Manivcensn ktevnost 28 Bwropeté konsett 27 potpisan pod odgovarajuéi tekst. Viastiti prijevodi, uostalom naj. ‘ sve do mramora tekuéeg u sojem veéi dio eijele antologije, nisu posebno oznagen} potpisom. izgubi gordost { sjeéanje svoje. Neki su mi kolege pomogli pri muénu trazenju adckvatnih iene mjesta ima. Njima, poimence Zdenku Novackom, Tonk Rul Maroeviéu, Tgoru Zidiéu, Antunu Soljanu d Dubravki Oraié, du tla gujem posebnu zahwalnost. I. Spanjolska Luis de Géngora (1561—1627) More ‘Tom clementu potom ne bje dosti digi Kitove, dovesti dupine, ozidati se planinama pjene, oskvmnut Zalo prepuno bjeline ‘mnogim zmaciina prve smiénosti — Mo rastuti { orle nesmilj da bis pomoéu tih Zalosnih stvari buduéi strah svoj lake obuzdali ouiieeviey More u malen potok Zell uéi Sto Zednim hodom u mjega se lije 5 hridi u kojoj ima ishodis i malom agom mnogu sol pijudi ‘on propast svoju pije, { kraj svoj, taj hitri leptir od kristala — ber krila, sav od vald — uu plamu lampe Tetidine iste. onion Rijeka Po obali joj vos puno sve je Is pravoin bi se rog obilja zvala, ako u slavne koze Amalteje rogovl bjehu od dista Kristala. Ussvoje srebro gradevine vete, ‘kruni se zidovima, hridine grli i otoke steZe, od spilje, gore, gdje svoj tok posima, Zbog tebe eto putnika vidimo: ostavija kule, odakle, pogleca puna divote, ‘on sada prizive svu tt ljepotu njenu koje se gradba cijela i tvrdo} suprotstaxlja, ‘nogu, porfirna odijela. atmeare Gerardo Diego (r. 1896) Gitara Bit ¢e tisina zelena sva satkena od gitera rasplotenih, Gitara je bunar s victrom umjesto vode nice Federico Gareia Lorca (1899—1936) Sjena moje duke Sjena moje duse bjezi kroz suton alfabeta, ‘magla kajiga i nijeti ontevig More More je Lacifer plaveti. Nebo koje palo Zeleé postati svjetloManiriane we bajternest Moj san ‘Zamrseni labirint potamnjelih zvijezda zapliée moj san otove uvenuo. tiene) I, Italija Giambattista Marino (1369-1625) Narcis Gleda je i pozdravija, bezumnik, i mori ga zbog lagnog like istinska maka, Ljubi i Ljubljen je, éas drice, Cas gori, sirijela je i cilj, strijelac { struna Iuka. Toku Zitkom { blagom on zavi na Iupkom siasu i wznositom liku, pa kivan na srecu koja ga neée, supamnikom na obali potoié naziva, (leeand Plesna figura Kadsto ustavi bijeg, uspori trk, iu trenu svoj kret ‘mijenja, te divaim mjemistvom estilo fini stopala jupkih, savrien opisujué krug i kolobar Sto paunu je radepizenom nalik; noge drze srediSte i obod, jedna iavana lebdi, druga’u srijedi biva. (eteeand Prije turnira Al veé pomalja iz Gangesa plave viasi Apolon Koji zlatne odaje napusta, i taskom prevaliv indijske mede te se ogleda u plemenitom ocalu Sljemova sjajnih # bljeStavih panctra; 238 Bvropstt ont 29 regbi da je u jutarnjem sjaju. cijelo polje suncima posuto. ‘Teetasd Marko Valerije Marcijal Livada su, | more, i nebo Sto u njedrima cvijece 1 biserje i zvljezde kriju nauka mudrog, ‘tvoji raznoliki'spisi, pronicijivi Iberu; a Ealjiv i strog made, ko tankovita péela, tvoj duh, tvo} stil, u Kojem’se zloba 's dosjetkom mijesa, Yacnut | iz uboda izvuci med. (eeean) Moj portret (a trebao ga je naslikati B. Schidoni) 2estinu uzmi studi i vrelose i nnina