Sadržaj

1 UVOD..................................................................................................................................1

2 PLOČE OD USITNJENOG DRVA....................................................................................3

2.1 Porijeklo.......................................................................................................................3

2.2 Postupak proizvodnje iverice.......................................................................................4

2.3 Dizajn namještaja.........................................................................................................5

2.4 Sigurnost.......................................................................................................................5

3 LJEPILA..............................................................................................................................7

3.1 UF ljepila......................................................................................................................7

3.2 MUF ljepila..................................................................................................................8

3.3 PF ljepila......................................................................................................................9

3.4 PMDI ljepila.................................................................................................................9

4 ZAKLJUČAK....................................................................................................................11

5 POPIS LITERATURE.......................................................................................................12
1 UVOD

Tisućljećima su prirodne dimenzije drveća definirale parametre konstrukcija koje su napravili

ljudi. Međutim, prirodno uzgojeno sirovinsko drvo varira u svojim kemijskim i fizičkim
svojstvima ovisno o vrsti, mjestima i uvjetima rasta. Puno drvo u svom prirodnom stanju ima
značajan nedostatak – to što relevantna svojstva čvrstoće postoje samo u jednoj dimenziji, tj.
uzdužno od smjera vlakana. Čvrstoća preko vlakna iznosi samo oko 1/20 do 1/10 snage u
uzdužnom smjeru.

Karakteristično je da drvo pokazuje snažno bubrenje uzrokovano vlagom i anizotropiju

skupljanja. Relativni udjeli u tangencijalno-radijalno-aksijalnom bubrenju drva su oko 20 do
10 prema (Sonderegger & Niemz, 2006). Pojam daska - ili drveni kompozit - označava bilo
koji proizvod koji je proizveden na osnovi mehanički usitnjenog, mljevenog i brušenog (i
pročišćenog) drveta i povezan s ljepilima, obično operacijom na visokoj temperaturi i tlaku
(Kharazipour, Schöpper, Müller, & Euring, 2009). Pri proizvodnji ploča od panela,
homogenizirana sirovina može se oblikovati u bilo kojoj dimenziji i količini.

Tijekom transformacije u drvene ploče, glavni problemi masivnog drva postaju neučinkoviti.
Zbog lijepljenja drvenog materijala u različitim smjerovima vlakana, dimenzijska stabilnost
ploča pojačava čvrstoću kompaktnog drveta i daje bolju ravnotežu. Uz to, ploče se odlikuju
djelomično boljim statičkim svojstvima i smanjenom anizotropijom koja smanjuje bubrenje.
Dostupnost visokokvalitetnog rezanog drva uglavnom je ograničena. Iscrpljivanje šuma,
posebno tropskih šuma, kako bi se zadovoljile potrebe za visokokvalitetnim građevinskim
materijalom, ima razarajuće ekološke posljedice. Drugi vrlo važan razlog za proizvodnju
drvnih kompozita je stoga ušteda prirodnih resursa radi održivosti.

Proizvodnjom dasaka, vrste drva sa svojstvima nepovoljnim za primjenu u kompaktnom

obliku, drveni materijal niskog stupnja iz šuma (otpad od sječe), ostaci drvne industrije i
rabljeni drvni proizvodi odbačeni za reciklažu mogu se iskoristiti za pretvaranje u visoko
vrijedan proizvod s izvrsnim svojstvima. Najvažnije ploče su iverice, vlaknaste ploče srednje
gustoće (MDF), orijentirane ploče (OSB) i šperploča. Iverica se definira kao ploča na bazi
drveta koja se proizvodi pod pritiskom i toplinom od čestica drva (drvne sječke) obično uz
dodatak ljepila (EPF 2005). MDF je izrađen od lignoceluloznih vlakana u kombinaciji sa
sintetičkom smolom u suhom postupku vrućim prešanjem. OSB se proizvodi od drveta

1
usitnjenog u pravokutne trake duljine nekoliko centimetara, tako što se te niti slojevito slažu
jedna preko druge u smjeru njihovih vlakana, prešaju i vežu ljepljivima od smole. Šperploča
kao prvo izumljeno 'umjetno' drvo izrađeno je od listova furnira složenih jedan na drugi,
poprečno u smjeru njihovih vlakana.

