Or.

Janko Penic

RAZUM
I
O BJAVA
o
BOGU

ll. izdanje
 Dr JANKO PENIC

RAZU M
I
OBJAVA O BOGI.J

Odobrenjem Nadbiskupskog duhovnog stola,
Zagreb, broi 2898/64
ZAGREB 1971.
Vlastita naklada
Tisak: oZrinski" eakovec
RAZUM IOBJAVA O BOGU
SPOZNAJA BOGA
NaSe doba priznaje opstojnost samo oni! Predmeta. i. poja'
ta tfi-ie mogu'okorn vidjeti u{om du1i, jezikom -okusiti,-nju'
it.-ir:"titi i frtto* opipati. Sve Sto 3ad]tryi osjetni svijet, ljudi
a;fu;jt;;;ijedu, il bar u to sumnjaju. Tako je i s opstojnosiu
B;i#:Bdle duhovno i na&emaljslro.biie' Ne da se osjetilima
r"-ij"iiti Zalo poridu ili pak sumnjaju u njegovu opstojnost'
Tvarni je Zivotni nazor sasvim bez te,melja' -Gluhak ne
duje glasova.iz toga Sto ih ne duje, ne slijedi da glasova.uop'
Ce"neira. Slijepac ie osjeia svjetla. Zar ima zato pravo reii.da
svjetlo uopii ne postoji? Nipoitol Za5to .le bi mogla postojati
biia koja'nadilaze svih pet iutila pa se nijednim ne mogu osje-
titi? Drjhovna su bida drugadije naravi nego Sto su na5a osieti-
la, pa je razumljivo da se osjetilima ne mogu ni spoznati. TJeb1,
dakle, udariti drugim putem da se mogne spoznati duhovni svi-
jet, a u prvom redu najduhovnije biie, sam Bog'
Bog nam se odituje po vidljivom svijetu. Mi osjetilima
promatramo svijet pa kod toga zakljudujemo: svaka pojava ima
svoj uzrok. Bez dovoljna uzroka nigdje ne nastaje nikakav udi-
nak. I ditav svemir je jedan udinak koji mora imati svoj uzrok.
Taj je uzrok izvan svijeta, duhovne je naravi, a zovemo ga Bog.
Boga spoznajemo po glasu svoje savjesti. Savjest je du-
Sevnamoi, koja opienite zakone primjenjuje na pojedine sludaje-
ve. Opii je zakon: nevina se dovjeka ne smije ubiti. Savjest kaZe:
malo dijete je nevin dovjek. Dakle ga ne smijemo ubiti. Opdeniti
je zakon: ne smije se krasti. Savjest kaZe: ovo je tucli novac, tutte
odijelo, tutli sat. Dakle ga tts srnijem ukrasti.
Svaki dovjek ima savjest. Kod svakog dovjeka savjest raz-
likuje izmettu dobra i zla. Svakomu dovjeku njegova savjest neo-
doljivom snagom zapovijeda: dobro si duian diniti, a zla se mora5
kloniti. Kad smo ne5to dobra udinili, savjest nas hvali, daje nam
priznanje, ona je mirna i spokojna. Kad smo pak ne5to zla udini-
li, ona nas kara, predbacuje nam. Upozoruje nas: pazi, Bog postoji,
|jeryr ie5 odgovarati za zlo Sto si udinio. Ako i izmakneS ljudskoj
kazni. BoZjoj neie5 izmaknuti.

Savjest se moZe uiutkati na nelio vrijeme pa izgleda kao da
ovaj ili onaj dovjek n"*u 56vjesti. Ali to ne traje dugc. S:rvjcst se
ponovno probudi, radi i uznemiruje. RaCi veliliih i tciliiil zicdina
moZe griZnja savjesti biti i tako velika da dovjek polucli, ili si ::am
oduzme Zivot.
Treii je nadin kako spoznajemo Boga: vrhunaravna Objar,a
koju nam je Bog dao nekada po patrijarsima i prolocina, a naj-
poslije po svojem Sinu Isusu Kristu. Prvim i drugirn nadinom,
tj. po vidljivom svijetu i po glasu savjesti, mogu Boga spcznaii
svi ljudi; to su dva puta po kojima svi ljudi mogu doii do spoz-
naje Boga. Treii nadin spoznaje Boga, koji biva po vrhunaravnoj
Objavi, mogui je u svoj svojoj punini samo krSianima, jer sarno
kr5ianstvo posjeduje svu Objavu.
Boga ne moZemo tjelesnim odirna vidjeti jer je duh. Ali ga,
eto, spoznaje po djelovanju u prirocli, u viasritoi sai'jcsti i po
velidanstvenim djelima u kr5ianstvu. Tko, dairlc, ima zclravu pa-
met i malo dobre volje lako ie naii Bo-ea, a s Eogom i sve dru-
go znanje potrebno za destit ljudshi Zivot.
LJUDI I PRIRODA NAS UEE DA POSTOJI BOG
Svi mi znamo jasno i sigurno da postoji Gospociin Bog.
Odakle to znamo?
Da postoji Gospodin Bog udili su nas najprije naSi rodite-
lji. Plemenite majke uzimaju na krilo joS malenu i nejaku djecu,
prstom pokazuju na nebo i govore: Gledaj, dra.godijete, tamo go-
re je Bog. On je naS dobri Otac. Sve nas inra rado, a napose irna
rado dobru djecu. Majke se kriZaju s djecom. lV{ajhe nole s
djecom. Majke su prvi uditelji vjere i iudoreila.
Kad dijete prohoda, roditelji ga vode u crhvu. Tu diletc
duje vjerske pouke od sveienika, sluZbenogapredsiavnilca Crkve.
Sveienidka je duZnost tumaditi svijetu BoZji nauk i upucivati iju-
de na kreposno Zivljenje. >Idite dakle i naudavajte sve naroden
(Mt.28, 19),rekao je Isus apostolima.
Vjerouditelji naSi imaju neprocjenjive zasluge za vjersko
znanje mladeZi i ditave naSe javnosti. Koliko se mude i pate da
djeci dadu temeljito vjersko znanje! O Bogu desto lijepo piSu
dnevne novine, dasopisi i knjige. - Konadno, tko da izbroii sve
putove i nadine kako dolazimo do spoznaje Boga! Svima i svako-
me, tko nam Sto istinita kaae o Bogu i na dobro nas upuiuje, tre-
ba da smo iskreno i duboko zahvalni, jer su vjersko-iudoredni
uditelji i odgojitelji - iza Boga - na5i najveii dobrodinitelji.
4
I onaj dovjek koji bi od djetinjstva Zivio sam za sebe u Su-
mi, bez veze s ljudima, bez pouke, bez Skole i bez knjige, i taj bi
sam po sebi do5ao do spoznaje da postoji Bog. A tatol I tatav
iovjel< r'idi da mlada Zivotinji ina ivoj uzrok-u starijoj. Da bilj-
i;a ima sr,'ojuzrok u sjemenu, dijete u ioditeljima i tai<o redom. i
r,anltan dovjek, bez ikakve Skole i pouke, spoznaje da svaka po-
.iavaira srrijetu ima svoj uzrok. prem-atome ima svoi uzrok i diiav
sr,ijet i sav svemir, a taj je najviSi uzrok Gospodin Bog. Tako se
i'istim, prirodnim, zdravim umom dolazi od udinaka do uzroka. od
stvorova do stvoritelja, od vidjivog sviieta k nevidljivom Bogu,
l.la taj jc nadin spoznaoBoga Aristotel, naiveii mudric rroeans[o-
ga svijeta. Jednako i sv. Toma Akvinac, najumniji preas?a,irik t<r-
iiansl<e,nauke.Istim putem, tj. promatrajuii stvoiove, moZe sva-
ki dovjek, koji ima zdrav razum, doii do spoznaje Boga. Sv. pavao
liara pogane i veli da n_emajuisprike ako kr5e zakin BoLji. Jer,
iako nemaju Objave o Bogu. mogu Boga spoznati prirodnim pu-
1cn, vlastitim razumom. >Jer Sto je na njemu lBoguy neviO-
ljrvo od s,tl'orenja svijeta, razabire se i opaZa po stvr.rr:enjiman
l i t i m i i .1 , 2 0 ) .
NER.AZUMNA.TE BORBA PROTIV VJERE U BOGA
.Na-ko3 istodnoga je _grijeha ljudski razum potamnio pa se
ricgaila cia do'jek lako padne u zabludu. I volja ji nakon istbd'o-
ga grijeira viSe sklona na zlo nego na dobro, pi nije rijetko da
covjck voli i ljubi zlo mjesto dobra. rz te prirodne siabosli dolazi
i_clo.toga da ljudi imaju krive spoznaje i o Bogu. Isto tako se
iiciuier'l.iavaiuza zlo kao da je dobro.
povijesti je vei bilo mnogo vjerskih i iudored.nih zabhtda.
Tc s' zablurle branili ljudi i oruZ3emu ruci. Nastajali Ji;;iii
se Zestoltivjerski ratovi. Bilo ih je prije Isusa Krisia. A bilo ih je
i nakon Isusa Krista. Prva se tri kijiinska vijeka neprestano rla-
tr:Je proti-,' kr5ianstva-.Tu su progonstva Neronova, becijeva, pa
Dioklccijanova, i tko da ih izbioji"triio .r. Lrtvama, bito u progoni-
teliima.
,,j- ,Do.k.su
s.e u povijesti vjerske zablude ki:etale oko jedne
tstrDe,.ili jcclne crkvene ustanove, danas se mnogi bore
:l:.:5"
frtottv^svih vjersliih.istina, protiv svake vjere i protiv Jamoga
r.g,qa.DanaSnji neprijatelj vjere hoie istrijebiti iz f.iudskoga
diu-
stva s\re Sto nosi bilo kakav vjerski biljeg, pa i samoga Boga.
Ni_
y po.vrjesri rat protiv Boga i v3ere"nijeUlo tako 8pr"Z"?il.-
lI1,1"
i o z c s r o kk a ( )S t o . i ed a n a s .
li nepiijatelji uspjeti iskorijeniti Eoga i vjeru iz ljud_
-,-^^^
sKogaIoig cllu51\'a? Neie. Neprijitelji rnogu razoritl sve cikve idp;-
le. Oni mogu ukloniti sve kriieve, slike i kipove vjerske. Mogu
s groblja odstraniti sve vjerske znakove i natpise. Mogu zabraniti
svaku pouku o Bogu i vjeri i po Skolama i po privatnim domo'
vima. Mogu zabraniti i to da se nigdje ni5ta ne piSe o Bogu i vje-
ri. Mogu poubijati sve sveienike, redovnike i redovnice. Sve to
mogu postiii, a vjera ie i dalje metlu ljudima postojati. Dokle god
bude ljudi na zemlji, oni ie jasno spoznati da na svijetu nigdje
ni5ta samo od sebe ne nastaje. Razumnim ie ljudima uvijek biti
jasno da kuia ne nastaje sama od sebe, nego ima svoj uzrok u
graditelju. Slika upuiuje na slikara, a kip na klesara. Dijete pred-
stavlja roditelje, vinograd vinogradara itd. Tako ni ovaj divni
svemir nije nastao sam od sebe, nego ima svoj uzrok, a taj je
svemoguii Bog. Vjere bi sa svijeta nestalo jedino onda kad bi
nestalo i zadnjega dovjeka. A dok bude na svijetu i jedan iovjek
bit ie i vjere, jer Ce vjera izvirati iz niega samoga, iz njegova vla-
stitoga raanma.
Promislite koliko je vei krvi proliveno u borbi protiv
1'jere i Boga! Koliki su vei ljudi pali kao Zrtve vjerskih progona,
koliki su unesreieni za cijeli Zivot! Ako je ikada ikoja borba
na svijetu bila luda i bez svrhe, to je luda borba protiv Boga i
vjere. Niti su ljudi Boga postavili, niti ga mogu skinuti. A vjera u
Boga postoji na zemlji otkada postoji i iovjek na zemlji koji Boga
svojim umom spoznaje i srcem ljubi.
Zahvalni smo toplo Bogu i velikoj duhovnoj svijesti hrvat-
skoga naroda - na5ih dobrih vjernika, da su prozreli i odbacili
zablude na5ega vremena. Molimo Boga Zarko, s punom nadom da
nas saduva od toga zla i ubuduie.
OPCENITO JE UVJERENJE LJUDSKOGA RODA
DA IMA BOG
Istina - ima Bog - tako je odita da su vei pogani drZali
ili bezumnikom ili zlodincem onoga koii bi tu istinu poricao.
Ima Bog - to je osnovna istina svake vjere. Covjek je spoznaje
kad dotle k razumu. Nama - kr5ianima katolicima - jamdi za
sigurnost ove istine jo5 i cijela krSianska vjera.
Udenjaci su kroz sva vremerla iznosili dokaze da ima Bog.
Ovi dokazi na5u vjeru u Boga znanstveno utvrttuju. Povrh toga ti
dokazi dokazuju i to da je nevjerstvo, naprosto, protiv razuma.
Ako gledamo povijest, prvi umovi ispovijedaju: ima Bog.
Mudraci prvoga reda dokazuju bivstvovanje BoZje. Sjetimo se naj-
poznatijih imena: Sokrat, Platon, Aristotel, Ciceron, Seneka, Des-
cartes, Leibniz, Mercier.
6
Prirodoznanci svih struka i obretnici najzama$nijih izuma
priznaju se otvoreno kriianima. Tu su Kopernik, Qalilsi, Newton,
na5 BoSkovii, Pasteur i bezbroj drugih.
Veliki pjesnici i umjetnici, drZavnici i ljudi -svih vjekova,
crpli su iz vjeie u Boga naSviSesvoje misli i na vjerskoj sg osnovi
.uidati svojl neumrE djeh. Hoietl pjesnike: Homera, Horacija,
Dantea, Shikespeare-a, na5eg velikana Gunduliia. Uzmite slikare i
kipare: Michelangela, Tiziana, Murilla, naSeganeumrloga Me5tro-
viia! Sto je bivao stariji i iskusniji, to je vi5e izratlivao kipove ba5
vjerskog iadrZaja. Nama je Hrvalima na ponos. I svjetski u-mj91:
nien tiogotri ni5ega Me5troviia stavljaju uz bok Michelangela- Ili
clrZavnike] Konstantina Velikoga, tcaita Vetit<oga,na5e Zrinjske i
Tomu Bakada.
Ne samo prvaci ljudskoga duha ili geniji, vei i svi narodi re-
dom vjeruju da ima Bog. To potvrtluju povijesni spomenici svih
naroda. Umno je rekao rimski mudrac i glasoviti govornik Cice-
ron: >Nema plemena tako surovog i tako divljeg koje nt: bi ztralo
da valja ispovijedati Boga". Etnologija ili nauka o narodima ne
pozna naroda bez vjere.
Opienito je, dakle, uvjerenje ljudskoga roda da ima Bog.
Ta se dinjenica mole protumaditi jedino onda ako priznamo da
je uvjerenje o postojanju Boga glas ljudske naravi. Taj je glas
mogao proistedi ili iz nrie - sjetilne - naravi dovjedje, iz iu-
tila i poZuda, ili iz vi5e naravi ljudske, iz urna i volje. NiZa ili osjet'
na ljudska narav, a jednako ni opaka ljudska volja nije mogla
iznaii Boga. Bog je duh, osjetilima nedohvatan. Bog je svet i pra-
vedan, protivan strastima i pokvarenoj volji. Prema tome je stal-
no i opdenito uvjerenje ljudskog roda - ima Bog - moglo po
teii samo iz razumne ljudske naravi. Ono pak Sto razumna ljud-
ska narav jednodu5no uodi osnovano je uvijek na istini.
Sada, u ovom zemaljskom Zivotu, mi ne moZemo Boga vi-
djeti, niti ikojim drugim osjetilina zamijetiti, jer je Bog duh i ne-
ma tijela. U prekogrobnom iivotu tijelo ie na5e biti proslavljeno,
a du5a ie biti osvijetljena nadnaravnim svjetlom, koje se zove
svjetlo slave. Po svjetlu slave bit ie na5a du5a sposobna gledati
Boga kakav je On u sebi. Sv. Ivan apostol veli: >Ljubezni! Sad smo
djeca BoZja i joS se nije pokazalo Sto iemo biti. Znamo da kad se
pokaZe (B99. u prekogrobnom Zivotu), bit iemo mu slidni, jer
iemo ga vidjeti kao Sto jest< (1 Iv 3,2).
VJERA JE U BOGA ZAHTJEV L.YUDSKE NARAVI
_. Nema istine o kojoj bi bio tako jednodu5no uvjeren cio
ljudski rod kao Sto je iitina: ima Bog. Livjerenje - i*li nog _
jest najstarija, najopienitija i najznanenitija pojava. Nijedan spo-
menil< pro5losti ne govori o postanku vjere. U svima je vjera
u Boga vei gotova dinjenica.
Ta se dinjenica ne moZe drukdije protumaditi vei da vjera
ima svoj korijen u ljudskoj naravi.
I zaista, jedini se dovjek od zemljskih strrorova ponosi
vjerom u Boga i time se razlikuje od nerazumnih Zivotinja. Vei
je Laktancije, apologeta prvih kriianskih vremena, nazvao
iovjeka >vjersko biien. A fiziolog Quatrefages dokazuje da je
bitna znadajka dovjekova >sposobnostza vjeru<. Misao o Bogu
nastaje u dovjeku dim dovjek dode k razumu. I malena djeca, bez
veieg i dubljeg dokazivanja, shvaiaju istinu: ima Bog. Ovu uzvi
Senuistinu ne moZe iz svoje du5e iskorijeniti nijedan dovjek. Jed-
va ie je silom zatomiti, i to samo za neko vrijeme.
Sve to znadi: sposobnost i teLnja za vjerom u Boga izvire
iz ljudske du5e upravo tako kao Sto izvire i telnia za mi5ljeniem i
ljubavlju. Kao 5to se ne da zamisliti zdrav dovjek, a da ne bi
mislio, sudio i zakljudivao; kao Sto se ne da zamisliti zdrav dov-
jek, a da ne bi ljubio svoj rod, dom ili bar neito na svijetu - jed-
nako se tako ne moZe zamisliti dovjeka, a da ne bi mislio o Bo-
gu i da ne bi teZio za Bogom. To znadi: vjera u Boga je zalrtjev
ljudske du5e ili zakon ljudske naravi.
Ako promatrarno ljudski um, on po svojoj naravi nu-
Zno i neodoljivo teZi za spoznajom istine. Istinu spoznaje kad
spozna stvar onako kakva je u sebi. On teZi za istinom ne samo
ovom ili onom, vef za istinom uopie, za svom istinom, gdje god
je i koliko god ima. Vei dijete pita: Sto je ovo, za5to je tako,
odakle je to? Ni dijete ne miruje, a kamoli odrastao dovjek, dok
stvar ne spozna, dok ne dode do istine. Covjek prelazi od jedne
pojave na drugu, od jednoga uzroka na drugi i nema mira dok
nije umom do5ao do najvi5ega uzroka koji zovemo Bog. Bog je
prva i vjedna istina. U njoj se dovjek potpuno smiruje, u njoj
nalazi izvor svim drugim istinama.