mraéned ere nosi i bljedocu smrti zajedno 2drwzi; ‘od toga spravi, ako je moguée, neobiéan smjesu. Uamni iz predjela mraénih muke syekolike i vjeénu tamu sv redom, svu goréinu Ljubavi, svu opakost Fortune, svu Prirode nesavrenost i bijedu; pokupi hidrin otrov, a potom jenu podmuktu Sirtg, i smijesaj 4 stuci uzdasima i platem svoje boje. Tako ge, Schidone,postiét da moja ska istinita bude, a ne lana, Ali, hogs Hi da izgleda Ziva, ne udahnjuj joj (eeeam) Zacuditi ¥ Zatuditi pjesniku je sveha {0 vrenomu zborini, ne o Seprt ‘tko zapanjit ne zna, nek ove pase. (Teican)Manirza 1 kajtovnostt Giacomo Lubrano (1619—1693) Krijesnice Te dive munje i leteée uti i najguiéoj tmini nanose svijetle rane, {kao keilate prirodne Sarobnice bijeg pretvaraju u sijevak, let u svjetlosne zrake. (etecany Drhtulja Omami slatkih opijum Ijuskav i trenutnth udara munjevit Zar Sto, ko gadni morski nakot, Zudno izbacuje Iedene padavice olujnih vala; reseed Fantastitni cedri Poljske pomame, rascvali snovi, raslinske raspojasanosti mirisa, hirovi perivoja, lisnati Proteji, i cedrovi S10 Ijupko se goropade, kao Kadmovi nasadi, s ratobornom jeseni sréano zamecu Sumovite dvoboje, {i 2 razigranih preljuba pred ofima Pomone, radaju na tin lana éudovitta. (Taegan) Giuseppe Artale (16281679) Draga se kocka Sto trese$ lazne su rolikvii Kosti i to&ke, govorljive brojke; © Zalosti i stznom slapu bore tragitnom igrom, tebi nepoznatom. ‘Tvom liku, Lidija, erau misu poju, Cee nove, znake smrti, buéne kosti Bacal Ii il mres? PobjedujeS li kadsto, Danomice gubié; satima 2ivis, umires za trenutke. Bvropstt houedt aa Giuseppe Ungaretti (1888-1976) Sag Svaka se boja prelijeva i tone uw dnige boje Da osami se jaée kad je soazis aia Savjest Spopast ée me nodas agriznja savjesti ‘kao laver gubijen pustinji aie Veteras Lahorna balustrada ‘da podupre veteras sjetu moju aig, Edoardo Cacciatore (r. 1912) Oko ‘To oko kom je Ijubav kristal meduitrepavicama Ne mam Sto je u njema unutra a sto van Nita ono ne zna o zapreci, stoljecu. miljama U tami pronalazl najozareniju mreiu, Proslost i buduénost Kretanje, trenutak podignut u hramu Ostatak tebi nasuprot kakvo bogomolistvo Proslost i buduénost sklopljenih su ruleu Ali niSta mije poboino i niSta bezbozno. Obmana Svaki zid je obmana Obzorje deze blunomMandrcam u kajtornest 22 ‘Tijelo se pritom ne osjeta lose Odigraj mu svaku lakrdiju Stube Ge na sve Getirt Izici na otvoreno more. TIL. Francuska Aimadis Jamyn (1538—1592) r Ribe u zraku Ljeto ée biti zima a proljece jesen, zrak teak a olovo lako. Ribe, patovat ée zrakom, lijep’ elas imat ée nijemaci. Voda bit ce vatra, vatra voda prije no se opet zaljubim. & Agrippa d’Aubigné (1552—1630) Diana Odva%nost joj i éednost, pratnju, njezin sik, Priznaj, srce, kad vidis ruho joj, i lik, I bifjeda srpa Zar ponad ela injena, Neukrogeno oko 8to sve kroti, vai! Lijepa i gruba, a ipak njezna i lijops ‘Mori nas Diana, veé mrtvom oglasena. Théophile de Viau (1590—1626) Injednaéenost naj Zefir se dariva valima, vali se daju mjesecu, ‘brodovi mornarima, mornari svojoj set ‘Sve to svemir prima, ‘sve darove vraéa za uzdarje. Bvropsttkonvett 23 Saint-Amant (1594—1661) Odrastao