2
2 PLOČE OD USITNJENOG DRVA

Iverica, također poznata i kao ploča od usitnjenog drva, konstruirani je drveni proizvod
proizveden od drvne sječke ili iverne palice i sintetičke smole ili drugog prikladnog ljepila
koje se preša i istiskuje (Jambreković, Brezović, Kljak, & Antonović, 2006). Iverice se često
miješaju s orijentiranim pločama (također poznatim kao flakeboard, waferboard ili iverica),
drugačijom vrstom vlaknastih ploča koja koristi obrađene drvene pahuljice i nudi veću
čvrstoću.

Iverice su jeftinije, gušće i ujednačenije od konvencionalnog drveta i šperploče i zamjenjuju

ih kada je trošak važniji od čvrstoće i izgleda. Iverica se može učiniti privlačnijom bojanjem
ili uporabom drvenih furnira na vidljivim površinama. Iako je gušća od konvencionalnog
drveta, najlakša je i najslabija vrsta vlaknastih ploča, osim izolacijske ploče. Vlaknaste ploče i
tvrde ploče srednje gustine, koje se nazivaju i vlaknaste ploče visoke gustoće, čvršće su i
gušće od iverica. Različite klase iverica imaju različitu gustoću, s većom gustoćom što znači
veću čvrstoću i veću otpornost na pucanje vijčanih spojnica.

Značajan nedostatak iverica je osjetljivost na širenje i promjenu boje uslijed upijanja vlage,
posebno kada nije prekrivena bojom ili drugim brtvilom. Stoga se rijetko koristi na otvorenom
ili na mjestima gdje postoji visoka razina vlage, osim u kupaonicama, kuhinjama i
praonicama, gdje se obično koristi kao podloga zaštićena ispod kontinuiranog lima vinilnog
poda otpornog na vlagu.

U suhim je okruženjima furnirana iverica poželjnija od furnirane šperploče zbog svoje

stabilnosti, niže cijene i praktičnosti.

2.1 Porijeklo

Iverice potječu iz Njemačke. Prvi je put proizvedena 1887. godine, kada je Hubbard izradio
takozvano "umjetno drvo" od drvenog brašna i ljepila na bazi albumina, koje je učvršćeno pod
visokom temperaturom i pritiskom.

Tijekom Drugog svjetskog rata fenolna smola bila je lakše dostupna od furnira od
najkvalitetnijeg drveta u Njemačkoj, a pilot i izumitelj Luftwaffea Max Himmelheber odigrao
je ulogu u izradi prvih listova iverica. Prvi komercijalni komad proizveden je tijekom Drugog

3
svjetskog rata u tvornici u Bremenu u Njemačkoj. Za njegovu proizvodnju korišten je otpadni
materijal, kao što su strugotine za blanjanje, ostaci ili piljevina, mljeveni čekićem u iver i
povezani zajedno s fenolnom smolom. Glodanje čekića uključuje razbijanje materijala na sve
manje dijelove dok ne prođu kroz sito. Većina drugih proizvođača ranih iverica koristili su
slične postupke, iako često s nešto drugačijim smolama.

Utvrđeno je da se bolja čvrstoća, izgled i ekonomičnost smole mogu postići korištenjem

ujednačenijih proizvedenih sječaka. Proizvođači su počeli prerađivati čvrstu brezu, bukvu,
johu, bor i smreku u konzistentne sječke i pahuljice; ti finiji slojevi zatim su postavljeni na
vanjsku stranu ploče, čija je jezgra sastavljena od grubljih, jeftinijih iverja. Ova vrsta ploča
poznata je kao troslojna iverica.

2.2 Postupak proizvodnje iverice

U novije vrijeme također su se razvile iverice s stupnjevanom gustoćom. One sadrže čestice
koje postupno postaju sve manje kako se približavaju površini.

