima „amen" te zamahne svijećom lijevo i
desno, govoreći: „sin, kći". Ako svijeća namah ugasne, onda će im
biti prvo dijete sin, inače kći. Dok djever križa kruh, donese majka
mlade svekrvu par „rubača" (košulju i gaće), a svekrvi oplećak i
poculicu. Djever ih zapita: „japo, majko, jeste li zadovoljni s ovim
darom?", a oni: „jesmo". Kada je to sve obavljeno, nastavi se ples
po prilici do pol noći, kada nešto malo založe, pa onda vode mladu
k mladoženji. Tu ih dočeka njegov domaći starješina, koji se do
tada zabavljao sa njegovim gostima; on ih. pozdravi, a djever ih
odmah otpravi u komoru (u selu Otrovancu na tavan), da. spavaju.
Kad ih je doveo u komoru, veli: „ti njoj iznj lijevu, a ona tebi
desnu nogu". Kad je to ona učinila, kaže joj : ,,a sad ga lupi čizmom
po glavi!" Sada joj mladoženja skine vijenac s glave. U tom ih
djever ostavi, te podje s ostalim gostovima spavat. U jutro, kad
poustaju, dodje podsnehalja, počešlja mladu i metne joj na glavu
„poculicu" (koja je spletena od raznobojnih svilenih trakova te se
184 M. ZORIĆ,
njom razlikuju udate žene od djevojaka u cijeloj pitomaekoj i

gjurgjevačkoj okolici.)
Kad je ručak gotov, ide zastavnik po starješinu, dočim se ostali
gosti sami skupe. Poslije ručka idu „po pomivanju" (pozovič do
bije u košaru kolača, jednu flašu vina i drugu rakije, a djeveru
metne podsnehalja oko vrata ručnik od mlade), djever, svatovski
starješina, pozovič, zastavnik, podsnehalja i mlada (mladoženja
ostaje kod kuće) k rodjacima, koje ova izljubi. Prije nego poljubi
koga, veli mu djever: „Ajd, hodi sim ! Ti si musast, da te umijem".
Obriše ga ručnikom, a ona ga na to poljubi. Kad ga je poljubila,
dobije on piti, ali ju zato mora darovati novcem (najmanje jednim
novčićem). Kad su se vratili sa „pomivanja" a objed se dogotovio,
pošalju kola po njezinu familiju na „prviće". Poslije objeda opet
se pleše, a pod objedom se nazdravlja roditeljima, rodjacima i ostalim
gostovima. Ona ista kola, koja su dovezla prviće, voze pod večer
mladino „ruho" t. j . postelju, stolce, ormar, po tri blazine i po tri
jastuka („vanjkuša"). Negda je mjesto ormara bila „ladica", u
kojoj su bili ručnici, stolnjaci i plahte, koje je mlada satkala.
Poslije „tanca" odu svi gosti spavati, pa ako imade ostataka jela,
vele u jutro u petak: „idemo kobile digati", t. j . idemo da potro
šimo, što je ostalo. U predjašnje vrijeme obično svi su se vjenčali u
srijedu, te se rijetko koji, kako tvrde stariji, vjenčaše u koji drugi
dan; dočim to sada mnogi čine u ponedjeljak.
U nedjelju poslije vjenčanja kreću od mladoženje opet k njezinoj
kući na „prviće". Dodje naime njezin otac sa flašom vina, da ih
pozove. Kada su tu flašu ispili, ide ih k njezinoj kući opet samo
petero na objed, kojom se prigodom samo nazdravlja i razgovara. I
time je sve svršeno.
Bude li tko pozvan ,,u gosti", pa i odličniji, mlada ga odmah,
kako stupi u sobu, poljubi, a on ju mora „darivati". To čini
obično i kad gost odlazi.
f) Visočaae u zadarskom kotaru (Kotari) u Dalmaciji.

PRIOPĆIO ŽUPNIK M A T E ZORIĆ.
Kotarani govore o braku: „Kakvi ođbir, takvi vez". Roditelji

mladenčevi nastoje, da si on izabere djevojku poštenu i vrieđnu i
da dobije dobru prćiju. U Kotarana dapače biva, da momak u.
ŽENTTBENI OBIČAJI. 185
obće i ne zna o snovanju svojih roditelja oko njegovih zaruka.

Roditeljima je ipak glavno, da mlada donese dostatnu prćiju, s toga
popitkuju, hoće li ona dognati koju kravicu, par ovaca i štošta
drugo; mladić opet pristane, i ako je nije nikada ni vidio, što radja
mnogo puta težkih posljedica u porodici. Već prije zaruka treba
da se donekle roditelji mladenaca pogode radi prćije i dara, što
će ga momak uzvratiti djevojčiuim roditeljima. Nakon toga podje
otac sa sinom o sutonu k djevojci, da pitaju nju i njezine rodi
telje, da li privoljuju na udaju. Poslije ovakove privole slijedi vjen
čanje ili odvedenje djevojke bez vjenčanja (suložničtvo). Kod ugo
varanja se točno navede, koliko će djevojka dovesti stoke i kakav
će uzdarak zaručnik dati njezinim roditeljima i članovima njihove
obitelji. Za uzdarak se obično daje nekoliko talira i crvenih na-
kićenih prsluka i koji par crevalja za domaćina i domaćicu. Time
su zaruke gotove.
Od tog doba pa do dana ženitbe ne vide se više zaručnici, već
ako se slučajno gdje sastanu na sajmu ili u gradu. Ako momak
želi, da se odmah vjenčaju, što riedko biva, odašalju poslanike
k djevojci, javljajući u koji dan treba da njezini dočekaju njegove
svatove, kojih bude velik broj na brzim konjima, koji su pokriti
bogatim ćilimima (ako ih sami nemaju, pozaimlju ih). Svatovi se
sjaju od skrleta i od kubura, pa igrajući konje, pjevajući i pu
škara] ući idu k djevojčinu dvoru.
Kad su na domaku, zaustave se u redu, ponapiju se rujna vinca
iz „breme" (suda za vino), koju sa sobom nose i redomice nazdra
vljaju. Kako dodju svatovi pred vrata djevojčine kuće, mole uku
ćane, neka im dozvole, da udju u kuću. Sada se rasprede od pri
like ovakav razgovor:
Ukućani: Sto ste, ljudi, došli, što tražite?
Svatovi: Ćuli smo, da je jedna naša ovca u vašem toru.
Ukućani: Kakva ovca?
Svatovi: Nu izvedite ju vanka, hoćemo li je poznati!
Brat djevojčin : Tko se prima moje sestre ?
Beg (mladoženja): Ja, koji se tebe ne bojim!
Brat: Evo j e ! Vidiš, nije ćorava, nije kljasta! Kad ju budeš
psovao, ne psuj, da je krmska kćer, neg krmska žena; kad ju
budeš tukao, ne tuci je stocem ni kukom, neg kapom po ledjim.
Jesi li kader je hraniti i od zla braniti?
1.86 M. Z0KIC,
Beg: Ima ruke, nek se hrani, jezik, nek se brani! Da je nisam

kader hraniti i od zla braniti, ne bih došao poštenim ljudima na
poštena vrata.
Brat, izručujući mu je, kaže: Evo tebi tvoje blago, a ti meni
daj moje zlato (uzdarje od nekoliko forinata). Tad je beg primi,
okrene je oko sebe tri puta, udre šakom po ledjim, te je predaje
djeveru, da je vodi iza svatova. Sada udju svi svatovi u kuću,
pozdravljajući ukućane i zamećući šale. Djevojka uzjaše na konja
sa ostalim svatovim, koji odu pjevajući, dočim u zaručničinoj kući
ženskadija žali za nekoliko časova radi njezina odlaska.
U kući mladoženjinoj svatovi slegnu na sve strane kuće, a dje
vojka ispravlja tri stočića, koje nadje prevrnute, a prevrne ih maja
prije povratka svatova.
Zatim je djever vodi okolo vatre: on vatru nogom ćuka, a dje
vojka je sklanja, dočim u isto vrijeme kuhač siplje so u vatru.
Sve to čine, a ništa ne govore.
Svatovi nađju u mladoženje pripravno vareno i pečeno, a i vina
je obilato. Svatovi se goste dva, tri pa i šest, kod bogatih i osam
dana.
Na gostbi čuju se mnoge nazdravice. Evo najobičnijih:
1. Zdrav, debeli Jcume! Pomoga ti Bog i nebeski dvor. Rodila ti
pšenica bilica i vinova lozica; telile ti se nejake kravice, množile
ti se bile ovčice! Na pragu te maja dočekala, na rukama sinke
pridržala! Na polju ti rod rodio, u kući ti se blagoslov ugnjizdio!
Zdrav, brate, sa svom družinom!
2. Tebi, brate bese (mladoženjo), čaša vina, od Boga blagoslov i
mir! Od čaše vina ne bolila glava, od njega se i mirnije spava!
Rodile ti rumene jabuke, kršna djeca kano i hajduci! Pij cle, beže,
tvoje j ' vrime. Primio si ugodno brime, zdrav mi, beže, sa svom
družinom!
3. Tebi, nevo, na tebi je red! Pij ga, nevo, sladak li je kao med.
Neva ga je popila, mladog muža dobila. Kad ga budeš ljubiti,
nemoj mi ga ljutiti! Da si vazda vesela i ko si nam kosu rasprela.
(Uz svadbu neva raspusti kosu.) Eto tebi, nevo, dragog bega, nami
vinca i još svega; zdravo, nevo, sa družinom!
4. Zdravo nam, svatovi, baš junaci kao lavovi! Vino pili, zdravi
bili-, svojim kucam zdravo se povratili! Ocidite čaše, poštenje j e
naše. Zdravo nam, svati, kao naši brati!
5. Jedna, dvi, tri, četiri, pet,
izpit ću ih kao zet
svomu didu (tastu) dragomu,

izpit čaše sladkomu:
napij mi se, dide, ti,
veselte se, gosti vi!
6. Kuma humi namigne:
napijmo se, kuma, mi,
doklem naših doma ni!
7. Pij to vino crljeno
u to tilo rumeno!
Ko ne može popiti,
ne moga se pokriti,
ni sebe ni žene
ni diteta kraj sebe!
8. Gdje je voda, tu je led;
gdje su pčele, tu je med:
pij de, brate, tvoj je red,
sladko vince kao med!
9. Šurle bule 1 trajna na,
moja majka milena!
pij ga, brate, pij,
al se ne opij!
Kotarani se ne dižu sa stolica dok traje pir; dočim susjedni

otočani na piru umjereno jedu i piju te svatovi po dva puta na
dan izlaze iz kuće; da igraju kolo sa djevojkom. Kada Kotarani
vode djevojku mladoženjinoj kući, svatovi se ne vraćaju onim
putem, kojim su pošli po djevojku, da ne bi tko podbacio koju
„čimbu". Kotarani idu često po dva, tri od kuće sa mladom k nje
zinim roditeljima na mir, jer nisu odveli djevojke s poštenjem, to
jest poslije pozakonjenja (vjenčanja). Ako je djevojka odvedena,
kako vele, „na liepi način" (bez otmice), mladoženja sa još dvo
jicom idu k djevojčinim roditeljima, da se ispričaju, što se nisu
odmah vjenčali. Taj se „mir" završi obilatom gostbom. Ovaj običaj
živi u pravoslavnih i u katolika. Kotarani znadu i za otmicu, ali
se javlja riedko, a to se prigodi, kada pravoslavni odvede katoli-
kinju, koja ne će da podje za pravoslavnoga, i obratno.
1
Primorski Hrvati često upotrebljavaju riječi „šurle, bmie", pa će
valjda biti i ovdje pravo „burle", a ne „bule". „Burla" je talij. riječ
(šala), a biće takova i „šurle" (ciarla?). Obje riječi znače: šala.
I. M.
188 J. BUJANOVIĆ,
Kotarkinja prigodom udaje metne na glavu bielu kukuljicu (otrag

joj visi do po života), da joj putem nitko ne.vidi lica.
Kod otočana postoje nešto različitiji običaji. U njih nema ugo
vora o djevojačkoj prćiji ni o uzdarju. Odilazeći djevojka iz kuće,
klekne pred roditelje, koji izreku nad njom ganutljivih rieči, bla-
gosivljući j e ; dočim joj svatovi diele svakojakih darova. Kad je
dovedu kući zaručnikovoj, svekrva baci nada nju šaku pšenice
sa pendjera, govoreći: Koliko zrna pšenice, toliko ti, nevo, Bog
da sretne djece! Netom stupi u kuću, svekrva joj pruži metlu,
motiku i preslicu, sjećajući je poljske radnje i kućnog posla. Gostba
traje više dana, po mogućnosti obitelji, ali vazda umjerena. Mlada
neva ide u pohode svojim roditeljim osmog dana. Otočanka nosi
na glavi vienac, a kosu oplete raznobojnim svilenim poštama te
ide otkrivena lica. Uza nju stoji druga djevojka, slično odjevena,
ali kratkim poštama do šije (u nevjeste su mnogo duže). Ovu dje
vojku zovu svatnica, a njezina je zadaća na piru, da mladoj na-
pravlja pošte, da ide uza nju, i da na objedu i večeri stavlja pred
nju jela i pića; napokon da ju sokoli, kad je uzbunjena. Djeverni
svat biva vazda mladoženjin brat (ako nema brata, bliži rodjak),
koji tom prigodom vodi mladu nevjestu za svileni obrusac, i čuva
ju, da je tko ne otme, što mladići mnogo puta pokušaju, onako
od šale. Kod Kotarana nema ni djevera, koji je vodi, ni svatnice,
koja ju dvori.
g) Prapirfcnik i okolica u nrv. Primorju.

PRIOPĆIO J. BUJANOVIĆ.
Kad mladić isprosi djevojku, dade joj prema mogućnosti kaparu

u novcu. Ako ga djevojka ostavi, treba da mu plati dvostruku
svotu. Utornikom ni petkom nitko ne prosi djevojke.
Na dan vjenčanja idu sopci (sopele ili armonika) najprije k mla
doženji, da mu odsviraju tako zvanu mantinjadu, što učine đocnije
i pred kućom kumpara (kuma) ili debelog kuma. Mladenac pode
uz svirku k nevjestici, koja dobiva također „mantinjadu". Sada
dolaze svatovi, od kojih svaki sipa na mladu cvijeće ili „bonbone".
U crkvu kreću pješke, ili, po najnovijem običaju, u kočijama. Ne
vjestici! vodi debeli kum, a mladoženja jednu od njezinih bližnjih
rodjakinja. Idući svatovi u crkvu ili iz crkve, bacaju među ljude
bonbone. Ako se vjenčanje obavlja prije podne, onda se već prije

objeda pleše. Prvi ples, tako zvani hrvatski (primorski narodni ples),
pripada mladomu paru, drugi debelom kumu s nevjesticom, dok
mladenac pleše s onom, koju je u crkvu vodio. Po tome plešu ro
ditelji mladenaca, onda rodbina, napokon svatovi. K objedu kreću
dva po dva. Kada gosti pojedu prva dva jela, čuje se iz vana pje
vanje djece: dajte malo pira, k letu ćete imat sina! To pjevaju
više puta, dok im se ne donese kakova jela. Kada dodje na sto
riža ili povetica (vrst kolača), onda se oglase sopele ili armonika.
Objed je u nevjestice. Poslije objeda slijedi ples, a za plesom idu
svatovi na večeru k mladoženji.
Ako se udaje udovica, pastiri ne će izostati, da je ne pozdrave,
tuleći u rogove. Kada dođu svatovi pred kuću nevjestičinu, vrata
su obično zatvorena, debeli kum zove ukućane, a iz kuće pitaju:
Ki j e ? Kum odgovara: „Tuji ljudi, ne znamo kade bimo noćas
prespali, pak smo pu ( = kod) vas videli svetio, pak smo se k vam
navrnuli: Čuli smo, da ste dobri ljudi, primite nas!"
Ukućani: ,,A ne ćemo ne, vi niste zašli, hote dalje!"
Svatovi: ,.A kamo, škura (tamna) je noć!"
Ukućani: „Bog zna, kakovi ste ljudi".
Svatovi: „Dobri. Imamo jednu janjicu, zove se šupouh, vredna
je i dobra". Takav se razgovor dugo nastavlja, dok ne reče k u m :
„Poslali su nas starci sedi, da išćemo prijatelji vredni!" Sad se
otvore vrata, pa se pojave roditelji, držeći sud s vinom te pitaju:
,,Ca je ovo?" Nevjestica: „dno!" Eoditelji: „ča j ' va njin?" Ne-
vjestica: „vino!" Roditelji: „ča mu j ' trebe?" Nevjestica: „solit!"
Nevjestica sada baci nješto novca i pije, pa vinom iz ustiju po
škropi mladenca, koji to isto učini. Roditelji uzmu sada plašt od platna,
naredjen za ovu svrhu, kojim zagrnu mladence i odvedu ih u kuću.
Za večere otide mladi par k mladenčevu ocu, da ih blagoslovi.
Mladenci kleknu na plahtu pa plačući slušaju njegove pouke.
Mladenci ne zaboravljaju na neka narodna vjerovanja. Tako, kada
svatovi idu u crkvu, ne smije nevjestica stati na crkveni prag, jer
joj je mogla koja vještica'što zla namijeniti na pragu. Ako mladenac
prvi klekne pred oltarom, bit će žena gospodarica u kući; klekne
li ona prva, držat će on uzde u rukama. Ako je bila druga dje
vojka u mladoženju zaljubljena, mogla je iz srditosti, što je nije
uzeo, zabiti tri čavla pod crkveni prag, pa ako on stane na taj
prag, bit će uvijek svadje u njegovoj obitelji. Nakon vjenčanja
treba da mladenac sam skine „krunčicu" sa njezine kose, jer inače
190 M. MEDJUMURAC,
„te (t. j . će) živiti u nemiru". Stariji nekoji drže, da je dobro, da

kada se djevojka oblači za vjenčanje, da metne jabuku na prsa,
pa da ju poslije vjenčanja zajedno s mužem pojede.
f) Hlebine u Hrvatskoj.
PRIOBĆIO DR. M. MBDJUMURAC.
Prositba. Momak i djevojka obično se već dugo prije vjenčanja

poznadu, pak se vrlo rijetko dogadja, da roditelji sami odluče o
ženitbi. Zato je prositba stvar samo formalna. Otac, mati i jedan
rodjak upute se sa mladoženjom u kuću djevojke, te ju prose. Pri
stane li djevojka, to joj daje mladoženja dar, naime jabuku, u koju
je zataknut novac. U četvrtak, koji je zadnji prije vjenčanja, nosi
mladoženja mladoj s onim, koji će biti kod svadbe zastavnik, kolače,
pa ostanu ondje na večeri.
Svadba. Dan prije vjenčanja ide mladoženja, noseći čuturu, i praćen
glazbom, oko svojih rodjaka, te ili poziva na večeru. Kada se gosti
sakupe, ostavi ili mladoženja sa zastavnikom, pa se uputi k mladoj
„po cimer" t. j . vijenac, što će ga on nositi na šeširu. Došav u kuću,
pozdrave prisutne, mlada im svuče zimski kaput, pa im onda pri-
šije na šešire nakit. Oni ostaju na večeri.
Na dan svadbe uputi se jedna „podsnehalja" (djeveruša) rano u
jutro k mladoj, da ju povede u crkvu. Zaručnici ne idu bo zajedno
na vjenčanje, već svako od svoje kuće, praćeno svojom rodbinom.
Zaručnicu vodi djeveruša, a zaručnik ide u sredini medju „stare-
šinom" i „deverom". Zastavnik nosi zastavu, načinjenu od svilenih
rubaca, a glazba svira. Zaručnica stane u crkvi na ono mjesto,
gdje obično stoje djevojke, a zaručnik je obično u sakristiji, te tako
pribivaju kod mise. Tek kod vjenčanja pristupi jedno k drugome.
Kad se vjenčanje obavi, vraćaju se istim redom kući — zaručnica
i zaručnik svako u svoj dom. Kad je blizu objed, nosi „pozovič"
zaručnici pečena kokota, šunku i čuturu vina, da joj to bude
ručak, jer ona, premda je iošte u kući svojih roditelja, ipak već
treba da živi o trošku svoga muža. Oko 2 sata po podne ide za
ručnik sa svojom družinom po mladu. Došavši onamo slože se gosti
u kolo. „Starešma" primi za ruku zaručnika, ovaj zaručnicu, do
nje stanu obje djeveruše, zatim djever i zastavnik, onda drugi
gosti, te se tri puta u kolu okrenu, pa onda istim redom sjednu
za stol. Prije nego poemu jesti, „križa" djever kruh. Uzme goruću
svijeću i čini njom križ tri puta ovim redom:
. U ime oca
i srna
. U ime oca
. i duha sv.
. i sina
U ime oca
i duha sv. Amen
. i sina
zatim mahne svijećom lijevo i desno, govoreći: sin — kći, i tako
ju ugasi. Kod objeda mladenci ne jedu ništa. Istom, kada dodje na
stol pečenka, ustaju oni i idu van (obično u kuhinju), gdje jedu.
Oko 5 sati dovezu se tri, četiri rođjakinje mladenčeve po zaručni-
čino pokućstvo. Na pokućstvo posijedaju djeca, te ne će da sadju,
dok ne dobiju novaca. Novca im daju „dever" i zastavnik, a to se
zove: „kupovati stvari". Kad je sve natovareno, sjednu rođjakinje
gore, pa pjevaj uć voze se kući mladenčevoj. Obično se pjevaju
ove pjesme:
Sunce šija med tremi gorami,
Gjuro spava med tremi lubami.
Jedna mu je na krilu zaspala,
Druga mu je po glavi šuškala,
Tretja mu je tiho govorila:
„Zemi mene, Gjuro gospodine!"
„Ne ću, ne ću gizdave devojke,
Ona ima brata prefmanjega". 1
„Mom je bratu lahko nagoditi",
Rekla ona, na noge skočila,
Otišla je u goru zelenu.
Tam je našla zmiju jadovitu,
Omota ju kraj suha topola,
Pak ju šikne s tremi šibicami,
Pak ju pikne s tremi iglicami.
„Puštaj, zmijo, jada i čemera,
Da napojim braca rodjenoga!"
Dojahal je bratac na konjicu,
Veli njemu sestra podmuklica:
„Pij ti, brate, ovu čašu vina!"
1
Kajkavcima je hmanji (ovdje fmanji) = nevaljalac.
192 M. MEDJUMURAC,
Odgovara bratac prenesrečni:

„Pij ti, sestro, jer si postareša!"
Opet ona bratu govorila:
„Pij ti, bratec, jer si potrebneši!"
Ispio je jednu čašu vina,
Kak je ispil, mam je s konja opal.
Ona ode k Gjuri gospodinu,
Pak je njemu tiho govorila:
„Uzmi mene. Oj uro gospodine,
Ja sam svomu bratu nagodila".
Al govori Gj uro gospodine:
„Id od mene, prefmanja djevojko,
„Jer ja ne ću prefmanje djevojke,
„Koja svom je bratu nagodila;
,,I mene bi lahko pogubila".
Tada reče lepota devojka:
„Proklet bio, Gjure gospodine,
Rad kojeg sam braca pogubila!"
„Sprevodi me, Gjuro, do dvora mojega!"

„„Kak bi te sprevodil? ne poznam ti dvora!""
„Moje ti je dvore leliko upoznati.
Moji su ti dvori lepo ogradjeni,
Lepo ogradjeni, s perom pometeni.
U mojem su dvoru tri grma bušpana,
Pod svakojim grmom tiček i slaviček.
Prvi zapopeva u večerno doba,
Dok su se dva dragi za stol posadjali.
Drugi zapopeva u polnoćno doba,
Dok su se dva dragi skupa spat spravljali.
Tretji zapopeva u zoricu belu,
Dok su se dva dragi gore ustajali".
U večer ustanu gosti od stola te se opet stave u kolo, onim istim

redom kao i prije.
Kolo se kreće a jedna djeveruša pjeva:
Trgala sam ružicu od zemlje,
Davala sam dragomu od želje.
Kolo stane, djeveruša ušuti, a starješina govori: „Ova deca prose
božega blagoslova, naj pređi od gospodina Boga i blažene djevice
Marije".
Kolo se kreće opet, djeveruša pjeva:
Trgala sam ružicu v vrćaku,
Davala sam mladomu dečaku.
ZENITBENI OBIČAJI. 193
Kolo opet stane, djeveruša šuti, starješina govori drugi put: „Ova
deca prose božjega blagoslova, najpredi od gospodina Boga, bla
žene device Marije, od svih svecov i svetic božjih".
Kolo se kreće treći put, djeveruša pjeva:
Trgala sam ružicu rumenu,
Davala sam junaku milenu.
Po treći put kolo stane i starješina prosi blagoslov: „Ova deca
prose božjega blagoslova, najpredi od gospodina Boga, blažene
device Marije, od svih svecov i svetic božjih, od oca i majke i
od sve rodbine". Na to otac i mati zaručnice kažu: „Bog im ga
dej!" Poslije blagoslova opet svi sjednu za stol te djeveruše pje
vaju poznatu pjesmu:
„Sejali smo bažuljka".
Kad to dovrše, onda zapjevaju:
Oj, dižite se, gospon starešina-,
I za njimi ćela kompanija;
Pak idemo, kam smo nakanili.
Zafalimo Maričini majki,
Koja nam je čerku odhranila,
I nije ji povenuti dala.
Prosil bi ju, al ju majka ne da;
Ukral bi ju, al ju straža čuva.
Pod oblokom jablanovo drvo,
Pod njim stoje soldati s puškami,
I katani s golemi sablami.
Ja bi kričal kano lastavica,
Mosti bi se majka smilovala,
Pak bi meni svoju čerku dala.
Čim se započne ta pjesma, dižu se svi svatovi i polaze kući

mladenčevoj. Sada vodi on svoju mladu za ruku. Došavši u dvorište,
pitaju oni, koji su doma: „Kaj ste nam đopeljali?", a družina odgo
vara: „Mira i božjeg blagoslova!"
Sada sjednu svi k stolu, da večeraju. Čim se počne jelo nositi,
zapjevaju djeveruše:
Hajda spat, hajda spat, koji ste pospani!
Ja nejdem, ja nejdem, ja nisem pospana;
Ja si bom, ja si bom dragoga čekala.
Meni on, meni on lepi dar donese 5
Lepi dar, lepi dar, svilenoga rupca.
FOLKLOR. SBORNIK I . 13
194 M. MEDJUMURAC.
I mladenci se dižu. Sprovadjaju ili starješina, djever, obje djeve-

ruše na tavan, gdje će večerati i spavati. Ondje skine djever zaruč
nici vijenac s glave, i to nožem, te ga zabode u krov. Njekoč, za
vojničke granice, skidahu vijenac bajonetom. Mladenci ostanu gore,
a svatovi se dolje u sobi goste, pjevaju, plešu, obično do zore.
Drugo jutro sakupe se gosti, te sa muzikom čekaju, dok mlada
izadje. To se zove: dizati mladu. Ona ide k bunaru, gdje se umiva
zajedno s mužem, pa napunivši škaf vodom, nosi ga u kuću; za tim
mete kuhinju i sobu. Tom zgodom prave gosti svakojake lakrdije:
bacaju pred nju pepeo, drva itd., a ona se žuri, da to čim brže
izmete, jer se po tom vidi, kako će biti marljiva. Kad je taj posao
obavljen, gosti se umivaju, nastaje „mivanje". Mlada drži posudu
s vodom te svakoga gosta poškropi, a zastavnik ga ručnikom otare.
Svaki je gost dužan da sada pokloni mladoj nešto novaca. Kad su
se gosti umili, polaze mladenac, djever i zastavnik po starješinu,
koji se takodjer umiva. Gosti zajutarkuju, a mlada ide s jednom
djeverušom u crkvu.
Poslije podne idu svatovi mladenčevi, praćeni muzikom, po mla
dine svatove, te ih dovedu u njegovu kuću. Sada se i oni umivaju.
Kada se svrši umivanje, mati mladina dariva rodjake svog zeta;
daje im rupce, ručnike i slične stvari. Još slijedi zajednička večera,
i tako se svršava svadba. Samo bliži rodjaci dodju i treći dan,
osobito ako je kuća imućnija, da potroše, što je ostalo od gozbe.
Trudne žene i porod.
ZABILJEŽIO TOMO DHAGIČEVIĆ.
a) Čega se čuva žena u Bosni1 dok je trudna.

•Ne smije jesti ni piti:
1. Kokoši ni pileta, što je jastrijeb ubio ili je njemu oteto, jere
će se po djetetu znati grebotine i rane.
2. Luka, koji je ronac podgrizao, jere će dijete biti podgriženo,
i da po djetetu ne skaču klobučići, iz kojih izlazi žuta voda. Isto
tako ne smije jesti jagoda, trešanja, jabuka, niti druge mive (voća),
što su načeli crvi, ptice ili nešto drugo, jere će po djetetu biti rane
i dijete će biti nagrizeno.
3. Hljeba povratnoga, to jest onoga hljeba, koji se dao nekom
na put iz kuće pa se opet u kuću nazad povrati, jer će, vele, vrlo
teško dijete poroditi.
4. Ribe, jer će biti dijete balavo.
5. Prije Spasova-dne janjećeg mesa, jer bi inače dijete hvatala
goropad (padavica).
6. Hljeba od onog žita, što je na požarištu (na krčevini, koja
je paljevinom krčena), jere će na djetetu biti uvijek požar (kao
ospa).
7. Mnogo ni često rasola od kupusa, jer će djetetu, pa i kad
odraste, iz usta slina kao raso teći.
8. Kad šta kradena pojede, pa ako ruke oda se otare, na onom
mjestu imaće dijete biljeg.
9. Mesa od šarena marvinčeta, jer će dijete biti razrogo.
10. Iz nikakva suda, koji je pod obručom, ne smije piti vode,
jere će se (sic!) vrlo teško poroditi.
11. Iz tikve ne valja vode piti, jere će dijete biti gušavo.
1
Ovo je sve sabrano u Vlasenici, izuzevši ono, što je u zagradi na
ročito spomenuto.
196 T. DRAGIČEVIĆ,
12. Kada trudna žena jede tunje, biće joj dijete lijepo kao tunja.
13. Ne valja piti vode iz vrela ili bunara, koji presušuje, jere
će dijete biti velika fukara.
14. Kad joj nešto pane na um, da jede, ne smije se ufatiti za
lice rukom, jere će biti dijete po licu pjegavo.
15. Mesa od grudi ili vimena, jere će ju, vele, boljeti prsi (sise).
16. Zečijega mesa, niti gledati kakovih predstava, jere će dijete
biti plašljivo i imaće zečji san. (Djakovo.) U Vlasenici misle, da
će dijete biti razrogo, kada se jede zečije meso.
17. Kad jede crvenoga laka, biće dijete napuno, ali će izgledati
kao plijesnivo. (Djakovo.)
18. Rakije, jere će dijete biti pijanica.
19. Kušati nikakova jela iz lonca ili. druge posude, prije nego
provre, n. pr. kušati je li slano, jer dijete ne će za dugo progo
voriti, a more za uvijek nijemo ostati.
20. Bilo šta od mozga, jer će se djetetu, vele, ruke znojiti.
21. Kahvenoga zrnja, jer će biti djetetu po tijelu prištovi kao
kahveno zrnje.
Preko čega ne smije prijeći:

1. Preko tri medje u polju, jer joj to vrlo škodi.
2. Ako prijedje preko,paške, vrlo će se kod poroda patiti.
Lovci podmeću puške, da trudna žena preko njih prijedje, da im
lov bolje za rukom ide.
3. Proći ispod konopca ili lijevče, na koje se pranje vješa, ne
valja, jer će dijete biti razrogo.
4. Preko ugarka ili maše, jer će joj mlijeko usahnuti.
5. Preko proljevače (sprave, na koju muhamedanci, kad uzi
maju avdes itd., vodu prolijevaju), jer bi mogla, vele, lahko na-
graisati.
Što i kako ne smije gledati:
1. Kroz sito ili rešeto, jer će dijete, kad se rodi, dobiti ospice.
2. Dvije duge, jer će dvoje djece roditi.
3. Mrtvaca, jere će dijete biti žuto kao mrtvac. (Djakovo.)
Što ne smije raditi:

1. Ništa u njedra metati, osobito jaja ni jabuke, jere će biti u
djeteta gute.
TRUDNE ŽENE I POROD. 197
2. Čupati ketena (lana) iz zemlje, jere će djetetu kose opadati.

3. Košulje sebi srezati, ako nije od jednog beza; jer miješa li
u košulju bez, djeca će joj se svadjati i mrziti jedno na drugo.
4. Medju grmljavinama, t. j . od jeseni do proljeća ni noža ni
oštrog gvoždja nada se bacati, jer će joj grom ubiti dijete.
5. Kad prvi put zatrudni, ne valja joj u parjenicu prvi komad
od haljina metnuti, budući da meću najprije na dno parjenice naj
gore rublje (pranje), pa misle da bi i njezina djeca nosila uvijek
najgore haljine.
6. Uhvatiti se za vrata i o njima visjeti, jere će joj dijete, koje
porodi, uvijek biti na tudjim vratima.
7. Kad se voćke kaleme, ne smije držati voćke, jer će, vele,
ako se kalem ne primi, već osuši, ili netko drvo osiječe, njezino
dijete umrijeti.
8. Nikakva gnijezda raskopati, jer će joj dijete uvijek suziti.
9. Ništa metati u kacu ili bure, kojem je već jedan put dno
mijenjano, jer će čovjeka promijeniti.
10. Tovara sa konja snimiti, jer, ako je kobila, ne će se ona moći
nikako rastati sa bremenom; ako je konj, mora on uginuti, kada
se ona sa bremenom rastane.
11. Kad se porodi, ne smije do 40 dana ništa u zemlju turati,
kao n. pr luk saditi itd., jere će joj, vele, djeca u zemlju ići,
t. j . mrijeti.
12. Kad se nešto kolje, onu krv hvatati; a nekoje ne će ni gle
dati, jer da će im dijete krčati. (Djakovo i Vlasenica.)
13. Ako tka, dok je trudna, biće u djeteta dugačka glava.
14. Kad prodje pokraj mrcine (lješine), ne smije nosa začepiti
niti pljunuti, jer da će djetetu iz usta zaudarati. (Djakovo.)
15. Ne će u kecelji smeća nositi, jere će dijete bljuvati. (Dja
kovo.)
16. Kad mete jednu sobu, ne će u drugu sobu preko praga
smeća prebacivati, jer će dijete bljuvati.
1.7. Davati malu (stoki) soli, jer će vuci stoku poklati.
18. Ništa ukrasti, da joj ne bude dijete kradljivo.
19. Kad grmi, ne smije ruku metnuti na trbuh, jer će se dijete
od grmljavine prepadati i izluditi.
20. Nikom ništa u zajam davati, jer će joj dijete uvijek prositi,
a nikad ništa ne će imati.
21. Ako se kome, dok je noseća, naruga, onda će se i dijete
uvijek nekom rugati. (Zvornik.)
198 T. DRAGIČEVIĆ,
22. Nositi opanaka od govečeta, koje je kurjak ujeo, jer će po

djetetu biti rane.
23. Kupiti triješća i na vatru ložiti, jer more ukupiti i na vatru
naložiti klin, kojim se drva cijepaju, pa će dijete biti klinato
(okilavo.)
24. Kad pregori ugarak, ne valja onaj drugi kraj u vatru okre
nuti, što još gorio nije, jer će se teško sa bremenom rastati.
Raznovrsno.
1. Kad se dijete prvi put u trbuhu makne, na koga oni tren
mati pogleda, na onoga će dijete biti naliko.
2. Da sazna, je li će roditi muško ili žensko, uzme žuč od ka
kova marvinčeta, koje se zakolje, i metne na vatru Ako žuč prsne
u vis, rodice muško, a ako se samo prolije, žensko.
3. Ako dodje u dućan ili u čiju kuću, pa nešto zaište, valja joj
dati, jer će misi robu jesti.
4. Kad se za trudnom ženom baci zemlje, ugljena itd., jesti će
dijete zemlju, ugljen itd.
5. Kad trudna žena unidje u čiju kuću pa netko zasiječe sje
kirom u prag, biće djetetu rasječena usnica; ako zasiječe u donji
prag, donja, ako u gornji, gornja, ako u obadva, obadvije.
6. Ona se penje na drvo, da joj bude bajagi dijete slobodno.
7. Na Gjurgjevdan prije sunca uzme malo mravinjaka usnicama
i pojede, da joj dijete bude valjano kao mravi.
Što čini da se lakše porodi:

1. Napije se vode preko strjelice.
2. Kad se vidi da guja nešto proždire, kao žabu ili pticu, treba
guju ubiti i onu stvar od nje izbaviti, pak onim štapićem ženu,
kad se poradja, udariti, pa će se odmali s bremenom rastati.
3. Kad se vrlo pati, skine se opanak s lijeve noge njezinog čo
vjeka, nalije u nj vode i žena se napije.
4. Popije malo zejtina.
5. Zenskinje, kada vidi, da zvijezda preko neba leti, jošt se za
vremena, clok se onaj trag vidi, sagne i izpod desne noge uzme što
prije u ruku uhvati, pak makar bila zemlja, to spremi i kad počme
radjati, metne u čašu vode i vodu popije.
b) Kotari u Dalmaciji.
PRIOPĆIO M. ZORIĆ.
Kotarac je ponosan, kad ima muško čedo pred sobom, a pre-

gorio bi sve svoje imanje, da uzmogne dignuti na noge svojti djecu;
zadesi li ga nesreća, da mu dijete umre, leleče, čini podušje (obični
objed ili večera za sve one, koji su učestvovali kod pogreba, a to je
obično sva rodbina i veći dio suseljana) kao za najvrijedni]eg u
kući. Ako mu se djeca ne uzdadu, troši za liječnika, daje popu za
molitve, napokon ište i bajalice. Veselje kod rodjenja djeteta ogra
ničuje se na samu kuću, dočim se kod otočana prostire na svojtu i
na prijatelje, koje pozovu u goste na dan krštenja, a goste se do
kasne noći, ne ustajući sa stolica. Trudna se žena čuva od svakog
napornog rada i nekih žestokih jela; ljekarija joj opet ne bi dali,
kad bi znali, da će i umrijeti. Ona se ne smije sastajati sa ružnim
ženetinam ili sa sumnjivim ženama, kakove su n. pr. vještice. Ona
ih i sama izbjegava, ne izlazeći iz kuće, da je ne sretnu zle oči.
Na domaku porodjaja muž joj pripravi obilno dobre rakije i vina,
a pored toga i jela iz trgovine. Na dan poroda donose ženskinje,
susjede i rodjakinje, na dar uštipaka i kolača, govoreći ovo: „sretan
porod snašo, sretan dan, sretni bili svi!" Sada ostanu dugo u kući
te čavrljaju.
c) Koprivnica (predgradja) u Hrvatskoj.

PRIOPĆIO R. HORVAT.
Da tko djeteta ne urekne, prevežu mu oko ruke crvenu vrpcu ;

a da dobije rudaste vlase, metne se odmah, kako se rodi, prije na
kožuh nego što se okupa. Cim je došlo na svijet, dodju k njemu tri
žene — sudjenice — pa mu dosude život ili smrt; toga radi vele ljudi,
kada se kome što osobito dogodi: „tako mu je sudjeno!" Sudjenice
može vidjeti samo onaj čovjek, koji ima u sebe cvijet od paprati.
Istoga dana, kad se porodilo dijete, nosi ga babica na krst, a
s njom ide kuma. Sretnu li na putu najprije ženu, odmah se s dje
tetom vrate kući, jer bi ono bilo nesretno. Mora li se s djetetom
preći preko potoka, pljunut će kuma tri puta u vodu prije, nego
li stupi na most ili brv. Dijete dobije na krstu kumovo ime, ako
je muško, a kumino, ako je žensko. Kuma plati krstitelju 20 nvč.,
a djetetu daruje cvanciku, metnuvši ju u povoj. Kuma ima i dru
goga troška. Ona mora kupiti kumčetu kapicu i košuljicu, u kojoj
200 ZORIĆ, HORVAT, BUJANOVIĆ,
se krsti Onaj bijeli rubac, kojim je kod krštenja djetetu obavita

glava, čuva njegova majka uvijek čist, jer će onda biti i njezino
dijete čisto. Ako dijete umre, metne mu se taj rubac u lijes. Kad
poodraste te se vjenča, postavi mu ga majka u džep, da bude čist
kao onda, kada su ga nosili na krst. S krštenja nosi dijete kući
kuma, pa se slave krstitke. Dok je rodilja u babinjama, kuma
skrbi, da bude hrane u njezinoj kući. Osmi dan poslat će kuma
punu košaru pšeničnih kolača, pečenu kokoš i bocu vina. To se
sve skupa zove „pogača". Rodilja sada ustane iz kreveta, te radi
kod kuće obične poslove. Ipak ne smije izaći na ulicu, na zdenac
ili u čiju kuću prije; nego li bude „vpelana" u crkvu, jer tako
dugo ide vrag s njom. To „vpelavanje" obično biva 14. dan. Do
crkve ide kuma s rodiljom, a tuj umoli svećenika, da ju odvede do
oltara. Kad je dijete navršilo prvu godinu, kupi mu kuma košu
ljicu. To je njezin zadnji dar do vjenčanja.
d) Praputnik u Hrvatskoj.
Dok je žena trudna, treba da jede štagod joj tko ponudi, a svatko
joj ponudi, ako ona nadodje, kad tko jede (ili pije); jer kažu, da
ako tko pred njom sakrije ono, što jede ili pije, da toga dijete,
što ga ona nosi, ne će moći jesti do smrti- onoga, koji joj je sakrio,
iz ničije ruke osim iz njegove. Ako ona znade, tko joj je što sa
krio, može mu pribaviti „jarca" (prist, što se načini pod okom)
Ako trudna žena poželi štagod jesti, pa se u toj želji slučajno
takne tijela, to će diete na onom mjestu, gdje se je majka taknula
tijela, imati sliku onoga, što je majka poželila. To se zove „zna
menka".
Žena ne smije daleko gledati, jer će joj otići mlijeko. Ona ne
smije prekoračiti ni konopa ni lanca, nego valja da na nj stane,
jer bi teško rodila.
Ako tko čisti motiku kamenom, ne smije ga baciti na put, jer
će trudna žena, ako ga prekorači, umrijeti.
Prije nego ju poslije rođjenja svećenik privede k žrtveniku, ne
smije raditi van kuće, jer će biti nesretna i ona i dijete. Dok je
noseća, ne smije ništa drugomu dati u ruke, nego treba da metne
pred njega.
Ako dijete prije sisa iz lijeve nego iz desne sise, postat će ljevak
ili ljevakinja.
Mati spravi pupak, što djetetu odpadne (rijetke to rade), kasnije

ga odveže, pa će biti dijete pametno.
Kada žena prvi put po porodu dodje u čiju kuću, treba da joj
ponude kakova jela, jer će biti inače kuća puna miševa. Kad idu
na krštenje, treba da stupaju brzo s djetetom, pa će biti i ono
brzo.
Kad se dijete rodi, ne smije mati mnogo piti, jer će i dijete
mnogo piti; a ukućani ne smiju dati iz kuće badava nikakove
stvari, jer će dijete rado trošiti.
Neki vjeruju i ovo: ako se metne makar novčić u povoj djeteta,
kada ga nose na krštenje, krstit će se onaj novčić, a ne dijete.
Dijete će biti vrlo bogato, nu duša u paklu.
Žena ne smije, dok je trudna, ni na sebi ni na djetetu šivati,
jer bi dijete teško pamtilo, a ona bi teško rodila. Dok se mlijeko
nad ognjem topli, ne smije ga ona uzimati, jer će ostati bez mlijeka.
Ako se dijete rodi na večer, bit će proždrljivo, ako u jutro, ko
risno (ovo se rijetko čuje).
„Postumi" su vrlo sretni, isto tako djeca, koja su nošena 7 mje
seci. Stariji ljudi drže, da kakav je tko, da se je pod takovom
zvijezdom rodio, a kada umre, da mu je zašla ta njegova zvijezda.
Za kumove zovu rodjake ili zaručnike, ako su slučajno u selu.
Na objedu, koji je u boljim kućama kao mali pir, a u siromašnijim
uvijek dobar, imade 5—6 gostova: otac djeteta i koji rodjak, ku
movi, katkada svećenik i primalja. Kad se već, prilično okićeni
„vodicom", 1 kane rastati, metne kuma kakav dar u novcu u povoj
djeteta. Prve nedjelje iza krštenja slijedi drugi objed od prilike
kao onaj na dan krštenja. Kuma donosi i tada kakav dar: neko
liko povoja, cipele, opravicu, kapu, igračku ili što slična. Ona obi
čaje još jednom obdariti dijete u prvoj godini.
1
Tako se zove izvrsno primorsko vino, poznato pod imenom „ba
karske vodice".
S in r i
a) Vrbova u Slavoniji.
PRIOPĆIO M. K U R JAKO VIC.
Karmine se obavljaju velikim troškom. Mrtvaca obično pomognu

sprovesti i sahraniti bliži susjedi uzovi. Već za teške bolesti dolaze
uzovi u pohode i na razgovor k bolesniku. Ako mu još većma
stešća, ostaje koji susjed i preko noći, da u nuždi pripomogne.
Kad čovjek umire, stave mu u ruku svijeću, a kada umre, otvaraju
mahom prozore, da uzmogne, kako vele, duša izaći. Eodjaci začmu
odmah svoju pjesmu žalovanku, koju zovu „naricanje". Njom hvale
i kuju u zvijezde pokojnika, dočim. ga sirota udova sa svojom siro
čadi oplakuje, jer su izgubili svoga hranitelja. Posebnih naricaljki
nema, kao ni plaćenih žena, već svatko izražava tugu riječima,
kako mu na srce đodje. Jedna je n. pr. zabrinuta, kako će si
uzdržati „grunt", pa plače: „ 0 grunte moj!" itd. — Druga tu
guje: „ 0 moj mili mužu, bolje bi bilo da ti gledješ u moju jamu,
nego što ja gledjem u tvoju!"
Sprovod se obavlja obično drugi dan po smrti. Uzovi dodju već
ranim jutrom te pomognu zaklati koje živinče (vola, ovcu ili što
drugo). Nakon zajutarka razdijele si posao tako, te jedni ostanu
kod kuće, da načine lijes, a drugi idu na groblje, da iskopaju „raku".
Sprovod je obično poslije podne. Odraslijeg mrtvaca isprate djevojke
do groba, pjevajući litaniju, inače nitko, ni najbliži rodjaci. Ima
dosta slučajeva, da i bogate gazde svoju najbližu čeljad dosta ku
kavno otprate. Maloj djeci često ni ne zovu svećenika k sprovodu,
već ovaj samo, blagoslovi grobak, kad ih donesu na groblje. Dje
vojke poziva k sprovodu jedna njihova drugarica iz pokojnikove
kuće. Ako takove ne ima, čini to jedna iz susjedstva. Prije spro
voda nahrane djevojke. Kad mrtvaca povezu iz dvorišta, svi pri
sutni kleknu na vratima, da izmole molitvicu, a dižući se, svak baci
za njim po kamenčić, da se više kući ne povrati. To isto čine i
seljani, koji se uz put na cesti dese. — Kad i kad vjeruje narod, da
SMRT. 203
se je duša pokojnikova vratila kući, o čem se neko vrijeme razli

čito pogovara te se ljudi straše. 1
Kad je mrtvac odvezen, otvaraju odmah sve prozore, a prisutne
stare bake namještaju krevete. Na dan pokopa obično niti se kre
veti namještaju niti se sobe čiste. Kad su i sobe očišćene, sjedaju
za obilnu južinu. Tikvica im znade više puta i suze izmamiti. Kada
su ukopnici mrtvaca zagrnuli, okrijepe se još na groblju pilom, a
tada idu pokojnikovoj kući, da se malo pogoste.
Kada clodju kući, skinu sa kola, na kojima su se dovezli, točak;
i to, ako je umro muškarac, skinu stražnji desni, ako li ženska,
lijevi točak. Tako razvaljena kola ostanu i čitav sutrašnji dan.
Umre li odrasla djevojka, pozovu iz sela 6 momaka, da ju nose
do groblja ili makar samo kroz selo. Njih drže za njezine djeve
rove, te dobije svaki na dar po jedan ručnik. Još načine barjak
od svilenih marama, da joj bude u ime svadbenog*a barjaka, te ga
jedan nosi u sprovodu.
Zanimljivo je, da se svako jelo nosi za svakim obrokom u trima
zdjelama. Još je čudnovatije, da se za svakim obrokom mole Bogu
po tri puta, i kad dodje prva, druga i treća jestvina. Ako se donese
1
Općenito se vjeruje, da mrtvi straše žive. U Rakovcu su ljudi po
bijelom danu vidjali pokojnog natporučnika Turkalja, kako sjedi na
stubama, no nitko ga nije smio nagovoriti.
Na madžarskoj strani kod Osijeka čuvahu vojnici noću skladište ba
ruta, no svakoga stražara nestajaše. Već ni jedan vojnik ne htjede da
ide na stražu. Neki Ličanin se ipak odvaži. Oko 12. ure pojavi se
orijaška ljudina — neki pokojni major. Stražar opali, nego duhu
ne bi ništa, već se uze s njim rvati. Duh dotura stražara do zahoda,
ali kako bijaše njegovo vrijeme prošlo, morađe se vratiti na onaj svijet.
Tako se spase stražar. Osobito povjerenstvo nađje u zoru Ličanina,
kako tvrdo spava. Ovaj ispripovjeđi sve, što je doživio. Povjerenstvo
pretraži zahod, u kome nadje veliko mnoštvo oružja i mrtvu momčad
te zasuše zlokobni zahod . . . . .
Marija Matasić, koja mi je to ispričala kao golu istinu, kazivaše
mi još i ovo. „Bila su mome djetetu dva mjeseca, kada mi je umro
muž, za kojim plakah dan i noć. Jedne noći ležim u postelji, a do
mene mali Josica. Noć je bila svijetla kao dan, a vrata su bila samo
priprta. Na jednom se vrata širom otvore, a ja ugledam pred sobom
svoga pokojnog muža u istom odijelu, u komu smo ga i pokopali. On
mi se približi, položi ruku na prsa, pak će reći: „Ne plači Marijo, jer
ću te zagušiti, ako još jednom dodjem. Svojim plačem ne daš, da mirno
počivam!" Nije više dolazio, a ja sam sa strahom nastojala, da o njem
ne mislim, davajući moliti se bogu za pokoj njegove duše . . . "
204 KURJAKOVIĆ, Z0B1Ć,
kašnje još koja jestvina, ne mole se više. Kuharicom bude onog

dana jedna ili dvije žene iz susjedstva.
Da je ukućanima ugodnije sprovesti prvu noć, ostane kod njih
obično jedno od uzova, i t o : ako je umrlo muško, ostane muški,
ako li žensko, tad koja žena iz susjedstva.
Gostima nose se na stol po redu jela: hladetina (pače), govedska
čorba, govedina sa umakom, krumpir na čorbi, kupus i kuhano
svinjsko meso, pečenka i pite.
0 smrti čuo sam ovo pričati:
Išao čovjek iz Batrine na kolima u Požegu. U šumi ga zaustave
tri žene i nude mu novce, da kupi svakoj maramu. Kako mu je
ta narudžba sumnjiva bila, ne htjede je prihvatiti, no ih ipak po
veze sa sobom. Iz njihova razgovora sazna, da je jedna ljudska
smrt, druga govedja, a treća svinjska kuga. 1 Čovjek protrne, pa
kad se obazre, opazi u tih žena kozje noge. Jedna mu reče: kada
dodješ kući, pripravi se na smrt. I žene isčeznuše. Kako dodje
kući, uhvati ga smrtna groznica, zaište od žene vode, ispripovjedi
joj svoje vidjenje, i — umrije.
Prigodi li se slučaj smrti kod Kotarana, uz sveobću žalost rod

bine i prijatelja, ukućani to najprvo obznane po poslanicim svojti
i po najdaljoj krvi i vrijednim prijateljima u sva sela, koji se oda-
zivlju bez oklijevanja. Kad rodjaci i prijatelji stupe u selo, započmu
žaliti na vas glas, a ženske raspuste pletenice kose u znak iskrenog
sažaljenja. Ukućani ih dočekaju pribrajanjem, imenujući po imenu
nadošle, koji plačući kleknu kraj mrtvaca i mole Boga za njegovu
dušu.'Po tom sjednu i propitkuju o uzroku pokojnikove smrti, dok
im se suze ne posuše. Do pokopa malo jedu a manje piju, dočim
se domaćin stara oko jela i pića za tako zvano pođušje. Toga radi
šalje jednoga u grad po stvari, koje se ne mogu dobiti u selu, po
svijeće, tamjan i pokrov; dok drugi kod kuće kolje i dere ovnove
(u imućnijih i vola). Ženske opet ispeku više peći kruha. Kako se
pojavi svećenik, svi žale i leleču oko mrtvaca, ljubeći ga u lice i
1
0 kugi kažu Kotarci, da je to stara nevidljiva babetina, koja iz
same zaviđnosti, što je narod veseo i spokojan, dolazi s kosom, da
kosi ljude i da pretvara veselje u žalost. Njezino je mirno boravljenje
U pustinji. (Zorić, Kotari.)
SMET. 205
mećući mu na grudi kitice cvijeća i zelenila. Kako svećenik za-

počme obred, svi umuknu, zatim dignu i polože mrtvaca na dva
prlja (grede) poput ljestava, svezu ga ili omotaju njegovim pašom
ako je muško, litarom (pojasom), ako je žensko. Do grobišta ne
čuješ drugo van plač, lelek i pribrajanje pokojnikovih vrlina, ali
tako ganutljivim pjesničkim načinom, te svakomu izmame suze na
oči. Prije nego mrtvaca spuste u grob, svaki mu daje od rodbine
i prijatelja zadnji poljubac, a svi leleču, dok ga zemljom ne zaspu.
Na povratku tješi jedna žena drugu, dok muškaraca ne treba
mnogo tješiti. Sva se pratnja povrati kući pokojnikovoj, gdje je
već pripravno jelo i piće za sve, koji doclju, pa bilo i cijelo selo.
Iza kratke molitve sliedi gozba, a napijaju redomice: „na pokoj
brata (ili sestre), kog je pravda božja pozvala s ovog svieta", dok
se ne raziđe svak svojoj kući, ako su iz istog sela; dočim oni iz
drugih sela ostanu do drugog dana, da budu na sažaljenju.
Dok je mrtvac u kući, ne smije se mesti kuća, ni češljati kosa;
jer se metlom goni sreća iz kuće, a mogao bi i drugi umrijeti; radi
češljanja opet mogle bi ostati kose mrtve ili bi mogle i odpasti.
Ukućanke osmog dana iza smrti pokojnikove vazda još rasple
tenih kosa polaze na greb, gdje se bace na tie, dok ne nadodju
druge žene, koje ih pridignu, tješe i odprate kući.
Za osam dana ženske zamiene bieli jacmah1 crnim ili modrim,
a nose ga godinu dana; dočim toga muškarci ne običavaju.
Otočani nose u takovoj prigodi crnu kapu. Oni žale mrtvoga u
kući i izvan kuće dugo vrieme. Muškarci ocrne kape, ženske jač-
make i cielo odielo; ali ne čine nikakvoga troška, te se svi, muško
i žensko, nakon sprovoda vrate svojim kucam, moleći Boga.
Otočanin je žalostan, ako je pokojnik umro bez svećenika, koga
ne puštaju, da se odaleči, dok ne izdahne umirući. Kotaranin je
nasuprot hladnokrvan, je li se nije li se pokojnik pomirio s Bogom;
dočim bez svećenika ne će pokopati mrtvaca, te će za odsutnosti
svoga župnika poći u drugo i u treće selo po svećenika, a bogatiji
će pozvati i tri do četiri.
Kotarani vjeruju, da mrtvi hodaju, osobito ako nije svećenik
mrtvaca dobro sprovodio, ili ako je bio pokojnik zlobnik. Oni da
pače vjeruju, da mrtvi svake noći kucaju na župnikova vrata, da
im dopusti hodati po selu. Oni vjeruju i to, da se mrtvi pretvaraju
1
Jačmak je biel rubac za glavu, a njegovi su okrajci najljepše na-
kićeni, čemu se gospodje po građovim osobito dive.
206 R. HORVAT,
u životinje, u vjetar ili u što drugo. Tu vjeru njihovu podržavaju

zlobni šalindžije, da ih prestraše, no ponajviše noćni tati, da ljudi
ne izlaze noću van kuće.
c) Koprivnica u Hrvatskoj.
Čim čovjek umre, metnu mu u usta nekoliko kapi octa, da mu

ne bi tijelo „curilo". Ako mu je koje oko otvoreno, polože na nj
kaki novac. Iza toga prirede „odar". Na stol se metne slamnjača, a
na njoj četiri u tu svrku priredjene plahte, koje na okolo vise do
zemlje, pa onda za uzglavlje dva bijela jastuka. Na tako priređjeni
odar metnu mrtvaca. Ako je muškarac, odjeven je u bijele gaće i
košulju, na prsima ima prsluk, na glavi crnu kapu, a na nogama
bijele čarape. Ako je žena, ima crnu „kiklu", bijel prsluk, a na
vratu velik bijel rubac, kojega uglovi vise s odra; na glavi ima
crn svilen rubac, a na nogama bijele čarape. Mrtvaca pokriju na
odru bijelim plaštem tako, da taj plašt mora dignuti onaj, koji želi,
da vidi lice mrtvaca. Dok jedni slažu mrtvački odar, ode netko
do zvonara i dade mu 10 nvč., da zvoni „cinklek". Zvonar zvoni
najmanjim zvonom „klenkačom", i to muškarcu tri puta, a ženi
dva puta. Kad je gotov mrtvački odar, sakupe se svi ukućani u
sobi i mole za pokojnikovu dušu. Uz odar postave četiri svijeće,
a prozore i vrata zatvore tako, da do mrtvaca ne može doći svjetlo
iz vana7 jer bi se mrtvac napuhnuo. Dok mrtvac leži na odru, ne
smije se ložiti peć niti smije ura ići. Zrcalo se pokrije bijelom plah
tom, a žena ili mati ili kći pokojnikova ne smije u to vrijeme ništa
kuhati. Rodjaci, prijatelji, susjedi i znanci dolaze da pokojnika zadnji
put posjete. Svaki prihođnik klekne i pomoli se za dušu pokojni
kovu, pa uzme iz čaše sv. vode, koja je kraj pokojnikovih nogu,
grančicu zimzelena, te poškropi mrtvaca tako, da načini križ, go
voreći: „Daj mu Bog duši pokoj!" — Mrtvac obično leži na odru
24—36 sati. Preko noći treba mrtvaca „verestovati", t. j . čuvati.
Na „verestovanje" sakupe se s večera rodjaci, prijatelji i susjedi
pokojnikovi, pa pijući vino i rakiju, a jedući meso i kolače, doče
kaju uz karte i druge igre ponoć. Poslije jedne ure razidju se svi
kući, samo ostanu domaći, da čuvaju mrtvaca do jutra. — Prije
nego li dodje svećenik na sprovod, metnu mrtvaca u lijes. U lijesu
leži na „hoblinju" (strugotine), koje je pokrito plahtom, a jastuk
je takodjer ispunjen hoblinjem. Onim plaštem s odra pokriju mr-
SMRT. 207
tvaca u lijesu tako, da iz lijesa vire okrajci. Pod noge, ledja i pod
glavu mrtvačevu u lijesu metnu po dvije malene unakrst složene
svjećice, da ne podje duša pokojnikova na drugi svijet u tmini.
Kada sprovod krene iz dvora, baci koja žena za lijesom škaf vode,
da se mrtvac ne bi povratio u kuću. U isto se vrijeme iz štale puste
konji i krave, da ne bi poginuli za pokojnikom. Na sprovodu se
sakupe svi rodjaci i znanci pokojnikovi. Negda su pratile mrtvaca
osobite žene „narekače", naričući za plaću (sada je to rijetkost). To
je pravo pjevanje s tužnim tekstom. Poslije blagoslova nad otvorenim
grobom baci svećenik i ostali po grudu zemlje u grob. Ako se žena
pokojnikova kani udati, treba da u grob baci nešto novaca s gru
dom zemlje. Ako je u grob spušteno mrtvo dijete, ne smije maj ka
pogledati za.lijesom u grob, jer bi joj pomrla i druga djeca. Po-
vrativši se sa sprovoda kući pokojnikovoj, svi se najprije pomole
za dušu njegovu, a onda opslužavaju „karmine". Tu su prisutni svi
oni, koji su bili na sprovodu. Jedu i piju „zadnji del" pokojnikov,
ali sve u tišini. Treći dan služe se zadušnice za dušu pokojnikovu.
đ) Sv. Jakov kraj Bakra u Hrvatskoj.