Tako su, eto, svi stvorovi na zemlji propov.iednici ove uz.
vi5ene istine: ima Bog. I nebo sa svojim zvijezdama i zrak sa
svojim pticama. I vode sa ribama. I zemlja sa zvi.ierima i biljka.
ma. Sve to vide i priznaje: Nismo se mi sami stvorili, niti ie red
i sklad, Sto vlada meGlunama, sludajno nastao. Nas je Bog stvo-
rio i Bog nas je u divni red i sklad svrstao. Vei je poboZni pjesnik
David, promatrajuii nebo i divni sklad ntetlu nebeskim tjelesima,
rekao: >Nebesaie pridati slavu BoZju i djela ruku Njegovih na-
Bqvje5tatie svod nobeskiu(Ps 18,2,3).A strplj,iviJob daje saviet:
>Pitaj goveda i poudit ie te, i ptice nebcske i'pokazat i-e ti. Reci
zemlji i odgovorit ie ti, i pripovijedat ie ti ribe morskeu (Job
12,7-8)... Mudrost nas je BoZja stvorila, ona nas duva, s nama
ravna i upravlja.
8
MISAONI ZAKONI NUZNO DOVODE EOVJEKA DO
SPOZNAJEBOGA
Ljudski um sudi po stalnim zakonima' Ti srt zakoni: Sva-
ko ie cilelo veie ocl s.r'o.lcdcsti. Neito ne noZc u isto vriiernc biti
; ne Uiti. Dva tiicla ne nyJllll biti u isto vriicmc na istom miesltt.
Syaka pojava ima sr.6j dr.-li'c>lianraz.,l2q... i toLko clntgih nitdcla.
O tim je zakonima ili nac*clirnaljudsl<i um talio zavisa' cla ona.i
das pada u zabludu dint sc od niih uclal.ii. Jctiino s potnoirt ovih
zakona naS um misli i s1;oznajc istinu.
Ovi su zakoni sasvim nezavisni od Iir-rdskogauma' eor'.ick il-t
nije izumio. Niti ih nroZe mijcniati. Oni slo.ic, ako sc doviel< po
njima i ne ravna. Ti bi zakoni postojali kad iovjeka i nc bi bilo.
Oni ostaiu istiniti kad bi i sav svemir ilroi)ao.
Ti misaoni zakoni, koiih se drZi i n.rora clrZati nai unr kod
svoga umovanja, nisu ovisni ni o svemiru, niti o lioioj st'iari tt
svemiru. Zaito ne? Jer svemir sc rniien.ia i sr',-'sc u svctliru mi-
jenja, a ova nadela ili istine ostajr-r vjeirtc i r.repromjcnljir,c.
Mora, dakle postojati vrhovno umno biie: Eog, r-r kom .jc
izvor svih nadela, zakona i istina.
Bog je iara, ljudski um je iskra Nicgova. Bog ic istina prva
i najvi5a, vjedna i nepromjenljiva. Bog je mjcra svake istinc. Sto
ljudski um spoznaje, jest istina, ako se s Bogorn - sunccm istinr:
- podudara.
NaS um na svakom koraku u Zivotrr otkriva i rralazi Boga.
Sto je dovjek umniji i dublie proudava prirodu, to iasnije :ipozna-
je-da postoji Bog. Zato su najveii udenjaci bili i najveii itovatelli
BoZji.
Mcctutim, kako god mi iasno spoznajemo cla pristr_r.liEr3,
u samu narav ili bit BoZjega Zivota ne moZcino pr-odr.i.icli. Za5to
ne? Jer je Bog neizmjerno biie, a na5 jc'rrt outaniicn. l.,4irorr.
toga ima u nama samina i izvan nas u :;valiidai-',icm iivoLu il_r
ue mozemo sasvim shvatiti. Pogotovo o'<ia nc nroZe'ro .";irsr,irr-r
:lyatitj Boga koii svojim 'ciz*jerni'r biiem n:rcrirazi s.,ulii u.r,
i ljudski i andeoski, upravo tario kar ito nebo rraclirazi zci'r
i,,r iri
more kap vode.
Zato veli sv. Pavao u poslanici Rimlj:rninra (1 l,
33_3r:):
ayli.no bogatstva muclrosti i poznanja noZiega! tini-,
1O- .r,,1"-
dokudivi Njegovi sudovi i neistriZljivi Nieg,rvi prrl-ovi!
Jel tlr,o
nozn3. rrliyo Gospodnju? Ili tko l"{u je bio savjctnili? Ill rl<o Ntru
naprijed dade Sto, da mu se vr.ari, taA
ic or1 hljcga i k,.; Nj::],, I
u Njemu sve. Njemu slava u viieke!
9
 CUDOREDNI ZAKON U EOVJEKU UPUCUJE NA BOGA Sto se pruZi Zednome ne pu5ta bez place. Cineii dobro postajemo
slidni Spasitelju za koga kaZe Sv. pismo: uKud god je prolazio,
I volja, druga moi naSe duSe, ima svoj odredleni zakon: Do iinio ie dobrou (DAP 10,38).
bro valja diniti, a zla se kloniti. Ovaj zakon zovemo moralni ili
iudoredni zakon. Sto je u pojedinom sludaju dobro ili pak zlo,
to nam kaZe savjest. eovjek iuti savjest dim je do5ao k svijesti
ili razumu. Nema dovjeka, makar on kako opak bio, a da ne bi
iutio savjesti, a da ne bi osjeiao da dobro treba diniti, a zla se SIIMO U BOGU NALAZI COVJEK RJESENJE
duvati. ZIVOTNIH PITANJA
Savjest ima svaki dovjek. Ne samo mi, koji prolazimo
kroz kr5ianske Skole i primamo kr5ianski odgoj, nego i ljudi DuSa ljudska neodoljivo vapije za Bogom. Zivot je ljud-
bez Skole i bez odgoja. Svi imadu pojam o dobru, ali i pojam o ski postojana borba sa Zivotnim neprilikama. To je opazio vei
zlu. Svi znadu da je dobro ne5to plemenito i uzviSeno,a zlo ne5to strpliivi Job pa je bolno uzdahnuo: >Borba je ljudski Zivot na
ruZno i odvratno. Svi znadu da nas dobro dini dragima u ljudskom zemlji< (Job 7,1).
druStvu, a zlo odurnima. Jedne Zivotne neprilike izviru iz samoga iovjeka. Tu je
Savjest zapovijeda dobro, a zabranjuje zlo neodoljivom si- bolest tijela. Jake poZude koje se diZu protiv duSe.Nemir i tjes-
lom. Savjest kaZe: Ne smije5 ukrasti tuile dobro makar te nitko koba Sto nas mude na svakom koraku. Raznortrsnenesreie i neda-
ne vidi i makar ie5 moii izbjeii ljudskoj kazni. Ako dovjek ukra- ie Sto nas prate diljem cijeloga Livota.
de, pa tako pogazi savjest, ona ne miruje, ona kara iq1'jeka; u Druge neprilike dolaze od okolice u kojoi Zivimo. Ljudi se
dovjeku nastaje griLnja savjesti. Savjest predbacuje dovjeku: Iako zaboravljaju, pa jedan drugoga ogovara, klevece, Nepravdu udi
si izmakao ljudskom sudu i ljudskoj pravdi, ima neiko viSi, koii ni. Izrabljuje. Prevari. Po5tenje mu oduzme.
te vidi i kojega sudu neie5 izma(i. Kad pak dovjek posluSa savjest Trede neprilike dolaze od nedistoga duha ili tlavla. Sv. Petar
i neSto dobra udini, raduje se u sebi i iuti posebnu slast. Savjest odinski opominje prve kr5iane: >Budite trijezni i bdi.jte, jer pro-
je tada mirna i zadovoljna. Covjek mirne savjesti ima toliko uZi, tivnik vaS tlavao kao riduii lav obilazi trate(i koga da proguta(
vanje da se to ne da izre(i. Ako ima sreie i blaZenstva na zem- (1 Petr 5, 8). Nedisti je duh zakleti neprijatelj dovjedji. Nepresta-
lji, i koliko je ima, to je imaju ljudi koji dobro dine, kod kojih no-uznemiruje dovjeka i trali zgodu da ga na zlo navede. Kad je
je savjest mirna. pak udinio zlo, rada se u du5i griZnja savjesti koja moZe biti i talio
Svi narodi znadu razlikovati dobro od zla. Svi znadu da jaka da dovjeka dovede i do ludila i do samou6ojstva.
dobro treba diniti, a zlo izbjegavati. Svi su narodi svjesni da JoS vi5e! Koliko puta u Zivotu biva to da nesposobni,IoSi i
taj zakon veZe uvijek i svakoga. Taj je zakon neizbriSljiv i nepre opaki ljudi dolaze na visoka mjesta. Na razne poloZaje. Do dasti
mjenljiv. Ne ovisi ni o umu ni o ljudskoj volji. Taj je zakon nad i n1ryngnja. Postignu veliki imetak. Obiluiu blagom i"ut" uiii".
-zapostavljeni,-pa
dovjekom i dovjek mu se mora pokoravati i protiv volje. Ne da A dobri, J.rynosni, sposobni i radni ljudi bivaju
se ni u5utkati ni ugu5iti. To je dokaz da taj zakon ne potjede od je rijetko, pog-otovodinas, kad materijai ir;;'p;;
i_ll:r-T""i.,Zar
rqrke u ljudskom dru.Stvy, da najbclji i najplemenitiji
tovjeka. On ima svoj izvor u viSem biiu, nadzemaljskom biiu, Yl^l9l_+:.
neogranidenombiiu - Bogu. Samo Bog je rnogao postaviti uzvi. clanovr UuclskogadruStva budu ismijani, pa i u ZivotnoJ-opasnosti,
Seni iudoredni zakon po kom je dovjek duZan i Zivot prije Zrtve a propalice se slave kao neki junaci.
vati nego tai zakon prekr5iti. Tako nas, eto, i iudoredni zakon . Sve to dovjeka boli, sve to zabrin.iu.ie. U tim tcskim Zivot-
vodi do spoznaje i priznanja Boga. nim okolnostima traZi. tov.let utjeh; ;
;;,n"i, i ne ;; ;;
Sto dovjek vi5e dobra dini, to ima mirniju savjest, to ie leylji. Tada dovjek diZeodi.g."qri .reUu,a a,ria mu gorrori,
";lazi tumo
prije doii do spoznajeBoga. Prilika, pak, da dobro dinimo imamo uareKo
daleko rza
iza zvr.lezda
zvijeida i nad
nad zvijezriama
zviiezd" f.iri--r)rrertni
Zivi pravedni Elnc
'te.it., Bog. r.
K hi^*,,
njemu
uvijek. Pogotovo ih imamo sada, nakon drugrtg svjetskog rata, )c covJeK
se- dovjek molrtvom
molitvom utjede kad mu " je
ie teSko vrsiti.r"<it; iudoiedni
drrdnrprrni
gdie su potrebe i iudoredne i gospodarske na sve strane upravo
goleme. Koliko je bijednih koji odekuju pomoi od nas, koji nas
z-gk9n i po5teno Zivjeti."U Nj".ea
-flT''"^XXi'i
iega stavlja
;tuul'i" sv-e
j.;h'"-u;'fiff .irl potrzdanje,
,r.,rrraanie kqrr
kad ga oa
mole da im dinimo dobro! Bog nam nalale da dinimo dobro. Sva ll,:**:r::::9::',1..'^l'1"'::.Pdii;;
Duiaiata gii".r, rti"i,'j
iavnost vapije da priskodimo u pornoi jedan clrugome.Cineii do. i1"ry:*.,::'-1"3
:iy:,.e.
eog toJiw;i; a;;.";';;o;F,T:ti;;i;'iHl
"i:"?.,""r'i,.ii
bro vr5imo iudoredni zakon. VrSeii moralni zakon dolazimo do 91,:
l:.1:*i *.*tt'' -N;;lilii; na drugomsvijetu!
spoznaje Boga - dobroga Boga - koji ni da5u hladne vode Inade j e ZivotT-""-'-
i*:.:",-";1j:\ punp.;il;rd;ii; ".9;;;:ff;'" ;i r;i?:'ll#'j"iH
10
It
risti, da se dovjek mudi oko kreposuoga i po5tenoga Zivota, ako
pravcdnik i lupeZ jednako uZivaju.
Taho, eto, du5a ljudska, traLeci izlaz iz Zivotnih neprilika
ne nalazi drugoga rjeSenja ni odgovora, nego samo iedan: ima
Bog. Istina -lma Bog - unosi u na5u du5u mir, sklad, krepost i
dobrotu. Ova istina daje utjehu u Zalosti, a jakost u borbi da do-
vjek ne klone. Obratno: poricati Boga znadi ostavljatiiovjcka bez
u13ehe i nzrde, dovoditi ga do odaja. Da je talio pokazuie nam
dnevni Zivot. Nikad na zemlji nije bila tako ogordena borba protiv
Boga kao danas. Ali nije bilo ni toliko odajnika i samoubojica kao
<Ianas. uNema mira bezbolnicima!" - veli Sv. pismo (lz. 48, 22).
PROMJENE U SVIJETU DCKAZUJU DA FOSTOJI IsOG
Covjek traZi svakoj stvari i svakoj poiavi dovoijan uzrok.
I\c pitarno samo Sto je to, vei Zelimo znati i odakle je i za5to je bai
tako. Ljr"rdski duh traZi svakoj stvari posljednji uzrok. Tako nas i
proudavanje svijeta vodi k istini: ima Bog.
eitav svijet i sve pojave u njemu treba da imadu zadnii
svoj dovoljan uzrok. Taj zadnji uzrok ne moZe biti u svijetu sa-
nrom, jer je svijet prolazan, promjenljiv proizveden-dakle zavi
san.Zato rnora da ima drugo bi1e, izvan sviieta, koje je nuZno, ne-
1;romjenljivo, samo o sebi - ukratko: biie apsolutno ili neovisno
'Io je
biie zadnji uzrok svijetu. Kad toga biia ne bi bilo, ne bi
mogio biti ni svijeta. einjenicu: Svijet je tu - ne moiemo poreci'
Valja onda priznati i istinu: ima Bog.
Svijet je sastavljen od biia koja nastaju i prolaze. Jedni se
liudi radaju, drugi umiru. Na zemlji nitkc trajno ne ostaje. Kod
iivotinja je tako. I kod bilja je tako. I ti neZivoj su prirodi ne-
prestane promjer-re. Sva su bica na svijetu po svojoj ncra"'i pro-
Iazna. Kao dto -cu danas ona biia, Sto ie u buduinosti nastati,
samo moguia, a uistinu ih nema, tako su nekoi sva biia, ditav
svijct, bila samo moguia, a uistinu ih nije bilo. Danas ne irastaje
ni5ta bez dovolina razloga (ni kuia u gradu, ni spomenik na
trgu, ni picnica na potju). Nikad niie moglo niSta nastati bez do-
voljna razloga. Razlog ovomu postanju nemaju prolazna biia u
sebi, jer ih joS ncma. Razlog njihcva postanja treba traiiti samo
u dr''.r3-omu.Potom mora cla ima povrh svih prolaznih biia, povrh
svijeta, neko drugo, vi5e bice u kom je uzrok prolazniir biia i iila"
'r'<-rgsvijeta. To, od svijeta razlidito, biie mcra cla nuZno postoji
- 1o biie Rog. Bog ina razlog svom bivsti'ovauju u sarnoj stcr.joj
rialavi. On nc moZe ne biti On je bice ncprolazno, vier)lo, kojc
nema rrikoga clrugoga nad scborl. Vei jc glasoviti grdki muclrac
Aristotel rekao cla prvo bidc, od koga potjedu sva ciruga bica u
12
svemiru i sva gibanja i sve pr:orajene u svijetu, samo o sebi po-
s t o j i , t r t r Z n op o s t o j i i n e m i j e u j a s e .
I(acl nti dodemo u trrornicu, pa gledamo ogroman stroj sa
bezbroj kotada i liotadiia, mi se divimo kako jedan hvata dru-
si i kako se okreiu jedan ovisno o drugomu. Niakon promatranja
Sto zakljudu,ier-no? X4ora da je trinan tko je taj stroj izttmio i u
pitranir: stavio. l\4akar mi toga dovjeka nismo vidjeli, znarno ipak
ila costoii, icr bez njega ne bi bilo ni stroja. Tako i sav svemir,
koji je ureclen poput divnoga stroja, pretpostavlja viSe, urnno i
slobodno biie - Boga.
Sve ovo, Sto nas o Bogu udi razum, lijepo i jasno potvrdujc
Sr'. pismo. U njemu ditamo: "U podetku stvori Bog nebo i zcrnlju,, (1
je clana stvorio Gospod nebo i zemlju, mrire
X,Iojs. 1, 1). ,,7a Sest
i :";togccl u njitnzro (2 Mojs. 20, 11). "Tvoje je, Gospocle, veliianstvo
i ::ila- i slava i pobieda, i Tebi hvala, jer sve Sto je na ncbu i na
z::r1ji, Tvoje je. T-.,oie.ie, Gcspodine, krirljevst'.'o, i Ti si vrhu
svih knezovao (Dnev. 29. Il). "Tvojc je nebo i Tvoja je zemlja, Ti
si sazdao svijet i sve Sto je njemu; sje','er i more Ti si stvorio<
(Ps 88, 12).
Nel<a ova sveta istina: ima Boll, stvor sam Njegor', Njemu
podloZan i odgovoran - proniknc u.:n i srce na5e, sav rad i
Zivot naS. Ta istina neka bude misao vcciiteliica svemti iiiu
na5emu,
RED I SKLAD U SVEMIRU JAMEE DA POSTOJI tsOG
- Gdie god vidimo pravilnost, rcd i sklad, tvrdimo da ga je
izvclo neko umno i slobodno biie. Ne moZemo zarrisliti nravilno.st
kod gradnje kuie, ako prije samc gradnje nije gracliteli nai'inic
nacrt po korne ie graditi kuiu. Nc nroZerno poimiti red i sklad
na Zeljeznidkim prugama, ako nije prije zasnovan pametan rzozni
red.
Ogledajmo se sad vasionim sviietcrn. Iskustvo i zna;rosti
nas. ude da je svuda u svijetu velidanjtveni red, todna pravilnost
i divan sklad. Svako je biie tako mudro uredcieo, cia ie u sebi
jedno, a sva opet biii dine skladnu cielinu. 'drusomu
Jedno ie
pomagalo da postigne svoju svrhu. Oko toga ra<1i bez.br.oj piirod_
nrn zakona.
,, .. Zujezdozltanstvo nam otkriva milijune zvijezda stajadica.