Iverice se proizvode miješanjem čestica ili pahuljica drveta zajedno sa smolom i

oblikovanjem smjese. Sirovina se ubacuje u disk-drobilicu s između četiri i šesnaest radijalno
raspoređenih noževa. Sječke od disk-drobilica ujednačenijeg su oblika i veličine nego od
ostalih vrsta drvnih sjeckalica. Zatim se čestice osuše, a sve velike ili premale čestice se
prosijavaju (Mirski, Dziurka, & Banaszak, 2018).

Smola se zatim raspršuje u obliku sitne maglice na čestice. U postupcima se koristi nekoliko
vrsta smola. Smole na bazi amino-formaldehida najbolji su odabir na temelju cijene i
jednostavnosti upotrebe. Urea-melaminske smole pružaju otpornost na vodu, a više melamina
pruža veću otpornost. Obično se koriste u vanjskim primjenama, s obojenom smolom koja
potamnjuje ploču. Da bi se dodatno poboljšala svojstva panela, resorcinolne smole mogu se
miješati s fenolnim smolama.

Proizvodnja ploča uključuje i druge kemikalije, uključujući vosak, boje, sredstva za vlaženje i
sredstva za oslobađanje, kako bi se pomoglo u obradi ili napravio konačni proizvod otpornim
na vodu, vatru ili insekte.

Nakon što čestice prođu kroz maglu smole koja je dovoljna da obloži sve površine, one s eu
slojevima slažu u kontinuirani „tepih“. Taj se „tepih“ zatim razdvaja u diskretne, pravokutne
"pokrivače" koji će se sabiti hladnim prešanjem. Slažu se drvene pahuljice, a one se

4
raspoređuju rotirajućim grabljama. U iverici s stupnjevanom gustoćom pahuljice se šire
zračnim mlazom koji baca sitnije čestice dalje od grubih. Dva takva mlaza, obrnuta,
omogućuju nakupljanje čestica od finog do grubog i natrag do finog.

Oblikovane ploče hladno se komprimiraju kako bi se smanjila debljina i olakšao transport.

Kasnije se ponovno komprimiraju pod tlakom između 2 i 3 megapaskala (290 i 440 psi) i
temperaturama između 140 i 220 ° C (284 i 428 ° F) da se stvrdne ljepilo. Cijeli postupak
kontrolira se kako bi se osigurala točna veličina, gustoća i konzistencija ploče.

Daske se zatim hlade, obrezuju i bruse. Zatim se mogu prodati kao sirova ploča ili površina
poboljšana dodavanjem drvenog furnira ili laminatne površine.

2.3 Dizajn namještaja

Iverice su imale velik utjecaj na dizajn namještaja. Početkom pedesetih godina 20. stoljeća
kuhinje od iverica počele su se koristiti u konstrukciji namještaja, ali su, u mnogim
slučajevima, ostale skuplje od punog drveta. Kuhinja od iverica bila je dostupna samo vrlo
bogatima. Jednom kad je tehnologija bila razvijenija, iverice su pojeftinile.

Neke velike tvrtke svoje strategije temelje na pružanju namještaja po niskoj cijeni. Da bi to
učinili, koriste najjeftinije moguće materijale. U gotovo svim slučajevima to znači iverice ili
vlaknaste ploče srednje gustine (MDF) ili slično. Međutim, proizvođači, kako bi zadržali
reputaciju kvalitete s niskim troškovima, mogu koristiti veće razine iverica, npr. iverice veće
gustoće, deblje iverice ili iverice napravljene koristeći visokokvalitetne smole. Može se
primijetiti količina ulegnuća na polici ploči širine kako bi se napravila razlika.

Općenito, puno niži troškovi roba ploča (iverica, vlaknasta ploča srednje gustoće i drugi
inženjerski proizvedeni proizvodi od drveta) pomogli su istisnuti masivno drvo iz mnogih
slučajeva u ormarima.

2.4 Sigurnost

Postoje sigurnosna pitanja kako za proizvodnju, tako i za uporabu. Fina prašina i kemikalije
oslobađaju se kada se iverica obrađuje (npr. piljenje ili usmjeravanje). U mnogim zemljama
postoje ograničenja profesionalne izloženosti koja prepoznaju opasnost od drvene prašine.