I z ZBIRKE 1 AKADEMIKA T . SMIČIKLASA.
Ako oko kuće, u kojoj je bolesnik, psi zavijaju ili se gavrani

natjeravaju grakćući, stalan je znak, da će bolesnik umrijeti. Kada
on umire, pruže mu voštenu goruću svieću u ruku, a uz to jedna
ženska moli sliedeću molitvicu: „Jedno je jedinstvo sam gospođin
Bog i ta slavni sv. križ njegov, i ta slavni sv. Martine, moli za
nas! Dva su mi stabla... moj sin Jove(?); tri su patriarka: Izak,
Jakov i Abram; četiri su evangjelisti božji: Ivan, Luka, Marko,
Matej; pet je ranic na Bogu; šest je vodonos kameneh; sedam je
žalosti i radosti od sv. Dive Marije; osam j e : osmera su nebesa;
devet je kori angjelskeh; deset je zapovedi božjeh; jedanajst je
neumiljeneh i okrunjeneh; dvanajst je apostoli božjeh; trinajst je
sam gospodin Bog i ta slavni sveti križ njegov, i ta slavni sv. Mar-
tine, moli za nas!" Ova se molitva poslije drugog, trećeg, četvrtog
itd. odsjeka ponavlja, ali natražke, tako da n. pr. poslije petoga
odsjeka ne ide se na prvi, pak drugi itd., nego na četvrti, treći,
1
Gr. prof. Smičiklas predao je akademiji znatnu zbirku nar. pripo
vijedaka, koje su za nj sabirali prije 20 i više godina gimnazijski
učenici po Hrvatskoj i Slavoniji. Gornje pričanje zabilježio je Aug.
Glavan.
208 T. SMIČIKLAS,
drugi pak prvi, a poslie šestoga na isti način itd., dok se sva
molitva ne svrši. Velik je grieb pogriešiti ju, jer koliko se god
puta pogrieši, toliko se „novih vrazi u paklu učini". Ova se mo
litva moli još pri grmljavini, te u onu kuću, u kojoj se moli, ne će
striela udariti, čim se ova molitva izmoli, obično odmah bolesnik
umre. Ako se moli sv. trim kraljem, znat će bolesnik osam dana
prije, kad će umrieti.
Čim čovjek umre, ako je muški pa ima bradu, obriju ga, jer da
bi na drugom svietu teže muke patio. (Ovo je sada rjedje). Oprave
ga što ljepše, da uzmogne na drugom svietu s drugimi „kumparit"
(t. j . biti im drug); jer osobito ženske, ako im „kikle" grdo stoje,
ili su predugačke ili raztrgane, to na drugom svietu mučno hodaju
i uvijek zaostaju za drugimi. Oženjenu sklope ruke te mu na njih
metnu „očenaše" (krunicu), da „na nje" moli, a mladiću i djevojci
postave u svaku ruku po kiticu cvieća, i, ako znade čitati, metnu
molitvenik. Obuju ga lahkimi čizmami, da uzmogne brzo stupati
za drugimi. Ako je pokojnik pošteno živio, ostavi ga duša u slici
goluba, a može ju samo onaj vidjeti, koji nije griešan. Svaka
odleti, čim izadje iz tiela, k sv. Jakovu, gdje ostaje dok se tielo
pokopa. Tada otidje na sud. Ako čovjek umre u tudjem svietu, u
onaj tren, kad ispusti dušu, dogodi se štogod u njegovoj kući:
nješto pade ili zahuče, ili se komu od ukućana sanja, n. p. da
ih je pokojnik pohodio, da je bio liepo odjeven, da je debeo ili
mršav itd.: to su već žalostni glasi. Ako za stalno znaju, da je
već umro, pa ako im se on onako „pričinja", to kažu da pokojnik
nješto potrebuje: misu, izpovied, molitve ili druga dobra djela. U
takovu slučaju može i osobno doći u kuću, te počme štogod vući
po kući, uznemirujući spavaj u će, pa ako ga koji pri tom tri puta
zapita bez oduška: ,,što potrebuješ ovdje, dušo božja?", onda on
odgovori ovo ili ono. Ali na takovo pitanje nitko se ne usudjuje,
jer se boji, da bi od straha zapeo i tim pokojnu dušu u veće muke
bacio. Duša pati na drugom svietu obično radi zala počinjenih na
ovoj zemlji; n. pr. ako je tko na poljanah ili u vinogradih pre
mjestio medjaš, samo da ima više vinpgrada, taj na drugom svietu
nosi neprestance koliko god može na plećih veliko breme zemlje. 1
1
Nekoj ženi u Belovaru na otoku Cresu, koja j e cijeli dan umirala,
a preminuti ne mogaše nikako, metnuše pod uzgiavlje balandun (talij.
bilancia, vaga), jer je možda za života krivo vagala. Teško se rastaje
s ovim svijetom i onaj, koji se je jeđared vagao, ako li mu se ne turi
pod uzglavlje vaga. I. M.
SMRT. 209
Kakove su kazne na drugom svietu, to pokazuje ova pjesma

(„molitva"):
Šetali se tri božji anjeli
Mimo dvora smiljene Marije.
„Smiluj nam se, smiljena Marijo,
I spodaj nam svi ključi od raja7
Da vidimo, kako v raja lipo".
V raju lipo, lipše bit ne more:
Blaži njemu, koji ga uživa,
Blaži njemu i rodu njegovu!
„Smiluj nam se, smiljena Marijo,
I spodaj nam svi ključi od pakla,
Da vidimo, kako (v) paklu grdo".
(V) paklu grdo, grje bit ne more:
Težko njemu, koji ga uživa,
Težko njemu i roda njegovu!
Nutri gore tri mladi junaci:
Prvi gori noge do kolena,
Drugi gori ruke do ramena,
Treći gori telo do očima.
On, ki gori ruke do ramena,
On je ubil otca starca svoga-,
On, ki gori noge do kolena,
On je grabil tu je blago sebi:
On, ki gori telo do očima,
On j e pustil na vere divojku.
Bolje bilo crikav razoriti!
Crikva bi se nazad zagradila,
Pet put lipša leg' je prvo bila,
A divojka vere spredobila!
Ova molitva (pjesma) i slične joj govore se obično u korizmi. Ako
umre mati, otac, sestra ili brat, a ostavi na ovom svietu koga mila,
n. pr. mati svoju kćer, otac sina itd., tad dodju po njega, ako im
se svidi. Kaže se: došao je po njega brat, ili majka itd. Mrtvi
znadu, kako je nam ovdje; tako mati znade, kako joj se diete po
naša i što radi, ali samo ne može znati, kada je gladno. Kada
tko umre, zastru sva ogledala, dok ga ne ponesu iz kuće, a to čine
zato, da se ne bi u noći izpravio. Ukućani nastoje i oko toga, da
ne udje mačka u sobu, gdje mrtvac leži, jerbo bi mu odman nos
odgrizla; s toga se u večer dobro protraži soba prije, nego li ga"
ostave sama. Ako nosiljka, kad mrtvaca nose, Škriplje, znak je,
da će ođmali za njim koji u selu umrieti. Kadkad dodje smrt zvati
čovjeka podmuklim glasom, štono rieč, kao iz bačve, i to onda,
kad se nahodi u najtvrdjem snu; a zove ga obično tri puta. Ako
FOLKLOR. SBORNIK I . 14
210 T. SMIČIKLAS,
se javi, tada umre poslije nekoliko dana. Ako nose mrtvaca slu
čajno u petak, to ostave veliki križ nakraj sela, inače ga nose uviek
do kuće mrtvačeve. Poslije smrti pokojnici čine procesije, i to iza
polnoći. To su jako velike procesije te su svi bez glave, nješto
mrmlju i polahko idu. Sretnu li na svom putu živa čovjeka, zlo
po njega, jer ga raztrgaju na komade. Toga se sada malo vidja,
budući da je sviet jako griešan. Kad žene đodju vidjeti mrtvaca,
ako su mu u rodu, plaču nad njim; ako je kojoj netko nedavno
umro, tada ga ona ovomu mrtvacu „naruči" : ako je malen, neka
popazi na njega, i neka ga pozdravi. Mladiću mrtvacu donesu kiticu
cvieća, da ju izruči bratu ili sestri, po prilici ovako: „Kad dojdeš
u ono ravno polje, onde ćeš ili naći sveli kulikeli, male i velike.
Lepo mi ga primi kako brata svoga, pak se skupa nazdravite itd."
Ako je udovica, plačući preporuča mrtvacu, neka kaže njezinu po
kojniku, kako ona žalostno živi bez njega, bez ikakve pomoći, neka
po nju dodje itd. Na dan Svih Svetili dodje svaka duša svomu stanu.
Sbog toga užgu u kući njekoliko uljenih svieća, da sviete dušam,
koje su sada četrdeset i osam sati slobodne. Kad umru „bedoini"
(vrst „kuđlaka"), posieku im glavne mišice na noguh, a u škrinju
ini metnu kolac od gloga, d a n e ustaju iz groba; inače će se, kako
odzvoni pol noći, dignuti iz groba pa će krasti i spravljati u svoju
kuću ili po vinogradih voće, povrtlje i koješta drugo. To nam ka
zuje sliedeća pripoviest, što sam ju čuo kod nas pripoviedati o do-
gadjaju, koji se dogodio na otoku Krku. Umre plovan (župnik),
koga zakopaše u „rakvu" u crkvi. „Mežnjar" (zvonar) zvonjaše
svakog jutra „zdravu Mariju", ali jednog dana podrani odviše, jer
bijaše mjesečina, pa ode u crkvu, i uzadje na „kor". Cim se uspe
gore, pokaže se iz „rakve" (grobnice) svieća, plovan se uzdigne,
izuje čizme te ih ostavi kraj rakve, pa ode po voće. Pošto je
odmakao iz crkve, sidje mežnjar i ukrade jednu čizmu, pak ode
opet brzo na kor. Plovan se vrati, strese voće u rakvu, i opazi
samo jednu čizmu. Pograbi ju, pa počne gnjesti u nju obje noge,
na što se mežnjar nasmije. Plovan ga spazi i hotijaše za njim, al
mežnjar se prihvati brzo zvona i zazvoni, a plovan se sruši u rakvu.
Sutra dan ga nadjoše, kakogod se je svalio, s obje noge u jednoj
čizmi.1 Ljudi znadu za mnogo sličnih zgoda. Manje je u običaju,
metjati čavle u zube i pod noge. Pošto su se već sve molitve na
mrtvacu ovršile, da i oživi, morali bi ga ljudi zakopati, jer kud bi
1
Ovo sam i ja čuo na Krku za svog djetinstva. I. M.
SMRT. 211
očima pogledao, sve bi izgorjelo! Nekršteno diete mota se, kad su

najveće oluje, medju oblaci do sudnjega dana. Ako se „mogila"
(vršak na grobu) jako ponizi, znak je, da je duša u mukah. Kad
bolesnik umire, dadnu mu malo juhe, kruha ili vina, da mu bude
poputnina do drugog svieta.
e) Praputnik u Hrvatskoj.
PRIOPĆIO J. BDJANOVIĆ.
Cim je mrtvac odjeven i svijeće oko njega zapaljene, počnu

žene naricati, a to naricanje traje, dok je mrtvac u kući, i docnije
na sprovodu. Žena za mužem nariče od prilike ovako:
Ava mane, mužu moj! ) . ,
A se (sve) dobro moje,' Grgo moj ! /
A sirota ja do vika! (niže)
A ki će mane sada, mužu moj, (više)
A ni skopat ni zakopat nijdar! (visoko)
A ki će me prehranit, Grgo moj ? (niže)
Leh gladovat ću ja sirota, (nisko)
A i za tobun žalit, Grgo moj! (više)
A. se dobro moje, mužu moj! (visoko)
A sirota ja nemila do vika! (nisko)
A znaš, kad smo lane odili s Trsata, (visoko)
Pak si mi sirote rekal, da te podbada; (nisko)
A ki bi bil rekal, da ćeš tako umret, (visoko)
A nikad nezamerno srdašce moje! (nisko)
Ava mane, Grgo moj, )
A sirota ja, > govoreć.
A nikad već s tobun besedi ne ću sprogovorit! J
Naricanje ne ide nikako vim redom u dizanju i spuštanju glasa,
već kad je žalosnija, digne, a malo zaboraviv, spusti. Riječi sve
zateže. Više puta pjeva nisko, pa u polovini digne. Pri tom više
puta duboko uzdahne, što čine i druge prisutne žene. Duhovitije
žene kazuju uvijek nešto novo, ne opetujući nikada iste misli.
Žena, naričući, lama i rukama. One te nijesu u rodu s pokojnikom,
ne nariču za njim, već svaka za nekim od svojih pokojnika. Više
puta nariču po dvije žene za jedno, a kad se pomoli svećenik,
nariču sve. Muškarac nikada ne nariče.
Koprivnica. Smrt je bijela žena, visoka stasa, s kosom u ruci.
Ona uvijek plače, 1 pa se po tome i znade, gdje se nalazi i gdje
će biti mrtvac u kući. B. Horvat.
1
U Dobrinju na ostrvu Krku znade narod za nekake plačivice dje
vojke, koje nose bijelo odijelo, a lutaju po svijetu u gomili. Više
nijesam doznao o njima. Možda su te plačivice u savezu sa „smrću".
I. MUčetić. >••
Božični blagdani.
a) Vrhgorsko-iinotska Krajina.
PRIOPĆIO I . U J E V I Ć .
Pomozi Bože ! Evo nam osvanu i željno očekivani badnji dan;

dan, koji je za sve katolike vele znamenit, pa i za nas, koji ži-
vemo na selu.
U Imotskoj i Vrhgorskoj krajini običaj je, da se cijeli taj dan
posti, da se pokorno dočeka slavilo porodjenje Isusovo, te se pri
pravlja i u najsiromašnijoj kuci glasoviti „bakalar" za večeru.
Istina je, da težak, koji sav dan radi, ne može biti bez okrjepe,
pa se štogod i založi. — Narod se moli Bogu ovaj dan, da bude
dostojan dočekati rodjenje Kralja Slave. — Nejma ništa ljepše, što
na badnji dan stati, pa gledati, kako se narod-miče: jedni idju
ovamo, a drugi onamo, u varoš i iz varoša, a to sve, da pribave
za svetce potrebite stvari, da ih uzmognu što bolje proslaviti.
Djevojka radi o rubu, kojim će se božičnih svetaca nakititi;
momak slaže kitice bršljana, kojim će svoja vrata i prozore oki
titi, da svoju kuću od čarih i vještica učuva; stopanjica (doma
ćica) peče kolače, kojima će djecu darivati, a i kruhe, na koje
meće koje osobite znakove, n. pr. krize, pritisne kakovom okruglom
izvrnatom čašom na 5 mjesta u spodobi križa itd., da se zna, da
su za te dane odredjeni; a napokon ni čovjek ne stoji zaludu, nego
svjetla svoju pušku, kojom će božić još bolje proslaviti.
U tomu se počme već i suton fatati, pa dodje vrijeme i od ve
čere. Dok ona bude gotova, starešina s kućanim govori rozarje.
Kad svrše molitvu, večeraju. Poslije večere, zafale opet Bogu
na daru.
Kada prodju dva tri sata noći, starešina počme, uz pozdrav
angjelsku, unositi badnjake. Kad stupi na prag, reče: „Faljen Isus!"
— Kućani odgovore: „Vazda Isus i Marija!" On nastavi: „Dobro
vam došao badnji dan i porodjenje Isusovo!" Domaći mu svi od
vrate: ,,I s tobom zajedno".
BOŽIČNI BLAGDANI. 213
Tako slijedi do tri puta. Najprvi i najveći badnjak položi se na

desnu, a ona druga dva po redu. (Računa se, da tri badnjaka zna-
menuju presveto trojstvo.) Pošto se nalože badnjaci, običaj je
izprazniti po njekoliko pušaka. Jedan komšija dozivlje drugoga i
kaže mu n. pr.: „Toma, Andrija itd., na dobro ti došla badnja
večer!", te izpali po jedan hitac. Nu ovaj običaj pucanja počeo se
je gubiti, pošto vlasti razoružavaju sela.
Tad se nastavi još koja molitva za mrtve. Po dovršenoj molitvi
djeca uzmu vreću slame, pa pospu po kući. Slama znamenuje, da
je Isus bio u jaslama. Ona ostaje u kući do na Mladince (do 28/XIL),
kada se kuća izmete, a ne prvo. Poslije toga starešina „navisi" ručak
za sjutra. Dok se to vari, kućani pjevaju i vesele se, a i susjedi
dodju, te im čine družtvo. (Jedan badnjak ostave za zadnji dan
godine, te ga u večer lože, uz molitve kao i na badnji dan, samo
što starešina tada govori: „Na dobro vam došlo mlado ljeto i nova
godina!")
Okolo prošle polnoći idju na misu. Svatko nosi po jednu uže-
ženu zublju, i tu pred crkvom meću ib svi zajedno. Dobro na ovo
paze, te tko ne metne tu, smatran je vještcem (ili vješticom). No
ovo je blizu izčeznulo.
Narod kaže, da je božić dan, komu se veseli i ptica u gori, i
riba u vodi; dakle u kratko: svaki živući stvor. Ovaj dan prestaju
sve mržnje: protivnik grli protivnika.
Po selima se taj dan narod ustaje nešto poslije polnoći. Kada
se ustanu, pozdrave Gospu i izmole još koju molitvu. Tada se grle
i tri put u lice poljube, govoreć jedno (čeljade): „Na dobro ti došao
Božić i porodjenje Božje!", a drugo odgovarajuć: ,,I s tobom (Bog
dao) zajedno!" Ovo čine svi susjedi i svi seljani. Ovo čine i žen-
skice. Taj dan nema nikakve zamirke, da se i s muškićim ljube,
samo što nadodadu: „(Da si) pošten!", da se zna, da nije kojom
rdjavom namirom učinjeno. Ovako čine sva četeri prva božična
dana i na novu godinu, izmjenjivajući, naravno, dotični dan,
n. pr.: „(Na) dobro ti došao sv. Stjepan, sv. Ivan!" itd.
Misa počimlje okolo 4. sata u jutro, a druga slijedi odmah za
njom. Tko se nije vidio kod kuće ili u putu, nastavi kod crkve
čestitanje i ljubljenje. Ako li koji susjed nije ni tu svog susjeda
vidio, idje mu u kuću, kad se s mise vrati. Na misu pako idje
svatko, tko može, a mise svršivaju obično okolo 6 sati u jutro.
Kada se vrate s mise i kada se svi izkupe: onda svi ukućani
zajedno ručaju, Za ručkom treba da u svakoga gori trojstruka vo-
214 U JE VIO, MEDJUMURAC,
stana svijeća. Prvo ručka moli starešina za „blagoslov božji" i za

„duše naših umrlih". Voštana se svijeća drži na sred stola (sinije),
u bukari (drvenoj mjeri od 2 1.) ili poluoki (1 1.), u ječimu (je-
čamu). Trojstruka svijeća znamenuje presveto trojstvo. Ječam sma
traju znakom rodnosti, dakle: željom, da rode polja. Tekom ručka,
starešina uzme bukaru te nazdravi svojim ukucanim u kratko: „U
čas dobar u ime Isusovo! Bože blagoslovi naša polja, vrtle, vino
grade, marvu i sve koteće i leteće, a nami daj, da se za dugo i
dugo sastajali u bratskoj slogi, miru i ljubavi! Neka nas požive
Bog u dugu vijeku, u .malu grijehu!" Drugi odgovore: „Bog te
čuo!", te onda piju redom.
Kada svrši ručak, zafaie Bogu, pa starešina uzme zalogaj kruha
i ugasi svijeću, govoreći: „U ime Otca", te ugasi prvu, „i Sina",
pa drugu, ,,i Duha svetoga Amen", te ugasi treću. Taj zalogaj po
jede ili drugom dade, jer d a j e to „zdravo". Tad idju kud tko hoće.
(Svijeća se užiga obično tri puta na godinu: na božić, na novu
godinu, i na „hrstno ime". Medjutim u ovim se krajevim ne zove
„krstno ime", nego svako pleme sluši jednoga svetca, n. pr. sluzi
Miholjdan, Lučin dan itd., te se taj dan ne radi, i to je kao drugi
Božić.)
Po podne se igra kolo svih Božičnih dana.
O Božiću ima i nekoliko poslovica. Kada komu slabo rodi vino,
kaže: „Ne ću moći na Božić ni svijeću utrnuti". — „Tko nejma
u kući na Božić pola žita i pola slame, slabo će proći". „Do Bo
žića Kraljeviću Marko, od Božića jaoh, moja majko!" — „Božić
je jesenski svetac" (— treba štediti!). —• „Bolji je kužan, nego
južan" ( = ako je jug, biti će slaba godina; ako bura, dobra).
— „Bože, brate, dobro mi je na te —- i dva i tri dana oko tebe
— ali, brate, nikad kao na te!" — „Božiću se veseli i ptica u
gori i riba u vođi". — „Tko je dužan, i na Božić je tužan". —
„Ako je Božić u nedjelju, sij pšenicu u ledinu".
b) Hlebine u Hrvatskoj.
PRIOPĆIO DR. M. MEDJUMURAC.
-Badnjak. Na badnjak su u kući pune ruke posla. Gazdarica
peče kolače, slaže pečenku za sutra, jer na božić hoće i ona da
ima mira; snaša kiti bor, vješa jabuke, pjeni orahe; muškarci ci
jepaju drva, koliko će trebati na svetke, priredjuju slamu i druge
potrebštine, pa svi neustrpljivo čekaju, kad će se smračiti i zazvo-
BOŽIČNI BLAGDANI. 215
niti pozdrav Gospi, čim se oglasi zvono, mladići trče iz staja i

pucaju bičevima, da konji budu što bolji i žustriji, a iz kuća, u
kojima još ima po koja kubura ili stara diljka, ori se pucnjava.
Kad odzvoni, uzme kuće gazda svijeću, te ju u kuhinji zapali
ispred peći i krene u sobu. Oprezno i bojažljivo nosi svijeću, pazeć,
da se ne ugasi, jer ako se utrne, stalno će njetko u kući umrijeti.
Stupiv u sobu pozdravlja ukućane: „Faljen budi Jezuš Kristuš!
Na tom mladom letu zdravi, veseli, kak jeni jeleni. Daj vam Bog
žerebič, telič, prasič, purič, racič, gosič, picekov, mira i božega
blagoslova". Za njim dolazi drugi muškarac i nosi punu plahtu
slame, govoreć iste riječi. Dodje i treći, ili, ako ih nema toliko,
prvi, noseć punu drvenu posudu svakovrstnog žita, te govori istu
čestitku. Sada se oprema stol. Najprije uzme gazda šaku žita, te
ga pospe unakrst po stolu, a u sredinu stavi srebrni novac. Onda
stavlja na to slamu, te pokrije sve to stolnjakom. Sada postavi na
jedan ugao kruh, koji će se jesti na.novu godinu, pa to sve po
krije sa još dva stolnjaka. Na stol se metne posuda sa žitom te
se unutar utakne svijeća, koja će gorjeti čitavu noć. Gazda donese
sada lanac pa opaše njime noge stola, da bude u kući sloga, pa
metne pod stol konjske hamove, ralo od pluga, bič, svoju torbu,
da, bi na sve te stvari došao blagoslov božji. Kada je to sve svr
šeno, sjedne društvo k večeri, kod koje ne smije manjkati međa.
Jelo nose na stol samo muškarci, a uz svaku zdjelu govore spo
menuti pozdrav. Kada dodje na stol grah „na suho", uzme gazda
jednu šaku, te ga baci po sobi, vičuć: „Pico! Kukmasta, šarena,
capasta, bela, crna!", a to za to, da se mladina ne razhadja od
kuće. Prije nego počnu jesti, „puču" svi po redu ispod stolnjaka
slamke, pa koji „ispukne" najdužu, onaj će na proljeće sijati lan, da
bude dobar. Pobožna gazdarica uzme svete vode i tamjana te obi
lazi, kadeć i škropeć sve prostorije u kući. U razgovoru, koji se
obično vrti oko slutnja o budućoj godini, dočekaju polnoćku, i
onda sve, osim jednoga, koji će paziti na kuću, polazi k misi.
JBoMć. Sa polnoćke trče i žure se mlađe mome, koja će brže pri-
spjeti kući, jer ta će biti najmarljivija. Brižne gazdarice, bojeć se,
da ne bi koja susjeda uzela kokošima jaja, dodju oprezno, da se ne
opazi, k uličnim vratima susjedovim i drmaju njima, govoreći: ,,U tebe
kokodak, a u mene mak!" Došavši sa polnoćke, svi jedu malo
hladetine, te legnu na slamu, jer te noći ne smije nitko spavati
u krevetu. Rano u jutro nosi jedan muškarac „dar vodi". Uzme
216 Z0K1Ć, M1LČETIĆ.
jedan kolač, zatim jabuku i soli, pa to baci u vodu (zdenac), go

voreći: „Ladna voda, ja ti dajem dara, a ti meni srečicu i zdravja".
Stjepanje. Rano u jutro na Stjepanje uhvati gazda kokota i gu
saka, te ga napaja rakijom, da bude „kuražniji". Na taj dan idu
jedni drugima u pohode te se primaju gostovi, jer na božić nije
slobodno odlaziti od kuće. Onaj, koji prvi dodje u kuću, zove se
„poležaj". Pod njega metnu jastuk, omeću ga kudjelom, a to sve
za to, da kokoši bolje sjede, te ga počaste svim najboljim, što u
kući im ade.
Na Ivanje iznosi se slama iz sobe, te se ovija oko voćaka, da
bolje rode.
Na novu godinu ne smije ni jedan ukućanin u jutro vidjeti svi
jeće u sobi, već vani, da bude zdrav i svjež. Svijeća se odnese na
zdenac i tu se zapali, pak se svi skupe i grabe vodu za umivanje.
U vodu baci svatko bilo srebrni novac bilo jabuku, da bude bijel
i rumen, zdrav i veseo čitave godine.
c) Bilješke iz raznih krajeya.

PRIOPĆILI M. ZOKIĆ, I. MILOETIĆ.
Božić je u Kotar ana pored crkvene sasvim porodična sveča

nost, jer ne dolaze niti polaze u gostove. U oči božica Kotarac
ispeče prase pa ga drži cijelu noć nad badnjakom. Ovo je dug i
debeo panj, koji gori za vrijeme božičnih svetaca do Bogojavljenja.
Na badnjak ljudi cijelu noć ne spavaju, već jedu i piju do ponoć-
nice. I otočani imadu badnjak na ognjištu. (M. Z.)
U Dubašnici (otok Krk) svaki kmet (seljak sa svojom kućom i
zemljištem) pripravi na badnjak velik krlj (panj), koji gori cijelu
noć. Gospodarica (domaćica) kuha ove večeri pored ostalih jestvina
u posebnom loncu sočivo svake vrsti — samo običaja radi, jer na
stol dolaze bolja jela: slane ili friške ribe, bakalar itd. Na božić
obuče ili obuje svak nešto novo, još nenošeno; inače se može
onomu, koji nema na sebi nikakve nove stvarce, zavući .guž u
zadnjicu . . . .
U Kraljevici (hrv. Primorje) bace onom kriju na ognju nešto
jela i vina, nadajući se, da će im sva drveta (voćke) obilno roditi.
(I. M.)
Prporuša.
PRIOPĆIO I. MILČETIČ.
a) DubaŠnica u Istri. Kada zavlada velika suša, ide po Dubaš-

nici (na Krku) prporuša. Dva se na ime mladića dogovore pa obi
laze sva sela. Jedan nosi „vrnju" (košaru), u koju će metati prim
ljene darove, vodeći drugoga (t. j . prporušu), koji je sav tako
zaogrnut papraću, da ništa ne vidi. Pred svakom kućom, u kojoj
nema žalosti, pjevaju ovu pjesmicu:
Prporuša hodila,
Službu boga molila.
Dajte sira, dajte jaj,
Da nam bog da mlađi daž,
Od šenice višnji (ili „vičnji") klas!
A ti, bože vični,
Smiluj se na nas!
Sada -bace ukućani na prporušu ,,sić" (bakrena posuda za vodu,
talij. secchia) ili kabao vođe, gdjekoji „ocidnice",1 pa udijele koje
jaje itd. Narod vjeruje, da će pasti kiša nakon trećeg dana, što je
prporuša hodila po selima. Čini mi se, da je već nestalo prporuše
i na otoku Krku, a bijaše još nedavno poznata svuda po zapadnim
stranama hrvatskog naroda, dok je po drugim krajevima živjela
dodola. Nego i za dodolu već malo gdje znadu. Tako mi piše iz
Vir-Pazara g. L. Jovović, koga sam pitao, da li još Crnogorci
poznaju koledu : „Koleda, pravo vam reći, ne znam šta j e ; ako
nije ono: kad mala djeca i djevojčice za vrijeme suše ljeti idu po
ulica drvenijem krstovima, što sami načine, idu gologlavi vičući:
„„mi krste nosimo, mi boga molimo, a u boga prosimo, da ni bog
dažda da — gospodi pomiluj!"" Toga je kod nas vrlo malo i bilo,
a ima 25 godina nikako se ne praktikuje".
Evo kratkog opisa prporuše u dubašljanskom narječju, kako mi
je opisa neki seljak pred kakovih 16 godina. „Prporuša re (gre),
1
„Ocidnica" je voda, kojom operu žene tanjure, zdjele, lonce itd.
U Varaždinu kažu tome „šćava", koja se daje svinjama.
218 I. MILČETIĆ.
kad je velika suša, od sela do sela, od kuće do kuće na sake

vrata, kadi govori: „Prporuša hodila itd." Ontrat (onda) hite na
njega jedan kabal vode, kakove je. Oni od kuće, kadi pride, al
mu daju dvi jaja al slanine; ali čagod mu daju za živit, to zame
i jide ća. Prporuša gre sporadi toga, da nas bog pomore z dažjen.
Kada prporuša gre okolo, treti dan je daž".
b) Iz srednje Istre. Kada zavlada ljeti suša, mladići u Čepićima
pomeću na se zelena granja, pa idu pod prozore djevojaka, pjeva
jući ovu pjesmu:
Preporuči hodili
Iz Prepora grada.
Kuda hodili,
Tuda Boga molili,
Da nam Bog da dažda,
I crljenoga mašta,
I šenice bilice,
I svake dobre srećice.
Senica narodila,
Dica nam prohodila,
I šenicu pojili,
I dicu poženili.
Skupi, Bože, oblake,
Hiti božju kapljicu
Na ovu svetu zemljicu! Amen.
Djevojke po tom bace na prporuše vode. Ljudi kažu, da do-
mala padne dažd. Ovaj je običaj postojao i u zapadnoj Istri, te u
Abrigi blizu Tara još ima ljudi, koji ga se sjećaju. Na Poreštini
(okolica grada Poreča, talij. Parenzo) još su poznati odlomci gornje
pjesme. (Iz zbirke Stj. Žiže1.)
1
Uredništvo Čestite tršćanske „Naše Sloge" počet će skoro izdavati
u pođlistku zbirku hrv. nar. pjesama, koju je sabrao po Istri i po
kvarn. otocima Stj. Žiža, učitelj u Kovinjskom Selu. Iz te zbirke po
tječe ono, što se ovdje kazuje o prporuši iz srednje Istre.
Moba i spreža.
(Vrbova u Slavoniji.)
PRIOPĆIO M. KURJAKOVIĆ.
a) Pod imenom mobe razumijevaju se kod nas u Vrbovi (Slav.)

gospodarski poslovi, koje će mladež' obavljati gospodaru besplatno,
samo treba, da im to gospodar stavi do znanja. A dolaze najradje
zato, da si dadu srcu oduška, da se naime napjevaju i da čuju
kojekakvih novica, a što j e najglavnije, da se može mladež tom
prilikom sastati i srce si dvoriti. Mobu saziva gazda većinom za
komušanje (kominjanje, perušanje) kukuruza, koje se obavlja ve
čerom do u kasno doba noći pred svjetlom u kakvoj komori. Mobu 1
saziva gazda i kad je berba. Onda se puca iz kubura, a gazda se
mora pobrinuti i za pečeno janje. Prigodnih pjesama za to nema,
već se pjevaju obične.
b) Sprega ili spreša j e dobrovoljan usmeni dogovor dviju ili
više zadruga, da će si pripomagati pri gospodarskom poslu naro
čito pri oranju kroz cijelu godinu. Ima bo seljaka, koji nemaju
dosta tegleće marve, pa se udruže dvije ili tri zadruge, te dade
svaka u zajednicu po koje marvinče, i tako oru „poredom".
Da bude ugovor svečaniji, mora se potvrditi uz pun stol. U tu
svrhu odrede ugovarajuće stranke jedan dan, kad će se častiti. Caste
se u kući onoga, koji je brojniji zadrugarima, ili kako već odrede.
Druga stranka pridonese takodjej hrane i pila. Gozba se počima
subotom u večer, al običnije zajutarkom u nedjelju ili u koji drugi
blagdan. Gozbi prisustvuju svi članovi obiju stranaka, a nastavlja
se uz veselo pjevanje i plesanje do kasno doba noći. Obično po
zovu se k gozbi i odličniji ljudi iz sela i starci iz susjedstva. Uz to
se pjevaju obične narodne pjesme, jer za tu zgodu nemaju pri
godnih pjesama.
1
Krcani ne poznaju riječi „moba", no ona doista postoji, jer susjedi
susjedima samo za jelo i pilo pomažu „biliti" (komiti) kukuruzu, „trti"
(nogama) „hajdu" (heljdu) i proso. Slično i u kajkavaca. J, M-
K o 1 e đ a.
a) Pr'aputnik u Hrvatskoj.
Koledva je poznata po svem hrvatskom primorju. Mladići se

na Stjepanje poslije mise skupe pred crkvom, gdje ih čekaju „sopci",
igrajući „mantinjadu". Sada idu od jedne kuće do druge, gdje ima
djevojaka. Svaka bi se djevojka uvrijedila, kad je ne bi pohodili.
Pošto isplešu dva tri plesa, dobiju dvije tri butilje vina ili dar u
novcu (50 novčića do jednog forinta). „Koledvači" jednoga sela
ne idu svi zajedno, nego se razdijele u više „kumpanija", pa po
sjete i susjedna sela. Na novu godinu prirede sjajan objed, na koji
pozovu i djevojke, koje su najviše priložile. Za objedom slijedi
ples. I mladi muževi „koledvaju", no oni obilaze kuće samo da
se napiju vina. I djeca koledvaju: manja sabiraju smokve, orahe
itd., a veća novce. Odrasliji imadu sa sobom „vidulice", te posje
ćuju svoje vršnjakinje, s kojima plešu. Koledvači pjevaju i neke
pjesme, koje su poznate po primorju, a na kraju kažu: „Dajte ča
god koledvačem!" Slijedećega dana koledvaju djevojčice, pjevajući
ovu pjesmu:
Vimo, vimo, ki dan danas!
Bog se j ' rodil Isus za nas,
Marija ga deva rodi.
Muku j 7 trpeb od Pilata,
Krv je prolel čista zlata.
Ja san čista devojčica,
Marijina nevestica!
Mane j ' Isus prsten dara,
Prsten dara, ma darova (?).
Se (sve), ča san ga zaprosila,
To san z njega izmolila,
Kako sprosi šaka duša
Od našega Spasitelja.
Spasi, Bože, duše naše
Za preslavno ime Vaše!
Sada budi, Bože, faljen
I z Marijun navek, amen.
KOLEDA. 221
PRIOPĆIO M. ZOEIĆ.
Koleda sastoji se u tome, da nagomilaju mnogo slame ili drva

pa ih ispred kuće užgu. Društvo se skupi, zakolju ovna ili janje,
pa uz rujno vince jedu pečeno meso, skaču okolo kolede i preko
kolede (vatre.) Nakon toga jedan od njih navuče na se odrtu kožu,
pa ide sa cijelim društvom od kuće do kuće, vičući: „harač, harač!"
Svak im dadne novčić, dva i više, a oni te novce upotrebe, da se
dalje vesele.
c) Istra.
PRIOPĆIO I. MILČETIĆ.
Čudnovato je, kako se neki narodni običaji najduže održaše u

Hrvata na jadranskom moru, gdje je naš narod najviše izvrgnut
utjecanju tudjeg jezika i prosvjete. Tako je s Jcoleđom, koja još
prošloga vijeka bijaše jamačno poznata svima Hrvatima i Srbima.
Po hrvatskom Primorju i po Istri danas se pod „koledama" (ko-
ledve, koledvice) obično razumijevaju pjesme, što se pjevaju uz
božić i novu godinu, a većim su dijelom pobožne i donekle če
stitke. Prava koleda s osobitim obredima još ipak nekako živo
tari na otoku Krku (vidi moj članak u „Viencu" od god. 1890.
br. 7. i 8.). Iz spomenute Zižine zbirke (v. „prporuša"), koja je
sada u mene, priopćujem evo jednu koledsku pjesmu, koja se pjeva
na Zminjštini (talij. Gimino) u Istri „na viliju" (lat. vigilia = u
oči) novoga ljeta, a varijanta je pjesme, koja se još nedavno pje
vaše — koliko sam doslije utvrdio — od Save do Spljeta i do
Trsta, prelazeći i u Kranjsku. Pjesma glasi:
Fiole, fiole! stani gori,
Novo lito gre.
U vašem je vrti u jedan cer,
Bog vam živi vašu kćer!
Novo lito gre.
U vašemu vrtlu je jedna mažurana,
Da je vaša divojka namurana 1 .
Novo lito gre.
Stani na stolicu,
Popadi kobasicu;
1
Zaljubljena; talij. innamorata.
222 BUJANOVIĆ, ZORIĆ, MILČETIĆ.
'Ko je malo jena,

Popadi dvi;
'Ko su malo dvi,
Popadi tri!
Fiole sad vas pozdravlja,
Da vam Bog da zdravlja.
Stani gori gospodar!
'Ko neš stati stari,
Stani gori mladi!
Popadi buka,
Utoči fiolam
Jedan buka vina;
'Ko je malo jedan,
Utoči im dva!
Gospodara pozdravljam,
Gospodaricu kako kraljicu!
Fiole, sada novo lito gre —
Drugo do k litu novo lito nam ne gre.
Fiole, fiole! novo lito naprid gre.
Nadam se, da ću do skora prikazati u ovom zborniku historijski
razvitak kolede.
Vjera u osobita bića.
1. VUKODLAK I KRSNIK.
a) Bilješka o vjerovanju u vukodlake na otoku
Pašmanu god. 1403.
PRIOBĆIO V. KLAIĆ.
Zadranin Pavao Pavlović, koji je na koncu 14. stoljeća i na

početku 15. bio načelnik grada Zadra, pripovijeda u svome ,,Me-
morialu", kako je u junu 1403. na susjednom otoku Pašmanu u
mjestu „Othus" umrla neka žena Priba, pak se onda prometnula
u vukodlaka i uznemirivala sav otok, dok nije Pavao Pavlović na
molbu otočana u julu dozvolio, da joj se grob razkrije i u srce
turi klin ili kolac (cugnus, cuneus). Po tome sudimo, da se je ne
samo na otoku Pašmanu, nego i u samome gradu Zadru tada vje
rovalo u vukodlake.
Zanimljivo je još konstatovati, da je otok Pašman u 15. stoljeću
imao samostan Franjevaca, dakle da je bilo svećenstva, koje je
moglo praznovjerni puk odvraćati od toga vjerovanja u vukodlake.
God. 1460. dne 12. siječnja činio je oporuku „dom Petar sin Mi-
kule Kršavića, a parohijan v Sustipani Luci Velom otoci", u kojoj
je medju inim zapisao „fratrom na (otoku) Uglan 20 libar" ; •—
zatim „jošće na Pašman fratrom 8 spudov vina i 8 k. muke" . . .
(Kuk. Acta croatica, pag. 87).
Priobćujem sada doslovce pričanje Pavla Pa vio vica:
— „1403. de mens. Junii in insula Pasmani in loco dicto Othus
quaedam mulier Priba, nomine, postquam moriretur, et sepulta
esset in eadem insula, per plures ibi existentes visibiliter visa est,
et maxime per quamdam aliam mulierem, quam ipsa mortua manu
propria verberaverat, et nisi exproclamasset adiutorium et cucuris-
sent gentes, quae prope erant, quasi interficiebat ipsam, qui adcur-
rentes viderunt earn, et exclamantem verberatam, et excapillatam,
•224 KLA1Ć, MILČETIĆ,
nec viderunt quemquam circa ipsam, sed dixit eis, quod visibiliter,
et vidit, et cognovit ipsam, quae mortua plures et plures novitates
fecit in domo q. Venturini de Cesena ibi existente, et demum coa-
dunatis pluribus rebus, et massariciis d. domus in loco ubi expi-
ravit in eadem domo imposuit igni, et nisi quidam insularii nocte
ibi prope dormientes iam in aurora intrassent domum praedictam
et extinguissent ignem combussisset domum cum omnibus rebus, et
multas alias novitates fecit per insulam, ita quod prae timore ibi
in propinquo homines praesertim nocte non audebant morari, de
quo die Veneris Julii prox. seq. me (Paulo de Paulo) ibi existente
D. D. Jacobo de Radunch et Blasio de Soppe Rectoribus Jad. per
filios d. Venturini s. Petrum et Johannem, et per plures insulanos
querimonia porrecta extitit, et petita licentia, ut possent sepulturam
excoperire, et infigere cugnum1 in pectus eius, quo ad praedicta
iam cessaretur, quibus hoc concessum extitit".
Memoriale Pauli de Paulo
(Lucius, de regno Dalmatiae et Oroatiae, pag. 436.)
b) Krk i Kastav u Istri.

Kakogod što su viške i more zlobne žene, tako su kuđlaci

(vukodlaci) opaki muškarci. Puk vjeruje, da svaki rod (pleme) ima
po jednoga kudlaka i po jednoga Jcrsniha. To su dva protivna bića.
Kudlak nastoji oko toga, kako će ljudima nauditi, a krsnik, kako
će ih obraniti. Oni se umiju prometnuti u svakojake životinje, po
najviše u praze, volove ili konje. Kudlak je obično crne, a krsnik
bijele ili šarene boje. Kudlak napada čovjeka noću, da ga plaši,
bije, pa i umori; no u tom već priskoči krsnik, te oni zametnu
ljuto kreševo. Konačno iznese pobjedu krsnik.
Nema seljaka, koji ne bi vjerovao u vukodlake; dapače malo
imade starijih ljudi, koji ga nijesu vidjeli. Neki mi seljak pričaše
ovo: „Vraćao sam se noću od „ponikve" 2 kući, kad al eto na nekoj
lokvi opazim crnoga praza, koji mi stane na put. Iznenada dotrči
šaren praz, pa oni bij se i tuci do zla Boga. Isprva mišljah, pod
leći će šareni, no konačno ovaj dokotura crnoga u lokvu i ondje
1
cugiius, cuneus = iustrumentum ferreum ligneumve findendis lignis
et aliis usibus accommođum. Du C a n g e , glossariuin mediae et infimae
latinitatis.
2
Jezerce izmedju Dubašnice i gradića Krka.
VjteRA tj OSOBITA BIĆA. 225
ga zaguši. Drugi dan sretne me moj prijatelj na putu i reče m i :

da nije bilo mene noćas, ti ne bi bio više živ! Postavi svoju nogu
na moju desnu! Ja učinim tako i čujem, kako zvone zvonovi grada
Spljeta. Tada moj prijatelj — krsnik — primjeti: ovo ti zvone uza
sprovod onomu noćašnjemu crnomu prazu — kudlaku". — Kudlak
najviše jada zadaje ljudima poslije svoje smrti. Ako puk sumnja
o nekome, kada umre, da je kudlak, prerezu mu ljudi žile ispod
koljena, prije nego ga u grob polože. Misle na ime, da ovako• ne
će više noću hodati ni svijet kinjiti. Zadnji kudlaci u Dubašniei
bijahu Čoporići iz sela Turčić. 1 Ja sam poznavao jednoga od tih
Coporića. Bijaše šepav — pouzdano svjedočanstvo, da je kudlak S
Živo se još opominjem, kako sam u djetinjstvu prolazio sa nekim
strahom pokraj njegove kuće. On se je ipak za života riješio svoga
zloduha, ispovjedivši se. Od toga vremena nema više u Dubaš
niei kudlaka, jer su ih popovi izagnali. Djed ovoga Coporića bijaše
i po smrti kudlak, te je noću ljude mučio i kvara im činio. Da ga
se Dubašljani oproste, raskopaše njegov grob i zabiše noću trnje od
gloga u njegovo tijelo. To se desilo u prvoj polovici ovoga vijeka.
Vukodlakom, pričaju Kastavci (Spinčić),2 postane čovjek, rodjen
u nekakoj opni. On dakle nije kriv, što se rodio vukodlakom. Ka
stavci vjeruju, da se vukodlak pretvara u konja, u žabu, u čovjeka
visoka 100 hvati itd.; ipak se on javlja najčešće u obliku mješine,
koja se valja po putovima, strašeći ljude. Nekoga mladića proga
njaše noću takav mijeh, no on ga udari nogom, a mijeh se pro
metne u velikoga konja. Mladić ispali sada pištolju, držeći j e na
opako (kada bi je držao pravo, ubio bi sam sebe), a konj pade
mrtav na zemlju. Drugog dana ležaše na istom mjestu — mrtav
starac, bivši vukodlak.
Kastavci poznaju takodjer Icresnihe, koji su za to na svijetu, da
brane ljude od vještica: jedan vrijedi za deset vještica. Kada ih
kresnik svlada, ne će biti one godine tuče; inače će tuča sve po
harati. SJcrstnilc ili Icrstnik (Vrbnik, Spinčić) ugledao je ovaj svijet
pod kapicom od kože. Ovu kapicu osuše i dadu djetetu, da je
s kakim jelom pojede. On zameće boj s vješticama i s „natura-
šćinom". Njemu ne mogu nauditi zli duhovi, dapače pred njim
bježe, jer ima uza se nož sa urezanim Isusovim imenom. Krsnik
ne smije nikomu odati tajne, da je krsnik — inače bi umro.
1
Zabilježeno oko godine 1880.
2
Iz bilježaka prof. Vj. Spineiea.
226 BUJANOVIO, UJEVTĆ, ZORIĆ, HORVAT,
U Vrbniku znadu i za naturašćinu: to su zlodusi u podobi živo

tinja, pred kojima treba da čovjek bježi, a preteku li ga, umrijeće
za nekoliko dana. Naturašćina katkada noću svira i pleše.
c) Prapntnik.
Ako se dijete rodi pod kapicom, u popovskom odijelu ili samo

u košuljici, tada ono postane navršivši 21. godinu Jcresnik. Kresnik
se pretvara kao i vukodlak u razne životinje, većinom u bijele,
te je ljudima zaštitnik. Kresnik, osobito onaj te je rodjen u po
povskom odijelu, razumije svašta, osobito znade liječiti i blagosliv
ljati. Biti kresnikom nije sramota. Kada vukodlak umre, postane
medovina. Medovina dolazi u kuće, pojede i popije sve što nadje,
strašeći ljude. Ako se medovini zabiju tri čavla u glavu, ne javlja
se više.
d) Vrhgorac u Dalmaciji
PRIOPĆIO I. UJEVIĆ.
Vukodlaci se mogu probosti samo štapom od crnoga trna. Oni

su mješine, napunjene krvlju, bez kosti. Vukodlaci mogu svagdje
unići. Oni čine zlo. Moraju ipak doći u svoj grob, kada zvoni u
jutro zvono na pozdravljen]e. Skitaju se od zdrave Marije do
zdrave Marije. Prikazuju se u raznim oblicim, ali jih ne može
svatko vidjeti, pa plaše ljude. Kad prodje jedna godina poslije
njihove smrti, ne plaše više nego podju sasvim u pakao.
e) Kotari u Dalmaciji
O vulcodlaku vele Kotarani, da je on duša nekog pokojnika te

se skita po svietu, strašeći ljude i škodeći njihovu zdravlju. U isto
doba misle, da je vukodlak vrag. jer mnogim uzrokuje smrt a
mnogim neizlječivu bolest. Vukodlak se javlja u obliku čovjeka
ili životinje (pseta, koze, magarca, konja i mačke).
f) Koprivnica.
PRIOPĆrO R . HORVAT.
Vukodlak je zaklet čovjek, koji je postao po čovjeka a po

vuka. Vukodlak lovi ljude, pa ih jede. a može da dodje i u kuće.
VJERA U OSOBITA BIĆA. 227.
2. VJEDOGONJA.
Kotari u Dalmaciji.
1
Vidogojom zovu u Kotarima one te znadu prošle i buduće
stvari. U vidogoje traže lijeka za bolestnika, pa on nešto moli nad'
bolestnikom, križajući po cijelom tielu. Vidogoja to radi za plaću.
On često odnosi bolest, ali kadkada i navlači iz zavisti ili koristi
svoje radi. U vidogoje su zločeste oči, s toga se s njime ljudi ne
rado sretaju, da ili ne bi očima ustrijelio. Vidogoje ne mogu le
tjeti ni prometati se kao vještice, jedino su kadri nametnuti i di
gnuti zlo.
3. MRAK I BUČAN.
Otok Krk.
U Dubašnici na otoku Krku majke straše djecu, ako ne budu

dobra, da će ili bučan odnijeti. Više nijesam saznao o tom tajan
stvenom bića. Poznatiji je ,,mra/c". To je gorostas, koračajući od
drveta do drveta i od krova do krova. Zlo onome te prodje ispod
njega. Ako zamahneš silom prema njemu, nestat će ga. Velika je
lijenština te obično miruje. Djecu grabi i nosi daleko od kuće.
1
U Boci govore vjeddgonja i jedogonja. Kotarani su ikavci što-
kavci. Oni govore: vira, lipo; đažd (rjeclje kiša), štap („šćap" pri
morci i otočani), medja, pošao itd. Pravoslavni su po Kotarima jekavci,
te govore: vjera, lijepo. U jednih i u drugih se čuje rist mj. nerast.
Kotarani zovu oca obično ćale, rijetko cako, kažu male mj. majka, nevd
mj. nevjesta. Neva nikada ne će zvati djevera po imenu, već drago,
o drago, drugog djevera: mile, o mile; trećeg: ranico. Otočanke zovu
svekrvu svekrvom, svekra svekrom, a Kotarkinje uvijek ćale, male,
rijetko cako, majko. Rodjake, muške i ženske, do devetog koljena zovu
bratom, sestrom, odnosno didom, babom, stricem, strinom, ujcem, ujnom,
tetkom (tetak, tetka); dok će otočani reći svakomu ono što jest u rodu:
svekru svekar itd. Kotarani se obično u rodu i ne žene, a malo kad i
u istom plemenu, ako ono broji i trideset obitelji; dok se otočani žene
i udavaju u trećem, nerijetko i u drugom koljenu.
228 Z0R1Ć, MILČKTiČ, UJRVIČ,
4. MALIĆ.
PRIOPĆIO I . MILČBTIĆ.
„Malić" je obijestan dječak s crvenom kapicom. On u opće samo

straši, a ne nanosi štete. Noću baca kamenje, te ono zviždi čovjeku
oko ušiju, ali ne će, nikoga udariti. On znade prijetiti; kadkada
će se s čovjekom i porječkati, da ga draži. On će, kada ljudi
melju uljike u tošu, 1 neprestance otvarati vrata, ma koliko ih puta
oni zatvorili.
Malić straši čovjeka, ako zaspi na polju ili u šumi; on će i ri
barima, koji ga vide kao neko tele skakati po stijenama, pokraj
mora, zaplesti mreže. 0 njem još vjeruju, da ljudima nosi novaca,
pa ga moraju u tom slučaju osobito dobro hraniti. Takovi ljudi
zapisaše svoju dušu vragu, jer se ne mogu više oprostiti malića.
0 postanju malića pričaju u Puntu na otoku Krku: Hrani crnog
„peteha" (pijevca) sedam godina pa će snesti jaje, koje obavij
crnom svilom i nosi ga pod pazuhom devet mjeseci. Tada će se
jaje raspuknuti, a iz njega će skočiti — malić (malik) sa crvenom
kapicom, koga treba da dobro hraniš, pa će ti donositi iz mora
blaga, koliko hoćeš. „Poznam 2 mornara iz Punta, koji redovito
plovi sa svojom ladjom („bracerom") izmedju Rijeke i Punta, pozna
jući svaki grm „pod otokom" (tako zovu kraj od rta sv. Jurja do
Malinske), pa se samo u najvećoj pogibli zaklanja u neku lučicu
kraj sv. Fuske, jer ovdje malić razvezuje konope s kraja . . ."
Malić je okretan poput vjeverice, veseleći se sam svojim vragoli
jama. On se javlja visokim, jednoličnim urlikanjem.
U Vrbniku 3 kažu, da malik (i malicić) prima i podobu zeca. On
se javlja kano dječak s crvenom kapicom nakon sunčanog zahoda,
a kano zec samo noću. Čovjek za njim trči, a malik se smije.
5. ORBO (ORKO4).
PRIOPĆIO I. UJBVIĆ.
Njega drže oko Vrhgorca za nekakova magarca, kojega isto

svatko ne može vidjeti. On se može učiniti malašan kao mačka i
1
toš = mlin za uljike.
2
Ovo mi je iz Punta priopćio g. pop Frane Žic.
3
Iz bilježaka prof. V. Spinčića.
4
Orbo talij. slijep; orho je svakako poteklo iz grčkoga Ato? "Opxoc.
Po Istri i po Dalmaciji često govore Talijani kletvu (u dialektu): „orco
de dio".
VJERA U OSOBITA BTĆA. 229
velik kao največi brijeg. On sam želi, da na nj tkogocl uzjaši, pa

kada uzjaši, on se učini kao brijeg, te čovjek ne može sjašiti, a
on ga odnese nevjerojatnom brzinom s jednoga mjesta na drugo
i tu ostavi. Ipak njega mogu usilovati, da ih povrati na ono mjesto,
odkle ili je i ponio.
6. PASOGLAVAC.
PRIOPĆIO DRAG. HIRO.
U sv. Petru kod Ludbrega pričaju, da je pred selom bila nekoć

velika močvara (berečina). Dok je Turčin Hrvatskom vladao, bio
je nekaki pasjem, koji je izgledao sasvim kao čovjek, samo je
imao pasju glavu. Hvatao je ljude, no najvolio je ženama odgristi
sise. Ljudi su, bježeči pred njime po berečini, bacali pred sobom
daske, da lakše uteku.
U Velikom Trgovištu (Zagorje) zovu pasoglavca pesjak. „Ima
— kažu — jedno oko sredi glave; budi človek, koj kršćane lovi,
jede i ob tom žive".
U Slatiniku kod Broda na Savi zovu pesjaka pasjoglavac. Ima
pasju glavu, jedno oko i rep. Jede kršćane i nalazi se u mračnoj
zemlji. U Rusiji uvijek topovi pucaju, da ne uzmogne k nama.
U Selištu u Moslavini zovu ga songlav. U Babinoj gredi plaše
djecu pasoglavcem, a pričaju da su mu noge od vratila; dočim u
Strizivojnoj kažu, da ima pasju glavu i konjske noge, i da je jeo
svijet.
Jedan seljak iz Gornjih Boraca kod Daruvara pripovijedaše mi
o pasoglavcima, da ih ima u mračnoj zemlji, a pred njima da se
može čovjek sakriti u konjsko djubre, jer ga drukčije nanjuše. Tu
mračnu zemlju čuva vojska, da ne prodju k nama, već u Rusku
carevinu. U toj mračnoj zemlji ima dragoga kamenja. Pasoglavci
odvedoše onamo čovjeka, nu taj je utekao i odnio dragoga ka
menja, i tako se naš narod uvjerio, da ga ondje ima. Toga čovjeka
htjede da uzme pasoglava žena, nu jer bijaše posljednja, pobjegne joj.
U Markušićima u Žumberku znadu takodjer za pasoglavca. Velik
je kao čovjek, tijelo ima čovječje sa četiri noge. Glava mu je kao
u psa a na vrh glave jedno oko.
^30 HIRC, ZOR1C,
7. V I L E.
a) Kotari.
PRIOPĆIO M. ZORIĆ,
Naš bi se težak odrekao vjerovanja u svako biće, da li o vili

nikako pa nikad. Ona je za nj osim Boga i svetaca uzor-biće,
lijepa djevojka, moguća (dapače svemoguća), bogata, pitoma, milo
srdna i vidljiva onome, kome hoće da se smiluje i da mu dobro
učini. Vilino pribivanje jesu visoke planine i prostrane pećine. Vile
uzimlju momka, kad ga hoće da imadu za muža, a on tada po
stane vilaš. One dolaze sirotam u pomoć, zalutalom putniku poka
zuju stazu, vojniku osnaže desnicu, dijete uspavljuju u kolijevci
i t. d. Kod Dragova nalazi se oveće brdo, kojemu kažu zlatno
brdo, u kojem ima pećina, a u njoj okamenjene cjedotive vođe,
pak o tom pričaju otočani, da su trublje, kojima su se ondje dozivale
vile, da si dijele zlato, Turcim oteto. U Visočanim ima jedan ponor,
koji ispod pećine ima sa strane kao neki puteljak, sa kojeg se
izlazi ispod zemlje povrh ponora nad drugom pećinom, gdje, kažu,
drže vile svoje sastanke, a ponor nazivlju „vilenjak".
0 vilama pripovijedaju otočani ovu priču.
Jednom nadje čovjek, obradjujući svoju njivu, bijelu zmiju. On
je udre štapom po glavi, ali ranjena zmija uteče u plot. Iza go
dine dana ode isti čovjek u Loret (Loretto u Italiji), da izvrši svoj
zavjet. Blizu Loreta sretne ga mlađa gospodja, koja će njemu:
„Poznaš li ti mene?" „Kako da te poznam, kad te ne vidjeli ni
kada!" „Ti me dakle ne poznaš?, reče opet ona; sjećaš li se onog
dana, kad si radio na njivi? Nijesi li vidio bijelu zmiju, te si je
udario, da je ubiješ? Pogledaj mi oko; nisi li ga ti ranio?" Čovjek
se prestravi, kad je to čuo i opazio ranjeno oko, no gospodja mu
brže bolje reče: „ne boj se, ne ću ti se osvetiti, već primi ovu
svilenu kanicu (tkanicu, pojas) i podaj je svojoj ženi". Čovjek
primi kanicu i ode za svojim poslom. Vrativši se kući, pridade ženi
kanicu, ova je opaše i u isti čas pade mrtva na zemlju.
U Kotaru čuje se ova. Jednom dječko izgonio blago na pašu. U
gustom gaju susretne mladu djevojku, koja će njemu: ajde, dječko,
kući, pa se vrati pred večer po svoje blago, a ja ću ti ga čuvati.
Tako čineći za godinu dana vila će opet njemu: ti lezi i spavaj, ja
ću tebi čuvati tvoje blago. Kad bi se dječko probudio, našao bi
oko sebe svake fele jića i pića, čim bi se okrijepio. Kad dječko
VJJBRA U OSOBITA BIĆA. 231
ponaraste, omili mu mlada djevojka i započe joj govoriti, da bi

za nj pošla. Vila privoli, združe se zajedno, uzdignu visoku kulu
u srijed Kotara. Od njih da se porodi Smiljanićevo pleme, a u na
rodu se pjevaju pjesme o junačini Smiljanićima. Tako „ganjaju" 1
po Kotaru babe i „planduje" (sic!).
b) Koprivnica.
To su lijepe djevojke, koje vode svoje kolo po gorama kod voda.

Nevina čovjeka rade povedu u svoje kolo pa mu znadu smesti i
pamet. Gd kako pastiri i kočijaši pucaju bičem, ostaviše nas vile,
jer one ne podnose onog pucketanja.
8. V J E Š T I C E ,
a) Kotari.
Vještice su zločeste ženetine, koje se rode pod zlom zvijezdom.

Vješticom ili vještakom (vještcem?) može postati dijete, ako pop
prigodom krštenja ispusti koju riječ ili koji dio obreda. Zadaća je
ovih bića, da zlo čine ljudima, n. pr. kad se digne oluja, vještice
iz oblaka siplju krupu; kad se kojoj ženi uznedadu djeca, govore,
da ili vještice „iziđu". Vještice primaju svakojaka obličja.
Još živi stara čestita i vrlo bogata žena, koja mi pričaše ovo.
Jedne noći iza moje udaje čula sam u istoj kući, ali u drugoj sobi,
gdje je spavao moj djever, čudno čevrljanje, koje je prestalo oko
ponoći. U jutro ne nadjosmo toga mladića a moga djevera. Idemo
od susjeda do susjeda, ali njemu ni traga ni glasa. Kad pred noć,
vozi se lađja, a u njoj sjedi na krmi pop. Ladja se približi kraju,
a ljudi se čudom začudiše, kako je ovaj mladić postao popom; on
se iskrca i ode ravno kući, vas uzbunjen. Rodbina uzme da ga
pita, što se to zbilo te on dolazi preko mora kano pop, a mladić
ispriča ovo: „Kad sam spavao, opazih u sobi pet mladih žena, koje
se dogovarahu, kada će i kuda na put, pa odlučiše, da idu na
otok Mulat, gdje ih čeka njihovo društvo. Namazu se nekom mašću
i nestade ih. Ja pomislih tada: a da se ja namažem, hoću li i ja
1
Po Akademijskom Rječniku gawati = gatati, ganka — gonetka.
232 ZORIĆ, UJEVIĆ, MILČKTlĆ,
za njima"? To promislio i učinio. Kad se razdanilo i sunce podiglo,

nadjoh se gol usred sela Mulata". Seljaci se čude, raspituju, no ništa
ne vjeruju, te prijaviše župniku, što su vidjeli i čuli. Nadodje
župnik i upozna mladića, koji bijaše njegov kućni prijatelj. Odvede
ga svojoj kući, obuče ga u svoje odijelo, pogosti i ođpremi na
ladji u rodno mjesto.
b) Vrhgorac
Koja je djevojkom m o r a , ona je ženom vještica. I one idju noću.

Obnoć uzme vještica neku šibu te udari po kominu. 1 Komin se
raztvori, izadje lonac pun masti. Namaze se. Tada dodje crn ovan.
Ona uzjaši na nj i reče: „Ni o drvo, ni o kame, već u Pulju pod
orah!" Ako li se prevari, u zao čas po nju, jer udara i o drvo i
o kame. Tamo ili se skupi na tisuće, te vijećaju, čije će srce iz jesti,
gdje će krupu zametnuti i t. d. Pred krupom letaju gole tamo i
ovamo, a krupa za njimam (sic!). Zato u vrijeme krupe ljudi pu
caju iz pušaka, u nakani, da njih ubiju, jer misle, da nema njih,
da ne bi bilo ni krupe.
Drže ipak, da ne mogu naškoditi čovjeku, koji je prevalio „Isu-
krstove godine", a mladjemu da mogu svakomu. Drže i to, da one
mogu „učarati" dijete, ovcu, kozu, konja i t. d., te. da ta stvar
mora poginuti. Zato i kažu: „Bože sačuvaj zlih očijuh!" — „Ne
budi nrok(a)!" i t. d. Neke majke, kad im je dijete težko bolestno,
uzmu svijeću te izmjere dijete, koliko je dugo i koliko je široko,
te tu svijeću užigaju pred Gospom, da im učuva dijete od čarih i
od vještica. Cijene, da ima i muških vještaca, te da znadu svake
tajne stvari; zato i kažu: „Zna kao vještac", prem da bi se ovo
moglo uzeti i za: „Zna kao vještak" (čovjek, koji se u što razumije).
Proti njima nejma nikakove obrane, nego križ i molitva.
c) Otok Krk, i kajkayci.

PRIOPĆIO I. MILČBTIĆ.
Viške (vještice) ili štrige (talij. strega) zlobne su žene, koje se

mogu prometnuti u živa i neživa bića. One su uzrok neveri,2 to
1
Talij. comino = ognjište.
2
Biće talijanska riječ, jer po Primorju govore i Talijani u dialektu
„noverin".
VJERA U OSOBITA BIĆA. 233
jest oluji, koja obično donosi tuču; toga radi zvone „na neveru",
jer kako vještice začuju zvono, gube svoju moć. Prema tome pri
čaju Dubašljani (na Krku), kako su se viške u davnini, spremajući
„neveru", ovako sokolile : „Ala ve, hitimo, dokle ne počmu lajat
pei (psi) svetoga Polinara", t. j . pripravimo hitro oluju, dok ne
zazvone zvonovi sv. Apolinara. 1 Nije ih lako raspoznati, premda
su sve mrkogledje. Viške, prije nego odlete, namazu se nekom mašću,
koju čuvaju u loncu ispod ognjišta. Vještica dolazi na svijet pod
osobitim znakovima i u osobitim danima. Na koga mrze, onoga i
progone urocima itd. Kastavcu 2 su vještice žene u bijelom odijelu.
One prave tuču, sakate ljude, kradu i t. d Gdjekoji ih je vidio i
upoznao, no ih ne smjede odati, da ga ne „prekinu". Neki gledaju
krivo — jer ih nagrdiše vještice. U Rakovcu (Kastavsko selo) vide
ih na brežuljku Pelinku, gdje lete amo tamo kano svjećice, dok
ne odlete u dolinu. One grade tuču te su mnogi našli u zrnu tuče
po koju „šćetinu" ili nokat, primijesen od vještica. Tko sretne na
putu vješticu, biće cijeli dan nesretan. Ako držiš tom prilikom u
džepu stisnutu pest, ne će ti vještica škoditi. Vještica ostaje kod
kuće, a samo njezin duh luta po svijetu (Vrbnik).
Mnogo pričaju o „coprnici" i hrvatski kajkavci. Tako kazuju,
da ona čuje sve, što ljudi razgovaraju u tri župe. Coprnice grade
tuču, pa za to za oluje, po svim kapelicama, koje su na brežulj
cima, zvone, da rastjeraju oblake. Na svakom opet brijegu ima
netko te puca u oblake blagoslovljenim prahom. Ljudi čvrsto vje
ruju, da jedno zrno blagoslovljena praha rastvori u vodu 100 vje-
dara tuče. Zvonari i oni koji pucaju u oblake obilaze u vrijeme
branja (berbe) sve pivnice, moleći koju litru mošta u ime svoje
službe. Nitko ih ne će odbiti. Još pred par godina, dok je bilo
dosta vina, mogaše takav čovjek skupiti do deset vjedara vina.
To pucanje slušam svake godine u vinogradu na Turskom Vrhu
(na medji hrvatsko-štajerskoj) •, a svake godine prilazem za nabavu
praha (blagoslivlju ga susjedni slovenski svećenici), jer bi mi inače
tuča potukla vinograde . . . Mene drže seljaci za bezvjerca, jer
hoću da mu potresem vjeru u pucanje i zvonjenje.
Oko Koprivnice u Hrvatskoj (R. Horvat) vjeruju seljaci, da
coprnice, stare i zločeste žene, kupe trave i prave od njih lijekove
i masti. Narod ih se boji, jer mogu nanijeti ljudima velika zla.
1
Župna crkva u Dubašnici.
2
Iz bilježaka prof. V. Spinoića.
234 BUJANOVIČ, KURJAK0V1Ć,
d) Praputnik.
Tko se rodi u posljednjoj četvrti mjeseca, postane vukodlak, a ako

je žensko dijete, vještica. Svoje posebne moći ne đobijaju ipak do
21. godine. Vukodlaci se promeću u svašta, najobičnije u vola, a
vještice u mačke. Vještice dolaze noću kao mačke na čovjeka te
ga sišu, a drugi dan mu prsa nabreknu. Ako vještica često do
lazi, čovjek će je se riješiti, ako se popne na zvonik, pa si na
maze prsa uljem sa zvona, koji je posvećen njegovu imenjaku. Ako
se vukodlak ili vještica pojavi kano bijela životinja, nije zlo. No
opasno je, ako se pokaže kano crna životinja. Kada bi tko ubio
takovu životinju, mrtvac se ne bi našao na onom mjestu, nego
kod kuće ; a kad čovjeku podje za rukom, cla ga sveže, drugovi ga
osvete, te čovjeka izbiju, a on ne može pripovijedati, koji su njegovi
drugovi. Nema veće uvrijede nego kada žena ženi kaže: „štrigo" ili
„vešćo". I vještica i vukodlak mogu najviše zla počiniti, kada su
kvatre. Ako staneš bos na neka mjesta, osobito na raskršća, možeš
oboljeti i umrijeti. To biva od uroka, t. j . od masla neke vještice.
Neki čovjek dođje k zloglasnoj vještici, da mu plati dug, gro-
zeći joj se i sudom. Dok je on u sobi sjedio i nješto pisao, skine
ona sa krova dasku, udari njom po nozi, nešto izmoli i baci ju
na prag. Odlazeći onaj čovjek, stane nehotice na dasku. Za četvrt
sata počne mu noga oticati, te su ga kući dva čovjeka nosila. Iz
liječila ga je druga vještica s pomoću svojih molitava, a on je
morao skakati preko motika, sjekira, grabalja, lopata, dasaka i
drugih stvari, u koje je vještica hukala, nad njima molila i
križala. Vještica može u sobi napraviti grašicu (tuču) u čaši vode,
pa ako tko tada otvori prozor, potući će ona devet susjednih sela.
U grašici se nalaze tri vlasa. Kada grmi ili kada grašica pada,
meću pred vrata stolove i stolce, no tako da noge gledaju u vis.
e) Vrbova u Slavoniji.
Želi li tko, da upozna vještice ili coprnice, običaje ovako ra

diti. Načini podnožnjak, na komu će stajati u crkvi uz polnoćku
u vrijeme podizanja. Taj podnožnjak počne praviti na Lucinje (13.
prosinca), pa od Lucinja do božica radi oko njega svaki dan, makar
samo malko zatesao. Na badnjak ima biti gotov. 1 Tako će na pol-

noćki ugledati sve vještice, u kojih je lice i tijelo nagrdjeno, pa
ako je malodušan, pobjeći će vićući i gurajući se iz crkve.
Vještica može oduzeti tudjoj kravi mlijeko, a tko hoće, lako
dozna, tko je ta vještica. U to ime uzme zrelu tikvu, koja je či
tava (dakle niti rezana niti dubena), no izdubitu, ne misiraču ili
buču, bundeva, pa zabije u nju eksera i objesi je u dim, da se
suši. Sada će se u onoj ženi obustaviti voda, te će biti prisiljena,
da moli za oproštenje i da povrati kravi mlijeko.
9. MORA I POLEGAČ.
a) Krk, Kastav, i hrvatski kajkavci.
PRIOPĆIO 1. MILČETIĆ.
Mora je neka vrsta „viške". I ona prima razne oblike živih i

neživih predmeta. Mora siše djeci krv ili mlijeko, a znade im iz-
gristi i pete. U djetinstvu sam 3 čuo pripovijedati od njekog mor
nara o mori ovo: „Na nekoga moga druga dolazila mora svaku
božju noć. Ja na oprezu, pa se jedne noći tiho približim njegovoj
postelji, metnem naglo ruku na njegove prsi i uhvatim — što?
Tresku ! Drži je ja tvrdo u pesti i bodi da je sjekirom presiječem;
no mi se ona izmakne i iščezne. Za nekoliko elana opet ja uhvatim
tresku, no ne podjoh s njom na ,,cok", 3 već raspretam žeravicu i
bacim je u nju. Kako se ona dotakne žeravice, porazbaca mi vas
oganj i pepeo, i uteče s dimom kroz dimnjak. Za nekoliko dana
opet je pograbim na istom mornaru; no ne bijaše treska, već
mačka, koju ja teškom mukom zatvorim i zaključam u svoju
škrinju, a sve škuljice dobro začepim. Sjutradan začudim se, kako
me netko po imenu zove. Uviđjeh, da je u škrinji mora pa joj
se ne htjedoh oglasiti. Ona me uze tada moliti i zaklinjati, neka
otvorim škrinju, e će inače poginuti. Dobro, otvorim ja polagano
škrinju, al kad tamo, preda mnom stoji djevojka s tombulci i
rećinami (naušnice) za uši".
1
Od prilike isto čuje se i u Varaždinu. I. M.
2
Župnik M. Mužina, koji mi je već davno ovo i još koju sitnicu
o đubašljanskim vjerovanjima saopćio.
s
Panj, ili bolje onnj, na kom, se drva sijeku i tešu. Potječe od talij.
riječi zoceo, zoceolo.
236 I. MILČKTIĆ,
Nije lako, ali čovjek ipak može.đa raspozna vještice i more. Tko
bi na božić noćju, misle moji dobri Dubašljani, opasao crkvu,
kada je puna ljudi, predjom, no tako da je ne bi nitko opazio
— dakle uz samo tlo — i zakopao pod crkvenim pragom žličicu,
koju bi sam načinio od bršljana, to ne bi viške i more, koje bi se
desile u crkvi, mogle iz nje izaći. Tako ih može svak prepoznati.
Taj je pokus ipak, kažu, vrlo pogibeljan, ako bi na ime tko pre
kinuo predju. Tada bi viške i more ostavile crkvu pa onda jao i
pomagaj onomu, te ih hotijaše osramotiti! On se može spasti jedino
tako, da otputuje ladjom; jer viške i more mogu prijeći preko
mora samo u ljupini od jajeta. To je opet vrlo teško. Viške i
more može prepoznati i pop, kada se okrene uz misu k puku i
progovori: „molite braćo!" Ako on u taj čas pogleda na puk,
prepozna sve viške i more, jer su one okrenule zadnjicu prema
žrtveniku . . . . Viška ulazi u sobu, ako su vrata zatvorena, šku-
ljicom od ključanice.
Mora (crna mačka) će se okaniti svoga posla, ako se uljem sa
zvona načini na vratima spavaće sobe salamunski uzao, ili se za
vratima postavi metla (Vrbničani kažu, da je dobra i igla) naopako.
Moru možeš uhvatiti, objesivši za vrata teške uteze te se vrata,
kada mora uljegne, odmah zaklope. Mora ne može više na polje,
pa se tada digne lonac, pod kojim gori svijeća. Sada uhvate moru
i odnesu je u kuhinju, gdje oganj gori. Videći mora, šta će s njom
biti, udari moliti, da joj se smiluju, p a d a n e ć e više dolaziti. Pošto
mora obeća, da će se sjutra povratiti, da moli soli, puste je van.
Drugi se dan mora doista vrati kano žena, da prosi soli, pa tako
svak dozna, tko je i odakle je.
Jedna 1 je žena uhvatila moru na svom djetetu, pa ne premje-
stivši ruku (ako se ruke premjeste, mora će uteći), baci je u peć,
da se speče. Ali mačka, t. j . mora pobjegne kroz prozor.
Ako se žensko rodi u opni, postane mora. Neki je čovjek slutio,
da mu je žena mora; a znajući, da duh takove more izlazi noću
iz tijela u obliku mačke, pa da se to može zapriječiti, ako se ta
kovoj ženi, dok spava, metne na usta drven križić, učini i on tako.
Duh ženin bijaše već izašao, pa se povrati kano muha, oblijećući
oko ustiju. Skine on križić, a duh uljegne u ženu. Muž je sada
bio uvjeren, đa mu je žena mora, pa je pošteno izlupa. Kastavci
ipak misle, da mora gnjete i siše stanovite ljude samo iz ljubavi.
1
Iz bilježaka prof. Vj. Spincića.
Vrbničani pripovijedaju, da se mora sama izdade, ako čovjek,

koga siše, začepi u onaj čas tikvu. Ona će na ime doći drugi dan,
da nješto prosi; a bit će sva izgrebena po licu, ako čovjek zastruže
češljem po zidu, kada je na njem mora. Mnogi pričaju, da su uz
dahnuli, kada im se mora skinula s prsiju, a ona im se lijepo —
narugala!
Za moru (u gornjoj Voči govore mudra) znadu i kajkavci te
o njoj kazuju, da djeci krv siše. U gornjoj Voči (na medji hr-
vatsko-štajerskoj) znadu i za nekakova polegača, koji se baci noću
na čovjeka poput pune vreće. Polegač ne će čovjeku nauditi, ako
metne na prsa „kosturu" (nožić). Neki mi starac ozbiljno pripovije
daše, kako je „polegač" na njem više puta jahao.
b) Vrhgorac.
Mora ne može biti ženska, koja je već udata. Nje se narod silno
plaši, jer da čovjeku izpija krv i da ga oslabi. Pripisuju joj mnogo
stvari, n. pr. da može otvoriti svaka vrata; da se oblači u nekim
prigodam u najsvečanije ruho ; da je nemoguće uhvatiti ju iz blizine,
pa ako li se i uhvati, da je treba jednako čvrsto držati: niti popuštati
niti jače stiskati, jer da bi se izmakla kao jegulja. Kažu, da kada se
digne sa čovjeka (žene, itd.), da ako joj se obeta „dati sjutra soli",
da će doći sjutra u tu kuću po sol. Ako li je baš u sumlji, da li
je baš ona, onda se zavežu komoštra 1 , te ako jest, da ne umije
poći; ako li nije baš ona, onda podje i da se ne odriješe komoštra.
c) Koprivnica.
Mora je nekakva „coprnica", koja noćju dolazi, da ljude gnjete

i sisa. Ako čovjeka pritisne mora, vrlo mu je mučno te jauče.
Ako ga tko tada zovne imenom, pobjeći će mora. Tko hoće, da
ga mora ne uznemiruje, neka metne pod glavu nož, a ispod nogu
na drvetu od postelje neka nariše kredom noge u križ.
1
Lanac više ognjišta za vješanje kotlova i sudova, u kojima se
kuhaju jela.
Narodna vjerovanja s bajanjem.
1. Što narod priča o božanstvu i o svecima; što baje i
što radi u ovo iii u ono doba godine (nar. koledar).
a) Koprivnica n Hrvatskoj.
Advenat. Seljaci se svi ispovijedaju i smatraju advenat kao pri

pravu za veliku svetkovinu. Mesa ne jedu u srijedu, petak ni u
subotu. Svaki dan u jutro u 5 sati služi se zornica; narod rad po
lazi crkvu, ako je tamno, s „lampaši" u ruci. K zornici idu
stari i mladi, jer to smatraju kao nasljedovanje Isusa, koji je pu
tovao i po noći i po zlom vremenu. Neobično rado pjevaju pjes
mice: „Zdravo budi, Marijo", „Poslan bi angjel Gabrijel" i „Ptičice
lepo pevaju". Po gradu obilaze dječaci s „betlehemom". To je lijepo
iskićena škatulja, u njoj grad Betlehem načinjen od papira ili drva
i polje pred gradom, gdje pastiri opaziše angjela, te u štalicu nose
razne darove. Škatulja je rasvijetljena svijećicama i na jednoj strani
otvorena, da se u nju vidi. Došavši dječaci pred vrata koje kuće,
zazvone zvoncem i zapitaju: „Hoćete li vidjeti betlehema?" Na
odgovor: „hoćemo", dodju dječaci u sobu, u sredinu postave krišku,
a na nju betlehem, pa kleknu iza njega i počnu pjevati božične
pjesmice. Poslije pjevanja daruju ukućani dječake, a ovi odlaze
pjevajući: „Gospoda, laku noć! Od Boga pomoć, od majke Marije
prelepu laku noć!"
Badnjak. Na badnjak sve tse pripravlja za Božić, a svi se ljudi
neobično vesele. Prema večeru sve mora biti gotovo a svi ukućani
u kući. Prije pozdravljenja pripravi se stol ovako. Na stol se metne
unakrst čista slama iz ritka, a na nju se prostre bijeli čisti stol-
njak, a na stolnjak tanjur. U tom tanjuru ima malo pšenice, raži,
kukuruza i graha. To je pomiješano s novcem svake vrste, a na
sve se to metne naduvka (Gugelhupf). Na naduvku se metnu tri
NARODNA VJEROVANJA S BAJANJEM. 239
jabuke, na njili četvrta, u koju je zataknut pozlaćen ružmarin,