uz floru Poludno se trava osmjehuje zaku. S tog Sarnog pokrova Sio pun je ugiba Ja gledam sundev Zar, udvara grudi vata, »Ballett du Landy«, odlomak. Paris 1627. Leteci Kentaur Vidjet éete jednu neman, leteéeg kentaura, zatim dijete ‘tarije od svoje majke, 2 obrasio Ijuskama, dao mu ih slon. Louis de Neufgermain (1574—1662) Gospodica Dinton Krotka mrzi kenjea 8to ide na propavijed u Charenton; Ane voli ni mondenca, 2loska, Supljogrud je on. ‘Njezina usta vele »dine, a frula joj svira stone. Harmoniéan suzvak ston« iodine proizvodi gospoja: »Dintons Frula joj cint — sdre lin din dine ‘A glas ?ubori ston ton tor. Claude Cherrier (r. 1713) Himeriéan éovjex (a la Arcimboldi) Ima tjelesau strafu (tijel) udove raSélanjenih perioda, slavicu nasip, kavalisn fasadu (lice), Sahoveke poteze, Eelo (frontu) bataljona, volovske oti (krovisne prozore), uutok Dunava (u8ée) zzabe pile,Manircam uttermost glo bace, morske rukave, ile mramora, uh vina, itd, Arthur Rimbaud (1854—1891) Samoglasnici A cimo, I rujno, © modo, E bijelo, U zeleno — evo postanja vam tajnih: A, dlakavo, crno ijelo muha sjajnih U mnottv! Sto nil smrad zujedt je sjelo, Mk zaton; B, Sator, pare ozarene, Ledena koplja, bijell Kralji, Stitast trepet: I, grimiz, kev iz usta, smijefak usne lijepe, (Od Kajanja kivne ii zanesene; U, kruzi, botanski sth zelenth mora, Mir pagnjaka punth stoke i mir bora Alkemijom utrt u ela siroke; ©, Sudesna reskost ponajzadnje Trube, Suinja gdje se avijedda i andeli gube: = 0, Omega, modri trag Njegova Oka! ‘trkonio Stéphane Mallarmé (1842—1898) Umrlo je Nebo = Umslo je Nebo. — Tebi, vari, velim, letaj Gaje mimo lett sretno krdo Ijuci (trkeney Mirisi tuge < Bje dan blagoslovijen tvog prvog cjelova. Na mugila stavifea voljom svojih snova, Opajah se mudro mirisima tuge Sto bez grizodufja i bez Sale druge Jematva Sna puta sreu Sto ga bere (asrxenioy Boropstt honzett 245 Guillaume Apollinaire (1887-1918) Putovanje Lijepoj ladi iz Port-Vendresa 4 tvoje bile su mornari A tamo oko Palosa Kako njeini bjehw vali Kolike podmornice u mojo] dusi Plove iSéekujuéi Krasni brod gdje viée Ko zbor tvoj pogled vruci (trkonji Povijest Sudbine neprobojne sudbine ‘Kraljevi Sto ih trese Iudilo Lite treptave zvijezde Krivih dena u vasim posteljaa, Pustinjama Sto ih tlaci povijest. Paul Eluard (1895—1952) Ladilo i Ijubav Zomlja je plava kao naranga Nikada kakve zablude xijeéi ne Iaéu Nigta vam vise ne daju za 2jev Na redu su biti ramunljen! poljupct Ladaci Jjubav Ona i njihova usta u slori ‘Sve tajne svaki smijedak Tnemarne li odjeée Posve su goli za tlapnju. Iwan Goll (1891—1950) Slavujeva jaja U poljima Zastoslovice spavao sam T srkao slavujeva jaja Magitnoga komadso jednorega T proidro ptieu ne probavivsi let.Mariam « baits 286 André Breton (1896—1966) Rucné sat A vajome tad gover (a fmm), greotje tok sd Ho lopria a got hao Jedzo ne, jeverce Viegnost ite rveni sat : ialo prije ponodt na tou Pierre Reverdy (18891960) Pred zrealom Pred srealom aismo sari pak se exe samo jedan glas Tovoja usta Sto se siija Zatworeniea u susjedno} obi Ne mote biti Zaloni. Henri Michaux (¢. 