5
Rezanje iverica može osloboditi formaldehid, ugljični monoksid, hidrogen-cijanid u slučaju
amino smola i fenol u slučaju fenol-formaldehidnih smola.

Druga briga o sigurnosti je sporo otpuštanje formaldehida tijekom vremena. 1984. godine
zabrinutost zbog visoke razine formaldehida u zatvorenim domovima dovela je Ministarstvo
stanovanja i urbanog razvoja Sjedinjenih Država do postavljanja građevinskih standarda.
Iverica (PB), vlaknasta ploča srednje gustine (MDF), orijentirana vlaknasta ploča (OSB) i
laminirani podovi glavni su izvori emisija formaldehida. Kao odgovor na pritisak potrošača i
drvoprerađivača na industriju, PB i MDF postali su dostupni u inačicama „bez dodanog
formaldehida“ (NAF), ali od 2015. nisu bili u uobičajenoj upotrebi. Mnogi drugi građevinski
materijali poput završne obrade namještaja, tepiha i brtvljenja imaju emisiju formaldehida,
kao i izolacija od uree-formaldehidne pjene, koja je u Kanadi zabranjena za ugradnju u
stambeni zatvoreni zid šupljine. SZO1 je formaldehid klasificirala kao poznati humani
kancerogen.

1
Svjetska zdravstvena organizacija

6
3 LJEPILA

3.1 UF ljepila

UF je glavno ljepilo za ploče na bazi drveta s mnogim snažnim prednostima: vrlo niska
cijena, nezapaljivost, svijetla boja i brze brzine stvrdnjavanja. Danas su širom svijeta UF
ljepila daleko glavne vrste aminoplastičnih ljepila koja se uglavnom koriste za unutarnje
panele. Glavni nedostatak ovih ljepila je njihova slaba vodonepropusnost, gdje se mogu
primijetiti neki kvarovi veza na ubrzanom starenju. UF ljepila povremeno pokazuju neke
probleme s dugotrajnom hidrolitičkom nestabilnošću.

Slika 1 UF lijepila, kemijska građa

Urea-formaldehidna ljepila široko se koriste u drvnoj industriji za spajanje drva u korisne

oblike kao što su šperploča unutarnje klase i iverice. Kemijska shema ovih ljepila prikazana je
na slici 1. Primarna reakcija je dodavanje formaldehida uree radi stvaranja metiloliranih
amina u osnovnim uvjetima koji se zatim mogu dalje kondenzirati s drugim ureama da bi

7
stvorili trodimenzionalnu mrežu pod kiselim uvjetima. Te se reakcije mogu odvijati na sobnoj
temperaturi ili na povišenoj temperaturi, ovisno o molarnom omjeru formaldehida i amina i
prisutnosti katalizatora. Katalizatori uključuju amonijev klorid ili amonijev sulfat, koji se
puferira dodavanjem trikalcijevog fosfata (Pocius, 2012).

Urea-formaldehidna ljepila bila su pod povečalom 1990-ih zbog sumnje na emisiju

formaldehida kada je lijepljeno drvo bilo izloženo uvjetima visoke vlažnosti. Utvrđeno je da
bi se emisija formaldehida mogla znatno smanjiti ako bi se molarni omjer smanjio sa
standardnih 1,55 na -1,85 (formaldehid na ureu) na razine od 1,02 na -1,1. Ova promjena
mogla bi se postići pažljivim dodavanjem uree u postupak kuhanja. Još jedan način na koji se
emisija formaldehida mogla smanjiti bio je dodavanjem melamina u smjesu od smole.
Dodavanje melamina smoli uzrokuje poboljšanje hidrolitičke otpornosti stvrdnute smole
(Pocius, 2012).

3.2 MUF ljepila

MUF ljepila, s različitim udjelima melamina, pokazuju visoku otpornost na vlagu i klimu, a
koriste se u ivericama, MDF-u i vlaknastim pločama visoke gustoće (HDF), a ponekad i u
proizvodnji OSB-a. Čisti melamin-formaldehidni (MF) ljepila koriste se samo za ukrasne
laminate i papirne premaze koji nisu obuhvaćeni ovim radom.