nakićen vrpcama. Tako priredjen mora biti stol u svakoj kući.
S jedne i s druge strane naduvke na stolu metne se tanjur, u ko
jemu je već zazelenjelo žito, što su ga o Lucijinu posijali u tu
svrhu. U žito se metne jabuka, a u nju se zatakne od papira na
pravljena kitica. Sa šibicom u ruci čeka kućegazda na glas zvona,
da zapali svijeću. Pred vratima pak čeka drugi muškarac sa sve
žnjem slame u ruci, d a j e ponese u sobu, čim zazvoni pozdravljenje.
Poslije skupne molitve uz pozdrav zvona ukućani sjednu k večeri.
Jela imade dosta, ali je sve posno, začinjeno uljem i maslom. Iza
večere pravi se božićno drvo, t. zv. „božić". Nad sredinom stola
metne se bor za „tram". Za grančice bora privezuje se svakojako
voće: jabuke, kruške, šljive, orasi i lešnjaci, pozlaćeni ili posre-
brnjeni pjenicama. Iz papira prave košarice i lampaše, pa u njih
meću orahe i jabučice, ovo privezuju također koncem za grančice
bora. Sav bor opletu lančićima, napravljenim od papira. Svaka i
najsiromašnija kuća mora u sobi imati bor i na njemu voće preko
božičnih blagdana. Ove iste večeri igraju se.razne igre; djeca se
zabavljaju na slami pod stolom, pjevaju se božićne pjesme, a pje
vaju ih starci i djeca, jer se iz prave kršćanske kuće mora čuti
božična pjesma. Oko 10 sati počne se narod oblačiti u svečano
ruho. U 11 sati zvoni prvi put k „polnoćki". Narod kreće u
društvu prema crkvi; ako je tmina, nose „lampaše". U crkvu ide
sve osim nejake djece. Kod kuće ipak mora netko ostati, da čuva
kuću. Ove noći ne smije ugasnuti svijeća na stolu ni vatra u peći,
da uzmogne svaka kuća primiti na stan majku božju, ako se opet
zaputi u svijet. U 11 i l/2 sati zvoni drugi put k polnoćki. Tada
je već puna crkva. Uz pratnju orgulja počne narod pjevati pjesmu
„Marija se djeva t r u d i . . . " Prodje skoro pol sata, dok se sva
ispjeva. U 12 sati se počinje polnoćka. Na koru je glazba, koja
prati pjevanje božičnih pjesama pod misom.
Božić. Poslije polnoćke izadju iz crkve najprije momci, da ispale
nekoliko pištolja. Narod se stane sada vraćat svojini kućama, a
uz put se puca iz pištolja. Pred kućom dočeka pazitelj kuće sve
one, koji su bili kod polnoćke, pa ih blagoslovi svetom vodom.
On je već prije blagoslovio cijelu kuću, štalu, marvu i sve živo.
Sada j e druga večera, i to od mrsnih jela: ćurke, hladnetine i
raznih kolača. Poslije večere ne ide družina spavati na krevete,
jer se kreveti ove noći ne smiju raspremiti, kao što se ne smije ni
soba pomesti na Božić i Stefanje. Dva tri sata, što je još vremena
240 11. HO RVAT,
do zornice, prospava se na slami pod stolom. Na Božić mora svaki

pravi kršćanin biti kod tri mise, zato idu gotovo svi k posljednjoj
zornici, koja se služi u 5 sati u jutro. Odmah poslije zornice idu
mladi muškarci u prijateljsku koju kuću „za položaja". Došav u
kuću pozdravi ukućane: „Hvaljen Isus i Marija!" Zatim sjedne
na slamu, pa čestita novo ljeto ovako: „Na tom mladom letu
zdravi i veseli, tusti i debeli, kakti jeleni! Daj vam Bog kokoši,
guske, race, piliće, teliće i praščiće!" Ukućani ga daruju rakijom
i kolačima, a on mora sve to potrošiti ondje u kući. Da to ne
učini, ne bi slijedeće godine bilo sve zdravo u kući, niti bi bilo
dosta blaga i pilića. Prije, nego li dodje koji muškarac, ne smije
doći u kuću žena, jer bi donesla nesreću. Ako bi ipak došla, onda
joj medom namazu glavu, pa je istjeraju iz kuće. Treća je misa
u 10 sati. Sada je opet crkva dupkom puna, jer na koru igra
gradska glazba božične pjesme kao kod polnoćke. Osim jutarnjeg
posjeta ne polazi na Božić nitko tudje kuće, nego se svatko doma
zabavlja razgovorima, pjevanjem i igranjem.
Januševo. Prije zore iznese se iz sobe slama, što je bila pod
stolom, pa se metne u štalu za „nastiranje". Sa stola se sve po-
bere, štogod je na njem bilo preko Božića i Štefanja. Ona čista
slama upotrebi se kao omot za voćke, jer će od toga bolje uroditi
slijedeće godine. Žito se metne unutar obruča, pa se onda dade zobati
mladini; to je zato, da bude mladina rado nesla, i to kod kuće, a
ne kod susjeda. Zeleno pak ono žito, što je bilo u tanjuru na stolu,
dade se kravama; tako im ne će ništa naškoditi, ne će pojesti
otrovne trave, niti će im tko moći oduzeti mlijeka, već će dobro
dojiti.
Dan drobne dječice. (Herodešovo). Vrbovim šibama udaraju se
ljudi na uspomenu one drobne dječice, koja su poginula radi Isusa.
Sa šibom u ruci obilaze ljudi kuće i ulice do 10 sati prije podne.
Znadu doći i u tudju kuću, pa svakoga udare malo, rekavši:
„Zdrav bio i okretan kao što si sada, a ne bio lijen i ne jeli te
nikada komarči!" Starijega pogoste, a djecu daruju i novcem.
Tri kralja. Dan prije tri kralja drži narod za velik post, i ako
ga nema u crkvenom koledaru. Ljudi ne jedu cijeli dan do večere,
a i onda samo posnu hranu. I marva mora ostati bez krme do 4 sata
poslije podne. U predvečerje blagoslovi se pred crkvom u dva velika
čabra voda, a narod je u posudama donosi kući. Onih večeri iz-
medju novog ljeta i triju kralja obilaze dječaci kuće, kažući zvijezdu.
Svagda su po tri, a svaki predstavlja po jednoga crnoga kralja. Obu-
NARODNA VJEROVANJA S BATANJEM* 241
čeni su ovako: Na sebe navuku bijelu košulju, lice i ruke namazu

sadjom ili ugljenom, a na glavu nataknu krunu, koja je načinjena
od papira i pozlaćena. Najviši je u sredini, a drži u ruci zvijezdu,
t. j . rešeto, nataknuto na kolac; ona strana rešeta, koja je okrenuta
prema sobi, oblijepljena je prozirnim papirom, a na njemu su prika
zani sv. tri kralja i druge božićne slike. U rešetu je svijećica, da se
sličice bolje istaknu. Uljezavši u kuću, postave se u sredinu sobe, pa
stanu pjevati pjesmice: ,,0 sveti tri kralji", i „Nebo da] oku". Na
tri kralja u jutro rastepe se božično drvo, pa se djeci dade, što je
na boru visjelo. Prije mise blagoslivlje se tamjan na oltaru, kamo
ga je metnuo narod. Povrativši se poslije mise kući, najprije na-
kade tim tamjanom kuću, a onda i druge zgrade. Umre li tko u
kući, nakade tim tamjanom lijes prije, nego li u nj postave mrtvaca.
Kadom tamjanovim narod liječi trganje u tijelu.
Korizma. U spomen Isusova posta ne jede narod mesa cijele ko
rizme pa ni po nedjeljama, osim prvoga četvrtka, kada još slavi
„mali fašenk". Svake nedjelje od 2—4 sata poslije podne ide narod
u samostansku crkvu, gdje obavlja križni put. Zadnja dva tjedna
pripravlja se narod na uskrsnu ispovijed. Svatko mora donesti ispo
vjedniku ispovjednu cedulju, koju dobije od svoga župnika, ako
se pred njim iskaže, da polazi sv. misu i da znade kršćanski
nauk.
Cvjetna nedjelja. Prije mise je procesija. Narod nosi u ruci ras
cvjetanoga drenka i „mucice" (t. j . rascvjetane vrbove grančice).
Ovo blagoslovi svećenik kod oltara, a narod nosi kući i zatakne
u krov, samo jedan komadić baci u vatru. Nastane li kada oluja,
baci se u vatru grančica drenka i mucice, da ne bi udario grom
u kuću.
Veliki tjedan. U četvrtak u 9 sati prije podne zazvone sva zvona.
Iza toga ih zvonar zaveže, te ovako ostanu do subote u 9 sati u
jutro. U to vrijeme „škrebetaljka" navješćuje podne, jutarnje i ve
černje pozdravljenje, pozivlje k misi, na sprovod itd. itd. U če
tvrtak, petak i subotu izložen je u crkvi „bozi grobek". Narod ga
hrpimice posjećuje, darujući mrtvoga Isusa. U subotu poslije mise
blagoslovi svećenik vatru i upali hrastovu gubu u kadionici. Narod
donese u crkvu takodjer gube, zapali je na onoj u kadionici, kući
je ponese zapaljenu i ondje baci u vatru. To je uspomena na žrtvu
Abrahamovu. U subotu poslije podne u 6 sati slavi se uskrsnuće;;
Iz župne crkve polazi procesija. Četiri puta blagoslivlje župnik
242 „ - • • " X. H0RVAT,
narod a svaki put pucaju mužari. Poslije procesije i blagoslova

vraća se narod kući, da prvi put poslije 40 dana jede mrsna jela.
Uskrs. Na uskrs-ustaju žene vrlo rano, da.prirede jelo u košaru,
pa da ga odnesu k ranoj misi, gdje će ga svećenik blagosloviti.
U košaru se obično metne šunka, kobasice, jaja, hren i kruh, te
nitko ne smije na uskrs što drugo okusiti prije, nego li zagrize malo
toga „posvećenja". Mora se paziti, da ne bi mačka ili pas okusili
posvećenog jela. Droptinice se i kosti pokupe i bace u peć. Običaj
je, da se kosti bace u vodu, gdje žabe „regeću",* jer unaprijed
ne će više regetati. Neki zakopaju kosti u polju, gdje je posijan
kukuruz, da ga vrane ne pojedu, S košarama blagoslovljenoga jela
bježe žene iz crkve kući; misle na ime, da će ona imati ove go
dine hitrije težake, koja prije dođe kući. U spomen one masti,
što su je žene nosile na uskrs k grobu Isusovu, daruju se ljudi
„pisanicama". To su kuhana jaja, što su ih na veliku subotu bo-
jadisali i ispisali.
Blazevo. (3. veljače.) Narod polazi sv. misu i daje jabuke bla-
slivljati na oltaru. Zaboli li kada koga grlo, tad se ova posvećena
jabuka na žeravci ispeče i njenim dimom protjera grlobolja. U
crkvi se takodjer, složivši unakrst svijeće, mole Bogu, da oslobodi
ljude od grlobolje.
Apolonija. (9. veljače.) Ona je zaštitnica zubobolnih. Narod posti
u oči sv. Apolonije, a na njezinu svetkovinu polazi misu, ispovijeda
se, daruje novac na oltar i cijeli dan jede samo jedan put.
Valentinovo. (14. veljače.) Sv. Valent je zaštitnik ljudi, koji bo
luju od „nevolje". Narod ne radi ovaj dan, nego se ispovijeda, da
ruje novce i svijeće (duplire) na --oltar, oko koga klečeći obilazi
golih koljena, moleći Boga, da ga oslobodi od nevolje.
Sv. Matija. (24. veljače.) v Matija leda razbija", veli narod, pa
vjeruje, da će, još biti leda, ako ga toga dana nema, a da ga ne će
biti, ako je toga dana smrznuto.
Gjurgjevo. (24. travnja.) U predvečerje Gjurgjeva dodju krave
kući s paše nakićene zelenim grančicama. Kad ih odvedu u štale,
snime one grančice i metnu ih na velika ulična vrata. Narod vje
ruje, da pred zorom „coprnice" obilaze ulice, trgajući one gran
čice. Gdje otrgnu makar i mali komadić, u onoj će kući nestati
kravama mlijeka, jer će im ga oduzeti coprnice. Zato svaka gazda
rica rano ustaje na Gjurgjevo, da pripazi na grančice.
Markovo. (25. travnja.) U jutro ide procesija u polje, gdje sve
ćenik blagoslivlje žito. Narod ponese malo toga blagoslovljenoga
žita kući, pa ga posuši. I m a l i tko trganje u glavi, pali se to ,žito

na žeravici i dimom kade glavu.
Sofija. (15. svibnja.) Ako na taj dan pada kiša, padat će cijeli
svibanj. Ako nije toga dana mraz pao, ne će ga biti cijeloga
ljeta. Sofija j e najveća ciganica po mišljenju naroda, s toga narod
jedva čeka, da prodje 15. svibnja, jer se boje za ljetinu.
Medardovo. (8. lipnja.) Kiši li ta] dan, kišit će neprekidno 40
dana.
Antunovo. (13. lipnja.) Narod drži sv. Antuna za zaštitnika blaga,
svinja i mladine proti kugi. U samostanskoj je crkvi proštenje,
gdje se narod, ispovijeda i fratre daruje telićima, praščićima, pili
ćima, racama, guskama, sirom, putrom, jajima, vrhnjem i mlijekom.
Vidovdan. (15. lipnja.) One žene, kojima je umrlo koje dijete,
ne smiju jesti trešanja prije Vidovdana. Narod na ime vjeruje, da
na taj dan sv. Vid na drugom svijetu dijeli trešnje djeci, pa n e ć e
dati onomu djetetu, kojega je mati jela trešnje prije Vidovdana,
nego će mu reći: „Tvoja ili je mati poždrla!" Majka treba da
toga dana tudje dijete daruje trešnjama i da ga prekriži prije
nego li ih sama okusi. Sv. Vidje zagovornik onih, koji boluju na
očima. Narod svetkuje taj dan, polazi proštenja i na oltar daruje
svijeće i oči, što su ih licitari napravili iz voska.
Alojzijevo. (21. lipnja.) One liljane, s kojima djeca idu na taj dan
prvi put k pričesti, upotrebljava narod kao lijek, Obere na, ime
s njih lišće, metne ga u bocu, u koju nalije finoga ulja, pa time
maže rane.
Ivanje. (24. lipnja.) U predvečerje poslije pozdravljenja sastaje
se narod na križanju. Svatko ponese sa sobom komad drva, pa
tako ondje slože veliku lomaču. Kad se zapali lomača, stanu dje
vojke s jedne strane, a mladići s druge, te pjevaju ivanjske pjesme,
a starci slušaju. Nekada su djevojke pjevale ivanjske pjesme po
kućama i za to dobivale novaca. Vatra gori po prilici jednu uru,
a onda se narod vraća kući. Svatko ponese sa sobom ogorak svo
jega drva, pa ga zatakne medju zelje, da budu debele glave.
Ilijevo. (20. srpnja.) Narod drži da Ilija ravna gromom. Nitko
ne će toga dana da kući vozi žito ili sijeno, jer bi grom udario
u voz ili u štagalj.
Marija Magdalena. (22. srpnja.) Žene ne smiju do toga dana
jesti jabuke s istoga razloga, s kojega ne smiju jesti šljive do
Vidovdana.
244 li. iiORVAT,
JaJcopovo. (25. srpnja.) Ako žabe „regeću" pred Jakopovo, bit

će poslije Jakopova kiše, a ljetina ne će biti dobra. Ne regeću li,
ne će dugo biti kiše.
Porciunkiilovo. (2. kolovoza.) Ovoga je dana u samostanskoj crkvi
zagovorno proštenje proti velikoj kugi.
Lovrenčevo. (10. kolovoza.) Od Lovrenčeva postaju večeri svaki
dan'hladnije. Tako i voda: „Od Lovrenčeva svaka voda zdenca".
BoJcovo. (16. kolovoza.) Sveti je Rok zagovornik onih, koji bo
luju na nogama ili rukama. Taj dan drži narod za svetak i polazi
na proštenja. Kod mise daruje na oltar novce, vlakno, svijeće,
ruke i noge, što su ih licitari napravili od voska.
Bartolovo. (24. kolovoza.) Žene iznesu na dvor sve odijelo i svu
rubeninu, da bude na suncu, pa će biti poštedjena cijele zime od
moljaca.
Svi Sveti. (1. studenoga.) Na groblju se pale svjećice do 10 sati
na večer. Kad se vrate kući, večeraju, ali poslije večere ne smije
se pospremiti stol, nego na njemu ostane sve jelo, koje nije dru
žina pojela. Narod na ime vjeruje, da se ove noći vraćaju duše
preminulih i večeraju po svojim kućama. Na stolu se ostavi i kanta
puna vode, da se dušica napije, jer će se drukčije cijele godine
žedna mučiti. Dušice ostaju na ovom svijetu cijelu noć, a drugi
dan u jutro pribivaju kod mise u crkvici na groblju, gdje ih mi
ne možemo vidjeti, a poslije mise vraćaju se u grobove.
Martinje. (11. studenoga.) Taj se dan krsti novo vino. Prijatelji
se sastaju u vinogradima, gdje peku gusku na ražnju i piju novo
vino iz drvenih čaša.
Anđraševo. (30. studenoga.) „Sveti Andraš, curice zamuž daš".
Koja djevojka želi saznati, hoće li se ove godine udati i za
koga, mora učiniti ovo. Cijeli dan pred Andraševom mora postiti,
a na večer gutnuti tri puta vode i pojesti tri zrna pšenice. Prije
nego li podje spavati, metne pod jastuk malo zrcalo i gaće kojeg
dječaka. Kada legne, izmoli 6 „očenaša", 6 „zdravih Marija" i
jednu „Vjeru božju" na čast sv. Adrašu, da joj u snu dade vidjeti
muža. Vidi li u snu mladića, to će biti njezin muž; ne vidi li
nikoga, ne će se ove godine udati. Ako vidi u snu smrt, umrijet
će ove godine.
Nikolinje. (6. prosinca.) Roditelji plaše cijele godine djecu, da
će na Nikolinje doći sv. Nikola, te pokarati zločestu djecu, a na
graditi dobru. U predvečerje sv. Nikole obilaze ljudi kuće, gdje
ima djece. Obučeni su ovako. Jedan je sv. Nikola; obučen je u
biskupsko odijelo, koje je za tu svrhu načinjeno od platna. Na

glavi ima papirnatu mitru; u jednoj ruci drži štap s križem od
papira, a u drugoj veliku knjigu s olovkom. Vlasi i brada su dugi
i bijeli, a načinjeni su od kudjelje; veliki zubi napravljeni su iz
repe. Drugi je angjeo; obučen je u bijelo odijelo s pozlaćenim kri
lima od papira. U jednoj ruci ima košaricu sa šećerom i drugim
darovima, a u drugoj ruci nekoliko šiba. Treći je vrag; odjeven
je u crno, kosmato odijelo. Kapa mu je crvena, lice i ruke pocr-
njene, u ustima ima dug jezik, a na glavi rogove. U rukama drži
lanac i knjigu s olovkom, a na ledjima nosi koš. Kad dodju pred
kuću, u kojoj imade djece, „zaruži" vrag lancem. Ušav u sobu
zapita Nikola u kući svako dijete: je li bilo dobro? Dobro dijete
nadarit će angjeo darovima i zapisati u biskupovu knjigu; zločesto
dijete zapiše vrag u svoju knjigu, pa ga uhvati, omota lancem i
metne u koš. Obeća li dijete, da će biti dobro, pustit će ga iz
koša; inače ga odnese, no na ulici dopusti, da uteče. Zločesta djeca,
i ona, koja ne znaju moliti Boga, dobiju od angjela na dar šibu.
Prije nego polijegaju, metnu djeca svoju obuću na prozor, jer će
ove noći sv. Nikola obilaziti još jedanput kuće, pa nagradjivati
djecu. Dobra djeca nadju u jutro u svojoj obući darove, a zlo
česta šibu.
Sv. Lucija. Iz buče (tikve) prave na taj dan glavu ovako. Na
jednoj strani izrežu oči, usta i nos, odozgo nataknu kapu, a u
buču stave zapaljenu svijeću. Tako se to čini kao strašna ljudska
glava. Natakmi je na kolac i donesu do prozora one sobe, u kojoj
ima zločeste djece, koja se dakako straše takove spodobe, pa im
roditelji priete njome ciele godine. Na Lucijino metnu u 2 tanjura
zrnja od pšenice, postave na prozor, da do Božića nikne i onda
bude na stolu. — Muškarci počnu praviti od drva stolac na tri
noge. Svaki dan radi čovjek nešto o tom stolcu, da bude gotov
do polnoćke na badnjak. K polnoćki ponese čovjek taj stolac do
oltara, pa onda za podizanja stane na njega, ogleda se po crkvi
te vidi sve „coprnice", koje su u crkvi. Pozna ih po tome, što su
za podizanja okrenute ledjima od oltara. No poslije podizanja treba
da krene odmah kući, jer bi ga raznesle „coprnice", kada se budu
vraćale kući poslije polnoćke. - Djevojke odaberu na dan sv. Lu-
eije veliku jabuku „zeleniku", pa je prvi put zagrizu, i tako svaki
dan do badnjaka odgrizaju od te jabuke, tako da do ponoćke ostane
samo „ogrizak". Kad djevojka udje u crkvu, baci taj ogrizak medju
mladiće, pa koga pogodi, taj će biti njezin muž.
246 I . VJEVIĆ,
b) Vrhgorac u Dalmaciji.
PfilOPĆIO I . UjEVIĆ.
Smjernica. „Kandalora 1 •*— pola zime fora". 2 — „Veli Blaž, da

je laž, veli gljistina, da je istina". 3
So. Mati ja. (24. veljače.) „Na svetoga Mati ju svaka ptica zapiju".
Sv. Grgur. ,,0 svetomu Grguru svaka ptica vije gnjizduru". —
„(Uvijek na istom mjestu) ko Grgur u Korizmi".
Blagovijest. „Blagovijest, goveda u obijest (imadu paše), riba na
mrijest, čobani u nesvijest (zapeče sunce)". — „Ako na Blagovijest
čisto sunce zadje, težak rodnu godinu nadje". — jO Blagovijesti
„prva iskra u zemlju" (počimlje vrućina).
Veliki četvrtak. Ovaj dan govore mnogi slijedeću molitvicu, te
se nadaju za sjegurno spasiti: „Dušo grešna, bud' u vjeri krepna!
Kada budeš putovati tijesnim klancim, dugim putim, susrest će te
duh nečisti; reć će tebi duh nečisti: hodi k nami, naša dušo!
Ti mu božja odgovori: nit sam tvoja, nit ću k tebi. Božja jesam,
Bogu hoću. Kad sam bila na onomu svijetu, na Božijem cvijetu,
govorila sam na blag danak, na veliki četvrtak sto križića, sto
molitvica. Sveti križu, spasi mene! U ime otca itd.". — Tako to
ponavljaju stotinu puta.
Veliki 'petak. Ovaj dan puno piju vina, jer misle, da će se sve,
što se popije, pretvoriti u krv.
Jurjev dan. Svi paze dobro taj dan, je li vedro, ili oblačno:
ako je oblačno, onda slabo pčele, a dobro ljetni usjevi: kukuruz,
proso itd. — Pastiri ustaju ranom zorom, te načinjaju „pišćake"
(pištake, od riječi pištiti — to su kao oni, što nose oružnici za
doglase) od jasenovine. Odrežu mladicu, pa po njoj tuckaju i go
vore: „Poskoč' kora na drvetu. ko mješina najaretu". Onda svrnu
koru i načine pišćak, te piste po vas dan, da potjeraju vještice4
1
Talij. canđelara.
2
Talij. fuora, fuori vanka.
3
Ova se poslovica čuje do Rijeke. (I. M.)
4
Kotarani se mnogo raduju Jurjev-danu. Ako im na ime blago do
čeka sretno taj dan, znak je, da će se očuvati preko cijele godine. U
to ime u oči Jtirjeva na večer oškrope i okacle tamjanom sve svoje ži
votinje i torove; mnogi prizovu i svećenika, da ih blagoslovi. Kažu li
ovog dana lijepo poljski usjevi, znak je, da će biti dobra ljetina. Na
večer iispiri svak pred svojom kućom vatru (koleđu), nadajući se, da
će ih sv. Juraj osloboditi od vještica. . M> Zorić.
NARODNA VJEROVANJA S BAJANJEM, 2-47
da im ne naškode marvi, mlijeku itd. Svi gledaju, da se ovi dan

rano ustaju, jer kažu: „Tko se rano ustane na Jurjev-dan, taj ne će
prispati kroz cijelu godinu" (nego će se rano ustajati).
Poslovice: „Jurjev danak hajdučki sastanak". „Nema ljeta bez
Jurjeva danka; nejma brata, što ne rodi majka". — 0 Jurjevu
se broje konjma godine; o Jurjevu počme kukati kukavica.
' Vidov-dan. Dobro vaditi med.
Sv. Ivan. U oči svetoga Ivana svuda se pale „svijetnjaci" (pro
svjeta). U jutro rano, prvo sunca, gazaju bosi po tom pepelu na
križ, te vjeruju, da im se ne će napeti na nogama „naboj" za onu
godinu. Drugi, ako ima blizu vode, urane prvo sunca, te se kupaju,
i drže, da ih ne će ufatiti groznica kroz onu godinu.
Sv. Ilija. O njemu cijene, da on upravlja gromovima, te ga se
silno boje i većina taj dan ne radi, a osobito o guvnu, jer se boje
kakove nesreće.
Sv. Ivan usjeJcovac. (29. kolovoza.) Onaj dan, u koji on u go
dini pada, drže za „nesretan", te taj dan zovu „usjekovanje". Onaj
dan ne će, da „utuku" (uškope) junca, konja itd., n e ć e da počmu
rezati vinograde, ni u opće ne će da počmu nijedan posao. Taj
dan ženskadija iznosi svoju robu na zrak, jer cijene, da se ne će
izjesti. Drže još i to, da je Irudica. prevezaiia za jedan stupac, te
da u nju neprestano gromovi pucaju, a ona da govori: „Raja li
se pčelica, radja li se ženica? Je da T suda Božijeg?", j e r da ona
cijeni, da bi onda njezine muke prestale.
Mala Gospa. „Mala Gospa, crna zima".
Sv: Frane. „Sv. Frane, nesta u polju hrane".
So. Lulca. „Sveti Luka, metni u njedra ruke, ne vadi ih vanka
do svetoga Marka". — „ S v . Luka u jambore lupa". :.
Izmedju svih Svetih i mrtvog dneva zvone po svu noć i kucaju
(brecaju), da sakupe sve vjerne mrtve, za koje se onda odsluži misa.
Sveta Kate. „Sv. Kate, upeci u vatru gnjate" (studeno).
Sv. Andrija. „Sveti Andrija bjelobradija" (led, snijeg).
Sv'. Toma. „Sveti Toma ubi prasca doma". 1
1
Ova se poslovica čuje i na otoku Krku. I. M.
Mimogred navodim ovdje još ovo nekoliko poslovica, poznatih i dalje
od Imotskoga, i jednu pitalicu:
Nije grehota debelu kokoš operušati.
Bježi staru od zada, ma ne od riječi.
Držeći se novoga puta i staroga prijatelja.
Kad stari pas laje; valja vidjet šta je.
248 M. ZOR1Ć,
c) Kotari.
PftIOPĆIO M . ZoRIĆ.
0 bozima. Jednom sjedjahu dva brata boga na visokoj hridini

kraj dubokog mora; na jednom se zariečkaše i por'vaše. Stariji
bog-brat skot ura mladjeg boga-brata niz hridinu u more, u kojem
osta na dnu za vieke, da uzburkava more, kadgod ga stariji brat
hoće da traži.
0 sv. Iliji. Čuj ući sv. Ilija grmljavinu i blistavinu po nebesim,
sazna, da se je na pravog Boga digla četa razbojnika, što videći
i čuj ući Ilija, skoči na oblake i rastjera neprijatelje Božje. Na dan
svetog 'Ilije ne će nitko vrć' niti žeti, i da bi jih najveća nužda
silila da to uzrade, jer govore: „Ilija drži striele vatrene". Boje
se naime groma, da ne sažge njihove hrane, kad bi radili. A na
počast svecu Iliji o sutonu svaki sažge pred svojim guvnom veliku
hrpu slame, da jih sačuva od striele.
0 Bogorodici. Kad su Zudije tražili Gospu, da je progone, ona
uteče po noći uz mjesečinu, a Zudije za njom. Trčeći ona preko jedne
njive, gdje je bio usijan bučjak, 1 lamanje je bučjaka tako jako
štropotalo, da su joj Zudije mogli lako u potragu. Toga radi Gospa
da je proklela bučjak izgovarajuć ove riječi: „Kako je žuko srce
moje, tako bilo žuko sjeme tvoje!" — po tom da je bučjak žuk.
Zašto ima Itoisa kratak rep. Po zadarskim otocim priča se ovo:
Jednom se okladio bog s vragom, da će njemu koza bolje trčati
nego vragu ovca. I bog je doista dobio okladu, no tada će vrag
bogu : podaj sada ti meni kozu, a ja ću tebi ovcu, pa da vidimo,
tko će pobijediti. Koza i ovca počeše trčati, ali ovca prevali dvo
struk put, dok se koza jedva uputila. Vrag razjaren skoči i od
grize kozi rep.
Sjetba. Sijač ne će početi nikada sijati na oni dan na jesen i
proljeće druge godine, u koji je dan bio sv. Ivan, a to da ne će
mu krenuti dobro sjetba i blago. Takocljer ne će početi sijač sijati
Pitali nekoga iz Podbablja (Imotski kotar) u jesen: „Odkle si, pri

jatelju?" A on: ,,0đ Kamena mosta, gdje no svake sreće dosta". Pi
tali ga u proljeće: „Odkle si, prijatelju?" „Od Kamena mosta, gdje
no svake tuge dosta". (Kameni su most sagradili Rimljani g. 117.)
I. TJjević.
1
Bučjak ili vučjak: biljka sa sjemenom žukim kano pelin. To je
sjeme nalik na bob, žute je boje. Jedu ga kuhano kano varivo, pošto
je bilo u moru oko 40 dana, izgubivši žueilo.
prvi petak iza mjesečne mijene, jer mnije, da ne će sjeme niknuti.

Najbolji sent 1 (vrijeme, doba) za sijača broje „oko Nikoljine", koji
da će činiti berićetnu ljetinu, ko što bi blag i darežljiv prama
sirotam.
đ) Yrboya.
PRIOPĆILI F R . CINDRIĆ I M. KURJAKOVIĆ.
Gnjev sv. Ilije. Bio u Lici seljak, strastven lovac. Jednom ga u

lovu zatekne strašna bura sa grmljavinom. U strahu zguri se pod
jednu jelu, kad al pred sobom opazi čudnu prikazu. Ispod neke
litice (izdubena kamena) ispadne malo dijete, sasma golo, kao od
majke rodjeno, pogleda gore, izvali jezik i pljesne se rukom po
zadnjici. U taj mah opali grom, dim se zavitla, a djeteta nestane.
Za čas se dijete opet pojavi i isto učini, što i prije. Svaki put udari
na ono mjesto grom i svaki put se dijete sakrije pod kamen. Pri
kraju se je to pucanje opetovalo strašnom brzinom, a šuma je
užasno odjekivala. Čovjek se prene od straha i pomisli u sebi:
„Hajde da pokušam, ne bih li ja mogao ubiti to stvorenje". Pre
križi se i uspe nešto svoga blagoslovljenoga baruta k naboju u
pušku, jer valja znati, da je u Lici običaj nositi uza se posvećeni
barut. On dakle nišani i čeka na prikazu, koja se za čas i pokaže:
opali, a prikaze nestane. U tom se mahom kao kakvim čudom
oblaci rastupe, kiša i grmljavina stane, a on se uputi kući, jer ne
mogaše od straha pristupiti k onomu strašnomu mjestu. Idući on
tako zamišljen; stvori se pred njim visok Ijudeskara duge sijede
brade, sav u zelenu odijelu sa neobično velikom puškom o ramenu
i reče Ličaninu: „PomozBog! Kako lovina?" — „Bogme nikako,
jer ništa ne nosim". — ,,A1 reci mi samo^ na što si ono pucao; ne
boj se, neće ti se ništa dogoditi, samo mi istinu kaži!" — Seljak
je pod jedno tajio i nije se mogao odlučiti, bi li mu rekao istinu.
Napokon se odluči i reče: „Ma pucao sam, al ne znam na što".
„Sto je, da je, ti si ubio. Al znaj, da si mi tim jako ugodio, jer
sam se rasrdio na vraga, što mi je prkosio, i nikako ga nisam
mogao pogoditi. Ja sam gromovnik Ilija. Već evo tebi jedan naboj
moga praha. Kadgod nabijaš pušku, primetni k naboju svaki put
samo po jedno zrnce od ovoga praha, i štogod opaziš okom, ma
kako daleko bilo, ubit ćeš". Čovjek se lijepo zahvali i sav smeten
1
Bit će turska riječ. Govore i senat.
250 .'CINDRIĆ, KURJAKOVIĆ,
nastavi put Došav kući, nije nikomu ništa pripovijedao, al nije

ni u lov išao već dugo. Jednoga dana otputi se opet u lov, da se
osvjedoči, koliko je istine u riječima onoga starca. Samo on za-
makne u šumu, a pred njim zec. On primakne pušku k oku, opali,
a zec se svali.
Za čas evo drugoga zeca, eto srne, eno opet zeca. On se čudi i
ubija na mjestu zvjerad, koja mu kao naručena dolazi. Nitko sret
niji od njega, jer lovac često i u pogibao srce, samo da mu plijen
ne izmakne, a sada eto sreće i bez truda. Došav kući, ne kaziva
opet nikomu ništa. Jednoga dana bnđe pozvan u svatove. Na po
lasku kaže ženi, neka nikomu ne da njegove puške ni,drugih lo
vačkih sprava. Kasnije dodje njegov brat i zaište od svoje snaše
bratovu pušku. „Puška je eno na klinu, nu on mi je rekao, da je
ne smijem nikomu dati", kaže žena. „Neću ja tebe ni pitati, samo
kad znam, gdje je puška". Dohvati je i ode u lov sa psima. Kad
se muž sutra vratio iz svatova, upita ženu slučajno za brata. Kad
mu je ova kazala, da je i proti njenoj volji uzeo pušku i otišao u
lov, bolno proplače: „ 0 moj brate, tebe nikad više!" —• Uzme
ljudi, odu u šumu za potragom, al dodju na mjesto, gdje je sva
šuma od jučer daleko u okolo povehnula i sasušila, premda je bilo
ljetno doba. A psima, puški i bratu ni traga ni glasa.
Po njihovu nagadjanju brat je u neznanju uzeo iz torbe sav
onaj svečev naboj i u pušku turio, i tako ih je sve razneslo.
Goreće sijeno. Vozio vlah sijeno, a sretne ga šokac i upita:
„Kako toj danas je sv. Ilija, a ti voziš sijeno?" — „Ako je šo-
kački, nije vlaški", odgovori vozač. Bilo j e sasvim vedro. Od nekud
dodje mali oblačak, udari munju i upali sijeno. Jedva je čovjek
mogao ispregnuti marvu, a kola i sijeno izgori sasvim.
Ljudi siju u proljeću kukuruz, jedni ranije, a drugi borme i
sasvim kasno, kako im već to dopuštaju okolnosti; pri tom razpre-
daju, kad se sastanu, kakva će biti ljetina, koji će kukuruz u go
dini biti napredniji, da li raniji ili pozniji, itd. — Jedan mi je go
spodar pripovijedao, da svake godine pravi s uspjehom ovaj pokus.
Uzme na treći dan poklada dobre sipke zemlje u cvijetni lonac, pak
zasadi u jutro jedno zdravo zrno kukuruza, u podne jedno, a na
večer jedno, u dovoljnom razmaku. Kraj svakoga zrna zabode štapić
sa naznakom, kad je posijano. To drži na toplu mjestu i po potrebi
zalijeva. Ima koje će zrnce već za tri dana niknuti, nekoje za 8,
a nekoje za 14 dana i više. Sada opet pobilježi, kad je koje zrnce
niklo. Jutrašnje zrnce znači najraniju godišnju sjetvu na polju, pol-
dašnje srednju, a večernje najkasniju. Može se dakle dogoditi, da

će u večer posijano zrnce najranije niknuti, i prema tomu bi naj
kasniji kukuruz u onoj godini bio najobilniji. Prema tomu se taj
gospodar i ravna kod sijanja.
e) Gorski kotar u Hrvatskoj.

PRIOPĆIO A. Duić
Baba i vrag. Bog i sv. Petar putovahu skupa po svijetu, pa

iznenada opaze, gdje se na nekom brežuljku biju baba i — po-
tari ga sv. križ i crkveno kamenje — sam pakleni vrag. Hodi,
Petre, reče gospod Bog, otiđi onamo pa odsijeci vragu glavu, e
se tako učini svadji kraj! Sv. Petar posluša, uputi se onamo, za
mahne mačem i odsiječe vragu glavu. Ali kako je u onom zoru
jako zamahnuo, odsiječe bormeš glavu i babi. Sada se povrati
k Bogu. Sto učini, Petre? reći će gospod Bog. Ta ja ti rekoh, da
odsiječeš glavu samo vragu, a ti je odsiječe i babi. Otidji odmah
onamo i metni glavu natrag na babino tijelo! Sv. Petar ode da
izvrši nalog. Nu kako se je babina glava daleko otkoturala, a
vražja se desila blizu, to sv. Petar postavi vražju glavu na ba
bino tijelo. I od tada kažu ljudi svakoj poganoj i djandrljivoj baki,
da imade vražju glavu.
2. Gatanje o prirodnim pojavima. o životinjama, o bilinama,

o vremenu i u raznim prigodama života.
a) Koprivnica,
PRIOPĆIO RUDOLF HORVAT.
0 tuči. Kad se navuku veliki oblaci, pa se narod boji, da će
biti tuče, baci gazdarica bruklu 1 i krušnu lopatu na dvorište a
sjekiru „zapiči" (zabode) u „poček" (podsjek, prag); a ukućani
mole uz zapaljenu posvećenu svijeću Boga, da ne bude tuče. Ako
počne padati, poberu na dvorištu nekoliko komada tuče i bace ih u
peć, pa će prestati padati. U tornju zvoni zvonar po redu sa svim
zvonovima, da „rastjera oblake". Narod mu taj trud plaća time, što
mu poslije žetve daje žita ili novaca. Ako koji put propusti „zvoniti
1
Željezo, kojim iznose i unose lonce u peć.
252 DUIĆ, HO RVAT,
na oblake", ne dobija od naroda o žetvi ništa. Ako se popovi 1 po

svade, napravit će jedan drugomu tuču. Ako mrtvaca voze na
kolima ili na željeznici, padat će tuča cijelim putem.
Da budu kokoši dobre. Na „fašenk" prije ishoda sunca ima se
zaklati crna kokoš. Njezine „drape" (noge) zakopaju u vrtu, da
ne budu kokoši „drapale" u vrtu. Glava se baci k susjedu preko
plota, da ne krepaju kokoši ovoga ljeta.
Da čovjeka ne bole zubi ove godine, mora na veliki petak prije
ishoda sunca britvom tri puta povući preko zubi.
Da voćke rode, tri puta ih na veliki petak prije ishoda sunca
udare tupom stranom sjekire.
Da kuća ne izgori. Ako gdje bukne vatra, uzme gazdarica brzo
kruh, pa ga po ljestvama odnese na krov, i ta će „božja hrana"
opčuvati kuću od vatre.
Leptiri. Ako u proljeću najprije spaziš crnog leptira, umrijet
ćeš onoga ljeta. Spaziš li najprije žutoga, bit ćeš bolestan, a zdrav
ćeš biti, ako najprvo ugledaš bijeloga leptira.
Lastavice. Grom ne će udariti u kuću, u kojoj je lastavičino
gnijezdo. Ne vrati li se na proljeće lastavica u staro svoje gnijezdo,
bit će čitave godine nesreće u onoj kući. Ako mladić spazi na pro
ljeće najprije dvije lastavice zajedno, oženit će se ovoga ljeta;
tako će se i djevojka udati. Spazi li žena najprvo 3 lastavice za
jedno, postat će te godine udovica.
Golubi. Djevojka, koja hoće, da ju koji mladić zavoli i oženi,
uzme goluba, raspori ga živa, isvadi mu srce, pa ga posuši na
suncu. Suho srce istuče kasnije u prah pa ga dade pojesti u kolaču
ili popiti u vinu onomu mladiću, pa će on za njom ludovati.
Da kukuruza brzo dozri i bude rodna, na „fašenk" se prije zore
izljušti lanjska kukuruza, koju će posijati na polju.
Mladi mjesec. Kad ga tko spazi, prekriži se, uhvati se za džep
i strese novcima u njem. Ako ima novaca, imat će ih cijeloga
mjeseca, inače će biti toga mjeseca nesretan. Tada govori: „Po
mladi ti mene, kak si sam sebe. Kad tebe zmija ujela, onda mene
glava zabolela ! Kad tebe zmija ujela, onda mene groznica uhvatila !
S božjom pomoćjom . . .", pa izmoli „očenaš" i „zdravo Marijo!"
1
Pred nekoliko godina pohara tuča cijeli kraj oko Vidovca blizu
Varaždina, pa seljaci vjerovahu, da im je župnik stvorio tuču; toga
radi župnik nije smio duže vremena da izlazi iz kuće, bojeći se se
ljaka. I. M.
NARODNA VJEROVANJA Š BAJANJEM. 263
Mlada nedjelja. Ako koga boli ruka, noga, glava ili što drugo,
namaze to na mladu nedjelju pred sunčanim izlazom svinjskom
masti, ide za tim do kakova prijelaza, gdje namaze kolac ili
„trček", za koji se mora uhvatiti onaj, tko prelazi. Tko se prvi
dotakne namazanog mjesta, dobit će onu bolest, koje se sada riješio
bolesnik. — Na mladu nedjelju u 12 sati uvijek je rasvijetljena crkvica
na groblju, makar je nitko nije rasvijetlio; jer tada ondje mole duše
onih pokojnika, za koje nitko na tom svijetu ne moli, niti je tko
dao za njih služiti sv. misu. — Lovac će najlakše zeca ustrijeliti na
mladu nedjelju, ako puca barutom, što ga je prije polaska pro
cesije iz crkve postavio kriomice na oltar, jer ga je blagoslovio
svećenik onda, kad je tamjanom kadio cijeli oltar. — Ako čovjek
želi, da mu u kući ostane koja domaća životinja, n. pr. pas, mačka,
kokoš itd., koju je od nekuda donio, treba da na mladu nedjelju
uzme onu životinju, pa njenom glavom tri puta „trkne" o krušnu
peć, a njenim nogama tri puta povuče po zidu krušne peći.
Kad inećeš kruh u mlijeko, ne smiješ ga nožem rezati, nego
prstima drobiti, jer bi drukčije krava izgubila mlijeko.
0 nosu. Ako na stolu leži nož tako, da mu oštra strana stoji
okrenuta gore, bodac će uvijek moriti ono dijete, koje se je, bilo
gdje, rodilo u to vrijeme. Nož ne smije ostati na stolu u sobi preko
noći, jer će drugi dan biti pravde u kući.
0 kokodakanju. U kući će biti svadje, ako kokoš u jutro koko
dače prije, nego li je sa sjedala sišla u dvorište. U tom slučaju
običavaju žene reći: „Vrag te skokodakal! Već pak greha išćeš
vu hiži!" Ako kokoš kukuriče kao pijevac, bit će smrt u kući. Da
se to prepriječi, valja onu kokoš zaklati i njezinu glavu baciti
susjedi preko krova.
Lonac ne smije ostati u kući preko noći prazan a otklopljen,
jer će se u nj vrag „nalukavati" (zavirivati).
0 svinji. Da svinju prodaš na sajmu, uzmi u ruke zubace, pa
njima potegni po njenom hrptu. Koliko zubaca đodje na svinjin
hrbat, toliko će kupaca doći kupovat je, pa će je jamačno jedan i
kupiti. Kad se zakolje debela svinja, odmah valja baciti u kotac
debel „trček" (panj), da bude do godine u njem opet debelih svinja.
Da se rado pitaju svinje, koje si kupio, moraš im baciti tri „ze
ra vke" u „šćavu", kad im je prvi put daješ.
Kad u štalu prvi put vodiš novo kupljenu kravu, prostri na
„počeku" od štale ručnik, da krava preko njega prodje, pa joj
„coprnice" ne će moći oduzeti mlijeko.
254 R. HORVAT,
Kad pas zavija držeći dolje gubicu, umrijet će netko, a bit će

vatre, ako gleda u vis.
Idući u crkvu ne smiješ jesti, jer ćeš inače biti ružan mrtvac:
curit će voda iz tijela tvoga i silno ćeš zaudarati.
Ako se dijete teško uci, popravit ćeš mu pamet ovako. Uzmi dva
hljeba, koji su se slučajno slijepili u krušnoj peći, pa ih razdvoji
nad učenikovom glavom. Ovaj neka klekne i neka se prekriži, a
onaj, koji povrh njegove glave lomi ona dva hljeba, mora reći:
„Kao što se ovaj kruh rasklapa, tako se neka rasklopi i tvoja
pamet".
Da muš ne pije vina, neka žena učini ovako. Uzet će posudu
vina, pa će je metnuti pod mrtvački odar tako, da bude baš pod
mrtvačevom glavom. Čim metnu mrtvaca u lijes, treba da se
odmah uzme posuda s vinom ispod odra. Kad bude mladi mjesec,
pomiješat će žena ovo vino sa drugim naravnim, pa će ga dati
svomu mužu, da ga pije.
Da dobiješ pravo kod suda, valja da imaš u sebe onaj bijeli
rubac, kojim je bila mrtvacu podvezana brada, da mu ne budu
otvorena usta. „Kao što nije mogao govoriti onaj mrtvac, tako
ne će moći ni moji protivnici", misli si (sic!) onaj, koji s rupcem
ide na sud. Ovaj se rubac obično meće u lijes do nogu, pa ga valja
ukrasti. 1
Znakovi prije smrti. Narod vjeruje, da se svagda prije smrti
ukaže neki znak u onoj kući. Tako n. pr. pukne čaša, na vra
tima se noću čuje lupa, pukne ormar ili stolac, čuje se kako netko
hodi na tavanu, ili kako iz škafa grabi vodu itd.
Da djevojka sasina, hoće U se udati, ne smije ići k polnoćki,
nego ostane kod kuće pa podje u drvarnicu, kad zvoni na podi
zanje. U drvarnici uzme drva, koliko može zahvatiti, pa s tim
naručjem ide u kuhinju. Ondje izbroji, koliko je donesla komada,
pa ako ih je na par, udat će se, ako je na nepar, ne će se udati.
Kod vjenčanja. Kada mladenci stanu pred oltar, lako saznaju,
koje će od njih prije umrijeti. To će biti ono, na čijoj strani na
oltaru svijeća slabije gori. Koje od njih poslije vjenčanja prvo pro
govori, ono će voditi riječ u kući. — Ako hoće mladenka, da bude
u kući gospodarila novcem, mora iduć u crkvu na vjenčanje metnuti
1
Neki moj bivši učenik, Varaždinac, kazivaše mi, da je njegova
mati jednoć uzalud iskala takav rubac,- a budući da joj g'a ne htjede
posuditi ni neka bliža rodjakinja, u koje je bio, izgubi pravdu!
I. M.
nešto novaca u cipelu, ili poslije vjenčanja darovati nešto novaca

na oltar. — Kad se vraćaju s vjenčanja kući, pustit će mladenka,
da joj prsten vjenčani pane iza praga. Ako ga podigne ,,mla-
denac", kako je i naravno, jer s njom ide, bit će joj muž po
koran, i sve će biti u kući onako, kako bude ona htjela. — Da
žena bude vjerna svome mužu, mladenac će kleknuti pred oltarom
poslije mladenke tako, da barem malo njezine „kikle" dodje pod
njegovo koljeno. — Da ne bude mladenka dugo imala djece, treba
da odmah poslije roditeljskog blagoslova — kad se vrati iz crkve
— pogleda na peć. Koliko je pećnjaka uhvatila prvim pogledom, to
liko godina ne će imati djece. — Ako slučajno zvona zvone mrtvome,
kad mladenci idu u crkvu na vjenčanje, ne će biti sretni u braku.
— Ne uzme li mladić djevojku, kojoj je obećao, nego drugu, osvetit
će mu se ona ovako. Na groblju će pobrati nešto zemlje, pa će
je medju mladence baciti pred crkvenim vratima, kad budu po
lazili na vjenčanje. Oni ne će jamačno sretno živjeti, jer će medju
njima biti vječne svadje. — Da ne uzmogne nitko mladenki štogod
„iscoprati", kad polazi na vjenčanje, nosi ona u džepu nešto če
šnjaka. — Mladenka metne poslije prisege 10 novčića na oltar, da
joj muž ne bude pijanac; ovako ne će on nikada moći zapiti više
od 10 nvČ.
Da bude vođa Mrava, baca se u zdenac jabuka, i to na božić
prije zore.
Da djevojke ne dobiju na licu sunčanih pjega, umivaju se na
veliku subotu, kad se -odvežu zvono vi.
VuroJci (uroci). Ljudi, kojima su obrve sraštene, mogu čovjeka
„vreći", ako se u nj zagledaju, a ne izgovore ili bar ne pomisle:
„Ne budi ti vurokov!" Od -„vuroka" zaboli čovjeka glava, klone
mu cijelo tijelo, a može se dogoditi i smrt. I životinja može dobiti
„vnroke", pa je onda kao pijana. „Vuroki" se liječe ovako. Starija
žena uzme lončić friške vode, pa u nj baci tri žarka ugljena. Prije
no baci prvi, prekriži rukom lončić i moli: „Vuroki, ako ste muški,
otliadjajte pod škrlak (škriljak)! Z božjom pomoćjom, preblažene
majke device moćjom!" Prije nego baci drugi ugljen, učini opet
križ nad lončićem veleći: „Vuroki, ako ste ženski, otliadjajte pod
peču! S Božjom pomoćjom, preblažene majke device moćjom!"
Prekriživ lončić i treći put, opet govori: „Vuroki, ako ste devo-
jački, othadjajte pod partu (vijenac). S božjom pomoćjom, prebla
žene majke device moćjom!" Bolesnik pije malo ovako pripravljene
vode, natare njom oči i čelo, lijevu ruku i desnu nogu, desnu ruku
256 HORVAT, KURJAKOVIĆ,
i lijevu nogu, a ne smije toga obrisati. Dva put poslije po četvrt

sata sve to ponavlja. Na to uzme lončić s preostalom vodom, pa
je izlije na dvoru prema suncu, govoreći: „Ne znajuć došlo, ne
znajuć otišlo!" Vraćajući se n kuću, ne smije se ogledati na dvor.
To sve valja učiniti prije sunčanoga zapada.
0 sovi. Kad sova „huče", bit će mrtvac u onoj ulici ili u onoj
kući, na kojoj sova „huče".
0 bijeloj zmiji. Ona je čuvarica kuće. Cisti je od gamadi i čuva
je od nesreće. Ubije li je tko, umrijet će u onoj kući gospodar ili
gospodarica.
0 gromu. Oblaci se „trknu" (sudare), pa onda udari strijela. Ako
su oblaci crni, udarit će vodena strijela; ako su svijetli, udarit će
ognjena. Vodena strijela najradje udari u „grabu" (jarak), i ništa
ne zapali.
0 mjesecu. Mjesec ima privlačivu snagu. Ako njegovi traci dopiru
na čovjeka, dok spava, dignut će se on u snu i mjesec će ga
nositi po krovu kuće i drugih zgrada. Opazi li tko ovakova čo
vjeka, ne smije ga prozvati njegovim imenom, jer bi se odmah pro
budio i pao dolje. Drukčije mu se ne će ništa dogoditi, nego će ga
mjesec dovesti natrag u krevet. 1
0 vjetru. Ima osudjenih i zakletih ljudi, koji moraju, puhati, te
tako čine vjetar. Kad se ovakova dva nasuprotna vjetra sastanu, biju
se, a mi onda imamo oluju i buru. Ako je pod večer crveno nebo
ondje, gdje zalazi sunce, bit će sutradan vjetra. I onda će ga biti,
ako je na večer malo zvijezda na nebu,
0 zvijezdama. Svaki čovjek ima svoju zvijezdu. Kada tko umre,
pane njegova zvijezda s neba. Pokažeš li slučajno prstom svoju
zvijezdu na nebu, odmah ćeš umrijeti.
b) Vrbova.
PRIOPĆIO M . KURJAKOVIĆ.
1. Kada djevojka posti na badnjak, a poslije večere salijeva

olova u vodu, sudi po obliku olova, za koga će se udati. Jednoj
se n. pr. načiniše orguljice, a drugi put vijenac, pa po tom ona
kobi, da će biti do godine pod vijencem te će se udati za orguljaša,
premda ga nije doslije poznala.
1
Posve isto pričaju i po Primorju. I. M.
2. Kad djevojka na badnjak poslije večere zadje pod prozor

od tri susjedne kuće, pa onaj razgovor, što u sobi čuje, uporavi
zgodno na sebe, saznat će bud što. Tako n. pr. posluša djevojka
pod prvim prozorom i čuje, gdje susjeda viče svomu mužu: „Baš
je lijepa naša trpeza, može 12 gosti sjediti za njom". Pod pro
zorom druge kuće čuje ženu: „Mato, Mato, ma traži u starima
pantaloni!" Pod prozorom treće kuće čuje u sobi dijete: „Mamo,
mamo!'' I zaključuje: 1. trpeza znači „svadbu"-, 2. zvat će se
,/Mato", i 3. bit će prve godine, kako se uda, „mama".
3. Kad djevojka na sv. Antuna Paduvanskoga posti i onaj dan
sneseno jaje metne u čašu potočne vode, i to samo bjelanjak, to
će se od toga načiniti bud kakov znak. Jednoj se načinio u čaši
oltar, a pred njim kleči dvoje ljudi. I udala se.
4. Pripovijedaju, da tati noću provaljuju u tudje stanove bez
ikakvih poteškoća, ako uzmu metlu, kojom se je pomela soba, u
kojoj je ležao mrtvac, pa njom tri puta obidju oko one kuće, kamo
kane provaliti. Onda se ne će moći ni jedno čeljade probuditi, ma
da ih na zemlju polažu, već ih netko mora u zoru silno drmati.
5. Lupeži umire pse, kamo kane provaliti, ako im bace rog, u
koji metnu nešto masti, pa onda izvadjaju svoj lopovski posao.
6. Kad djevojka posti na sv. Tomu, a na večer poslije obične
molitve zatakne u postelji obrubu košulje za palac desne noge,
može joj se usniti, za koga će se udati. Jedna sanja n. pr., da
su u susjednom dvorištu mnogi gosti, a za stolom sjedi mladić
medju njezine dvije drugarice. One ju zovu k sebi, a u to se
djevojka probudila. Mladića je poznavala samo na oko, i nije htjela
nikomu od stida kazati, što je sanjala. A sada, kad se je i zbilja
za istoga mladića udala, pripovijedala je njemu prvom taj san.
7. Kad na veliki petak pada kiša, gataju pušljivo voće; a pušljive
lješnjake, kad na Ilinje pada kiša.
8. U duhovskoj, petrovskoj i ilinjskoj nedjelji ne rade seljaci u
vinogradu nikakva posla.
9. Crljeno jutro — po noći kiša ; crljeno na večer — slijedeći
dan kiša.
10. Kad je oko mjeseca maglovit kolobar, ona će četvrt biti
kišovita.
11. Kad prvi put opaze mladjak, pa slučajno imaju novca (pa
makar i novčić) i njim prema mjesecu tresu, imat će čitav mjesec
novaca.
258 M. KURJAKOVIĆ,
12. Da komu prodju bradavice, narežu šibu ili štap,"bace u mlađu

nedjelju prije sunca preko kuće na drum, pa prvi, koji podigne
onu šibu ili štap, dobit će bradavice, a onomu će proći.
13. Da se junica ranije natjera, podaj joj svaki dan pregršt
zobi, osoljene u vrućoj vodi, pošto se okladi.
14. Da se kupljeno govedo ne povrati staromu gospodaru, operu
mu vodom u tepsiji noge, a pred prag od štale polože tri sjekire,
.da preko njih udje. Uže sa govečeta treba metnuti preko noći u
ormar ili u sanduk u sobi.
15. Da te ne ostavi konj, koga si tek kupio, odreži mu sa čela
nešto grive i turi drugomu konju u uho, koga od prije imaš, pak
će ga svakuda slijediti kao ždrijebe.
16. Ako želimo, da nam se krmača ne cvila, valja joj dati da
pojede u vrijeme naravnog nagona u kruhu 2—3 sačme zečare.
17. Neki ljudi znadu, kakov će biti koji mjesec u dojdućoj go
dini, da li suh ili kišovit, pak prema tomu udešavaju svoje poslove.
Na badnjak poslije večere razreze domaćin glavu crljenoga luka
na dvanaest dijelova tako, da su svi dolje sastavljeni, pa svaku
česticu nasoli. Koja je rezotina poslije polnoćke suha, te je sol
unutri sasvim suha, to će biti i onaj mjesec suh, naprotiv mokre
rezotine znače mokre mjesece. Prvi zarez znači siječanj, drugi ve
ljaču, i tako po redu.
18. Da ti svinja ne odbjegne, kad si je kupio, postaviti ju valja
zadnjicom u kotac.
19. Teško je tudju odraslu mačku pripitomiti, a da ne ode na
staro mjesto. Ovakovu mačku treba nositi kući zastrtih čim god
očiju. Kod kuće ju izmjere špagom, dugačkom, koliko je mačka
duga od glave do kraja repa; pa se ta uzica utisne kamo pod
prag, kuda družina najviše prolazi. Onda mačka ne će odbjeći
novoga gospodara.
20. Ima krava, koje redovito tele mušku telad. Je li gospodar
rad, da mu idući put krava oteli žensko, neka žena prvi put iza
teobe pomuze kravu u sasvim nov lonac, koji valja prije malo
okrnjiti.
21. Da mlijeko ostane uvijek masno, izvadi se od krave prvotel-
kinje iz posteljice (lože) neki komadić kao žlijezda, žućkast i mastan,
a velik kao lješnjak. Taj će se komadić naći u sredini umotan,
samo valja oprezno razmatati i metnuti ga na komadić kruha pa
dati kravi, da pojede. A ona loža se u kakvom starom sepetu po
zahodu sunca baci u potok.
NARODNA VJEROVANJA S BAJANJEM.
%m
c) Kotari.
Kotarac nagadja, ako mu se uštrkaju goveda, da je blizu kiša,

a to i po lepršanju gusaka. Ako ptica nisko leti, blizu je kiša i
hladno. Grakanje žaba zove kišu; jutarnja rosa i magla navješćuju
gotovu kišu; osjek vode i mora dugu sušu ; visok let lastavice sušu ;
razpjevanje ptica lijepo i ugodno vrijeme; kiša na veliki petak
znači, da će biti slaba ljetina, naime „o zelenim hranam". Mala
kiša na cvietnu nedjelju — obilata žetva. Kasni snieg — čista i
obilna žetva. Iz presunčićd1 nagadjaju, da će za dugo trajati isto
vrieme, na kakvom se pokaže presunčić.
Otočanin nagadja, ako li brodom putuje i koji svećenik, da ne
će biti najbolje putovanje.
— Kad se na zapadu pokaže veliko crljenilo iza sunca zapada
do kasne noći, narod toli u Kotaru, toli po otocim zlo sluti, da
će kroz tu godinu pošastna bolest, velik pomor ili rat, jer da je
nebo žedno ljudske krvi. Pojav zvijezde repatice kazuje pomor
i rat.
— 0 mliečnom putu (kumojskoj) pričaju, da je sv. Petar, bje
žeći izpred Žudija, prosipao putem slamu, da mu se izgubi trag
po zemlji, da im ne upade u ruke, a taj put slamnati da se sad zr
cali na nebu.
0 grmljavini pričaju otočani, da svijet počiva na ogromnim
rogovim još ogromnijeg vola, koji kad ogladne i prigiblje glavu da
pase, svijet mu izpuzava sa rogova, a to da prouzrokuje grmljavinu.
Kotarani vjeruju, da zemlja gori, kada grmi.
— Po Kotaru pričaju o mliečnom putu i ovo. Jednom je sv.
Petar rekao bratu Jandriji, da ne će kišiti za devet godina, na što
Jandrija odluči ne obradjivati polja. Ali zbilo se, da je bilo obilnih
ljetina ; tad će Jandrija bratu : što ću ja sad, Petre ? Odgovori Petar
Jandriji: ako sam ti reko, da ne će biti kiše, nisam reko da
ne će biti roda. Uzmi slamu, što su drugi omlatiii, pa ju pritresi,
bit će ti dosta za prihranu. To Jandrija čineći, izprosipa mu se
slama, a trag joj se sad vidi po nebesim.
V o l u j a r i . Dodje lupež, da ukrade volova. Stene (mala zvijezda
na stranu) probudi čobana, koji se daje u potragu za lupežem,
no ne može ga stignut (zvijezda odaljena trinaesta).
1
Kolobar ili žuta ograda oko sunca.
260 Z0RIĆ ; UJEVIĆ,
Kad su sunčanici otvorena vrata, tad je velik vjetar vazda sa

one strane.
— Ako odajdu (otidju) vrebci iz sela, nagadjaju na kuživu bolest.
— Ako kolanđra ne pjeva s proljeća u jutro, — bolest na živo-
tinjam.
— Ako putnik sretne smiju na putu — tad sreća; ako li zeca,
tad nesreća.
d) Vrligorac.
Pniopćio I. UjEvić.
Seljaci cijene, da je dobro sjeći goru za japije samo u pone
djeljak, četvrtak i subotu, a ostali dani da su nesretni, te da bi se
japija n. pr. mrtek, greda itd. izbišali.
Rezati lozu da je najbolje 5—6 dana oko užbe. Ako četvrtkom
sunce zadje za oblak, drže za stalno kišu.
Ako je humova slama (mliječni put -— jer drže, da je kum
kumu bio pokrao slamu, pa da mu se je prosipala, a Bog, da ga
pedipsa, ostavio je na nebu taj znak) gusta i tamna, cijene brzu
kišu.
— Ako li ima okolo mjeseca ograda (kružnica), paze, s koje će
se strane provaliti: ako se provali sjuga, kiša; ako li od sjevera,
bura.
— Ako pijevci ranije pjevaju: .promjena vremena.
— Ako je ljeti omarina — kiša.
— Nagla promjena topline - kiša.
— Ako li ptice lete od sjevera prama jugu, kiša; protivno, lijepo
vrijeme.
— Ako li stonoge uza zid ližu, kiša.
— Ako je na veliki petak kiša: bit će dobra godina.
— Ako li sretneš misnika, žensko, ili zeca: nesreća; ako jare
bicu — smrt; ako zmiju, sreća.
— Ako zvijezde trepte, vjetar.
— Ne vjeruju, da se zemlja vrti, nego sunce oko zemlje.
— Potres (trešnja) ljeti: suša; zimi: veliki snijeg ili bura.
— Onih 5 zvijezda: volujari; a ona na osami šesta: izgubljeni
vol; one dvije zvijezde jedna pred drugom: volar se zametnuo
ostanom, da traži izgubljenog.
— 0 vjetru cijene, da izlazi iz jama te često reku: oli da mi
je začepiti onu jamu!
e) (jorski Kotar.
PRIOPĆIO A. Duić.
Gatanje o mjesecu. Evo što narod u županiji modruško-riječkoj

gata o mladu i punu mjesecu. Ako je mlad mjesec (mladj), naš ti
narod ne će kositi trave ni drugili rastlina pod živu glavu; jer
vele, da blago sijena, koje je košeno mlađa mjeseca, ne će podni-
pošto da jede, o čem da su se već mnogi i osvjedočili. Mora se
daklem košnja u opće obavljati o staru (punu) mjesecu. — Ako
ćeš sijati kakove rastline, kojim treba da stabka raste (žitarice i
dr.), tada sij za mlađa mjeseca, pak će ti prirod visoko iztjerati.
Ako li šiješ ili sadiš prirod, kojem se upotrebljava korijen ili gomolj,
to sij ili sadi stara mjeseca, pak ćeš imati osobito debeo korijen ili
gomolj. Drveće, voćke i lozu obrezivaj uvijek mlada mjeseca; jer
će ti mladica bolje „zebati" (rasti.)
Ovce se strići moraju mlada mjeseca, pak će opet vune — što
mi ga radiš! Svoju kosu treba strići mlada mjeseca, pak će ti onda
opet brzo narasti. S toga djevojke i snaše svoje pletenice za mlada
mjeseca malo podstrižu, e da im još veće narastu.
Djubar nemoj podnipošto iznašati na djubrište ili na njivu za
mlada mjeseca ; jer će ti se onda sav užgati i opljesniviti, pak od
njega nikakove koristi. Treba daklem to raditi puna (stara) mjeseca.
Kad blago pase travu za mlađa mjeseca, to mu je lajno (ba
lega) sasvim žitko.
Siječenje drva za gradju ne smiješ obavljati mlada mjeseca
(mladj a).
0 mladu mjesecu ili o uštapu (o promjenah) nemoj lukšijati
(pariti) 5 jer će ti se onda rublje sve isjeći.
Ob promjenah mjeseca zavisi dakako lijepo ili ružno vrijeme.
Rakovica (die gemeine Krabbe) ili rakovača (der gemeine Ta-
schenkrebs), kad je pun mjesec, pune su i one (mesa), dočim za
mlada mjeseca su prazne, pak se onda ne love.
Pa i na sam džep upliva mlad mjesec. Ako na ime imaš u njemu
srebriša ili drugog sitniša, to samo pogledaj u mlađ mjesec, pozveckaj
sitnišem, pa se ne boj — cijeli mjesec dana ne će uzmanjkati pare!
Gatanje na Sviećnicu. Naš narod na dan „Sviećnice" svašta gata
s vremenom. Na „Sviećnicu" —• proriče on — diže se medo iz
svojeg brloga, izilazi na polje, te gleda napram nebn, je li vedro
ili oblačno. Ako je oblačno, nastanuti će liepo vrieme, a međo izi-
262 DUJĆ, MBDJIMOREC,
lazi u šetnju; ako li vidi da je vedro, ide natrag, te se još dublje

zamasi (zatrpa) u svojem brlogu, e da nastavi svoj čudnovati san.
(Ravna gora). Vjetar, koji puše na Svijećnieu, najviše će vladati
cijele godine. Najbolje je, ako je na Svijećnieu vrijeme čvrsto.
Oblaci i kiša pokazuju, da će biti vrijeme cijele godine nepo
voljno (Krmpote).
f) Hlebine u Hrvatskoj.
PRIOPĆIO DR. M. MBDJIMOREC.
Ako se kravama uzme mlijeko. Ako krave ne doje, uzrok je,
jer je koja „coprnica" uzela mlijeko. Protiv toga ovaj je lijek.
Uzme se motika, stara, koja već sedam godina nije kopala, te se
razbijeli u vatri. Zatim se pripravi blagoslovljena sol, tamnjan,
komadić užeta od crkvenog zvona i blagoslovljeni barut (na ime
onaj, kojim se je pucalo na uskrsnuće i na tijelovo). To se sve iz
miješa i baci na vruću motiku s riječima: „Kak ovo brzo plavne,
tak se ti brzo skončala". Coprnica će od toga oboljeti, i mlijeka će
opet dosta biti.
Prije sajma. Prije nego se konj vodi na sajam, lupaju ga žli
cama, govoreći: „Tako se nad tobom pravdali". Zatim ga poškrope
„šćavom", govoreći: „Kuliko škropcev, tuliko proscev".
Kako se tjeraju vrapci sa sita. Uzmi jaje, koje je prvo mladica
iznesla poslije nove godine, te kreni na polje. S tim jajetom valja
tri puta obići polje, držeć u ruci goruću svijeću, koja je gorjela
na mrtvačkom odru. Govore još molitve po volji, obično „Očenaš",
„Zdravo, Marijo", „Vjerujem". Na koncu se iskopa jamica na onom
mjestu, gdje se je započelo obilaziti, zakopa se ono jaje, — i vra-
baca ne će biti više.
NARODNA VJEROVANJA S BAJANJEM- 263
3. Narodno liječnišivo.
a) Bolesti i lijekovi po Bosni i Hercegovini.
SABRAO IVAN ZOVKO.
Pripomenak1.
Najprva mi je i najglavnija briga bila kod ovijeh zbiraka, da
što točnije i potpunije zabilježim narodno pripovijedanje i uvje
renje, koje je u cijelom ovdašnjem narodu što više općenitije, ako-
prem mi je mnogo što šta upalo u oči, n. pr. kod narodnijeh jela
i pila nekijeh, kako se priugotavljaju, kao da se još nije općenito
sasvijem na čistu, jer mi se je kod jednog te istog od raznijeh
pojedinaca sasma drukčije pričalo, kako se priredjuju, kao što su
mi još kod nekijeh istijeh viktualija i razna imena kazivana bila.
Zato sam se ja kod svijeh ovakijeh i sličnijeh pojava držao onoga,
što mi se je činilo, da je u narodu najopćenitije i najpravije. Pri-
mjetiti mi je isto nešto tako i kod narodnog liječništva, na ime, da
narod i neke prostije pojave ubraja kao u bolesti, koje i nijesu
bolesti u strogom smislu; a još mi je i to istaknuti, da narod
veoma cjepidlači, što se vidi najbolje otale, da za svaku malo ne
bolest ima poviše svojih narodnih lijekova, kao što još i nekijeh
drugih osebina. I kod ovog sam se držao, što je najnarodnije i
najopćenitije. Isto mi je ovo izjaviti i za zbirku „Okokućad", da
sam se pomenutijeh načela držao — te mi je i to na pošljedku
dodati, da ću priopćiti imenik osoba, od kojih sam što čuo, i tumač
nepoznatih riječi, kad i ostale moje zbirke budu dogotovljene i
priposlane za štampu. Zbirčice, koje se sada tiskaju, sabrao sanr u
Ljubuškom, ali najviše u gornjem Vakufu te mislim, da se s nekim
iznimkama odnose na cijelu Bosnu i Hercegovinu.
1
Urednikova napomena. U prilozima g. Zovka, što ih priopćujemo ti ovom
svesku „Zbornika", a u kojima on nastojaše, da prikaže vjerno način narodnoga
govora i pričanja, ima mnogo nedosljednosti pogledom na glasove i oblike.
Ovdje ondje biće mu se potkrala po koja griješka pera, opet želeći, da bu
demo na čistu, obratismo se na g. Zovka, da nam razjasni neke pojave. Iz
njegovih razjašnjenja priopćujemo evo ono, što je bitno. Prema tome mišljasmo,
da će^ biti najbolje, ako uvrstimo bez promjene sve onako, kako je napisao g.
Zovko. Kada dodju na red njegove priče, priopćit će se popis njegovih pouzda
nika i što potpuniji tumač riječi, koje nijesu poznate izvan Bosne.
264 1. Z0VK0,
1. Okokućad. Ovu sam riječ najprije čuo u selu Veljacima (kotar