1899) U tmini gemo acl pravl put Crkotino, gdje i je ovdje testo, pisijiva gui rrlupant Tonée? Koloture Skeipav, kako 1 ée8 osjetit! napenw ufad cet evjetoval Kako Ii Ga te rascotvoritil® ko, (atrkonjey Raymond Queneau (1903—1976) Krig i glavoti Suresne Asnitre ide se tamo amo dui rijeke Sume meandara Prolazi kamen laje neki pas nna njeinomesne staze SaintCloud Croissy Kri2 i glavott So se mnoze u rijeci a: sll tho Have ts agenda (aici) Ade mudro, nae € pat ‘og pasa, nt wos iatine — Usp. 1 at 36 Bvropskt bombers 2ar Cvijet u poliu, gif f mahovina sto se Gini dopadljivom. Lucien Becker (r. 1911) Ko odrezana ruka U prostoru bez stajalidta slijedi® povlaku svoje nijeme proslosti Ne gleda te nijedan mrtvac, ne tradi fe nijedan mrtvac Svjetovi sa sami ko odrezane ruke Tisti te vjetnost, nadimlje se oko tvora bijega Od zvijezde do avijezde morao bi izmerit Sto te od ne dijeti IV. Engleska William Shakespeare (1564-1616) Discordia concors Sretna i tragitna? Dugofasne, kratka? Zarki taj led i divai Eudai snijeg. Kako sad naéi slogu te neslcge? Ljubav ©, meska ljubavi, o mrinjo ti liebayna! Sta od nigta prvom stvorena odavna! ©, teéka tH Takodo, jalovosti vazna, ‘Zbrko naizgled ljepih slika! Olomno Pero, svijetli dim, plam leden, zéravlje bolno, U ddjenju san Sto ne moze se zvati snom! ‘Tu ljubay znam, al ne mam Ijutavi u tom. (orbaris) Preporuka No? Motete Hi ubit tog gospodina? Na naioj gozbi vidjet éete ga veteras, Protitajte vi knjigu Parisova 1 draz ljepote tamo perom issisanu. Promotrite mu svaku skladnu crtu like I vidite gdje se dopunjuju ke stika.Monirieare Boerne 2B A nejasnoéu svakt toga lijepog sveska Objasnit ée dva oka njegova nebeska. ‘Ta knjiga Ijubavi, taj Zenik nevezani, Jo8 samo povez treba da ga krasi, brani. Kao Sto riba slobodno u mora pliva, Ljepota vanjska nutarnju nek tako skriva, Za mnoge ona ki janje je drago ‘Sto zatvara od zlata kopéom Zlatno blago. Usivat Gete tako sve Sto on imade. Njeg imajuci od vas nifta se ne krade, (oetarias) Mars svih malkontenata Ti si Mars svih malkontenata ... Svijet Dobro dakle, onda ée mi svijet biti bisekamenica koju éu magem otprijeti. (rbarina) Labirinti Sred natopljenih polja prazan tor, Vrane se iste iznemogiom stokom; Devet je éunjeva ispunio glib, A.u bajnoj zeleni se labirint! Ne raspoznaju, nedostaje nit Usne Ljubedi vignje, usne ti bude rast; Bjelina mrzi, tauruski snijeg, Vit istofnjacom promeinu se venom Digne’ li ruku; poljubit mi je Jelja Bijelu princezu, petat od veselja Driiga smrti ‘Ali da trajna bol ne kroti divlju bol, ‘moj jezik ne bi ni spomenuo tvom whu djetake moje sve dok ov! moji nokti u twojim ofima se ne bi usidrili. A ja, u takvoj ofajniékoj drazi smrti, ko jadna lada, stara jedrilja é snasti, ‘ova bih se smrskala o hridine tvoje grudi, (eras) Boropaki konéett 2s Zaljubljena u njthov uron Ko Zarni prijestol gorio je trod U kom je sjedila; rma od zlata, Purpurna jedra, mirisna, da vjetti if Budu bolesni od Ijubavi, vesla srebroa Te pljusak im je bio frule zruke Is veslanja je brie tekla voda Ko zaljubljena u njihov uron. John Donne (1572—1631) Duse su Sestilo Ako su dvije, tad su dvoje Ko Sto je dvojstvo Sesiar spet, Taj stalni krak se duSe troje ‘Kreée Kad drugi pravi