Formulacija smole MUF izgrađena je od kombinacije određene količine formalina, melamina

i uree (u početnoj fazi i fazi refluksa), a također i sorbitola. Varijacije u formulaciji daju
različita svojstva smole. Optimalna svojstva smole daju optimalnu formulaciju MUF smole. Iz
podataka analize svojstava, optimalna formulacija određuje se pomoću D-optimalnog kriterija
eksperimentalnog dizajna smjese. Selektivni kriteriji za optimalna svojstva smole trebali bi
imati dobru viskoznost, maksimalnu topljivost u vodi, minimalno razdoblje stvrdnjavanja na
sobnoj temperaturi i maksimalni vijek skladištenja.

Optimalna svojstva smole dobivaju se iz MUF smole s formulacijom koja se sastoji od 59%
formalina, 30% melamina, 4% uree dodane u početku, 6% uree dodane nakon refluksa i 1%
sorbitola. Ova smola ima viskoznost 96 cp, niže razdoblje stvrdnjavanja i dug životni vijek
(Bono & Siambun, 2002).

8
3.3 PF ljepila

PF je najstarija vrsta sintetičkih ljepila. Manje se koriste u proizvodnji iverica i MDF-a, a

najviše u OSB-u (vidi tržište Sjeverne Amerike) i šperploči, kao i u proizvodima od
laminiranog drveta (npr. LVL, GLT). Nakon pravilnog stvrdnjavanja, PF ljepila posjeduju
trajnu otpornost u vlažnim klimatskim uvjetima. Daju vrlo dobro prianjanje na drvo i imaju
izvrsnu stabilnost. Uobičajeni aditiv za PF ljepila je urea [CO (NH2) 2] kako bi se osigurala
poboljšana svojstva protočnosti, smanjili troškovi i uklonio slobodni formaldehid; također,
kako bi se smanjio sadržaj vode u smolama, što može imati pozitivan utjecaj na uporabu u
lijepljenju OSB i iverica slojem jezgre. Ponekad je uobičajeni učvršćivač za PF ljepljive
sustave kalijev karbonat (K2CO3), iako se natrijev karbonat (Na2CO3) rijetko koristi.

3.4 PMDI ljepila

PMDI ljepila se obično koriste za lijepljenje drvenih ploča zbog velike čvrstoće veze koju
pružaju. Obično su to smjesa monomernog difenilmetandiizocijanata i prekrivenih metilenom
oligo-aromatskih izocijanata s nekoliko NCO skupina na svakoj molekuli. Veći trošak PMDI
ljepila nadoknađuje se bržim vremenom reakcije, u usporedbi s PF, vrlo velikom čvrstoćom
veze i superiornom otpornošću na vodu i klimatske uvjete. Ova se ljepila u Europi prodaju
kao sustavi bez formaldehida. Međutim, PMDI ljepila trebaju posebne mjere predostrožnosti
kada se koriste u industriji, a problemima lijepljenja tiska potrebna je posebna pažnja kada se
koriste u sloju lica. Izliječena PMDI ljepila ipak ne predstavljaju prepoznatu zdravstvenu
zabrinutost. Sljedeća su poglavlja usredotočena na ljepljive sustave koji se danas koriste u
industriji iverica, MDF-a i OSB-a u Europi, pružajući detaljne tehničke informacije i
rezimirajući najnovije stanje u području ploča na bazi drva. Uz to, posebna pozornost
usmjerena je na strukturu odgovarajućih europskih tržišta drvenih ploča, s podacima o
kapacitetu i proizvodnji, kao i proizvodima specijalnih (nišnih) ploča.