Ljubuški), te mislim, ako i nije opće narodna riječ, a ono je možda
lokalna, te je pojedini seljanin znade.
2. Ja sam rodom iz Mostara, ali sam prilično dosta putovao po
Bosni i Hercegovini. Zato i jesu sve one mješavine ikavskog i
ijekavskog izgovora na svom mjestu, jer su zabilježene upravo
onako, kako sam ili gdje i sam čuo. Pa u samom mom rodnom
mjestu ta se mješavina opaža, jer su većinom još i danas Muhame-
dovci i Katolici ikavci, dočim su se rišćani više prilagodili ijekavštini,
te su danas obično ijekavci. Ovo uopće manje više vrijedi i za
cijelu Bosnu i Hercegovinu, osim možda nekoličak iznimaka. Ine
pak razlike moga jezika potječu od raznih mjesta, gdje sam šta
čuo, i od raznih osoba, od kojih sam čuo i tako dotičnu stvar za
bilježio.
3. Riječi: divenica, koren, polivanje, poljeti (politi), regji, rjegji,
dvi, pri (prije), bile (ovce) zabilježio sam, kako sam ih i sam čuo.
A koliko se još sjećam, pobilježene su stranom u Mostaru, stranom
u Ljubuškom, stranom pak u Gor. Vakufu. Istina, da je riječ
„korijen" i „korjen" mnogo običnija od „korena", ali se i tako
čuje, dočim riječi „bilobara", „cvitonja", „lipota", „mlikota" čuo
sam i zabilježio u Gor. Vakufu. Što pak pitate, da li se u istom
mjestu izmjenjuju riječi: bijel i bil (bio), riječ i rič itd. — to je
istina, da se izmjenjuju, te ih neki onako, a neki ovako izgovaraju.
Šta više, u jednom te istom mjestu čuje se pijer i pir, ispirati i
ispjerati itd.
4. Drugi padež množine doista kod mnogih od prostoga naroda
gubi ono h, kao što n. pr. i kod onih riječi, što ih navedoste: bli
jedi, namješteni, šuplji itd., mjesto blijedih, namještenih, šupljih itd.
I tako se dakle ono h kadgod čuje, kadgod ne čuje. Kod rakije
pak ono li u riječi mehka doista se čuje.
5. Riječi: Jcuvati pored Jcuhati, proja pored proha, ladetina,
aptovina, lajanje, rahotina itd., i na jedan se i na drugi način
čuju, dočim riječ plaho nije meni bar poznato da se veli i plao.
Isto se tako na dva načina čuju i one riječi: koščica i fcošćica,
najpreči i najpreči, pogača i pogača, hisel i Jcišel, šećer i šečer.
6. Uz ušćipci čuje se i uštipci. Tako je isto i s riječima: jerišće,
Mišćaca, vješćac, zašćaMost itd. Ono šć i št po mnogijem se mje
stima čuju, te u jednim je običnije jedno, a u drugijem drugo.
7. Sto se pak tiče bolje oznake raznih trava, to će teško i ni
kako ići, jer sami oni, koji su mi te lijekove kazivali, ne znadoše
NARODNA VJEROVANJA S BAJANJEM. 265,
mi reći, kakve su to trave. A i stručnjaci će mi ovamo dobro po

moći u tom, jer je poznato bogatstvo našeg jezika kod raznih
trava, tako, da pojedina trava ima kadgod po više raznih imena.
No ja mislim, da to nije baš ni toliko potrebno. Tako mi ne znade
niko ovamo kazati ni od zlića trave, jer da se možda još drukčije
zove. Zlić je napetak, koji se napinje obično na prstima, te se
poslije i rana otvori. Koji su ga bolovali, vele, da muka udre po
cijelom tijelu.
JBadlji. Mogu biti i u kosi (na glavi) i u trepavicama, da bi od

ljutnje sve raskinuo, koliko muke zadaju. Ako su badlji u očima,
zagrizi u saransak (bijeli luk) pa onda podvući. Ako li su badlji gdje
god na glavi, onda saransak istucati i smožditi ušicama od sjekire i
metati (mećati) na ono mjesto na glavi, gdje su badlji. Ali najbolje
bi bilo njih klišćacima (malim kliještima) povaditi, jer dok su one
njihove baturice (glavice na dno dlake, kad se istegne, a ta je
dlaka badalj), ne ćeš imati mira. Može ono prijašnje i pomoći za
neko vrijeme, ali opet oni se pojave.
Bage (kurja oka). Gdje li, šta li, pa kad se uvrijedi, zaboli, ko
u ženicu. Što j e reći tijesna obuća. Bolje je, da je i široka, nego
da učini čovjeka sakatajom (slabini na nogama), da ne može ni
kolik do pred kuću, nego šegeta i nabeziva (oboje: šepa, hrama),
ko bagav oroz. Ko ima bage, a hoće, da se izliječi, prije izhoda
sunca valja da čepa i gnjeca (oboje: gaza) po razbuzenoj (raži-
čenoj) gnjili, da mu sve žmikće izmedju prsta i svuda ispod tabana.
Baildisavanje. Ništa koliko nenadna žalost i glas ne može čo
vjeka ošinuti (poraziti). Ima ih, pa se odmah baildišu (izgube). Ko
se pritrefi blizu, neka njemu ili kome drugom, ko sebi, turi ruku
pod pazuhu, gdje je znojno i onda mu pod nos podkuči, i doći će
sebi namah.
Bajat. Na zdravu zdravcatu mjestu stane se pomaljati nekakva
bajat (otvrdnuće), te će tako neko vrijeme popostati, dok se samo
sobom ne povrati i opet ono mjesto postane na tijelu, ko je i prije
bilo. Nego, daj ko će čekati, dok se ono samo od sebe povrati i
dok svoju gidu- (mjeru) ne navrši. Ne će li se to čekati, dok samo
sobom bude, a lud bi i bio, ko bi i čeko; onda valja uzeti iz uha
smole i malo pram vatrom (sic!) ugrijati, te po onoj bajati nama
zati, i ko da ju je neko rukom odnio — nestaće je.
Balgan. Uvijek se rače i uvijek ima rakotine, ne more, da je
manjak bude (nestane). Nije dobar znak, ko baca plaho balgan
266 I. Z0VKO,
(rakotinu). Ako mu ne pomože ni vrijesak u mlijeku varen, te se

ne očisti, tome on mora drugog lijeka tražiti.
Bensaukluk. Nije ga hak (pravo) ni liječiti, kolik ni od frerijka.
Kad ga bijes nosa po raspijetinama (dobričicama = bludnicama),
što je tražio, malo je i našo! Baš mu ne bik u prvi mak kazo,
kakav je lijek za to dobar, kad bi me ko god u pito, nek se baš
kudra (eufemizam za k u r . .) jedna namuči i napati. Za bensaukluk
i njegovo naopako liječenje valja naći trave: treskavca, oputine
i makovine, te sve to u krpi kamenom na kamenu istući i onda
kroz istukotinu (istučene trave) propuštati vodu, da se u što iscijedi,
i ono zelenilo (na ime: vodu) piti. Kako naopaka bolest, onako na
opako i liječenje; ali nije naopako, -,dok može pomoći i izliječiti.
Bijona., Bijona se da bog sačuva i na zdrave oči vrlo lako može
navući. Er.vahi (isto) je ko mrena (membrana), tanja je i od opne.
Je li ti bog ostavio samu tinu (najtanja membrana), i to se, ko
bijelo preko oka navuče, te se ništa čisto ne vidi, nego je sve ko
u magli i dvostruko. Koga je strali ili nema prigode, da mu je
ko skine s oka iz nuglaca (nugli, nugao, krajevi očiju), neka meće
lišće od bokvice (vrsta trave) kod nuglaca, da mu bijonu s oka
pritegne i svuče.
Bjesnoća (kad bijesan pas ujede). Graha noliuta megju zubima
razgristi, i one pole, gdje pas ujeo, pritisnuti i dobro zavezati, da
se gotovo u meso upiju.
Bljeđobolja. Duvar (zid), kakav duvar, i još gore ili ima blijedi(h).
Ko. krpa su blijedi. Evo i jedu, evo i mogu spavati i ne tuže se
ni na što, da ih boli, ali uvijek na njima bljeđobolja. Neka se
vazda, kad idu spavati, nakade ćukurtom (sumporom); neka i smrdi
i zaudara, ona bugija (sila) ne će smrditi ni zaudarati, kad po
mogne i kad nestane bljedobolje.
Brazgotine. Ako se ko počepura (pobije) s kim, pa ga tako na
grdi, da bi mu se brazgotine za cijeloga života znale, ako to ne će,
da mu bude, neka meće travu kopiticu, da mu nestane brazgotina.
Crkavica. Crkavica na prečac umori, a ne okoliša. Na vrijeme
valja dati hasti (bolesniku) hašafa (varene suhe kruške, jabuke,
šljive), da jede i pije one vode, koliko može i ne može. To ako
mu ne pomogne, ne će ništa.
Cvilčići. Para nijedna kolišnja je, pa sve ko da britvom odnese
kožu i meso. Malo, što su nešto viši (cvilčići) od p u hica (najsitniji
osip), pa para nijedna boli i te još kako. S mjesta će oblakšati i
uminuti, ako se s lojem od muma (svijeće), kad se udune (utuši),
namaze po cvilčićima.
Ćela. Zastarči li (je li stara, od duže vremena) ćelavost, nema

joj lijeka. Dok nije zastarčila, neka se maže bjelilom, modrim ka
menom i kiselim mlijekom, sve to pomješano zajedno, i mnogi
vele, da je pomoglo, ko je to kušo.
Cilitlema. Uzmu se djetetu, zakloni bože, usta, da ne može ni
jesti ni plakati. Ne pomogne li tu ćnfurija (neka vrsta kao smole)
i od nje ono nakadjenje, ne pomože više ništa.
Ćirma (množina čirova). Jedan se napni (čir), drugi se provali,
nikad da ih jednom nestane. Borak travom oblagati, čim koji
monta (ovdje: pokaže se, napne), i tako će prestati ćirma.
Cumur. Kad ubije ćumur (ugalj) u glavu, drugoga mu lijeka
ja ne znam, nego prst u grlo, pa se dobro izbljuvati, i odmah će
nestati sve one muke u tini tinoviti čas.
Cemhrljotina od mačke. Mačije su pandže (šape) pogane te ne valja
s lake ruke uzeti, kad koga očembrlja (opandža, ogrebe), jer se more
od male boljetice (bole) izleći polagano i velika, te sva ruka zateći.
Hvala bogu, od toga je lako lijeka naći. Ono što mu uvijek tutunja
(gori, puši) pod nosom (duhan), pa iz duvanjkese uzeti nekoliko
onijeh tela (končića, što izgleda duhan kad se iskriža) i priljušit (po
viti) na čembrljotinu (ogrebinu mačju).
Gir (goveđji). Nijedna duknja (duša) ima ko plakavac (onaj mali
bijeli, nešto prozirni mjehurić u bravu, kad se zakolje, što je pun
vode). Kad se provali, bljuzne (trgne) iz njega sade (čisto) modra
vodurina do posred kuće. Ali muka je čekati, dok se provali; za
to krtolu (krompir) vruću zgnječkati i previjati na nj, ne bi li.se
čim prije provalio.
Cotvor. Kolik lantoš (vrsta od prije turskog bakrenog novca,
koji je kalao u vrijednosti 40 para) može skočiti čotvor (čvorka),
kad se ko u glavu tukne o što. Privit' odmah macinu travu, ali
je najprije valja dobro umelemit' (umekšati, iztući) medju dva ka
menčića, da iz nje voda trgne.
Damari. Kad se damari (mišići) stegnu, da se opet raspuste, od
prijekog je lijeka kapavica (kišnica) vođa.
Damla (kap). Damla će udriti, ko je debel, i za jedžekom (jelom).
Ako prva i druga damla pane, ima lijeka; ako li treća, od nje
lijeka više nema. Od one dvije strugotina od naćava (naćve su,
gdje se hljeb kuva), još ako je stara, vrlo je, da vidiš, dobro, jer
će se opet one dvije damle, što su pale, povratiti na svoje mjesto,
ko da ništa nije ni bilo.
Debela. Živo meso o insanu puca, a ispod kože pišći nekakva žuta
vodurina. Lišće od aptovine, pa oblagati, od debele ništa nema bolje.
268 I. ZOVKO,
Door (stolica). Može i on osukati (omršaviti), da se bude ko

slamka. Osobito, kad ugida (učesti) pa sve s dvora na dvor. Variti
suhe oskoruše u bijelom vinu, te oskoruše jesti, a ono vino mlaku-
šasto piti — najbolje za dvor, da prestane.
Frenjalc (ružna bolest, sypliilis). Ofrenjčit se može najzdraviji,
kad se napije za frenjkljivim vode ili sjedne na mjesto, gdje je on
sjedio, dok je još vruće. Zečjakinje (zečija nečist) pržiti na tilo-
vini (vrsta drveta) i nadnosit se i nakadjivati se time.
Glize. Podvratne glize (žlijezde od nazebe) mogu biti ko tičija
(ptičija) jaja. — Jezgru od ljiljaka (lešnjaci) gorčuna (gorkih)
iskackati (kao istući, da ovodne i voda iz njih udari) i podvijati
giize, koje treba najprije podmazati zejtinom od šenšetube (sunco
kret, pa od sjemenaka njegovih uljem).
Gluhotinja. Gluh insan, ko i top. Orilo, gorilo, on ni mukajet
(ne osjeća, ne mari, ne čuje). Od devet kotlova, kad se rakija
peče, za nju valja uhvatit' po dvi tri kapi od svakog kotla i to
u uho po maličak, po nekoliko kapica (kapljica) ulijevati.
Gnjojenje. Sve ko da pile kljuca i tuče, kad se gdje god na
tijelu gnjoji. Uzvariti zejtina i spržiti krpe te umiješavati zejtin i
sprženu krpu i ono povijati, gdje se gnjoji.
Grč. Grčeva trava prava je kuga za grč.
GrnjaČe. Grnjače ili gr'ovnice sve je jedan te isti nalet. Ne da
ni dinuti jadnom djetetu, niti li može išta ni proždrijeti. Onako
ono ćumija (traje), dok ne dade dragi bog ili da se provali ili od
dva dermana (ili umrijeti ili ostati živ) jedan, da se jadno dijete
više ne muči i ne pati. Da se to čim prije provali i sazrija, tri put
u ânu valja omatati đječiji vratić crjevetom od galibarde (vrsta
male kokoši), ali uvijek, kad se to hoće da radi, valja ubiti gali-
bardicu te iz nje onako vrućim crjevetom činiti. Onijem crjevetom,
kojim si to prije činio, ne može se opet njime činiti, nego valja
crijevo iz druge galibardice izvaditi. Najprije bog, pa to, djetetu će
pomoći.
Gujine, kad na grlo udru. Saransaka (bijelog luka), pa sve
česmo (oni komadići kriščice, kad se guli, pa se na po na se
rastavljaju) po česmo nanizati na konac i svezati ispod vrata, te
ne će gujine od one njegove kokije (sile, mirisa) više udarati na
grlo, da izidju iz insana.
Gujine (gliste). Varena kokuruza, još, ako se gdje potrefi, crve-
njaša, dobro nasoliti i ono žvrnjati (jesti). Dobro je i onu vodu
osoljenu piti.
Guše. Kakva je to ljepota imati kravije vime (na ime one guše)
pod vratom! A kod nekih je to već ne pitaj lijepo. Ja bih tu lje
potu dao za sitnicu (najmanji i onako i u vrijednosti novac), pa i
onako, pa-bih i po skupe pare platio, ko bi me te grdobe izliječio.
A izliječit ju je vrlo lako. Muhoserine (nečist od muhe), gdje ima
puno muha, a ima ih u ljetu svagdje, sastrugati i onda se njima
zasipati, pa zalit' vodom da se prije proždre.
Ištah (za ištah). Ne more u grlo, ko kad ne more. Ti ga kljukaš
(jedeš, mećeš unutra), a ono se natrag povraća. Nemaš ištaha (ape
tita) ni na što. Niti li će te ni na što fićer (isto apetit, volja) poteg
nuti. Za nekoliko dana ništa drugo nemoj jesti ni ručku ni večeri,
nego teretel, i doći će ti ištah a proći će te svaka nejelica.
Iščašenje. U članku ili glježnju (zglob) kod ruke ili noge lako
će se, kad se i ne nada, iščašiti koja koščica, pa onda ko grdna
rana boli. Krljad ; (od dobre kudjelje što ostane, kad se konoplja
prede,, te se od krljadi gora i lošija i deblja pregja prede) od ko
noplje grijati i pariti ono mjesto, gdje se je koščica iščašila.
Naricanje. Od marvinčeta se najprije more ojaričati, da po bradi
ili oko usta skoče neke male vrkice (bilježi bijeli, koji ne bole baš
toliko, ali ih je nelijepo vidjeti). Dobro je od toga jaričanja, da se
amur (kvas od hljeba) raskvasi u vrućoj vodi i onda kroz krpu
od ćerećeta (vrsta beza, platna) ižmika (iscijedi) i onom vodom,
koliko se god više puta more u danu, da se maže i pere.
Ječmik. Ko tovar ko da imaš na oku, kad se on napne. Trči
odmah, ako ima gdje u mahali (ulici) ili u komšiluku rodilja, neka
ti zamuze mlijekom iz desne sise u oko.
Kamen. Od jajeve ljupine, ni od šta se prije ne će zametnuti u
čućici dječijoj kamen. Pa kako dijete raste, i onaj kamen zajedno
raste, dok ne preuzme veliki mah, da se više -ne može ni mokriti.
Ko ubodenik (koji je zboden nožem) ili ko vo stoji ga dreka i
natežljavina, da se pomokri, ali ne more. Po dvi tri kapi udru od
sto muka. Ništa ne može u zlu kožu ućerati ko kamen. Bejtura-
novo (vrsta cvijeća) sjeme variti u zejtinu i previjati po pripu-
nima (ono mjesto ispod trbuha povrh genitalija), da se onaj kamen
razmekša i da se izmokri.
Kangara (bolest, kad tijelo trune i gnjije). U njoj se zoblje duša
(čovjek živ na nogama mrije i mrtav je), a ne more se pozobati.
Bog sami zna, koji j e od nje najbolji i nepofaljivi (neprevarljivi)
lijek. Insan se jadni muči i meće mlavu (mahovinu) iz vode, i veli,;
da je dobro, i mnogim da je pomogla, te su od nje ozdravili.
270 I. ZOVKO,
Kijanje. Dobro je, kadgod, da se kine, jer se čovjek rastrese,

ali kad ona sama do veže, a ne voli se — onda se uhvatiti za nos
i usta pa nedihnuti, nek se dobro nadme, da kijavica prestane.
Klapnja. Ha (čim) san na oči, ha odmah i klapnja, pa san ispre-
trga i uništi, da se poslije ne može više zaspati. Ko je na to naoš
(ovdje: običajan), kad pogje spavati, neka potegne dobro uz noz-
drve u nos s dlana vođe, te mu ne će klapnja dodijavati.
Kost: mrtva host. Stare čagje, što je god moguće nek bude sta
rija, taman od sto godin i više, pa je zakuvati vodom i na mrtvu
kost metati, da se smlavim ja (omekša) i omeči.
Kraste: nosne hraste. Mozak izvaditi iz govegje šljučine, kad se
zakolje goveče, te ga lijepo uevrljiti (upeći), da se vas pretvori u
ugljen, i tada tijem posipati krasticu u nosu.
Kraste: slatlce hraste. Ja nijesam nikakva boljeg lijeka našo, niti
li ga ima od kisela (kisela) mlijeka za slatke kraste, kojima su i
oveća djeca vrlo naošna (običajna, naginju na nje). Još u to mlijeko
utucati sitno modrog kamena, pa s time mazati one kraste.
Krv: ušbunjenje hrvi. Krv je gora od vraga i natkrilila ga je
kud i kamo. Ljudi zbore, da se je i s vragom bolje rvati, nego
li s krvužđinom, kad se uzbuni i užbalja (uzmuti). Komorač (vrsta
biljke) ništa se s njime nije izmješalo (nije ga natkrililo), ko od
toga muči. Ne će mu se ništa drugo, nego neka se svuče sve do gaća
i do košulje, i neka spava, leži, sjedi, i što god radi, neka je na
komoraču za nekoliko dana, da mu se opet umiri i utinja (smiri).
Krv: ustavljanje hrvi. Poreze li se ko čakijom (džepna britva),
pa mu brižne krv, nek odmah iz duvara probere čiste paučine, te
nek na porezotinu metne, krv će mu se ustaviti.
Krv otvoriti iz nosa. Muhanetan (osjetljiv) se ko nagje, pa čim
mu trgne krv iz nosa, ko da će se smamiti i odmah fisnuti (umrijeti
na prečac). A ne zna, da je ono zdravo, kad malo oteče krv, ne
puno, iz nosa. Odmah je lakši (laglji). Mi bi akaste (hotimice), da
smo zdraviji, čobani, otvorali krv zundavicom (vrsta trave, pa se
zavuče u nos i miga se i nadraživa, dok ne udre krv), jer je drugim
ničim ne valja iz nosa otvorati, nego zundavicom, a valja govoriti
ovako: „Zunđavice zundava, otvori mi k r v ! Zundavice zundava,
otvori mi krv!"
Kuljavost. Gledo kuljava insana ili zbabnu ženu, na jednoj je
deredži (jednako je). Bolje je biti i mršav, nego odviše kabast
(kuljav). Kuljavosti ništa gore nema, nego tirjač (vrsta nekakve
gustnine, smole), te često put u danu navratiti se i po malo fekat

(malo) fekat lažnut' (okusiti, tinuti) jezikom.
Kuga. Nijesu stari ljudi uzalud i od obijesti metali u greb s mr-
tacom, kad bi koga ukopali, u tasovima (posugje) i u drugim su
dovima vino, da nijesu znali i birala (iskusili), da je to od kuge
prijeki lijek.
Ljutina. Koga mori ljutina, neka vrbom jezika lažne tri put po
malo nesijana luga.
Majasin. Ako krv na donji kraj ne ovariše (udari), hoće odmah
na grlo, pa je gore, nego prvo, ili će se osip sitan ko proso iza-
suti po svemu tijelu. Dobro je, kad se.očisti od čovjeka krv, ali
kad ne će da prestane, pečeta i čepa izmrviti i istući, pa u crnoj
grkoj (bez šećera) kavi popiti.
Metilj. Ja (ili) zelenčavih (zelenih) džanarika (vrsta šljiva), ja
zelenčavih pamuklija (vrsta ranih jabuka) gristi i jesti, koliko se
more i koliko se ne more, metilj će namah i ubrzo izići.
Micina. Koliko boli i žiga, toliko je ružno i vigjeti (vidjeti). Sitno
na erendu (stružaljka, na kojoj se repa, sir i druge stvari stružu)
izerendati (istrugati) čukundruka (vrsta repe), i onim 'nako sitnim
i vlažnim ranu, onu micinetinji, zavijati i previjati.
Mokrenje. Čovjek i žena, da se najbolje gledaju i paze, ako se
jednog od njih ta kabajet (nesreća, mana) doveže; ili ako ga je
prije imo, da su, štono riječ, koliko je sinoć vjenčani, nema im
više zajedno opstanka, pa se nikad više ne udali i ne oženili. Dok
toga mokrenja poda se (u spavanju) ne stane ili u čovjeka ili u
žene, ne sastaju ga se oni više, da živu hiljadu godina. Kabajet
ta (taj), koga se dovezo, najprije će uništiti, ako ostruga od sedam
korenčiea, kakvih već bilo, samo neka su različne boje, nekoliko
sitnih strugotina i uvijek pred spavanje neka smamulja i svavolji
(zbije u grudicu) u sredinu od hljeba i pojede.
Mora. Baš mori i duši, kad se na insana navali. Ko da se sve,
vas svijet na te navali, kad ona koga pritiskava. Ama ni u Čeniu
se nema snage, kolik pile, niti se i čim može. da je vas svijet
tvoj, maknuti. Ocijedi momka i osuši, koga mori, da nema gajreta
(sile) ni u čem. Ko joj je već običan i na koga se ona navrani
(navrati, omeči), nikako se drukčije od nje ne će izverajetiti, nego
neka u večer, kad pogje spavati, metne pod glavu go nož i praznu
začepljenu bocu, te neka vrh noža i čep od boce sastavi, i kasno
će mu više doći, da ga mori i gnjavi. To govore oni, kojima je
pomoglo, da im ništa nije tako pomoglo, kad ih je dušila mora,
272 I . Z0VK0,
nego na zemlju metnuti dugu ržovu (ražovu) slanku, što može

biti dalja, te preko nje tamo i amo devet puta prići, ne prestajući,
nego uvijek motljajući (idući). Ako li se kod koga mu drago bilo
puta prestane, onda može biti nešto i goreg. Bolje je to i ne činiti,
nego li ne dočiniti (valjano izvesti).
Mršavost, Bilo ili je mršavi' ko smrt. Najedaređ se pojmili i
udebljali, ko što no se veli, krava na Vlašiću. Odebljali ko lovta
(lopta). To je od njih učinila niko drugi nego drobina od pipuna
(dinja). Drobina od sagrijaša ili od vodena (sagrijaš i voden to su
najbolje vrste lubenica ili pipunova) najbolja je za to-
Mukavica (melankolija). Čovjeka, bude vrijeme, obuzme nekakva
mukavica, da se i sam sebe prolazi i pasava, i sam je sebi nemio
i nedrag. Sve mu je na putu i mala stvar ga uzbuni. Omrzne mu
vas svijet i sam sebi je mrzak. Nikad ga ne će mukavica ta spo-
pasti, ako ima uza se u džepu ili u kapi ušiveno znojić trave. (Mu
kavica po drugim narodnim opisivanjima može biti i ipohondrija.)
Naboj. Od skake i udaranje kod djece eto odmah naboja, a time
i muke i nemira cijeloj kući. Najbolje zapretati u supru (supragu,
vruć lug) glavicu luka, te privijati na naboj, dok u njemu gnjoj
ne sazrije, pa će se i sam provaliti i naboj će proći.
Nadmenost. Nadme se ubrzo, da sve vjetrovi nekaki po trbušini
grogoću i stružu. Ugrijat dobre rakije, pa ono vruće onako popiti
— nadmenost će odmah jenjati.
Napetah. Nametne (napne) li se štogod na zdravu, ni časa ne
valja počasiti, nego odmah opoganiti ljudskom svojevinom (ekskre-
cijom, otpatkom). Još je bolje, da onaj, u kog se to napne, vla
stitom nečisti opogani i poganšćinu (nečist) na napetak meće.
Nasjeline. Nasjedne se na kakvu bilo hudu stvar. Odmah kod
hodže (turski svećenik, učitelj) zapisati tri zapisa, pa jedan baciti
u vjetar, kad puše, drugi u vodu, treći u vatru, da nasjeline spadnu
i da ih nestane.
Nazile (had oko mba meso oteče). Oko zuba desne nateku, da
boli ko grdna rana. Ne more se od sijekova ni leći ni sjediti. Gore
je nego kad bi ko vilice razglavio. Kutariša (spasa) drugog nema od
toga, nego uz variti čelju rakiju (najbolja prva rakija, koja se uhvati
od kotla, kad se peče) i u nju trenuti (usuti) krupne soli i u zrnu
bibera, pa svom tom karikatom (smjesom) plakati (isplakivati) i
mucati usta.
Nemliječnost. Kad je gledaš, puca od pretilina i od zdravlja, ko
puca. Ništa joj ne fali. Grledaju je kućani i paze, ko oči u glavi.
I jede i pije i ničim nije suhotna (oskudna), a u prsima pusto nikad

mlijeko. Dijete odojče, dok ne podraste, da se može barem i ko
liko pitati, uvijek gladno i jadno. Kme, kme (oponašanje đječijeg
plača), vazda plače, a vazda dudli i tegli (oboje: sisa) sisu mate
rinu. Ta žena, da joj primakne i pridogje mlijeko, neka dulje vre
mena pije vodu, u kojoj je razmućena bija (ostrogitina ili onaj
crvenkasti li stećaka, jer jedino bija od njih može da bude),
te će se omliječiti i biće joj mlijeka.
Nespavalica. Muči se, ne muči se, okreni se, prevrni, nikad za
spati. San na oči ni iz daleka ne će. Uzviri se čovjek, a sto buha
ko da pod njim ima. Taman, ko da je na samijem buhama. Od
nespavalice najpreči je afijun (po svoj prilici opijum). Metneš ga
pod jastuk i odmah glava na jastuk. Zaspeš, ko i zaklan.
Nesvjestica. Nesvjesticu kad ko ima u glavi, pa kad mu ne
svijest ili mala snaga dogje, neka ispod pazuhe prstima malo znoja
izvadi i ovlaži prste, te nek primiruši. Vratiće mu se odmah
svijest. Nije s gorega, neka ima uvijek gdje god u kapi prišivena
u krpici koje zrno čurekota (vrsta sjemena).
Obol. Tnhinjati (živolaziti) može se od obola po deset, po dva
deset godina, dok ga jednom na postelju ne prevali. Prevali li na
postelju, više ti ga se on s nje ne diže. Nego dok se to nije do
godilo, valja se za ranijeg postarati i potražiti Vrbaske metvice, što
uz Vrbas raste, te nju uvijek variti i piti.
Obrezotina. Najprije će zamladiti (zarasti) obrezotina, kad se ko
plaho poreze, ako odmah dobro isuši duhan, pa ga izmrvi na manje
praha (veoma sitno), onda sa vučjim salom (lojem) dobro izmeca
(izgnječi) i onu mecavinu na obrezotinu previja.
Obrunjavost. Od rgje i zlopatnje more čovjek obrunjaviti po
licu ko Runje Bosnić (nekakav čovjek, o kom se priča, da je bio
vas runjav kao megjed). Za obrunjavilost (obrunjavost) vrlo je
dobra hagda: dobro se uprži med ili šećer te se na komade, kolik
lice što je, izreže te se malo razgrije i meće po licu. Onda se
trgne naglo i sve dlačice s lica se otrgnu u onom opečenom i ljep
ljivom medu ili šećeru. Osobito muhamedankinje to čine, da su
ljepše i da im dlačica s lica nestane.
Obumrlost. Ni živ, ni mrtav. Ne čuje se u njemu ni najmanjeg
daška života. Više je mrtav, nego živ, a nije mrtav. Da se u tome
povrati život, gjulsiju [ružica, t. j . lišće od nje, koje puno u dobru
sirćetu (octu) stoji] mu donositi pod nos, daje u mrzgavce (gornja1
unutrašnjost nosa) poteže (udiše).
FOLKLOR. SBORNIK I, 18
274 1. ZOVKO,
Oči: igranje oka Obeseliću se — kad mi nešto reknu, — obe-

seliću se bijesa, pa mi igralo ili desno, ili lijevo. Ja bih se drage
volje tog veselja i te radosti proso, samo nek mi, brate, ne igra.
Taman ću se onliko obeseliti, koliko i raskariti (rastužiti). Kako je
kome, meni ništa nema mrze, nego, kad mi oko stane igrati, pa
bude dana, te učesti. Ništa drugo ne valja, kad počme igrati, koje
bilo oko, nego više obrve dvama prstima poviš onog oka, koje igra,
protrljati, te će igranje prestati.
Oči: krvave oči. Ružno je pogledati insana, kad mu nasjedne krv
na oči. Kod pjančina i zomina (isto pjančina, ali u najvećem ste-
penu) to je što drugo. Oni su to i tražili, a šta su tražili, malo
su i našli. Nego žalit' je one ljude, koji nijesu tomu krivi svojom,
koja ne može pristati ni u račun ni u raboš. Za te ništa nema
bolje, ako hoće. da se te nasjeline (kad krv na oči nasjedne) ku-
tarišu (oslobode), nego uzeti pasje kože i dobro je u soli izmuljati
(utopiti), te je na okrugla parčeta (komadiće) izrezati i na sljepo-
čice metati, sve izmjenjujuć sad jednu, sad drugu, čim se koja
malo na sljepočicama zagrije i zavrući.
Ognjušina (vrsta tifusa). Od ognjušine, ovdje gluho bilo (sic!),
najpreči je lijek istući ušicama od sjekire živih raka i po taba
nima i rukama bolesniku privijati, i svaki drugi sat na novo pro-
mijenuti, da vatrušćina popušta.
Ogramgj. Ograjisat' se može na paščetije ležište, na čije nokte, na
safunjaču (kad se peru haljine, rubenine sapunom, pa se ona voda
prokrene) i na mnogo toga. Koga je ta nenađna snašla, valja mu
paliti saransak i nada nj se nadnositi, da oni duman (sila, para,
miris, dim) u nj udara.
Oguljenost. Poput borove kore imade ih te se ogule po licu i
po rukama s proljeća i ovako stoprov (pred) zime. Vrlo je lako
namjestiti lijek za to: tri put vodu u zemljenu sudu, loncu ili
čemu drugom, samo nek je od zemlje, uzvariti i tri put nek se
ohladi, i onako se hladnom od trećega puta vodom prati i čistiti.
Opadanje kose. Kome opada naglo kosa, neka uvijek nosi u kosi
i nikad ne baca iz kose kakvu bilo bapku (svaki starinski novac,
koji se iz zemlje iskopa), i prestaće mu kosa opadati.
Oprlenje (sic). Na vas mah mogu se od bure oprliti (ispucati)
ruke, da se sve iscickaju (izrežu) ko borova kora. — Mokraćom
od maloga djeteta nekoliko puta oprati, pri (sic) što će se leći, i
oprlenje će popustiti.
Grijanje. Po jadnoj mu trbužini (utrobi) orlja, ko da je u njemu

sto harara (kesa) kamenja nabacano. Nije beli od zdravlja. Jadno
mu je i kukavno tako zdravlje. Osobito kod jadnog ženska to je
prava čemerika (bijeda), jer samo sebi zor (silu) zadaje od muke i
stida, kad je to snagje, gdje ih ima više. Ko da je to ona sama
sebi dala, što po njoj orljaju crijeva. Nek orljaju, pošnjak (eufe
mizam : post) im njihov, kad hoće. Ali ništa nema lakše, nego se
od toga kutarisati. Sa lišća stresti prije sunca u kakav sud rose i
popiti, i orljanju više ni traga ni glasa.
Osdkaćenje sr com. Žalosno se može nagrditi i nasakatiti srčom
(staklom), ter se i na zlo dati. Dok još nije rana zastarjela, i dok
je još na taze (svježa), govegjim (govedijim) lojom (sic) nakagjivati,
jer će se od toga najprije zamiriti i zamladiti rana.
OteMina: obrama. Koliko čovjeka i ne boli, toliko mu je mučno,
što se onaki otekao ne može ni megju ljude pomoliti. Bol bi se
nekako i pretrpila, da je to drukčije i da toga nema. Čini mu se
ko da vas svijet ništa drugo ne radi, nego u nj gleda i bezjaci
(blene). Ko hoće, da ga i ta mine, neka zakolje žabu vodenjaču
i neka je 7nako vruću raskasapljenu (razugjenu, rasplašćenu) oko
otečenog obraza ovije.
Otrnenje. Slamkom (slankom) od ržove (vrsta žita) slame dva
tri put privući po otmjenoj nogi (nozi) ili ruci, umah ne će više
biti trnenja (otrnenja).
Pamrav. Sve čuješ haki kane (bjelodano, istinito), da ti nešto u
mozgu koprlja, ko da je živo. A i koprlja, zadajem ti riječ. To
što koprlja ništa drugo nije, nego pamrav. Izbaci i uništi nijednu
mjeru (eufemizam za vjeru), dok ne zastarči, jer možeš lako na
živi belaj i muku udriti. Nakadi se pasjom vunom (dlakama) i
pamrav ne će imati kada više da ti koprlja u glavi.
Parenje. Ko želi, da se ispari dobro, makar nek nije ni hasta,
dobro mu je, ostaće zdrav ko tić, ako se dva tri put dobro ispari
na voštini (ostaci, kad se čisti vosak izvadi, pa ono crno, što ostane);
dosta će mu bolesti na jednom nestati, koje još nije ni ćutio, a
koje bi u starije doba života na bejan (srijedu) izbilo.
Pjegavost. Da ga ne šteti pjegavost, lijep bi bio k6 upis (dakle
vrlo lijep). Ali pjegavost ga po licu najviše kvari. Nestaće mu i
nje, nek se umiva švračijim jajima.
Podbulost. I zdrav insan može lako podbunuti (oteći) na kojem
bilo god mjestu, a evo je zdrav i ništa ga ne boli. Da mu ta pod
bulost splasne (vrati se), najbolje će učiniti, ako studeno i taze
276 I. ZOVKO,
(svježe) lišće od jehovine obulo na (oteknulo) mjesto meće. Vratiće

mu se, da ne će ni sam znati, kako.
Podušnice. Čim se krava obalegi (nečist pusti), dok je ona ba
lega (galeba) još vruća, previjati je ispod ušiju, gdje su podušnice.
PobreJeanj. Oteče i napne se žličica, pa bude tvrda ko ne znam
šta. Pobrekenji se (otvrdne), da bi mogo buhu ubiti na njoj. S toga
je najbolje za nju isjevica (mekinje) od beljdova brašna svariti u
sirćetu i tijem oblagati žličicu, gdje joj ona pobrekanj.
Poganac. Kad ko oteče, pa mu onaj otok pocrveni te ga uzme
muka. Liječi se pogančevom travom.
Poganica1 je, kad su razni žigovi po tijelu ili u očima. Baš
bome prava poganica. U njoj čovjek nema živa mira. Kad sine,
kroz moždane prolazi. Za poganicu nema blagosovljenijeg lijeka,
nego li blagosovljenom meduljicom zavarčiti. Grije se meduljica na
plamenu blagosovljene kalandarske svijeće, i njom se polagano
vlači i tare, gdje poganica sine.
Pothinenje nožnih prsta. Od znoja će se najprvo potkinuti prsti,
da se od bola ne može ni oprijeti njima na zemlju. To će s mjesta
proći od cerova ugljena, kad se istuče na sitno i tim nožno potki-
nenje za nekoliko puta pospe.
Potparivanje. Malo će se dijete, istom koje je još u bešici, naj
prije potpariti (na raznim prigibima tijela, kad se koža potpari ili
užeže te zacrveni) megju nožicama ili pod pazuhom ili za uvom.
Da se to više ne razjedi (pomnoža, umnoži) i da dijete jadno ne
pati, mater će mu najpametnije uraditi, ako gnjilu dobro upeče, te
sitno u kavanu (mužaru) istuca, istuca (sic), da sitnije ne može
biti, i tim prahom posipa.
Pošegjina. Ne bi više žegjo ni da se je najeo pečenog mesa.
Ne bi ni da se je zasipo sve pregrštima soli. Mlaćenica (kad se
mlijeko izmete) će požegjinu najprije umiriti. Ne veli joj se uzalud:
„mlaćenica za požegjinu, a požegjina za mlaćenicu".
Pričepalc, t. j . kada pričepi goveče t. j . stane nogu: variti trinu
(sitnost, izmrvljenost) od sijena i na pričepak metati.
Primrzlost. Često se put čuje i dogodi, kaci ukiha (navali) mećava,
da se ovaj ili onaj na dvoru (vani) putujući primrzo. Be (sic) ako
ga nadju još u snijegu, dobro mu je, da svosve ne zaglavi. Nabasa
li ko na nj, valja mu se odmah potruditi naći gdje god, ako biva
1
Na otoku Krku je poznata poganica, a čini mi se, da se pod tim
razumijeva nekaki opasni prišt. ' I, M.
hoće, da mu pomogne i u pomoć preteče, kisela ćećevasta (u kog

su glavice podjednake i lijepo zaobljene) kupusa i u njegovo ga
lišće svega omota. Do kože valja da ga slandra (svuče), ko da je
istom od majke rogjen, i tim kupusovim lišćem zavija i ornata.
Prišć: crni priŠć. Krmeći negjaset (otpatci) daće poparu baš
kako valja crnom prišću.
Pristunjenost. Prištunu li vrata kome prste, pa krv izigje pod
nokte ili pod kožu, u vruće vučije gjubre nek zaburi (uturi) pri-
šćunjene (prištunjene) prste, ako ne će poslije da pati i da mu prsti
sa usjerenom krvuždinom pod noktima ili kožom ružno ne izgledaju.
Prizebline. Žalosno do žalosne majke boli i muči, kad su pri
zebline i kad vjetar zagje u koste (kosti). Drugoga kutariša (spasa)
nema, nego se pariti na izvoštini (kad se voština čisti i preure-
gjuje za vosak, pa oni otpatci, što ostanu), kad prizebline u kosti
zaburgjijaju (zavrte).
Prhut. Premaše li ko tamo i amo preko glave, a je li prhutljiv,
to će mu sve padati iz kose bijele prašice. Ono ne boli, ali nečisti
se (onečistava se) glava. Ko nije ni tome belaju rad, buhare (bu-
hinska trava) nek samelje i saspe u vrelu vodu, pa nek se tom
vodom po češće put izmiva.
Prozijavica. Prozijava mu se, ko da baje (cara). Uvijek evo
usta od pedlja odzijevanja, a niti li mu se drijema niti li kunja.
Nadnijeti koprenu (vrsta sita) nad otklopljenu tendžeru ili lonac,
nek se rosa po njoj, kad tendžera vrije, uhvati, te prstom dva tri
put liznuti one rose, i zijavice (isto što i prozijavica) više ne će biti.
Pržotina. Sačuvaj bože, kad se ko oprži, plaho do kosti boli.
Ono oprženo mjesto najbolje je odmah pripeći vatri, koliko se samo
više može durati (trpjeti) i posije (poslije) svejedno, ko da se nije
ni opržilo.
Pupali. Kad se pupak u djeteta odveže i ne će da zamladi
(zaraste), mušemu (krpa, umočena u loj za svijeće) za mušemom
privijati i na brzo će zamiriti i zamlađiti.
Pag janje. (Kad žena teško ragja.) Mrtve su muke lake, ali žive
su, da bog učuvaj, stostručne muke. Po tri četeri dana ima žena
što se muče, ko živi mučenik, dok rode. Ragja li žena teško, nek
se ne kasni uhvatiti pauka i zavezati ga u borculet (jagluk) te
neka jedna ostarija žena kod rođilje bude i drži taj borculet i go
vori : „Dok onaj rob (novorogjenče, a i mater) halas (prost) bude,
onda ću te pustiti". Tako sve odušak (razmak neki vremena) neka
govori^ i žena će i dijete biti brô halas.
278 I . ZOVKO,
Mana (kad se ucrva). Ono je, sačuvaj bože, žalosno i jadno, kad
iz živa insana crvi kapaju. Nema ga ko ni očistit' ni prevrnuti,
ni okrenuti. Ko hoće, da pred bogom sevab (dobro djelo) učini,
ako ništa drugo ne more, neka barem dogje češće puta i neka ga
obigje u danu, te neka svaki put, koliko god puta dogje, izgovori:
„ja posjekoh drvo šimširovo, sinoć cvalo, jutros palo", da nestane
toga jada i tih crva u ranama toga čemernika (jadnika), da barem
more mirno bolovati.
RiJcavac. On je prava smrt dječija. Dijete tako naspopane (pod
uzme) ta (taj) nesretni kašalj rikavac, a vele mu još i kukurikavac,
pravi je baš kukurikavac, da sve dijete pomodri, ko čivit (mo-
drilo), te se zakočene (zanese, zagje, zacene), da duša jedva u
njemu ostane. Odmah gledaj gdje, gdje mu drago, kobilijeg mlijeka,
ako si djetetu rad, da ostane duhato (živo).
Safra (vrsta bolesti, kad se kome pozli). Izvratiti naopako
gjugum (što se voda nosi sud), ibrik (manji sud za vodu), bucet
(drveni mali sud za vodu na selu), što ko ima, pa usuti s naopake
strane na dno vode i u nekoliko navrata (puta) gutnuti (gucnuti).
Saradša (vrsta bolesti, gdje trune meso). Krkala (nečist) konjska,
pa je dobro, dobro isušiti, te je onda tavlajisati (ovlažiti, malo
poprskati vodom), pa opet dobro isušiti, pa opet tavlajisati, i tako
nekoliko puta Činiti sad jedno sad drugo, i onda to najposlije
metnuti na mavi (plavo) ćage (papir) i privijati. Boljeg lijeka od
konjske vuštije (isto nečist), kad se tako od nje učini, nema ; nada
nju nema drugog lijeka.
Siri (sihiri, gjavolski čini). Ništa ne boli, a sve boli; sve boli,
a ništa ne boli. Siri su zlo od gorega. Valja odmah dahiru saku
piti, pa šta tu izigje na jandan (očituje se, otkrije se), onoga
se treba držati i onako treba raditi, da čim prije nestane sira. [Bile
su prije za to stanovite osobe, koje su se dahirom bavile, a to znači
sazivanje na okup svi(h) gjavola, pa onda oni izjave onome, koji
sakuplja, što treba raditi, da siri s nekog španu. Dahira se sa
kuplja ovako: Uzme se velika kalajli ćasa (posuda), te se naspe
do pod ukraj, taman do vrha vodom, da ni kap ne može više
stanuti, da ni kap se opet ne prelijeva. U tu ćasu, napunjenu vodom,
dobro se razrogače (izdreče) oči i nepomično gleda i hukće (neka-
kove se tajne molitve izgovaraju). Pa koliko ih teško, naime vra
gove, tako skupiti, to ih je još teže i pogibeljnije rastjerati. Ko ih
ne umjet bude rastjerati, svega ga na komadiće raznesu. I radi
toga, tobože radi te muke i pogibiji, za skupe su novce te osobe
pojedincima sakupljale dahiru, te tijem trgovanjem najveće je i

najpravije bilo i koristilo njihovome džepu)].
Sise. Ženska je bola, i to velika bola, sise. Kad je u žene veliko
mlijeko u prsima, pa ga ne more dijete, što se rodi, odoliti da ga
pođoji, nego se u sisi zgruša i usjeri, eto ti namah bolest od sise.
Od te bolesti najprvo će pomoći, kad žena, koju boli sisa, sveže
tri mala bremenjčića (bremena) trijesaka od drva i najprije jedno
bremence uzme i metne na bonu sisu, ko natovari, te iznese na
avlinska (dvorišna) vrata, i baci veleći: „ne boli mene sisa, nego ovo
breme". Tako radi i sa ona druga dva bremenca, i sva tri zafrljaci
(baci).
Slabunjavost. Iz jutra dobro, ko da mu ništa ne fali (manjka), a
čim prevali podne, vas mu udžud (tijelo, snaga) klone, ko da ga
se (sic!) ko posiječe. Pri što će mu to biti, jer već je on uvižba,
(upamti, iskusi), neka metne na se na nekoliko mjesta crne ko-
strijeti (vuna od crne koze).
Slomokos (slomokosć). Ništa lašnje (laglje) nego slomiti kost;
od nje ništa nema čipije (krhkostije). Gdje se kost slomije, valja
odmah slage (zgodno se četeri drveta istešu, kao kalup, kako već
zahtijeva dotično mjesto i kost) ujdurisati (namjestiti), i oko kosti
ih dobro utegnuti, da sve boli, i za sedam ih dana ne skidati. Tad
će kost zarasti, ko što je i bila.
Smitljikavost. Smitljikavos (smitljikavost) će se najprije nametnuti
oko nokata i to kad se peru ruke, pa se voda cijedi niz nokte, a
ne će, da se otaru. Valja se od smitljikavosti prati vodom od za-
gašena klaka (kreče), kad se stinja (umiri, staloži).
Spavalica. Čim sjedne, odmah glava u krilo, ko da nije ni lani
spavo. Nikad, da se naspava. Uvijek klima glavom, ko dovedena
mlada. Jeseminove (biljka) kore, pa osušiti i istući, i ovo potpra-
šivati mjesto burmuta ko i burmut.
Spehlost. Po pet šest dana, a i više bude ih, pa ne mogu, da
oprostiš, na dvor (poradi sebe, napolje). Odmah šljez u. zejtin, pa
sve uvari i na kavenoj kašici, kolik što bi popušio lulu duvana,
jednu za drugom u razmaku, te se njima zasrkuj.
Strava. Za stravu nema boljeg ni baskinlijeg (čestitijeg) lijeka od
salitka. Rascvrlji se i ražidi olovo ili kalaj (kositar), pa se u stu
denu vodu istrese dotični' metal onako razigjen, da cvrkne, te se
tako namjesti kakva bila spodoba, kad se metal skrutne. Kakva
bude spodoba, od onakog je i strava, i onaka je. Tad se salitak
zakopa pod avlinski (dvorišni) prag, ali sa one strane, gdje je
280 I. ZOVKO,
sokak (ulica), ni pošto od strane dvorišne, t. j . kućne, jer nema

od svega toga nikakve pomoći, kad bude tako.
Struna (trbobolja). Nevidovna (žestoka) je bola i struna. Čovjek
se od nje skrkači (smota) u kluvko, da se ne more ni pružiti ni
maknuti. Ništa njoj (struni) ne će drugo zamotuljati vratom (uni
štiti je) nego sitno prosijan lug na koprenu i sirćetom zamiješan,
ko kolačić, i samo ga malo na vrelo ognjište metnuti, da malo
studen umahinja (mine. izgubi se), te ga ondana (onda) na pupak
na sred srijece (srijedce) trbuha prikehati (položiti), a onda dobro
ispod kukova stegnuti povojom od muška djeteta, koje je od godine
(na ime toliko staro).
Stušivanje. Ko god ima stugu (smućiva mu se, da se pobljuje),
jadno ti ga je on zdrav, dok god sve iz sebe ne izbaci i ne ostane
čist. Od stuge je šećer i zejtin, pa dobro uvariti i to piti silomice,
ako se drukčije ne more, da se insan pročisti i izbljuje.
Sugreb. Upali se i užeže od njega koža, ko da pusto sva izgori
nevidjenim plamenom. Sugrebljivu insanu ništa bolje ne će biti,
nego ako uzme meda na vatru ne mećana, te nek se njime vas
namaze, a onda u sami akšam (mrak), kad se dijeli upravo dan i
noć, nek izigje pod strehu, te nek se strunjačom (kostrjetnom)
torbom vas istrnjasa (istare), da mu sva koža pocrveni.
Suzenje. Trao se, ne trao (tr'o se, ne tr'o), za fajdu. Vazda ne
kakvo suzenje iz očiju. Sudar (ubrus), ko da je namočen u vodu,
sve mokar. Da je sve lako liječiti, ko suzenje, nikad u bolje. Sedam
piljčića (sitnih kamenčića), ali neka su obuljci (okrugli), pritisnuti
polako na oko, i držati, dok se ne u grij u, na kapcima, a. kad se
ugriju malo, odmah baciti. Ne će se to učiniti za nekoliko dana,
i oko zdravo.
Stricanje. Halalio (oprostio, poklonio) bi kome i život, ko bi te,
da nije od boga grjehota, a od poštenih ljudi sramota, s njime
rastavio, kad te počme štricati (žigati) sad s jedne, sad s druge
strane. Po skupe pare da ćeš kupovati, ako ga ni otklen ne dobiješ,
gdje mu drago nagji, ili ako ti ne će niko prodati, nek ti uzajmi
zambakova (vrsta cvijeća) sjemena, pa ga sa striješom (talog od
vina, koji se suši i prodaje) dobro uvari, uvari (sic), nek se ono
nagdi (zgusne), i onijem natirati i protirati (trati), čim gdje čuješ,
da ti štricne (žigne).
Buga. Od šuge drugog lijeka nema, nego ako je to na kojem
marvinčetu, zubelejisat' (provrstit' mu zumbom, vrstom aparata)
uho; ako je čeljade, dagmalejisat' (vrućim željezom zacvrljiti) ga
na desnoj plećki.
SušljiJcanje. Kad ko šušljika, te ne može, da čisto riječi izgo

vara, nek se napije vode iz vranije glave (lubanje), da više ne
šušljika.
Tepavost. Dženobet (neposlušnik mali) jedan, što i može, ne će,
da čisto govori. Govoriće, da i ne će, samo ti njemu ciganskog
bljeba ukradi, pa mu podaj nek izjede, evo mene, ako više ustepa.
Ali svakako valja ukrasti hljeba, da ciganka i ne zna, iz njezine
torbe, jer ti drukčije ne bi pomoglo, pa joj ti makar poslije za to
dao kakvu sadaku (milostinju) za onaj komad hljeba, što si joj
pehno (ukrao). Šta ćeš, sila boga ne moli, muka sve čini, pa nije
ni grehota, kad si za muku.
Terlema (vrsta tifusa). Za terlemu, da vatru potegne, istući raka
i na tabane previjati, odmah će manje biti vatre i bolesnik će se
avertiti (doći sebi).
Tišnja. Mišakinje (mišijih otpadaka) metnuti u čašu s vodom i sti-
snuv (stisnuvši) oči onako oblimice (saliti u se, da se ni ne žvače,
niti li uopće ustima što pri tom sudjeluje) popiti.
Trabimtina. Nekoliko dana trabunja (govori izvan sebe), pa opet
na noge. Ali dok trabunja, baš leži u santini (nesvijesti), nit se
tiče, nit miče. U debi ili kanti (vrsta drvenog posugja, što služi
za maslo ili med) metnuti vruće vode, pa nek prenoći pod strehom,
i onom vodom kvasiti sutridan (sjutradan) bolesnika.
Travnjača (vrsta micine). Cim se stane napinjati, uzeti žabu
vodenjaeu, ter je rasplastiti i na travnjaču onako odmah prevaliti.
Tresenje ruha. Ko u pjana, da ga (vina) nikada nije ni okusio,
mogu se tresti i đrćati ruke. Zelembaćevom travom nekoliko puta
namazati i protrljati, i nestaće te tresavice, ko da je nije ni bilo.
Trnenje zubi. Ne bole (zubi) evo, a ne more se na nje ništa metnuti.
U svakom ima, čini se, pedo. Nikad više ne će zubi trnuti, ako se
svari melekše (ljubice) i melekšavom vodom plače.
Trudovi. Kad su trudovi u nogama ili rukama, miješati živi
kreč i trudovsku travu, te u onu vodu umakati krpice i obvijati
po rukama ili po nogama.
TuJmenje. Da kome ne tukne (ne smrdi, zaudara) iz usta ili
zuba, neka osinjak (gdje osi — sic! — stoje) obori, pa pokišeli
(pokiseli) u vođu i onom vođom muca i plače usta i zube.
Ubregenčenost. Ubregenčit' se (težina i muka u trbuhu) može,
ko da je kolac u trbuhu. Debelu tikvu (vrsta tikve) variti u ozi-
mačnoj varenici (mlijeko od proljetos oteljene krave zove se ozi-
mačno mlijeko ili varenika), i to privaljivati po trbuhu, da se
trbuh pari i olakšava.
282 I. Z0VK0,
Uboj glave. Za uboj glave nema saglanlijeg (sigurnijeg) lijeka,

doliš (do li) jaje od pirgaste kokoši, kojoj su žute noge i gaćaste
(noge perušave, pernate), pa ga na vreo sač ili saksiju [sprave od
gvoždja, te se pod sačom pita i druge take tjestenine peku a pod
saksijom (pekom) samo se hljeb preće (zapretava) i peče] izliti, a
onda ga 'nako istor, da je mlakušato (malo mlako, vruće) previti
na uboj glave.
Uboj stegna. Gfdje se i ne nada čovjek, more, ništa ti lakše
(laglje), i vrat slomiti. Za bedreni uboj (bedreni = na stegnu) nema
prešnijeg (boljeg, sigurnijeg) iladža, nego rasplastiti (razuditi, raz
valiti) ribu, pa je natruskat' (nasut') cjelicom soli i prevaliti
na uboj.
Uboj: kad čiftom koga konj udre. Ama do kosti zaboli i zatrne,
kad onako zorli (jedro, dobro) udre konj čiftom (nogom). Od čifte-
lenisanja, da uboj onaj istegne i izvuče, najbolji je ubojni kamen. 1
Uhaladša. Najprije će se iz sijena, kad se na njemu spava, uha-
ladža (vrsta životinje) uvući u uho. Onda, ko da je u glavi i u
ušima sto gromova, ne znaš: ili više boli, ili više odliježu (odjekuju)
gromovi. Devet puta prepjecana rakija, a od devet godina koja
je stara, nju će iz uha izmamiti, i tako ćemo je se kutarisati (oslo
boditi).
Uhobolja. Uhobolja, uhobolja (sic), ko nije od nje patio, i ne zna,
što su muke i patnje! Sve sam činio, što god mi je ko kazivo,
ali i šta ni da je pomoglo, kamo li, da svosve (sve o sve) progje.
Najposlije, šta mi je pomoglo, kad su uhvatili tri repca (vrapca)
te mi ih nadnijeli na uho i malo ih stisnuli, da su krepali više
uha sva tri, i odmah mi je oduminulo (prošlo).
Ujed plavostrikov. Gore je i otrovnije, kad ujede plavostrik
(ženska zmija), nego crnostrik (muška zmija), (plavostrik i crno-
strik su mužak i ženka). Žešći je kamo kud plavostrikov otrov,
nego li crnostrikov. Koga ujede, jadna mu je majka. Ništa ga
drugo ne će izviđati (izliječiti), nego neka se do pasa zakopa u
zemlju, te neka stoji tako više sata. Ako mu se u tom ne svane,
u drugom čemu ne će, neka se i ne nada.
Ujed poskokovi Je li koga ta nepomenica ujla (ujela), neka je
ne pušća živu, neka je drži, i neka joj ocapari (odsječe) pasju
1
Ubojni je kamen nekako crvenkast, a kad se satare i u vodu
metne od njeg vođa pocrveni ili bolje đa kažem, kamen se ubojni
kvasi i struže po gvožđju i onda vođa crvena s njega leti u sud.
9
Vrsta zmije.
NAEODNA VJEROVANJA S BAJANJEM. 283
glavetinu, pa je megju dvjema pločicama smrska i odmah na uje-

dinu previje, ako misli ostat7 u životu.
Umor. Osobito, kad je umor (teškoća, nejakost, slabost) u no
gama, jadno je i teško. Već ta (taj) more računati, da je na kraču
(kad ko ne može sam sobom vladati, nego ga drugi moraju po
dizati) pola, a pola nije. Ako nije, biće i to, ako se za rana (vre
mena) ne pobrine i ne pomogne. Lukšija (lug u vrućoj vodi) će
mu tu pomoći, ko što mu ne će ništa pomoći, samo neka u njoj
redovno drži i pari noge.
Urok. Ima zlih i opakih očiju, da mogu ureći, ne samo živo
tinju, nego i čeljade, najskoli dijete. Ako se to opazi, i čim se
opazi, neka odmah djetetu, koje je urečeno, zaližu megju obrvama
tri put jezikom.
Usta, kad se pišaju. Pljuvalo se, ne pljuvalo, uvijek usta puna
pljuvače (pljuvake). Da se usta ne pišaju, trojstruku vodu na sjer-
čanim (od sijerka) posijama (mekinjama) promijenuti, pa onom
trećom vodom, kad se ocijedi, mucati i plakati usta.
Ušmrcivanje. Dijete kad se nauči iz malena ušmrcivati, i veliki
će činiti. Da se toga oduči i odustane, valja da mirliše (miriše)
u čelinsku (pčelinsku) metvicu.
Uzrigivanje. Ni pečenoga mesa da se je jelo, više se ne bi uz-
rigivalo. Nikad prestati. Vazda uzrigivanje i uzrigivanje. Koliko
je čovjeku teško, što mu usta osunjeve (usmrde, ali samo za usta),
toliko ga je stid pred drugim. Odmah će uzrigivanja nestati, bude li
se nekoliko zerica (mrvica), za nekoliko jutara, od grabove trulo-
tine izjelo.
Vašćice. Zimi se one pojave po tabanima, izmegju prsta i po
peti, da bi svu nogu sadr'o, koliko su zorli (teške, mučne), kad
svrbe. Ceši, ne Česi, drplji, ne drplji: nikakve fajde (koristi), nego
još ima i zijana (štete). Smrčeva, ili lučeva smola, a i plamen od
luča, pa nad njim nađnijeti petu, taban, prste, gdje se je već za-
legla vašćica — njoj je to najveći dušmanin.
Vid kokošiji. Ima mnogo, osobito ko se dade za knjigama, te
dobije- kokošiji vid i daleko ne vidi, i čim se malo smrači, on ne
vidi ; kolik ni kokoš dalje od prsta. Na crnoj džigarici oči više
puta napariti, da nestane toga kokošijeg vida.
Vilenine. Nije li im ko po kontu (volji), oni će na nj baciti
svoje vilenine (nekakve bolesti), pa nek se on boci, ako nema
drugog posla. Tada valja više bolesnika uzeti dagaru (mangala,
sud, u kojem se zimi vatra drži i iznosi na sred sobe, na ime sama
284 I. ZOVKO,
zera (sic), da se soba još više zagrije), punu vatre od smrekova dr-
veta, te na nju, a više njeg (bolesnika) baciti dvadeset i jedan put,
svaki put po sedam zrna soli, nek ona (zrna) na vatri više njeg
prašće (prašte, pucaju).
Zabila. Rascopa li ko kome notice ili nehotice glavu, pa da mu
ne ostane zabila (znak), osobito, kad je na čelu ili licu, neka vari
u mlijeku sakazliju (duga tikva) i previja na zabilu.
Zaduha. Zaduha je jadna majka. Nit se može uza stranu niti
ikako. Cim se malo pogje uz brdo, izigje duša na nos. Zaprla već
u kotlacima (mjesto pod vratom, gdje se one dvije kosti, što se
zovu ćuprije, spajaju; narod vjeruje, kad već tu dogje duša, lako
se više ne vraća nazad, gotova je smrt), nit more natrag ni na
prijed. Od zaduhe je najbolja zovina (zovika), svarena u jemuži
(istom umuzeno mlijeko) od rigje koze, te svako jutro za nekoliko
jutara naštesrce (na tašte, našćesrce) po jedan do dva fildžana (ša
lica turska) (findžan još drugčije) iskapiti.
ZaJcotina. Hasle (doista) ima mnogo, koji se čiste i peru, a opet
im se zakoti u glavi svaki gamad i jad. Ne zna se: ili ima više
gnjida ili ušiju ili šmanjaka (kad se istom uš izleže, malena uš).
To je nešto po krvi, pa se čistili ne čistili, sve im je uzalud. I to
je bolest, ne more nada nju viša proćerati (protjerati). Sam se sebe
čovjek stidi, kad gdje dogje u društvo, a uši po njemu laze i na
tjeraju se jedna za drugom, ko bravi. Najbolja je od te ušljivosti
trava čemerika. bačena u vruću vodu, da se raskisa, pa se s njome
često put izmivati po svoj glavi.
ZašćaMost. Ama i krenut' sobom, ama i ne krenut', kad zašćakne
(zaštukne) meso u povoru (rbtenica, rtenica). Muka je to, muka.
Na onom mjestu, gdje je to zašćaklo, udri privajati, nema druge,
zečiju kožu natopljenu prvicom rakijom (rakija, koja prva iz kotla
izigje), jer je najžešća.
Zemerice. One će se najprije pojaviti, kad je velika zima, te
prizebe insan i napane ga nazeba na putu ili gdje mu drago; onda
ga zemerice (žigovi od prehlade) stanu protiskivati ispod vitnih
(vitih) rebara i na desnom plećetu (pleću). Saglanlijeg (boljeg)
lijeka nema za njih, nego iz kamiša (čibuk, kanmiš) izvaditi zifta
(onaj ostatak od duhana, što ostane, kad se puši, u čibuku — ona
crnjadina) na modro, debelo ćage (papir) i namjestiti jakiju (privoj),
i gdje stane štricati (žigati, sijevati) od zemerica, mećati i previ-
jati na onom mjestu,
Zlić. Pravi je zlić. Ko da otpade i izgori, gdje boli. Šta ti nije,

da ti nije, zlićeva trava njemu najprije baka dodje. Zlić j e na-
petak, koji se napinje obićno na prstima te se poslije i rana otvori.
Koji su ga bolovali, vele, da muka udre po cijelom tijelu.
Želudac. Želuca kod čovjeka ni nema. Želudac samo ima kod
kokoščenja (peradi), ko što su škembe (velika drobina) kod marve.
Onomu se rekne kod čovjeka želudac, kad se crijevo preko crje-
veta premetne i presu miti. Tome je najbolje nekoliko sitnih sačma
(gmiže, olovna zrnca od najmanje puščice, koja su najsitnija) ždrok-
nuti (pojesti).
Žulj. Dobar je znak žulj, jer je od rada, ali puno smeta u poslu.
Ko ima žulja, ima i u kesi. Dok je žulja, dotle se i žive i zna se,
da se žive. Ali kad se poprućiva (povrjegjava), može uzujuriti,
za to ga je najbolje liječiti vodom, u kojoj se svari grah crvenac,
te se onom vodom opira (pere).
b) Kotari.
PRIOBĆIO M. ZORIĆ.
Kotaranima je običan liek proti ognjici ledena voda. Kada bo-

lestnik ne može podnieti vrućice, poliju ga ledenom vođom iz
kabla.
— Čovjeku te ima upalu pluća ili bodac, dadu da se napije
dobrog vina ili rakije. Ako li čovjeku pozli, posluže se pijavicam.
— Za bol glave i droba upotrebe ledenu vodu.
— Izvanjske bolesti lieče slizom i kostrišem. 1
— Za bolesti vrtoglavice, oslabljenih uda i drugih, njima nepo
znatih bolesti, traže lieka u bajalica, kojim više vjeruju nego svim
liečnicima ovoga svieta.
U Kotarana su darovnici ljudi i žene, koji znadu čarati s po
moću trave djeteline, s pomoću kostiju prvorodjenog muškarca
itd., no najviše umiju štogod spetiti o ljubavnim stvarima. Ako se
s rukom dotaknu djevojke ili joj dadnu da popije u vinu ili ra
kiji premise (?) od djeteline, ona će se zaljubiti u onoga, koga inače
ne voli. Carovnici 2 mogu sa svojim očima naškoditi tudjem zdravlju,
ljudim i životinjam.
1
Zovu ga i mliecnjak i blišnjaJc, koji upotrebljuju i za izparivanje.
2
I na kvarnerskim otocima ljudi traže darovnike prigodom teških i
dugih bolesti. Pred kakovih 15 godina umrije u Bakru neki „glasoviti"
darovnih, u koga su tražili pomoći iz cijeloga primorja pa i s otoka
286 M. KUiUAKOViO, A. DU1Ć,
c) Vrboya.
Lijekovi pri groznici. Natoči bočicu obične vode, svezi je nečijoj

kuji za vrat, pa je domami bolesniku, da skine staklenicu i da
popije iz nje onu vodu. Ili: žena, koja je već imala dvojke, pro-
vuče bolesnom čeljadetu kroz rukav bočicu vina, a bolesnik ga
ispije. Ili: neka netko vagne bočicu s vinom, pa neka dade bo
lesniku, da ga ispije, ne rekavši, koliko je vagnula.
Jak kašalj se liječi, ako se ispare noge u toploj vodi, u kojoj
se pomiješaju od prilike dvije pregršti posija i kašika soli.
Proti difteriji preporučuju neki da se grotlo maže guščijim perom,
umočenim u smjesi od po čaše zejtina i po lukšije, zatim da se
srkne nešto petroleja.
d) Gorski kotar u Hrvatskoj.