Vcc;ni ih jc vcda od naSeg sunca. Svah:r ima svol sustev u kor-,',
se krein nebrojene zvijezde, Sva se ta golcma tjelcsa ltreiu ne-
vJeroJatnom brzinom. A ipak nikad nema pometnje,
nikarl zastoja.
Samo neizrnjemi um, koji stoji nad svim, molrao je zamisliti taj vo-
zni redl
13
 U neiivom carstvu na3e zemije viada jednaki sklad. Kolika
su bezbrojna i raznovrsna tjelesa na zemlji! A sva drZi u ci-
jelosti i jedinstvu metlusobna privladnost.
U biljnom carstvu nalazimo upravo dudesa. Svaka je biljka
za sebe savr5ena kemijska tvornica koja izgraduje hranu za Zi-
votinje i dovjeka.
U Zivoj su prirodi joS'velidanstveniji prizori. Tko da se na-
divi skrbi Zivotinja za svoje mlade. Tko nije ostao tronut kad je
promatrao kako pdele umjetnidki izgrailuju svoje saie! Tko nije
bio potresen kad je promatrao marljivost kod mrava! Ve6 je
mudri Salomon rekao: uldi, lijendino, k mravu, i promatraj pu'
tove njegove, i naudi se mudrosti: on nema ni voite, ni zapovjed-
nika ni kneza, a ipak ljeti sebi sprema hramr i u vrijeme Zetve
skuplja Sto ie kasnije jesti" (Posl.6, 6-7).
Svuda je u prirodi pravilnost koja nadilazi svako ljudsko
umovanje.
Nekoji bi ljudi htjeli da je red i sklad u svemiru nastao
sludajno, tj.bez umnog i slobodnoguzroka: A Sto je to usludajnou?
Kad ne znarno uzroka, onda kaZemo da je ne5to sludajno nastalo.
Medutim i ono za Sto kaZemo da je sludajno nastalo, ima svoj
uzrok, iako ga dovjek ne zna. "Sludaj" je izgovor za neznanje.
Sto ljudi manje znaju to se vi5e pozivaju na sludaj. A Sto su ljudi
obrazovaniji i bolje poznaju uzroke to se manje sluZe sludajem.
Nije dijete sludajno do5lo na svijet. Nije ni na5 Zagreb sludajno
nastao. Niti je odijelo sludajno u ormar prispjelo. Niti se jelo
sludajno na stol postavilo. Neuko bi joS dijete moglo re(i za
hranu da je sludajno na stolu, a majka sigurno ne. Pogotovo ne
danas kada je u mnogim zemljama nesta5icahrane, pa roditelji
muku mude kako ie prehraniti obitelj.
Bez vi5ega i umnoga biia, koje je razlidito od svijeta, ne
moZemo nikako shvatiti red i sklad u svijetu. Ovo je umno bice
moralo iznajprije zasnovati, izabrati, a onda izvesti baS ovaj red
u svijetu. To umno i slobodno najvi$e biie zovemo: Bog.
je mudro5iu osnovao zemlju" (Posl. 3, 19). Mu'
"Gospod
dro5iu si svojom, Gospode,stvorio dovjeka na zemlji i postavio
ga gospodarom svemu stvorenomu. U mudrosti i dobroti Tvojoj je
izvor nama ljudima i svemiru.
PRIRODNI CUDOREDNI ZAKON
Svojim razumom, bez Objave, upoznaje dovjek ne samo
istinu: ima Bog, nego i prirodni iudoredni zakon. NaS razum ima
prirotlenu sposobnost da lako, bez pote5koia i jasno upoznaje
L4
je dobro a 3to zlo' Sto
neka osnovha natela koja mu kazuju 5to
mora, a sto ne'iiiiieli"iti'fu nae!! koja dovjek samim
dovjek iz njegove ra'
svojim razumom .tpo"ouj", ;gt.izlaze neposredno
zakon'
;;; frirode, zov6mo priroani iudoredni
se bezu-
Covjeku govori svijest da postoji zakon kojemu
vietno mdra polotuu.ii.-tui *oz" dovjck rt5i'1t1lt^g^3.,1f
moZeiskorijeniti niti promijeniti, "utoojer ga nije sam postavro' uovJeK
;;j"cfi ; p;i-aoi rutiott-t]fr" takav. moze imati samo zakon
ilzjt. Sid; op.altaatto az" "irl,ii ii. r"*u Akvinac: "Prirodni zakon
ni;e arugo- nelo saopienje vjednoga zakona razumnom stvol'u('
Sto nas udi prirodni iudoredni zakon? Dobro valja diniti' a
,to se mora izbjelavati. bobro je ono Sto je u skladu s na5im
razumom, Sto razum odobrava, na Sto razum pristaje,. Sto razum
hvali. Zlo je ono, Sto je protiv tazttma' St-orazum odbacuJe' sto
.-"* t.di. p."pit je-prirodnoga iudorednoga-zakona: Bogu se
*oi*o klanjati^, jei'nas je Bog stvorio. Od Njega nam jg.sye
Sto i*.*". f6 treUa u du5ipriznati i cijeniti. To treba i vanjskim
pokazati. Klanjanje Bogu je vanjski din kojim prikazu-
"tei"o-utfti"o" dast i vlast bogu nad nama' a na5u potpunu ovis-
j"*o
nost i podloZnost Bogu.
Prirodni Cudoredni zakonkale: Sto neieS da tebi drugi dini,
nemoj ni ti njemu diniti. Sto veseli nas, veseli i drug-oga.Sto je na-
ma diago, diago je i drugome - to mu udinimo. Nama je drago
kad naJtko u Zalosti utjesi, ili nam u bijedi pomogne' ili o nama
lijepu rijed rede, ili nam prizna naSe zasluge - sve to veseli i
drugoga. Udinimo i mi drugome tako pa smo izvr5ili prirodni iu'
doredni zakon. Nas boli ako nas tko ogovara, kleveie, nepravdu
nam udini, uvrijedi nas ili ponizi. Sve to boli i drugoga, zato mu
to,nemojmo diniti. Ovo je nadelo tako vaZno da ga nikada ne
moZemo dosta naglasiti, niti u Zivotu dosta na nj paziti. Neka nas
u Zivotu uvijek prati odluka: Ja iu prema drugomu nastupati
onako kako Zelim da drugi nastupa prema meni.
Prirodni nas iudoredni zakon udi i to: DuSa je vrednija od
tijela; zato treba sjetilne nagone, koji se diZu protiv du5e, obuz-
davati. Razum nam kaZe da treba paziti na mjeru kod jela i pila.
Razum nam kaZe da su ljubavne teZnje i osjecaji, i njihovo za-
dovoljenje, dopu5teni samo u zakonitom braku. Razum kaZe:
Obuzdaj srdZbu, inade ie5 u srdZbi udiniti i takvih zlod.iela za
_koja ie5 se kasnije ditav Zivot kajati. Da pitate one koji su u
Lepoglavi, ili po drugim zatvorima, izuzevii potitiete zatvorenike,
za5to su tamo? - rekli bi vam: u srdZbi sam dovjeka ubio, kuiu
zapalio i slidno.
Prirodni Cudoredni zakon nalaZe djeci da su duZna lju-
biti, Stovati i slu5ati roditelje i starije. Bej po5tivanja roditeljske
vlasti nema opstanka obiteiji. Bez idravog bUit"tirtog Zivota ne.
ma opstanka ni drZavi ni ljudskom druStvu uopi-e. Zdto ludo ra-
15
Je oni koji dopuitaju da djeca ustajuprotiv roditelj-a i kad ure-
J":" aj"ej" tuZbl protiv roditelia. Takav pos-tupakruSi samu
"r
;;;t"j;"ti tjudskoga dru5tva, Skodi svakom druStvenom poretku
i svakoi drZavi na svijetu!
Prirodni iudoredni zakon poznaju svi ljudi bez razlike
f,ojo: loa-"jeri pripadaju. Radi toga smo svi ljudi, i kad ne bi
Objave bilo, duZni dasno i po5teno Zivjeti.
ODAKLE tsEZBOSCI
Mogao bi tko pitati: Kad mi moZemo svojim prirodnim
umo,n sp6znati istinu: ima Bog, i ne samo ovu istinu nego i sav
p.i."O"i iudoredni zakon, za5to onda ima ateista ili bezboiaca?
Ateistima ili bezboScimazovemo ljude koji Zivotom ili ri'
jedima poridu bivstvovanje BoZje. Jedni Zive tako kao da nema
boga. fi zovemo: praktiini ateisti. Drugi tvrde da su uvjereni
lufio Sogu nema. Zbvemo ih teoretski ateisti. MoZe li biti doista
uvjerenih ateista lli bezboLaca?
Dokazi su za bivstvovanje BoZje tako jaki i tako sigurni
da nitko ne moZe biti trajno sasvim uvjeren da nema Boga' Sto-
viSe, ima vrlo malo ljudi koji sebi trajno uobraZavaju da su
uvjereni bczboSci.Atcisti nemaju nikakvih ozbiljnih r-azlogako-
jima bi rnogli sebe trajno uvjeriti da nema Boga- A toboZnje pri-
lquuot" protlv Boga moZe svatko s malo dobre voljne lako oboliti'
Zivot, smrt i pisana djela takozvanih ateista svjedode da ni
sami votle ateizma: Voitaire, Rousscau, Itobespierre, Nietzsche,
Schopenhauer,nislr bili sasvim s1'jereni o svojim bez'vjerskim
tvrclnjama. Kad bi bezboici bili tako sigurni da nema Boga, ne
bi toliko i iako raz<IraZenogovorili o Njemu, ne bi ga sad prori-
cali, sacl k Njemu vapili, ne bi NIu se das izrugivali, das pred
Njim strepili. Tko se Ziv i pametan bori protiv nekoga koga
nema?!
A za5to onda ipak inta bezbolaca? Ima ljudi nastranih
u svemu pa i u vjeri' Dok zdtavi, nornalni vjeruju u Boga, ab'
normalni ili nastrani Boga poridu.
Ima ljudi koji su plaieni za to da Boga poridu, Pogo191u
ima mnogo takvih ljudi danas. Za novac se, radi slabosti ljud'
ske naravl, sve dobije, pa i ljudi koji ie gaziti i po najveiim vred-
rl()tama kao Sto 3e iitina: ima Bog. Mnogi su zavedeni,ili su pri'
ir'"rkanigovoriti da nema Boga.
PreteZni postotak meclu ateistinra su oni kojih Zivot nije
u redu. Savjesf ih kara radi opakih djela. Takvi se boje Boga.
Oni Zele da Boga ne bi bilo. Radi toga silom uvjeravaju i sebe i
l6
druge da nema Boga. Tatovi i provalnici se boje oru2nika i stra-
iari i sudaca, zato lele da uopie ne bi bilo ni oruZnika, ni stra-
i.ara, ni sudaca. Covjeka, koji Zivi u nedopuStenim ljubavnim od-
nosajima, kara savjest i upozoruje na BoZji sud. Takav, od straha
ored Bogom, silom hoie da Boga ne bi bilo, samo da si kako tako
smiri savjest. Tko je dovjeka ubio ili koje drugo nedjelo udinio,
osieia strahovitu griZnju savjesti. Takav bi najradije da nema
ni-Boga ni prekogrobnoga Zivota, jer onda ne bi morao nikome
odgovarati. Razlog je, dakle, nevjerstvu u slaboj ljudskoj naravi,
u strastima ljudskim, u neiudorednom Zivljenju dovjedjem. Neiu-
doredni ili raspojasani Zivot je najde5ii i najveii razlog da ljudi
otpadaju od vjere i postaju bezbo5ci.
Kao Sto opak Zivot odvodi dovjeka od Boga i dovodi ga k
nevjeri, tako destit, po5ten i krepostan Zivot dovodi k Bogu. Kad
ste ikada u Zivotu vidjeii destita i po5tena dovjeka da je govorio
ili radio protiv Boga? Da naSe oko moZe vidjeti i predmete dobro
raspoznavati, treba da bude zdravo i disto. Sto je na5e oko zdra-
vije i distije, to ono bolje vidi. Da moZe dovjek Boga naii i gledati,
treba provoditi destit i posten Zivot, treba imati disto srce. Zato
veli Sveto pismo: >BlaZeni koji su dista srca, jer ie oni Boga
vidjeti< (Mt 5,8).
BOG JE DUH
\a prvo su mjesto u Vjerovanju stavili apostoli: >Vjeru-
jem u Boga". Vei nas na5 zdravi, prirodni razlom udi da posto;i
P9e. Zato za Boga znadu svi narodi i svi pojedinci koji-imaju
zdrav razrtm, makar bili i pogani. Svakom dovjeku kaie njegov
prirodni razum da mora postojati Bog, najvi5e biie od to-gi je
podetak svemu Sto u svemiru postoji.
Vjera popunjava na5u prirodnu spoznaju o Bogu, pa kaie:
s;amoje jedan Bog, a nema ih viSe kako su udili nekoji pogani, a
meclu njima i stari Grci i Rimljani. Bog nije isto Sto i ivemir, kao
da bi sva biia u svemiru zajedno bila Bogkako to hoie panteisti.
Bog je samostalno biie, razlidito od svijela. Bog je biie'koje po-
stoji samo o sebi i oduvijeka, a svemir je stvoren od Boga i nasiao
je u.vremenu. gog j" neizmjerno savrlen, a u
svemiri je toliko
savrsenstva koliko mu ga Bog dao.
,-_- . Kakva
je BoZja narav? Na to odgovara vjera: Bog je bes-
5raJno gavrqen..duh,,gospodarneba i zemtie od koga nair-ie sve
-{ob,To..l9g ie disti duh, jednostavno, nesloleno biiJ, a ne klo mi
i.l:91 fgi.i smo-s-astavljeni od du5e i tijela. Kad bi Bog bio sastav-
{eno biee, to bi znadilo da je ograniden, da ima nelioga nad so-
oom, prema tome ne bi bio Bog. Bogu su po naravi
najslidniji
I Razue i objava o Bogu
L7
andeli. I oni su disti duhovi, a ne sastavljena bida. No velika je
razlika izmeelu Boga i anelela. Bog je neogranideno savrSen, a an'
deli su ogranideni duhovi. Bog je nestvoren i postoji od vijeka, a
andeli su stvoreni od Boga.
Bog je duh. To znadi: ima razum i slobodnu volju, a nema
tijela. Bog odvijeka spoznaje svoju narav. U naravi svojoj sPoz-
nije i sva biia koja su uopie moguia. A slobodnom se voljom
oavijeka odluduje koja ie biia, kada, i na koji nadin stvoriti. Kad
nas vjera udi da je Bog beskrajno savr5en duh, to znadi da su u
Bogu sva savrienstva bez kraja i konca. Dok mi stvorovi nosimo
na sebi samo dio savrienstva, ogranideno smo pametni, dobri,
plemeniti; u Bogu sve kreposti i sve savr5euosti idu u nezmjer-
nost.
Da je Bog duh svjedodi nam jasno Sv. pismo: >U podetku
je Bog stvorio nebo i zemlju. Zemlja je bila pusta i prazna i
tama je prekrivala povr5inu bezdana, a Duh BoZji je lebdio nad
vodama< (1 Mojs. I, I-2). Kad je Isus u Novom zavjetu pou-
davao u vjeri Zenu Samaritanku na zdencu Jakobovom, bio je
govor i o Boijoj naravi, pa je Isus rekao: uBog je duh, i koji mu
se klanjaju, u duhu i istini treba da mu se klanjaju" (Iv 4,24).
Kad sve ovo irnamo pred odima, onda je smije3no kad ne-
koji pitaju: Tko je Boga vidio da nam moZe kazati da Bog postoji?
Nitko od nas ljudi, dok nosimo ovo smrtno tijelo, nije vidio Bq
ga, niti ga moie vidjeti jer Bog nema tijela, a mi svojim tjelesnim
odima moZemo vidjeti samo ono Sto je tjelesno ili tvarno. Ni duiu
ne vidimo, ni svoju ni tudu. Ni pamet ne vidimo, ni svoju ni tudu.
NaSa je dula duhovno biie pa se uopie ne moZe vidjeti. Pamet
je mod du5evna pa se ne moZe vidjeti upravo tako kao ni du5a.
Ali, kao Sto iz pametna razgovora razabiremo i sudimo da je neki
dovjek pametan, kao 5to iz gibanja i radnja opravdano zakljudu-
jemo da Ziv dovjek ima du5u, jer mrtav dovjek tih radnja ne po
kazttje, tako iz stvaranja i upravljanja svijetom zakljudujemo da
postoji Bog, da je duh s rzvumom i slobodnom voljom, a nema ti-
jela, jer se tvarno tijelo protivi neizmjernoj savr5enosti Boijoj.
Jer je Bog disti duh, treba da je i bogoStovlje duhovno. Zr-
tva treba da je dista, sveta i neokaljana, a i onaj koji irtvuje,
treba da sebe prikaZe Bogu krepkom vjerom i iarkom ljubavlju.
Sve bogo5tovne dine treba da oZivljuje unutra5nja poboZnost, tj.
skruSeni duh i pokornidko srce te plemenita nakana.
BOG JE VJECAN
Kad je Faraon zlo postupao s fzraelcima u Egiptu, rede Bog
Mojsiji, votti izraelskog naroda: >Ja iu tebe poslati k Faraonu da
izvedel narod moj iz Egipta.< Mojsije, u tjeskobi i strahu, rede
l8
Gospodinu: "Tko sam ja? Sinovi Izraelovi ie me pitati: Tko te
ie pbslao?" Bog mu rede: ila sam koji jesam. Tako ie5 im reci.
bnlj tcoji jest, Gospod,Bog otaca vaSih,On me je poslaou.
Neobidan govor. Bog veli za sebe: Ja sam koji jesam. Time
ho(e rc(i: Ja sam onaj koji sam uvijek - vjedni Bog. U ime vjed'
noeaBoga je Mojsije imao iii k sinovima Izraelovim i oni su mu
viJrovali i slijedili ga.
Nijedan dovjek ne mole za sebe reii: Ja sam koji je-
sam. Nijedan dovjek nije odvijeka, niti ie na ovoj zemlji iiv-
ieti dovijeka. Svaki je od ljudi podeo Zivjeti. Svaki ima vrijeme
i<ad se je pojavio na zemlji, a prije toga vremena ga nije bilo.
Samo Bog moZe reii: Ja sam koji jesam. To znadi: neprestano
sam. Niti sam ikada podeo, niti du ikada svr5iti. Vjedan sarn.
Bog je vjedan redi ie: Bog nije podeo iivjeti, niti ie prestati; On
Zivi odvijeka dovijeka. Bog je bio prije svih vremena i ostaje pos-
lije svih vremerul Bog je dista vjednost. Vjednost je BoZju sv. Pe-
tar apostol oznaiio ovako: >Jedan dan je pred Gospodinom kao ti-
suiu godina, a tisuiu godina kao jedan dan" (2 Petr. 3,8).