kret. ‘Rad dda) hrone del ea, Njemu se prigne, njega slo, Ravna uz ajegov povrstak. To dudi meni, koji hoge Ko drugi Krak u raskeraj, Krug mi je s tvoje pun évrsioée Sto mom potetku tvori kraj. Alkemija ljubavi Alkemik eliksira jo8 ne nade Veé retortu slavi snade Li ga sludajno otkrive Mirisne tvari, ljekovito pige, Pai Hubayniet snuju duge slasti Kad aimolika ¢e Hemna nog im past. Richard Crashaw (1612—1649) Koji plate Ti wvis sad plates, nebeske grudi piju njedne struje trag, gdje mlijetne rijeke tcku jate, tvoje plutaju fznad — to je Slag.Mavirzan 1 tternostt 250 Sto vode su nad Nebom, Sto god to da nautile nas dobro twoje suze { th (ore Krist Kratj Tko je tvoj kralj ako ne taj Sto svoju krunu tyojom zove 1 Koga resi. sjaj da iz putucujeg rudnika je dvoren, iz darivatelfske riznice Sto baca srebme tople pljiiske kud god on koraca? (ovoet) Gerard Manly Hopkins (1844—1889) Nebo telja er kako li s¢ ushiti sree s plese Sivila Sto na zemlji Eudi visesih dojtd, ‘Te grinu Sarnoga, oguljenog svibnja nebesa, Modra poput Sojki! Plavovaina, bjelkasto Zarna visino; il noi, jo8 bielja, Sa zvonolikom vatrom i Mlijetnom Stazom, leptirski mekom, Sto i Je mjereno s vama to nebo Zc} ‘To blago nevideno itijim okom, neosluhnuto ikad po uhu nekom? Kristova skrb Tek Krist to drat na pameti: Kristova sk:b, Sto prlznat, Sto ‘popraviti Ondje, pazi na njih, a see duds, brign se tradi, stopa ‘prijazno Mie i slijedi, Nihov otkup, nithov spas, i prvi, dosljedni, posljednii prijatelj Sibilino lisée Ah neka izblijedi, nek favjetrt Zivot, Nekoé smotana slotana #ilame protkana raznolikost va na évije Spule; razdvoji je, rastvori, uobori Svu u dva stada, dva krda — bijelo, emo; pravo, krivo; i broji, zbroji, zbrini Samo ta dva; Kloni se svijeta Sto zbori tek to dvoje, ‘a jedno odbija drugo; i stijene Na Kojo} se samosvijesne, samosveme, bez korica i obmane, ‘misli's mislima u jaucima gnjetu. oropskt Rondet 251 William B. Yeats (1865—1939) Mis Nekog jutsa zelene strave Slika i knjiga ostaja Za Tutanje 1 zrak ‘A snaga tad napusta tijelo; Ponoé, i stara hiza, nifta Se tu ne mige osim nekog miga, James Joyce (1882—1641) Cujem vojsku Oni w noé izvikuju bojni svoj zov: Ja u sme jecam cok siugam daick kovitlav im smijeh. Sijeku mrak’snova, ko sjaj plamenov, “Zvekesi, zvetee w srcul Kao na nakovaju, Edith Sitwell (1887—1964) Stablo mukkatnjakovo Mjesee mi je darovao srebra noviié, Sunce mi je dalo zlato, T oboje puali su lako’ 1 obladifi su moju kasu. Kralj medutim kineskih se kéeri Gradio da ne vidi Kako sam im kapu i zvondite Stavila u stablo muskatnjakovo, ‘Thomas Stearns Eliot (1888—1965) Tam tam Uz zavoje violina I uw arijete Praskavih rogova Zapokinje u mom mozgu tup tam tam Lupajuci nesklapno svoj viastiti preludij, ‘Monotoni capriecio: Konaéno jednomaéno »fals notne.Manirisam 1 kettemostt Pjev za Simeona Gospode, rimski zumbuli evatu u éagama i Zimsko sunce pute snjeinim brijezima; Zastalo je tvrdogiavo doba godine. Lagan Je moj Zivot u Eokanju smrinog vjetra, Poput pera mi na brptu ruke. PraSina na sunca i sjecanje u kutovima Cekaju vjetar Koji mrane sve do moive zemlje. Ronald Bottral (r. 1906) Kocke Pod spomenikom i pod