PRIOPĆIO A. Duić.
Vračanje (bajanje) oko očiju. Ako je tko kojom nesrećom iz
gubio očinji vid ili su mu se oči razboljele, eto ti brzo babe „vra
čare", da ona pomože jadniku. Kod te prilike uzme vračara tri
grančice od metle, kojima oči križa a uza to govori: „Tri Marije
redom gredu, tri Marije — tri sestrice. Jedna nosi bijelu metlu,
jedna nosi crljenu metlu, jedna nosi crnu metlu. Koja nosi crnu
metlu, ta otira poganicu: poge — poganico! zaklinjam te živim
Bogom, pravim Bogom, istinitim Bogom — odi van iz staroga
Antune oka (spominje ime onoga, koga vrača). Ako si iz luga,
Krka. Nekoj bolesnoj ženi dade osobit prašak s naputkom: „praška ne

smiješ nikomu pokazivati, a kada ga popiješ, da te nitko ne vidi". Ako
se tko vratio i rekao, da lijek nije ništa koristio, naš bi čarovnik od
govorio: „zašto ste drugima priopćili tajnu?"
Godine 1882. :— čini mi se •—• slušao sam u Belom na otoku Cresu,
kako župnik strašno kori svoje župljane, jer vjeruju vračarima. Tako
sam dočuo, da je onda bio u Crniki, na imanju vlastelina Petrisa, gla
sovit vrač neki Brozović Hrusta, koga su seljani u svojim bolestima
i nevoljama više iskali nego popove i liječnike. Premda su otocani
dobri katolici, opet oni znadu potražiti i pravoslavnog popa na Rijeci,
da bolesnika — dakako za nagradu •— blagoslovi, jer misle, da će
koristiti blagoslov „ staroverski". I. M.
NARODNA VJKROVANJA S BAJANJEM. 287
iz gomele; ako si iz galebe, iz mora — odi van iz staroga Antune

oka!" Poslije toga sagrize vračara tri luka „češnjaka", pa onijem
„jadom" pijucka onomu, koga vrača, u oči. Spočitneš li takovomu
jadniku vračbu, to će ti samo lakonično odgovoriti: „Utopljenik
se i za slamku vata". (Sv. Jakov-Krmpote.)
Oko vrata. Više puta imaju djeca, a i odrasla čeljad oko vrata
lube, koje narod nazivlje „gušteri". Te „guštere" ovako tjeraju.
Vrač si navlaži palac i kažiprst pljuvačkom, pak tare dotičnika po
zapešću desne i lijeve ruke, a uza to do tri puta izgovori ovo: „Gu
šterica— nevjernica, sve si polje izorala! Pijesak jesi posijala,
pijesak ne će nići, — a vi („gušteri") se morate razići!" Kad je
vrač ovo učinio, uštipne dotičnika čvrsto za meso izmedj palca i
kažiprsta, a uza to ne smije podnipošto uzmanjkati znamenje križa
na zapešću ruke. Ljudi vjeruju, da čeljade mora ozdraviti.
(Gorski kotar.)
Prigodom novačenja. Poznato je, da se naši momci rada otimlju
od puške („izpod leve"), pa traže različite načine, kako da joj se
izmaknu. Vračari i ovdje pomažu. Oni imadu osobit lijek, koji
momci upotrebljavaju, da se osuše. Učinjen je u njihovoj apoteci
po ovom receptu: Vračar uzme nješto mokraće od magareta, u
koju uspe čadje, ulije ostike i rakije, stuče još njekolike glavice
luka, pa sve to skupa zaluči i smiješa.
Dotičnik mora ovo piti po mjesec dana, a svakim danom po tri
porcije. Jesti ne smije ničesa, do li pečena krumpira. Kad pako dodje
dan stavnje, onda mu dade vrač tri mrtvačke kosti, koje je izvadio
iz tri groba. Prvu kost mora momak metnuti desnom rukom u lijevi
džep od kaputa, drugu lijevom rukom u desni džep, a treću opet
lijevom rukom u čarapu pod taban od desne noge. Ovako krene
pred povjerenstvo. Kada dodje onamo, onda dvije duše, kojima
pripadaju one kosti u kaputu, viču „amen", a ona treća, čija je
kost bila pod tabanom, ne može, jer je stegnuta. Jednako viču i
dva od povjerenstva „taublik" (tauglich), a onaj treći ne može,
kao ni ona duša pod tabanom, te moj momak mora biti prost od.
puške. Ima momaka, koji su ovako teško oboljeli, a drugi se nikad
i ne mogu pravo oporaviti, pa izgledaju taman kao da su na kaši
isprošeni. (Sv. Jakov-Krmpote.)
Puštanje krvi (Gorski kotar). Naši kršni gorštaci upilili si u
glavu, da se puštanjem krvi može svakoj vrsti bolesti doći haka.
Imaš li influencu, suhu ili vodenu bolest, imaš li zubobolju, glavo
bolju, tifus ili pada vicu itd., to nije druge, nego treba pustiti onu
288 M. JMKDJUMURAG.
„poganu krv", koja je uzrokom boljetici, a nabrala se i usjela na

kraju žile, pa kad se pusti, sva je crna, crna kao ugljen oliti
tinta. I za taj posao ima „vještih" ljudi i žena. Ali se ipak katkad
prebace: puste previše te „pogane krvi", ovaj onda zapre, a do
mari moraju po nj na kolima doći. 1
e) Hl e bi ne u Hrvatskoj.
PRIOPĆIO DU. M. MEDJUMUKAC.
„Mernica" zove se bolest u križima. Bolestnik dodje u kuću, gdje

se nalazi baka, koja dobro umije liječiti tu bolest te pozdravi: „Faljen
budi Jezuš Krištuš! Kumica (tetića, strina), mernica mi je, oćete
me smeriti? „Hoću, dragi, hoću" odgovori baka. Bolesnik legne
sada potrbuške na pod i razkrili ruke. Baka izuje desnu cipelu i do
nese si predjii, koju je isprelo sedmogodišnje dijete, te pripravi veliki
nož „palasak", kojim se svinje kolju. Sada mjeri bolesnika predjom
od glave do pete, pa onda ruke mu, govoreći: „S bozom pomoćjom,
s majke Marije milošćom, ja merim mernicu s krizmanoga tela".
Tako čini tri puta, i svaki put zareže nožem u pod kod bolesni
kove glave, pa kod ruku i nogu. Kad ga je izmjerila, uzme metlu,
pa ga mete po tijelu govoreći: „Kak došla, tak otišla!" Tada se
bolesnik digne i lijepo zahvali.
1
Prekomjerno puštanje krvi bijaše u modi po Hrvatskoj sve do ne
davna, dok nije toga zabranila hrvatska vlada. U varaždinskim i u
krapinskim toplicama mogao je čovjek vidjeti, kako su veliki baseni
crveni od seljačke krvi. Iz Ugarske i Štajerske dolažaše onamo na hi
ljade ljudi, da si — pomlade krv. Sada hodočaste u Ugarsku, gdje je
to dozvoljeno. Medju tim ima seljaka liječnika, koji puštaju krv.
LM.
Price o pojedinim mjestima, anekđote i pitalice.
a) 0 njekim mjestima u Hrvatskoj i Slavoniji.
PRIOPĆIO D. HIEC.
Mihalj-svetnja. Tako se zove u bastajskoj općini, u selu Potoča-

nima, zidina u livadi, a o njoj se pripovijeda ovo. U Daruvaru
bio neki sudac, komu su se od boli skvrčile noge i ruke, a svuda
je badava tražio lijeka. Sanjao je, da ima u potočkim livadama
bunar, koji se zove }\iihalj-svetnja, na kojem će se oprostiti svega
zla. Kaže se u selu, da je taj gospodin doista došao, umivao se i
ozdravio. Poslije je naložio, da se tamo naveze kamena, da. se sa
gradi mala zgrada i uzida bunar. No tome se protivio seoski knez,
jer da mu gaze travu.
Na taj bunar dolaze svake mlade nedjelje žene i donašaju malu
djecu, pa se umivaju. Bila kakova bolest, tu se je „oproste" i
tkogod dodje, ne će se napiti vode, a da ne ostavi bar mrvicu
kruha ili zrno soli.
Ona zidina da je od crkve, kod koje se držao velik „hram".
Crkva se zvala utorhinja, jer se hram držao na veliki utorak. 0
toj crkvi pričaju u Bastajima, da su je razorili Tatari, i da je
narod, koji bijaše u crkvi, nastradao. Tu da bijaše i „velik varošu,
koji je sizao od Daruvara pa sve do Voćina, te se nije nigdje
prekidao, a stajao j e ispod planine daruvarske i voćinske. Po šu
mama vide se i danas jarci i slogovi, kako su nekad orani. Kada
se njive oru, izoravaju ciglu, kamen i kovačku trosku, a vide se
i velike krečane.
Čudotvorno vrelo Vrtlina stoji kod Plaškoga. Na Ivanje i svaku
mladu nedjelju beru djevojke bijele ruže i kreću u prozorje k ovomu
vrelu. Tu se umivaju ledenom izvor-vodom, plešu i pjevaju sa mom
cima, a za bolesnike nose vodu kući.
Suma Danguba stoji kod sela Brkasova u Srijemu. Narod pri
povijeda, da su za turskih, vremena tu bile oranice, na kojima su
290 D. HIRC,
Turci radili. Gospodar njiliov često bi vikao: radite, ne dangubite!

i po tome se to ime sačuvalo. U toj šumi pokraj ceste ima bre
žuljak, koji se zove „tursko groblje". Kad cestari popravljaju cestu,
iskopaju kosti i po cijeli čovječji trup.
Suma Opaljenih. Narod priča, da bijaše tu prije selo, koje je
izgorjelo, i zato se zove Opaljenik. Tu ima i dol, a na kraju toga
dola dva grabrova drveta, pod kojima se skupljaju pastiri. Tu su
se jednoč igrali, kopajući nožima, pa tako iskopaše pločicu, na
kojoj bijaše urezano: „Ovdje je blagovao Beli paša". Narod zove
to mjesto Beli-pašino blagovalište, a dol „Beletašin dol" (Brkasovo).
Gubikapin-dol kod istoga mjesta. Za boja bježali su Turci kroz
taj dol i kape im u bijegu padale s glave; zato se zove „Ghibi-
kapin-dol".
Obmovac-dol sa šljivicima dobio je svoje ime ovako. Taj je dol
pripadao nekom bogatom turskom begu, a seljaci su ga htjeli od
njega kupiti, nu on je rekao, da ga ne bi prodao ni za kakav
„obrnonoc" .(možda obr-novac), i tako je to ime ostalo.
U dolu Despotovcu d a j e prebivao neki despot Jovan, a ima tu
i vrelo Despotovac.
Marin budžak. O njem pripovijedaju ljudi, da je bio u staro
doba nekakav bogat čovjek, a nije imao djece. do jedne kćerke,
kojoj bijaše ime Mara. Kad je otac umro, budžak ostane Mari i
od onda mu ime.
Pašnjak Češće kod Brkasova bio je za turskih vremena- u vlasti
bogata nekog bega, koji je svoje robove slao onamo, da rade, a-
Češće bijaše za onda još oranica. Robovima običavaše beg reći:
radite marljivo, a ja ću dolaziti češće^ i tako je ostalo to ime.
Banovina je danas oranica, nu narod pripovijeda, da je tu stajao
grad, komu se i danas vide ruševine. U tome je gradu stolovao
velik ban, a kada je umro, napraviše mu od kamena lijes, i tu
ga usred banovine pokopaše.
O tome mi pripovijedaše seljak Simo Zđinjak iz Brkasova, da
je neki čovjek pošao na njivu da ore, nu zape plugom i izvadi
čitav kameni lijes, na kojem bijaše urezano: „Ovo mjesto, gdje
je pokopan veliki ban, neka bude za uvijek velikoga bana bano
vina". Tu su dali sagraditi lijepu crkvicu, pokraj koje se križaju.
Kolišle kod Koreničana u okolici daruvarskoj. Na tome kolištu
pozivali bi Turci kršćane u boj, iz Koreničana stare Zarkoviće,
dvanaestero braće, koji su tamo imali svoje krečane • (vapnenice),
gdje su palili kreč. Turci bi išli k njima na razboj, nu Zarkovići
PRIČE 0 POJEDINIM MJESTIMA, ANEKDOTE I PITALICE. 291
se uvijek držali hrabreno, dočekujući Turke u svojim busijama.

No jednom ili Turci prevariše. Zavuku se sami u one busije, doče
kaju Žarkoviće i sve ih potuku, pak podju do njihove kuće i zakolju
im oca Gjorgja. Braću sahraniše na tome kolištu u jednu grobnicu.
Ima kod Koreničana i »Turska bašćau pod zidinom, što se zove
Stupčanica.
Selo PuJdica dobilo je svoje ime, jer se tamo prahom lomi kamen;
puno se puca, pa zato „Puklica". (Bastaji kod Daruvara.)
Kneževa voda kod Vrhovaca na Papuku. Bio neki hajduk Galić
i kod te vode ubio kneza; zato se zove „kneževa voda u .
Gradišće kod sv. Petra u općini ludbreškoj oranica je, na kojoj
je nekoč stajao, kako narod veli, „jako lijep grad"; a tko bi danas
kopao, našao bi silno blago.
0 gradu TraJcošćanu čuo sam u selu Sestruncu kod Lepoglave
pričati ovo. Kad su Turci opsijeđali grad, bila u gradu zatvorena
žena, i ta je rekla gradskim braniteljima, neka ju puste iz grada,
da će ona Turčina rastjerati. I oni je pustili. Podje na kup pijeska,
što bijaše pred gradom; i čim je na nj stala, od svakoga je zrnca
postao stršen. Kad su se stršeni razletjeli, Turci su počeli bježati,
grad se tako oslobodio, a i žena svoga sužanjstva.
b) Iz Hercegovine i iz naše granice.

PRIOPĆIO FERDO HEFELE.
Kalio je postao aršin. Putujući ja Bosnom i Hercegovinom, kaza mi

prijatelj u Mostaru, da u staro doba u Hercegovini ne bijahu u svakoga
šavca jednaki aršini, a to zato, što je mušterija često i svoj aršin do
nosila i na taj primala sukno, čohu (rizu). Aršin načinio bi Herce
govac tako, da bi zašao u grmlje, pa gdje bi vidio rasti prst debelo
drvce, odrezao bi ga, pak bi stao stisnutom šakom mjeriti, mećući
šaku do šake po kolčiću uz pitanja i odgovore ovako: „Aršin ?
Jest. Gdje si rasao ? U gori. Tito te brao ? Majstor. Zašto ? Za
aršin. Je li još zašto? JoJc." Eto tako se mjerio aršin, pa u koga
veće šake, veći mu i aršin. Aršin dijelio se na osam urupa, a
svaka urupa na četiri greha (razmaka). Neki drugi ispravio mi
ono, pa reče: Ovako Hercegovac odmjeri aršin: „Aršin? A! TJco
te bra ? Majstor. Gdje ? V gori. Za šta ? Za aršin. Ja šta ? (nego
za što ?)u.
292 F . HEFELE,
Kalw je postao mlin. Oko Kostajnice čuje se pričati, da se čo

vjek u početku svijeta hranio biljem, korijenjem i zrnjem, koje mu
je „teeilo", pa tako bi sakupio zrnja i za zimu. U to zrnje do
vukao se miš i prekosao ga mnogo. Vidivši čovjek skosano zrnje,
nije ga bacio, već kušao, a kad tamo, to mu je bilo tečnije od
cijeloga zrnja. Od to doba stao je čovjek zrnje tucati kamenjem,
pa od to doba i na taj način, veli narod, odpočelo je „izumiće"
mlina.
Kako se ljudi pomogoše 0a mlinara. Po banovini se pripovieda
ovo. Ljudi se njekoč divili, kad su vidjeli prvu vodenicu, pak su
mislili, da je to djavo izumio, i da on kola na vodenici tjera.
S toga da nije niko htio biti mlinarom. Ljudi uhvatiše zločinca,
koji je bio na smrt osudjen, pa mu ponude, da će ga smrtne kazne
osloboditi, ako hoće mlinarom biti; na što on pristade, te se go
spodar mlina pohvali, da je dobio mlinara. Narod pak digne go
spodara na ruglo, veleći mu: „Baš si dobio čovjeka poštenjaka za
mlinara!" S toga vele, da su mlinari na zlu glasu.
Mlinari ponude obično mušterije svojim kruhom, ali se ne smije
jesti kruh u mimici, jer bi, vele, miševi vreće pregrizali. — U
Lici mlinar nikada po danu ne jede u mlinici, jer bi, vele, digao
narod takova mlinara na zao glas, da se o tudjem hrani, pa bi
ga ostavio.
Dodajem još šaljivu nar. pjesmu 1 o mlinarovoj kćeri:
Curli danas, ćurli sutra,
Naučih se ćurlikati,
Zaboravih se oženiti.
Odoh k stricu u mlinicu
I isprosili momu mlinaricu,
Kozarevu zaručnicu.
Prsten joj bio gužva oračica,
Lača joj bila vreća prtenjača,
Pas joj bio uže od tovara.
Kad su momu kući dovodili,
Tu su bila kola od volova
I pod njima sto volova.
Prvi voli podmikuja,
Zadnja kola podškripuju:
„Host jakota, stu bakota,
Nije ovo proja ni pšenica,
1
Nezgrapna forma ove pjesme pokazuje, đa se ona ne pjeva, ili đa
potječe od nevjesta kazivača, a ne od pjevača. I. M,
PRIČE 0 POJEDINIM MJESTIMA, ANEKDOTE I PITALICE. 293
Neg' je ovo moma mlinariea,

Kozareva zaručnica".
Kad su momu u kuću uvodili,
Tri su člana brvana istavljali;
Kad su momi večeru spravljali,
Tu su bila tri vola bakovita,
I tri jarca prčevita,
I tri ovna škuljevita,
I jedno silježe, da se u momi bolje sleže.
Kad su momu spavati spremali:
„Ajme, braćo! Netko soju,
Netko pomagaču!
Da pritisnemo momu mlinaricu,
Ove njezine velike beđre
Ugušiše moje medre".
Kad su momci doručak spravljali,

Tu j e bila brašnenica od varićaka
I kajgana od sto jaja.
Kad se moma p — —
Tri su mlina promlila,
I tri pile propilile,
I tri stupe provaljale.
Kad se moma p — —
Devet je njiva nagnojila.
c) Iz K o t a r a.l
Umrla baba Kosa. Vaso susreta Lesu, pa će Vaso: „Jesi li,

Lešo, vidio tamo babu Kosu?" „„Jesam, svetog mi Ilije, dje sjedi
kod Dieve Bogorodice i kudjelju prede"". — „Eto ti djavola! i
amo je kudjelju prela".
— Umro Jovan. Todo će njemu: „Jesi li ti to, Jovane, ili ti
otac?" „„Jesam"". „A što tamo rade Bunjevci (katolici)?" „„Boga
mi, na stranu Bunjevci od naših, odieljeni pleterom, zamazanim
galebom"".
*• Ove dvie priče pripoviedaju se u Smokoviću, Poljici, Tribnju i

Zegaru (sela hrišćanska) u Kotarima,
Načini narodnog općenja.
a) Kotari.
PRIOPĆIO M. ZOEIĆ.
Mladi štuje i časti starijeg od sebe, prepuštajući u svakoj pri

godi prvo mjesto i rieč starijemu. Ovdje se javlja upravo sliepa
pokornost. Glavar sela predloži, da treba ovo ili ono uraditi, pa
bilo dobro ili zlo, nitko ne će izostati, nit će mu spočitnuti, ako
ima i krivo.
Mužki i ženske obće međjusobno s nekom hladnoćom i čašću,
a to biva rad ljubomornosti. Rieđko se vidi mužkarca da putuje
sam sa ženskom, ako nisu svojta. To bi bilo kao neko zločinstvo.
Suprug medju tim drži svoju ženu kao za kakvu robinju. 1 U oto
čana toga nema, jer oni štuju jedan drugoga sa vi, kako svaki
mladji kaže starijemu vi časti radi. U porodici su Kotarani lju-
bežljivi, čega opet nema u otočana.
Kotarkinje, ako se i svaki dan sastanu kod crkve, uz svet-
čani dan izljube se i po desetak puta, pitajući za zdravlje ciele
obitelji. - '
Gost je mio u obće Dalmatincu, osobito Kotarcu. Kako stupi u
avliju, iztrče, malo i veliko, da se izljube, pitajući za zdravlje.
Dok traje to pitanje o zdravlju svili znanaca, čovjek bi se sit
najeo. Uvode ga u kuću, pruže mu stolac, pa ako je što donio sa
1
Možda se još u većem dijelu našeg naroda može čuti, da muž,
govoreći o svojoj ženi, primetne: „da prostite — moja žena". Po našim
otocima nije to takodjer nepoznato; no kako sam opazio, danas se te
rijeci na Krku upotrebljavaju samo u šali. Tako je i po hrv. Primorju.
Staro dakle surovo mišljenje iščezava pred novijom ugladjenošću. Na
otočiću Olibu i po zadarskim otocima ipak se govori: „da prostite, moja
žena". I. M.
NAČINI NARODNOG OPĆENJA. <%m
sobom, spreme kako treba. Tada mu pruže, Sto se prigodi gotova
da založi, dok se sgotove osobita jela i dobavi vina, ako ga nema
kod kuće. Ako je gost vriedan i svoj po krvi, ne puštaju ga iz
kuće ni prvi ni drugi, već komu je s voljom treći dan uz srdačan
rastanak i poputbinu. G-osta odprate do granice sela. Ako nepoznat
čovjek ište konak, dragovoljno ga prime i obskrbe jelom i pićem
kao svog poznanca. I otočanin bi izgorio kuću, da gosta čim bolje
pogosti.
Kotarani pokazuju svoju osobitu srdačnost, ali i nepotrebnu ras
trošnost prigodom sajma. Tako zovu dan svog crkovnog pokrovi
telja, koga štuju nada sve svečanosti. Poslije crkovnog obreda
Kotarani se goste uz ogromni trošak, pjevajući i pucajući, dva,
tri i četiri dana. Na dan sajma nadodje veliko mnoštvo gostova iz
drugih sela, bilo rodbine, bilo prijatelja; a tog elana u svakoj kući
bude srdačno primljen i pogošćen i svaki stranac, kao da je naj
miliji prijatelj. Kotaranin još zove i župnika u svoju kuću, da mu
izmoli večernju za mrtve, a na đospjetku uspe tamnjan, na kojem
se okade svi ukućani i gostovi. I otočani svetkuju osobito sajam,
ali se umjereno jede i pije te gostba traje najviše dva dana. U
njih nema po kućama ni molitava za mrtve.
b) KopriTnica.
PRIOBĆIO R. HORVAT.
Djeca moraju svagdje svojega oca i majku nazivati „viu, kao

što i svakoga odrasloga čovjeka. U Bregima običaje žena govoriti
i svomu mužu „vi", isto tako sestra starijemu bratu. Svoju majku
nazivlju djeca „mamica", a babicu „majka" ; otac im je „japa" a
djed „japek" ; sestra se zove „čeča" ili ,,čečoka". Muž zove ženu
svoju uvijek krsnim imenom, koje zategne na ena n. pr. Barena,
Marena, Katena, Dorena, Janena itd., a žena muža takođjer imenom
krsnim, zategnuto na ina n. pr. Miškina, Ivina, Matušina, Gjurina,
Imbrina itd. Kad se djevojka uda, dobije ime „snaha" ; kad rodi
prvo dijete, onda se tek zove žena. K stolu ne smije nitko doći
prije domaćine, a svi jedu iz jedne zdjele. U nedjelju i u blagdan
ne dobije jesti onaj, tko ne zna reći, kakova je propovijed bila u
crkvi. Tko dodje u kuću, mora reći: „Hvaien budi Jezuš Kristu š",
a srde se na onoga, tko bi rekao: „dobar dani" Na ulici ili na
296 B . HOBVAT.
putu uvijek se ljudi pozdrave kadgod se sastanu. Pozdrav glasi "•

„Hvalen Bog", a odzdrav: „Na sve veke hvale vreden. Amen".
Onaj pozdravi, tko je mladji; žena uvijek prva pozdravi odrasloga
muškarca. Na putu u crkvu nikada ne vidiš da zajedno idu muž
sa ženom. Ona ide s ostalim ženama, a on s muškarcima. Kada
već idu zajedno, onda ona korača iza njega, ili on s desna, ona
s lijeva.
I g r e i plesovi.
a) Vrhgorac.
PEIOBĆIO IVAN UJEVIĆ.
Narodne igre nijesu B6g zna kako razširene, nu ipak ima nekih
i medju djecom. N. pr. skupi se sedmero osmero (više ili manje)
djece zajedno. Jedan kaže: hajdemo u cara prositi kćer. Koji će?
Izabere se jedan. Drugoga izaberu za cara. Car sjedne na svomu
uzvišenomu mjestu, na kakvu kamenu itd. Preda nj prostru kakvu
vreću, haljinu itd. To je mjesto saga. Koji prosi, stupi na taj sag
i reče: „Svijetli care! Došao sam prositi tvoju kćer Ivu, (Anu itd.),
da j e dadeš za moju ženu!" Druga dva, ili tri, stoje iza prositelja,
te mu reku: „Budalo, tako se k caru ne idje! Treba se pokloniti!"
Tad brže bolje potegnu sag, i moj ti prositelj udari više puta
nosom o ledinu. Tad nastane sveobći smijeh, a gdjegod dođje i
do šaka, kao što se je i meni dogodilo u Imotskom kotaru.
Umećanje (umetanje): skakanje, hrvanje ili jačanje, kasanje i
trčanje: to su stare stvari.
Ići na Cabu: sveže se jedan kraj konopa na jednu stranu kuće,
a drugi na drugu; te tko po njem prejaši, dospio je „sretno" na
Cabu ; a koji se ukine, znadu mu ledja.
Odrijeti prča: ufati se rukam za jednu gredu, uzdigne noge
gori, prekriži ih preko grede i spusti glavu dolje. To je ta igra.
Dubiti (u Vrhgorcu kažu „pelivaniti"): metne se glava na zemlju,
a noge se uzdignu prama nebu, i tako se stoji nekoliko časa na
samoj glavi.
Slijepavica.1 Jednomu se zavežu oči, pa traži druge. Ako li
„slijepac" dodje do kakva pogibeljna predmeta, n. pr. kamena,
1
Ova je igra, koliko ja znam, poznata svuda po Hrvatskoj i po
primorskim stranama. Oko Bijeke zovu tu igru slipi (ili slepi) miš.
Slično je tomu jednostavno sakrivanje, kojemu kažu u Vrbniku (na
298 I. UJBVIĆ,
stupca itd., da se ne udari, treba mu reći: „vatra!" Onda on od

tole treba da bježi. To traje dok se ne „namiri" na jednoga, onda
ovaj mora biti slijepac. I tako, dok je njima drago. Ovako se radi
i na vuka, samo što se ne vežu oči. Koji ima tražiti, okrene se
za čas, da drugih ne vidi, a oni se kriju za bus, zid itd., dokle
ili on nadje.
PoMjulcati se: zakvači jedan drugoga srednjakom za srednjak,
te koji nadjača i protivnika sebi prevuče: bolji je junak.
Udarati (koljenom) o gredu: ovjesi se rukam, te tko više tukne,
dika mu je.
Pipavica. Sastane ili se više, te jexlnog izaberu za upravitelja.
Ovaj idje od jednoga do drugoga, popipa ga za ruku i govori:
„Pipavica pipa, na kule, na vile, na djedove štape, na babine
gnjate ; škucim, bucim, terezijam, te škokac, ter na vojsku!" —•
Koga ova zadnja riječ zapane, mora učiniti, što mu se naredi,
n. pr. izpiti čašu vođe, poljubiti u kamen, itd. To se ponavlja
opet, samo s drugoga, ili se svaki put izmješaju.
Kada nastanu jesenske duge noći, onda mladici iđju na sijelo,
gdje ima djevojaka. Tu se gusli i pjeva. Ako li nejma guslača,
ili ako je on svršio: onda se igra ponajviše prstenka. Izaberu se
dva upravitelja, a ovi izaberu igrače mužke i ženske, po 5, 6 . . .
kako ili ima, svaki sebi. Nadju prsten, te jedan upita drugoga:
„Ali voliš prsten, ali 5 konja?" — „Prsten!" •— „Ali prsten, ali
10 konja?" — „Prsten!" — „Ali prsten, ali 15 konja?" — „Pr
sten". — „Prsten ili 20 konja?" — „20 konja!" „Dobro, meni
dakle prsten!" •—• Obično igraju u 300 konja (punata). Prsten
družina sakrije pod vrećom u jednu ruku od svoje družine. Taci
protivnik pogadja i govori: „otvori ti desnu ruku, ti lijevu itd."
Ako li pogodi na ruku, u kojoj je prsten, te reče: „otvori!"
mjesto: „daj!", tada se sve stisnute šake broje za konje. Ako li
pogodi, pa reče: „daj!", onda nosi prsten. Ovo se igra za vino,
ili da se na silu pije voda, ili o ture (sudar, smotan kao tura du
hana), pa dobitnik dade po dlanim svakom protivniku po dvije itd.
Tu se pričaju i razne pripovijedke n. pr. kako je bilo bojeva
s Turcim; gdje je tko poginuo; kako je bilo gladnih godina, da
se je morala i kora jesti itd. Pripovijeda se i o moram, vješticam,
Krku): „remo se igrat shranjača", a na Rijeci: škrivajcer. Djeca se

na Krku jigraju, no u Dubašnici kažu češće za djecu, da: lumjiču
(hunjikat). L.M,
IGRE I PLESOVI. 299
vukodlacim itd. Nu više puta se tu pripovijeda i .zadaje poslovica,

zagonetaka, računa itd. N. pr. „Leti jato golubova. Jedan stoji na
kući i veli i m : Dobro jutro sto golubova! Jedan mu odgovori:
Nije nas sto, nego da nas je ovo što i je, i još ovliko, i još pola
ovoga i četvrtina ovoga i ti s nami: onda bi nas bilo sto. Koliko
ih je bilo?" (36.) „Nito ti kažem, nito ću ti kazati, istinu ti kažem,
dosjetit se ne ćeš. Što je to?" (Nito u stana, kroz što su prove
dene žice, kada se tkaje.) -— „Dug dugonja do neba, a žena mu
do koljena". (Dim i vatra.) —• „Mrtav živo nosi". (Češalj i uš.) •—•
„Koliko ima papaka u 25 koza?" itd. itd. — Ako li je lijepo
vrijeme, i ne puno studeno: onda se razgovaraju pred kućom, te
se čuju negdje svirale, negdje điple, pjevanje djevojaka itd. Plesova
nejma n običaju, nego samo Jcolo.
b) Kotari.
PRIOPĆIO MATE ZORIĆ.
U Kotarima ima malo pravih narodnih igara, jer se većinom

ušuljaše tudje iz gradova. Običajno je bacanje kamena, a sudjeluju
vrlo krepki ljudi i momci. Odaberu velik kamen, koji stoji na za
bilježenom mjestu, pa se natječu, tko će drugi kamen dalje baciti
i prebaciti. Pri ovoj igri mnogo puta dođje do kavge, šakanja i
ubijstva radi utakmice, tko je bolji junak u bacanju. Pravi junak
obično zlo prodje.
Igra na bah sastoji u tome, da sa stanovitog mjesta bacaju nov
čiće k baku (velik kamen). Tko najbliže dobaci, on prvi skupi
sve novčiće, ponamjesti ih po baku, uzme drugi kamen, kojim
udari tako po baku da novčići ispadnu. Ako se okrenu tako, te
gore ostane orao, njegovi su novčići.
Bućanje (od talij. riječi boccia == kruglja): ovo je igra muška
raca svake ruke. Svaki od onih, te igra, baca drvenu krugiju te
nastoji, da pogodi kruglje postavljene u stanovitoj daljini.
Plockanje: mjesto krugalja upotrebljavaju se kamene ploče.
Smirite, dječija igra. Djeca učine kolobar po zemlji pa udju svi
u n j ; jednomu vežu oči pa on trči za njima, no oni ne smiju izaći
iz kolobara. Koga dohvati, pogadja mu ime i prezime, pa ako po
godi, tada ovomu svezu oči a onomu ih odrieše.
Kartanje: upotrebljavaju se talijanske karte.
300 M. ZOBIĆ,
Ples. Otočani plešu uz armoniku, uz svirale „na niišinu", bez

pjevanja. Mladja čeljad, mužko i žensko, igraju kolo na javnom
mjestu, a o božičnim svetcim prije i potle mise pred crkvom. U
Kotarima igraju kolo prije podne i pred večer sve do kasne noći
bez ikakova instrumenta; dočim otočani igraju uz armoniku, uz
svirale na mješinu i uz ogroman bubanj do sutona na javnom
mjestu, a noću po kucam. Kod otočana, koji su odaljeni od kopna,
najviše se plešu polke i manfrine (talij. monferina), unesene iz
stranog svijeta; dok kod otočana, koji su blizu kopna (Zadra),
igra se jedino kolo, u kojem se vrti mužko i žensko, dvoje po
dvoje, poskakujući uz pjevanje narodnih pjesama. Ipak kolo se
uzdržalo i na onim otocima, gdje se ukorieniše titđji plesovi, ali
se igra samo prigodom božičnih dneva i prigodom slavljenja po
krovitelja župe (sajam); dočim tudjih plesova ne izvode na javnom
mjestu, već u kući.
U Kotarima se pjevaju uz kolo mnoge pjesme. Evo najobičajnijih:
1. Oj u kolo, mlade dijevojke,

potresite bile vaše dojke!
Oj u kolo, mladi i vi momci,
n kolu su lipe dijevojke!
Oj u kolo, mlađe i vi neve,
dovedite u kolo muževe!
U kolu je gizdava divojka,
,rumen lica, sestra gromnih dojka;
svako oko nek na sestru gleda,
u kolu smo, ne bojte se leda!
2. Oj Jeleno, Jeleho, goro zeleno!

Lice ti ne venulo i ne venulo !
Plave oči, tankog stasa u Ivaša;
Jeleni je Ivaš jedva do pojasa.
Ne bi I' koga drugog momka primamila ?
I tako je Ana momka promienila.
3. Ko bi kolo napojio,
u kolu bi predvodio,
Božju milost još dobio ;
Kotarim bi dragi bio,
i kulu mu Bog gradio,
blagoslov bi s njim još bio !
4. Razboli se u Novome I v o :
kraj glave mu ostarjela majka,
IGRE I PLESOVI.
kraj srđc'a mu Anica sestrica,

kraj nogu mu Milica Ijubovca
Stara mu je besidila majka:
a moj Ivo, moje diete drago
kom ostavljaš staru milu majku,
kome diete Anicu sestricu, •
kome diete Milicu Ijubovcu ?
„Ne budali, stara majko moja!
Bile dvore prahu i pepelu,
tebe, majko, jadu i čemeru •
moja sestra mlada i zelena,
pa će naći sebi gospodara,
a Ijubovca i milog i dragog".
5. Vozila se mala barka salka, 1

vozila se piina divojaka.
Do podne jim lipo vrime biše,
a od podne Božje udariše:
prevrne se mala barka salka,
prevrne se puna divojaka.
Sve su mlade kraju doplivale,
već što nije Anica divojka.
Ana viče iz dubine mora:
ko bi mene s mora izvadio,
dala bi mu bile dojke moje.
To dočuo Jovan čobanine,
pa on skače u dubinu morsku,
on je vadi iz dubine mora.
6. Pređi, pređi, moja kći,

tanju žicu neg je fi,2
udat ću te, dje ćeš ti.
Hoćeš, Mare, za mornara?
Ne ću, majko, za mornara,
jer mornaru glava na kormilu spava.
Pređi, pređi, moja kći,
tanju žicu neg je fi;
udat ću te, dje ćeš ti.
Hoćeš, Mare, za ribara?
Ne ću, majko, za ribara,
jer ribaru glava na mrižici spava.
Pređi itd.
Hoćeš, Mare, za čobana?
Ne ću, majko, za čobana,
1
Pravo će biti šajha.
2
Od talijanske rijeci fđo =• konac.
302 I. MILČT3TIĆ,
jer čobanu glava u grobnici spava.

Pređi itd.
Hoćeš. Mare, za težaka?
Ne ću, majko, za težaka,
jer težaku glava na motiki spava.
Pređi itd..
Hoćeš, Mare, za prosjaka?
Hoću, majko, za prosjaka,
jer prosjak prosi, doma nosi.
Posljednje dvie piesme pjevaju se i po otocim.
c) Kvarnerski otoci.
Verec (gen. verca). To je osobit narodni ples, koji se pleše u

Omišlju (na Krku) samo na dan mesopusta ili na svečanom piru
t. j . kada nevjestica nosi krunu. Ja ga nijesam nikada vidio, no
pred kakovih 15 godina rekoše mi u Omišlju, da ih ima malo,
koji ga znadu dobro plesati. Ples traje do pol sata; duže ili kraće
trajanje stoji medjutim do „sopaca". Taj mi ples opisaše ovako.
Žene sve stoje mirno u redu na jednoj strani, a na drugoj strani
igra samo jedan muškarac uz sopele. Kada on dođje do prve dje
vojke, koja ima „verec", t. j . koja je prva u plesu, zapleše s njom,
a ostale djevojke miruju. Tada pleše sama ženskinja a muškarac
miruje; napokon on primi onu, koja ima verec, a ostale idu za
njima.
Na kvarnerskim otocima plešu od prilike svuda jednako. Već su
se doduše uvukli tudji plesovi, no prvenstvo ostaje ipak narodnom
tancu, koji u nekim mjestima ima više figura, te je u glavnom isto
što kolOj poznato gotovo svim Hrvatima i Srbima. Tako n. pr. u
Omišlju, Dobrinju i Dubašnici na otoku Krku, i u Belom na otoku
Cresu.
U Belom počinje se ples mantinjađom, to jest nekim uvodom te
se medju plesačima čuje šapat: „sopile zovu". U tom tkogod zavikne :
„Ki je prvi?", to jest, tko je voljan platiti, bit će kolovodja. Za
pojedini ples dobivaju sopci 10, 20 i više novčića, već prema tomu,
kako se mladići natječu. Najviše troše zaručnici, da ugode svojim
zaručnicama, i imućniji mladići. Tako biva na javnim plesovima o
mesopustu ili na sajmu. Prva figura j e : na okolo ili z mesta. Najprije
I&RE I PLESOVI. 303
idu na okolo sami muškarci, jedan za drugim; onda svaki muškarac

vodi jednu žensku na okolo u galopu lijevo, pa se okrene desno. Pri
tom još muškarac vrti žensku oko nje same, a prvi igra onaj, te je
platio ples. Kolovođja dođje napokon na svoje mjesto a drugi za
njim, izvedavši figuru nalik na broj 8. U početku uhvati žena mu
škarca pod ruku: on je izvan kola, a ona u nutri. Udarac noge
je znak za okret. U kolu stupa muškarac nješto ispred žene, koju
drži lijevom rukom preko ramena. Druga figura: na mestu i pre
biranje. Muškarci stoje na jednoj, a ženske na drugoj strani, te
jedni prema drugim, „prebiru" (sitno dižu noge), idući naprijed i
uzmičući natrag. Žene se vrte oko sebe, a muškarci miruju ili se
samo nekako njišu. Po tom lupaju nogama i prelaze na drugu
stranu; žene rade obratno, samo što one ne udaraju. To je silna
lupa. Pošto je glazbeni ritam neobično živ, plesači razvijaju veliku
okretnost tijela, osobito nogu.
Treća figura: hold. Muškarci i ženske se okreću, svak oko sebe
na mjestu, onda pojedini parovi zajedno.
U drugoj figuri stane strašna lupa, koju podupiru i sopci, uda
rajući u taktu po podu ili po osobitoj pomičnoj dasci.
Na Krku plešu najobičnije uz sopele (dvije), rjedje uz mijeh
(mili, meh, miščić, mešćić); a po Cresu i Lošinju samo uz mijeh.
Na otočiću Silbi (Dalmacija) obično plešu uz dvije lire. Svaka lira
ima tri žice od konjske strune, i gudalo.
Lire grade sami od javora, rjedje od oraha ili od murve. Na
susjednom otočiću Olibu poznaju samo svirale sa dvije cijevi, a to
je ono, što se drugdje zove mijeh. Mijeh napuhava igrač s pomoću
osobite cijevi. Sviralica, kratka i neznatna, nema na dnu otvora,
već niz škuljica, koje otvora i zatvora prstima, i tako svira. Svirac
obuhvata i pritiskuje mijeh na svoje grudi, kano da ga grli i ljubi.
Svirac ističe još jače takt plesa lupanjem nogu.
d) Vrbova.
Mladost se zabavlja najradje u kolu, gdje uz popijevanje lijepih

narodnih pjesama (ljubovnih i junačkih) koračaju sad sporije,, sad
brže.
Redoviti sastanci mladeži u kolu jesu blagdani. Tad se mla
dost skupi po podne usred sela, većinom pred crkvom ili kojom
304 M. KURJA KO VIC.
drugom javnom zgradom, te se zabavlja, plešući kolo ili narodni

„tanac",
a) Kolo. Ovo se izvadja sporije bez umjetnih figura, tako, da se
mladež vrti u okolo uz pjesmu, obično sa pripjevom.
b) Tanac izvode bržim, no takodjer pravilnim tapanjem nogu,
slabo se pomičući s mjesta; a u kolu je iz sela koji momak ili
muž kao dudaš, tamburaš ili egedaš. Dakle kako se brzo pjeva,
onako se brzo i tapa. Kad ispjevaju kiticu, zamijeni ih svirač
svojom jednostavnom melodijom, a oni ne mijenjaju takta.
Evo nekojih pjesama, koje se u kolu pjevaju, s imenima onih,
od kojih sam ih čuo.
1. Nikla tikva na buništu, Kad je vid'la onaj čunak,
Čuvala ju jedna prija. Ona j ' mlađa govorila:
K njoj dolazi druga prija: Kakvo j ' ono tamo, Vamo?
„Daj mi, prijo, jednu tikvu!" Kad je vid'la ono brdo,
„„Ne dam, prijo, baš ni jedne. Ona j ' mlada govorila:
Kakvu si mi snahu dala! Kakvi s ono pasji zubi?
Kada mi je u dvor došla, Kad je vid'la plug volova,
Odmah mi je manu našla. Ona j ' mlada govorila:
Kad je vid'la one nite, Kakvi s' ono vražji rozi,
Ona j ' mlada govorila: Na njima se bajo vozi!""
Kakve s' ono vražje mriže ? Mara Hašković.
2. Mareševi večeraju, Lipa Maro, lipa ti si!

Lipog Ive ne čekaju. Lipa borme, da što mi je.
Ivu zove otac, mati: Još da su mi crne oči,
Hajde, Ivo, večerati! Crne oči i obrve,
„Hvala, hvala, otac, mati! Da ja stanem pokraj Save,
Ja ne mogu večerati. Sve bi Turke primamila,
Večero sam ja kod drage I turskoga Ali-bega.
Suva sira i pogače, Ali-beže, gospodine!
I rakije komovače. Miču T vam se oskominje
Ako vam se ne vjeruje, Na jabuke divljakmje?
Evo drage maramice, Ne miču m' se oskominje
Što su drage ruke vezle, Na jabuke divljakmje,
Bielim danom pod mehanom, Već se m' miču oskominje
Tamne noći pred svićicom". Na djevojke sedmakinje,
Tamna noći, tamna ti si! Na junake, sve osmake!
Ema Vuhović.
3. Svadila se baba i djevojka,
Da bi zašto, ne bih ni žalila,
Već za jedno malo govedarče.
Baba veli: „Moje govedarče";
A djevojka: ,,Nij' tvoje, već moje".
IGRE I PLESOVI. 305
Ide baba, nosi tikvu vina,

A djevojka nosi kitu smilja.
Al govori malo govedarče:
„Volim babu, dok u tikvi vina,
A djevojku, doklegod je živa!"
Mara Bašhović.
Kad se ženi komar paša, Usta jeka male muve,

On uzima malu muvu. Usta jeka, usta dreka.
U petak ju isprosio, Al eto ti mrav na konju,
U subotu zaručio, Nosi kolac na ramenu.
U nedjelju pir im bio. „Muvo moja, seko moja!
Kad su došli u ložnicu, Jesam li ti govorio,
Diže nogu komar paša Da ne ideš za kom ara,
Maloj mu vi, da izuva.- Za komara govedara!
Ne će muva, da izuva; Tebe prose bolji ljudi:
Ona ište komad kruva. Obadovi, stršenovi,
Udara ju komar paša, Lepirovi, vezirovi,
Udara ju žutom čizmom. Lepirići lepršavi!
Reza Klinčić.
Falila se Falisava, „Bora tebi, stari starac,

Da se ne će udavati Gdje su dvori samotvori?
Ni za staro, ni za mlado. Gdje su voli vitorogi?
To dočuo stari djeda; Gdje su konji samoskoki ?
Britvicom se obrijao, Gdje su krave petosise ?
Motičicom ostrugao, Gdje su čizme do kolina?"
Iverom se zakitio, AT govori stari starac:
Pa on ide Falisavi: „Sto su dvori samotvori,
„Falisavo, seko moja! Koprive su oko plota;
Hoćeš biti ljuba moja? Sto su voli vitorogi,
Imam dvore samotvore, To su puzi po obali;
Imam vole vitoroge, Sto su konji samoskoki,
Imam konje samoskoke, To su buve po pepelu;
Imam krave petosise, Sto su krave petosise,
Imam čizme do kolina". To su muve po polici;
Kad je došla Falisava, Sto su čizme do kolina,
Progovara Falisava: To su noge izgorile!"
Mara Rašković.
Osim toga sastaje se mladost i u oči blagdana večerom u kolo
opet pred crkvom ili pred dragom javnom zgra.dom, gdje se, žali
bože, višeputa bavi i nemoralnim zabavama, jer se za djevojke
počupaju, kunu i prijete osvetom. Nu danas ti sastanci ne traju
dugo u noći, pošto su zabranjeni, a pohvalno je i to, da se, čim
zazvoni pozdravljenje, razilaze kućama pjevajući.
806 R. HORVAT,
e) Koprivnica.
PRIOBĆIO R. HORVAT.
Kolo. U nedjelju i u blagdan sastaju se poslije „večernice" dje

vojke i momci na kolo. Kolo plešu samo djevojke i momci iz istoga
predgradja, i to svaki put u drugoj kući. Uhvate se rukom u
ruku, te se kreću na lijevo, dok ne otpjevaju pjesmu: „Igra kolo
u dvadeset i dva". Eto cijele pjesme: 1
„Igra kolo u dvadeset i dva.
U tom kolu liepa Bara (Ivo itđ.) igra,
A ta Bara liepa usta ima.
Da me hoće poljubiti s njima,
Volio bih neg7 carevo blago.
Ljubi, Baro, koga ti je drago!
Gledjte, ljudi, kak se dvoje ljubi!"
Kad se pjeva predzadnji stih, dodje onaj, te je u kolu, k dje

vojci, ili obratno, ako je djevojka u kolu, k momku, pa ga povuče
u kolo i ondje poljubi, dok se cijelo kolo hitrije okreće, pjevajuć
zadnji stih. Koje je dobilo poljubac, ostane u sredini kola, a koje
mu ga je dalo, stupi na njegovo mjesto, pa se kolo dalje kreće
pjevajući istu pjesmu. To se nastavlja tako dugo, dok nijesu bili
izljubljeni svi članovi kola. Tada se svi postave u red poput lanca,
te prvak vodi kolo kroz kuću i ostale zgrade, u znak, da se kolo
svršilo.
Vanjhušec. „Ja sam telec opal v zdenec", veli netko iz društva,
pa klekne na jastuk. „Koliko klaftri gliboko?" pita drugi član
društva. Prvi rekne neki broj. „A tko će te izvaditi iz zdenca?"
opet pita onaj drugi. Prvi imenuje djevojku, ako je mladić, a mla-
1
Ovu je pjesmu naštampao Luka Ilie g. 1846. u „Nar. slav. obi
čajima" na str. 211, a medju kajkavce je dospjela iz Slavonije. Pje
sama, koje se samo u kolu pjevaju, ima u opće malo, pa se pjevaju
obične narodne pjesme, što pokazuju i one te ih priopćuju u ovom
zborniku naši suradnici iz Dalmacije i Slavonije. Po Dalmaciji i po
hrvatskom Primorju, n. p. u Novom, pjevaju u kolu i Kačićeve pjesme.
Već se i po Slavoniji pjevaju u kolu pjesme, ispjevane od obrazovanih
ljudi. Tako je prošle godine izdao Josip Lovretić svoje: „Pjesmice za
igru u kolu" (Djakovo 1896), koje su kolale u rukopisu po Slavoniji,
te su ih primali kao narodne. I. M.
lonfi i PLESOVI. 307
dića, ako je djevojka. Na to onaj te je imenovan klekne takodjer

na jastuk, pa ga poljubi toliko puta, koliko je klaftara pao du
boko. Ovaj kleči na jastuku, te nastavi igra, dok se svi redom ne
izljube.
Prstenec. Djevojka, obilazeći sve djevojke i momke u društvu,
koji su posjedali na klupu pa drže ruke složene kao na molitvu, ima
u rukama prsten, pa će svakomu po redu otvoriti ruke, a jednomu
utisnuti prsten u ruke. Druga djevojka ili momak stoji na strani,
pa pogadja, u koga se nalazi prsten. Ako pogodi, dijelit će on od
sada prsten; ne pogodi li, još će „jednu godinu" pogadjati. Onaj,
u koga se našao prsten, ide na njegovo mjesto. Igra se može po
volji nastavljati ili prekinuti.
Prelec. Poslije Božića sastaje se mladež svaku večer u drugoj
kući, da u zajednici obavi neke poslove, da ne mora svak kod
kuće paliti svijeću, i da se pozabave. Mladje djevojke prave ku
djelju, starije predu konoplju i lan. Momci motaju predju ili pak
„čehaju" perje. Pri tom poslu pripovijedaju se pripovijetke, zbijaju
se šale, pjevaju se pjesme, a tko umije, svira liarmouiku, da ne bi
tko u društvu zadrijemao pri poslu. Tu se daje mladomu svijetu
prilika, da se upozna i zaljubi. „Prelec" traje pod nadzorom kuće-
domaćine i njegove žene od večere pa do ponoći. Biva pak to od
Božića do Josipova.
Kotačanje. To je običajna igra za one dječake, koji još ne spa
daju ti- kolo. Oni se sastaju na ulici u nedjelju poslije večernice.
Svaki ima u ruci „kluku", t. j . kvrgast kolac. Naprave veliko
kolo, u kojem je jedan od drugoga dosta daleko. Jedan uzme drven
kotač, pa ga zatjera u kolo. Svaki udari kotač, kada pokraj njega
prolazi, klukom, i potjera dalje. Kotač ne smije izaći iz kola.
Okokućađ.1
Domaće ili pitome životinje, njihova hrvatska narodna imena.
SABRAO PO HEKCEG-BOSNI IVAN ZOVKO.
OvnoTi i OYce.
alica, živinče, koje je plaho, debelo.
bihan, golemo i veliko.
brnjaš, brnje, po šunjki (šunjci, njušci) brnjasto.
mlin, čule. malenih ušiju.
čupan, čupe, s vunom čupavom.
galan, galica, ni crno ni bijelo po povoru.
garin, gara, koje je po šunjki garasto.
golubica, po svemu tijelu bijelo ko snijeg.
grlin, grlica, s dugom vunom na vratu.
jabuka, maleno i tovno.
Itoke, omalešne glave.
Jconjara, hitro i brzo.
lisan, Use, lisasto oko ušiju.
ljubili, ljube, veoma bijelo po svoj glavi.
mrave, koje ima baš ko mrave po šunjki.
parin, parica, što ima frke (znake) ko para po obrazima.
roge, s velikim rogovima.
runje, koje ima veliku vunu, vunasto.
sinjar, sinje, vune malo bijele, malo crne.
šaran, šara, išarano po prednjim nogama.
šuša, bez rogova.
vilaš, vilašica, vilašastih rogova.
vranića, sve vrano.
zrdan, na prvom trupu izbopeenih (izbočenih) kukova.
1
Ovu sam riječ čuo u Veljacima, selu kotara Ljubuškoga.
OKOKUOAD. 309
Jarci i koze.
barem, bare, po glavi crno, a do ramena bijelo.
bile, koje je sve bijelo.
bilobaran, bilobara, ozgor bijelo, ozdo crno.
boćan, boce, što je malo po trbuhu bijelo.
brigjan, brig je, na obrazima bjelasto.
brižan, briše, po nosu bijelo.
đilberka; rogovima natrag zavraćeno, zavrnuto.
gavrin, gavre, po zadnjem trupu crno.
krilan, krile, sa strana ima bijelo poput krila.
lasan, lase, lasaste boje, ko lasica.
matica, maleno i neobično jedro.
mazan, razblugjeno, razmazano.
mengjan, mengje, Sto pod vratom ima one poznate glizice, koje
narod zove mengj ušice.
miže, po koljenima bijelo.
mrkobaran, mrkobara, s jedne strane povora bijelo, s druge crno.
perlan, perle, po ramenima crno i žuto.
rigjan, rigje, koje je sve žuto.
snigobaran, snigobara, po ušima i po vratu bijelo.
srne, smegje boje.
šare, sve šarovitasto.
štitalas, štitalasa, u koga je kostrijet sa strana dugih čupa (biča),
te mu langaraju (mlate).
sušan, šušulja, šušasto bez „roziju" (rogova).
vesica, kao da je izvezeno lijepo.
zecak, zecara, koje je zečaste boje, ko zec.
zelan, žele, plaho zelenkasto.
VoloTi i krave.
azdov, živinče okrupno i silovito.
bikota, bikava, goveče, koje je bijelo, ko ćage (papir), a rozi mu
žuti i oštri.
bilan, bilava, bjelkasto samo.
biser as, bis< rka, skovrčenih rogova.
boćeta, boćeva, ispod trbuha bijelo.
cvitonja, cvituljaj bijelo na čelu ko cvijet.
čadonja, čadidja, čagjavo, ko čagja (čagj).
310 I. ZOVKO,
čaronja, čarulja, koje ima nad očima rogove svrnute.

dragonja, dragulja, koje je žuto, a na legjima bijelo, te je sretno.
galov, galova, koje nije dobro crno.
garonja, garulja, dobro crno.
gizdonja^ gizdulja, gizdavo, svuda šareno, a po trbuhu bijelo.
golub, goluba, modrikaste boje, a debela vrata.
goronja, gorulja, žute i bijele dlake.
granov, granova, granasto, što ima po sebi neke grane.
grozdonja, grozdulja, sto ima benbele (ona debljina na prvim
nogama odmah ispod vrata).
jablan, zeleno, a jakošću snažno.
janjast, janjava, bijelo, ko janje s dobrom dlakom.
jelonja, žuto, a po vratu crno.
kaćunja, zeleno i malo bijelo.
kitonja, goveče velikih genitalija.
kitulja, koje ima na čelu golemu dlaku, ko kitu.
kolova, što ima po sebi znakove, slične kolima.
Jcrilonja, krilova, krilasto radi bjeline sa strana.
krnjo: krnjova, koje nema jednog roga.
kusonja, što nema repa ili mu je kratak.
kvisulja, koje kviži (obzira se), čim što sušne ili klapne.
labud, labudava, duguljasta vrata, k6 labud.
lipota, lipava, u koga je lijepa svojim oblikom šunjka, taman,
ko smišljena.
maconja, maculja, koje je dobro i samo po glavi žuto.
malota, omaleno i zdravo.
medonja, medulja, što nije dobro crno.
milonja, milava, koje se umiljava oko insana (čovjeka).
mwonja, mizulja, koje je naučeno, da mu se daje iz ruke soli.
mladonja, što se otelilo u mladom mjesecu.
mlikota, mlikulja, koje, kad se otelilo, davala mu majka za mu-
zenje puno mlijeka.
mrkonja, mrkulja, veoma i svuda crno.
pavun, pavuna, stasom lijepo, a hodom ko paun (pavun) holo
(oholo).
perona, perova, što ima po repu bijelu dlaku, pođugu.
petuljan, petulja, što se u petak otelilo.
plavota, plavulja, što je plavkasto.
pleme, koje je veoma čisto i ne će na nečisto leći.
prutulja, što ima po sebi šare, ko prutove.
0K0KUĆAD, 311
rameša, ramulja, po ramenima bijelo, ako je svuda crno, ili

crno, ako je svuda bijelo.
rosonja, roštilja, dok mu još nije ime nadjeveno bilo, a zatečeno,
gdje rosu po lišću liska (liže).
rozeta, rogulja, veoma neobičnih, bilo u čemu, rogova,
rudonja, rume, koje je crveno.
sivonja, sivulja, sive boje.
solufa, što ima pokraj ušiju goleme dlake, ko solufe.
sridonja, sriđulja, što se u srijedu otelilo.
srimonja, srimulja, u kog su rogovi vrlo naprijed izneseni.
srmonja, srmulja, kome se dlaka spram suncem (sic!) ko srma
tamno-sjajno prelijeva.
stokrava, što nikad nazad ne će da igje, nego uvijek naprijed
pred govedima.
svilonja, svilara, meke dlake poput svile.
šaronja, šamija, sve šareno.
šećava, maleno, a bijelo.
šepo, šepolja, koje šepa (ševa, ramlje) na nogama.
šetava, kojemu se ne zna pravo opredijeliti, kakve je dlake
i boje.
šibonja, šibulja, šibasto, ko šipke što ima trakove po tijelu.
šironja, široka čela.
špruljica, dugo, tanko, a mršavo.
šumonja, šunjava, koje se u šumi otelilo.
šundo, šundava, na kom ima svake vrste boje.
sušan, šuša, što je bez rogova, t. j . vrlo malenih, pa mu se i
ne broje za rogove.
tribonja, okruglaste glave.
vezulja, koje je išarano lijepo i pravilno, ko vezeno da je.
vilaš, vilašica, u kog su rozi ko vile.
visota, na nogama neobično visoko.
zekonja, zeliulja, što je zeleno.
zimonja, zimulja, koje se zimi otelilo.
datonja, datulja, zlatne dlake.
zviran, zvirluša, koje zvirla na sve strane (gleda, okreće se).
N a p o m e n a , zvonar ili zvonara zove se i kod goveda i kod
ovaca i kod koza onaj muški ili ženski individuj, koji nosi pred
svima zvono; dočim se za konje veli bronzaš, što zvono ili bronzu ima.
312 I. Z0VK0,
Konji i kobile.
alat, alatuša, živinče alataste boje.
at ili hat, koje još nije utučeno.
brnjaš, brnja, bijele boje po glavi.
cakar, na kom ima svake boje.
dorat, doratu sa, dorataste boje.
dundul, kojemu je ime cigansko najprije bilo, a sada uzeto u
nježnom smislu.
gavran, crno, ko tica gavran.
gjogat, gjogatuša, bijele dlake.
ključo, golemih trbuha.
Icrhat, dobar, ali star hat.
kulaš, Imlašica, lugaste boje.
•malin, koje je omaleno.
mrkalj, što je mrke boje.
putalj, putulja, putasto po nogama.
rigjan, rigjanuša, rigje dlake.
sivalj, sive dlake.
šarin ili šarac, koje je šareno.
vatrica, ustrajno i žestoko.
vranac, mrkaste boje.
zekan, zeka, izmješane crne i bijele boje.
zelenko, zelenjaste boje.
žeravko, koje je muško, a ustrajno i žestoko.
Mralin, Mrahiša, ždrakasti(h) očiju.
Pijeyci i kokoši.
biljari, biljka, što su bijeli po svem tijelu.
biserka, što joj se sjaji perje ko biser, jer ima po sebi take
pjege.
cmjan, crnjka, što su crni posvuda.
crvenjah, crvenica, što su crveni svuda.
dvohoraš, od dvo-uhoraš, koji ima dvojstruki uhor.
gaćan, gaćeška, što imadu od perja ko gaće po nogama.
galibarda (mužk. i žens.), što su maleni oboje i lijepi.
gig, giga, što su krupni i visoki na nogama, te ne mogu brzo ići.
gralioras, grahorka, što im je sitno perje poput graha.
gušan, guša, što imadu guše ispod vrata od perja.
0K0KUĆAD. 31-3
krunašica, što joj kruna na glavi; zovu je i krundulja.

Jcršanac, tankih je i kratkih nogu, a ne pjeva dobro.
sedlan, sav je bijel, samo po legjima crn,
šarenjaJc, šarlca, što su po svem tijelu šareni.
tuban, tuba, u kojih je kratak, kusast rep.
Blatan, zlatlza, svukud su bijeli, samo žuti po vratu ko zlato.
žutan, mtJca, što su po svem tijelu žuti.
(MuboTi i golubice.
bilan, bilana,. što su po svem tijelu bijeli.
crvenjaš, crvenjJca, što su crvena perja.
demteša, koji puno ne guči, a kad guči, ko od dva glasa.
đvokrunaš, dvohrunašica, koji imadu po dvije krune.
gaćar, gaćašica, u kojih je perje k6 gaće po nogama.
grdhoraš, vas bijel, a po njemu ko grah crne mrlje (pjege).
grivnjaš, koji ima grivnju pod vratom.
grličar, koji je sličan grlici.
Jcrunaš, Jcrunašica, što imadu lijepu krunu. .
JcvoČar, koji vazda leži, a guči, kvočući ko kvočka;
lugaš, lugulja, koji su ko lug lugasti.
mavijaš, maviđja. što su mavi(h) perja.
šarenjah, šarenjlca, koji su šareni.
Psi i kuje.
aglica, koja je malenih nogu, duguljasta tijela.
bibica, koja nauči človiti (sentati, služiti na 2 noge).
bjelov, što je vas bijele dlake.
cimi, čuna, mjesto „crni, crna", pa nježno rečeno, te su doista crni.
ćulo, u kog su odrezane uši.
fina, koja je crna kučića, a rep joj malen.
garov, koji je garav.
gig an, crn, a po vratu žut.
grivo, po vratu grivast; veli mu se i grivalj.
maslinče ili mastinde, za oboje, ako su maleni i mladi.
mento, koji je po trbuhu bijel, a po vratu i legjima crn.
pekin, koji je po glavi šaren.
pudin, koji je debel, a malen, ko dežmek (vas utio).
putića, koja je po nogama putasta.
314 I. ZOVKO.
runjo, runjica, što su runjavi i čupavi.