Sto je vjednost u sebi? Nitko to od nas neie moii nikada
potpuno shvatiti. Postavimo se na jednu obalu oceaua. MoZemo li
vidjeti drugu obalu? Nikada, pa makar gledali godine i godine, jer
je to nemoguie. MoZemo mi razmi5ljati i ditav Zivot o BoZjoj vjed-
nosti, shvatiti je neiemo nikada. Ali jer je Bog dobar, darovat ie
i nama od svoje vjeinosti. I mi iemo jednom s njime vjedno Zi-
vjeti. No razlika je izmetlu vjednosti na5e i BoZje. BoZji Zivot nema
ni podetka ni svrietka, a na5 ima podetak, samo neCe imati svr-
Setka preko groba. Jednako i andeoski Zivot ima podetak, samo
neie imati svr5etka.
- Da ie na5 Zivot preko groba biti vjedan, tj. bez svr3etka,
dakle bez kraja i konca ili beskonadan, udi nas vjera, i to Vje-
rovanje apostolsko, u kojem ispovijedamo:
u iivot
vjedni<. Ali i sam razum, bez Objave, nas udi da "Vjerujem
je duSa na5a bes-
mrtna ili neumrla. eisti razum spoznaje da na5a du3a nije tvama,
nema dijelova, ne moie se raspasti ili propasti. Ona je jednostav-
no, nesloZeno biie duhovno biie, kojega narav traZi ilivot bez
prestanka. A da ie i tijelo na5e s du5om Zivjeti vjedno, i to nas
udi i vjera i razum. Vjera nas udi: Vjerujeni u ujkrsnuie tijela.
A razum nas udi: Buduii da su na zemtil zajedno radili duSa i
tijelo, i du5a bila u mnogim dinima ovisni o tijelu, to oni, du5a i
tijelo, treba da budu zaleano i preko groba, da iivu zajedno i u
vjednosti.
Velika_ je utjeha za nas u ovom zemaljskom Zivotu po
mrsao_na vjednost. Pogotovo kad je ovaj Zivot tezak i deme-
ran. NaS j9_-zi_vot
na zeml3i slidan srrju.Kod onoga dovjeka, komu
J_e-_na zemlji dobro, Zivot je slidan lijepom snu. Kod bnoga pak,
xomu je zb, Zivot ie slidan ruinom inu. lti se iz sna Uudimo u
t9

viednosti. Probudit iemo se u sretnoj ili nesretnoj vjednosti, vei
oi"*" tome da li smo ovdje na zemlji po5tivali Boiji zakon i
umrli pomireni s Bogom, ili smo kr5ili Boiji i po5li s ovoga svijeta
nepomireni s Bogom.
Sv. Alojzije je uvijek mislio na vjednost pa se zato kod
svakoga dina pitao: osta mi ovo koristi za vjednost?" Drugim
rijedima: ako je jedan din dobar i koristan za vjednost, onda iu
gi udiniti, a alio je zao, pa bi mi Skodio za vjednost, ond4 Sa,necu
ueiniti. A sv. Teiezija bi znala uzdahnuti: "O vjednosti, kako si
neizrecivo sretna za dobre, a neizrecivo nesretna za zle!< Samo
jedno deka i nas: ili sretna ili nesretna vjednost' Sve ovisi o na'
ma. Birajmo! Sto iemo izabrati? Zivimo po zakonu prirodnom i
Boljem pa smo izabrali sretnu vjednost.
BOG JE NEPROMJENLJIV
Covjek i sve oko dovjeka neprestano se mijenja. Od djeteta
se dovjek rantije u zrela mu5karca. Od mu5karca u naponu snage
s vremenom postaje oronuli starac. S vremenom se neuko dijete
razvije u glasovita udenjaka. Od pustopaSna mladiia postaje ple'
menit znadaj. Od siromaha veliki bogataS. Ali i od bogata5a siro
mah. Od velikog udenjaka pod stare dane djetinjasti starac koji
ved jedva i suvislo govori. Od dobroga i neduZnoga djeteta haj-
duk i razbojnik. Mijenjaju se i tjelesne i du5evne moii. Cas gu'
bimo svojstva koja smo veC imali, das opet dobivamo druga kojih
nismo imali.
Tako je i kod Zivotinja. I kod bilja se neprestano zbivajq
promjene. Pupoljak se razvio u cvijet. Cvijet u plod. Konadno i
ptoa i staUtjika padnu na zemlju i postanu zemljom. I neZivom
prirodom vlada zakon promjenljivosti. I tvrdo kamenje i gorde
peiine razara zub vremena, ru5i ih i obara. Svuda se u svemiru
ibivaju promjene, svuda postepeno i nezaustavno nestaje ono Sto
je postojalo, a nastaje dega jo5 nije bilo'
Samo je Bog nepromjenljiv. On jedini ostaje uvijek isti, niti
se mijenja sAm, niti mijenja svojih odluka. Objava nas udi: >U
koga (Boga) nema promjene, ni sjene mijene* (Jak. 1, l7). >Bog
nije kao dovjek da se mijenja" (4 Mojs 23, l9). >Ja sam Gospod i
ne mijenjam seu (Mal. 3, 1). Sv. Pavao opisuje BoZju nepromjen-
ljivost vrlo slikovito: ,Ti si, Gospodine, u podetku osnovao zemlju,
i nebesa su djela ruku Tvojih. Ona ie proii, a Ti ostaje5, i sve ie
ostarjeti kao haljina, i savit ieS ih kao kabanicu, kao haljinu i
izmijenit Cese. A ti si Onaj isti i Tvojih godina neie nestati< (Hebr
1, 10-12). Nebesa ie se na svrSetku svijeta promijeniti, a prom-
20
ienu Ce svemoi BoZja izvesti s tolikom lakoiom kao Sto dovjek
u letu s lakoiom skida zimsko odijelo i uzima lako, ljetno. Sve ie
u svemiru ostarjeti. Ljudi ostare kao i li3ie u jeseni, jer nemaju
vise Zivotne snage u sebi. Ostarjet ie i mrtva priroda, ier ne6e
vise imati svrhe kao 5to je zastarjela zimska kabanica kad je na-
stupilo Zarko ljeto. Na svrletku ie svijeta prestati i ovaj i ovakav
liudski Livot i promijenit ie se u drugi, bilji, prekogrobni Zivot.
jer je ditav velebitni svemir stvoren za dovjeka, da bude dovjeku
uditeljem o Bogu, to Ce s promjenom ljuCskoga Zivota na bolje
nastupiti i promjena u ditavom svemiru. Promijenjeni i novi ljud-
ski Zivot bit ie razlogom da nastane promjena i novost u ditavom
svemiru. Sve se, dakle, u svemiru mijenja i promijenit ie se,
samo Bog ostaje uvijek isti.
Sto kaZe naS prirodni razum o BoZjoj nepromjenljivosti?
Bog je beskrajno savr5en.U Njemu su sva savr5enstvabez kraja
i konca. Prema tome on ne moZe ne5to primiti dega vei ne bi
imao. Kod Njega, dakle, ne moZe nastupiti nikakva promjena.
Kad bi se Bog mogao promijeniti, tj. neku savr5enost izgubiti ili
pak novu dobiti, to bi znadilo da je nesavrSenkao i svi druga stvo-
rena biia. Sam, dakle, pojam Boga, pojam najsavr5enijeg biia
ukljuduje u sebi posjedovanje dovijeka svih savr5enosti koje na
narav spadaju. Radi toga je kod Boga iskljudena svaka promjena.
Bog je odvijeka u svojoj naravi spoznao i todno predvidio
sve stvorove Sto ie se ikada u svemiru pojaviti. Odvijeka je odlu-
dio Sto ie i na koji ie nadin 3to u vremenu izvesti. Prema tome se
sve promjene Sto se u vremenu zbivaju, dogaclaju po savrieno
spoznanoj i odretlenoj BoZjoj osnovi. Sunce ostaje isto bez obzira
da Ii smo na nj postavili vi5e ili manje predmeta da ih grije; bez
obzira da li smo mi sami na suncu, ili smo se povukli u hlad.
Tako i Bog ostaje isti unatod svih promjena Sto se dogadlaju u sve-
miru.
Isus je rekao: uNebo i zemlja ie proii, ali rijedi moje neie
proii< (Mt 24, 35). Rijedi su BoZje nepromjenljive kao Sto je ne-
promjenljiv i sam Bog. Spasitelj nas upozoruje neka ne uZivamo
preko mjere u prolaznom svijetu, vei treba da ljubavlju deznemo
za vjednim i nepromjenljivim Bogom koji je na5a najvi5a i zadnja
svrha.Za viSesmo stvoreni. Gore srca!
BOG JE SVUDASNJI
_ Bog je svagdje. Na nebu je, na zemlji i na svakom mjestu.
Eo€ nije ograniden nikakvim prostorom, jer je prostor nastao tek
tada kad jc Bog svijet stvorio. Nazodnostse BoZji nije promijenila,
2l
odnosno proSirila, stvaranjem svijeta kao Sto se ni sunce ne mije-
;t;iG"ito obasiava ovaj iti-oni: predmet vi6e' Jer Bog nije ve-
zinnaprostor, zovemo ga i neizmjernim.
Sveto pismo govori o BoZjoj nazodnosti ovako: uBge nije
daleko ni odlednog- nas, jer u Njemu Zivimo, midemo se i
jesmo
(iap 17,21. FoboLrri pjesnit David sav ushiien pjeva u-psalmu o
Bogu: rKamo da idem ispred Duha Tvoga, i kamo da .blezrm
pr"i ti""tn Tvojim? Da uzitlem na nebo, Ti si ondje, da sitlem u
pakao, ondje si. Da uzmem krila od zore i da se nastanim nakraj
ilora:'fvo3a me ruka onamo odvela, a Tvoja me desnica dtiala*
(Ps 128,7-10).
U shvadanju Boije posvuda5njosti malo nam pomaZe, ma-
Eta.Za ovo poimlnje je spbsoban samo raanm. Razum nam kaZe:
posvudaSnjost je BbZja slidna nulnim i vjednim istinama. Svako
je cijelo vdCeoit svoje desti. Ova je istina v-jednai svuda se nalazi'
ilije-ovisna ni o ljudima, ni o prostoru, ni o vremenu. Kad ne bi
nilaje nikoga bilo, ova bi istina ipak postojala. M-oZesP 9v.e.mi.r
pJveCati i lfudi umnoZiti makar koliko, svuda i uvijek ie- biti .ci'
jelo veCe oi svoje desti, svuda Ce vladati ova istina. Neko biie
"ne
mole u isto vrijeme biti i ne biti. I ova je istina vjedna i
posvuda3nja. Ima i drugih takvih istina. Tako je i Bog odvijeka i
svuda.
Bog je nazodan u svemiru kao Sto smo mi nazodni svemu Sto
gledamo.-Na to nas upuiuje Sveto pismo, \ad kaZe; rSve je golo
i otkriveno pred odima Njegovim< (Hebr 4, 13). Boe je nazodan
svuda svojom modi kao Sto je kralj nazodan u svom kraljevstvu.
Kako god bilo veliko kraljevstvo, svuda se proteZe moi vladare-
va. Bog je nazodan cijelom svojom biti u ditavom svemiru i u
svakom dijelu svemira, kao Sto je ditava duSa nazodna u dita-
vom tijelu i u svakoj desti tijela. Bog je nazodan i svuda izvan
prostora poput mora, koje se nalazi svuda naokolo spuZve, koju
je sasvim proZelo i ispunilo.
Posebnim nadinom boravi Bog s ljudima za koje se narodito
brine. Tako je Bog bio nazodan s patrijarsima koje je posebno po
udavao i objavljivao im svoju volju. Posebno boravi Bog u svim
ljudima koji su pravedni. S njima je Bog u prijateljskoj vezi po mi-
losti. I u Crkvi je Kristovoj Bog posebnim nadinom nazodan, jer je
izvanrednim nadinom prosvjetljuje, upravlja i posveiuje. Svetima
je u nebu bliZe nego drugim stvorovima, jer sveci u nebu licem u
lice Boga gledaju, ljube i u Njemu uZivaju. Bog boravi posebno
s ljudskom Kristovom naravi, jer ju je nerazdruZivo sjedinio s
Boijom naravi u drugoj boZanskoj osobi. Konadno, Bog boravi po-
sebnim nadinom i u svetim mjestima kao Sto su na5e crkve i ka-
pele. To su sveta mjesta, jer su izuzeta od obiEne uporabe i odre'
itena samo za Stovanje Boga.
22
Istina: Bog je svuda5nji - ima za naS svagdanji Zivot veliko
znalenje. Nigdje i nikada nismo sami. Nema u svemiru mjesta
kamo bi se mogli Bogu sakriti. Svuda se nalazimo u BoZjoj na-
zodnosti. Svuda smo u druStvu s Bogom. Kako briZno pazimo da
tr nazodnosti ljudi ne udinimo niSta Sto ie zlo, ruZno, nedasno ili
oriiekora vrijedno! Ako smo pak po slabosti ljudskoj takova Sto
itefuiti, stid rras je, ispridavamo se i molimo za opro5tenje. JoS vi$e
treba da se duvamo zla kad pomislimo da smo neprestano u BoI-
ioi nazodnosti, jer rsve je golo i otkriveno pred cdima Njego.
iim* (Hebr.4, 13).
BOG JE SVEZNAJUCI
Govor je o Boljem znanju. Bog zna odvijeka i savr5eno sve:
Sto je bilo, Sto je sada, Sto ie biti, sto bi moglo biti, a i to sto mi
mislimo.
Bog poznaje samoga sebe. On dokuduje svoju bit Sto nije
dano nijednom stvorenju. Zato je Bog i beskonadno blaZen, jer
je svjestan da uZiva najsavr3enije dobro. U svojoj naravi kao u
ogledalu spoznaje i sve stvorove kakvi su u sebi.
Bog zna Sto je bilo. Na Jakobovu zdencu razgovara Isus sa
Zenom Samaritankom i nabraja joj sve njezine grijehe. >Pet si
muZeva imala; i koga sad imadeS, nije ti muZ". A Zena ode u
grad i reie ljudima: >Dotlite da vidite dovjeka koji mi kaza we
Sto sam udinila. Da nije to Krist?< (Iv 4, 18 i 29).
Bog znade buduie dogatlaje. Isus prorede Petrovu zataju.
Kad se Patar junadio da je i u smrt pripravan poti za Isusa, rede
mu Isus: >Zaista ti kaZem: noias prije negoli pijetao zapjeva, tri
puta ie5 me zatajiti< (Mt26,34). Kasnije se prorodanstvo fsusovo
todno ispunilo. Judi je prorekao da Ce ga izdati; >Zaista vam ka-
?em
- rede Isus apostolima - jedan ie me izmeitu vas izdati<. A
kad su ga apostoli redom pitali: >Da nisam ja, Gospodine?< -
pitao ga je i Juda izdajnik: >Da nisam ja, rabi?" A Judi odgovara:
)rr l(aza( - to znadi, ti si taj (Mt26,21-22 i 25). Isus je prorekao
i propast Jerusalema. Kad je izlazio iz jerusalemskogi hrama,
rede.mu jedan od njegovih uEenika: 'U6itelju, gle, kakv6 kamenje
r kako sjajne gratlevine!" A Isus mu odgovori: >Vidi5 li ove silne
g-r-atlevine?Ni kamen na kamenu neie osiati, koji se neie razvalitiu
(Mt 13,1-2).
B-ogznade i najtajnije na5e misli i najskrovitija duvstva. Kad
su knjiZevnici u nazodnosti Isusovoj zlo mistili o isusu, ukori ih
rsus Javno i otvoreno: >Za5to do mislite u srcima svojim?" (Mt
9,
23
4). I nitko se nije usudio reii da to nije istina. Zato i s pravom
veli Sveto pismo: uOdi Gospodnje mnogo su bistrije od sunca,
one razgledaju sve staze ljudske i dubinu bezdana, i u srca ljud-
ska gledaju u skrovne strane. Gospodinu, naime, Bogu sve je poz'
nato prije nego bi stvoreno< (Crkv. 23, 28-29).
Bog znade i ono Sto stoji do slobodne ljudske volje. Za
njega nema buduinosti, jer gleda odvijeka sve kao da se zbiva
sada. Bog zna savr5eno todno i sigurno kakav ce tko Zivot provodi
ti u buduinosti i prema tomu odretluje tko ie se spasiti, a tko
propasti.
Bog znade i ono Sto bi moglo biti, makar se neie nikada os-
tvariti. Znade i ono Sto bi moglo biti kad bi se ispunili kakvi uv-
jeti. Isus je rekao jednom zgodom:
"Jao tebi, Korozaine,
jao tebi
Betsaido, jer da su se dogodila u Tiru i Sidonu dudesa,Sto su se
<iogodila u vama, davno bi vei u vreii i pepelu dinili pokorun (NIt
rr,2r).
Nadin BoZje spoznaje nije u domi5ljanju i umovanju, vei
On gleda odvijeka, spoznaje i jasno samu bit stvari i dogatlaja.
Sto je nama pro5lo i buduie, Bogu je odvijeka nazodno. Bog spoz-
naje sve najedanput jednim jedinim dinorn uma, i to gleda sve u
sebi spoznajuii svoju narav. U naravi ili biti svojoj vidi i spoz-
naje sve. Njegovo je znanje nezavisno o stvorenjima.
Kad mamo da je Bog svuda i da sve zna, na Sto treba pa-
ziti? Treba se duvati i potajnoga zla, jer ie i ono izadi na vidjelo,
a mi iemo morati odgovarati za nj. Treba diniti dobro i onda kad
nas ne vide ljudi, jer Bog z;rtai u knjigu Zivota biljeZiti i najskro-
vitije dobre dine. Ne dinimo dobro samo radi ljudi nego radi Boga.
BoZja volja treba da je najplemenitiji razlog zbog kojega dinimo
dobro. A kad smo u nevolji neka nas tje5i BoZje sveznanje. Bog do-
pu5ta nevolje ali ih i na dobro obraia i sretno svr5avaju kad ih
podnosimo i trpimo Boga za ljubav. Ne, dakle, nikada odajavati,
nego puni mira i pouzdanja dekati sretan svr5etak svake nevolje.