zemljom. I pod kridem i pod kranom Zivot je smet je ‘Smrt je Zivot je Ponad greda i Tubanja Ponad hlepnie ponad rana Nada je strah je Strah Je mada je Sred péenice usred krika ‘Usred dara usted ugovora Ljubav je mrénia je Meinja je Hubav je W. H. Auden (1907—1973) Edward Lear Ostavijen of prijatelja da dorutkuje sam kraj bijele taljjanske obale, grozni mu se njegov Demon digo nad rame; plako je nad sobom nodi cijele, prijav pefzatist koji je mrzio svoj nos. ‘Novacep Edward Lear (1812—1888) Mlada dama u bjelini Bila jednom mlada dama u bjelini, Pogleda prema nocnoj dubini; 22 Boropethnatt 253 A plice u zraku, Sto ée, U sree joj o&aja stoce, Te shrvajti mladu damu w bjelini. Djedica rete: »Pstlx Bio jednom djedica pa rege: »Pst! Vidim ptigicw usred tog grmale Kad su ga pitali: Je Ii mala? Odgovor! on: »Ma Sala! Cetiri puta veéa je od grmac V. Sjedinjene Ameritke Driave ‘Edgar Allan Poe (18091849) Ulalume Ovuda, drvoredom od Titana, Cempresa, lunjah w pratnji Duse — Cempresa, i Psihe, t& moje Duke. Twh dana mi sree bjé od vulkana Sumpome bujice niz Yaanek U predjele ktajnje polarne tmuse — Te stenju jureé niz Mount Yaenck Zomijama sjevene polarne tmuse, Ezra Pound (1885—-1972) Phlegeton Iz Phlegetonat Iz Phlegetona,, Gerhardo, Dolaais li-zbilja iz njega? U Skolskoj su ti torbi Buxtehude i Klages, Sachsovo Rodostovlje u Preljagu — ne tek jedne ptice, nego mnogihManivizam u kjternesti 258 Evropstt koncert Spotetka Kélnska katedrala Zrela zijeeda I Charter Oak u Connecticutu Na grani oblaka modri Li spotetka Kéiner Dom Ko Sljiva zrela zvijezda. ‘Thorwaldsenov Lav i Paolo Ucetlo (nie) Zatim Al Hambra, Lavlje dvoriste i el mirador de la reina Linderaja. Vladimir Majakovski (1893-1930) Allan Tate (18891979) Luka Pod utrobom plabte voda. ate | Bie Ih sub uvale ete Kolodvor, vnjeme tu okreée Inke evoje potpetice } Knk sicene — s eller ko Da bi posto dvotragno fe od neprijed ucinilo nazad ! Blud i ubav bakrom tete. Kojih duge Koordinate Jesu radanje t smrt Kraj Zeljeznih se mail Eamcl 2 lita tzvor daba. Za most ko za dojiat bore. ‘ Ut glunog brodskog pramea Minditanma kote! gore Archibald Macleish (. 1902) Gere Let ptica Andrej Bjeli (1880—1934) sa more bi ber ne a sma mora bith ravnopraymn V siiegima eee Tako sam nemogno | Nijems 7 : | Moje su izreke — krinke. Plesma ie treba zasiti j i Nego bit | (onip (sui) | i Aleksandar Blok (1880—1921) ; Slijept eid VI. Rusija dept ai | Simboli bukte ror mrak ' Na dubokom, slijepom zdanju. Serge} Jesenjin (189S—1925) ' Pozlaéen i crven mak 1 Nalegli na moje sanju. Klen (cuca) ‘Tamo gaje ervene skramice Kupuinjakom zora rise, Keni maletay mame "(eneMavircam 1 knjternosti 286 Bvropsti konéelt ar VIL. Njemacka Catherina R. v. Greiffenberg (1633-1694) Vrhu plodonosne jeseni Daniel Casper von Lohenstein (1635—1683) eee eee eee Coogee eet ee ; Cilju zelencvatnje i 2renja, blagoslovijena Zudnjo slasnat 'U tebi je duga nada pokazala djela jama Bez tebe se samo gleda, al ulitka tu bit neée. Natpis nad jednim labirintom © varate se, smriai, kad labirint Ziv ; Drfite bespuéem Sto ukrivo vas smubi. [ I ravan put se slijepeu kad8to Gini kriv. 1 ‘Medutim mudrac trag tu nikada