šarov, šarovite boje.
stiglo, žut po ušima, grudima i repu.
tornjah ili tornjačina, veliki oko tora što je pas ovčar.
zelov, očiju zelavi(h).
šutov, koji je sade (vas samo) žut.
Mački i mačke.
bjelo, bjelica, koji su svi bijeli.
brigjlco, brigjka, što mijenjaju vremenom dlaku po boji.
ciganka, koja vazda mauče, da joj se dade, čim koga ugleda.
cimica, što je malena, a ostriženih ušiju.
cimirotlca, koja kad se metne jelo sve nogom miga ispod sinije
(sto, s kojeg se jede), da joj se štogod dade.
curica, koja je lijepa i čista, te se uvijek liže i čisti.
caMjatuša, koja je velikih, i iskočenih koljena.
falelcuća, koja je dobra lovica, a domari je hvale.
gara, koja je sva crna.
lianiko, hamlca, što su garasti i bjelkasti.
lovica, koja lovi, a ima crno nebo (nepce) u ustima, što je dobar
znak, da će biti lovica od miševa.
lugari, luga, lugavi, kd lug.
lugara, koja se po lugu valja i prpa.
mačića, koja je dobra i ne bježi.
nabihuća, koja se samo skita od kuće do kuće, da što god ukrade,
a ne će da lovi.
pehan, što će ukrasti iz dva oka.
pir go, koji je pirgav.
rigjan, rigjulja, rigje dlake.
sivo, sivka, što su svi sivi.
ujduran, ujđura, koji samo leže, a nije im stalo za lovom.
vješćac, vješćica, koji nikad ne spavaju nego vazda prežaju, da
što ulove.
zirlco, mrka, što hodaju po šumama i baščama, u opće gdje je
što zeleno.
Referati. Biblijografija.
NAPISAO DR. A. RADIĆ.
Mi smo Hrvati sa svojim zbornikom za n a r o d n i ž i v o t među

Slovjenima gotovo zadiii: za nama su jošte samo najbliža naša
braća Srbi i Slovenci, za koje želimo, da ovaj zbornik prigrle
kao svoj. Bilo sada tomu našemu zakašneriu uzrok što mu drago,
nalaže nam ono u ovom kniževnom prijegledu posebnih dužnosti.
Istraživane je i proučavane života narodnoga u drugih naroda
daleko pokročilo. Otuda nam dužnost, da naknadimo, što se može,
ne bismo li možda one, koji su prije nas počeli, ponešto barem
dostigli. Zato će naši prijegledi biti u .prvom redu izvještaji, a ne će
biti kritike. Svi, koji se zanimaju za stvar, a osobito mlađi, neka
vide, Što se drugdje radi i k a k o se radi. Ovaj će obzir opravdati
štošta u ovom prijegledu, što inače u ri ne bi spadalo. Savjesne
referate držimo uopće potrebnijim i korisnijim od općenitih kritika,
bile one pohvalne ili pokudne.
Sto su posebice b u g a r s k e rasprave gdješto u potankostima is-
crpene, ucineno je to s toga, što je bugarsko nama najbliže, pa
to želimo imati u svom zborniku sabrano.
Za sada puštamo s vida tuđu neslovjensku kniževnost, a i iz
slovjenske donosimo u ovom svesku samo prijegled perijodičkih
izdana.
* vC-
Prijegled h r v a t s k o g a , s r p s k o g a i s l o v e n s k o g a kniževnoga
rada na polu narodoznanstva priopćit ćemo u dojdućem svesku.
Žalimo, što nam prostor ne dopušta, da već u ovom svesku izne
semo izvještaj o biblijografijskom prijegledu „folkloristike hrvatsko-
srpske",, što g a j e u pojskoj ,,Widiu napisao g. Stanistaw Ciszewshi,
koji je samo u tom poslu boravio u Zagrebu čitavu godinu dana
i s velikim trudom i pomnom sabirao građu gvozdenom upravo
marlivošću. Prijegled je svoj vala da samo iz čednosti nazvao bi-
316 A. EADld,
b l i j o g r a f i j s k i m , jer nije samo to, veo je g. pisac sabrao u cje

linu sve, što se do 1890. u nas raspravlalo i izdavalo, pače je i
po tuđim kniževnostima sabrao biblijografiju prijevoda našili na
rodnih umotvorina. Budi mu za negov trud i zanimane oko našili
narodnili stvari i ovdje izrečena naša hvala.
*
Budući da smo nakanili, da ovaj puta donesemo gole referate,
redovito bez ikake kritike, kazat ćemo nekoliko o p ć e n i t i h riječi
o s a d r ž a j u ili p r o g r a m u izdana, o kojima izvješćujemo, dale o
z a d a ć i , koju sebi posta više urednici i suradnici nihovi, napokon
o uspjehu, koji su postigli.
. I. Najstarija je od ovih izdana polska „Wisi'a" (1887.), mje
sečnik „geografijsko-etnografijski". Za nom dolazi bugarski „C6op-
11,
HUK%U za „narodne umotvorine , nauku i kniševnost"} no uredništvo
je u uvodnoj raspravi izjavilo, da je to u p r v o m redu etnografijski
zbornik u najširem značenu riječi. (1889.) Brzo se za nim pojavi
„TRueaa CrapuHa", perijođičko izdane etnografskoga odjela car
skoga ruskoga g e o g r a f i j s k o g a društva (1890.) i „Cesky lid",
zbornik posvećen studiju češkoga naroda — s dva odjela: jednim
za k u l t u r n o - h i s t o r i j s k i i e t n o g r a f i j s k i , drugim za a n t r o p o -
l o g i j s k i i a r h e o l o g i j s k i odio (1891.).
No pogledamo li s a d r ž a j ovih izđaria i način uređivana, vidimo,
da su unatoč r a z l i č i t i m dodatcima u naslovu i izjavama ured
ništva sva ova izdana — izuzevši ponešto bugarski zbornik, koji
u naučnom odjelu ima rasprava iz svih grana znana, — gotovo
jednaka. Očito j e , da je „2Rtiea?c Crapuua" kušala, a „Cesky
Ud" uspio, da što više kopira polsku nWisluu. Sva četiri izdana
imadu u naslovu etnografiju: bugarski bi i ruski zbornik imali
biti čisto ili u prvom redu etnografijski, u polskom je etnografija
spojena s g e o g r a f i j o m , u češkom s k u l t u r n o m historijom,
a n t r o p o l o g i j o m i a r h e o l o g i j o m . No pogledamo li „etnogra-
fijske" rasprave i građu, vidimo, da je ta „etnografija" ponešto dru
gačija od etnografije u tradicijonalnom značenu riječi: tu nalazimo
stvari, koje bi se po dosadašnem mislenu u najbolem slučaju mogle
ubrojiti među e t n o g r a f i j s k a c u r i o s a I z b i l a : kako spada u isto
s p e c i j a l n o izdane rasprava n. pr. o tom, hoće li se pisati „Bosna-
Serai" ili „Sarajevo", i o dječjem broj eri u „elem-belem-bomba . . .",
ili ©tragovima priče o Edipu u slovjenskih naroda? To je očito
nešto heterogeno, to nije više ona etnografija, koja ide uporedo
REFERATI. BIBLIJOGRAFIJA. 317
s geografijom. S tim se slaže, što je etnografijski odio ruskoga

geografijskoga društva stvorio i svoje odjel no izdane. A gledamo li
dale čirienice, vidimo, da se ova nova „etnografija" odijelila od
geografije samo zato, da se spoji s h i s t o r i j o m k u l t u r e („Cesky
lid"), a čim je jednom pripojena historiji i kulturi, nije čudo, da
se uz nu nalazi i arheologija, arheologija je pak i e t n o g r a f i j a
privukla k noj i antropologiju. Iz svih ovih grana znana ima u
ovim izdanima i rasprava i grade.
Ali i ovo nije bilo dosta. Istraživane i biležene onih c u r i o s a
povuklo je za sobom opisivane čitavoga tjelesnoga i duševnoga
života naroda: čim se narod hrani, kake je ćudi, kake su mu
škole, uprava itd. itd., —izdaua se pune nekom đ e m o g r a f i j s k o -
s t a t i s t i č k o m , ili prosto s t a t i s t i č k o m gradom. Tako s e t a „etno
grafija" odijelivši se od geografije opet spojila s jednom granom
nezinom.
Zamučali bismo glavnu osobitost svih ovih izdana, kad ne bismo
spomenuli, da se sva etnografijska i kulturno-historijska građa i
rasprave o noj tiču samo t. z. p r o s t o g a n a r o d a .
Ovdje moramo nešto istaknuti, na što ćemo se kasnije pozvati.
Znamo, da je poLska „Wisla" geografijsko-etnografijski mje
sečnik. No u č e t i r i svoja gođišriaka primila je dvije geografijske
rasprave (od j e d n o g a pisca) i priopćivala geograf, kroniku (gl.
„Wisla", seszyt okazowy, 1891., str. 8.). „Geshij liđu ima d v a
odjela, ali i d v a urednika: antropologijski i arheologijski dio ima
posebnoga urednika, kojemu je odmjerena za riegovu struku t r e
ćina izdana. Urednik je „Žive starine" izjavio, da ,,t. zv. folklori"
u etnologijskom i etnografijskom izdanu ne pripada prvo mjesto
(gl. referat o ,,Ž. S.u, 1890. I.).
Kako sebi pomišlaju z a d a ć u ovih zbornika, to su uredništva
kazala na prvim stranicama nihovim, a mi smo ih, koliko smo
u
držali za potrebno, priopćili u referatima. Samo je vWista
izišla u svijet, a da nije kazala, koja joj je zadaća. No mislimo,
da je sve, što je držala za potrebno, kazala u spomenutom „sveš
čiću na ogled", („seszyt okazowy", 1891.), kojim pozivle društvo
da joj izdašnije priteče u pomoć. Tu se kaže (str. 1.): „Po cijelom
prosvijetlenom svijetu probuđena težna za poznavanem naroda (puka,
„ludu"), riegova života i osebujnosti potakla nas je pred nekoliko
godina, da osnujemo list, koji bi mogao postati riznicom znana o
tim vlastitostima i obiležjima našega plemena, koja ga osobito među
ostalima označuju". Na str. 14. čitamo: „,. . potreba poznavana
318 A. HADIĆ,
sebe, svoga naroda i svoje zemle sve to više prodire u svačiju

svijest; sve to više utvrđuje se istina, da se uspješno može raditi
za društvo samo onda, kad poznaš svoje najbliže i svoju grudu;
u ostalom je svakome žitelu poznato pravilo, da samo onaj ima
pravo na zemlu, tko je nezinu mapu i inventar uredio i tko ga
ima; radimo dakle oko potankoga i svestranoga poznavali a i opi
sivana zemle, jer ćemo se bez toga naći u položaju baštinika bez
dokaza u rukama"... Ako pustimo s vida očitu aluziju u posle-
dnem pasusu. — u koju mi ne diramo, — bila bi zadaća „Wish"
moralno-praktična: poznaj sebe i svoju okolinu, da uzmogneš uspješ
nije raditi za društvo i za sebe.
Kao karakterističnu priopćismo bilešku urednika „Žive Starine"
(1890. III. 156.). Upućujemo na riu u referatu.
Kaki je uspjeh, t. j . odziv u društvu našao bugarski „Zbornik",
nije nam poznato. Za ,,Z. S.u kazasmo to na početku referata o
noj. Po pozivu na pretplatu za III. godište „C. L.u sudimo, da
uspjeh nije bio najpovolniji. Sudimo to po tom, što uredništvo
kaže, da ne će više uvrštavati specijalnih rasprava, već cla će pri
mati poučne članke za šire općinstvo. „Wislau je naišla na tako
slab odziv, da je poslije četvrtoga godišta izdala sveščić na ogled
s pozivom na pomoć, jer — veli se tu — „Wisla" nije u te če
tiri godine donosila ni p o l o v i n e troška.
II. Da se na sve ovo malo osvrnemo!
Sadržaj se nama u ovim zbornicima čini preraznolik. Izuzimlemo
bugarski „Zbornik", koji se, što se tiče narodoznanstvene građe i
rasprava, drži prave granice. „WisiaLi je sama svojom p r a k s o m
dokazala, da nije mjesečnik geografijsko-etnografijski: u če
t i r i godišriaka, kako već spomenusmo, primila je dvije geogra-
fijske rasprave.
„Cesky lid" s d v a svoja urednika također dokazuje p r a k s o m ,
da antropologija i arheologija ne spada baš s t r o g o u j e d a n
zbornik s etnografijom i kulturnom historijom. I zbila je antropo-
logijska i arheologijska građa tako heterogena posebice prema
ovoj „etnograiijskoj", kojom se bavi jedan dio „0. L.u. da ju
j e d a n specijalista ne može svladati, pače bez posebnih studija ne
može s nom ništa početi. Istina je, da etnografiji treba pomoći od
antropologije i arheologije, ali otuda ne izlazi, da se za nauke,
koje jedna drugoj pomažu, moraju, ili da je zgodno osnivati za-
jedničke zbornike. 1 Tu nema drugoga izlaza, nego da se jedna

nauka posluži gotovim r e s u l t a t i m a druge, koju treba.
Odbijemo li po svem tom iz ovih zbornika geografiju, antropo
logiju i arheologiju, ostaje za ostali sadržaj u svima naziv „etno
grafija", a u ,,C. L. i „kulturna historija". Nijedan ovaj naziv ne
držimo opravdanim. Ostali onaj sadržaj nije već s toga etnografija,
što se ograničuje samo na t. zv. p r o s t i , neškolovani narod, — to
je samo dio e t n o g r a f i j s k e g r a d e , ali ne samo etnografijske,
nego i filosofijsko-vjerske, psihologijske, kriiževne itd., tako da bi
svaki od ovih naziva bio jednako opravdan. K u l t u r n a h i s t o r i j a
to također nije s istoga razloga, jer i kulturna historija treba da
obuhvata č i t a v koji narod i sve grane kulture. U ostalom ovaj
bi naziv bio najzgodniji, ali samo s toga, što obuhvata sve, što je
čovjek ikada smislio i uradio.
Nijedan od ovih zbornika nema u naslovu, kako vidimo, en
gleske riječi folklore, a dosta se rijetko s nom susrećemo i na stra
nicama liihovim. Razlog je tomu, nema šumne, pravda: je li folk
lore nauka, je li samo građa, je li metoda. Čitaoci će naći o tom
u referatima dvije tri bileške. Prevlađuje mišlene, da je folklore
samo građa za razne nauke. Videći, da u narodu ima građe, koja
može poslužiti r a z l i č i t i m naukama, da dakle objekat te „nauke",
folklore, znarie narodovo, nije jednoličan i jedinstven, nemamo ni
mi razloga, da ne pristanemo uz to mišlene.
U određivanu z a d a ć e zbornicima vidimo prazninu: nekoje nam
se postavlene zadaće čine previše praktičnima. Mi držimo, da na
učno istraživane osobito na ovako novom polu ne mora odmah
ići za praktičnim cijelima. Cesto smo zadovolni, ako nađemo:
kako ? zašto ? I ovdje bismo u mnogom mogli biti, a bez šumne
ćemo i morati biti „samo" s tim zadovolni. Materijalni neuspjeh
„Wisie" u prve četiri godine dokazuje, kako je ova grana istra
živana daleko od praktičnih potreba, bile one kakve mu drago.
Zato držimo, da ne će nikada uspjeti, da se šire općinstvo pri
vuče u kolo ovoga rada. Odluka „Češkoga Lidau, da ne će više
donositi čisto specijalnih rasprava, već p o u č n e č l a n k e za šire
općinstvo, pokazuje promjenu prvobitne nakane. Ta promjena po
našem sudu ne će povolno djelovati na istraživane narođoznanstva.
1
Mi ovdje, razumije se, imamo na umu samo načelno pitane: spada li
antropologija i arheologija u narodoznanstvejii zbornik, a nije nam
ni na kraj pameti, da prigovaramo štogod „ C. L." Nakladnik i re
dakcija najbole zna, kako im je zgodnije.
320 A. BADIĆ,
Popuštarie praktičnim potrebama punit će — a već i puni — ove

ruke izdana takovom gradom, s kojom čovjek n a u k e ne može
ništa početi, već bi se riom mogla poslužiti filantropija, politička
uprava, industrija, pedagogija . . . , ali što nabrajamo imena?
Građom se ovom može poslužiti svaki rad, kojemu je stalo do na
roda. Mi samo hoćemo da istaknemo razliku ti cijeli: sabire li se
građa za n a u č n o i s t r a ž i v a n e ili za p r a k t i č n i rađ. Držeći na
umu ovu razliku, lako ćemo spoznati, da ima građe, koja je vre
dnija, ili jedino vrijedna za jedan ili za drugi posao. Kao suvišak
spomenut ćemo dva tri primjera. Bileška o tom, kake narod u.
kojem kraju biline goji, pravi li lonce sam, ili ih kupuje, pa gdje
ih kupuje, može za n a u k u samo slučajno čemu poslužiti. Naprotiv
je svakomu inače ozbijnomu, no običnomu praktičnomu selaku i
srediie obrazovanome čovjeku -+- bilo kakovo zanimane za dječje
bfojene u igri — prava danguba, pače ludost.
No i ona je građa iz naroda, koja može poslužiti n a u c i , tako
različita, kako već spomenusmo, da joj strukovriak u kojoj nauci
često ne zna odrediti vrijednosti. Ako je tako, bojati se je, da se
ne bi sabirala svakojaka građa, dakle i takova, koja za nauku nema
nikake, ili ima neznatnu vrijednost. Čitaoci će naći u referatima
oštrih prigovora sabirali u kojekakoga „smeća i slame". Ta bi se
neprilika dala ukloniti tako, da s v a k a n a u k a sabire u svojim
izdanima građu iz naroda, ili da se oko j e d n o g a „zbornika za
sveukupno narođoznanstvo" skupi potreban broj strukovnaka. Prvo
bi bilo i lagle i zgodnije, no dosada se prihvaća drugo: „Wisla"
se hvali velikim brojem stručnaka, a „Ceslcy lidu ima barem dva
stručnaka urednika. Ali što tu vidimo? Mi smo pokazali, kako se
sve ostalo više ili mai'ie zanemaruje, a u zbornicima tim ostaju u
većini stvari, koje su bliže r e l i g i j i (vjerovaria i obredi) i filo
zofiji (poimane svijeta), poeziji (priče, pjesme) i u m j e t n o s t i
(plesovi, ornamentika). Maiie se razmjerno pažiie daje građi, koja
je bliže p r a v u i sooijologiji, no socijologija se u posledne vrijeme
sve to više ističe.
Kako se dakle vidi, iz naroda se skupla građa poglavito za
m o r a l n e z n a n o s t i i za poeziju. Sad se pita: što će poezija i
ove znanosti s ovom građom ? Hoće li se poezija obogatiti naro
dnom poezijom, hoće li ove znanosti „narodno" ovo „znaiie" uvr
stiti prosto u riznicu svojih resultata? Je li to z a d a ć a sakupjana
ove:, građe? ..'."••'
REFERATI. BIBLIJO GRAFIJA. 321
Tu nastaje pitane o v r i j e d n o s t i „narodnoga znana" i narodne

poezije. U referatima smo istaknuli, što se o tom misli. Dodajemo sa
svoje strane, da od zbornika, o kojima govorimo, u „Živoj starini"
ima tragova mišfenu, koje bi bilo sklono odgovoriti na gorria pi
tana barem djelomice p o z i t i v n o . Mislimo spomenutu veo bilešku
urednika Lamanskoga. Glavna je misao u toj bilešci simpatična i
humana, — o tom nema šumne. No ni mi ne gledamo na narod
kao na „hrpu", ne gledamo već s toga, što se u „hrpe" slažu
drva i druge s t v a r i ; ne gledamo na narod ni kao na „pijane"
neznalice, — barem ne bismo rado gledali, — no na žalost gle
damo, — jer moramo gledati — na n kao na p r a z n o v j e r n e ne
z n a l i c e , ali tu se po svoj prilici s ruskim slavenofilom razilazimo.
O „svetom" čuvanu narodnih običaja, o kojem govori Kovinskij
(„Z. S.u 1890. II. 76.), kazali smo svoje mišlene u referatu. I
uvod u ,,C. L." slično nas se je dojmio. Najskeptičnije se -— da
ne kažemo „najkritičnije" — drži prema vrijednosti „narodnoga
znana" i narodnih umotvorina bugarski „Zbornik". Primjeri su spo
menuti u referatima i mi im nemamo ništa bitna dodati.
Usprkos ovim razlikama u mislenu o vrijednosti narodnih umo
tvorina služe ipak narodne umotvorine svim istraživačima, koji se
javjaju u ovim zbornicima, poglavito kao puka g r a đ a za histo
riju (ili — kako se rade kaže — evoluciju) r e l i g i j e , p r a v a ,
s o c i j a l n i h uredaba, p o e z i j e i u m j e t n o s t i . Za p r a v o imadu
narodni p r a v n i običaji osim toga i zbilsku vrijednost kao osnov
za pozitivne zakone. Sličnu vrijednost imade i narodna p o e z i j a i
u m j e t n o s t , a gđjekoji su skloni priznati ju, kako smo vidjeli, i
nekim narodnim običajima, načinu života itd. Veliku vrijednost
narodnih umotvorina za p s i h o l o g i j u narodnu priznaju i ističu svi
složno.
Razjasnimo napokon svoje mišlene o pitanu: otkuda je, i što
znači to zanimane prosvijećenoga svijeta'za p r o s t i , najniži, najne-
ukiji narod ? Nama nijesu dosta riječi: romantizam, demokratizam,
probuđena n a r o d n a ideja itd. Mi držimo to zanimane za posledak
starijih i općenitijih ideja. Stvar pomišlamo u kratko ovako. Većini
je evropskih naroda nametnuta, među nih unesena liima t u đ a , već
gotova grčko-rimska civilizacija, gotova jevrejska vjera; ni ove
civilizacije ni vjere nijesu evropski „barbari" mogli dale razvijati:
morali su je sebi tek prisvajati, dugo, teško. To su mogli samo
pojedinci, a ogromna je većina ostala u svom znanu (mi bismo
rekli: neznanu), kod svoje vjere. Nastao je jaz među onom na
FOLKLOR. SBORNIK 1. 21
322 A. BADIĆ,
tuđu „prosvijetlenom" mariinom i onom „glupom" većinom. K tomu

je došlo (-— mi ne tražimo uzroka —) razdijelene na take, koji
„imaju" i „mogu", i na take, koji „nemaju" i „ne mogu", na go
s p o d a r e i r o b o v e , tlačitele i tlačenike. Tako je bilo dugo. . .
Ona je „tuđa", unesena vjera napokon urodila tolikim humanitetom,
da su se mjesto g o s p o d a r a i r o b o v a pojavili luđi. S druge je
strane ona manina prisvojivši si napokon i svladavši tuđu onu pro
svjetu (— i to je dugo trajalo —) stala tu prosvjetu k r i t i č k i istra
živati, gledati na p o č e t k e , na izvor riezin. Tu je, u istraživanu
izvora tuđe prosvjete našla i s v o j u , ostavlenu, zaboravlenu. Kako
i komu da ne bude i milo i zanimlivo pogledati: što je ostalo i
što je postalo od one samoj sebi prepuštene, samonikle i samostalne
prosvjete? Kud je bludio i na čem se zaustavlao u ničije t u đ e
forme ne skučeni um i duša? Čim su se tješili, čemu su se nadali
i veselili ti tisućletni robovi, tlačenici ? Idimo, gledajmo! Sravnimo
svoju i nihovu prosvjetu. Gledajmo: bismo li mi k nima, ili oni
k nama, ali svakako j e d n i k d r u g i m a m o r a m o . Pitajmo i b :
jesu li se nažeđali pravde čitava tisućgodišta ? Ako jesu, prisluš-
kujmo, — dajmo im pravdu po n i h o v u s r c u !
Sudimo li pravo, mi vidimo u ovoj pojavi dvije velike stvari:
početak prosvjetne evropske nivelizacije i pripravu k triumfu hu-
maniteta. Bilo to samo jedno i drugo što prije gotovo! Tomu će
služiti i naš skromni „Zbornik".
*
C6opHHKi> s a Hapo^Hfri yswoTBopeHHii, Hayna u KHHJKHMHa. H 3 -
#aBa MuHHCxepcTBOTO Ha napo^HOTO npocBrfeiu;eHHe. CO4>HH. /Vi>p-
SKaBHa neîaTHHn.a.
Knma I. (1889.): U predgovoru (VII-—X) se kaže (str. VIII), da
će taj Ministarski kniževni organ izlaziti svaka 3 mjeseca na
40—50 štampanih tabaka, a da je prije svega etnografijsho izdane
(žurnal) u najširem značenu riječi. Dalje se u* predgovoru u kratko
tumači red, kojim su svrstane u tom zborniku narodne umotvorine. Taj
je red ovaki:
I. (Pjesme). 1. Pjesme perijodičke i religijozne. a. Koledne pjesme i
slave (blagoslivlana). b. Lazarske pjesme, c. Razne religijozne. —
2. Pjesme iz ličnoga života. — 3. Pjesme iz obitelskoga života.
a. Svadbene, b. Tužajke (za pokojnicima). — 4. Pjesme iz društve
noga života, a. Po]ođjelske. b. Žetelačke. c. Ovčarske, d. Lihvarske.
e. Prosjačke. — 5. Pjesme iz političkoga života.
IL (Proza). 1. Tumačena prirodnih pojava, narodno vjerovarie i ga-
tane. — 2. Bajane, vračane, negovarie i liječene. — 3. Priče 0 zlim
EEFEKATI. BIBLIJOGBAFIJA. 323
duhovima, mrtvacima i dr. — 4. Pripovijetke o crkvenim licima i po

javama. — 5. Pripovijetke iz obite|skoga i društvenoga života. —: 6.
Priče o licima i mjestima. — 7. Basne (apolozi). -—• 8. Fantastičke i
smiješne pripovijetke. •— 9. Poslovice. •— 10. Zagonetke. — 11. „Sko-
ropogovorke". — 12. Djetifie bajke (zabave), igre i đr. — 13. Na
rodni običaji.
Ovu je razdiobu primio Jugozapadni (kijevski) odio carskoga rus
koga geografijskoga društva, a po noj je izdao „Maloruske priče i pri
povijetke" Mili. Dragomanov (Kijev 1876).
U prvom se dijelu „Zbornika" štampaju narodne umotvorine, surovi
materijal (u I. kn.. 1—158), u „naučnom su odjelu" rasprave. Zbornik
ima i ^kniževni odio", u kojem su umjetnička djela (romani, pjesme),
pak kritiku. Narodne se umotvorine štampaju ipak na trećem mjestu,
da se mogu kasnije otkinuti i svezati u velike čisto folklorne zbornike.
Sto se tiče smjera, upućuje redakcija na prvu raspravu u „Zborniku":
str. 1—64: Sišmanov Iv. D. dr.: Važnost i .zadaća naše etnogra
fije. — Prošlo je već više od 70 godina, — veli pisac, —• otkako je
„jugoslavenski Grimm", V. S. Karagić, „genijalni taj Srbin", naštampao
prve obrasce bugarske nar. poezije (1822. u „Dodatku k sankt-peter-
bursk. rječ. itđ., — 27 bugarskih pjesama). Otada se izdavalo i izdaje
se toga više. Treba se osvrnuti na ono, što smo, —• veli pisac, — ura
dili, i što još treba uraditi. „Takav je k r i t i č k i p r i j e g l e d tim
potrebniji, što sve više prolazi epoha našega preporoda i oslobođena".
Pisac doduše ne podaje takoga k r i t i č k o g a p r i j e g l e d a , kaki bismo
očekivali, ali zato podrobnije razlaže v a ž n o s t bugarske etnografije. I
ako pisac — veli — ne će lijevati sentimentalnih suza nad propašću
svake droptinice starine, ipak ga nestajane te narodne starine, obi
čaja, nosne — sili, da se ozbijno zamisli, —• u što i zašto, — toga
ne kazuje. Sentimentalnih suza ne će s toga lijevati, što ogromna ve
ćina stare te baštine nije i onako originalna, kako je to pokazala upo-
ređna povjest kriiževnosti, o kojoj pisac dale u kratko govori (s. 6—12).
Spomenuvši tri glavna smjera ili škole u tumačenu narodnih umotvo
rina (historičku ili migracijoznu Benfeyevu, vnitologijsku Grimmovu i
antropologijsku Langovu) kaže (str. 8), da ^nijedna od ove tri hipo
teze ne može sebi prisvajati isklučive istine". U bileškama je pisac
nabrojio radove evropskih uČenaka na tome polu. Sada pisac podaje
kao neku povjest slovjenske etnografije u glavnim crtama (str. 12—16).
U noj pisac razlikuje patrijotski perijod, kad su se iz rodojubla, —
da Slovjeni ne zaostanu za Indijcima, Grcima i dr. — gradile koje-
kake fantazije, pače izmišiali i podmetali tobožfii stari spomenici (Ra-
kovski, Verković, Miloević, „Kra}odvorski rkp."). No taj perijod, koji
bi se mogao nazvati i estetički, ima i svijetlih strana: V. S. Karagića.
Ali je i on svoje pjesme izbirao, štampao samo najlepše, pa ih i po-
pravlao: zato i jesu klasične, ali klasičnost svoju treba da zahvale više
svomu majstoru nego sadržaju (str. 15). Drugi je perijod filologijski: filo
lozi paze na svako slovo u zapisivanu narodnih umotvorina. Piscu nije
do toga, osobito dok nema za takovo zapisivane spremnih judi. „Za
nas — veli pisac •— narodne umotvorine osim važnosti jezičnoga
*
324 A. RADIĆ,
materijala imadu još važnost i kao knizevni spomenici" (str. 16).

Taknuvši se pisac (str. 16-—-18) starijih bugarskih „uputa za sabiraiie
nar. umotvorina" prelazi na važnost bugarske etnografije.
Folklore je piscu ono, što narod sna, narodna nauka (a ne možda
nauka o narodu), to mu ime služi samo za označivane materijala.
Folldore nije posebna nauka, budući da je izučavane nar. umotvorina
dio u jednu ruku kniževne povjesti, u drugu narodne etnologije i psi
hologije, t. j . prirodne i kulturne povjesti kojega naroda (str. 19 nota).
Izučavane bugarskih nar. umotvorina ima za općenitu nauku veliku
važnost (str. 20). Po mislenu Benfeyevu došli su razni motivi iz Indije
u Evropu ili preko Perzije i Arabije, ili preko Mongolije 5 Persija je
opet i Arabija bila u postojanom dodiru s Vizantijom i susjednim dr
žavama. „Za nas očekujemo mi od izučavana . . . narodnoga života
uopće prije svega regeneraciju naše kniševnostia (str. 21, kurs. orig.).
Kako je poznavane nar. umotvorina važno za razvitak kniževnosti, po
kazuje pisac (str. 21—25) na Puškinu, Lermontovu, Gogolu, nemačkim
romanticima i nem. Hainbundu, Goetheu, Scottu. Dale će izučavane nar.
umotvorina pomoći, da što prije bude moguće misliti na r j e č n i k bu
g a r s k o g a j e z i k a , da se riješi pitane rhinesma (e-a), a možda
štogod-i 0 porijetlu Bugara. Napokon ima to izučavane i p o l i t i č k u
važnost — radi Maćedonije (str. 27—29). Zato se neka po svim većim
gradovima osnuju „narodoučni drušestva". Dale pisac do kraja tu
mači, gdje više, gdje mane, važnost pojedinih odjela nar. umotvorina.
Govoreći 0 junačkim bugarskim pjesmama obara se na Bezsonova
(str. 32), koji je za bug. junački epos kazao, da je „epos hajduka".
Pisac se osvrće na tvrdne „nekih srpskih krugova", među koje je
spadao i V.. S. Karagić: da bugarske narodne epike nikada nije bilo,
već da su one junačke pjesme, što ih Bugari pjevaju, uzete od Srba,
pa pobugarene (veli V. S. Karagić). Pfsac to mišfeiie pobija historijom
bugarske nar. poezije, ponajviše po Paviću i Jagiću, a spomine i jedan
važan izvor, kojega nema u Jagića („Građa" itd.): „Desz Wohlgeboren
Herrn Heinrichs Herrn v. Lichtenstein v. Nicolspurg etc. Reysz auff
Constantinopol in 1584 Jar beschrieben durch Melchior Besolt", štam
pano u: „Etliche Particular Beschreibungen wolmercklicher Geschichte
zur Tiirckischen Histori gehorig" etc. str. 515—531, Frankfurt n.
M. 1595., gdje se kaže, da je „Marco Cralowitao" bio „der letzte
Despot oder Friist und Herr Bulgariae11, i da 0 nem „die Landleut
noch auf Datto ein Erblich Lied in crabatischer sprach singen" — u
mjestu „Gelderbend(?)u7 „ein schlecht Dorfflin". Starinu bugarske ju
načke poezije dokazuju i Hektorovićeve bugarštice. Pisac se protivi
mnijenu Miklošićevu, da je bugarin — pastir kao i vlah, već tvrdi,
da je središte pjesama 0 Marku Kraleviću Maćedonija, a otuda su se
raširile u Srbiju, Bosnu i Dalmaciju do Hrvatske. U šesnaestercu
starih hrvatskih bugarštica vidi pisac bugarski (kurs. orig.) epski stih
(str. 40), koji je, kao i novogrčki politički stih, a možda i romanski
aleksandrinac porijetla vizantijskoga. Ako se to, — veli, — dokaže,
bacit će se više svjetla na zavisnost bugarske epike od vizantijske
(str. 41).
BEFERATI. BIBLIJOGRAFIJA. 325
Dale pisac, kako već rekosmo, tumači važnost nar. umotvorina i daje
upute za sabirane. Govoreći o narodnoj muzici ispravlja (str. 58 nota)
Kuhačevo mnijene (Rad XLX, 94): panđisur nije u svezi s grčkom
„Pandorom" i „tamburom", već je jednostavno pancijer (Panzer, oklop).
Držimo, da će biti dobro, ako ispišemo ovdje izdana bugarskih na
rodnih umotvorina, koja pisac spomifie:
1842. Bogoev Iv.: B%îrapcKH napo^Hn nicHH H IKXVIOBHUH. (12. jun. pj.,
preštamp. u Bezsonova.)
1851. H. Najđen Jovanovičb: HOBH 6i.jir. H. n. Biogr. 12°. 54.
1855. Slavejkov P. JR.: Boîrapcraa nicmi. („HsBicTia" petrogr. akad. I I .
odjela.)
— Bezsonov Pet.: EoarapcKia nicHH HS'E. C6OPHHKOBI. K). H B . B e H e j i n -
HOBa, H. A- Ka-rpaHOBa H ^pyraxi, Eo-nrap-B. Moskva. I. str. X V I I I . (Pred
govor) - j - 156 („Srpski i 'bugarski epos" do str. 136, dale gramatika) -\- 268
-f IV; II. str. XII + 143 + IV. 46 + VI.
1859. Bakovskyj Georij Stojkov: noKasaêni. HÎH P2&KOBO#CTBO, Kani. #a ce
H3HCKB^Tt H H3flHpBi55.Tfc HaH-cTapn HtpTH Haniero 6BITHH, a3HKa, HapoônoKo-
^ i m r a , cTaparo HH npaBêHHH, cviaBnaro HH nponrecTBHa H npon. Oêca. 8°. X
-f 144.
1860. Verkovič Stefan I.: Hapo^ne necjvie MaKeôHCKH Eyrapa, K a n r a npBa,
JKeHCKe necsie. Biograd. 8°. X I X + 373.
1861. Miladinovci Konstantin i Dimitrij: B x » . nap. n i c . co6paHH oî. 6pa-
Tta •—• H H3^,aHH o'nb KoHCTaHTHHa. Zagreb. 8°. V I I I -f- 542.
— Karavelov Ljuben: TTaMHTHHKH Hapo^Haro 6tiTa Bo^rapt, I. str. V I I I -\-
324. Moskva. (Poslovice i rečenice 1. Biješke k poslovicam 158. Narodni
dnevnik 173. Nar. bug. imena 285. Legende 297. Eječnik 301).
1867. Verkovič Stef.: ^peBHaa: 6oîrapcKaac Hapo^Haa ničim 061. Op*ei, OT-
KptiTaa Ore*. BepKOBHHeai'B, cepdcKHMt H čo.arapcKHM'B apxecioroMt. Moskva.
8°. 49.
1868. ff. II. B. : TH5CHH JIK)6OBHEI, XOpOBO/l,HI>I, CBaftČeHCKBI H CMilHHH.
Braila. 32". 48 (17 nar. pj., str. 36—48).
1871. Lačoglu G. H . N . i AstardMev N. M : COOPHHIPB OT-B pa3HH Hap.
npHKa3KH H nicHH. I. Rusčuk. 26°. 128.
1872. Colakov Vasil.: Ei^rapcKH Hapoêni, C6OPHHK-B. I. Bolgrad. 40. X X I V .
356. X V I .
1873. Bvlskov I. B . : XHTpt ileTp^. I. Busčuk. 8°. 16; 2. izd.: XHTP-B n&epv.
ajua oxSop'B 3aoaBHTeîHH npnicacKH 3a pacTyxa H pacMHBamie, CB npn6aB.aeHHe
180 aHeKôTH. Varna 1881. 8°. 136. Busse 18843. 16°. 100.
1874. Verkovič Stef. I . : Be#a CUoBeHa. B^îr. Hap nec. OTI, npe^HcropHHHo
H Upe^XpHCTHHHCKO #o6a. OTKpH.A'B B'h TpaKHil H MaKeÔHHH H H3â^.1. .
Biograd. 8". X V I I I . 545. (Predgovor srpski i francuski, 15 pjesama).
1875. Doson A u g u s t e : E-B^r. Hap. n i c . Chansons pop. bulg. ineđites. P u -
bliees et traduites par —, trađucteur des poesies serbes. Paris. 12°. X L V I I .
427.
1879. Bogorov I . : E-B^r. Hap. n i c . Sofija. 8". 62 (55 pjes.).
— Marinov T o n č o : Ei>jir. Hap. raTaHKH. Sofija. (777 zagonetaka, od tih
157 izdavacevih).
1881. Verkovič Stef. I . : Be,a,a CîoBeHaxt, o6pa#Hn necHH OTI> a3H*iecKo
Bpesia. yna3eHH co ycTHo npeâHne npn MaKeôHCKo-poôncKHTi E%^rapo-IIo-
Mau,H. II. Spbg. X I V . 583. (Pisac — dr. Sišmanov •— kaže u biješci, da j e
pitane „jošte prijeporno", j e s u li „Veđe" Verkovićeve ili slovjenske. Obećaje,
da će se u dojdućoj kojoj knizi ovoga ,,C6opHHica" pobrinuti, da čitaoce upozna
sa sudbinom Verkovićevih „pjesama predhistorijskoga i pretkršćanskoga doba".
Ovdje podaje biblijografiju onoga, što se 0 tom pisalo).
1882. Kačunovskij Vladimir: IlaMaTHHKH 6ojirapcKaro Hapo^Haro TBopiecTBa.
C6OPHHKI> 3ana^HO-6oîrapcKHxi. n i c e n t cn. c^.0BapeMi>. Spbg. VI. 559 ( = ,,C6opH,
OT#. pycc. a3£iKa H cîoBecHocTH HME. aKa^. HayKt, XXX.).
1883. Gregoriev M . : ByîKHTi BTB HapoîiaTa HH Me/\HHHHa. 8°. 33.
326 A. RADIĆ,
1884. S. Iv. B.: 06opH. OTT> 6I,AT. Hap. nic. I. (Junač. pjesme o Krajevićn
Marku. — Otimače gradova Stalka i Malta. Dva brata Petar i Pavao). Sofija,
str. 166. (16 pjes.).
— Bončov Nikolaj: C6opH. OT-B 6I>AV. Hap. nic. Varna, str. 192.
— S.. Z. D-ov: 3aMqapi, H HeroBoxo HaceîeHHe. Sređec. 8°. 39.
— Šapharev K. A.: PycaAAnvs, ^peBem. ii TBtpî HHTepeceHi. dtJirapcKira
odaiaii sanaaeH-B H #O #Hect BT> SOJKHH MaKeôHHii. (Dodatak: opis nekih kra
jeva juž. Maćedonije i običaj o slugama). 8°. 30.
1885. Sapkarev K. A.: C6opH. OTTE>. Hap. eTapHHH. KH. III. B'bîr. Hap. npn-
KaaKH H BipoBaHHji. Ctdpa^Tb BI> Maice,a,oHHH —. Plovdiv. IV. 142.
1886. Jastrebovi: Odmnan H ITECHH Typeu,KHXTb Cep6oi5i>. Spbg. 298. VIII.
(U tom zborniku ima više od 20.0 bugarskih pjesama).
— Bzlshov I. K.: CTaHHHHKTi HAH Kojia^HiiKt. Varna. 32 str.
1887. Ljubenov Pet. Cv.: Ba6a Era HVIH c6opH. OTI. pa3îHHHH BipBanHH,
Hap. JiiKVBaHHH, Marnu, 6a.smuH H o6HHan BT> KiocTeH^HîcKo. Trnovo. 56 str.
1888. Šiškov S. N.: PO#OIICKH crapHHH HAVI coopH. OTI. ooHHan, cyeBipwH itd.
I. 6 5 — 9 6 : Dragomanov Mih.: „Slovjenske priče o žrtvovanu svoga

djeteta". — Kako je naravno za p r v u knigu ovakoga zbornika, ima
pred ovom raspravom „nekoliko uvodnih rijeci" (str. 65—-67), u ko
jima se kaže, da zanimane za „selačku" kniževnost pada u vrijeme
prijelaza od klasicizma k romantizmu, u vrijeme demokratskoga po
kreta, religijozne i kulturne reakcije protiv racijonalizma, i narodne re
akcije protiv kozmopolitske prevlasti francuske, to osobito u Nemačkoj.
Zato se narodnim umotvorinama podmetalo religijozno-mitologijsko znacene,
u riima su gledali drevno „očitovane prirode", a nacionalistička je
filosofija u nima tražila posebni duh svakoga naroda. U Slovjena i do
danas vlada to mnijene, dok je u svojoj kolijevci, u Nemačkoj, gotovo
već oboreno. Nauka je dokazala, da u narodnim umotvorinama razli
čitih (nesrodnih) naroda ima sličnosti, koje ili 1) izlaze iz zajedničke
srodnosti čovječje naravi, ili ih je 2) jedan narod poprimio od dru
goga. Ipak zato nar. umotvorine ne gube značena kao materijal za na
rodnu psihologiju i karakteristiku.
Ima ukrajinska pripovijetka („XapbKoncKiii: C6op." 1888), kako je
djeva Marija bježala pred Irudom, došla k ženi, koja je imala maleno
dijete, bacila to dijete u peć, a ženi rekla, neka kaže Irudu, da je
dijete u kolijevci (Isus) nezino. Dijete je ostalo u peći živo, a kad je
ponaraslo, nazvaše ga „car Paparimu, koji jošte živi na Sionskoj pla
nini, pa še s mjesecom pomlađuje i stari; on doznaje od Boga cijenu
žitu i blagu i kazuje to luđima. U Bezsonova („KajiHKH nepexojide",
IV. 117—142) ima 14 varijanata o tom, u kojima dijete ne oživi,
nego se ravno prenosi u nebo. U Maloj Rusiji ima i druga pripovijetka
(CubinsMj: Tpy,vi->i BKCII. itđ. II. 355—357), u kojoj tri brata idu
po svijetu za službom, sretnu starca (Boga), koji svakoga oženi i usreći,
a poslije nekoga vremena ih kuša (kao prosjak), jesu li zaboravili na
Boga. Dvojica ga otjeraju, treći ga primi, negova ga žena obuče, pače,
kad starac reče, da će ga se uši (kojih je bio pun) kaniti, ako se na-
inaže mašću od pečena djeteta, — žena baci dijete u peć, a dijete
ostade živo, starca nestane. Vrlo je slična bugarska pripovijetka (Šap
harev: C6opH. OTT> Hap c r a p . III. 18—-22). T u prosjak-Bog kaže,
BEFEBATI. BIBLIJOGRAFIJA. 327
da će mu rane zacijeliti, ako okusi mesa od muškoga jedinca, a kad

okusi, ozdravi, blagoslovi pečeno dijete, koje oživi, a nega nestane.
Drugi je bugarski varijant^jEJr&en: Sto prostonarodnich pohadek itd.,
207—209, preštamp. u SapTt. ib. 22—24) još grubiji: tu domaćina
— Bugarin gostu (Bogu) zakole i ispeče sina, — ali dijete u peći osta
živo, zdravo, na glavi mu kruna, o bedru sabla, u jednoj ruci kriiga,
u drugoj klas pšenice, a sve oko nega sjajno i zMno. Imadu i dvije
s r p s k e nar. pjesme (Karag.: II. 7—10: Đahon Stefan i dva an
đela; herc. 316—318); ,,u drugoj su se dobro sačuvale neke crte od
bugarskoga nezina izvora". Vrlo je srodna bugarskim pripovijetkama
b r e t o n s k a (Lugel: Legendes chretiennes de la Basse Bretagne, II.
64—81), ali je zapletena: tu se spomine djevojka (Tuina), koja strada
od maćehe, harambaša ju oslobodi, no neda joj krstiti djeteta, pobjegne
od riega, ode u Rim k papi na ispovijed, papa ju šale k pustinaku,
ovaj ju drži za napast, no anđeo ga čuvar uputi i naloži, da joj bude
otac; on ju dade u službu, gdje se sretno uda, pustiriak ju ostavi sa
opomenom, neka siromahu, kad zaište u ime božje, ništa ne uskrati.
Ona ima dijete, koje se, dok je otišla u crkvu, u vreloj vodi opari do
smrti; u to joj dođu gosti, dijete sakrije, dođe prosjak, moli ju, da mu
dade izjesti ono sakriveno jelo (opareno dijete): kad. tamo, dijete živo.
Prosjak (a to je isti onaj pustinak) ipak mahne, da zakole dijete, no
vrati joj ga zdravo i reče, da ide ravno u nebo, kamo će i ona, kad
othrani dijete. — K trećoj grupi spada ruska legenda (XVI. v.: Ko-
stomarov: IIĆUIHT. cxapuHHOH pycc. JIHT. I. 117-—118): i tu pre-
đašni siromah, a poslije bogataš žrtvuje dijete, da izliječi negovom
krv]u trgovca. Još spomine pisac pripovijetku gruzinskoga pisca XVII.
v. Orbelijani i epizodu iz staro-francuske pjesme XII. v. („Amis et
Amyles" itd., eđ. K. Hoffman 1882, v. 2935—3241): u prvoj tr
govac iz zahvalnosti izliječi krvlu svoga djeteta nakažena sina gosto-
liibna krčmara, no dijete osta živo, a u drugoj Amyles zakole svoja
dva sina, da izliječi prijatela Amisa, no kad se vrati iz crkve, nađe
sinove žive.
Sličnost je među ovim pripovijetkama velika i ne može biti slučajna.
Izvor im je u biblijskim legendama muslomana i u apokrifnim jevan
đelima. Kad je Faraon tražio dijete Mojsija, baci ga mati Johabet u
drva, a on zapovjedi, da se drva zapale, no dijete osta živo (Weil:
Bibl. Leg. đer Musulmanner, 134—135). Apokrifno jevanđele (Evang'.
de Infantia arab. XXIX) pripovijeda: Jedan muž ima dvije žene, svaka
bolesno dijete; jedna (Marija) ode Mariji, materi Isusovoj, načini od
Isusovih pelena svomu djetetu odjećicu i dijete ozdravi, a drugoj ženi
umre. Ova iz osvete baci ozđravleno dijete u peć, no ono ostade živo.
Od ove je dvije pripovijetke — o Mojsiju i izliječenom djetetu — nastala
jedna, koje nema, ali joj je trag u ruskim redakcijama. Drugačije su
nastale bugarske legende, ukrajinska i srpska: tu se apokrifno pripo
vijedane o djeci, koja su izliječena vodom iz kupeli Isusove, spojilo
s' pripovijetkama o putovahu Gospođa po svijetu. Najviše se udalila od
izvora: crkv.-slov. (u Kostomarova), gruzinska i starofrancuska. No
kako putovahe božje po svijetu nije ideja ni jevrejska, ni kršćanska,
328 A. RADIĆ,
ni muslomanska, nego indijsko-buddhistička, kako dale buddhizam ne

zna granice altruističkomu žrtvovanu, — to su sve ove legende nastale
pod utjecajem buddhističkih ideja i pripovijedaka, ako nijesu izravno
poprimlene (str. 92). Za dokaz pisac spomine pripovijetku iz Hitopa-
dese: kako sluga Viravara ubija svoga sina za žrtvu bogiiii Druga,
da tako spase cara, kod kojega služi, od prorečene mu smrti. Ta se
pripovijetka nalazi u perzijskim i turskim zbornicima i u svih naroda
istočne i sredne Evrope (pisac cituje izdana, u kojima se nalaze vari
jante, str. 94). Narodne se razlike vide u prerađivanu svih tih motiva:
u jednoga je naroda zaodjet motiv u ideju gostolubla, u drugoga se
vidi lubav k siromasima itd., no ipak treba da budemo na oprezu, jer
se može dogoditi, da držimo za narodno, što je od druguda došlo. —
II. 226—268: Miletić L. dr.: „Stara sklonidba u današnim bugar
skim narječjima". —
II. 326-—352: Sapharev K. A.: Nekoliko riječi na članke g. Dra-
ganova u „Izvješću slav. dobrotvor, društva u Petrogradu". — U tih
se „nekoliko riječi" oštro i u polemičkom tonu ispravlaju etnografijske,
statističke i slične netočnosti g. Draganova (Bugarina), što ih je taj u
spomenutom „Izvješću" (1887 i 1888 god.) priopćio o M a ć e d o n i j i
i u kojima je među ostalim ustvrdio, da je Maćedonija u etnografijskom
pogledu užasna mješavina, a u sporu među Bugarima i Srbima stoji na
srpskoj strani. Šapkarev mu spotiče (str. 339) „neki interes u iskriv-
livaiiu istine". —
II. 132—184, III. 206—246: Dragomanov M.: „Slovjenske priče
o rođenu Konstantina Velikoga". — Pisac priopćuje u prijevodu pričaiie
iz Rječnika V. S. Karagića (Beč 1852, p. 303, s. v. Carigrad) o po
stanku Carigrada. Spomenuvši u bilešci, da se motiv o i s k u š a v a h u
čudesno začetoga djeteta nalazi i u jevrejskim i kršćanskim apokrifima
(Gfrorer: Proph. vet. pseudogr. 205—362, Migne: Diet, d'apocr. II.
1257—64; slav. redakcije: Pypin: Lož. i otreč. knigi russ. stariny
39 i si., Porflnev: Apokr. skaz. o vetho-zav. lie. i sob. 289 i si.)
priopćuje b u g a r s k u narodnu pjesmu iz zbornika VI. KacanovsJcoga
([laMflTHMKij 6oj\r. nap. TEopêc/rBa I. Cn6. 1882) od 147 stihova:
Todora Vlahina, kojoj je od kuge poumiralo 9 sinova, zakopa sina
Dimitrija „u dvor" i tako tuži na grobu, da je zemlja progovorila.
Vlahina se čudi, ide u „novu gradinu" (vrt), otkine dva zumbula, metne
ih pod desno pazuho i od toga „pošla je trudna i debela", a za devet
meseci. „rodilo se dete samotvomo" : na glavi mu zlatna „ajmanlija",
pod rukama zlatna krila. Nadjene mu ime Jovan. Lula ga i pjeva mu:
„da preotmeš caru carstvo". To dočuli dušmani, pa napisu „caru Ko-
stadinuil krugu, a on pošale k Vlahihi dva junaka, da joj otmu „dete
samotvorno". Kad ga donesu, car ga dade zatvoriti u tamnicu. Car se
razbole, zove Niku tamničara, neka izvadi djetine kosti iz tamnice i
neka ih odnese materi, „mati me je", veli, „negova proklela". Niko
otvori tamnicu, a to dijete sjedi na svilnoj posteli, sveta ga Petka drži
za skut, a sveta Nedjela svijeću mu svijeti, „dete čati kniga vangelie".
Ode caru Kostadinu, iskopa mu oči, odsiječe ruke, kupi mu drvenu
zdjelicu: sad neka caruje! Pošale po majku i zacari se.
BEFERATI. BIBLIJOGRAFIJA. 329
Taknuvši se pjesama, koje su se po negovu mislenu samostalno dale

razvile iz ovoga motiva (pjesma, što ju spomine Veselovskij: K)>KHO-
pvcc. obiJiHHbi, Cno. 1889, 299, u kojoj se pjeva, kako je kuga iz
morila Bosnu; u zborniku braće Miladinovaca br. 49, 50, 67, 168;
u Kačanovskoga o. c. br. 114; u Čolakova br. 57; u Dragneva
Jambolčenina: IrbJir. nap. irhc. u BrBJir. KHH>KHH,H 1859, 211, 212;
u Ilieva At.: Coop, OTX nap. VMOTIJ. itd. I. C W H H 1889, br. 76),
i pribileživši paralele: kako B u d d h a i Moj s i j e govore poslije po
roda slično onome, što je u pj. 67 u Miladinovaca („lijepo me povij,
majko, da porastem, da car postanem"), priopćuje u odlomku pjesmu
iz kii.: JSzjicKoen: CT>T3p"bi\ieHHH KHHJKKM itd., KH. III. SIO.AIOKVII.-
iiuiVre (Varna 1882, 53—57), u kojoj je ovaj motiv raširen, i ako je
ispušteno čudesno začeće djeteta: Kći neke udovice, Stanka, moli Boga,
da joj da poroda, „makar da i, Bože, žabica". Rodi sina i dade mu
ime Ivančo. Uspava ga pjesmom: rasti mi, porasti, Ivančo, da otmeš
carstco i vemrstvo, baštinu i djedovinu. Komšije-dušmani jave to caru,
a car dade dijete zatvoriti. Kad su tamničari htjeli očistiti tamnicu od
kostiju IvanČovih, a to nemu na čelu zvijezda, na grudima mjesec, sjedi
i čita: car će s prijestola slesti, a Ivančo na n sjesti. — Sličnih pje
sama, — kako je sin udovičin oteo carstvo, — ima i u Srba (Ka-
ragić: Srp. nar. pj. iz Herc. br. 25, Jastrebov: 06M X J. H irfee. rvp.
cepomrjb, 1889 2 , 477), no one su samo odraz onih bug. pjesama o ovom
motivu, u kojima je ispušteno čudesno rađane junaka (n. pr. u Milad.
49, Kalan. 114).
0 nsamotvornom detetuLL dobio je pisac još dvije bug. varijante,
kad je već dio ove negove rasprave bio štampan. U prvoj se varijanti
(89 stih.) pjeva: Nekoj majci pogubi vojvoda Kuruna sedam sinova,
zarobi sedam snaha. Majka moli Boga: pomozi mi, Bože, „od duha
trudna da postanem" (,,iyA ziyxa rboaiuKa /i,a CTaHaivi"). Rodi sina,
koji se sam prozove Bogdan (Evr/iaH), pogubi Kuruna, a Kurunicu
zarobi. — Druga varijanta (86 stih.) pjeva: Kralici, •— koja „je Du
navu vodu ispila, gori bile izjela", da bi postala trudna, •— svjetuju
„bilari", neka uzme kamen od Dunava, neka ga na srcu nosi devet
mjeseci: rodit će sina, koji će caru carstvo, kralu kralevstvo, a banu
banstvo oteti: banstvo mu je „babino", kralevstvo „đedovo", carstvo
„baščino". Kada dijete đoniješe caru, progovori i dade caru „pismence",
car ga pročita, a dijete sjedne na prijesto. •—• U istoj je (II.) kiiizi
ovoga „CoopHHKa" (Hap. viuornop. str. 44—45) štampana varijanta
(137 stih.), u kojoj muž hoće ubiti ženu, što nema poroda, no kad je
raspore, nađu u noj muško čedo, donesu ga caru, ono mu progovara,
daje mu „knižlence" da čita, i napokon otme caru carstvo. — Ova
pjesma „gubi karakter historijske legende i preobraća se u pjesme obi-
telskoga života, u kojima je glavni motiv dugotrajna neplodnost ženina"
(str. 155).
Sada pisac spomine paralele u drugih s l o v j e n s k i h naroda: češku
priču (Fries [Frič] J. i Leger L.: La Boheme historique, pittoresque
et litt., 1867, .344) o grobarevoj kćeri, koja-je zatrudiiela od pepela
sažgane mrtvačke lubane i rodila junaka; motiv u epu Krol-Duch
330 A, BADIĆ,
p o l s k o g a pjesnika Slowackoga: da je junak epa Popiel ( = pepeo)

začet od praha i pepela mrtvaca na bojištu, koji je motiv pjesnik morao
čuti iz usta naroda; u k r a j i n s k u legendu (stamp. Revjalcin: Ôsnova11
1861, XI i XII kii., odj. XIV, 29—30) o rođenu historijskoga junaka
(XVII. v.) Semena Palije: Čovjek izorao mrtvačku glavu, đonio ju kući,
da je ukopa i odsluži joj panikidu; kod večere reče žena: ova glava
mora da je mnogo hleba izjela, a glava odgovara: i još će jesti. Čovjek
glavu sažeže, zamota prah u krpicu, kći mu misli, đa je to sol, okusi
i postane trudna. Rodi sina, kojemu nadjenu ime „Semen Bezbatčenko
(bez-oca)". Na ovo je nalik v e l i k o r u s k a priča o Nasdeju, popovu
unuku. Pop se vraća od bolesnika, vidi gdje gori čovječija glava, sa
bere pepeo, od kojega mu kći zatrudne i rodi sina već za nekoliko
sati. Taj je sin velik junak.
Ustvrdivši pisac, da su i one (ukrajinske, pa i rumuiiske i finske)
priče, u kojima junaci nose ime „Popeljuh", „Popjalov" — „pepelko",
no u kojima se ništa ne kazuje o čudesnom začeću od pepela mrtvačke
glave, postale od onakih, kaka je ona iz Vuka i bugarska (str. 149),
tvrđi dale, đa je svim tim pričama zajednički izvor, a treba ga tražiti
na istoku, u indijskim izvorima (str. 150).
Prije nego prijeđe na tražene izvora tim pričama, spomine pisac u
II. dijelu svoje rasprave (str. 156—165) sredovječne francuske, tali
janske i vizantijske priče o Konstantinu Velikom i pokušaje učenaka,
da im se nađe sveza s pričom iz Vukova Rječnika. Po franc, priči
(Moland i Hericaut: Nouvelles francaises en prose đu XIII siecle;
Veselovskij: „Romania" 1877) car (Muselins po jednoj, Floriens po
drugoj redakciji) naiđe šetajući na kuću, u kojoj žena hoće đa rodi, a
muž joj — zvjezdoznanac — moli Boga, neka joj ne rodi, j e r : ako
se dijete rodi ranije, umrijet će, ako kasnije, oženit će se s carskom
kćerju i oteti caru carstvo. Car dijete otme, raspori, a đvoranin ga
jedan, mjesto đa ga baci u vodu, dade u jedan manastir, gdje ga iz
liječe (a liječene je mnogo „koštalo", otuda mu ime ,.Coustant", „et
que nobles oevres faisoit", prozvaše ga „Coustantinnoble", a tako i
negov grad!). Car ga poslije vidi, radi mu o glavi, no uzalud: Con
stant se oženi s carskom kćerju i po smrti carevoj zavlada u Cari
gradu. •—• Kao v paralelu toj priči priopćuje pisac sličnu priču o boga
tome MarkuJCuhinskij: Tpy/i,w Bircne^HTîw m> 8anaAHi>m Kpan, II,
341—343, Saplcarev: ETSJIT. n a p . npuKasi-cn H irbponaHnsi, Plovdiv
1885, br. 66). — Po talijanskim analistima i vizantijskom crkv. histo
ričaru (IX. v.) Nikiforu Kallistu bio je Konstantin Vel. nezakoniti sin
krčmarske kćeri. — Pisac vrlo zbijeno spominje, što su učenaci (Vese
lovskij u „Romania? 1877 i 1885, Žurn. min. nar. prosv., 1889, m a j ;
Kohler u Z. f. rom. Ph. I I ; Heydenreich: Incerti auctoris de Constan
tino magno ejusque matre Helena libellus. E codicibus primus eđiđit,
Lipsiae 1879; Coen Achille: Di una leggenda relativa alia nascita e
alia gioventu da Constantino Magno, Roma 1882) sudili o svezi ovih
priča s onom pričom iz Vukova Rječnika, pa kaže (str. 165), đa je u
tom pitanu „nauka načinila jedan korak natrag, a ne naprijed", a to
zato, što Kohler ostavla otvorenim pitane o svezi fatalističke azijske
REFERATI. BIBLTJOGRAFIJA. 331
priče s Konstantinom VeL, i što je Veselovskij tu svezu najprije tražio,

a poslije prihvatio mišleiie, da su te priče nastale na evropskom zem-
lištu. Kohler (a i Heydenreich) dopuštaju, da je u Vukovu priču,
koja s početka nije imala nikakoga posla s Carigradom, uzet tema od
Vizantijaca. Pisac naprotiv misli, da već a priori sudeći po analogiji
sličnih slučajeva treba ovoj priči tražiti izvor u Aziji.
U III. dijelu (str. 166—184) priopćuje pisac najprije a r m e n s k u
varijantu Vukove priče (stamp, u : Coopnuirb Marepia.ioirB ,yi.H OIIH-
cama. MioTHOcTeS H njieMeHt KaBKa3a, VIL 2. 7 7 : '^lepturt.-LI.apb,
slobodno ispripovijedana u „Žurn. min. nar. prosv." 1887, maj, od
Veselovskoga) Priča kaže: U nekoj carskoj prijestolnici ugleda neki
t r g o v a c u rijeci čovječju glavu, gdje pliva i govori: „Za života sam
ubio sto ludi, a ubit ću još stotinu". Trgovac glavu uzme, stuče i prah
spravi. Kći se negova, budući da je maćeha nije trpjela, hoće da otruje,
drži onaj prah za otrov, okusi ga, zatruđiie i rodi čedo, koje je silno
raslo. Jednom car izađe i opazi, kako mu se riba iz ribiiaka smije.
Carevi mudarci ne mogu protumačiti toga čuda, ali to znade trgovcev
unuk. On odredi, da se izvadi pod u sobi, u kojoj je živjela careva
kći, i tu se nađoše momci, nezini lubovnici. Svi ovi i mnogi drugi budu
poubijani, mudro momče bude prvi vezir, a po smrti carevoj — car.
— Ovo je samo loša preradba p e r z i j s k e priče iz zbirke Tuti-name,
koja je opet načiiiena po indijskoj zbirci (Juka-saptati (=. sedamdeset
[priča] papiginih). Pisac se tuži, da su sve ove zbirke slabo ili nikako
izdane i s toga učenomu evropskomu svijetu malo poznate. U ove dvije
prediie-azijske redakcije (u a r m e n s k o j i p e r z i j s k o j ) stopio se
motiv o čudesnom začeću junaka s drugim motivom o nevjernoj ženi.
U p e r z i j s k o j se na ime redakciji priča, da se je vezirova ljubovca
(tobože) zastiđila kod ribolova jedne ribe, jer je ta riba muško! Tomu
se druga riba nasmijala, a čudesno rođeno dijete protumači taj smijeh
slično kao u armenskoj redakciji. Ovaj motiv daje piscu povod, da
traži svezu između ovih priča i i n đ i j s k e priče o nevjernoj ženi cara
Vikramaditya iz zbirke (Juka-saptati, gdje nevjernu ženu izdaje mudra
djevojka. Spomenuvši mongolske i indijske priče o čudesnom rođenu
toga Vikramaditya, koje je vrlo nalik na rođene Buddhe, kaže pisac:
„U izdancima tih indijskih priča treba tražiti i praoce naših priča o
junaštvima Čudesnih, osobito čuđesnorođenih junaka i nihovih drugova
P e p e l u h a i đr , koji se svi kreću oko osnovne teme u pripo
vijedanu o Vi snu-R ama-Kršnu, t. j . oko čudesnoga začeća, čudesnoga
rastena junaka-Boga i oko ubijana neprijatela, koji krade samome
junaku ili negovu ocu jednu ili nekoliko ženau. (str. 180 — 181,
kursiv orig.) Dakako da bi trebala, dodaje odmah pisac, posebna mo
nografija, da se nacrta genealogija samo slovjenskih legenda. No neo
sporivo će se moći dokazati izvor tih priča tek onda, kad se nađu
varijante-posređnice, a to će se moći tek onda, kad bude dosta istra
žena narodna kiiiževnost srediie i zapadno-azijskih naroda. Onda će se
moći odgovoriti i na sitnija pitana: je li začeće od glave i pepela raz
vitak kojega indijskoga motiva, nalazi li se taj motiv u starijim azij
skim pričama o junaštvima čudesno začete djece, ili je pak samo
332 A. BADIĆ,
prionuo k nima, pošto se odijelio od onih priča, koje su se više špeci-

jalizovale i prešle od mita i priča u legende i novele, kaka je n. pr.
pripovijest o čudesno rođenom djetetu, koje izdaje nevjernu caricu. Od
takih priča mora da se odijelio i motiv o začeću od pepela lubaiiina
u srpskoj (Vukovoj) i ukrajinskoj legendi. Pisac je uvjeren, da veliko-
ruske priče (u kojima je govor o začeću od ribe ili graha) i priče o
„pepelusima" pripadaju po glavnom svom sadržaju indijskim pričama
o utjelovleiiu božanskih junaka. Otuda se vidi (kaže sam pisac), da je
on proti mislenu: da su ove priče staroazijskoga, mitologijskoga postanka,
već im postanak prenosi u razmjerno kasno, specijalno indijsko, nipošto
općearijsko doba.
U IV. dijelu (III. kii. 206—228) izlaže pisac indijske priče o Gan-
dragupta (u grč. pisaca Sanđralcottos, Androlcottos), prvom „svjet
skom caru" i osnivaču velike indijske buddhističke dinastije, o čudesnom
osnivanu grada Pataliputrapura, poredi ih s pričama o spomenutom
Viltramaditya i tvrdi, da su mnoge priče o Canđragupti prešle na
Vilcramadityu (str. 221). U tim pričama nalazi sličnosti sa srpskom
pričom o Carigradu (str. 216, 222). U V. dijelu (str. 228—246) na
gađa pisac, gdje su i kako su od prilike postale spominane slovjenske
priče i francuska priča o Coustantu. Na koncu se ponešto odaluje od
priča o Kostantinu Vel. poredeći ukrajinsku priču o bogatome Marku
(zbornik Dragomanova 329—332, CubinsJcij, o. c. II, 341-—-343), •—
koja je u prvom dijelu nalik navVukovu pripovijetku o Usudu, —
s- indijskim pričama iz kruga o Canđragupti i Vihramadityi. Priop
ćuje anamitslcu pripovijetku (Landes • Contes et legendes Annamites,
1889, br. 60), koja je vrlo nalik na naš Usud. Srodnost ovih priča (o
bogatome Marim i Usudu) s istočnoazijskima indirektno potvrđuje,
misli pisac, negovo misleiie o postanku legenda o Konstantinu Vel. „I
ovi izdanci pripovijedaka o Čovjeku, koji putuje da sazna od Boga
svoju sudbinu, čine zajedno s onim legendama dio kniževnoga i moral
noga kapitala, koji su evropski kršćani pozajmili od nekršoanske, a
posebice od buddhističke Azije" (str. 246). —
II. kn., krit. dio, str. 199—227: Miletić L. dr.: CoopirnKt OTT> na-
po^HH vMOTBoperMH, oćinan H ,s,p., cBĆHpaHH H3rt pasiiH 6rE»jirapcrvH
noKpaiiHHHH, HapejK,a,a Amanacz T. Mjiueez ITtpBH OTAÂT,. Ha-
poAH« n^CHH. KH. I. CWWS, HsâHMe H nenaTi, Ha X. CxoeHHO
X . T a i e B t . 1889. 8°. XXVIH + 398. — Istaknuvši u toj svojoj
obznani veličinu toga zbornika nabraja mu g. Miletić vrline: pjesme su
isklučivo obredne, a ako nijesu sve nove, iz novih su krajeva, pa su
s toga znatne i za poznavane bugarskoga jezika; pjesme ne samo da
su točno fonetski zabiležene, nego je i naglas zabiježen gotovo u svima,
a kako i treba za kritično izdane, svagdje je zabileženo, gdje je i od
koga je pjesma zabiležena. U zborniku se tom razlikuje 36 bug. go
vora ! Neznatne nedostatke (kojim je kriva tiskarna) ispričaje g. kri
tičar vrlo rado, kad se sjeti, da prvi zbornik bugarskoga narodnoga
blaga „slavni Miladinovski zbornik", ne bi bio ugledao svjetla „bez
obilne pomoći hrvatskoga mecene Strosmajera" (str. 201).
REFERATI. BIBLIOGRAFIJA. 333
Na osnovu toga zbornika napisao je g. Miletić dvije raspravice, ili

bole dva niza biležaka. U I. (str. 202—219) govori o sadržaju, a u
II. o jeziku. Govoreći o Jcoledama drži, da su mnoge te pjesme samo
ostaci ciklusa pjesama „o ženidbi sunca". Dale se dotiče pitana o
„bjelobogu" i ncmoboguu, u čem pristaje uz Maretića (Arch. f. slav.
Ph. X. 142), kračunu, imenima mjeseci, nekim epskim junacima (Ko-
stađin, Asen, Dan-ban, Stracimir), među kojima se spomine (u tom zb.
br. 316) i vRudoslafu, a g. ga Miletić dovodi u svezu s Rađoslavom
duklanske kronike (str. 209). Spomenuvši dvije tri o šišanom kumstvu
dokazuje nešto opširniju, što znači početak mnogih bug. koleda: ,,cma-
ufcnuue zocnoduueu, pa se tu dotiče pitana o znaČeiiu riječi crann-
nuH% i CTaHbnuKK u Dušanovu zakoniku: crranhnuK% je najprije zna
čilo „putnik, koji dolazi od nekuda i treba da se negdje za vrijeme
nastani", a riječ nije bila domaća srpska, inače bi se za nu i danas
znalo1, kako se zna u Bugarskoj. Tumači još ime „grad Pergiovu =
nujpzoc (tvrđa), otkuda i ime gradu Burgas, dale oda-baši = jani-
čarski poglavica (orta ili oda je imala 400 duša). Završuje taj odio
varijantama poznate pjesme Ognana Marija u paklu i poetskim pri
spodobama, „u kojima bismo mogli otkriti stare, možda mitske remi
niscencije, no danas su samo lijepe metafore" (str. 218). —
III. 70—136: Ginčev C.: Nešto o bugarskoj narodnoj medicini. —
U kratkom uvodu (str. 70 —75), govori pisac s velikom lubavlu o na
rodnom životu uopće, a o liječenu i mislenu narodnom o bolestima na
pose, ističe nazive bila, po kojima se vidi, kako ga narod pozorno
motri, sudi po grčkim, latinskim i turskim imenima bila i bolesti, da
je narod mnogo naučio od Grka, Rimlana i turskih „hekima" i „dži-
raha". Spomine bilare (ĆHîepu), koji su prije 40—50 godina bile za
lijek prodavali od sela do sela, od kuće do kuće: to su bili cincari, a
majke su liima djecu strašile. Pisac je sabrao svoj materijal putujući
kao okružni nadzornik. Mora da se dugo bavio oko toga posla, kad
ima biježaka iz god. 1865 (str. 82). Ovdje, kaže, ne priopćuje ni stoti
dio narodne bugarske medicine, a nije ni čudo, kad je Bog po na
rodnoj bugarskoj priči, koju pisac priopćuje, dao svakoj bilci određenu
lekovitu moć. Na koncu uvoda bodri plamenim, zanosnim riječima na
sakuplaiie svake ruke narodnoga blaga. U radni je pisac azbučnim
redom pobiležio 187 imena bija i drugih stvari (barut, brašno, s6 itd.),
kojima narod liječi i kako liječi, a svagdje gotovo ima obilno biležaka. —
III. 137—178, IV. 194—230, V. 204—232: Volkov rTh. K. :
Svadbeni običaji slovjenskih naroda. — Antropologija je i etnografija
utvrdila činenicu, da su različite faze kulturnoga razvitka u svih na
roda više ili mane zajedničke. Društvene forme nijesu nastale slučajno,
već su se polagano razvile od zametaka, koji su u samoj fizičkoj pri
rodi čovjeka, pod utjecajem okoline. Otuda u jednu ruku nihova jedno-
1
I znade se, gl. Vuk, Ej. s. v. stan 2), stanar, stanarna. U mome rod
nome mjestu Trebarjevu (kod Siska) zovu se pastirski }etni stanovi stanci, a
sve bi to potvrđivalo miš|.ene Miklošićevo i Jagićevo, da cmawbHUK% znači
„•pastir". Dr. A. B.
Na Krku je stan = kuća na kakovu imanu, talij. stanza? I. M.
334 A. RADIĆ,
ličnost, u drugu raznoličnost, koliko su se razvijale prema mjesnim

prilikama. Nauka je izueavanem jezika, mita, sujevjerja i religija, obi
čajnoga prava — utvrdila u svem tom evoluciju, postupni, lagani razvitak.
Isto treba da se kaže i za o b i t e l s k i ž i v o t , koji nas, — veli pisac,
,.— ovdje zanima. Znameniti su naučiiaci istraživanem utvrdili, da je
obitel u sadašiiem obliku razmjerno nova: u svih je naroda u kasnijoj
ili ranijoj epohi među spolovima bio onaki odnošaj, kaki vidimo u ži-
votina i nekih divlaka, a francuski ga pisci zovu promiscuity. U toj
je fazi mati glava obiteli (Mutterrecht). Potreba vojničkoga uređena
urodi otimanem žena (otmica) i žene postaju robiiie. Iz otmice se raz
vilo kupovane žena, bogatiji mogu ih kupiti više (poligamija), a drugi
ne mogu ni jedne, već se često braća slože i kupe jednu ženu (poli
andrija). Tek se kasnije pod utjecajem ekonomskim i vjerskim razvila
sadašna faza, monogamija Ipak se dugo drže tragovi starih odnošaj a:
jus primae noctis, velikorusko snohacestvo, levirat. Tragovi se tih
ođnošaja vide i u đanašnim svadbenim običajima (obredima). U liima
osim ovoga historijskoga elementa ima još elemenat liturgijsko-dra-
matski, mitologijski i simbolički
Otuda se vidi važnost izučavana tih običaja. U slovjenskim se kni-
ževnostima dosta već o tom pisalo, no slučajno, bez metode. No ima i
znatnih radova (Potebnja, Sumcov, Jaščuržinskij, Jančuk). Pisac će više
s gledišta socijologijskoga baciti nešto svjetla na sabrani već materijal.
Počet će s u k r a j i n s k i m svadbenim obredima, a kasnije će se latiti
bugarskih itd.
I. Svadbeni običaji u Ukrajini. Jedini su izvor za stare ruske
Slovjene letopisi. Bileške tih letopisa i svadbeni običaji sile pisca na
mišlene, da je obitel u ruskih Slovjena u vrijeme prije ovih letopisa
(Cosmas Prag , Al-Bekri) bila u prvobitnoj fazi, a sami letopisi bi-
ježe, da je u nihovo vrijeme vladala otmica i kupovane. Tako pisac
ustaje protiv mislena svih ruskih historika i etnografa, pa i novijih,
koji se drže stare teorije (osnovane na jeziku): da su ruski Slovjeni
kao i drugi arijski narodi imali već uređenu obite], kad su se pojavili
u Evropi. Ta je teorija oborena: sunus i duhitar značilo je isprva
„muško" i ,Jenskou (Benfey; Lavrovskij P. A.: KopeHHoe 3Hane-
Hie BTD HaanairiaxTb po^cTBa y ejiaBamt., 2 6 ; Kulihovskij D. N.:
OiiKiTr. np.yîeHia BaKXHH. KyîfcTOBt itd. I. 135). Riječi ruskoga
letopisa (Letop. po Ipat. prep., izđ. Arheogr. komis., 7-—8) o Drev-
lanima: „cpaneHta y HWX'B He ćurna, HO yMtiKaxy y BO#BI ^,'B-
BHija": o Rađimičima i Vjatičima: ,,n cpaMocîOBte B H H X I r i p ^ t
OTITH H np't^'B cHoxaMH H ć t p a i i H He CBiBaxy B HHXT> . . . H exo-
3Kaxy ca Ha BrpHin,a . . . H Ty ywiBiKaxy SKeaBi ced'fe . . . HMaxyTt
5Ke no /i.n'B H no Tpw JKCHBI" ; o Polanima: „ninaxy . . . CTBi/i/BHBe
KT> CHoxaM/B CBOHMTB H TSTb cecTpaarB . . . He xoacanie jKeiiHXt no
HeB-EeTy HO npHBaiKaxy Beêpi., a 3ayTpa npHHoraaxy, ^ T O Ha
nevi. BJia^yne" tumači pisac tako, da je u Drevlana vladala u IX. v.
(nasilna) otmica, a s obzirom na to, što letopisac hvali Polane, bila je
u Drevlana u običaju poliandrija „snohacestvo", uopće incestus
(rc'BpBocM'EnieHHe). U Radimiča je i Vjatiča otmica bila formalnost:
REFERATI. BIBLIJOGRAEIJA. 335
„HrpHiqa" su bila dogovorna i očevidno religijskoga karaktera. Po-

jani kupovahu žene, a kupovninu (nna Heft BJia/iyne") isplaćivahu
„3ay r rpa". Pisac zabacuje varijantu „no Heft Bâ/iyê", jer se, veli,
vjeno (miraz, prćija) nikada ne donosi poslije („3ayTpa") nevjeste.
Kupovane je žena, dakako, odavna već u Ukrajini prestalo, ali se ot
mica, kao i u Bugara i Srba dugo držala: dva j u pisca XVI. i XVII.
vijeka (Lasitzhi <J~oJi.: De russorum moscovitarum religione, sacrifices,
nuptiarum funerum ritu. Spirae lib. civ. vet. Nemetum . . . 1582 5
JBeauplan: Descr. de 1'Ukranie, publ. p. A. Salitzin. 1861) potanko
opisuju. Beauplan opisuje i čudan običaj : da djevojka ide u snuboke.
Tomu je sličan bugarski brak zvan pristanka.
Prije nego prijeđe na stvar, mora pisac upozoriti na organizaciju
mladeži u Ukrajini. Momci imađu svoju, a djevojke svoju družinu: na-
py6ov/Ka i dueoi^Ka zpoMada. Na zajednički sabrani i doneseni trošak
priređuju KOJISIČKU, eeuepimKu u doceuniKU^ djevojke predu, svirač
svira, pjeva se, šali se, prostre se slama, ugasi svijeća i uz smijeh i
šalu usnu svi zajedno, ali usnu nevino. Iznimke su rijetke. To je do-
zvolena simulacija onoga, što je u dubokoj starini doista bivalo, to su
„Hrpunâ". Tomu )e konac, kad momak pođe u snuboke.
Pisac dale (III 1 5 1 — 1 7 8 , IV 94—230, V 204—216) opisuje ukra
jinsku svadbu, a ostatak je radne (V 216—232) tumač obreda, koje
pisac spomine. Materijal je za taj posao crpao pisac iz rukopisnih
zbornika i iz ovih djela: N. Th. Sumcov: O CBa/i,e6HBixT> o c p H ^ a x t
npeHMvniecTBeHHo pyccKHXT,. 1 8 8 1 . ; Kalinovskij: GnneaHie CBa-
,T,e6HBixi» yKpaHHCKHXi> 0 6 p a k o s t . „XapbKoecKiu c6opnuK%u III,
1889.; MoszMewicz Olga: Obrzedy i piesni weselne ludu ruskiego we
wsi Solinie, Krakow 1 8 8 6 ; Nikolajcik Th.: HOBBIS CBa#e6HBia Ma-
Jiopycc. irhcHH. „Kieeat. Gr&puHa" 1883. * e 6 p . : Cubinskij: Tpy^Kt
8THorpa*HHecKO-CTaTncTHHecKOH 8Kcne#HB;iH B-B aana^HO-pyccKiH
Kp aft, IV. Cno. 1 8 7 7 ; Jancuk N: MaôpyccKaa CBa^BĆa B'B Kop-
HHiiKOMTb npHxo#rfe itd., 1 8 8 6 ; Marković Elena: Osaêo. nrBCH.
EîHcaBeTrpa^cK. yfesâ, nCmenb" 1886. Još je pisac upotrebio
„CJIOBO će. Tpuzopisi EozocJioea" (Tihonravov: J l i x o n . pycc. n c r o p .
H ApeBH. IV. 94) i „Cjioeo ivbKoezo Xpucmojiio6yxxil (ib. 92).
U noti 3) str. 1 7 1 , I I I kn. kaže pisac, da ne kani u ovom djelu,
ili barem u ovom dijelu, poređivati sadašnih svadbenih obreda s arijskom
starinom, no ipak uz put, istina, malo, tumači, a još više traži para
lela u đivjih naroda, gđješto i u ostalih slovjenskih. Hrvatskih se obi
čaja taknuo na str. III 178 u noti 1) spominući (po Sumcovu) Ilićeve
.Nar. slav. obič. str. 57, a V, 213 spomine (po Kraussu: Sitte und
Brauch d. Stiđsl.) dalmatinski i slavonski običaj: kako nevjesta (mlada)
ide po vodu, pa liom dvori svatove, da se umiju, a oni j u daruju. 1
Spomenuti tumač obreda (V 126—232) ne drži pisac (str. 216) ko
načnim zaklučcima, već samo misli, da će dobro poslužiti kao uputa za
sabiraiie i potane izučavane novih data.
1
U Trebarjevu je upravo tako. A. B.
336 A. RADIĆ,
Ukrajinska svadba pokazuje čitav niz dramatsko-religijskih (litur

gijskih) prizora i lica s točno određenim funkcijama. Sve čine prati kor
(kolo djevojaka), koji ih tumači, pa tako odgovara koru u starodavnom
religijskom kultu i u klasičnoj drami. Tri su glavna čina: snublene
(cBaTaHi>e), zaruke (sapy^HHti) i svadba (BeciîbJLBe, „vesele"), no u
sva se tri čina pojavlaju isti prizori: simulacija otmice i kupovana. To
je ponavlaiie spomen na doba, kad su mladenci prije pravoga braka
zajedno živjeli za pokus (nuits d1 epreuve, Probendchte). Sadržaj ukra
jinskih svadbenih obreda pokazuje sve faze, koje j e čovječanstvo u raz
voju braka preživjelo. Trag od promiscuite ima u obredu „perezva",
koji među ostalim stoji u tom, da se načini slamnata figura s ogromnim
phallus-om. U nekim se pjesmama poređuje mladožena s bikom, a mlada
s kravom. Pisac pristaje uz tumačene, po kojem je bik = nebo, krava
= zcmla, pa to dovodi u svezu s rimskom bračnom formulom: ubi tu
gajus (= bik), ego gaja (== krava). T r a g su zajedničkoga (općinskoga)
braka u uvodu spomenute vecernice i dosvitki. Trag j e toga braka i
onaj spomenuti hrvatski običaj iz Dalmacije i Slavonije i slični ukra
jinski. Pisac ga tumači svadbenom pjesmom: „metnuše ju na postelu . . .
tko je Mio, taj je vrtao" (str. 213). T a je faza braka bila savremena
sa sunčanim kultom, budući da su neki obredi jednaki obredima sun
čanih praznika (kupalo, jarilo). Potvrdu za fallieki kult našao je pisac
u spomenutim „slovima ' izdanim u Tihonravova. S falličkim je i sun
čanim kultom u svezi i spommani u svadbenim pjesmama dašd, koji
je (po M. Mullern) u svim prvobitnim mitologijama arijskim resultat
spoja neba i zemle. Najjasniji su obredi, koji su trag otmice i kupo
vana. Kupovana za pravo (po Vilkenu) i nije bilo, već se rodbini davao
otkup, đa se izbjegne rodbinska osveta za mučene i ubistvo. T r a g od
jus pr. noct. nalazi pisac u darovima, -što ih mlada nosi vlastelinu
(noarbiu,Mi:y) i svećeniku. Pisac jošte ističe, kako je važno lice u obre
dima majka (matrijarhat), nezin brat (ujak) i djever (ukrajinski
drušok), koji nije drugo, nego trag iz onoga vremena, kad je stariji
brat zamijenivao kod svadbe mlađega brata u svem. Naziv knez i kne-
gina za mladence iz kasnijega je kneževskoga vremena 1 . —
III. 179—205, IV. 2 3 1 — 2 5 6 : A. 71 Iliev: Bugarska pričana o
divovima nazvanim „elini, Židovi, latini". — U I. poglavlu spomiiie
pisac (na osnovu Tylor-OYSi djela: Prvobitna kultura itd., rus. prijevod
Spb. 1872), kako su pričana o divovima (orijašima) stara i kako im
je postanak historijski, a kako su se u nauci dugo držala za istinu.
Spomine starozavjetne divove, grčke gigante, titane, kiklope. Pričana o
divovima ima u svih slovjenskih naroda. U Turaka su spojena s ime-
uima dev, div, a to je riječ persijska i znači: „đavo", „div", „čudo-
. l S kritičkoga gledišta ne možemo razumjeti, kako je mogao pisac (V, str.