BOZJA MUDROST
Promatrajmo na5e, ljudske dine. Jednom su zli, jer je zla
svrha radi koje ih dinimo. Tko ima pred odima zlu svrhu: ubiti
dovjeka, zapaliti drugomu kuiu, oduzeti bliZnjemu po5tenje, kri-
vo ga potvoriti kod vlasti, sve su to zle svrhe. I svi dini kojima
se ove zle svrhe postizavaju takotter su zli. Drugi put je svrha
dobra, ali su sredstva, kojima se svrira postizava, zla. Pomoci
blilnjemu je dobra svrha. Ali sredstvo - ukrasti tudu stvar da
pomogne3 siromaku, ili na sudu krivo priseii da nekomu polrlog-
24
neS.to su zla sredstva,pa su i opet takvi dini zli' ier su sredstva
iila zla. Sveto pismo naime veli: "Ne dinimo zla da dodtedobro!"
inimti. 3, 8). Prema tome ie sasvim krivo nadelo da dobra svrha
-..r'eiuie ili opravdava zla sredstva. Moie biti i svrha dobra i
I."artui mogu biti dobra, ali ie nakana zla pa je i tai put ljudski
rln ,uo. Pomoii siromaku je dobra svrha. Pomoii mu svoiim
iou."* dobro je sredstvo. Ali pomoii siromaSnoj Zenskoj s tom
nakanom da se predobiie i na nedisti grijeh navede, to ie niska,
- oduran i z-aodin. Da bu-
odurna, zla nakana, zato ie i takav din
de, dakle, ljudski din dobar treba da je sve dobro: i svrha i sred-
stva i nakana. Nedostaje li samo jedno, vei din nije dotrar, nego je
zao.
Kod Boga je svrha nadasve sveta: pro5iriti svoirr slavu i
Iiudima diniti dobro. Sve Sto god Bog dini,6ini zato da postigne
ovrr svrhu. Sa svim upravlia i ravna tako da se ostvaruje konadno
BoZia slava i dobro ljudin-ra. Promatrajte prirodu bilo Zivu bilo
mrtt'u, promatrajte liude ili andtele,promatra.ite nebo ili zemlju,
svuda iete naii red i plemenitu svrhu. Nigdje u svemiru neiete
naii jedno jedino biie koje ne bi imalo dasnu svrhu i koje ne bi
tn svrhu ujedno i postizavalo. Kad je Bog sviiet stvorio, tada je
- veli Sveto pismo: >Vidio Bog sve Sto je stvorio, i bilo je vrlo
clobron (1 [4ois 1, 3l). Bog zna sve najbolje urediti da postigne
5to hoie postiii. Zatoka1emo Bogu da je premudar.
Liudi desto prigovaraju BoZiim odredbama, jer gledaiu sa'
mo povr5inu dogadaja, a ne vide samu bit ili cjelinu. Kad se pak
proudi sav dogaelaj sa svim okolnostima, onda vidimo da je Bog
mudro radio i da je tako najbolje. Upravo divan primjer BoZje
mudrosti imamo u Svetom pismu. Josipa je egipatskoga otac
viSe volio nego njegovu braiu. Radi toga su ga braia zamrzila i
htjela ubiti. Na prijedlog brata Rubena nisu ga ubili, nego prodali
stranim ljudima kao robu. Ti su ga strani ljudi prodali Putifaru,
dvoraninu Faraonovu. Putifarka ga htjela na grijeh navesti, ali
Josip nije pristao nego je pobjegao. Da mu se osveti, oklevetala
ga pred muZem da joj je htio silu nanijeti. MuZ povjeruje Zeni i
baci Josipa u tamnicu.
Mi bismo, ljudski sudeii, rekli: Nesretni Josipe Sto si Bogu
tako teSko skrivio da te Bog bije tako stra5nim udarcima u iivo-
tu? A konadni svr5etak? Kad ie Faraon saniao san o 7 debelih
krava i 7 bujnih klasova,pa raiim o 7 Sugavihkrava i o7 praznih
klasova,Josip mu je jedini znao protumaditi san. 7 debelih krava
i 7 btrjnih klasova znati 7 rodnih godina, a 7 Sugavih krava i 7
praznih klaso..,a znali 7 gladnih godina koje ie doti iza 7 rodnih
godina. Za na-eraduje Faraon uzdigao Josipa na kralievsko dosto-
lanstvo i povierio mu spremanie lita u rodnim godir-ramada moZe
narod egipatski prehraniti u gladnim godinama. Tako je Josip
postao spasitelj egipatskoga naroda u gladnim godinama.
25
 Zar ne, kolika se BoZja mudrost oditovala u Josipovu Zivo-
tu! Tako Bog upravlja s pojedinim ljudima i s cijelim narodima
koji iskazuju povjerenje Bogu i dadu se voditi od Boga. Nemojmo,
dakle, odmah mrmljati dim nam ne5to nije po volji. Strpimo se,
dekajmo svr3etak, jer ,mudrost BoZja siZe od jedne granice svije-
ta do druge i sve ljupko ravna< (Mudr 8, 1).
BOZJA SVEMOGUCNOST
Bog je svemoguC,znadi: Bog sve moZe, samo treba da neSto
hode, pa ved ono i bude.
Sveto pismo govori o drugoj boZanskoj osobi ili Rijedi
BoZioj: ,Sve je po njoj postalo, i bez nje nije ni5ta postalo Sto
je postalo" (Iv 1,3). Boga se naziva >Onaj koji je silanu (Lk 1,49).
Stovi5e, Bog je "jedini silni, kralj nad kraljevima i gospodar nad
gospodarima" (1 Tim 6, 15).
BoZju svemoi promatramo u Bogu savezno s voljom i zna-
njem BoZjim. Znanjem svojim Bog prosutluje, spoznaje samoga
sebe i u sebi sva biia, koja postoje ili su moguia. Voljom se
odluduje da li ie neSto udiniti, ili neie udiniti. Snagom svojom ili
svemoguinoSiu izvodi odluke u djelo.
BoZju svemoguinost spoznajemo vei samim naravnim ra-
zumom. BoZja moi daje bivstvovanje svemu Sto postoji. Koliko
god je naS um kadar zamisliti novih biia, toliko ih je kadra izvesti
BoZja mod. Kao Sto nikad i nigdje nemaju kraja biia, koja bi joS
mogla postojati, tako nema nigdje kraja ni mecle BoZjoj moii,
koja moZe ta biia proizvesti (Lk 1, 37). uVelik je Gospod i svake
hvale dostojan, i velidini Njegovoj nema kraja. Pokoljenja i po-
koljenja Cehvaliti djela Tvoja, i navijeitat ie moi Tvoju" (Ps 144,
3-4).
Sto god Bog u svemiru dini, dini na najlak5i nadin; jednim
dinom svoje volje Bog ne3to hoie i odmah volja postaje dinom
Niti se mudi, niti tro5i vremena; dim ne5to hoie, ono se i ostvari.
Kad je Bog stvarao svijet, samo je rekao: >Neka bude svjetlo. I
postalo je svjetlo". Tako je redom kod stvaranja postajalo sve
Sto je Bog zapovjedio; postalo je dinom ono Sto je Bog rekao,
odnosno htio.
Cuje se prigovor: Bog ne moZe spasiti okorjele greSnike,
ne moZe ilavla obratiti; Bog ne moZe grije5iti, niti umrijeti. Pre-
ma tome Bog ne bi bio svemogui.
Bog radi, izvodi, u djelo stavlja ono Sto hoie, na Sto se
svojom voljom odludio. Hoie pak ili odluduje se na ono Sto je ra-
zumom prosudio da je dobro i plemenito. Sto razumom nije pro-
26
na5ao kao dobro, to ni voljom ne prihvaia pa ni moiu u djelo
ne stavlja. Bog je dao dovjeku slobodnu volju. Um BoZji kaZe: tre-
ba slobodu od Boga danu poStivati. Kad se je dovjek sam svojom
vlastitom voljom za zlo odludio i u njemu tvrdokorno ostaje, BoZ-
ia mudrost nema opravdanja, zasto bi Bog dovjeku silu nanosio
i silom ga odvraiao od onoga na Sto se svojevoljno odludio? Isto
vriiedi i za davla. Davao je svojevoljno tvrdokoran u zlu. Nema
railoga da ga Bog silom obraia na dobro kad on dobra neie. Bog
ne moLe grije5iti, jer neie grije5iti. A neie grije5iti, jer je grijeSiti
zlo. Bol,ja mudrost ne nalazi opravdanja, za5to bi Bog grijeSio,
Sto jezlo, kad moZe ne grije5iti, Sto je dobro. I nai vlastiti razum
kaie da je bolje blaZeno Zivl'eti nego umrijeti. ZaSto bi onda Bog
odabirao smrt ili zlo kad moZe odabrati dobro i uvijek blaZeno
Livieti?
Bog sve moZe Sto god hoie. Nema tjelesne boli za koju sve-
mo( Bo?ja ne bi imala lijeka. Ni brige du5evne kojoj ne bi mogla
naii utjehe. Nema potrebe u naravnom redu kojoj BoZja svemo-
guinost ne bi mogla doskoditi. Niti dobra nadnaravnoga koje sve-
moeuii Bog ne bi mogao priu5titi dovjeku kad dovjek za tim do.
brom iskreno teii. Prema tome je na mjestu narodna poslovica:
,Kad je bijeda najveia, tada je pomoi BoZja najblila<. Zato je s
punim pravom rekao i sv. Pavao: uSve mogu u onom koji me
jada* (Flp 4, l3).
BOZJA SVETOST
_ Bog odvijeka spoznaje svoju narav. U BoZjoj je naravi sve
savr5eno u neizmjernost, sve u skladu s BoZjim umom, potom je
BoZja narav sama dobrota. U BoZjoj naravi nema nedostataka,
prema tome ni grijeha.
Po uzoru svoje naravi postavio je Bog zakone u svemiru.
-
Sta je u skladu sa zakonima to je dobro, a Sto je protiv zakona
to je zlo. Bog ljubi sebe, svoju neizmjernu dobrotu. On ljubi i
svako dobro izvan sebe, jer je odraz Njegove dobrote, a rnrii sva-
jer se kosi s BoZjom dobrotom. Klo Sto BoZji um nepogre-
5.otl9,
-(ivo ludi dobro od zla, Tako i BoZja volja rrepogre5ivo
-toine teZi Za"do-
P.gl i ljubi dobro, a mrzi i preiire ,to. U se ba$ sastoji
5.ozJasvetost. Kad, dakle, kaZemo o Bogu da je svet, time ispo-
Ij:9ury-o.' Bog hoie i ljubi samo dobro, a mrzi na zlo. Jer^je
sozia ljubav, kojom ljubi svoju neizmjerno dobru narav, neiz-
mJerna, to je i BoZja svetost neizmjerna, ili jasnije redeno: Bog
Je sama svetost.
Bog zove na svet Zivot sve ljude. Za sve ljude vrijecli BoZja
opomena: >Budite sveti, jer sam ja svet< (3. Mojs. 11, ++1.faO je
27
dovjek toliko plemenit da u Zivotu i radu ne dini bar veliko zlo,
velikih prekr5aja, vei je svet. Tada je u BoZjoj milosti, prijatelj
je BoZji, i, ako umre u takvom stanju, sigurno ie doii k Bogu.
Sto se dovjek na jednoj strani vi$e tlovazla, a na drugoj strani dini
vi5e dobra, to je i njegova svetost veia. Kao Sto je u Zivotu na
svakom koraku prilika da dovjek bjeZi od zla i dini dobro, tako
je dovjek kroz cijeli iivot u moguinosti da napreduje u svetosti.
Dok se u dovjeku nalazi zdrava pamet, koja je kadra razlikovati
dobro od zla, dotle je i volja sposobna diniti dobro, a duvati se
zla, te tako iii naprijed u svetosti.
Spasitelj nas bodri: "Budite, dakle, savr5eni kao Sto je
savr5en Otac va3 nebeski" (Mt 5, 48). Svaki korak u savr5enosti
naprijed ujedno je i korak naprijed u svetosti. Kod Boga je, jer
je neograniden, i svetost i savr5enost neogranidena. Kod nas ljudi,
ier smo po naravi ogranideni, i savr5enost i svetost je ogranidena.
Bog je sam izvor svim svojim savr5enostimai svojoj svetosti, a
na3e vrline i kreposti, po kojima postajemo sveti, dobivamo od
Boga.
Bezbroj je vei ljudi do5lo u nebo Zir.'uii sveto, tj. duvajuii se
zla, a dine(i dobro. Mnogi su se u svetosti razvili tako visoko da
ih je Crkva i sluZbeno proglasila svetima te tako postavila za uzor
svima Zivima. Zelja je svete Crkve da proudavamo Zivot svetih i
gledamo Sto vi5e nasljedovati njihova djela.
Svetost je u ljudskom poimanju najuzvi5eniji pojam. Po
svetosti dolazimo k Bogu i postajemo slidni Bogu. Tko ie Ziv
meitu nama, tko neie sebi dobro? Sto je u izgledrr veie dobro,
to se u nama raila i ve(a teLnia za tim dobrom. Jer je Bog naj-
veie dobro, to i na5e te1nje za Bogom i sa svim onim Sto je u vezi
s Bogom treba da su jade i ustrajnije raegoza ikojim drugim do-
brom. Kad poilemo s ovoga svijeta, ostavit iemo sva dobra ovoga
svijeta ovdje na zemlji. Sa sobom iemo ponijeti samo dobra dje-
la Sto smo ih za Boga udinili. Na drugi ie nas svijet pratiti i na
pomoi nam biti samo na5a svetost.
Razum nam kaZe: eini dobro, a duvaj se zla. Taj dasni
posao zove vjera svetost. Svetost je, dakle, zahtjev ljudske naravi
pa ju je lako i ostvariti ba5 tako kao Sto se lako ostvaryju sve
plemenite teZnje na koje nas nukaju razum i vjera.
BOZJA PRAVEDNOST
U Svetom pismu ditamo: oCovjek je neki bio bogat, i obla-
dio se u grimiz i u bez, i gostio se sjajno svaki dan. A bio je jedan
28
Drosiak po imenu Lazar, koji je leLao pred njegovim vratima pun
iirova i ielio da se nasiti mrvicama koje su padale sa stola boga-
iasa, ali mu ih nitko nije davao: nego psi su dolazili i lizali riiro-
o. nieeove. Umre prosjak i odnesoSega andeli u krilo Abraha-
-ou6. eU umre i bogata5 i zakopaSe ga. I u paklu, kad je bio u
mukama, podtile odi svoje i ugleda izdaleka Abrahama i Lazara u
krilu njegovu. I po-vikav5i rede: ,Ode Abrahame, smiluj se rneni, i
oo5alii Lazara, neka umodi u vodu vrh od svoga prsta, da mi
iastrtiai jezik, jer se silno mudim u ovom plamenu.o Abraham
mu odgovori: "Sinko, sjeti se da si ti primio dobra svoja u svom
Zivotu, a Lazar jednako zlo; sad se on tje5i, a ti se silno mudiS.
I povrh svega toga i velika je te vjedna provalija meatu nama i
vama da oni koji bi htjeli odavle preii k vanla, ne mogu, niti oni
odanle k nama prelaziti< (Lk 16, 19-26).<
Sveti oci tumade da je ovo povijesni dogadaj. Bogata5 je
nakon smrti prispio u pakao, mjesto vjednih muka. Lazarovu su
duSu andeli odnijeli nakon smrti u pretpakao gdje su boravile
pravednidke duie i dekale da dode Spasitelj i prigodom svoga
iza5a5ia na nebo otvori nebo i ljudima. Pretpakao se zove krilo
Abrahamovo, ne zato Sto bi se Abraham odlikovao jakom vjerom
pa je po vjeri postao otac mnogih vjernih naroda. Nakon Isusova
uza5a5ia na nebo pod krilom se Abrahamovim razumijeva Zivot
blaZenih u nebu.
Bogata5 je u paklu po Objavi BoZjoj saznao za sretno sta-
nje Lazarovo nakon smrti pa je molio Abrahama, da uru preko
Lazara pomogne u stra5noj nevolji koju je trpio. Medutim mu
Abraham odgovara: Sjeti se, bogata5u, da si za Livota na zemlji
uiivao mnoga dobra, a Lazar je naprotiv nrnogo patio. Sada, u
prekogrobnom Zivotu biva obratno. Ti ieS, jer nisi imao srca za
siromaha, trpjeti, i to ditavu vjednost, a Lazar e,e, jer je siromaS-
tvo i bijedu strpljivo Bogu za ljubav podnosio, kroz sve vijeke biti
sretan. Tako traZi BoZja pravda, koja naplaiuje dobro, a kazni
zlo, kako je tko zasluZio.
Jedna je slika prikazivala sudnji dan. Na jednoj su strani
slike bili prikazani dobri, a na drugoj strani zli ljudi. Meclu do-
brima se nalazilo mnogo siroma5nih muZeva, iena i djece. Medu
zlim je bilo mnogo visoko poloZajnih ljudi, kraljeva i careva i
neSto djece. Slika je htjela reii i zorno pouditi gledaoce: Pazite
ljudi, Bog je pravedan. Ovako konadno izgleda BoZja pravda.
Sigurno je vei mnogoga od vas u Zivotu mudila misao: Ako
Je Bog pravedan, zaSto onda tolikim opakim ljudima ide tako do-
bro na svijetu, a mnogi pravednici, naprotiv, na svijetu toliko
trpe? Konadni obradun biva preko groba, a ne ovdje na zemlji.
Preko groba dobiva svako do6ro svojl puno priznanje i svoju pot-
punu nagradu, a zlo opet svoju osudu i svu tezinu kazne. Bog
trpi greSnika,daje mu i dobra-ovoga svijeta, ne bi li ga odvratio
29
od zla. Ako greSnik unatod toga ustraje u zlu, u prekogrobnom
ie ga Zivotu sigurno stiii te5ka kazna za udinjeno zlo. privednika
pak Bog znade pohoditi i te5kim kuSnjama za koje ie ga onkraj
groba. bogato nagra4iti. Povrh toga, i opaki ljudi dinebvdje ni
zemlji bar neSto dobra. Za to ih dobro nagratluje Bog ovdje na
zemlji dobrima ovoga svijeta, jer u prekogrobnom Zivotu za njih
nema nagrade nego samo kazna.
NaS vlastit razum u svom prosuclivanju zakljuduje: Mora
postojati pravda koja nagraduje dobro, a kizni zlo. U iu svrhu
postavljamo sudove i suce. Njihova je sveta duinost da strogo
paze na pravdu. Jer su zemaljski suci krhki ljudi _ podloZni n1-
zna?i\, podmitljivosti, strahu i kojekakvim rirugim^slabostima,
to je_i qrqyd? ljudska manjkava. No, na5 duh ne miruje i traii
pravdu dalje. NaS duh kaZe: Bog, koji je u narav ljudsku stavio te-
Lnju za pravdom, mora pravdu konadno i savr5eno ostvariti, jer
inade nema smisla ni diniti dobro ni kreposno Zivjeti, ako ie do
bar i opak dovjek konadno jednako svr5iti.
BOZJA DOBROTA
Bog je dobrostiv, znadi: Bog je pun ljubavi, pa zato nama
ljudima i svim stvorovima daje nebrojena dobra.
Dobrota se BoZja odituje u stvaranju i uzdrZavanju svijeta.