ne gubi. Ljupki, slatki taitelju, uz usta nam duh okrijepi: uz plodove twoje slave nek se i on uzdigne. U tom earstvu Nadgospodstva zrij treautak koji lijept Magnet je Wjepota More je zivot val ljubavi strah, mi njiéemo se na njem, jedro pak, nadimlje ga vjetar Zudnje, pokrov je misli. Nade, hlepnje, Jesu sidro, Magnet Ijepota. Nai obrok su ‘dubine morske. Vino i obilje su vesla. ‘2uijexda po kojoj ravnamo puna jedra ‘Karantllska usta, Chr. Hofmann von Hofmannswaldau (1617—1679) Stjaka ‘Meni si tra pretvorila u rude, Od Sijunka su se stvorili kristali, Tvoj blagoslov mi nevrjednoéu struie, A Sliaka opet u rudu se tali Pridruzita si mene, nulu, brojevima, Slava nek je svijetu, ako Bog to prima. Daniel von Czepko (1605—1660) Primati: gubiti ‘Tko Boga prima, Boga i gubi. Bogu se sav dat To moie Bog, ne drugo, jor Bos je Bog, da shvati Botanski zor: Bog vidi, i vidi NiSta, Da ne bi iskazao se, To Nita gleda on, a njega gleda sve. Vrhu Svetoga Duha Ti arealno oko, ti bajostovnt sjajut Blistas tamo amo, mepojmljivo jasno; Golublja krila, duh, a istini sunca sjaju. Jezerce mreska Bog, i ono je mutne jasnol Bi da mu naspram Mjesec 1 Sunce Duha sjaju; Pa se odvrati od Zemije i bude takeder jasno. Christian Knorr von Rosenroth (1636—1689) Zaokruienost U Getvorinu ako sree svoje stels Pa mu sve okrajke po kutniku skrese&, Ono nije drugo do ravnih erta zdrug; Bodji sh opet duh tad razmicati stane T pokretnom snagom wzme sirit strane, Da savrien bude i okrugao kruz Paul Fleming (1609—1640) Vrijeme je Sto i vi Vrijeme je Sto i vi, vi ste Sto iv Samo Sto ste i manje nego Sto j2 vrijeme. Ah da dode wrijeme gdje vremena nije Te nas iz vremana u bezvrljeme snije, Ai nas iz nas samih, ko Onaj nek smo jedno S vremenom u koje vrijeme ne ide nijedno.Manirzam 1 hnlternostt Karl Krolow (r. 1915) Bog morski pas Zalosno jo} Zdrijelo smrti T psa morsiog, boga Zuta, Ko neka wijer iz Herodoia Ruke bedra use guta, Georg Heym (1887-1912) U ernoj rucit Ustao je nakon vrlo duge sna, Ustao ispod dubokih. svodova V sutonu stoji, nepoznat, sve ve6i, Te u emo} ruci puni mjesec enjedi, Else Lasker-Schiller (18761945) Slatki lamin sin Slatki lamin sine na prijestolju od mo8aka, Koliko veé # usta Tube moja ‘A Vang tek lice Oskar Loerke (1884—1941) Vietrokljasti Spusta se, dide trava 5 Dok Vjetrouljasti Sepaju tisinom. Taredi idu, i ne zaostajuci, Da zbude mladez u pretrosnoj kuti. Wilhelm Lehmann (1882—1968) Okrugli ko vigvami Govori zemlja, skakavac joj usta, Modrozeleni piastovi, okruglt ko vigvam, Evropski honest 20 Blisabeth Langgiisser (1899-1950) Zivotinja lar Gaje li smo to bili 4 fumama othideja, tu crvototini, sted preslica, bujadi? Zivotinja lar Uiljanskim je prosla poljima, {ipolako se ledenjak dizao 46 hladnijih oseka i plima. Rasli su krv i mokraca, — Jato TiSéa kao smrino ukoena koplja velo tiho rodilo se iz nepodijeli A vast bogova ‘svemu srodne visjele su w prazninu, ber potomsiva u sebi je teiki hermafrodit zatvorio stvaralaéki srok. Paul Celan (1920—1970) Glasovi Glasovi, usrebent u zelen povrine vode, Kad zaroni zimorod ‘zazuji sekunda: Sto stajalo je uza te na. svako} od obala, pokoleno stupa sad u drugu sila,