222) napisati: „Tragove ovoga pos].edćega (falličkoga elementa) vidimo u obi
čaju, kad se pokazuje figura bika (Tvpa)...", a na str. 210 piše: „(na nesreću
mi nemamo u našim izvorima potankoga opisa toga titra, — ali vjerojatno,
kako sudimo po nazivu, to će biti nekakova gruba slika bika)". Pisac dakle
samo stidi po nazivu (koji je našao u svojim izvorima), da je onaj tur (ona
figura) vjerojatno bik, a daje već piše bik, a niuyp" stavJa u zaporke. A. B.
vište". Jevrejima su se narodi, s kojima su se imali boriti, pričinali kao
divovi. Slično je u Slovjena: od historijskih Obara ili Avara postala
je češ. riječ o5r, pol. olbrzym, obrzgm. slovački obrin, obor, a sve to
znači „div", — naprotiv u Bugara, Srba i Hrvata nema te riječi. Tako
je i s riječju ispolin, koja j e postala od imena naroda G-Z\OI (u II. v.),
i študin, ščud, čud, koje u stbg. i živom rus. jeziku znače „div", a
ime je naroda čudslcoga (finskoga). Tako tatari Rumuiiima i Slova
cima, turci Slovacima, huni (Hiinen) Nijemcima, dšinevizler (geno-
vezci, Genuešani) Turcima, Magari (ogre), bug ari (boulgre, bougre)
Francuzima — znače „divovi" ili: strašni, čudni, nemili Judi.
U II. se poglavlu raspravla o divovima ejiumi, koji se u bug.-ma-
ćeđonskom narječju zovu ejiuMii, pa se i u Dušanovoj hrisovuli (FJUIC.
XIII, 370) spomine „40 pjiHMCKe Koyiae", a pisae cituje bug. nar.
legendu o zidaiiu crkve u manastiru Treskavcu (Coop, sa n a p . yMOTH.
itd. II, Hap. VMOTB. str. 28-—29), u kojoj se pjeva, kako Bogorodica,
sveci i anđeli tjeraju ,,eliineu : „â HCTepaT eJiuMure OT rJi&pKBara
. . . . ejiMMUTe â H H3roHHMe, npanocjiaBHa p,epa /â /\;Kp5Ki/iMe".
Po raspitivanu doznao je pisac, da narod bugarski ne samo u Prilipu,
nego i u Veleškom, Bitolskom, Kičevskom pripisuje tim „elimima"'
osnutak zgrada, koje su sada razvaline, a zove nihovim imenom i stara
grobla (grobišta). Po narodnom vjerovauu bili su to ogromni ludi, tako
da su mogli sagnuvši se dohvatiti vode iz dubokih zdenaca. Isto se
vjerovaiie nalazi i u savremenih (novih) Grka. Slična je bileška i u
Vukovu Rječniku s. v. JeJiun1. EJIUMU SU, nema šumne, SAATIVS? =
Grci, ali u narod j e bugarski došlo to ime, i to s osobitim ovim zna-
čenem, iz crkv. k h i g a : kad su Bugari došli u svoju đanašnu domovinu,
Jelina nije više bilo, — oni su se zvali onda pwjxalou Pisac spomine
mjesta iz sv. pisma, gdje je ejmu = poganin. Spomiiie i Hrabra, koji
piše, da su g r č k a pismena stvorili CIJIHHW noraHHH. U Albaniji je
i danas elin = poganin. I riječ se „poganin" ( = paganus, selak) sa
čuvala u Bugara: bugani dni zovu se dani od 24. prosinca do 5. si-
ječiia, a ima pripovijetka, u kojoj se spominu buganci, koji djecu jedu.
U III. se poglavlu govori o gorostasima, koji se zovu zidove (i zitove).
Kod Trnova ima Zviov grob, u kojem je bio zakopan židov-izdajica,
koji je Trnovo izdao Turcima. Narod zna za „žitovski mogiliu, „#£-
tovsM" kosti, ima špila (nern,epa) židovska (kod sela Iskreca). Narod
o „zidovima" i priča. Susjednim su Rumunima Jidovi (kao i tatari)
= orijaši (rumuuski: uriasia = orijaš), pa pričaju, da je „zid" jednom
pograbio se]aka s plugom i 12 volova, odnio na svoju goru, pa opet
bacio dole. Halanskij je čuo od jednoga selaka u Srbiji, da su„đziđi"
bili jaki i visoki ludi, a živjeli su prije Kralevića Marka. Isti je selak
pripovijedao o „židovskim" kostima, glavi, grobu. Spominu se i židovska
grobišta, ž. gr oble, kojih — kažu — ima i u Bosni (Pycc. *HJI.
BrfecTH. 1890. 1. str. 2). Halanskij (ibid.) spomine i dvije hrvatske
pjesme: „Marko Kralević i Neda u-iđovinau i „Marko Kralević i Gi-
dovkaa. JSfeda Gidovin ima glavu od „triest i šest oka", a Gidovka
1
„Za mnoge se stare gradove po našijem zemlama pripovijeda, da su ih
gradili Jelini".
FOLKLOR. SBORNIK I. "22
338 A. TtADld,
ima takovo vreteno, da je Kralević Marko posrnuo, kad ga je shvatio

samo „vitar od vretena" liezina, av ima i tri srca. I Rusi imadu (je
dinu) pjesmu o „Iliji Muromcu i Zidovinuu, a u ruskim se „duhovnim
stihovima" spomine car „judejski" sa silom „židovskom". Pričana o
Mdu ima i u Malorusa. Poradi onoga Ziđovina u ruskoj narodnoj
pjesmi razvila se u ruskoj naučnoj kiiiževnosti raspra: A. N. Vese-
lovskij (PaaMCK. m> o6jiacTn pycc. j\,yx. cxuxornb, I. 4 ; KbKHopyce.
6MJIWHT>I, II. 288; JEypH. MHH. v n a p . npoen. 1889, Maw 38—40,
ib. 1890, Mak 72) vidi u onom Zidovinu spomen na židovske hazare
(kozare), koji su 300 godina (od VIII. do početka XI. v.) držali južnu
Rusiju, a nemu se pridružuje rumunski iičenak Saineanu; M. Halanskij
(Pycc. <tm.i. rrhcTH. 1. c.) dokazuje, da je srpsko g'idovin postalo od
fty a ? (gigant)7 & ocl Srba došlo je to u obliku šidovin k Rusima. Pisac
ne pristaje ni uz hazarsku hipotezu Veselovskoga, ni uz ovo mišlene
Halanskoga, već dokazuje da su ovi zidovi, o kojima je govor — Je-
vreji, a priče o nima, kao da su bili orijasi itd., postale su onako,
kako su i "E)vlr,ve; •— Jelini postali eJiunu — orijaši, a pagani —
pogani — 6yraHjo;H : pričane se to razvilo iz crkvenoga kniževnoga na-
učana i propovijedana, u kojem su i Zidovi i Jelini osobiti neprijateli
kršćanstvu. Na Zidove se je tim lakše prenijelo staro pričane o orija-
šima, što su oni prvi luđi, koje je Bog stvorio. Pisac to dokazuje tim,
što u Bugara ima priča i pjesama, koje su slične onima o Židovima,
a spomiiiu se u nima imena evrein, cifutin, pače jednostavno bazirgjan
( = trgovac): evrein luđe jede, kao što to čine i buganci, a i slovenska
priča kaže to za judje — Zidove (-^Novice" 1857, br. 53, 54, a slična
j e : Vuk S. Karagić, Srp. nar. prip., Cetine 1853 2 , br. 35).
U IV. poglavlu nabraja pisac, gdje sve po pričanu Bugara (i Srba)
ima: latinskih grobišta, kula, razvalina, crkvi itd. U okolici oko Stare
Zagore pripisuju Bugari stara grobišta, zgrade itd. tatinima, a Turci
spomenutim već dšinevisler-ima. No samo se u južnoj Bugarskoj raz
vilo mišlene, da su lati ni bili nekaki orijaši. Tako se u spomenutoj
okolici oko St. Zagore pjeva o latincetu, što se drugdje pjeva o šutom
jevrejcetu. Pisac drži, da su ovi tatini spomen na k r i ž a r e (koje su
zvali i 4>pai30 — Francuzi), s kojima su se stari Bugari u početku
XIII. vijeka morali krvavo boriti, a možda je to spomen i na cara
Henrika, koji je 1206. god. potukao kod St. Zagore bugarskoga cara
Kolojana. —-
III 247—282, IV 270—279. Popov G.: Bugarske junačke pjesme.
— U uvodu pokazuje pisac citatima iz bug. nar. pjesama, da narod
junačke pjesme drži za istinu. Dakako, da ta istina nije crpena iz le-
topisa i pisane historije, pa je zato razumlivo, što se junacima narodnim
daju svojstva mitskih božanstva, što u pjesmama ima anakronizama, hi
storiji nepoznatih careva, geografiji nepoznatih gradova. Uza sve to ima
u nar. pjesmama mnogo istinita, a to je sve, što se tiče narodnoga
života.
U I. poglavlu (Junaci nad junacima, 139—259) razlikuje pisac
dvije vrste junaka: jedno su junaci nad junacima, a drugo su prosti
junaci. Medu prve idu: Sekula Detence, Dete DukadinČe, Dete Go-
lomeše, Gruica Detence, DUe Sedmomešče i Dete Maleckovo. Ovi su

junaci prvo u rodu (braća ili pobratimi) Samovild (CĆVMOHCTJIH) i one
im pomažu u nevoli, drugo, sve su to maloletna djeca, od tri i sedam
n. pr. godina, a toliko puta jači od Kralevića Marka. Osim toga se na
nima opažaju take crte, po kojima „se razložno može zaklučivati, da
se pod nihovim likovima ukazuju neke prirodne sile" : Detetu je Du-
katinčetu kaldrma (pred stanom) od „šutakci" (SKCTLTHIIM-). NO ovi su
junaci u rodu (braća, sinovi, unuci) Kraleviću Marku, a po tom po
srijedi među mitskim i pravim junačkim doba. Dale pisac pripovijeda
kratko sadržaje pjesama, koje pjevaju o ovim junacima.
U II. poglavlu (str. 259—282) govori pisac o prosto junacima. To
su ovi: Marko Kralević, brat mu Andrej, Polugun Spečen, Miloš,
Jankula vojvoda, Murčo Gospođarin, JBolen Dojčin ,,i mn. dr." To
su historijska lica XIV. v., a bore se ponajviše s Turcima, crnim Ara
pima i Magarima za kršćanstvo ili za ličnu čast. Glavni je među nima
Kralević Marko (str. 259—274). Pisac cituje o Marku iz Jirečkove
Povjesti Bugarske, a tako i o vlaškom „gospodaru" Mirči (str. 262),
protiv kojega je Marko na silu vojevao s Turcima, a tu je i poginuo;
o sinu Bajazita I., Musi (kesegiji, str. 267), o Bugarinu hajduku
Momčili, koji je poginuo boreći se uz cara Kantakuzena kod grada
Periteriona (Peritor, Pirlitor, str. 279). Nabrajajući pjesme o Kr.
Marku, ističući vrline (veledušnost, kajane, branene sirotine) i mahne
negove kaže pisac (str. 267), da „lik Markov nije u nas (u Bugara)
dostigao onoga ideala, što ga je sazdao srpski junački epos". Još go
vori pisac napose o Dojčinu, Milošu i Momčili nabrajajući samo (iz
zbornika br. Milađinovaca i Kačanovskoga) pjesme o nima i nihov
sadržaj.
Na koncu (IV. 270—279) govori pisac o pjesmama kosovskim. Oso
bito je zanimliva pjesma br. 177 iz zbornika Kačanovskoga. Music
Stjepan zove se tu „Stefan od Uslika grada, koji čuvaše Krajna mu-
š a t a na Nemcija". —
IV. 156—193, V. 187 — 208: Baldšiev Vasil T.: Studija o našem
ženidbenom pravu. — Piscu su izvori za bugarsko ženidbeno pravo:
crkveni propisi, tursko zakonodavstvo i narodni običaj, pa se pisac i
obazire mnogo na ovo posleđne. Zabiležit ćemo glavnije: IV. 178 o
konkubinetu u narodnim bug. pjesmama, 187 o impotenciji, 188 —189
o nar. običaju, kako djever javla rođitelima nevjestinim, da im je kći
đeflorirana dovedena, V. 188 o djeci rođenoj iz incestusa, 190 o krsnom
i vjenčanome kumu, 191 (nota) o posinovjivanu i rodbinstvu po mlijeku,
193—194 o pobratimstvu (i posestrimstvu), 195—199 o affinitetu (,,$va-
tovština"). Studija se nastavla u đalnim svescima, pa ćemo poradi ne
dostatka prostora u đojđućem svesku priopćiti zanimlive izvatke o za
rukama, raznim načinima ženidbe itd. —
IV. 257—269 : Dragomaiiov Mih.: Slovjenske varijante jedne je-
vanđeoske legende. — Ima bugarska priča (kn. III. ovoga „CoopHHKa",
3. odio, 178—179): ,,Dedo Gospod i dva popa u gori11. Gospod se
pretvorio u starca i siječe u gori drva. Dođe pop, a starac ga pita
(videći oblak): „Hoće li biti kiše?" „Hoće". „Ako neće, —- odgovori
340 A. RADIĆ,
Gospod, — postat ćeš magare". I pop postade magare. Tako se do

godi i drugome popu. Dođe trgovac, koji na pitane starčevo odgovori:
„Gospod zna, hoće li, ne će li (biti kiše)". Trgovac kupi od starca
(Gospoda) drva, a ona dva magarca (popa) odvezoše mu ih kući. Kad
ih je ošinuo (kako ga je starac-Gospod uputio) postadoše opet popovi.
Moral: Popove, koji sve znadu, kaznio je Gospod. Nitko ne zna, što
je u Boga. — Slična je ruska priča (Sadovnihov: 3anHCKH H M .
pycc. ooirr,. no OT/I,. 9THorp -CTJITITCT. BKcn. IOrosan. OT/rij.^, II.
336), no drugi joj je moral, kao i bjeloruskoj (Afanasbev: Pycc.
nap. „ler., br. 6). Stariju je formu sačuvala gaskohska (C. J. F.
Slade: Contes pop. de la Gascogne, I. 154—157), koja je prijelaz
među bjeloruskim i „srpsko-bosanskim" (Krauss: Sag. u. March, d.
Siiđsl. II. 114—115) tipom. U r u s k o j je priči mjesto Boga sv. Ni
kola, a mjesto popa selak. U k r a j i n s k a se znatnije udaluje: tu su
dva debela objesna popa, kojim se već ogadio pšenični kruh, pretvo
reni u volove, jer se smiju selaku, što mu volovi ne mogu potegnuti
brane. U b j e l o r u s k o j se javla bogataš i siromah. Bogataš ne će
primiti (Gospođa-)prosjaka na konak, pa se zato pretvori u koiia. U
g a s k o r i s k o j se javla Bog i sv. Petar, bogataš i siromašna mlina-
rica. Bogataš se i tu pretvori u magare, koje Bog daruje mlinari ci, a
poslije 7 godina dovede ga k riegovoj ženi i opet pretvori u čovjeka,
U s r p s k o - b o s a n s k o j vidi krčmar u Gospoda, koji putuje sa sv.
Petrom, kesu punu novaca i hoće da ga ubije, no pretvori se u ma
gare, koje 11 godina služi jednome selaku, a onda ga opet pretvori u
čovjeka i dade mu, što je u 12 god. zaslužio kao magare. — Svim je
ovim legendama izvor u arapskom apokrifnom jevanđelu Evangelium
Infantiae (TMlo: Codex Apocryphorum N. Test., Tischendorf: Evan-
gelia Apocrypha), u kojem se mnogo čudesna pripovijeda o djetiristvu
Isusovu. Tako se (TMlo. 8 7 — 9 1 , Tischdf., 190—192) pripovijeda,
kako je Isus bježeći s majkom Marijom u Egipat povratio čovječji lik
jednome muletu, koje su vještice od mladića načinile muletom. No ta je
legenda nepotpuna: zastoje mladić pretvoren u mule? Potpuna je druga
legenda iz toga jevanđela (XL), u kojoj se pripovijeda, kako su djeca
pred Isusom pobjegla u jednu kuću, on ih traži, a žene mu odgova
raju, da ih nema u kući. „A s t o j e ono tamo?" „Tri godišria kozlića"
odgovore žene. I zbila — djeca postadoše kozlići, no Isus se smilova
i pretvori ih opet u djecu. Na to je vrlo nalik prvi dio gaskonske
legende (drugi je dio ono gore)^: tu su djeca pretvorena u svine. Slična
je druga ukrajinska legenda (GubinsJcij: TpyrT,hi 9iccn. itd. I. 4 9 ) : tu
Židov hoće iskušati Gospoda, pa sakrije ženu i djecu pod korito i kaže:
„Ako si Gospod, pogodi, što je pod koritom?" „Svine", odgovori Gospod.
I zbila: prevale korito — svine. Otada zidovi ne jedu sviriskoga mesa.
Vidi se, da je narodna fantazija isti motiv različno preradila. Raz
lika izlazi tim veća, što su i one priče iz juđeo-kršeanske kriiževnosti
(apokrifna jevanđela) također samo varijante izgublenih ili još nenađenih
pređrieazijskih priča. —•
IV. 2 8 0 — 3 1 9 : Karanov Efrem: Materijal za etnografiju nekih kra
jeva sjeverne Maćedonije, koji međaše s Bugarskom i Srbijom. — Naslov
bi mogao zavesti čitaoca. Pisac najprije polemizuje s Draganovim, koji

je u „ d a r « . Hsirfccr". 1888. god. priopćio spomenute već članke o
Maćeđoniji. Dale su statističke, historijske, ponajviše pak biblijografske
bileške, kojima pisac dokazuje, da u Maćeđoniji živu Bugari. Na str.
288—289 nabrojena su imena sela; na str. 191. govori o krsnom
imenu; na str. 292 o nosni; na str. 806. priopćuje prijepis molitve o
„nežitu", „MOjiHTBa o ejKe } T 6HTH iipara cnoero", „wojiirrea M,T,yiii,M
na CVTT." (sic, mj. cy,yi>), „MOJiHTna c(ija)'raro De'rpa", — sve iz
molitvenika od g. 1787. Ako je istina, da žene stare knige sažižu (str.
304), onda se pisac nema mnogo razloga lutiti, što su Srbi odnašali
kiiige u Biograd (str. 303, 304 i dr.): antagonizma će, nadamo se,
s vremenom nestati, a knige će lijepo pohranene ostati u Biogradu, •—
a bole da su tamo, nego u Engleskoj. — Od str. 314—319 govori se
o kratovskom govoru. •—•
IV. 3—10 krit. odio: JDragomanov M.: .„TKwisnji O r a p n n a " ltd.
.— To je obznana i kritika toga ruskoga izdana. Mi ćemo istaknuti
samo općenite misli piščeve o folkloru. „Folklor, t. j . kniževnost, život
narodne mase, ili bole t. zv. prostoga naroda (plebs), ne može da bude
po bivstvu posla („no eiK.iii.eeTBo na paoVra-ra") ni metoda, ni samo
stalna nauka, već je samo materijal, na koji se dosada malo Judi osvr-
talo, — materijal za filologiju, psihologiju, umjetnost, religiju, povjest,
pravo, ekonomiju i dr., ili ako skupimo ove posebne nauke u općeni
tije: materijal za antropologiju i socijologiju". Odgovarajući na ono,
što je Lamanskij reproducirao iz Weinholda, kaže pisac: „Kad bi se
Čovjek i složio s Weinholdom, da je i nauka o narodu prije svega
nauka narodna (nacijonalna) i historijska, koja prije svega izučava od
ređeni jedan narod, a samo poslije toga izučavana može i mora pristu
piti k uporednom opažanu i generalizovanu, to i onda nema razloga . . .,
da se protestuje protiv internacijonalnoga, upoređnoga smjera. Prije
svega, ako se i uzme, da su osnovi narodnosti nešto nepromjenjivo . . .,
historijsko izučavane n. pr. kniževnosti bilo kojega naroda, pa i usmene
kniževnosti, treba da bude svakako internacij onamo, upoređno.
Ozbilni, posebice nemački učeiiaci, germaniste, pokazali su nam pri
mjer, da izučavane treba da bude takovo, mnogo prije, nego što je
bila poznata engleska riječ folklore 1 . Osim toga i najnepotpunije pore-
đene, koje se ograničuje prispođablauem raznih pjesama, priča i običaja
različitih naroda po izvorima, koji su folkloristu pri ruci, ipak ima
vrijednost pače i onda, ako se je folklorist prenaglio u svojim zakluč-
cima, jer se to vidi samo na zaklučcima, a ne baca se krivo svjetlo na
sam materijal, kako se to često i često događalo, kad je prevlađivao
nacionalistički smjer i kad se svaka pojava narodne kniževnosti i
narodnoga života smatrala za produkat mjesnoga, nacijonalnoga tla, pa
su pri tom iz Čisto subjektivnih pobuda jedni hvalili, a drugi osuđivali
ovu ili onu narodnu bitnost, narodni karakter, duh".
1
Folk (cf. riem. Yolk) = narod, Judi; lore (cf. i'iem. Lehre) znane, nauka,
dakle folklore „narođoznanstvo" (bug. napodw-ayKama, rus. uapodoe-hdiuie,
po}, ludoznaivstivo, češ. lidoveda). Dr. A. li.
342 A. RADIĆ,
„ U radovima slovjenskih folklorista silno se jošte vide tragovi

nacijonalističke škole, koja je ušeta od starih nemačkih učenaka,
zato su u slovjenskom učenom svijetu sasvim nezgodni svake vrste
protesti protiv internacionalnoga, uporednoga smjera u folklornim
studijama, pa služio se tko tim smjerom i nesavršeno" (kurs. ref).
Iz ocjene Zdanovleve studije: Pjesme o knezu Mihajlu (gl. ref. o
,,žf. S.") vrijedno je zabiležiti neke misli. Svoj sud o toj radni (da nije
drugo do „dosta slučajno poređene nekoliko varijanata različitih pjesama
o knezu Mihajlu, koji su više ili mane jedna na drugu nalik") obrazložio
je ovako: „Možda bi se u nekim od tih pjesama po uporednom izuča
vanu našao zajednički pralik, no poređene treba da se provede strože
i sistematični je, poimence treba da se drže na oku prije svega osnovne
osobitosti varijanata, a uza to treba da se varijanti razrede po geo-
grafijskoj blizini krajeva, gdje su zapisani. Zatim treba da se varijanti
svakoga kraja razdijele na osnovne — i postrane, u kojima su glavni
motivi zakržlali, a razvili se drugotni (proces, kojemu se ima zahvaliti,
da se varijanti katkada preobraćaju u posve samostalne pjesme), pa
onda takove, gdje su potankosti jedne pjesme prodrle u drugu (proces,
kojemu se ima zahvaliti, da se varijanti katkada preobraćaju u posve
samostalne pjesme), pa onda takove, gdje su potankosti jedne pjesme
prodrle u drugu (proces, kojemu se ima zahvaliti, da se zbližuju pjesme
različne po osnovnoj temi). Uza to treba paziti na geografijsko raspro-
stranene ovih drngotnih i trećoređnih varijanata i na nihove potankosti".
V. 267—310, VI. 239—304. (1891).' Dragomanov M.: Slovjenske
preradbe priče o Edipu. — Osim srpske pjesme „Nahod Simcun'" ima
b u g a r s k a pripovijetka (XVII. v., rkp. u lublanskoj knižnici) o Pavlu
Kesarijskom (izd. L a m a n s k i j u „JKyjMi. MHH. nap. npoci;." 153.
str. 351; 154. str. 85, 114, a pisac ju preštampava u ,,C6op. sa Hap.
VMOTB." itd. VI. 300—301), v e l i k o r u s k e : o papi sv. Grigoriju,
Andriji Kritskom i Judi Iskariotskom („TlaMHTH. cxap. pyce.
•AHxep." izd. K u š e l e v - B e z b o r o d k o , II. 418—424, 415—417),
ukrajinske ( O u b i n s k i j , „Tpy^w erccn." I, V. 888; D r a g o m a n o v :
„Majiopycc. Hap. npeâma H pa3CKa8bi" 130—131, itd.). Imajući
pred očima međusobnu sličnost ovih pripovijedaka (pjesama), zatim ni-
hovu zajedničku sličnost s klasičkom fabulom o Edipu postavla pisac
ovo' pitane: „Imamo li u tim pripovijetkama posla s izravnim kniževnim
preradbama i usmenim odrazima priče o Edipu, ili s pripovijetkama
paralelnim toj priči (Eđipovoj), sačuvanim s nekim pojedinačnim pre
radbama u raznih evropskih naroda još od najduble starine, kad su
ove pripovijetke bile zajedničko pjesničko blago raznih naroda?" (str.
269). Pisac dokazuje ono prvo. Nije on odrješit protivnik m i t o 1 o g i j s k e
škole (Kuhnove, Grimmove, M. Mtillerove), kako nije isklučivo za (Benfe-
yevu) k i i i ž e v n o - i n t e r n a c i j ona 1 nu ni a n t r o p o l o g i j s k u (Tylor-
Langovu). Prva i treća metoda, kaže pisac, pomaže, da se ulovi po
stanak i prvo uobličene priče, a druga objašnuje kasnije preradbe i
putovane priče po narodima (str. 272). Tako pisac i postupa. Spome
nuvši, kako su ove priče tumačili K o s t o m a r o v i 0. M i l l e r ( „ H . I M I
Mypoi\ieir~i>" itd., 1870), koji ih drže za zajedničko prastaro blago
&EFEBATI. BIBUJOGRAFIJA. 343
evropskih naroda, pa duhovnik akademik P e t r o v i A f a n a s j e v , koji

u nima nalaze tragove slovjenskih božanstva, i napokon V e s e l o v s k i j ,
koji (u „PasBicK". X. 378—'381) tvrdi, da su ove priče došle k Slo-
vjeriima preko kršćanske crkve; priopćivši dale sadržaj svih tih priča
(str. 274—294) traži postanak osnove ovim pričama u grčkoj kosmo-
teogoniji posvema po M. Mtillerovoj metodi: Edip je po toj metodi
zimsko sunce, otac mu Laios •— leto itđ. Edip, Kir, KomuL Moj sije,
Isus — sve je to samo odraz sunčanoga mythusa. Naš pisac priznaje
(str. 302), da je ovo tumačene nategnuto, ali samo s toga, što se nim
hoće da protumače i pojedinosti, koje su se mogle poslije nezavisno
razviti (303). Iza toga čitamo (str. 304): „Mi smo pokazali neke kos-
mičke crte u priči o Edipovim pradjedovima. No uopće Edipova priča,
kako danas leži pred nama u epu, a osobito u tragediji, nije ništa
drugo, nego čovječja priča, stvorena s cijelu, da se u nu proturaju
određene moralno-religijsJce i političke ideje11 (kurs. orig.). Za tim
prelazi pisac na analognu priču Edipovoj, — na priče o Tele f os u (sinu
Herakla i Auge), u kojoj se „bole sačuvala kosmička osnova". Sličnost
slovjenskih priča s pričom Edipovom i Telefosovom nije slučajna, već
treba tražiti, kako je grčka priča usmenim kazivaiiem i kiiiževnim pri-
manem došla u slovjenske zemle (VI. 239). Ne možemo u kratkom
referatu pratiti pisca daje u negovu razmatranu mnogih narodnih i
crkvenih priča raznih naroda. „Poređene bugarske, srpske i egipatske
redakcije •— veli pisac (str. 255—6) — govori u prilog do miš Janu,
da je u VI.—VII. v. posl. Krista postojala na grčko-kršćanskom istoku
crkvena preradba klasičke priče o Edipu, Telefosu i dr. s dodatkom
crta iz priče o Perseju".
Na str. 3 0 5 — 3 1 0 (VI. sv.) dodao je pisac bileške k svojim raspra
vama u „Coopmney". Tu je u svoje razmatrane povukao i građu iz
V a j a v č e v i h Nar. prip., i to br. 6 i 7 za raspravu o „Rođenu Kon-
stantina Vel.", a legendu o sv. Julijani (str. 80—90) za Edipovu priču.
Mi ćemo samo o poslediioj raspravi piščevoj kazati nekoliko riječi.
Pisac, kako znademo, kaže, da se sve tri metode ili škole, od kojih
svaka na svoj način tumači postanak raznih priča i vjerovaiia, među
sobno popunuju. Ako po negovu mislenu mitologijska i antropologijska me
toda tumači p o s t - a n a k i l i i z v o r priča i vjerovaiia, onda je razumno
moguće samo to, da je postanak ili izvor kojoj priči i vjerovaiiu ili
mitologijski, ili antropologijski: oboje kod iste stvari ne može vrijediti. Zato
ne razumijemo, što pisac piše (str. 295): „Prvobitni đivlački obitelski
ođnošaji, koje smo opazili u društvu grčkih bogova, (Kronos se ženi
sa svojom sestrom Reom itd.') po svoj su prilici odraz istih divlačkih
odnošaja u prvobitnom čovječjem društvu, koji su tek kasnije priznati
kao nemoralni". Ako su one hosmičke „fraze" (tako ih zove pisac) o
odnošaju neba i zemle (o Uranu i Geji itd.) odraz odnošaja čovječjega
društva, onda se pitamo: 1) što to znači „kosmički" ? 2) zašto je
onda trebalo, da od ovih „fraza" „izniknu poslije u v i j e k u a n t r o -
p o m o r f i z m a priče o svezi liihovih personifikacija"? (ib., 2. pasus), —
1
Parentesa je moja. A. li.
344 A. RADIĆ,
kad je antropomorfizam sadržan već u postanku tih priča, — ta one

su odraz čovječjega društva. Ovdje je popuštaiie antropolog!)skoj školi ne
moguće : aut — aut. U ostalom, moramo priznati, mi smo u čitavom
mitologijskom razlaganu piščevu razumjeli samo r i j e č i . Ako je pisac
držao potrebnim protumačiti naučne metode, vrlo bismo mu zahvalni
bili, da nam je protumačio, kako treba psihologijski pomišlati postanak
kosmičkih priča, ili, kako on kaže, „fraza". Pisac inače tako jasno
piše, — možda bi nas uvjerio, da mitologijska metoda imade realni osnov.
Lako je kazati: TJranos je nebo, Gea je zemla itd., jer nam to kaže
grčki rječnik, — ali je teško shvatiti: kako su to sebi pomišlali oni
ludi, koji su te priče stvarali. Je li n. pr. TJranos u svom odnošaju
prema G-eji poetska metafora, je li personifikacija, je li možda filosofska
apstrakcija? Dok nam ne bude posve jasno, je li postanak ovih priča
poezijski, religijski ili filosofijski, dok nam ne budu jasni duševni mo
tivi, koji su uzročili postanak ovih priča, mitologijsko tumačene ostaje
samo hrpa riječi. Pisac je to možda i sam osjećao, pa je stupio na
realniju osnovu ustvrdivši, kako smo već spomenuli, da je Edipova
priča, kako je mi poznamo, „čovječja" priča.
ISTa koncu dodajemo, da ne vidimo koristi u gomilanu materijala, koji
glavnoga pitana nimalo ne rasvijetluje. Zahvalni smo piscu za mnoge
zdrave općenite metodologijske upute, kojih i u ovoj raspravi ima, samo
žalimo, što i nih ne možemo poradi nestašice prostora za svoje čitaoce
prenijeti.
HiilBaH daptlHa. Ilepio^HêcKoe W3,\ame OT/vk-ienifl BTi-iorpa-

<j>m MMn. pjce. reorp. o6niecTBa. BwnjcKt I. Cn6. 1890. — Kako
se čita na II—IV str. I. sveska, predložio je u sjednici etnografijskoga
odjela car. rus. geogr. društva, držanoj 19. prosinca 1889, pred
sjednik toga jodjela V. Lamanskij: da se pokrene izdane pod gornim
naslovom („Živa starina"), koje bi se bavilo n a r o d o z n a n s t v o m
(HapoAOB-fe-vkHie), 4 kiiige po 10 stamp, tabaka na godinu s ovim
odjelima: I. Istraživana, opažana, rasprave. II. Sitniji materijal s bileš-
kama. III. Kritika i biblijografija. IV. Pitana i odgovori — učeno do
pisivane. V. Smjes. Rad učenih društva u Rusiji i u tuđini itd. Cijena
je godišnemu izdanu 5 rub. Kako geogr. društvo nije imalo sredstava
za izdavane, izdan je poziv na pretplatu i darove, koji je uspio. Od
govorni je urednik svagđašni predsjednik etnografijskoga odjela c. rus.
geogr. društva (sada V. Lamanskij), a osim pomoćnika predsjednikova,
prof. N. I. Veselovshoga, i tajnika odjela Th. M. Istomina, bliže su
redakciji: prof. A, N. Veselovskij, akad. L. N. Majkov, priv. doc.
S. Th. Ohdenburg i A. N. Pypin. Znatnijih je suradnika nabrojila
redakcija preko trideset, a među nima se spomine i V. V. Bogišić.
U I. sv., str. XI—XLVI, pod naslovom „ Od urednika" piše urednik
Lamanskij o ruskim mjesečnicima podajući nekako nihovu povjest i
uspjeh, ili bole: neuspjeh, tuži se na koješta i piše o koječem (kako
činovnici nemaju smisla za nauku, kako Nijemci istražuju Rusiju itd.
itd.), a sve to zato, da obrazloži potrebu novoga izdana, prem da veći
REFERATI. BIBLIJOGRAETJA. 345
dio onoga o čem piše, nije ni u kakoj svezi s tim izdaiiem. Na etno
logiju i etnografiju prelazi tek na str. XXXVIII. „Za pravo je f o l
k l o r u , ako se i bavi etnografij skom građom, zadaća, da stvori novu
iskustvenu psihologiju, novu nauku ne o duši pojedinca, već čovje
čanstva, svih ludi i svih naroda, ako se može tako kazati, i da stvori
novu povjest čovječje kulture od prvoga početka. F o l k l o r e skupla i
poređuje razne crte i podatke različitih stupneva razvoja čovječanstva
bez razlike roda i plemena. Naša cijel, naša glavna zadaća mnogo
je skromnija. Mi ž e l i m o po mogućnosti p o m o ć i i bez toga teškoj
gradiii veličajne zgrade — e t n o l o g i j s k o g a i e t n o g r a f i j s k o g a
o p i s i v a n a i i s t r a ž i v a n a R u s i j e " (str. XLI). Pisac je s velikim
zadovolstvoin pročitao, što je berlinski profesor Weinhold napisao u
Z. f, Volk.-psych. 1890. I., gdje se taj učeiiak dobrahno narugao fol
kloristima i među ost. napisao: „Stvorila su se društva za sabiraiie na
rodne predaje, pojavio se čitav niz žurnala u raznim jezicima, po mod
nom sportu, koji se izdaje za nauku. Pregledamo li te žurnale, to ćemo
se rijetko namjeriti na ozbilnu radnu, s metodnim istraživanem na na
učnom osnovu. Većinom je to dosta mršava zbirka građe i mnogo smeća
i slame bačene u vjetar. Još su gore rasprave tobože kritičke, . . . koje
samo to dokazuju, da nihovi autori nijesu ništa učili. . . Narođoznanstvu
treba mnogo više, nego što gospoda folkloristi misle. Treba poznavati
povjest, jezikoznanstvo, antropologiju, psihologiju, povjest prava i nar.
gospodarstva, tehniku i prirođoznanstvo, kniževnost i umjetnost, a prije
svega je potrebno za to prosto, zdravo shvatane . . ." S ovim se Wein-
holdovim mislima složio i urednik francuskoga narodoznanstvenoga iz
dana („Melusine") Gaidos. samo brani protiv iiega mišlene, da folklore
treba da se ne ograničuje na pojedine narode. Pisac obilno cituje Gaiđoza
(strana XLIII, XLIV), no čini se, da nije na čistu, bi li negove misli
upotrebio z a folklore ili protiv nega u smislu Weinholdovih prigovora.
Ipak mu je Graidoz dao priliku, da kaže nekoliko svojih misli: da se
još ne zna, je li folklore nauka, ili građa, ili metoda; da „tako zvanom
folkloru" u izdanu za etnologijsko i etnografijsko izučavane Rusije i
srodnih joj po krvi i kulturi naroda — ne pripada prvo mjesto; da
se ne treba upuštati u otkrivane tajnovitoga početka mita, vjerovaha,
priča i običaja, — za to ima vremena. — Na str. XLVII—LII pri
općen je program sa sabirane, što ga je izdalo c. rus. geogr. društvo.
— .Ohdenburg Sergij napisao je (str. LIII—LXII) nekrolog inđjjologa
I. P. M i n a e v a (1840—1890) i dodao popis liegovih djela. — Zdanoo
Iv.: „Pjesme o knezu Mihajlu" (I. 1—30, II. 3—23). Ime je toga
kneza svezano s pjesmama, u kojim se pjeva, kako muž odlazi od kuće,
mati mu (svekrva) ubije ženu, on se vrati i ubije od žalosti. Budući
da se u različitim varijantama spomine isto ime (Mihajlo) i selo, došao
je Antonovic i Dragomanov na misao, da su te pjesme spomen na
zbilski mjestni događaj. Zato pisac traži po historiji Mihajla, misli, da
ga je našao, našao i bilešku o udaji riegove sestre, koju je pratio u
tuđinu k mužu. Pjesma je (s imenom Mihajlo vim) nastala ovako,: 1)
najprije je nastala obredna pjesma o tom, kako Mihajlo vodi sestru
k mužu u tuđinu; 2) ta se pjesma pomiješala s pjesmama o otmici, a
FOLKLOR. SBORN1K I. 22a
346 A. RADIĆ,
Mihajlo je postao otimač; 3) pjesma o otmici pomiješala se s pjesmama

o otetoj, pa ostavlenoj djevojci; 4) ta se napokon pjesma pomiješala
s pjesmama o ostavlenoj ženi, koja u odsuću muževu umire. Poredeći
pisac pjesme svih malone evropskih naroda spomiiie (po Verevskom:
C
Š>HJIOJIOV. 3 a n . 1889, sv. 2) i srpske nar. pjesme iz I. kii. Vukove
br. 340—345. * (G-l. bilešku o ocjeni od Dragomanova, str. 342). —
Trusmcm Jurij: Poluvjerci Pskovo-Pečerskoga kraja (ib. 31—62). To
su Esti pravoslavne vjere, no s mnogo poganskih običaja: u crkvu
rado ne idu, već kod kuće — idolu služe. Dodane su među ostalim i
vrlo zanimive estske zagonetke. — Priklonskij V L . : Tri godine u
Jakutskom kraju. Etnografijske crtice (ib. 6 3 — 8 3 , II. sv. 24—54,. III.
48—84, IV. 43—66). — Sremevska 0 . I. priopćuje pisma i bileške
s puta svoga oca, poznatoga slavista Sreznevskoga o luž. Srbima (jedno
pismo Hanki, ostalo materi, ib. str. 85—102). — Savčenkov I . : Staro
i novo u narodnom nakitu i nosni (Vodotyjske općine, ib. str. 103 do
114). — JBondarenko V.: Vjerovaiia selaka Tambovske gubernije
(115—121). Selaci ti imadu „kokošjega boga" („KjptiHbiH 6 o n > " ) :
crn kamen velik kao gusine jaje, u sredini provrtan i obješen o nit u
kokošinaku, da se kokoši bole plode. Kad koga boli zub, vračarica ga
vodi u kokošinak, šapće nešto „kokošjemu bogu" i dotakne se nim
bolesnika. Čudan je obred liječena kuge kod blaga, liječene groznice
(bolesniku metnu na šiju ham, pa ga polijevaju vodom) i grize (u šumi
raskole hrastić, zabiju klin, pa grozničavca provlače kroz pukotinu). 0 ku
kavici^ se pripovijeda, da je nešto uradila djeci i tim razlutila Boga,
a on ju prokleo. Otada nema mira, mjesta ni gnijezda, uvijek plače, a
tragovi se liezinih suza 3 vide na drveću. Tako će stradati do drugoga
đošašća (Hristova). Ona je i proročica, pa znade, koliko će tko godina
živjeti. Začuje li tko kukavicu na tašte, bit će zla godina. 4 I ostala su
gatana i vjerovana zanimliva. — Eisov J . : Bileška o litavskoj svadbi
(122—123). Ništa osobita, osim što se kupuje korbač („kančuk"),
kojim će mlađenac biti ženu, bude li nevalala. — Veselovskij A . : K vi
đenu Amflloha (124—125). Dopuiiak je to onomu, što je pisac napisao
o tom u svojim POSMCK. IV. gl. XVII. — Sobolevskij A. (126—127)
dokazuje, da su ruska ženska imena G r u š a (Kruška) i D u n j a prava
staroruska imena, a tek su se kasnije stala shvatati kao demin. od
A g r i p i n a (Agrafena) i E v d o k i j a (Avdotja). — Veselovskij A.
(128—429) nalazi sličnost među novelom Bokačijevom iz D e c a m e -
r o n a (X. 3) i legendom o Jovanu Kaliti (iiQg. POBBICK. IV. 132).* —
Na strani 130. preštampane su iz djela Kapterevl e v a: HaTpiapxT>
HHKOHI. H ero npoTHBHHKH (IIpn-ziojK., I.) bileške iz g. 1651 o nar.
1
Ne možemo prešutjeti nemarnoga citovaria. Pisac ovako cituje (jedno za
drugim u dva retka): „Cjnepwcb #pare H #parora, CMepm HBana H JeêHe,
Cjuprn
2
Oiviepa H Mepioie" (I. str. 23).
Cf. Vuk, Ej. s. v.
3
4
Cf. ib. s. v. Iculcavičja suza; i u mom kraju kažu ImMivačine suze.
U mom kraju ne ide čovjek na tašte u šumu, „da ga ne bi kukuvača
(v)kajnila".
A. E,
REFERATI. BIBLLTOGRAFIJA. 347
običajima. •— II. odio. Majkov L. priopćuje po rkp. 1803. god. tri

„byline" : Ilija Muromec s Dobrynjom na Sokolu-korabu (lađi), Dobrinja
i Marina, Knez Mihajlo Skopin (1-—4). — Grđa. Sakovic M. A. pri
općuje lirske pjesme selaka iz sela Molodova, Grodnenske gub., kot.
Kobrinskoga (str. 5-—8, II. sv. 141—146). — Romanov E. piše o
u m j e t n o m j e z i k u radnika, što prave pustene kape u mjestu Dri-
binu Mogilevske gub. — Loparske pripovijetke, zapisao K. K. Sče-
kodin (17-—25, II sv. 158—158). — Jakutske zagonetke (26—30).
•— 0 narodnim zabavama u Moskvi i drugim gradovima na Duhove.
Bileška iz sjednice sv. Sinoda 1741 g. — III. odio. Vohter E. A.:
Prijegled radova o litavskoj etnografiji (37:—42, II. sv. 177-—183). —
IV. odio. Djetiiie igre (L—10). -— Litavska pastirska igra „kalute"
(str. 13-—15). — Litavska vjerovana (16—18). •— Nekrolozi: M. P.
Veske (1843-—-1890), učitel finskih jezika u kazanskom sveučilištu i
pisac mnogobrojnih studija o finskoj etnografiji; 0. Kolberg (1814 do
1890), polski etnograf, poznavalac narodne glazbe i sabirač pjesama;
Hr. Iful (rođ. 1825), luž.-srpski filolog i pisac luž.-srpsko-riem. rječ
nika (1865); Mikucki S. P., rođen Litvin, docenat u varšavskom sve
učilištu. —
IT. svezak. Srpsko-lužički narodni kalendar i vjerovana. Priopćeno
iz spisa, I. I. Sreznevskoga (55-^62). — JRovinskij P. (datovano iz Ce
tina) opisuje krvno kolo, kod kojega je bio (27. kolovoza 1890) u
Grblu. „Ja sam s drugima '— piše — bio pozvan, da budem pri tom
počasni svjedok. Uza to mi je kao Rusu bila iskazana osobita počast:
mene su posadili čelo stola kod objeda i uopće su mi dali takovo
mjesto, da mojoj pažni ne bi izmakla ni najmana podrobnost". Od
str. 68—74 opisao je pisac, što je vidio u pojedinom slučaju (Zec
proti Bojkoviću). No slika — veli — ne bi bila potpuna, da ne do-
dade nekoliko riječi o krvnoj osveti. Tu pisac cituje raspravu R.
Vesnića: Die Blutrache bei den Stidslaven. Stuttg. 1889. 8° 70, koji
veli, da je u Ceha, i Polaka katoličko svećenstvo pomoglo uništenu
krvne osvete, a kod Srba nije tako; tomu je veli — kriva niska
obrazovanost srpskoga đuhovništva: kad se srpska crkva miješa u
krvnu osvetu, svećenici ne učestvuju kod toga kao sluge crkve, nego
kao glavni ludi svoga plemena. Ovo je sve — veli Rovinskij — istina,
samo se to mora, kako treba, rasvijetliti i to ovako: „Katoličko sve
ćenstvo nikada nije bilo narodno; zato se nije nikada držalo narodnih
običaja, već ih je prije uništavalo ne štedeći pače same narodnosti" itd.
(str. 75). Zato srpskoga- svećenstva ne treba koriti, već mu treba hvaliti
„za sveto čuvane narodnosti sa svim (kurs. ref.) liezinim običajima i
uredbama" (str. 76). S nešto malo logike mogao bi čovjek zaklučiti,
da katoličko svećenstvo treba koriti, što se u Ceha i Polaka nijesu
sačuvali „svi" običaji, među nima i krvna osveta. No pisac toga ne
zaklučuje, pa onda ne znamo, čemu na ovome mjestu spomme ne-
narodnost katoličkoga svećenstva. Pisac dale sam pripovijeda (po Vr-
čeviću), kako su u Grblu g. 1842. iz šale trojica ubijena, a šestorica
rariena, pače je ubijen i (svakako srpski) svećenik, koji je jednome
od ubijenih nosio posleđnu utjehu. „To je razuzdanost, koja je došla
348 A. RADIĆ,
do nekakoga opojeiia krvlu . . . no narodni je duh i tu našao izlaz . . .

Takova ubistva u gomilama nemaju ništa zajedničkoga s krvnom osvetom.
No i ona gube smisao tamo, gdje država prima na se čuvane života
i imetka tuđega" (str. 76). Ne razumijemo pravo. „Ubistva u gomi
lama" nemaju nigdje smisla, a Česa što nema, toga ne može ni izgu
biti. Otuda, što država mora čuvati imetak i život, vidimo, da za to
nije dosta „narodni dub" i da taj duh nije uvijek tako svet, da bi
se morao „sveto čuvati". Kršćansko je svećenstvo, ako je bilo obra
zovano i svjesno svoje zadaće, bez razlike, je li bilo katoličko ili pravo
slavno, jednako radilo, što se tiče uništavana narodnih običaja (gl. 3KHB.
Orap. 1890. I. 2. odio, str. 34). Svakome je jasno, da se svećenstvo,
što je više neuko, to više identifikuje s narodnim praznovjerjem i običajima.
A ako mi na zapadu imamo nenarodnoga svećenstva, imadu Bugari i
Srbi pravoslavne fanarijote. Zao nam je i prostora i vremena za do
kazivane, kako ovakovo pisane nema ništa zajedničkoga s ozbilnom na
ukom i kako je danas već prilično veliki anakronizam. — Braun Th.
A.: Mariupolski Grci (u Ekaterinoslavskoj gub.). Pisac drži one od tih
Grka, koji govore tatarski, potomcima starih krimskih Gota. (78—92). •—
Sobolevskij A.: Bileške o vlastitim imenima u velikoruskim bylinama
(93—107). Ne spomine Jagićeve radne (Arch. f. si. Ph. L); Curilo
nije od KuptAAo; (Jagić veli, da jest), cituje (iz akad. rj.) Curilovac,
a mi imamo i Kurilovec i prezime Kuril; Solovej je „bez šumne"
od apelativa (slavu], rus. cojioeeii), dok Jagić misli na Solomana (iz
apokrifa) 5 Latygorka mu je u svezi s plemenom Lotysd (Jagić to
izvodi od kamena (a)latyrja —- jantara). Glasoviti prah protiv buha
našega Plenkovića s otoka Jelse nije još poznat u Rusiji: pisac zna
samo za Plen i Plin iz srpskih letopisa XIII. v. •— Lamanskij V.
priopćuje pisma P. I. Preisa Kutorgi, Sreznevskomu, Šafafiku i dr.
pisana g. 1836-—1846. Ima ih 5 iz Zagreba, a pisana su 1841 i, ra
zumije se, zanimliva (108—136, III. sv. 3—47, IV. 3—42). — So
kolov M.: Zašto se dan u oči Ivana zove „kupalnica" i drži usudnim?
(137—138). — II. odio. Velikoruske narodne legende (iz vremena Pu-
gačevleve bune, 139—140). — Mladenov I. D.: Bugarske narodne
pjesme i pripovijetke (4 junačke pjesme i 7 pripovijedaka iz Prilipa,
str. 147—157, III. sv. 157—-160, II. godišn. I. 31—88). — Jakutska
vjerovaiia i pripovijetke (169—176, III. sv. 165—179, IV. 139—148).
III. sv.: Patkanov S.: Starodavni život Ostjaka i nihovi junaci po
bylinama i pričama (85—116, IV. 67—108). — Potebnja A.: Etimo
logijske bileške (117—128). Bijela Rusija tumači pisac prema: bijeli
svijet, bijeli car — Slobodna, Rusija. Ovakovo tumačene, kao i ostala,
koja pisac iznosi, ne spadaju u područje e t i m o l o g i j e . — Majkov L.
poređuje letopisnu bilešku (XVI. v.) s bylinom 0 osvojenu Sibirije (str.
129—135) i priopćuje zaklinaiia donskih kozaka (str. 135—136). —
Petrov A. L. priopćuje svadbene obrede ugarskih Rusa s bileškama 0. A.
Petruševića (137—156, IV. 122—130). Karakteristična je bileška re
dakcije III. 156: „U toj dosta nespretnoj i često naivnoj raspravi oso
bito je milo neobično pazlivo, brižno i puno lubavi piščevo držane prema
„živoj starini", narodnomu običaju i životu. Pisac se ne drži prema
BJiFERATI. BIBLIJOGKAFIJA. 349
narodu kao prema hrpi praznovjernih, prostih i pijanih neznalica, koja

je svojim s u r v i v a l s , 1 p r e ž i v j e l o s t i m a interesantna za prosvijetlena
i obrazovana čovjeka, jer su te p r e ž i v j e l o s t i živi dokaz i potvrda
razvojne (evolucijone) teorije, koja mnoge savremene lude napuiia j>o-
nosnom i radosnom sviješću, kako su se iz čovjeka-živine po metodi
transformizma napokon stvorili sadašni zapadni Evropljani i najboji svijetli
tipovi Evropljana-Rusa." . . . — Iz spisa pok. Minaeva priopćuje S.
O l b đ e n b u r g 1 slobodne prijevode iz buddhističkoga zbornika D ž a t a k a ,
u kojem se pripovijeda o prerađanu Buđdhinu (161-—164, IV. 118—121).
— Ohdenburg S. priopćuje biblijografiju o „ Š e m j a k i n u sudu"
(183—185). — U odjelu Smjes ima biležaka o postu, ruskoj higijeni
XVI. v., što treba raditi koji dan u mjesecu (po rkp. XVI v., od M.
I. Sokolova), o djetiiiim igrama, o poštivanu ikona u staro vrijeme, o
svečanosti „Ripej" (= CeMum, sedmi četvrtak po Uskrsu), o po
grebnim obredima Latysa, o rus. Kalmycima itđ. LamansMj raspravla
o Bijeloj Busiji (245-—2 51).
IV. sv.: Žukovskij V . : Musulmanstvo Rustema (persijskoga Kra-
levića Marka). Iz persijske knižice za narod priopćuje, kako je Rustem
postao musulman. -— Petrov A.: Molitve i zaklinaiia ugarskih Rusa
po rkp. 1707 god. (122—130). — Marr N. priopćuje prijevod ar
menske pripovijetke o lisici i vuku (149—155). — Lamanskij pri
općuje prigodom skore peđesetgodišnice Š a f a f i k o v a „Slovjenskoga na-
rodopisa" (1842—1892) negova pisma S r e z n e v s k o m u iz g. 1841—2
s nekoliko uvodnih rijeci (str. 164—174). -— Adjunkt-profesor harkov-
skoga sveučilišta I. Sremevsleij razgleda i popravla Safafikov „Slo-
wansky Narođopis" (Prag- 1842, str. XII. 187 i karta) i „Slow. Ze-
mevid". Šaf. bijaše nabrojio 5 (pet) milijuna Srba i 801.000 Hrvata;
pisac ga ispravla (str. 184—-5): „uzalud' on (Šafafik) ubraja Istrane,
ugarske (sic) Primorce, sjeverne jadranske otočane, kao i Bijele Era-
jince, Cakavce k Srbima. „Sve su to Hrvati. . . Broj će se promijeniti...
odbivši (od Srba) 240.000 i dodavši ih Hrvatima, izaći će 1,100.000
(1,095.000)" Hrvata (str. 185). Pisac obećaje, da će svoju razdiobu
slovjenskih jezika u svoje vrijeme potaiie dokazati (str. 183). Ako misli
i ovo brojene po t a ne dokazivati, bit će to doista zanimlivo. — U V.
odjelu (Smjes) ima prinosa o nar. praznicima: Đurđev-dan, Uzašašće,
Trojičin-dan, rusalna nedjela; selaČke igre, o snu u narodnom vjero-
vaiiu i dr.
U . godišnak. I. sv.: Sobolevskij A. I . : Nacrt ruske dijalektologije
(3—24, II. 3—26, III. 3—30, IV. 3—61). — Syromjatnikov S. K :
Baltijski Goti i Guta-saga (I. 25 — 48). Gotland je otok u Baltijskome
moru, a stanovnici se lieg-ovi (Švedi) zovu G u t a r ; priča o nihovu do
lasku na taj otok zove se G u t a - s a g a . Priopćuje se u prijevodu. —
Pisma Sremevskoga materi iz g. 1839—1842, s uvodom Lamanskoga
1
Tako su engleski, učenaci nazvali neke običaje i obrede, koje drže za
tragove (Često simulaciju) nekađašriega realnoga života. Taki je n. pr. sur
v i v a l simulacija otmice u svadbenim obredima. Rusi su to preveli „KVJLE-
'TypHMii MejpesKumnitt«. . A. B,.
350 A. IlADIČ,
(49—51, 52—7 7, II. 27—70, III. 43—105, IV. 62—96). — Man-