Bog se brine za nas odinskom brigom. Od Njega nam Zivot, zdrav-
lje, hrana i pilo, stan i odijelo, rijedju - sve Sto nam treba z-a
du5u i tijelo. >Svi dekaju na Te da im dade5 hranu u svoje vri-
jeme. Daje5 im i oni skupljaju, otvara5 ruku svoju i sve nasiiuje5
<iobrima< (Ps 103, 27-28). Bog se brine ne sarno za ljude nego i
za sva druga biia. >Promotrite, veli Spasitelj, ljiljane poljske, ka-
ko rastu, ne rade, ne predu, a ipak vam kaZem, da Salomon u svo
joj slavi nije bio obuden kao jedan od njihu (Mt 6,28-29).
Najvi5e nam je Bog dokazao svoju ljubav tirne Sto je jedino
ga svoga Sina dao na smrt da nas greSnike otkupi i s Bogom .iz-
miri. >Tako je Bog ljubio svijet da je Sina svoga jedinorodlenoga
dao, da nijedan, koji vjeruje u Nj, ne propadne nego da ima Zivot
l-jedni.<(Iv 3, 16). Isus je svoju dobrotu prema nama usporedio s
d.obrotom dobroga pastira. >Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje
zrvot svoj za ovce svoje< (Iv 10, ll). I doista je bio dobri pastir,
Jer je na kriZu u najteZim mukama poloZio svoj Zivot za nas ljude
;.svoje ovce. Ljubav pak, kojom se dragovoljno ide u smrl za
aob-ro bliznjega, tako je velika da se od nje veia ni zamisliti ne
moZe. >Od ove ljubavi nitko veie nema da iko poloZi Zivot svoj za
svoje prijatelje" (Iv 15,l3).
30
Spasitelj nam je otkrio svu puninu dobrote i njeZnosti Bo
i,.ie
-liua prema nama kad nas je poudio da nam je Bog predobri Otac.
i" Isus govorio o molitvi, rekao je apostolima: >Vi se, dakle,
ovati, mofte: Ode na5 koji jesi na nebesima( (Mt 6, 9). Bog nam
ie. dakle, Otac i to predobri Otac, zato treba da se Bogu molinro
I b"oim pouzdanjem, s vjerom i pouzdanjem kako djeca nastu-
oiiu prema svom najboljem ocu. StoviSe, Bog nam je daleko bo
iii. n&o i najbolji zemaljski roditelji. Roditelji, naime, pa bili i
,iaiUotji, jo5 uvijek imadu u nastupu prema djeci slabosti, radi
cega postaju koji put i te5ki djeci. A Bog je neizmjerno savrSen,
rama svetost, pa Sto god dini sve je najbolje i najsavrSenije. Radi
rcsa i zove sv. Pavao Boga: "Otac milosrtla i Bog svake utjehe
Lo]i nas tje5i u svakoj nevolji na5oj (2 Kor 1, 3-4).
Bog nam poruduje preko Izaije proroka: "MoZe li iena za-
boraviti dijete svoje, da se ne smiluje na sina tijela svoga? Iako
sa zaboravi, to ja tebe ipak neiu zaboraviti< (Iz 49, 1,5).Prirodeno
ie majci da ljubi svoje dijete, jer je ono plod njezine ljubavi, dio
njezine uaravi, kost od kosti njezine i krv od krvi njezine, nasta-
vak i produZenje Zivota njezina. No, dogada se da ova ili ona
majka - nemajka, odbaci dijete od sebe, odride ga se i ne mari
za nj. Takav je postupak zlodin protiv same prirode, ali se ipak,
naZalost, dogacla.Kod Boga se to ne moZe dogoditi, jer veli Sveto
pismo: >Ostavi5e me otac moj i mati moja, ali me je Gospod
uzeo< (Ps 26, l0). >Ti (Gospode) ljubi5 sve Sto je tu, i ne mrZiS
ni5ta od onoga Sto si udinio< (Mudr 2, 25).
Nema i ne moie biti roditelja, makar kako dobri biii svojoj
djeci, a da u odgoju ne bi predvidjeli i od vremena na vrijeme
upotrebili sad ovu, sad onu kazuu. Kazne su Cas manje, das veie.
Sacl lakSe, drugi put teZe. To ovisi o prekr5ajima djece, da li su
oni manji ili veii, lakSi ili teZi, de5ii ili rje<Ii. Ima dasova i kod naj-
boljega djeteta kad blagost i dobrota roditeljska ne djeluju, vei
moraju rnjesto ustupiti kazni. Ali i onda, kad roditelji razborito
kaZnjavaju, dokazuju djetetu samo dobrotu i ljubav.
I Gospod Bog u odgoju ljudi i naroda, unatod svoje neiz-
mjerne dobrote, primjenjuje kazue. Biva to kad ljudi zlorabe BoL-
ju dobrotu. Rijetko je kad na zemlji bilo toliko zlodina kao ne-
p.osrednoprije II svjetskog rata, za rata a i poslije rata. Ali je i
rijetko kada bila tako te5ka kaznaza zlodine udinjene za vrijeme
svjetskog rata. Nije, dakle, Bog prestao biti dobar, nego su ljudi
postali preko mjere zli. Bog nas kaZnjava jer smo zli. A kainjava
nas samo zato da se popravimo i postanemo bolji. Netom posta-
nemo Bogu poslusna djeca, bit ie i On nama opet dobri i predo-
bri Otac.
31
 B'OaTE MILOSRDE
Sva su BoZja djela velidanstvena, u svojoj velidini i savr-
senosti nedokudiva, kao Sto je nedokudiv i sam Bog, uzrok njil.rov,
od koga potjedu. Sveto pismo napose istide BoZje milosrale pa ka-
Ze: >Milosrde je Njegovo nad sva djela Njegova" (Ps 144,9).BoZje
milosrtle dolazi do izraLaja u ljudskom Zivotu viSe nego druge
BoZje savr5enosti.Ono se je kod mnogih gre5nika oditovalo u to.
likoj mjeri i tako ganutljivo da Sveto pismo s pravom izdiLe Bo-
Zje milosrcle nad sva druga BoZja djela.
Spasitelj nas je htio zorno pouditi o BoZjem milosrclu pa
je u tu svrhu svom slu5ateljstvu pripovijedao dogatlaj o rasipnom
sinu. Otac imao dva sina. Mladi je sin bio nezadovoljan kod oca
pa je traZio svoj dio i oti5ao u svijet. U svijetu je Zivio raspuitc-
no i brzo protepao imovinu. Medutim nastupi glad, a on pode os-
kudijevati. Nije bilo druge, po5ao je u sluZbu i to - pasti svinje,
Glad je bila tolika da je htio jesti i ro5diie Sto su svinje jele, ali ni
toga nije bilo. Sad je tek mladii doSao k sebi i rekao: na-
jamnika oca mojega imadu kruha i previ5e, a ja ovdje "Kolikoumirem od
gladi! Ustat iu i po6i k ocu svomu i reii mu: Ode, sagrijeSio sarn
protiv neba i protiv tebe. ViSe nisam vrijedan nazvati se sin tvoj,
nego me primi kao jednoga od najamnika svojiir. I ustav5i ot.iclo
k ocu svomu( (Lk 15, L7-20).
Otac se tuZan neprestano ogledavao na sve strane, neie
li se odakle pojaviti izgubljeni sin. Kad ga je otac opazio, salali
mu se, jer je bio gladan, bos i poderan kao bijedni prosjak. Otac
ga zagrli i poljubi. Tada rede otac slugamai >>Brzoiznesite najljep-
5u haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuiu na
noge, i dovedite ugojeno tele te zakoljite da jedemo i da se vese-
timo, jer ovaj sin moj bio je mrtav i oZivio je, bio je izgubljen i
na5ao se<(Lk 15,22---24).
Rasipni sin je slika slabe ljudske naravi. Zelja za neobuzda-
nom slobodom i zabranjenim voiem vude dovjeka iz doma BoZje-
ga, gdje se udi Boga, dobroga Oca, po5tivati i kreposno Zivjeti. co-
vjek se u svojoj lakoumnosti zaboravlja pa ostavlja Boga i vjeru.
A Sto je na5ao u zamjenu? Mjesto raja i sreie nalazi u svijetu, koji
je hladan kao led, a tvrd i be5iutan kao kamen, samo bijedu'i ne-
sreiu. Mnogi se od ovakvih ljudi, koji su u mladosti stanputicorn
pro5li, ako ne prije, a ono bar pod stare dane, kaje i vraia natrag
k Bogu i vjeri. A Bog je milosrdan otac koji sve opra5ta i raskaja-
na gre5nika opet prima u stanje milosti.
Makar dovjek udinio i najveie zlo(ine,Sto se uopie zamisli-
t! dadu, jo5 je uvijek opravdano pouztlanje u BoZje milosrde. Bilo
da broj nedijih zlodina nadvisuje broj kose na njegovoj glavi: bilo
da je netko vei i osijedio u grijesimJ svojim, ipik ne smije gubiti
nadu, a joS manje zdvajati radi svoga spasenja,jer su svi ljudski
32
oriiesi. u koliko su ljudski dini, ipak samo ogranideno zlo, a mi-
i"iia"'i" BoZje neogranideno."Gdje se umnoZio grijeh, jo5 je vei-
ha obiiovala milost< (Rimlj 5' 20).
Sv. Ivan Hrizostom pita: "Jesi li bio nepravedan, gledaj na
carinika. Jesi Ii bio nedist, gledaj na Mariju Magdalenu. Jesi li
uboiica, gledaj na razbojnika na kriZu. Jesi li bio progonitelj isti-
r.rei niezinih propovjednika, gledaj na Pavla koji je kasnije postao
elasnil istine. Sto je grijeh u poredbi s milosralem BoZjim? Paudi
ia koiu povjetarac podere da joj nema ni traga. eemu, dakle,
zdvaia5?n'Bili grijesi va5i kao skrlet, bit ie bijeli kao snijeg, ili
su civeni kao purpur, bit ie bijeli kao vuna" (Iz l, 18).
Niti velidina grijeha, veli sv. Ciprijan, niti kratkoia jo5
preostalog Livota, niti skrajnja nevolja zadnje ure ne iskljuduje
bd prijateljstva BoZjeg. Sve koji se k Njemu vraiaju prima Nje-
eova neizmjerna ljubav i milosr<Ie. A Spasitelj zove milo ne pra-
vednike nego gre5nike: "Dottite k meni svi koji ste umorni i opte-
reieni i ja iu vas okrijepitiu (Mt 11,28).
BOZJA DUGOTRPNOST
Ljudi te5ko pra5taju jedan drugomu. Osude su ljudske stro-
ge, a kazne za uvrede nemilosrdne. Ljudi prigovaraju i BoZjim
sudovima.Srde se na Boga za5to ne kaZnjava gre5nike odmah kad
te5ko sagrijeSe.eemu deka? ZaSto trpi da zemlja drZi i nosi toii-
ke nezahvalnike koji Boga sramote, a ljudima zlo dine? Odmah
bi trebaio osudu izreii i kaznu bez ikakva obzira primijeniti na
zlodinca.Tako mi ljudi.
Bog radi drukdije. On je dugotrpan. On desto dugo deka
prije nego gre5nike kazni. A zatto? Da im dade vremena za poko-
ru i spasenje. U Noino je vrijeme bilo mnogo zla na svijetu. Ljudi
su se toliko izopadili, da su njihove opadine vikale k nebu zakaz-
nom (1 Mojs 6, 5-7). Bog je odludio radi teSkih i odvratnih grije-
ha svijet potopiti opiim potopom. Ipak je dekao s potopom joS
120godina, ne bi li se ljudi skruSili i pokajali. Ali kad je pro5lo
120godina, a ljudi, mjesto da dine pokoru, ismjehivali BoZje pri
jetnje, Bog je izvr5io svoju prijetnju i potopio ljude opiim poto-
pom (1. Mojs 7, 11 i dalje). Spasio se samo vjerni Noa i njegova
obitelj.
Razbojnika je na kriZu Bog dekao kroz ditav njegov Zivot.
Konadno se-je raibojnik ipak o6ratio i spasio. SpasitJtj mu je
velikodu5no oprostio grijehe i zajamdio: ,JoS ie5 danas biti sa
mnom u rajuln (Lk23,4243).
3 Razt"'t i objava o Bogu 33
 Za5to je Bog s nama toliko strpljiv? Jer hode da ni jedan
sre5nik ne ptopadn" nego da se svi spase. "Ne kasni Gospodin
8llcu"j"*, kakb neki mille da je spor, nego vas velikoduSno trpi'
i". da neki poginu, nego svi da se obrate pokajanjem" (2-Petr
3, 91."Neiu smrti bezboZnika- veli Gospodin - nego da se obratl
""el
od svogaputa i ZiVi<(E233,2)'
Kad bi Bog odmah kaZnjavao smriu ili paklom netom dov-
jek te5ko sagrijeSi, kako bi malo ljudi bilo na Zivotu, a kako bl
iek rijetki bili koji bi do51i u nebo? Stavimo ruku na srce pa pri-
znajrno iskreno sebi i Bogu: Koliko smo puta u Zivotu zlo pomi-
stiti tolito ruZnih rijedi rekli i opakih djela udiniti? Da nas je
Bog odmah kaznio, gdje bi mi danas bili, Sto bi od nas bilo? A
oviko? Bog nas strpljivo deka. Daje nam vremena. Mnogo smo
toga vei ofajali i joS iemo okajati, konadno se i spasiti, a za tai
veiiki dar hvala samo Boijoj strpljivosti.
Bog je dugotrpan, ali ne uvijek. lma sludajeva gdje je Bog
odmah nikon grijeha kaznio gre5nike' Kad su se mnogi andeli po-
bunili protiv Boga, Bog ih je smjesta kaznio tako da ih je stro
valio u pakao. Ananija i Safira, mui i Lena,nadinili su samo jedan
grijeh: slagali su da su njivu prodali za manje nego su je uistinu
proaaU, i Bog ih je kaznio da su mrtvi pali pred noge sv. Petra.
treba, dakle, da imamo veliko pouzdanje u odinsku BoZiu strplji
vost, ali i oprez da je ne izrabljujemo. Bog je dugotrpan, aii nije
slab. Bog je rnilosrdan, ali i pravedan'
BOG JE ISTINIT
Sve na5e udenje i sav na5 umni rad ide za spoznajom isti-
ne. Istina je najvi5i- uzor naiega uma. Svi plemeniti ljudi ljube
istinu, svima je draga, svi se njome ponose.
Istinu spoznajemo kad spoznajemo predmete kakvi su u
sebi. Covjeka smo istinito upoznali kad smo upoznali sva njegova
lijepa i ruZna svojstva. Ne smijemo 5to dodavati, a niti Sto odu-
zi"rnati. Istinu smo duZni priznati bez obzira da li nam je ugodna
ili neugodna, da li nam koristi ili Skodi. Prema tome ne srnijemo
suditi ii po babu ni po stridevima, nego onako kako u du5i osje-
iamo da je istina.
Mi se ljudi desto udaljujemo od istine. Dogodi se da smo
neito krivo viAien, krivo od drugoea duli, krivo drueggl razupje;
li, u knjizi krivo proditali, ili ne$to nehotice.pregledali. Bezbtoj
3e uzroi<a u Zivofu zbog kojih krivo r]i neistinito spoznajemo
iSuae i druge raznovrsue predmete oko sebe.
34
Kod Boga se to ne moZe dogoditi jer On sve zna. Njemu
ie bio poznat svemir i sve u svemiru joS prije nego je postalo.
iSve ie golo i otkriveno odima Onoga kome treba da dademo
raduno (Hebr 4, 13).Sveto pismo zove Boga istinitim (Rimlj 3, 4),
a to znati: Bog samo istinu objavljuje, jer ne moZe niti pogrije5iti
niti lagati.
Liudi desto u Zivotu spoznaju istinu, ali je ne priznaju.
Govore protiv svoga osvjedodenja.Drukdije su im rijedi, a druk-
iiie qsjeianje u duSi. Kad god govore drukdije nego misle, tada
oovore neistinu ili laZ. Lagati, dakle, znadi: govoriti protiv uvje-
ienja sa svrhorn da se drugoga prevari. U dru5tvu se govori ne-
istina da se druStvo nasmije, na5ali, odmori, rastrese. Takve su
leistine ili laZi jo5 najnevinije, jer redovito nikome ne Skode.Lju-
di sovore neistinu ponajviSe i redovito jer od toga imaju koristi.
Trs:ovacneistinito prikazuje stranci robu da je lakSe i skuplje pro-
Oa]Uienik se posluZi neistinom da se izbavi od drugoga reda ili
ciruge koje kazne. Dijete se u kuci posluZi neistinom da Sto od
roditelja dobije, ili da izmakne kazni. Mnogi laiu iz zlobe s na-
kanom da drugomu napakoste. Tko bi, konadno, izbrojio sve mo-
guie nadine kako se ljudi sluZe neistinom, i sve svrhe zbog kojih
tako rade.
Bog istinu nepogre5ivo spoznaje pa je nepogre5ivo i nama
t,bjavljuje. Kod Boga nema i ne moZe biti razloga zaSto bi nama
laZ ili neistinu objavljivao. On ne moZe lagati u Sali, jer se to pro-
tivi dasti i dostojanstvu Njegovu. On ne moLe lagati da se izbavi
iz kakve nevolje, jer u nepriliku kakvu uopie ne moZe doii budu-
ii da je svemogui. Ne moZe lagati ni iz koristoljublja, jer je sam
sebi u svemu dostatan i sam u sebi blaZen pa nidega ne treba.
Ne moZe lagati ni iz zlobe, jer je pun ljubavi i hoie uvijek samo
najbolje svomu stvoru.
-
Objava kaie o Bogu: >Istina Gospodinova ostaje od kolje-
na do koljenau (Ps 99, 5). podivaju sve Njegove rijedi,.<
"Na istini
(Ps 118,160).Istina neka lebdi i nama uvijek pred odima pa makar
trebalo zanju trpjeti i umrijeti.
BOG JE VJERAN
Ljudi su vrlo nestalni u svojim obeianjima. I zlatna ie
brda obeiati, a u stvari neie udiniti niSta. eovjek ne5to obeia,
a da uopie nije ni mislio na ono Sto je obeiao. Drugi put ozbiljno
obeia, ali je radi nestalnosti ljudske kasnije promijenio svoje
obeianje. Mogu nadoii i nepredviilene okolnosti radi kojih je ne-
moguie izvr5iti obeianje. Najzad se obeianje i zaboravi pa opet
od njega nikakve koristi.