Izocijanati su važne industrijske kemikalije koje se koriste za injekcijsko prešanje i za

proizvodnju poliuretanskih pjena. Svi izocijanati od industrijskog značaja sadrže dvije ili više
izocijanatnih skupina po molekuli. MDI je postao važno ljepilo u industriji proizvoda od drva,
posebno za ljepljenje orijentiranih ploča. Izocijanati nastaju fosgenacijom amina. Sinteza
MDI započinje kondenzacijom anilina s formaldehidom u otopini kiseline. Nastaje složena
smjesa izomernih diamina i oligomernih poliamina. Prevladava 4,4′-diamin. Ova složena
smjesa je fosgenirana dajući PMDI. PMDI, umjesto pročišćenog diizocijanata, materijal je

9
koji drvna industrija koristi kao ljepilo. Na sobnoj temperaturi, PMDI je bistra smeđa tekućina
s viskoznošću od oko 0,5 Pas i niskim tlakom pare. Ima izvrstan rok trajanja sve dok je
isključena vlaga. Adhezivna svojstva PMDI proizlaze iz reaktivnosti izocijanatnih skupina. Te
skupine reagiraju sa spojevima koji imaju aktivni vodik, poput vode, alkohola i amina.
Zagrijavanje povećava brzinu ove reakcije, a pri visokim temperaturama reakcija može biti
izuzetno brza. Uz reakciju s vlagom u drvu da bi se stvorile poliuree, teoretski je moguće da
se kovalentne veze stvaraju između hidroksilnih skupina u drvu (npr. na celulozi) i
izocijanata.

Slika 2 PMDI ljepilo

10
4 ZAKLJUČAK

Iverice se izrađuju kompresijom drvne sječke ljepilom. U ploči s prešanim ivericama iverje je
uglavnom paralelno s površinom. Iver u površinskom sloju tanji je od onog u srednjem sloju,
pa je površina iverica gušća i kompaktnija od srednjeg.

Na temelju provedenih analiza literature treba konstatirati da što je veća količina PMDI
unesena u UF smolu, to je veće poboljšanje svojstava čvrstoće i vodonepropusnosti
proizvedenih ploča. Zauzvrat, ploče proizvedene u kraćem vremenu prešanja karakteriziraju
bolja mehanička i fizička svojstva od referentnih ploča proizvedenih u identičnim uvjetima,
smolirane čistom UF smolom. Treba naglasiti da su ploče proizvedene s 10% udjela PMDI u
smjesi ljepila, bez obzira na njihovo vrijeme prešanja, karakterizirane vodootpornošću
izmjerenom testom V100 na razini koja je propisana standardom za vanjske ploče koje ne
podnose opterećenja (tip P3). Štoviše, uvođenje PMDI u urea smolu već sa 2,5% omogućilo
je, pri vremenu prešanja smanjenom na 16 s / mm, proizvodnju ploča s boljom čvrstoćom na
savijanje i unutarnjim lijepljenjem.

11
5 POPIS LITERATURE

Bono, A., & Siambun, N. J. (2002). New Developments and Application in Chemical
Reaction Engineering. Studies in Surface Science and Catalysis.

Jambreković, V., Brezović, M., Kljak, J., & Antonović, A. (2006). Hrvatskoj, Mogućnost
proizvodnje kompozitnih materijala od usitnjenog drva u Republici. Drvna industrija :
Znanstveni časopis za pitanja drvne tehnologije, str. 183-191.

Kharazipour, A., Schöpper, C., Müller, C., & Euring, M. (2009). Review of Forests, Wood
Products and Wood Biotechnology of Iran and Germany. Universitätsverlag
Göttingen.

Mirski, R., Dziurka, D., & Banaszak, A. (Kolovoz 2018). Properties of Particleboards
Produced from Various Lignocellulosic Particles. Bioresources, str. 7758-7765.

Pocius, A. V. (2012). Polymers for Advanced Functional Materials. Polymer Science: A

Comprehensive Reference. Dohvaćeno iz Science Direct:
https://www.sciencedirect.com/topics/engineering/urea-formaldehyde-adhesive

Sonderegger, W., & Niemz, P. (Siječanj 2006). The influence of the temperature on the
bending strength and the modulus of elasticity of diverse wooden materials. European
Journal of Wood and Wood Products, str. 385-391.

12