šura I. priopćuje tri maloruske pripovijetke (Iz groba ustavši mrtvac
pretvori se u vraga, Soldat i obješeriak, „Smel i Duž" (Smioni i veliki
[čovjek]) i vjerovana o junacima. — Polivka J. pođaje „Prijegled ra
dova oko češke etnografije u poslednem đesetgodištu" (I. 98—104,
II. 146—152). — Evseev M. E.: Mordovska svadba (II. 98—116). —
Kallaš VI. po primjeru polske „Wisie" i dr. evropskih narođoznan-
stvenih izdaiia, koja u posebnom odjelu preštampavaju iz starih kniga
zanimlive stvari, podaje pod naslovom „Iz starih kniga" (II. 139-—142)
takih stvari iz Tatiščevleve Ruske historije (Moskva 1768). — Isti
podaje biblijografiju priče o Leonori (ib. 142-—-145) i „Semjakinu
sudu" (145). — Na str. 162—167 ib. priopćena je „nrpa co irno-
HOMri.u, koju igraju momci i djevojke uz lijepe pjesmice. — JBobčev
S.: 0 pobratimstvu vi posestrimstvu. Crtica iz običajnoga prava Bugara
(III. 31—42). — Sustikov A.: Troičina (okolica uVologođskoj gub.).
Opis života (II. 71—91, III. 106—138). Ocrtan je materijalni život,
zatim obitelski, vjerski i politički, pa uprava, običaji i narav, predaje,
vjerovana, vračane i zaklinane (ovo troje: III. 120—130), svadba (ib.
131—135), narodna obrazovanost i zdravle (135—138). — U II. odjelu
ima o naricanu (jaukanu) za pokojnikom (III. 139—'145), o zaklinaiiu
oružja (puške) 146—147, o kupovanu i prodavanu blaga (147—148),
vračanu od groznice, o „kurenu" (pod vimenom) steone krave, o prego-
varanu od sušice (149—151). — Igra ,7v tura". Djevojke se uhvate
u kolo i pjevaju: „A tur svoje ženice broji... Ceinu tur ženice broji?"
Daje se u pjesmi tur ne spomine, a Moškov V. (koji to priopćuje),
kaže, da selaci ne znaju ništa o turu (III. 165—170). — Gahperin
S. kritizuje (IV. 104—120) „Zakon i običaj na Kavkazu" M. M. Ko-
v a l e v s k o g a (Mosk. 1890. I. II.). Zao nam je, da ovaj put ne mo
žemo ni u kratko priopćiti zanimlive ove kritike. — Jarockij K.: Crte
iz života Rusinke holmskoga kraja po pjesmama (IV. ,125 —134).
* *
*
5 , Č e s k $ L i d " . Sbornik venovam) studiu Udu českeho v Cechdch,
na Morave, ve Slegshu a na Slovensku. ( 9 ? C e š k i puk**. Sbornik
posvećen izučavanu češkoga puka u češkoj, Moravskoj, Sleskoj i Slo
vačkoj). Izlazi svaka dva mjeseca u svescima od 6 tabaka vel. 8°.
Urednik antropologijskoga dijela đr. Lubor JSfiederle, đocenat antropolo
gije u češkom sveučilištu. Urednik kulturno-historijskoga dijela dr. Cenek
Zibrt. (Pretplata 4 for. na godinu. Izdaje P. Šimaček u Pragu).
I. sv. 1. str. 1—3. Uvod redakcije. U tom je uvodu u kratko izlo
žena važnost, potreba, program i uređene toga izdana. Bez ob
zira na to, što sve tuđe kniževnosti imadu sličnih pothvata, potreban
je ,,C. L." s toga, što će češko narođoznanstvo (lidoveda ) pokazati,
koliko je istine u tom, da se je češki narod otuđio slovjenskomu
duhu i kulturi, — što mu se prigovara s jedne strane, — a koliko
opet u tom, da mu je kultura tuđa, •—• što mu se prigovara s druge
strane. Urednici ne sumnaju, da proučavane i poznavane naroda mo-
REFERATI.- BIBLIJOGRAFIJA. 351
r a l n o p o d i ž e . „Upoznavajmo češki puk dok je jošte vrijeme. Upo

znavajmo, kako negova duša neprevejana dahom moderne civilizacije...
na staru živi, duboko ćuti, a ćućenu svomu daje oduška u značajnim
obredima i običajima, pjesmama, zabavama, Čitavim svojim životom".
Cijeli će svijet pozdraviti s radošću pomno izučavane češkoga puka,
jer će se tim doprinijeti češka grivna^ k poznavanu razvoja Čitavoga
čovječanstva. Posebna će zadaća biti ,,C. L-a", da uredi sabirane građe
za izradbu „budućega velikoga „luđoznanstva" x češkoga naroda („liđo-
vedy českeho naroda")". Kako je Češki narod grana siovjenskoga stabla,
ali zemlopisnim položajem i povješću dio sredile evropske, pače zapadno
evropske skupine, držat će to redakcija na umu, pa će prema tomu
voditi biblijografiju. Slobodi mislena otvara redakcija širom vrata u
svom izdanu, a tako i s t v a r n o j kritici.
Svakomu je svesku ,,Č. L-a" dodana posebna kartica, na kojoj je
sadržaj sveska u francuskom jeziku.
Samostalne će veće rasprave izlaziti odjelito u „Knišrtici ,,C. L-aitu.—
Pobiležit ćemo ovdje znatnije radne:
I. godišnalc (1.—2. 1891, 5.—6. 1892). Tyrsovd Renata: Češko
narodno vezivo na zemalskoj jubilarnoj izložbi (1. str. 4-—15, 2. 143 do
155). — JBartoš F . : Vjerovaiie i običaji moravskoga pučanstva kod
gospodarstva (1. 1 5 — 2 1 , 2. 1 2 5 — 1 3 1 , *3. 228 — 233, 4, 335—339).
Opisuju se vjerovana i običaji kod blaga, živadi, pčela i t. đ. Na str.
18-—19 priopćeno je iz zbirke starih propovijedi („Coelum vivum",
Opava 1704) sedam molitava ili zakliiiaiia, što ih pastir moli, kad prvi
put u godini tjera blago na pašu. — Koula I . : 0 slovačkoj nosni
(sv. 1—5, s mnogo slika). — Hostinshy 0 . : 0 našoj svjetovnoj na
rodnoj popijevci (sv. 1—3). — Hraše I. K . : Zbor češke braće u Na-
chođu (sv. 1). — MatiegJca J. dr.: Grobovi s kosturima skvrčenih
nogu u Češkoj (sv. 1—3). — VykouJcal F . V.: Iz seoske kuhiiie (sv.
1-—4). — Kostal J . : Vodeiiak u Češkom pričaiiu (sv. 1 i 3 — 6).
Sabrano j e iz zbiraka, časopisa i svojih biležaka češko pričane o vo-
deiiaku [,,u Jihoslovami „vodar"" (?)]. — Vdvra Jos.: Iz berounske
kiiige o preslušavanu svjedoka (svezak 1.). Priopćuju se iz te stare
(1569 — 73) kiiige „oni slučajevi, iz kojih se vidi, kako je narod bio
razdražliv, radi sitnica se svađao, tukao i tužakao". — Pittnerovd
Vlasta: Iz žđ'arskih gora (sv. 1 — 2). U uvodu opisuje okolicu i
plodine, koje se goje, zatim opisuje: stan, hranu, rodbinstvo. — Kell-
nerovd A. (piše) Krdlovcovd Marie (pripovijeda): Stari običaji iz
moje mladosti u okolici Domažlica (svezak 1. i 5.). Opisuje se kr-
šteiie (1 str.) i svadba (5 str.). — Gerny Adolf: Pogled na lužičku
folkloristiku (sv. 1—3). —• Novdčeh V. J. d r . : Razvodi međa nad Po-
lepima (Polepy). Iz spomenice kolinske (XVII. v.). — Stepanek F . S.:
1
U češ. jeziku imade i riječ narod i Ud; Ud znači ,,"|udi", „svijet", „prosti
narod", a narod je „čitavi narod". Hrvatska je riieč puh slabo poznata u na
rodu, u kniževnosti je gotovo arhaizam, a u značenu se nimalo ne razlikuje
od riječi narod. Zato ćemo gdje nam ustreba, upotrebjavati riječ narodo-
znanstvo. „fjudomanstvo" jeza nevoju, da prevedemo: „Goveda českćho na
roda". ' Dr. A. R.
352 A. 11AD1Ć,
Češko narodno bajane o štucaim (svega 11 redaka). Tille V.: Na

rodne pripovijetke o vladaru pozvanom (na vladu) od železnoga stola
(svezak 2.,* 3., 5.). U češkim kronikama: Kozminoj (Cosmas, f 1125),
Dalimilovoj (napis, među 1308 — 1314) i kasnijima priča se, kako je
Libuša poslala nezadovolnike k selaku Pf emyslu, da ga izaberu za kneza.
Rekla im je, da će ga naći kod šelesnoga stola. Kad su došli, reče
im Pfemysl, da su došli prije vremena, zato će biti u zemli često glad
i žeđa. Zatim izvadi iz likove torbe sira i kruha i stane na ralici (plugu)
jesti: to je bio šelezni stol. Pfemyslova otka (račve) potjera pet mla
dica, a iz liih procvate pet oraha. Četiri usahnu, a peti ostade. Iz toga
Pfemysl prorokuje o svom rodu. — Gr. 1888 slušao je pisac u Morav
skoj ovu pripovijetku: „Ugri prije nijesu imali krala, pa dobiše pismo
s neba, da će dobiti krala: tko će osmoga srpna objedovati na železnom
stolu, taj će biti ugarski kral. I tako svi bogati Magari dadu sebi na
činiti žejezne stole i svi su taj dan izišli pod vedro nebo i na tim sto
lovima objedovali. I selak je Ščefan također objedovao na železnom
stolu: okrenuo je plug železom gore, a drvom dole, pa kad mu žena do
nese objed na pole, reče sluzi: „I ja ću objedovati na železnom stolu".
A anđeo s neba nosi krunu i meće mu je na glavu. Selak se boji,
mahne otkom, kojom stružu s pluga glinu, pa je na ugarskoj kruni
do današiiega dana znak: po jednom je križiću onom otkom dohvatio,
tako da je onaj križić do danas nakrivo. No anđeo mu je ipak postavi
lia glavu, tako da mu je nitko nije mogao s glave skinuti, dok se
nijesu svi Ugri sabrali, krunu mu s glave skinuli, za krala ga primili.
Poslije nije dugo kralevao. Vodili su protiv nega boj i tako su ga ubili.
Tako su dospjeli pod „rakusku" (austrijsku) vladu". Ima na vlas slična
pripovijetka polska, samo što se u lioj ne spominu ni Ugri, ni ime
kraju (Stjepan). Pisac drži, da po tom pričane Kozmine, Dalimilove i
đr. kronika nije izvorno, već spada u onu evropsku građu, kojoj „dosad
uzalud" tražimo izvore u povjesti, mitologiji i u raznim krajevima Azije.
Priča se obrađivala i u beletristici talijanskoj i riemačkoj. Nemačku je
beletristiku o tom sabrao A. Kraus (Athaeneum VI. 1889. 262). —
Vycpaleh Jos.: Češki plesovi (svezak 2). (5 plesova, s notama, tekstom
i kratkim tumačem, kako se pleše). — Winter Zikmund dr.: Svjedo
čanstvo mrtvoga (svezak 2., str. 155—160). Iz sudbenih zapisnika pri
općuje pisac primjere neke ruke božjega suda, koji je bio u običaju
u sređnem vijeku: ubojicu bi doveli k ubijenomu, da postavi prst na
ranu (čelo, prsa itd.), pa ako se pokaže krv, kriv je, ako se ne po
kaže, nije kriv, — no nijedno nije ipak bez drugih dokaza vrijedilo,
osobito ovo posledne. Grimm je već (Rechtsalterth. 930) upozorio na
Shakespearova Richarda III. (II. 2). — Bezek A. dr.: Nekoliko bile-
žaka k Novačkovu člančiću (o razvodima međa, svezak 2). Kaže, da
imadu kod kot. suda u Vinogradima (kod Praga) gruntovne knige i
dr. bileške o vinogradima sve od g. 1434. pa do danas. S mnogo su
strana zanimlive. Odgovori staraca o međama „pravo je drago kamene
mislena narodnoga". Treba misliti i na povjest vinogradarstva u Češkoj.
Jedino historijsko istraživane može dati odgovor na pitane: „kako je
i kada postalo ono, što danas čini osnov naroda, osnov. kojega hreka
JKEFEBATJ. BIBLIJOGRAEIJA. 353
ili stabla narodnoga" (?). — Novak Jan V.: Riječ o zadaći posla oko
poslovica (svezak 2). Treba 1. pregledati starije zbirke i nadopuniti
ih rečenicama iz starijih spisa Čeških (Aleksandride, kronike Dalimilove,
iz spisa starih gramatika itd.) * 2. ispisati rečenice čeških rječnika;
3. pregledati zbirku Čelakovskoga i dr. novije, popisati ih na kartice
s tačnom naznakom izvora; 4. sabirati novu građu s tačnom oznakom
dijalekta i mjesta. Tako bi izašla velika zbirka, kakom se ponose drugi
zapadni narodi, pa i neki slovjenski. — Houdek V.: Moravska kniga
o zaklinaiiu duhova (svezak 3). Priopćuje neka zaklinana iz rkp. kriige
prve polovice prošloga vijeka. U češkoj je kniževnosti poznata jedina
štampana kiiiga te ruke: „Zakljnač aneb (ili) bič dVibla" itd. 1733. —
Bartoš F . : Neki podaci o „škritku" po sadašiiem mišjeiiu moravskoga
puka (svezak 3., 2 str.). vSkrzteku (kfitek, kfistek, kfistel) je nekaki
kućni božić. 0 liem ima djelo dra. G. Zibrta: Skritek v lidovem po
dani staročeskem. — Bošić („Vanoce", sv. 3., str. 294—301, 4. 399 do
414, 5. 498—501). Iz zbiraka, što su redakciji ,,Č. L." na molbu
nezinu stigle, priopćuju se ovdje božični običaji, vjerovana i t. d. —
Addmek Karei Vacslav: Seoski dom u okolici hlineckoj (sv. 4. str.
339 351, s tri slike i dva tlorisa). — Jakubec J. dr.: Prinos k di
jalektičkomu našemu nazivlu (svezak 4., 5. i 6). ,,U kratko ćemo na
crtati — veli pisac — koji faktori i uzroci mijenaju i zaustavlaju zna-
čerie riječi u običnom govoru". Ograničuje se na svoje selo Libunec
(među Turnovom i Jičinom). — Hruska J. Fr.: Narodne popijevke iz
Chodska (sv. 4., 5. i 6., s notama). — Pdtek Ferd.: Češka folklori-
stička literatura do 1890. god. (sv. 3. str. 301—303., 4. 415—417,
5. 493—-497, ' 6 . 591 — 597). Djela i građa poredana je po stru
kama: mitologija („bdjeslovi"); običaji; pripovijetke (,.pohddkyu);
bajke i priče („povesti"); pjesme (i popijevke); vjerovana (rpoveryu);
narodne svečanosti (svadba, žetva, ples, igre); riječi i poslovice; sim
bolika (što znači narodu bile, ptice, boje); narod (opisi naroda iz po
jedinih krajeva); narodni govor; nosna, vezivo i ornamentika; obrt i
umjetnost; pisanice; kuhina; selo i kuća; robota (tlaka); zadruga;
zagonetke; djetiiistvo; ptičji govor; varia. U svakoj je struci poredana
građa po alfabetnom redu autora. — Matiegka J. dr.: Prinosi, k po-
znavanu tjelesnosti pučanstva u sjeverozapadnoj Češkoj (sv. 5. i 6.).
Priopćene su skrižalke o mjerenu đačkih lubana (s tumačem). — Kulda
B. M.: Uspomena sabiračkoga moga rada (svezak 5. 438—441). Pri
povijeda, kako ga je Sušil naputio na sabirane pripovijedaka i igara,
koje je kasnije (1854 i 1870) izdao. — Havelkovd V.: Neki ostaci
staroga domaćega obrta (sv. 5. 447^—152). Opisuju se vrčevi, ta-
nuri, lule, biČala iz olomučkoga muzeja (iz god. 1653 i 1689). Dodane
su slike. Jir<'isek A. na jednoj str. (sv. 5. str. 452 3) priopćuje
bajku o div|im ženama i o „vetrici" (vjetreni vrtlog, u kojem se vije
i diže prašina — vitlice ?). Divle su žene (divoSenky) stanovale u
gorama, dok ih nije zakleo nekaki pop, ali samo na stotinu godina.
Bile su ružne. Glavu su imale kao četvrtinku, a noge petom naprijed
okrenute, kao stupe. Među Stašovom i Rohoznom vodile su često kolo.
Ako im se tko smijao ili ih samo vidio, platio bi to glavom, ako nije
354 A. IlADIĆ,
pobjegao. U podzemnom svom sijelu imale su sto, stoce i peć. Jednom

je jedna zvala momka od oraiia, da joj načini metlu, a za riu mu dala
kolač koliko kolo ođ ornica. Taj bi kolač jeo, a ostavlao samo ko
madić, iz kojega bi opet narasao čitav kolač, dok mu pastir nije jednom
pojeo kolača do mrvice. Kad su se jednom dvije umivale, uhvate ih
susjedi. Jedna pobježe, pa vikaše za uhvaćenom: „Ančo, nohu o nohu
nemej, jahle v troji vode neper, ne poviđej, nač je černobejl". 1 Sestru
joj, kažu, ustrijeliše. — Kad čovjek spava., izađe mu katkada duša na
usta, pa ide po svijetu u vjetrenom vrtlogu. Na taki vrtlog treba plu-
nuti, da čovjeka „ne opuhne" (u nas kažu: „ne potpuhne"). Jednom
momak vozeći se bacio u vrtlog nož, a noža nestalo. Kad je kasnije
u gostioni objedovao, donese mu krčmar šklocu (kebu), — a to je negov
nož. „Ta to je moj nož!" „Vi ste mi ga dakle bacili u bok!" odgo
vori krčmar. Krčmarova je duša bila u vrtlogu. — Novakova Tereza
(sv. 4.) razlaže, kako živi narod u općinama, gdje su u istočnoj Češkoj
pomiješane vjeroispovijesti. — Od BoMća do Uskrsa (sv. 5. i 6.).
Pod tim je naslovom sabrana građa o nar. običajima itd. od Božića do
Uskrsa, što ih je redakcija na svoju molbu dobila od množine raznih
lica, —
II godišnak (1. i 2. 1892., 3.-6. 1893)v. — WoldHch J. N. dr.
(sv. 1.) opisuje nekolika gradišta u južnoj Češkoj : kako su građena,
kaki su opkopi, kake su tamo nađene kosti, posuđe itd. — Bartoš
F . (sv. 1. str. 13—17) opisuje b a b i n e u Moravaca. — K l v a f i a Jos.
(sv. 1. i 2.): 0 narodnoj nosni moravskih Slovaka („na moravskem
Slovensku"). — Holuhy Jos. L'. : Slovensko (slovačko) pjevane ptica
(sv. 1.): kako narod meće u riječi ptičje glasove. Guska n. pr. kaže:
„Pekna som! Svarna som!", a gusak joj odvraća: „Ale davno to!
davno t o ! " 2 v — 8mutny V. (sv. 1.— 3.): 0 slikanom pokućstvu na
Polablu. — Simdk J. V. (sv. 1.): priopćuje prijepis liječničkoga izvješća
iz g. 1749. o nekom luđaku, kojega je oblast držala za protestanta.
— Jandcek L. (sv. 1.) piše o melodijskim figurama u narodnoj po
pijevci. — „0 mesopustu". Pod tim su naslovom priopćeni pokladni
običaji sabrani ođ množine lica. — Zibrt C. d r . : Jasene „krajeva" o
Duhovima u zemlama češko-slovačkim (svezak 2. str. 105—116). Ima
u svih evropskih naroda starodavni običaj, da se mladež preobuče kao
kraj, kralica i nihova pratna, da posebnim obredima glume vjenčane
kraja s kralicom, traže kralici mladenca, idu u povorci od kuće do
kuće sabirući darove, slaveći ili grdeći domaćinu i kućnu čejađ. Na koncu
love krala, koji bježi, i bacaju ga (ili mjesto nega nadjeveni lik) u
vodu. — Pisac cituje evropsku literaturu o toj stvari i dvije stare ras-
1
„A., ne peri (ne mij) nogu o nogu, ne peri prosa u tri vode, ne kazuj,
čemu je „Černob^l"." Kao dijete sam često čuo, kad bih noge prao, ili ruku
pod glavu metnuo, da su mi djeca govorila: „Ne peri nogu 6b nogu, ne meci
ruku pod glavu", — pa sam se toga i bojao. A. B.
2
U nas je općenito poznat potpunije taj razgovor: Gusak ide sprijeda, za
nim stare guske, a straga mlade. Miade živahno i sitno šapću: ,.Lepe smo,
mlade smo", stare krupnije i laganije; ..I mi smo negda bile", a gusak se samo
kađikad na to izdere: „Davno je to bilo!" — U nas sjenice pjevaju ]eti: „Siei
gun, sici gun!", a zimi: „Krpaj gun, krpaj gun!" A. B.
KEFEKATI. BIBL! JOQRAVIJA 355
prave (1651. i 1707., obadvije u kr. kružnici u Berlinu), „kojih djela

ni Pabst ni drugi liemački pisci u svojim raspravama o toj stvari ne
spominu". Sinođalna zabrana u Slovačkoj od g. 1585. i 1591. zove taj
običaj s t a r i m . „Dođađemo li k tomu, da se dosada poznati narodni
obredi (kod toga običaja) ruski, jugoslovjenski, češki itd. u glavnom
slažu s narodnim obredima nemačkim, francuskim, engleskim i dr., bit
će potpuno jasno, da ti obredi nijesu mogli niknuti u kasno historijsko
doba, a onda da su se raširili od naroda k narodu, nego da treba
nihov osnov, izvor, pomaknuti ća u zagonetnu tamu najstarijih vjekova".
„Istini je prilično" — veli pisac — „tumačene, da su ti obredi na
Duhove preživjela proslava prirodnoga pojava, promjene proletne pri
rode u Jetnu" (s. 107). Pisac ne misli, đa je u tim obredima sadržano
tražene mitskoga krala „Ječminka" ili krala Svetopuka (Svatopluka),
kojega je poslije bitke 907. god. bez traga nestalo, a uzaludno je ta
kođer nastojane, da se nađe ime slovjenskoga božanstva, koje bi išli
ovi obredi. „Dale se od onoga, što je rečeno, ne da ići, ne ćemo li
zabluditi u stvorene fantastičke ideje po uzoru stare mitologijske škole"
(str. 108). Dale se govori o tom običaju, kaki je sada i kaki je prije
bio u Slovačkoj, Moravskoj i Češkoj, a dodani su (s. 116—129) opisi
toga običaja iz raznih krajeva Češke. — Houdeh V.: Hanački1 posjed
(sv. 2. i 3.). Opisuje se opći pogled na selo, zatim dvorište, a oso
bito kuća i ostale zgrade sa svim nazivima. Pisac se domislio zanim-
livoj etimologiji: trijem pred kućom zovu Hanaci zadr, a već iz XV.
vijeka ima oblik: šoldr. To je lat. solarium, a prešlo je k Moravcima
preko nemaekoga Solle-- (i Solder). Pisac nekako sumiia, je li stodola
od i'iem. Stadl (otuda i naš štagalr Mikl. E. W. s. v. stodolja), pa
ako jest, kada je tuđa ta riječ zamijenila domaće gumno. „Trebalo bi
znati historiju te terminologije kod svakoga pojedinoga dijela zgrade"
(sv. 3., str. 389). Posve se slažemo, đa bi to bio zanimliv i koristan
studij. — Novakovu T. piše (sv. 3.) o slikanom posudu i dragom na
kitu (svadbenim kiticama) u Litomyslskom kraju. Zanimlivo je, što pri
općuje (399 nota), kako su se u dijalektu toga kraja pomaknuli za-
tvorni glasovi: b na d, p na t, a m na n: bih — dyc^ piju — tyju,
peknd misa — teknd mjsa. — Niederle L. priopćuje (ib.) resultate
antropologijskih istraživana prof. Anatola P. JBogdanova o najstarijoj
rasi središue Rusije, pa konstatuje, da se ti resiiltati u glavnom slažu
s negovim (JSTiederl.) istraživanima na osnovu pojeđinačkoga materijala
(češkoga), naime: da su S l o v j e n i , k a o i G e r m a n i i G a l i , b i l i
i z n a j p r i j e s v i j e t l o g a , đ u g o g l a v o g a t i p a , a današiia nihova
kratkoglavost đa je drugotna. — Novak J. V. iznosi neke pabirke iz
vremena t l a k e . — Matiegka J. dr. (sv. 3. i 4.) raspra via o pred-
historijskom upotreblavanu oruđa i oružja otkolenoga (otrgnutoga, a ne
brušenoga) od kosti i rogova, dodaje nešto i o otrovnom oružju. Tumač
je dodanih slika zanimliv, pa kako sličnih stvari imađe i u našem muzeju,
mogao bi biti poučan za naše stručiiake. — Soukup J. (sv. 3.) opi
suje češki običaj (o Božiću, na Tri krala, o poklađama): h o d a n e
1
Hana je plodna dolina među Moravom i Hanom u Moravskoj.
356 A. RADIĆ,
s k o b i l o m (ncho#eni s Mibnou"). Tomu dodaje dr. C. Zihrt raspravu

o tom (ib. str. 349—370) navodeći obilnu literaturu, a među ostalim
spomiiie hrvatski običaj iz Dubrovnika, što ga je zabiležio Vuk, Ej. s.
v. ćoro je. Iz Rusije ima primjera za hodane ,,s kobylkami" već iz g.
1636, a da je običaj vladao u zapadnoj Evropi već u V. v., pa u či
tavom sređiiem vijeku, dokazuje pisac očito izvacima iz homilija, zaklu-
čaka crkv. sabora itd. Slažući se s Veselovskim zaklučuje pisac, da je
to preživjeli poganski običaj proslave sunca, ogna, kao što su i ostali
običaji s obrazinama (maškarama). Toj je raspravi dodao pisac oveću
bilešku o s v e t k o v i n i l u đ a k a (festum stultorum, fatuorum, inno-
centium), što su je đaci priređivali o Božiću (obično na dan drobne
djece) izabravši sebi biskupa i načinivši životiiiske obrazine. —• Jirdseh
Al. opisuje život nekadašnih „furmana" (foringaša) i nazive kod kola
i koiia. —: Zibrt C. đr. priopćuje inicijale slovačkoga kancijonala iz
g. 1692., koje je slikao čovjek samouk (Strezenicky). — Isti (sv. 4.
str. 4-53—469) đopuiiujući svoje djelo „Staročeske vyrocnf obyceje"
fPrag 1889) raspravla o „ i z n a š a i i u s m r t i " . Najstarija je vijest iz
Češke o tom običaju iz g. 1366, kad je praška sinoda zabranila taj
običaj opisavši ga dosta potanko. Običaj stoji u tom, da se u korizmi,
na nedjelu „laetare", „iudica" ili cvjetnu načini slamnata spodoba smrti,
pa je mlade djevojčice uz pjesme nose po selu, sabiru darove i na
pokon razderu i bace u vođu. Slovaci kažu, đa iznose „Morenuu
(„Murienu", „Muriendu", Mumurienđu"), gdješto ju (pa i u Moravskoj)
zovu „kysel". Slovenci kažu tomu „babu rezat". Spomenuta je i lite
ratura o tom običaju u drugih naroda (u Rimlana Argei, scirpei stra-
minei quirites i dr., Talijana, Spanolaea), a obilno su nabrojena vrela
za Češku od 14. do 19. v. i za sadašnost od raznih sabirača (str.
469—472). U 5. sv. (549—560) govori o tom običaju kod drugih
Slovjena (u Polaka od god. 1420). U juž. Slovjena ima samo nešto
s l i č n o kod Slovenaca: u Tržiću napune momci bačvu kamenem, pa
je s kakoga brda skotrlajii u potok, đa se razbije, a tomu kažu „vehtro
babo kotalicati" ; ili pak slamnato djevojče („tatrman") bace u rijeku,
đa razbije led (Pajeh: Crtice itd., str. 3, i 233). Na koncu se na
brajaju samostalna djela o tom običaju i pokušaji tumačena. (Polski
kroničar Dlugosz, f 1480, držao je taj običaj za spomen na bacane krivih
bogova poslije primitka kršćanstva). Proti mitologijskom tumačenu (Krek,
Potebnja, Veselovskij, Hanuš, Brandl) ustao je Kallaš i Bruckner (Arch,
f. si. Ph. XIV.). Prvi (IIojLOKeHie HeeiioeoouMxt KHB Tpy/iy cxa-
pHKOBt BI, iiepnoobiTHOMT, oćinecTB-fe, II, Moskva 1889, 27—29)
drži, đa je to simulacija nekadašnega zbilskoga bacana, žrtvovana luđi.
•— Koula J. pođaje (sv. 4.) sliku i opis kipa od terakote negdje iz
početka ovoga sto|eća, koji predočuje mlađi slovački par u svečanom
odijelu. Našao ga u dvorcu Milotice, podrug sat od Kyjova (u Mo
ravskoj). — Klvafia Jos. opisuje (ib.) prilažući obile slika pisanice.
— tfandceh Leoš raspravla o glazbenom osnovu moravskih plesova (ib.)
— Mandal Jar. (sv. 4. 5.): 0 lanarstvu u humpolečkoj okolici (kotar
0. Brod). — Ziteh J. opisuje (sv. 4. 5.) koledovane u juž. Češkoj.
— Šolta Ant.: Primjer u drvo urezane češke ornamentike na po-
JtEFEKATI. BIBLIJOGRAFIJA. 357
kućstvu (sv. 5). — Smutny V. pođaje obrazac nar. umjetnosti iz kiće-

noga rkp. molitvenika god. 1813. (sv. 5.). — Vdclavek M. opisuje
s nekoliko redaka dodavši sliku valaški žrvan (sv. 5.). — Pod naslo
vom Uskrs sabrani su običaji i dr. o toj svetkovini (sv. 5. str. 598
do 612, 6. 697 — 708). — KusileJc Em. pabirČi (sv. 5. i 6) po dija-
lektologiji oko Žleba. — Niederle L. referuje (sv. 5.) o rekonstrukciji
tjelesne visine predhistorijskih plemena. — Cermdk Kl. priopćuje (sv.
6.) pravila družbe „zvaea, muzikanta, djevera i mladenaca" g. 1725.
potvrđena u Caslavi. U uirna je sačuvana slika tađanih društvenih obi
čaja i svadbenih obreda. — Vycpdlek Jos. nastavla priopćivane čeških
plesova (s notama i tumačem). — Kameniček Fr. đr. priopćuje (sv.
6.) izvatke iz zakliiiačke knige, koju je u prvoj polovini ovoga stojeća
sastavio ježuvit Petar Edwardus. — Mandal Jar. pođaje (ib.) prinose
za poznavane zanatlijske ornamentike.
W i s J a . Miesiecznik 1 gieogranczno-etnograficzny. (Pod kierunkiem

literackim Jana JLarlowicza). —• Urednik i izdavač A. G r u s z e c k i .
Glavno skladište u knižari M. A r c t a (I. god. u kriiž. A. Gruszeckoga).
Varšava.
/ . (1887; str. 366)., Zawiliiiski Roman: „ 0 načinu skuplaiia etno
grafi jske građe (materijala)". Naputak je to dosta zbijen, osobito u nekim
stvarima. Isti je pisac napisao „Wskazowki do zbierania wlasciwosci
ludowych" (Naputak za sabirane narodnih osobitosti. Krakov 1886). —
Czynski E d w a r d : „Etnografijsko-statistički nacrt brojnosti i prebiva
lišta pojskoga pučanstva". •— Kartoivicz J.: „Carane i vještice u
Polskoj". Rasprava ima dva dijela: I. U naše doba. II. U staro doba.
— Mdtyds Karol: „Polska narodna drama („koleda")". Opisuje se i
priopćuje drama, koju je —• misli se — sastavio neki orgulaš, a glume
j u seoski momci iz sela Sosnowica (župa Pobiedr, među Krakovom i
Zatorom) na dan sv. Stjepana (drugi dan Božića). To glumleiie zovu
„koleda". Poslije glumleiia plešu i pjevaju koledne pjesme. — Ula-
nowska Stefania: „Među krakovskim narodom". Opisuje se selo Fili-
powska Wola (kotar Chrzanovski u nekadašiioj kneževini krakovskoj).
— Zakrgewski Adam opisuje pod naslovom „Iz zelene Pušće" pleme
Kurpd (pol. nom. pi. Kurpie, gen. Kurpiow), koji nastavaju (po da-
našnoj upravnoj razdiobi) u dijelu gubernije iomžiiiske i plocke. Ima
ih 88.800 (g. 1875). — Primjeri litavskih popijevaka (lit. tekst s no
tama). — PoMocki Gr.: Kašupski rječnik (116 — ). — RarZoivic0 J.
(u povodu tvrdne Lubbockove, da u polskom jeziku ima naziv „zimny
đziad") pita: znade li se što u Polaka o kakovom „zimnom" rodbinstvu? 2
— Matusiak Szymon: „Kaki su narodi stanovali u najstarije doba na
ušću Visle?" (179 — 187, 2 2 3 — 2 3 3 , 2 5 4 — 2 6 3 , 290—298, 3 2 3 — 3 4 5 ;
1
I. je godišnak izišao u devet sveščića, a ostali za tri mjeseca u jednom
svesku, dakle 4 sveska na godinu. Paginacija je u godišnaku jedna i ne pre
kida2 se. Citujemo samo godišnak i str.
U nas se kaže „mrzli brat, mrzla sestra" = brat, sestra od druge ma
tere. Za oca se i mater {očuha i maćehu) tako ne kaže. A. li.
358 A. BADIĆ,
štampano je i. u posebnoj knizi). Rasprava je većim dijelom Iingvistično-

kombinatorna: pisac tumači razna imena naroda, rijeka i mjesta. Ko
liko vrijede kombinacije, teško je kazati, no neke su kombinacije dosta
zgodne, a neke vrlo nategnute. Istaknut ćemo neke. Mentonomon (Plin.
XXXVIII. 11) i Bannonia (id. IV. 27) krivo je čitano grčko: Bsv TO1
ovojza i Bav TO ovoaa t. j . „Ven (Van) imenom", a to Ven je ista
zemla Win u Jornanda (c. 4), otuda Slovjencima ime Vindi, Vendi,
Veneti itd., a riječ keltska wend, ivand, ivond, vin znači „vođa,
more", srodna je s lat. unda i litavskim wandu, tako da bi Vindi
itd. značilo „pomorci (primorci)". Tako se i Slovjeni kod Jadranskoga
m o r a zovu Veneti. Mnogo pisac etimologiše i kombinuje o imenu rijeke
L a b e . Rimlani su — t v r d i — p r e v e l i slovjensko (polsko) ime rijeke
(„Bijela", pol. Biata") u Alba, pa je otuda nastalo nem. Elbe i pol.
Laba. Zanimlivo je protumačena sveza među nemačkim (Eger) i Češkim
(Cheb, Chub) imenom i s t e rijeke (i građa): Eger je postalo od ager,
a Chub od campus, a jedno je i drugo prijevod slovjenske riječi pole.
Oko te rijeke živjeli su KatATtot. (Ptol. II. 11), „Polaci". Haivela
(pritok Labe) = Albula („Labica"), Alstera-Elstera = Albis terra,
imena Morava, Moldava, Mura, postala su sva od murus, morus,
murillus, mullus = crn. Obotriti, Abotridi, Abatareni itd. (kako se
zovu polapski Slovjeni), to su „Alboterriti" (iz „bijele zemle'1)^ pa s tim
pisac poređuje Porfirogenitove BsAo^pooPafoi. Veleti, Quzkrca itd., to
su ,,Bclitiu = Bijeli -f- (lat. nastavak) tl(?). Gdahsk(o) ima ime od
Gota. Kašubi (pol. Kasmbi) je također postalo od Gottoni ( = Goti).
Ušće su Visle nastavali od pamtivijeka Slovjeni, Polaci, a tu su nad
nima (prije 320. god. pr. Kr.) zavladali Goti. Na koncu pisac oprav
dava svoju metodu: mi danas prevodimo tuđa imena, a tako su radili
i stari (Herođot i dr.). Govoreći o Labi pokazao je pisac nove, koliko
j e nama poznato, tuđice: lasta(vica) (pol. jaskoika) je grč.-lat. (hi-
rundo) astica, asticola (lasta g r a d s k a ) ; labud (pol. labedz) je albens
(scil. olor, b i j e l i labud); orao je aerius, aerilus (falco, z r a č n i ) , a sokol
je sacellus ( s v e t i ) ; jastrijeb1 je asterius ( z v j e z d a s t i ) - ] - * reb.2
— C&ynski E . : Općenite misli o teritorijalnom razmještenu Polaka
(243—-245). — Narodni nazivi klisura, jama, pola itd. i pričana o
nima (245 — 253, 283—290). — Samecki M.: Vrači, u Ukrajini (263
do 271, 299-— 303). — Iz narodne humoristike (kako su se tobože u
soli zakotili crvi, a lijek bi bio za to, da se Visla objesi na plotove i
posuši na prah). — Zaivilinski R. priopćuje tri pripovijetke beskidskih
gorštaka (Tri brata,: kako putuju i straže, a s drveta nešto viče, da
mu je zima; Mišji kral, koji objeduje na ž e l e z n o m s t o l u (plugu),
ne će prepoznati svojih roditela, mati ga prokune i izjedu ga miševi;
Mlinareva kći). — U I. gođišnaku nema nikake kritike ni biblijogra-
fije izuzevši 1. sveščić, u kojem je Bystroh J. obznanio tri djela. —
II. godišnak. (1888, str. 899). Orzessskova E l . : „Ludi i cvijeće
nad Nemnom" (1—15, 675—703). Spisatelica/poslije općenitoga uvoda
o narodu priopćuje i m e n a b i l a u Bjelorusa, opisuje lov posebnih rije-
1
U hrv. bi prema drugim slovj. jezicima trebalo da bude jastreh.
2
Gl. Mikl. E. W. s. v. rembu. ' ' A , JI,
čnih lepira 1 za ribolov, crta s nekoliko redaka v r a č a r i c u i opširnije

dvije lekarice. — Zawilinski nastavla štampane pripovijedaka beskiđ-
skili gorštaka (15—28). — KarhvicB J. priopćuje po „Revue des tra
ditions populaires" smiješnu zgodicu iz života krala Stanislava. Čemu,
tomu se ne možemo domisliti: ne znači baš ništa. Isti tumači (str. 84)
u nekoliko redaka riječ folklore. — Gloger Z.: „Putovaiie Nemnom".
Opisuje narod, okolicu, kameno oruđe itd. Dodane su slike (30—84,
147 - 305). — Rostafinski Jozef piše (85 — 95) o i m e l i (pol.: jemiola):
što o noj piše Plinije star. (XVI. 98), kako druidima nema svetijega
bila itd. Na str. 94. spomiiie (nepotpuno, vala da po Kreku) srpsko
vjerovaiie o imeli 2 i jednu lužičko-srpsku pjesmicu. Način je pisana
(osobito u početku) poetičan, gotovo nekako sentimentalan. — Gerson
W. priopćuje p. n. „RatuJow" s nekoliko riječi sliku kovne lule, kake
se prave u tom selu. — Ulanotvska Stef.: „Božić u gorana „Zago-
rzana" (Zagoraca, iz beskidskoga sela Ponica), str. 98—119. Naš se
polaznik, polašajnik (kajk. položaj) zove pol. podl'asnik, koji dolazi
„na podiazy", t. j . da čestita blagdane (str. 104). - Witkieivic#
S.: Vrata gorštačke kuće u Zakopanom (str. 1 2 0 — 1 , sa slikom). —
Cheichowski Stan.: „Građa za etnografiju naroda iz okolice Przasnysza"
(u plockoj gub., na granici istočne Pruske). Nabrojena su djela, koja
rade o tom kraju (svega 5 studija), u kojem stanuju Masuri (pravi)
i Kurpi (u svem oko 60.000). Radna sadržaje 1. općenitu karakte
ristiku naroda (broj, tjelesni ustroj, zanimaiie, gospodarstvo, kuće, pro
svjeta), odijelo; 2. popijevke („đumki", 16 popijevaka s notama), str.
1 2 3 — 1 5 1 . — • Cisseivski St. tumači neke narodne nazive klisura, jama
itd. (152—153). — Isti: „Narod kao tvorac jezične terminologije i
nekih plemenskih naziva" (166—179). Izgovarane pol. glasa i kao u
(guova mj. gXowa) prozvao je narod ^podwalczenie"'; „na iwardo"
(tvrdo) se govori bii (bio) n. pr. prema izgovoru bml. Ludi iz jednoga
kraja zovu druge „Pihačima", što kone tjeraju riječju: picha! — Do-
ivojna-Sylwestrowicz Mieczyslaw: „Teksty szlachty žmujdzkiej" (154 do
165, 312—324). Ovi su „teksti" popijevke, što ih pjeva žmujdzko
plemstvo (sređrie ili mane obrazovani stalež),- koje je nastalo miješaiiem
krvi litavske i pojske. Mješavina je i u jeziku; gubi se sredili rod
(litavski ga jezik nema), naglas je drugi itd. Neke su popijevke narodne ma-
zurske, rijetko koja podsjeća na narodne litavske. — Od str. 1 8 6 — 1 9 6 :
„Poszukiwania" (pitana). To je stalni odio u „Wisli", u kojem poje
dinci pitaju lude „dobre vole", đa im odgovore na pitana, koja ih za
nimaju. Tu j e među ostalim (191—193) zanimlivo istraživane (i pitane
o drugim primjerima) o dječjoj igri, koja se u nas zove ili lovica ili
1
Zovu ih „jacica", Karlowicz misli od KITU, pa poređuje pol. jetka, češ.
japati. Meni se čini, da bi jacica moglo biti * jasMca (dem. od jaslt[6i'k]a)
* jaštica = hrv. lastica, jer ovi lepiri („vodeni cvijet") imadu straga dvije dlake
upravo kao l a s tin rep. A. B.
2
Vuk. Rj. s. v. mela: „Na kojoj bi se lijesci našla mela, pod onom lije
skom ima guja ,s dragim kamenom na glavi, ili još Bog zna kakovo drugo
blago pored rie (tako pripovijedaju: jer se mela rijetko nalazi na lijesci").
' A. li.
360 A. RADIĆ,
(nad Siskom) devetdk: djeca se postave u kolo, jedan „broji" (kažu

u nas) ovako n. ,pr.: „elem-belem-bomba-risi, sisi-gutlin-tala-risi, an-ton-
kapa-ron, živa-raka-trika-traka — vija-vuja-von — kakti-zagre-baeki-zvon".
U varšavskoj okolici „broje" ovako: „ele mele entek, draj kurek
p(r)etek, s(n)opu, snopu, ele mele bob". Pisac polske bileške (A. W.)
traži (po primjeru engleske bileške u The Academy, 1886 god., br.
759, u kojoj su u sličnom engleskom „brojemi" nađena imena prvih
20 brojeva walijskoga jezika) u podcrtanim glasovima polskoga „bro-
jeiia" početne glasove indoevropskih brojeva. Ako je što istine u tom
nagađai'm, možda bi što razjasnilo naše ime devetah, a zanimlivo je,
da je p o č e t a k našega „brojena" jednak s v r š e t k u polskoga: elem-
belem-bomba: ele-mele-bob. Od stiglih odgovora (356 — 365) najkarak-
terističniji je ovaj polski za hrvatsku verziju: ,,en en enta nos wi \vi
geba nos eka taka pika taka wojeivoda ivont poszia baba w kat".
Slično je hrvatskomu „an-ton" polski početak druge jedne verzije:
„ane tune". Još sam čuo ovako: „jeden doden diva diksa" . . . (dale
ne pamtim); cf. ^Wisla" II. 611 („dziworum diksum"). — Kritika bi-
blijografija i tekuće vijesti (str. 1 9 8 - 244). — Od redakcije (245— 246).
Među ostalim kaže se tu, da će se surova građa s vremenom priopćivati
u posebnoj „Kuižnici Wisle", da ostane više mjesta za teoretske ra
sprave i obrađivane građe. Obećaje, da će rastepenu po dnevnicima i
drugim listovima građu sabrati, pa mane vrijedno u izvacima, a vred
nije u cijelosti štampati. Opravdava se i opširni bibliografijski prije-
gled. — Cinciala A. dr.: „Prvi dodatak narodnim p o s l o v i c a m a iz
kneštva ćešinskoga" (306—312). Taj je pisac izdao (Cešin, 1885):
„Poslovice, pripovijesti i lepši jezični obrati naroda polskoga u Sleskoj itd.
(„Przysiowia, przypowiesci i ciekawsze zwroty jezykowe" i t. d.). —
Ziemba J. S.: Nekoji b o ž i ć n i o b i č a j i iz okolice Dabrowe (325—334). —
S. Anđrzej: „Nešto iz statistike" (335—349, 767—773). Priopćuje iz
,,C6opHHKa CB^êHiii no POCCI'H", što ga izdaje središni odbor kod
rus. ministarstva unutrašnih posala, važnije podatke. Po tom je „Zbor
niku" bilo u Rusiji (1885) 7,675.000 Polaka. Pisac drži, da ih ima
8 x / 2 milijuna. — Graboivski Bronislaw: „Prosjačka pjesma o bitci pod
Bečom god. 1 6 8 3 " (350—357). Nije j u čuo baš od prosjaka, nego od
jedne gospođe. Priopćuje ju s notama. — Pitana (356—369). — Kri
tika itd. (370 — 430). — K.arlowics J . : „Narodna glazbala na glaz
benoj varšavskoj izložbi g. 1888 (431—435). — Izvadci iz kniga i
izdana (438—444). — Krsywicki L . : „Antropologija u historijosofiji
i socijologiji" (445—467). — Ciszeivski St.: „Pripovijetke iz T i s u ć
i j e d n e noći u preradili našega naroda" (467—474). Nitko se nije
osvrnuo na one nar. pripovijetke, koje su razmjerno nedavno postale
pod utjecajem kojekakih š t a m p a n i h pripovijedaka. Pisac priopćuje
polsku preradbu pripovijetke „ 0 Alađinovoj lampi". — JSTatkowski
Waclaw: „Geografijska kronika" (475—522). Zadaća je članku, da
upozna (šire) općinstvo s napretkom o p ć e n i t e geografije, t. j . geogra-
fijske teorije (matematičko-fizičke i antropologijske geografije). — Tur-
czynshi Juljan : „Pohod 1 u dubinu Tatra" (512.—547). Pripovijedana
1
Mislim kazati „izlet" (ausfltig). Ako nije mnogo bo]e, gore nije. Možda bi
se moglo kazati i „pošet". ' A. Ti.
je više od opisivana. Jedno je i drugo lako, više zabavno. — Talko-

Iigowslci-Hrynceivicg J. đr.: „Antropologija uopće i s obzirom na naš
kraj" (547—562). Uz Englesku, Belgiju, Ugarsku itd. ima pisac i
„Chorwato-Serbju" (554). Da nije divinatorna anticipacija? — Polivka
J.: „Češka folkloristika. Biblijografijski prijegled" (563—583). — Kar-
Jowicz J. priopćuje „dokaz, da Maksa Miillera nije nikada bilo", a isto
tako i dokaz, da ni Napoleona nije bilo. „Dokaz" taj o Napoleonu na
pisao je 1835. g. J. B. Peres (f 1840), a onaj o M. Miillera dublinski
studenti. 1886. god. napisao Andr. Lang dosjetlivu raspravu, da Giad-
stona nikad nije bilo. Svi ovi „dokazi" idu za tim, da pokažu apsur
dnost mitologijske (Miillerovei Coxove) škole. — Riawinska Wanda:
„Kako je kral Sigismund istraživao more" (603—4). To je nar. aneg
dota. — Weryho Wl.: „Iz narodne medicine" 604—607). Priopćena
je u kratko upotreba od 31 bilke. — Pitana (608—620). —- Kritika
itd. (621—652). Karlowicz: Zegota Pauli (653—£62), Brani toga
sabirača narodnih polskih pjesama od nekih napadaja. — R. L. i U.
J. : „Kako da se sačuva narodna nosna (663—^667), a tomu dodaje
J. K(arlowicz) svoje mnijene (668—9). ;— Nadmorski dr.: „G-eo-
grafijski nazivi" (703—728). Vrijedno je zabiležiti, k čemu vodi piščevo
raspravlane (izostavivši 1.): 2) Svi slovjenski nazivi moraju zadržati
izvorni slovjenski oblik u polskom pravopisu. 3. Nazivi evropski i
američki, koji se pišu latinicom, upotrebluju se u domaćem obliku i
pravopisu (str. 728). To nas veseli, samo ne znamo, kako pisac oprav
dava svoje pisane Serb (716), Gelowiex (715). Zar je to samo pra
vopis polski? Sto će postati od Zagreba: Zagrzeb? A od Hrvatske?
Cherwatska, Ghorw . . . , Ghorwatja ili će ostati Kroacja (ili stara
Kroacya)? Serajewo (str. 715) se ne govori, nego Sarajevo. —
JariCBuk MikoJaj priopćuje („Szopka w Kornicy", 729-—53) božićnu
narodnu glumu („S0opkau ju zovu, drugdje wertep, jasenka, jaslice)
iz s. Kornice (siedlecka gub.) u kojoj stanuju Rusini. — Ruppertowa
Teodora opisuje (754^—761) život maloga (selačkoga) plemstva (plocke
gub., przasnyski kot.). Na kraju kaže, da se u „simpatičnom" tipu toga
maloga plemića vidi „sila". Nemarno gospodare (754), drže, da su Bog
zna kako visoko nad selakom: „Plemić, čim se rodi, već zna pravo,
a stoti, mužetino!" (759). „Plemenitašica je za čudo neuredna" (757),
ali na zabave ide elegantno odjevena (761), ima i šešir (stoji 8—10
rub.!) i rukavice i suncobran (757). Rođaka popa gule, a pop župu
(759) itd. Gldjekoji svrši dva, četiri razreda, a za nekoliko se godina
ne razlikuje od onih, koji imadu elementarnu obuku. Što je tu simpa
tično i kaka je tu sila, ne razumijemo. — Bystron J.: „Polske na
rodne pripovijetke, srodne sa sredovječnom legendom o sv. G r g u r u "
(762—766). Priopćuje kratki sadržaj epske pjesme srediie -gornone-
mačkoga pjesnika H a r t m a n n a von der Ane: Gregarius auf dem
Steine [Kneževska kći imala s bratom dijete, bacila ga u škrinici u
more, našli ga ribari, predali opatu, on ga okrsti Grgur; dijete od
raste, pođe tražiti mater, nađe ju i oženi se snome; prepoznadu se, on
se dade prikovati lancima na klisuru, a kluče od nih bace u more.
Kad je umro papa, glas s neba odredi nega za papu. Kluče nađu u
362 A. KADIĆ,
ribi.], a zatim polsku versiju, koju je izdao Kosinski WL u polskom

zborniku „Zbior wiadomosci do antropologji krajowej" VII. Karlowicz
dodaje popis nemu poznatih varijanata polskih i litavskih. — Isti pri
općuje bileščicu o polskoj „sniježnici" (Schneewitchen). — Siarkoivski
Wi. priopćuje nekoliko pravnih običaja (774-—779). Vrijedno je pri-
biležiti: naše likovo (ili likov) glasi polski „litkup". Je li u svezi.
s /mp(ovanem) ili s pol. lik == „broj" (sr. ko-liJc, io-lik)? — Dvije
litavske pjesme o Chotkiewiczu (lit. Katkus, Katkawicz). — Krsy-
wicki Ludwik: „Naučni resultati američkih etnografa-socijologa, osobito
Morgana" (783—864). Rasprava je napisana u povodu pojskoga prije
voda Morganova djela „Prvotno društvo" („Spoleczeiistwo, pierwotne"
Warsz. 1887). Pisac više cijeni američke učeiiake od „kabinetskih"
evropskih. Budućnost pripada nihovoj doktrini, a ne „utvarama mašte
ili izvađanima iz iskrivlene građe, kake su bezbrojne radiie Spence-
rove" (804). Pisac ne podaje samo resultata, već i kritiku, pa i po
pravke. Nezgodno nam se čini upotreblavaiie ovakih riječi za prvotno
društvo: „Ono (t. j . plemensko vijeće) je moglo uložiti svoj veto na
izboru" (788). „Jednakost, sloboda i bratimstvo (egalite . . .) bili su
osnovi takoga plemenskoga društva" (789), „Uživane je bilo naskroz
nadahnuto duhom komunizma" (ib.). Uz ovake termine čini ti se i naj-
treznije učenačko razlagaiie kao nekaka nova socijalna mitologija. —
Kartowicz Jan: „Pripovijetka o Madeju" (804—814, III, 102—181).
Ovom raspravom počine pisac u „Wisli" niz svojih uporednih stu
dija o polskim pripovijetkama. Odabrao je Madeja zato, što je po
znat i da na nem pokaže metodu. Pripovijedci je u kratko ovaki sa
držaj : Otac vraćajući se s puta ugrezne u blatu. Vrag mu pomaže pod
uvjetom, da mu zapiše ono, „česa nije doma ostavio", ili „za što ne zna,
da će naći kod kuće". To je novorođenče, koje đorasavši ide u pakao
po zapis. Putem naiđe na razbojnika (Madeja, Remjana), koji ga moli:
neka u paklu pita, što ga tamo po smrti čeka. Vrag daje zapis istom
na prijetnu, da će ga rastezati na posteli pripravlenoj za razbojnika.
Doznavši razbojnik za muke, što ga čekaju, čini pokoru: utakne u
zemlu svoju razbojničku kijaču, klekne uz nu, ona prolista i razraste
se u jabuku (jabuke na noj — duše su poubijanih). Poslije mnogo
godina riješava onaj vragu negda zapisani razbojnika grijeha i razbojnik
umire. Polskih varijanata ima devet. KoMataj je držao Madeja za
Herodotova skitskoga krala Madyesa, Mickiewicz ga poredio s mu
dracima i pokornicima indijskim, umjetnički je obrađen riječju i kistom.
„Madej" je kršćansko ime Amadej, a u pripovijedane je narodno
došlo to ime od obiteli Amadeja, iz koje je neki Felicijan, kako priča
Dlugosz, god. 1330. ubojnički napao ugarskoga krala Karla i ženu mu
Jelisavetu. Ime je „Remjan" Jeremija: narod je liegovu pokoru shvatio
kao pokoru razbojnika. Pripovijedaka sličnih Madeju imadu Česi i Slovaci,
Lužičani, Rusi, Slovenci (Krek: Slov. nar. pravljice in pripov. Maribor
1885, br. 26; Valjavec: Nar. prip., str. 193—197) i Hrvati (Stojanović::
PuČ. prip. Z. 1867., 6, 35; JKikuličić: Nar. prip. 116). [Spomenutih
hrvatskih pripovijedaka nije pisac imao pri ruci]), a imadu ih i ne-
slovjenski narodi: Litavci i Francuzi. U "VI. poglavlu („Pojedini mo-
tivi. Općeniti zakjučci".) tvrdi pisac: „vrag" je „pogansko božanstvo";

„pakao" je „onaj svijet" (poganski); „zapisati vragu" znaci „žrtvovati
bogovima" ; „putovane u pakao" jest „ putovane u prebivalište pokoj
nika" ; „tražene natrag zapisa" nije drugo nego „nastojane, da se bo
govi smile". Primjeri su: Kniga sudaca (IX.); Ifigenija, Prokrustova
postela, pa pripovijest o Somađevi, stari Vainamojnem iz „Kalevale";
Aaronova palica, Dante, pa opet primjeri indijski, gdje se pretrgava
nit. . . U mitologijsko se tumačene pisac ne upušta: sabirajmo građu,
a zaklučci o rodoslovlu i početku pripadaju budućnosti. [Kesultati ove
rasprave nijesu ni u kakovu razmjerju s pretenzijama, s kojima je pi
sana. Pisac je izrijekom kazao, da će pokazati metodu. Spomenuvši
za primjer sličnosti motiva kćer Jeftemovu, Ifigeniju, Aaronovu palicu,
Danteov silazak u pakao . . . , sve do Indije, kaže, đa se tu nit pre
trgava. Mi držimo, đa taj mora biti oštar đuhoviđac, tko među Mađejem
i ovim primjerima vidi neprekinutu nit, pa bila i tana od paučine. Ne
razumijemo metode, koja u specijalnom istraživanu spomiiie kao para
lelan motiv Dantea samo frazom: „I besmrtni je Dante prekoračio zloguki
prag, „„gdje svaku nadu treba zaboraviti"". Ovako daleke paralele (Ifi
genija, Aaronova palica) mogu metodi samo škoditi. U ovom posebnom
slučaju mi barem ne vidimo upravo nikake paralele. Ako je spomenuta
Aaronova palica, zašto nije spomenuta plužna otka Pfemyslova, koja
prolista, a zašto je ispušten na vlas sličan motiv iz t. zv. pripovijetke
o „Edipu?" (Za sličnost sr. bug. „CoopHHKt" itđ., V. 287 i „WisJa",
III. 114). [Po našem je mnijenu Madej = Asmodej, poznati vrag-
zavodnik. Potaiie dokazivane ostavlamo za drugi put]. — Gloger Z.:
„Božić u galicijskom RadJowu" (815-—817). — Karloivicz pod na
slovom „Oryzynska brijeza" (817—821) skupla podatke i paralele o
priči, koja je svezana s brijezom uz crkvu „pod Oryzynom, nedaleko
Košciana" : dijete udarilo majku, pa je po smrti pružalo ruke iz groba,
dok mu nije majka ruku ošinula šibom, koju je onda zasadila na
grobu, a iz ne porasla brijeza. — Gerson W.: „Nađjeli1 vrata i
prozora pojskih kuća" (sa slikama, 922—28). — U odjelu „Pitana"
(830—850) ima dalih prinosa o „zimnoni dziađu", o Polacima u Ugar
skoj (u županiji trenčinskoj, oravskoj, liptovskoj i spiskoj svega 83.053),
o „metowanu" (brojenu kod igre „devetaka"), žmujđzkoj kući, o ,,đo-
zywociu" (što sebi otac ostavi do konca života razdijelivši djeci imetak)
i o slikovnom pismu. •— Biblijografija, kritike itđ. (951—98).
1
Nadel kažu kajkavci onomu oblogu, kojim se oblažu ili uokviruju vrata
i prozori, pa i onomu, na što se nasadi sjekira ili nategne pila. I Vuk ima
nadjefati u tom značenu. A. B.
(Nastavit će se).
*
Nekrolog.
Dr. Vatroslav Oblak.

'. NAPISAO I. MILČBTIĆ.
Žalosna me dužnost sili, da pišem nekrolog o pokojnom prija-

telu i suradniku našega „Zbornika", koji evo istom na bijeli dan
izlazi.
Oblak se rodio 15. svibna 1864. od oca zlatara u Gelu u Šta
jerskoj, gdje je polazio nemaeku pučku školu i gimnaziju do 7.
razreda. U 8. razredu pojaviše se u riega prvi znakovi sušice,
baštinene od majke, te je godinu dana izostao iz škole. Kada je
opet nastavio svoje nauke, istjeraše ga iz svih austrijskih sređriih
učilišta kano pokretača osobitog zločina. Učenici su naime ispjevali
u crkvi pučku himnu slovenski, a ne nemački, kako im bijaše
naloženo! Mladi Oblak nađe sada utočišta u Hrvatskoj, položivši
ispit zrelosti na zagrebačkoj gimnaziji pa s hrvatskom svjedočbom
krenu u jeseni g. 1886. gotovo bez ikakovih sredstava na bečko
sveučilište, gdje je baš tada vzapočeo svoje djelovarie profesor V.
Jagić, član naše akademije. Živa bijaše riegova že]a, da uči sla
vistiku. Jagić postade negov učitel i zaštitnik. Pod Jagićevim nad
zorom napredovaše Oblak tako krasno, da se učitel ponosio svojim
učenikom. Godine 1890. dovrši Oblak svoje nauke, stekavši u Beču
doktorat filozofije. Kako je sušica počela jače da oslabluje negov
organizam, Jagić ga nagovori, neka se zaputi u Macedoniju, gdje
vlada blaže podneble, sa austrijskim stipenđijem, koji mu bješe
isposlovao, a ne u Moskvu, kamo sam želaše da pođe.
Oblak je proboravio u Macedoniji od konca listopada 1891. do
početka ožujka 1892., i to najviše u Solunu, gdje je izučavao mace-
donska narječja. Kako je nastupilo lepše vrijeme početkom ožujka,
ostavi Solun i zaputi se u bugarska sela. Za nekoliko dana već
ga — sumriajući, da je austrijski uhoda — uhvatiše turski žandari
i ođvedoše natrag u Solun. Ovom je prilikom jadni Oblak, ukočen
od zime, jahao 12 sati, nevješt jahanu! Cijelu je noć sproveo u
NEKROLOG. 365
zatvoru. Austrijski konsul se nije nikako zan zauzeo kod turskih

vlasti, te mu nije htio izdati putnog lista za Atos, već ga lijepo
savjetova, neka što prije ostavi Tursku. Put u Macedoniju još je
više oslabio Oblaka. On nije među tim klonuo duhom već je leti
iste godine proputovao glavnije dalmatinske otoke, da prouči ča
kavska narječja. Sa Korčule piša mi 3. srpna 1892. između osta
loga ovo: „Obhodil sem do zdaj Hvar, Vis, Lastovo in zdaj sem
na Korčuli, kjer še ostanem jeden teden. Podam se po tem na
Brač. Na Hvaru bil sem po vsih vaših, romal sem kot pravi
Ahasver od župnika do župnika. Z uspehom svojega potuvanja
sem do zdaj popolnoma zadovoljen. Povsod sem bil prav gosto-
Ijubno sprejet in inteligenca mi je pomagala, kolikor mogoče. Bilo
je mnogo bolje, nego sem pričakoval. Samo poti na Hvaru so stra
hoviti, mnogo slabejši, nego v Turčiji. Na Lastovu sem bil ćeli teden ;
sprva nisem mogel nič opraviti in zabilježiti, ljudstvo se me je izo-
gibalo, ker so mislili, da sem prišel od „guberna" polje ogledat. La-
stavsko narečje je jako zanimivo . . . V kratkem grem na Krk".
Pošto je obašao sela otoka Krka f posjetio me na Rijeci. Tada
sam ga prvi i posledni put vidio, uvjerivši se, kako je bila oprav
dana slutria Jagićeva, da taj daroviti mladi čovjek ne će dugo
živjeti. Veselio sam se riegovu dolasku — dopisivao sam s nime
više godina — ; nastojao sam, da mu pribavim i štogod zabave,
da mu pokažem zanimlivosti Rijeke i najbliže okolice. Oblak za
sve to hajaše i ne hajaše: on ne htjede sa mnom da razgovara nego
o hrvatskoj dialektologiji! Docnije sam ga više puta zvao k sebi
u Varaždin — a bijaše često u blizini — ; no on jedva i odgo
varaše na takove pozive, pričajući mi samo, s kojim uspjehom pu
tuje, i pitajući me često o nekim pojavima narječja čakavskog i
kajkavskog. On obilažaše g. 1894. i 1895. južnu Štajersku, Ko
rušku, Međunrurje, Prekmurce. Dialektologija obuzimaše sve
riegove misli: druga zabava bijaše riemu prilično nepoznat pojam.
Gr. 1895., u kolovozu, spremaše se ponovno, da pohodi Prek
murce, ugarske Slovence, a nakon toga izleta želaše zaci u Hrvatsku,
da posjeti barem koje selo između Varaždina i Veleškovca, misleći,
da će ondje naći najčišću kajkavštinu. Među ugarskim Slovencima
ostade kratko vrijeme, jer ga je bolest otjerala kući u Ceje. Javla-
jući mi to 29. rujna, tješi se, što riegov put ne bijaše bezuspješan,
jer se uvjerio, da se južno narječje ug. Slovenaea (u ravnici na
medumurskoj granici) slaže sa sjevernim narječjem u brdima, koje
je izučavao prošle godine. Budu li mu dopustila sredstva i zdravle,
doći će buduće godine u Hrvatsku. Bijaše to pusta nada, jer pu
tovao više nije. Početkom školske godine 1896 nastavio je svoj
rad u Gracu, ali ga bolest baci u krevet te ode kuci u Ćele Dne
10. III. 1896. javja mi, da će mi poslati za „Zbornik" članak o
nekom međumurskom narječju, nastavjajući: „Pregleda o etno
grafski in folkloristični literaturi in doneskih pri Slovencih, kakor
vidite, pri najbolji volji ne morem sestaviti, in tuđi za bližnjo
bodočnost ga ne morem obljubiti, ker ne vem, kako bo z zdravjeni".
366 V. OBLAK,
Dne 19. ožujka napokon mi je poslao obećani članak, želeći da

mu se šale korektura istoga u Ćele, žaleći, Što ne može napisati
prijegleda o etnogr. studijama u Slovenaca: „ker sem vedno bolan ;
vsa dela, ćelo najpotrebnejša zaostajajo, časih moram ćelo preda
vanja opustiti". Jagić želaše, da se Oblak babilituje na bečkom
sveučilištu pa da bude negov naslednik. Radi slaba zdravlja, i radi
toga, da se što prije dokopa profesure, habilitovao se Oblak na'
gradačkom sveučilištu za docenta slavistike. Ovdje je dobivao i
neku nagradu kano lektor slovenskog jezika. Tako je sproveo u
Gracu posledne tri godine svojega života. Budući da je stekao pri-
znana svojim kriiževnim radom, zauzimanem Jagićevim bi pred
ložen ministarstvu od filozofskog fakulteta u Gracu za izvanrednog
profesora slavistike. Za koji dan bilo bi uslijedilo imenovane, no
ga je na žalost pokosila smrt u Ce]u 15. travria 1896. Dan prije
smrti piša Jagiću, da će mu skoro kucnuti zadni čas te ne će do
živjeti svoga imenovaiia, koje bi ga bilo izbavilo materijalnih ne-
vola. Iz Graca je došla k sprovodu osobita deputacija u ime filoz.
fakulteta, što nije malenkost, ako se uvaži, da je bio Oblak samo
privatni docenat i — Slovenac. Iz Beča je prispio Jagić, da okiti
grob svoga najučenijeg i najvjernijeg učenika. Jagić je pokrenuo
misao, da se Oblaku podigne čedan spomenik na riegovu grobu
u Gelu.
S Oblakom je prerano ugasnula zubja, koja bi bila svojim svjetlom
rasvijetlila mnoga tamna pitana znanosti slovjenske. Najbole ga
karakterizuje Jagić: „Negova naučna revnost ne poznavaše gra
nica, negovo vesele oko stvarana bijaše neizmjerno; u slabom tijelu
bijaše jak dub sa železnom volom" (Archiv ftir slav. Philologie.
XVIII. Band, s. 634).
On se bavlaše najviše oko slovjenske gramatike, osobito oko
južnoslovjenskih narječja, kojih nije poznavao nitko bole od nega.
Malo po malo se širio krug negova znana te zahvataše i druge
srodne znanosti, naročito povijest kniževnosti. Nije bio samo kabi-
netski učenak popnt negova glasovitog zemjaka Miklošića, već je
svoje znane, crpeno iz pisanih spomenika, nađopunivao vlastitim
motrenem i bileženem po selima slovenskim, hrvatskim i bugarskim.
Tim svojim radom pribavio si je uvažene svih stručnaka.
Jagić mu je otvorio još kano sveučilišnom slušatelu stupce svoga
„Archiva". Zadnih godina nije bio nitko marliviji suradnik Jagi-
ćeva „Archiva" nego što bijaše Oblak. U tom časopisu je priopćio
velik broj rasprava filološkog sadržaja, kritika, bibliografskih vijesti
i drugih sitnica. Evo znatnijih negovih priloga: „ 0 povijesti nomin.
đeklinacije u slov. jeziku" (XI. 1888. i XIII. 1891.); „ 0 polugla-
sima u južnoslovj. jezicima", „O slovčanom l u slovj. jezicima4',
„Narječje Lastovsko" (XVI. 1894.); „Nekoliki odlomci iz bugarske
slovnice" (XVII. 1895); „ 0 podrijetlu Kijevskih i Praških odlomaka",
„Neke bileške k najstarijoj južnoslovj. povijesti" (XVIII. 1896).
I ako je pisao najviše na nemačkom jeziku, opet ne slijeđaše
stope svoga velikog zemjaka Miklošića, koji je — izuzevši neke
NEKROLOG. 367
sitnice na hrv. jeziku — sva svoja djela sastavio nemački. odgo-

jivši i svoju djecu nemački. Miklošić obrađivaše slovjenske jezike
hladno, hladno, poput kakova anatoma, koji reže lešinu čovječju
u dvorani za sekcije bez ikakova osjećana prema pokojniku; dok
Oblak osjećaše, da je Slovenac i Slovjenin. Na mene se obratio
Oblak prvi put — mislim g. 1878. — s molbom iz Beča, da mu
posudim u naučne svrhe neke svoje vrlo velike rijetkosti iz slov.
protestantske kiiiževnosti XVI. vijeka. Pisao mi je — nemački.
Meni to ne bješe pravo, jer držah i držim za neprikladno, što
mnogi slovj. kniževnici opće jedni s drugima na tuđem, nemačkom
jeziku. Od toga vremena dobivah od riega slovenske, a on od mene
hrvatske listove. Da je volio svoj materinski jezik, pokaza i time,
što je bio suradnik Lublanskog „Zvona" i „Letopisa" Slovenske
Matice. U „Letopisu" nalazimo g. 1887.: „Trije rokopisi slov. iz
prve polovine XVII. veka" ; g. 1889.: „Starejši slov. teksti"; god.
1890. i 1891.: „Doneski k historični slov. dialektologiji" ; g. 1892.:
„Popravki in dostavki k slov. dialektologiji"; g. 1894.: „Prote
stantske postile v slov. prevodu" (ovdje pokazuje, kako je hrvatski
jezik uplivao na prijevode slov. postila); g. 1895.: „Drobiž iz sta-
rejše književnosti slovenske" (ovdje prikazuje poslediiu slov. pro
testantsku knigii od g. 1784., izdanu za slov. protestante u okolici
Podkloštarskoj u Koruškoj, onda protest, „agendu" od g. 1585.).
Već se odavle vidi, da je dosta neobrađena povijest slovenske kiii
ževnosti izgubila s Oblakom veliku svoju nadu.
U IX. svesku bugarskog „CoopniiKa" (ji)17—581), što ga izdvaje
bug. ministarstvo za bogoštovle i nastavu, a uređuje učeni dr. Šiš-
manov, naštampana je Oblakova rasprava (prevedena u Sofiji na
bugarski jezik): „IIpHHOCT, Krf,MT> ćjrtrapcKaTa rpaaiaTHKa", gdje
razmatra najvažnije dijelove bugarske fonetike i morfologije, izno
seći mnogo novih podataka, sabranih po Macedomji.
0 istoj od prilike stvari radi — samo je predmet potpunije i
sistematičnije obrađen — velika rasprava: Macedonische Studien,
koju je izdala god. 1896. carska akademija u Beču („Sitzungsbe-
richte" filol.-h.ist. razreda, Band CXXXIV. VIII) a Jagić nadgledao
tisak. Pisac je prije umr'o, nego li je ova negova radna ugledala
svjetlo, što žali prof. Jagić, jer mu je jamačno izbjegla po koja
pogrješka, koju bi bio pokojnik pri korekturi sam ispravio. Ovo
je sada najboji prilog k dialektologiji Macedonije. Oblak obećaje
(s. 8.), da će izdati drugi dio macedonskih studija, u kom će raz
jasniti najvažnije glasovne pojave, onda odnošaj proučenih narječja
prema drugim macedonskim dialektima i odnošaj ovih prema bu
garskoj i srpsko-hrvatskoj (Oblak se redovno služi ovim. nazivom
za naš jezik) skupini dialekata. Pusta žela! Da nadopuni donekle
tu prazninu, priopćuje Jagić kao dodatak Oblakovoj raspravi (s.
128—156) izvatke iz zanimlivih listova, što mu ih je Oblak pisao
iz Macedonije g. 1891. i 1892. Oblak spomine u svojim pismima
i pitane, da li je Macedonija po jeziku bugarska ili srpska, posta-
vlajući se na posve ispravno stanovište: „Macedonci neka sami
368 V. OBLAK.
odluče, hoće li biti Bugari ili Srbi, a filologija .može samo da ispi
tuje: stoje li osobine maced. narječja bliže bugarskoj ili srpskp-
hrvatskoj skupini narječja?" (s. 4.).
Tko pozna Jagića i Oblaka, lako će razabrati, da je:bio posledni
vjeran učenik prvoga, jer svuda nalazimo isto naučno mišlene,
jednaki način raspravlana, dapače i sličan slog, osobito frazeologiju.
Za to se Oblaku, kap mladu čovjeku, ne može prigovarati, jer
svaki valan ucitel utječe na duševni razvitak svojih učenika.
Da je Oblak duže živio, bio bi postao jamačno korifej u slavistici.
likf
likk
UJ.MargeUc Xaêeb.
Narodna k u ć a ili dom s pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini i u Bosni.
K strani 27—43.
5
liX,l6. 2<ik ti
V.JMiuydic 3fa<gra.
Narodna k u ć a ili dom s p o k u ć s t v o m u Dalmaciji, u Hercegovini i u Bosni.
K strani 2T—43.
LiJc 2.
Kula (zdvora) u Tutnjevcu u Bosni.
K strani 43.
nS. i- /: :• fS-**--v * » vama,-'**«. A *-Ci-
.*.< jvSStf «**"«•-«»*».•
*:•'?.
Z a d r u g a Piškor u S t u p n i č k o j župi (s k a p e l a n o m ) . K strani 124. Po fotografiji A. Korle'vićj

Y

npr21h2bjk84 20190526232804

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

npr21h2bjk84 20190526232804

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZBORNIK

MAR0DWI ŽIVOT I OBIČAJE J0ZWIH SLAVEWA.

JUGOSLAV. AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

PROF. IVAN MILGETIG.

Dionička tiskara u Zagrebu.

Mi ćemo i u buduće u tom pogledu biti što oprezniji, da u raspra­

U ZAGKEBU dne 11. veljače 1897.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,

šupljinu vrećom, đočim drugi na bukvi zapali slamu. Pusi se pro­

U Sušnjevcima, kad joj se tko ruga, prokune ga ovako:

Kukavica kuka od Đurđeva do Petrova, pa otuda ona narodna:

Oko Slunja, Crkvenog boka i druguda pripovijedaju, da ševi

dođe i vidi da je duplje zatvoreno, odleti po travu „zemaljski

Vuga zove se i zlatica (Slunj), zlatara (Sotin), datoperka (Ra-

Kao što je poljodjelcu mila ptica poljska ševa, tako je pastiru

Divlji golubovi živu u nas po šumama, u poljima, u dupljima,

Mali vrzulin ili vrzulinica (Serinus hortulanus) pjeva ovako: sit,

Gdje se nađe od bijele zmije „košuljica" (lilina, lilak, olelak,

i poraste, oplete se od nje bič, pa njim goni marva na vašar kupci

Kad bi živoj zmiji iglu sa koncem prepeljao kroz oči i djevojka

Lijek od zmijina ujeda.

opazi sa svoga pastirskoga prestolja, kako je neka druga k onoj

njegove smrti, ako li je umro, iznašao i u Beč odpravio, ili možebit

Zagorci pripovijedaju, da svaka zmija, kad ide da prezimi, neki

U Lukovu dolu kod Severina mažu gubicu domaćemu blagu na

Oko Dubrovnika rabe proti ujedu Dentaria pentapJiylla, vrst

kod Križevaca sjedio na panju od jalše, u kojem bijaše zmija na­

kad ga Čovjek razdraži, noge nru njima omota i sveže, i tako ga

Isti seljak rekao mi i ovo: Moj je otac u šumi bukve sijekao.

u gori zagrebačkoj te mu pokazivao i brdo, gdje se na Ivanje sve

Kao što je poznato, zmije se preko godine olile, t. j . svuku staru,

Božja žabica (Hylla arborea)

zelenjara, Jcišnjara, kišo vica, gatalinka, gafalinčica, katoličanka, re-

Ima lepira, koji postaju od gusjenica, koje u sredini tijela ne­

krevet. Odar je namješten u ćošku kolibe, gdje je ložnica. Na odar

podizanje saksije s ognja, tavu, njekoliko zdjela i taljerića, veliki

govini, po Bosni itđ. Ovo ću opisati u drugomu dijelu, te će se

Treći će ti, kad je sva japija (lijes) gotova, zovnuti majstore,

Ne osvrćem se sada na konah, odšah i bi-nju, jer ti je to go-

kurbanila, a onda bi domaćin, domaćica ili kogod drugi u onomu

s podrumom, onda se popodi debelijem brastovijem brvnima, a

(utvrdile) drvenijem klinom te se tako izvodio duvar koliko je ko

Vrata su na kući od jakijeh hrastovijeh brvana te se zaključaju

Kod muhamedanaca je, kako sam kazao, i po kasabama (varo­

drvo procjep, te se onda hvataju u dva reda volovi, to od deset do

i čanke, od lipova, vrbova i od klenova drveta, ]'er manje puca.

Sjekira ili sihira (lik 17) je prosta, al vazda od dobre mazije,

Vez i šare su raznovrsne po gornjoj Krajini, u Hercegovini itd.

uranku. Dolazi ručanje doba, podne itd. Preko dan se gleda na

druge sitnarije. — Seljak veli: „Volim imati dobru hudšaru, nego

U „Glasniku Družtva za umjetnost i umjetni obrt" (Zagreb,

1. Kad sam se ono ljetos bavio u Ljutomeru radi dijalekatskih

srpsko-hrvatski jezik duljine, dolazi zatvoreno e, a u slogovima, ko­

razlikuje se ovaj đijalekat donekle od većine slovenskih (kranjskih),

U Ljutomeru govori se za % u dugim slogovima vrlo usko e, u

uplivu hrvatskoga jezika, ili je to bio glas, koji je stajao od pri­

Nenaglašeno u približava se na svršetku riječi donekle o: bratu

predjela. Ipak su onda imperativi jeo, povič neobični, u kojima se

16. 1. Dijalekat poznaje samo srednje l; tvrdo l posta na kraju

gamo u lok. plur., nego u opće na kraju, riječi, n. pr. straj(strah),

U imperat. valja spomenuti pokraj običnih oblika kao šeni (infin.

lako živjeti u kajkavštini. To je stari imperativ, koji odgovara

Karakteristika dijalekta i njegov odnošaj prema

Mi ćemo i u buduće u tom pogledu biti što oprezniji, da u raspra

šupljinu vrećom, đočim drugi na bukvi zapali slamu. Pusi se pro

kod Križevaca sjedio na panju od jalše, u kojem bijaše zmija na

Ima lepira, koji postaju od gusjenica, koje u sredini tijela ne

Kod muhamedanaca je, kako sam kazao, i po kasabama (varo

srpsko-hrvatski jezik duljine, dolazi zatvoreno e, a u slogovima, ko

uplivu hrvatskoga jezika, ili je to bio glas, koji je stajao od pri

Manje zajedničkih osobina ima sjeverni kajkavski dijalekat s hr

Nad junakom popom Jokom Učičevićem, koji je g. 1876. po

Kad su okupljeni, sjednu za sofrom (trpezom) da večeraju, sva

Grehota je, da starije popije vode prije mladjega. Tome i poslo