35
 Bog je, naprotiv, uvijek vJ-e-ral.On sigurno izvr5j..ono Sto
oueia i-fipuni dime se za[tozi.-Kad su naSi praroditelji u r3iu
rue.ii"Sili,^Bog
-.Ji"a.rio im je obeiio Spasitelja. Spasitelj-je do5ao todno
uiij"rrr6 kako Ga je Bog obe4ao. Tako su se vjerno
"[p.*ii. "d*gt BoZja olieianja' '.IUle-c je G-ospodinguu
i irrt i.t-
L-i""ul tt" rijedi N-jegove-suvjernost< (Ps 32, 4)' '8o9, dakle, -nije
iiao eo"jet da laLi, iti sin dovjedji da-se.^mijenj-u'9".i: lekag'
iii ai tirgu udinie obeiao, a da ne drZi?o (Mois 23, 19)' Spasi-
t;lj j; .loEdutto "" naglasio: 'Nebo i zemlja ie proii, ali moje rijedi
neie proiiu (Mt 24,35).
Jednako je i s prijetnjama BoZjima. U dane se Noine Bog
zaprijetio ljudima da-ie- ih radi opadina i raspu5tena-Zivota uni-
Stiti iotopom. Ljudi se nisu obazirali na loZje prijetnje, nego
,r" jiti i piti, Zeiriti se i udavali do onoga dana kad Noa utle u
kovdeg, i dode potop i sve uni5ti" (Lk 17, 27). Stanornicima s.e
Sodorie i Gomoie zaprijetio Gospod da ie im radi nedistoga uni5-
titi gradove. A oni? leinito im ie kao da (Bog) govoli. od-Sale<
izide Lot iz
ii if,f"o:. L9,I4). Mettutim, 5to se dogodilo? "U dan kad
bodome, AaZciioje oganj i sumpor s neba i sve uni5ti" (Lk17,29.)'
ju je
A proredena se propast Jeruzalema zbila tako potresno da
povi5est zabiliei:iIa kao j edinstven dogaclaj.
Vjernost je BoZja utje5na istina u svjm Zivotnim nevoljama'
Kad nas pohod-e ku5nje i te5ki Zivotni udarci, nama.se- dini kao
da nas je-Bog napustio. No bai tada nam Bog poruduje kao i.pro-
roku Izaiji: "Ne boj se, ja sam s tobom, ja sam tvoj Bog' ja te
jadam i pomaZem ii" 1Iz 41, 10)' Iako nas Bog kuia i kainjava,
Ludimo duboko uvjereni da ku5nje i napasti nikada neie biti to-
Iike, a da ih mi s BoZjom milosti ne bi mogli podnijeti i svladati'
uBog je vjeran, neie dopustiti da budemo napastovani preko na-
Sifr iiia, nego ie kod napasti dati izlaz da moZemo ustrajati" (1
Kor 10,13).
Kad znamo da je Bog istinit i vjeran, treba da tvrdo vjeruje-
mo u rijed BoZju. freUa di se stalno pouzdavamo u Njegova obe-
canja. Ali trebi da se ozbiljno bojimo i Njegovih prijetnja'
MoZda koga od nas mudi misao: Hoiu li ja dobiti "PrySt-e-
nje svojih grijela? Hoie li se za me naii mjesto -u nebu? Tada
piobudimo u du5i din vjere i pouzdanja u-rijedi BoZje, upravljene
ii,zekijelu proroku: uReii im: Neiu smrti bezboZnika, nego radije
da se-bezbbZnik obrati sa svoga puta i Zivi" (Ezek 33, l1).
Vjernost nas BoZja nuka da i mi budemo v-jerni prema Bo'
gu i bliinjemu. Svako obeianje, a napose zavjet, kojim smo Bogu
oU"ean da iemo udiniti koje dobro djelo, treba savjesno izvr5iti'
Vei dovjeka prevariti je ruZno djelo, a zloia se prevare kudikamo
poveiaje kad bi dovjek htio varati samoga Boga' DrZimo do svojih
iiieel i obeianja Sto smo ih zadali ljudima. Vjerno izvrSavanje
36
obeianja je znak plemenita znataja i visoke iudoreclne svi.iesti, a
time se ujedno stide i velika cijena i nagrada i pred Bogom i pred
liudima.
ZASTO NAM JE POTREBNA OBJAVA
Mnogo toga ima o Bogu i o vjeri sto je kadar dovjek sam
svojim prirodnim spoznajnim moiima saznati. Ali je unatod toga
ipak potrebna nadnaravna Objava. Potrebno je bilo da nam je
Bog nekada govorio po patrijarsima i prorocima, a kasnije po
svomeSinu Isusu i po apostolima. A za5to?
Ima ljudi po prirodi slabo nadarenih koji uopie te5ko Sto
spoznaju. A medu vjerskim istinama ima i takvih koje teZe shva-
iaju i bistri ljudi. Da ovakvi ljudi, du5evno slabije nadareni, ne
budu bez utjehe svete vjere, Objava im daje da vjerske istine
govore.
Ima ljudi po naravi nehajnih koji vole lagodan i bezbrilan
iivot. Ne trude se ni oko dega, ne male ni za Sto. Takvi ne vole
uditi - pa ni vjerske istine. I za njih se pobrinuo Gospod Bog
pa im je putem Objave dao sve Sto im je potrebno za spasenje.
Ogromna je veiina ljudi u takvim Zivotnim prilikama da
svu svoju snagu troSe na rad za svakida5nji goli Zivot. Borba ie
za iivot na zemlji bila uvijek velika i te5ka. Nakon istodnoga gri-
ieha odrectenje dovjek da u znoju lica svoga jede svagdanji kruh.
Kad je Bog prve ljude istjerao iz raja zemaljskoga,rekao je Ada-
mu:
"Trnjem i korovom ie ti roditi zemlja. U znoju lica svoga
jesti ie5
kruh dok se ne vrati5 u zemlju od koje siuzet, jer si prih
i u prah ie5 se obratiti< (1 Mojs 3, 18-19). Koliko misli, briga,
truda i napora moraju ljudi
-i ulagati da si pribave najnuZnije za
Zivot! Jelo, stan, odijelo druge potrebe dnevnoga Zivota, tbHko
zaokupljaju dovjeka da jedva dospije na ito dmgo. U takvim je
prilikama te5ko uditi i razmi5ljati i o vjerskim istinama. Dobroia
se BoZja pobrinula i za ovakve pa im je dala po Objavi sve istine
koje su potrebne za destit ljudski Zivot.
. Konadno je i onima koji su po naravi vrlo nadareni, koji
ImaJu vremena i rado se bave ditav svoj Zivot vjerskim pitanjima,
od neprocjenjive koristi Objava. I udeni ljudi kako u drugirn, ta-
ko i_u vjerskim pitanjima,-lako padnu u zabludu. Da bridu.bez
straha od zablude Bog im daje u Objavi sve istine potpuno sigur-
ne i zaiamdene.
, , I*?j,tei u vidu sve Zivotne okolnosti kakve jesu, udi Vati-
ranski crkveni sabor od god. 1869-70. ovako: ,I u onim vierskim
37
istinama, koje bi dovjek mogao sarrl spoznati, potrebna je Objava
da ih mogu svi ljudi spoznati lako, sigurno i bez straha od za-
bludao.
Kad mi danas ditamo djela poganskih tnudraca, a meflu
njima glasovitih grdkih i rirnskih mudraca, snebivamo se od za-
dudenja kako su mogli ovako umni ljudi naudavati toliko za-
bLuda,pa i djetinjarija, o Bogu i o vjeri, a kod nas su u krSian-
stvu vei malena djeca u pudkoj Skoli tako todno upuiena u glavna
Tivotna pitanja. Kod nas vei i djeca znaju da je samo jedan Bog.
Da su u Bogu tri osobe. Da postoji prekogrobni Zivot i u njemu
vjedna nagrada i vjedna kazna. Da je duSa neumrla i tolike druge
prevaZneistine s kojima su se i te koliko mudili poganski mudra-
ci. Na5e veliko vjersko znanje,na3a potpuna sigurnost u vjerskim
istinama, na5 jasan i neprevarljiv pogled u prekogrobni Zivot, sve
je to plod nadnaravneBoZje Objave koju nam je Bog dao u svojoj
dobroti.
TRI VRSTE VJERSKIH ISTINA
U naSoj svetoj vjeri ima istina koie moZemo sami umo-
vanjem izna1i, shvatiti i sigurno dokazati. Takve su istine: ima
Bog, du5a je ljudska neumrla, svijetom vlada BoZji promisao, i
tolike druge.
Ima istina kojih sami ne bi nikada izna5li da nam il-t Bog
nije objavio. Ali ih moZemo shvatiti i dokazati nakon toga Sto
nam ih je Bog objavio. Da u Crkvi postoji nepogre5ivouditeljstvo
u pitanjima vjere i iudoreda, do toga dovjek sam ne bi doSao.
Ali kad nam je Bog objavio da ono postoji, onda lako shvaiamo
da tako mora biti, jer dovjek sam po sebi lako zabludi i u vjeri
kao i u drugim pitanjima. Kad nam Bog nalaZe obdrZavanje vjer-
skih i iudorednih propisa pod prijetnjom vjedne propasti, onda
je na5em razumu jasno da se je Bog morao pobrinuti i za udi-
teljstvo, koje ie nepogre5ivo tumaditi propise i zapovijedi BoZje.
Po Objavi znamo da je sv. Petar bio prvak apostolski i prva vr-
hovna vidljiva glava Kristove Crkve iza samoga Krista. Sami do
toga ne bi doSli da nam nije objavljeno. Kad nam je pak to ob-
iavljeno, lako dokudimo da je to u skladu s razumorn. Gdje god
je naime neko dru5tvo ili duhovno tijelo, ono treba imati rrrhov-
nog poglavara ili svoju glavu. Da postoje antleli, umna biia, sa-
vr5enija od dovjeka, a daleko nesavrSenijaod Boga i to znatno sa-
rno iz Objave. Nakon Objave nam je posve shvatljivo da ie tr skla-
du s ditavim nizom biia u svemiru, da izrnetlu Boga i ljudi postoic
lazumna biia koja nemaju tijela ncgo su 6isti duh<lvi.I ber5zato,
38
ier su duhovi, slidniji su Bogu i po savrdenstvu su bliZe Bogu
jer je Bog neogranideni duh' a
irelo tjuai, a zaostaju za Bogom
ancleli su ogranrceru.
U svetoj vjeri ima i takvih istina kojih dovjek ne sarno
ne moie izna(i, nego ni onda kad su vei objavljene ne moZe ih
doviek potpuno shvatiti. Te se istine zovu misteriji ili tajne.
Takve su istine: Presveto Trojstvo, Utjelovljenje Sina Boi.iega,
nazodnostKristova u presv. Euharistiji, Bezgre5noza(e(e Ililajke
BoZie i mnoge druge. Objava nam' BoZja u misteriiima otkrirza
unutra5nje tajne biti, Livota i djelovanja BoZjega.Misteri.ii su ne-
osranidene savr5enosti, a na5 je um ograniden, zato ih ne moZemo
nikada potpuno shvatiti. Kod misterija znamo ipak toliko da
nisu protiv razum4 iako su nad razumom. Na nama je da pcnizno
kaiemo: Iako ne mogu sasvim shvatiti tajna BoZjih, ipak vjeru-
iem tvrdo i nepokolebivo da su istinite, jer mi jamdi sveznajuci
Bog. Bog -ie u odnosu prema nama ljudima kao roditelii prema
djeci. Koliko je istina koje djeca ne mogu shvatiti, ali ih ipak
drZe istinama radi ugleda i iamstva roditeljskoga, makar rodi-
telii mogu i pogrije5iti. Kudikamo vi5e treba da mi vierujemo
tajne BoZie, jer za njihovu istinitost jamdi nepogre5ivi Bog.
Vjerske istine koje bi dovjek nogao i sarn iznaCi, objavio
ie Bog zato da ih mogu svi ljudi lako, sigr-rrnoi bez straha od za-
blude spoznati. Tajne nam je Bog objavio zato ier nas ie odredio
za nadnaravnu svrhu. Mi smo odreeleni da u prekogrobnom Zivotu
gledamoizravno Boga kakav je On u sebi. Radi togi nam je nuZna
objava tajna BoZjih da nam u njima Bog prikaZe vjedni Zivot i da
nas pomoiu njih pripravi na'vjedni Zivot.
Crkva je katolidka vjerni duvar i nepogre5ivi tumad svih
vjerskih is.tina- ditave Objave. Crkva je - po riiedima sv. Pavla
Apostola - >stup i tvrtla istine< (1 Tim 3, 15). Crkva je i danas,
u ovom strahovitom meteZu raznovrsnih Zivotnih struja, jedini
sigurni svjetionik.
POTREBA VJERE
,... * Sveto pismo nas upozoruje: ,Bez vjere ni.je mogtrie ugo-
diti Bogu< (Hebr ll, 6).
Buduii da je blaZeni Zivot u nebu na5a naclnar6y11i15y112r.,
to nam je Bog za postignuie te svrhe dao i nadnaravno
ili obiar.
rreno znanje. Objavljeno vjersko znanje zovemo Objavom ili jed-
Vjera. Prema tome je Vjera skup svih isiina Sto ih ie
}:ttuu.ng
r:og
objavio i Crkvi Kristovoj na" duvanje povjerio. A vjerovaii
39
znadi: tvrdo i nepokolebivo drZati istinom svu objavljenu vjersku
nauku, dakle sve Sto god je Bog objavio i Sto nas Kristova Crkva
u ime BoZje udi.
U objavljenim istinama nema mjesta poricanju i-.surnnja-
ma, jer za istinitost objavljene nauke jamdi sam Bog koji ne mo
Ze ne5to krivo spoznati, ili pak dovjeka u bludnju zavesti. Radi
toga i prihvaianje na5e objavljenih istina treba da bude sasvinr
Orugaeije nego prihvaianje ljudskoga znanja i ljudskih iznaSadca.
Ljudi mogu i nehotice ne5to krivo spoznati i zabluditi pa je i zna-
nje njihovo nesigurno. Bog je nepogre5iv - radi toga je nepogre-
Sivo i sve znanje, koje od Njega potjede.
Iako je objavljeno znanje nepogreiivo, ljudi se u prihvaia-
nju toga uiviSenoga znania ipak razlikuju. Kad su apostoli bili
s-latticom na moru, dode k njima Isus hodajuci po moru. Udenici
su mislili da je to sablast i od straha povikaSe.A Isus im rede:
se, ja sam(. A Petar mu rede: "Gospodine,ako si Ti, 1a-
"Uzdajte
povijedi mi da dodem k Tebi po vodin. Isus mu rede: "Dodi". Pe-
iar se spusti iz ladice i pode po vodi k Isusu. Jer je bio jaki vjetar'
Petar se pobojao da bi se mogao utopiti, i zbilja se podeo utap-
ljati, pa povilia iza glasa: uGospodine,spasi meu. Isus ga utrvqli
za ruku i rede mu: 'Malovjerni, za5to si posumnjao?" (Mt 14,
24-31). Isus ovdje kori Petra radi nedostatka vjere.
Kad je fsus boravio u krajevima tirskirn i sidonskim, vi
kala je za njim iena Kananejska: "Smiluj mi se, Gospodine,sine
Davidov! Moju kier vrlo mudi davaou. Isus joj ni5ta ne odgovori.
Tada su udenici molili Isusa: >Otpusti je jer vide za nama"' Isus
rede: nNisam poslan nego k izgubljenim ovcama doma Izraelota".
A lena je doSla pa mu se duboko klanjala i molila Ga: ,Gospodi
ne, pomozi miu. A Isus joj odgovori: >Nije pravo uzeti kruh od
cljece i baciti psiiima.. To znadi: ne smijem pustiti izabrani izra-
elski narod, pa poudavati vas - neznabo5ce.A Lena ie mu na to:
,'Da, Gospodine, jer i psiii jedu mrvice Sto padaju sa stola go-
spodara njihovih". Tada joj odgovori Isus: "Zeno! Velika je vjera
tvoja, neka se ispuni Zelja tvoja' I ozdravi njezina kii od one
ure" (Mt 15,21-28). Ova je Zena primjer vanredne vjere, zato nam
je Sveto pismo preporuduje kao primjer za nasljedovanje'
Jednom su apostoli, sviesni svoje slabe vjere, jer joS nije
bio do5aoDuh Sveti, koji ih je ojadao, molili Isusa: "UmnoZi nam
vjeru" (Lk 17,5). I mi iemo moliti Isusa: Gospodine,umnoZi nam
vjeru, jer smo slabi, a prilike, opienito po svijetu, u kojima i mi
Zivimo, tako su nepovoljne po svetu vjeru. Dana5nje je l,iudsko
dru5tvo slidno uzburkanom moru u kojem i dobri poiinju klo-
nuti duhom i gubiti nadu. A Isus neprestano dovikuje nama kako
je doviknuo i Petru: Malovjerni, za5to si posurnnjao? Isus pruZa
i nama ruku da nas spasi. Prihvatimo fsusovu ruku pomoinicu,
uzdajmo se u Nj. Vjera neka bude - prema Izaiji proroku -
opasadbokova na5ih (Iz 11,5).
40
kad kaZe: 'Ako
Kolika je moi vjere udi nas sveto Evandelje
viere koiiko .ie zrno goru5idno, reii iete gori ovoi:
budet;-im;ii (l\[t
;;;ai odavle onamo! i priieii ie-, i niSta nece biti nemoguie
Savr5ena vjera i ncogranideno pouzdanje u svemoguiega
i;:;0;.
';;;;'razviia
se kao zrno goru5idno do zamjerne visine te izvodi
dudesne stvan'
KAKO JE DO NAS DOSLA BOZJA OBJAVA?
NaSi su praroditelji Adam i Eva u raju sagrijeiili. Za kaznu
ih je Bog istjerao iz taia. Zerylia im- je.rodila trnjem i korovom.
iiruoiu lica svoga su se hranili svagdanjinr kruhom. Ali ih je Bog
i ,rtieSio, obeiavSi im Spasitelja. Proklinjuii Bog davla u zmiji'
io;i ie zavcla praroditelje na grijeh, reie:
"Nepriiateljstvo
iu
metnuti izmealtt tebe i Zene, i sjemena tvOga i sjemena njezina;
ona ie satirati glavu tvoju, a ti ceS vrebati na petu njczinun (1
Mois 3, 15). U ovim je rijedima sadrZano proro5tvo o Mariji, Majci
Bo"zioj i Niezinorn sjemenu Isusu, koji ie svladati davla i otkupiti
liude. To ie prva Objava ili Praobjava, a Adam je prvi patrijarha
preko l<oga dolazi Obiava na svijet.
Kako su se nakon Adama mnoZili liudi na zcmlji, tako se
mnoZilo i zlo, pa je Bog u svetoj srdZbi odludio svijet uni5titi po-
topom. "Uni5tit iu, rede Bog, dovjeka, koga sam stvorio, na zen-
lji; od dovjeka do Zivotinja, od grnazova do ptica nebeskih; Zao
mi je Sto sam ih stvorio" (1 Mojs 6, 7). Samo je Noa na5ao rnilost
kod Boga. Njemu je rekao Bog neka si sagradi laclu u koioj ie se
spasti on i djeca njegova i one Zivotinje 3to ie ih sa sobom uzeti
tr laclu. I pustio je Bog silnu vodu na suiiet te potopi sve Zivo na
zemlii osim ljudi i Zivotinja Sto su bile u ladi Noinoj. Po patriiarhi
Noi smo, eto, doznali za sva zla radi kojih je Bog potopio ljude,
ali i z,a obeianja i blagoslov BoZji Sto ga ie Bog dao pravednom
Noi i njegor,rr potomstvu.
Kasnije se Bog objavio patrijarhi Abrahamu od koga je
traZio da mu Zrtr,rrie svoqa sina Izaka. tsrad se Abraham veliko-
duino odazvao i bio spreman Zrtvovati sina. rede mu Boe: oBla--
goslovit iu te i umnoZit iu sieme tvoie kao zvjiezde na neb."ui kao
pijeslk na obali morskoj. Tvoie ie sjeme posj.:dovati neprijatelje
;yoje i u tvom ie sjemenu biti blagoslovljeni svi narodi na zem-
lji. (1 Mois 22.l7). Blagoslov ie sviira narodima doii po potomku
Abrahamovu, Spasiteliu Isusu Kristu.
. S vremen,-,* ,r*rt.rpu Mojsije, najveci zalionodavac Staroga
jcmu je Bog dao ni gbri Sinaju liuclima 10 zapovijeii
1a!9Ju Po n
sozJrlr u kojima je kao u jezgri sadrZan sav iudoredan zakon, Iza
4l
Mojsija se javljaju neprestano proroci. Oni javljaju svijetu poru-
ke BoZje. Po njima je Bog otkrivao ljudima misli i naloge svoje.
Prorok je Izaija toliko i tako jasno govorio o buduiem Spasitelju
kao da Ga gleda Ziva pred sobom. A prorok Jeremija u duhu gleda
propast Jeruzalemapa ga oplakuje tako dirljivo da se Crkva sva-
ke godine u svom najveiem bolu, u Velikom tjednu, sluZi baS Je-
remijinim tuZaljkama.
Zadnji je prorok sv. Ivan Krstitelj. On je bio tolilio sr:etan
da je prstom mogao pokazivati Spasitelja. >Evo Janje BoZje Sto
oduzima grijehe svijetau (Iv 1,29).
Konadno se poiavljuje na svijet najveci prorok i uditelj
sam Spasitelj Isus Krist. On je tri godine javno udio. Na koncu
je Zivota trpio i umro, ali i uskrsnuo i u nebo uzaSao.
nom svojom prisutnoSiu i pojavom, rijedima i djelima "Sveukup-
znacima i
dudesima,a osobito svojom smriu i slavnim uskrsnuiem od mrt-
vih i konadno poslanjem Duha istine - On Objavi daje puninu i
dovrdava je te boZanskim svjedodanstvom potvr€luje" ("Verbum
Dei, br. 4). S Isusom i apostolima svrSava Obiava. Nakon smrti
zadnjegaapostola nema vi5e nove Obiave na svijetu.
Nebeskim znanjem ili Objavorn nam je Bog iskazao neiz-
mjernu dobrotu za koju mu nikad ne moZemobiti dosta zairvalni.
Gledajte na iednoj strani nas kr5iane s puninom Objave, a na
drugoj strani pogane bez Obiave! Kolika razlika! Upravo takva
kao izmeclusvjetla i tame. To ie poredba sr'. Pavla koii naziva kr-
Siane svjetlom, a pogane tamom. Svojim suvremeniiima, prvim
krSianima, veli sv. Pavao: >Jer bijaste nekada tama, a sad ste
svjetlo u Gospodinu, kao djeca svjetla Zivite< (Ef 5, 8).
RAZNOVRSNI NAEINI B,OaTE OBJAVE
Da postoji nadnaravna BoZja Obfava svjedodi sv. Pavao kad
veli: >Bog koji je nekada mnogo puta i razliditim nadinom govorio
ocima po prorocima, progovorio je nama u posljednje dane ove po
Sinu Isusu Kristu" (Hebr. 1,1). Na drugom mjestu: >Evanetelje,
koje sam ja propovijedao, nije po dovjeku. Jer ga ne primih od
dovjeka niti naudih, nego objavom Isusa Krista< (Gal 1, 1l-12).
Nas ie zanimati kako i na koji nadin Bog govori ljudima?
Pitanje je to za.nimljiviie Sto je Bog disti duh i nema tijela, a mi
smo ljudi sastavljeni od duSe i tijela i naiveii dio na5egaznanja
dobivamo ba5 preko osjetila, dakle pomoiu tijela. Bog se moZe
objaviti ljudima glasom i rijeiima. Bog stvori glas i rijeii da ih
dovjek duje i rasvijetli dovjeku um, da rijedi shvati. Tako se Bog
obiavio prvim ljudima u raju kad je Adamu rekao: nSa svalioga
42
znanja dobra i zla da nijesi
Arveta u raiu iedi; sarno s drrreta od jeo,
."^':."::'-,;-koii sod dan bude5 sniega postat iei smrtano (l
'l;:i"';' G-til. f kud t.r Adam i Eva jeli i sagriiesili: 'Pozove Go-
,.fit
il"c Adama i reie mu: Gdie si? A on rede: GIas sam T'oj
i pobojao sam se, ier sam gol, i sal<rio sam se<
(1 Mojs
d;;-";;j-tt
3,9-10).
MoZe se Bog obiaviti i preko vanjskoga znaka ili slike' Tako
Kra.ll je Baltazar
se Bos obiavio Baltazatu, kralju kaldejskomu.
.,"...nrio veliku gozbu i pozvao mnoqo gostijr-r' Kad su se krali
i o.,"ti oonapili, iapoviiedi krali da donesu na stol sveto posucle,
t,li" ie'netoi otac njegov Nabukodonosor donio iz ierusalemsko-
Dok su ovako pi.ialli pili iz svetoga posuda, i time os-
,,"'fr.i*u.
t trr-ruli sveto posude, pojavi se na zidu vidljiva ruka i napisa li
ir:ii: I4ane, Tekel, Phares. Krali ie od silnoga straha lla srnrt pro-
irliiedio. Brzo pozove tumade da mu protumade to taianstveno
nisnr" i nisu znali. Najzad mu preporude Danijela, zaroblienoga
izraclca, lroii mu odnrah otkriie znadenje: Izbrojio
je Boe kra-
licvstvo tvoie i dovr5io ga. Vagnut si na vagi i pronaclen si laga-
nim. Vci ie razdiieljeno kraljevstvo tvoie i dano Medijcima i Per-
ziiancima (Dan 5, 25-28). Iste ie noci ubiien kralj Baltazar, a
kiia,lievstvo je njegovo naslijedio Darije, Perziianac.
eesto se Bog objavio tako da je tr snu dao dovieku sliku u
nraiti. Ovirn se putem Bog objavio Faraonu, kraliu egipatskom.
Falaor.r ie saniao da se nalazi kraj riieke Nila. Iz ri.iekc izade
na-ipriie 7 liiepih i dcbelih krava, koje su pasle na obali. Iza toga
s:epo.iavi iz rijeke 7 suhih i Sugavih krava koje pojedu one debele;
i dalje su ostale suhe i Sugave. Faraon se probudio i opet zaspao
i sanjao drugi san. Vidio je najprije 7 bujnih klasova punih pre-
krasnoga zrnja. Nakon toga je vidio 7 prazniln klasova koji su
pojeli buine klasove i dalje ostali prazni. Faraon je traZio tumade
-.na. I na3ao se Hebrejac, nladii Josip, koji Faraonu protumadi
sne. Oba sna imadu jedno isto tumadenje. >7 lijepih krava i se-
dam punih klasova - to je 7 rodnih godina. 7 pak slabih i mr5avih
krava, koje su se iza niih pojavile, i 7 praznih klasova - to ie se-
ciarr buduiih gladnih godina< (1 Mois 41,25-27). Za nagradu po-
stavi Faraon Josipa nad svom zemliom egipatskonr da u rodnim
{rodinama skuplja Zito koiim ie prehraniti sviiet kad nastupe gla-
clnegodine.
Bog se moZe objaviti i tako da dovjedjem umu dade gotovo
znani,-'.Liiepi su primieri u Svetom pismu murdri krali Salomorr
t apostoli: oI Bog dade rludrost Salomonu i razum vrlo velik i
s|ce prostrano kao pijesak na brijegu morskom. I mudrost Sa-
lamonova bija5e veia od mudrosti svih ljudi na Istoku i u Egiptu.
I. izltovori Silomon tisuie prispodoba, a p.iesama niegovih liijaic
tistrca.i pcr. A govorio,je o drveiu, ocl cedia na Libano*nu do isopa
rioJr nrac iz t,ida1,govorio je i o stoci i o pticama i o Zivotinjama
43
Sto gmiZu, o ribama" (3 Kralj 4,29 i dalie). Glas je o mudrosti Sa-
lomonovoj bio tako velik da je i kral-iica od Sabe do5ia da se
uvjeri o tom. >I Salomon je poudi o svemu, Sto ga je zapitalan.
Konadno je priznala Salomonu: >Istina je Sto sam dula u svojoj
zemlji o besjedama tvojim i o mudrosti tvojoj; mudrost tvoja i
djela tvoja nadvisuju glas koji sam slu3alau (3 Krali 10, 3, 6-7)'
Apostolima je Bog "otvorio razum da razumiju Sveto pismou
(Lk24,4s).
Nebrojeni su putovi i nadini kojima se Bog objavljuje svi
jetu, a sve sa svrhom da bude nama, liudima, na korist vremenitu
i vjednu.
PAPA I BISKT]PI SU PROPOVJEDNICI OBJAVE
Sveta predaja i Sveto pismo naudavaju iedan sveti poklad
rijedi BoZje povjerene Crkvi. A zadadavjerodostoino tttmaditi pi-
sanu ili predanu rijed BoZju povjerena je samo Zivom Crkvenom
Uditeljstvu (nDeiVerbum", br. 10).
Isus je javno i na otvorenim mjestima propovijedao naro-
du. Kad je svr5io propovijed, obidavao se ponajde5ie povuii u sa-
moiu gdje je imao mir. Tu bi sakupio oko sebe apostole i njima
je svu nauku izlagao joS vi5e i u pojedinostima. A to nije bilo bez
razloga. Apostoli ie se nakon smrti Isusove razici po svemu svi-
jetu da propovijedaju evancfelje. Zato je trebalo da budu i teme-
ljitije poudeni. Njima je prije uza5a5ia na nebo rekao Isus: "ldi
te: naudavajte sve narode krsteii ih u ime Oca i Sina i Duha Sve-
togau (Mt 28,19).Apostoli su poslu5ali Isusa. Na Duhove su primili
Duha Svetoga koji ih je prosviietlio i o.iadao.Nakon toga su si
podijelili svijet i poili u svijet kao misionari, pa propovijedali
evantlelje Zidovima i poganima.
Isus je uzaSao na nebo, a apostoli su poumrli. l4edutim,
Objave nije nestalo. Apostole su naslijedili biskupi, a sv. Petra
prvaka apostolskoga,naslijedio je Sveti Otac Papa. Posliie smrti
apostola, Pape i biskupi nastavili su apostolsko djelo, i Sirili kr-
Sianstvo po svemu svijetu. Papa i biskupi se brinu za sveienike
koji pomaZu biskupima u propovijedanju krSianske nauke, bilo
vei poudenim i kr5tenim vjernicima, bilo pak kao misionari po-
ganima.
Tako je vlast poudavati ljude preSla od Krista na apostole,
od apostola na Papu i biskupe, a od PApa i biskupA na njihove
nasljednike: Pape i biskupe koji iza njih dolaze. Prema tome ne
moZe i ne smije svatko, tko bi se sjetio, propovijedati objavljenu
44
naukunegosamozakonitoposlane..osobe:-Papa'biskupiioni-sve'
lI-;.; r."ii imadu od biskupa ovlaStenje' Krist je, dakle, povjerio
i njihovim naslje'
b';i"r,; il duvanje i propovijedarlje apos.tolima
#i;;;predstavnicima Crkve; Papi i biskupima' Papa i biskupi
!";ffi n'auiavajuii Crkva, a svi mi dru.gi-vjernici smo slulajuca
pomoii Papi i biskupima gdje,
a;k"", i duZni sho s9. odazvati i
i;"4" i koliko nas u Sirenjg lvele nauke trebaju' >Po premudroj
- Sveta predaja-, Sveto piqmg i Crkveno uditeljstvo
iil?i.: odluci jedno bez drugih ne moZe
;k; r; uzajamno povezani i zdruieni te
a sve zajedno - svako na svoj nadin - pod djelovanjem
ootiuti,
(>Dei
iJa"oe'Duha Svetoga uspje5no pridonosi spasenju du5a<
Verbumu br. 10).
Cuje se prigovor: Cemu ustanova sveieni5tva? Neka svaki
sam sebiizgradi vjeru po svon ukusu. To je isto tako kao kad bi
tko rekao: eemu ustanova sudaca? Neka si svaki dovjek sam
troii prar,'du. Ili: demu nastavnici i odgojitelji? Neka se djeca
sama irde i o<igajaju.Ili: dernu ustanova lijeinika? Neka se ljudi
sami lijede kako znadu. Nerna po5tivanja pravednosti ni uredno-
p.a Livota medu ljudima bez zakonito postavljenih sudaca koji
iude i pravdu kroje po zakonu. Nema ispravnog znanja i destito-
ga odgoja bez strudno obrazovanih i odgojenih nastavnika i odgo-
jitelja. Kao Sto nema uspjeSnog lijedenja, bez strudno obrazova-
nih i savjesnih lijednika, tako nema prave vjere ni Bogu ugodnoga
duhovnoga Lit,ota bez obrazovanih, odgojenih i zakonitim putem
poslanih sveienika. Svaka grana znanja i umijeia, ako se hoie s
uspjehom razvijati, traZi strudno i temeljito osposobljene uiite-
lje. Jednako,i jo5 viSe, traii to sveta vjera. Kao Sto se u svakom
zvanju i zanimanju, u svakorn radu i djelovanju mora obdrZavati
red i zakon, upravo je tako i u ispovijedanju svete vjere. Sami
ljudi ne smiju noZevima i kolcima krojiti pravdu. Nije tko god
pozvan da poudava i odgaja djecu. Ne smije nekakav nadrilijednik
vrSiti lijednidko zvanje. Jednako tako ne smije i ne moZe kakva
god umiSljena i usijana glava tumaditi vjeru i iudorecle. Objava
je dragocjeno blago. Crkva je na5a dobra majka koja to drago-
cjeno blago duva i dijeli. Mi vjernici treba da smo Crkvi poslu5na
djeca. NaS odnos i na5e vladanje prema Papi i biskupima treba
da bude slidno odnosri i vladanju najbolje djece prema vlastitoj
majci.
ZA VJEROVANJE JE POTIi.EBNA BOZJA MILOST
je
h |t.aSq krSianska katolidka duZnost vjerovati sve Sto je
r:og objavio
i Sto nam Crkva katolidka prediaZe na vjerovanj'e.
urkva je uditel-iica BoZje Objave. Crkva-je uditeljica vlere. Svi
45
koji u vjeri poudavaju duZni su se kod pouke todno drZati propisa
Crkve. To zna(i: niti Sto oduzimati od nauke Crkve, a niti Sto
dodavati. Recloviti su uditelji vjere u inte Crkve: Sveti Otac Papa,
biskupi i sve6enici. MoZe Crkva povjeriti pouku u vjeri i uglednim
svjetovnjacima. Mettu svjetovnjacima posebro mjesto zauzimaiu
loditelji. Oni su prvi vjeroucitelji svoje djece. SIuZbu vjerouditelj-
sku su duZni vr5iti kod svoje djece i po BoZjem i po Crkvenom
i po naravnom zakonu. Iz ljubavi su pak svi ljudi duZni jedan
clrugoga poudavati u vjeri gdje mogu i kolii<o mogu. Prema tome
nitko se ne rnoZe drZati ravnoduSno prema vjeri i reii: Vjera se
mene ne tide, pouka u vjeri ne spada na inene. Ljubav nas veZe
prema svakom dovjeku i na svakom koraku. A mcdu osobita djeia
ljubavi ubrajamo i pouku u vjeri.
Zamislite koliku ie odgovornost imati pred Bogom oni rodi-
telji koji zanemaruju svoju duZnost,pa ne poudavaju djece u vje-
ri? A jo5 ie biti veia odgovornost onih roditelja koji pred djecom
govore protiv vjere. A kako ie tek te5ki radun polagati Bogu oni
koji rijedima i primjerom sablaZnjavaju cijecu te pred <ljecom
vjeru ruglu izvrgavaju! Takvima se zaprijetio Isus Krist: "'l-ktt
sablazni jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi
mu bilo da mu se objesi mlinski kamen o vratu njegovu i cia po-
tone u dubini morskoj< (Mt 18,6).
Da moZemo sve vjerske istine onako vjerovati, karko je to
Bogu ugodno, a duii naSoj na spasenje, poLrebna nam je lioZja
milost. Milost BoZja rasvjetljuje naS um i jada nam volju da dr-
Zimo tvrdo istinom sve Sto je Bog objavio, makar u Objavi ima
i takvih istina koje nadvisuju naS um, a zovlt se tajne ili misteriji.
Da su 2 i2 : 4, to je lako drZati istinom, ier je to odito. Ali s istom
sigurnoiiu treba drZati istinom i to da su u Bogu tri osobe, da
je Isus uistinu, zbilja i bivstveno nazod.anu presv. Oltarskom Sa-
kramentu. Da i tajne BoZje moZemo istom sigurnoSiu vjerovati
pomaZe nam milost BoZja. S milo5iu BoZjoin dobivamo dar vjere
vei na svetom Krstu. Tada Duh Sveti ulijeva vjenr u naSu du5u
kao Sto vrtlar baca sjeme u zemlju. Kad se dijete razvije i dode
k razumu, u duSi kiija i raste i vjera. Roditeljska, pa katehetska
pouka u vjeri, dobri primjeri okolice, poboZne.molitve i kreposna
djela, Sto ih dovjek dini, a napose poboZna primjeua svetih sakra-
menata - sve to pomaZe da vjera u iovjeku napreduje i donosi
plodove, a ti su zaslulna djela pred Bogom. >Ja sam trs - veli
Isus - vi loze; koji ostaje u meni, i ja u njemu; on rodi innogi
rod jer bez mene ne moZete ni5ta udiniti" (Iv 15, 5). Ali se dar
svete vjere moZe i izgubiti. Zivot nas udi da su ga mnogi uistinu
i izgubili. Gubi se dar vjere redovito nehajern i nemarom za Boga
i vjeru, a pogotovu opakim i razuzdanim Zivotom.
Kao Sto je vjera neprocjenjivi BoZji dar, tako je gubiiak
vjere nenadoknadiv gubitak. Vjera smiruje i tje5i dcvjeka, jer mu
46
doziva u pamet Boga koji
je. dovjeku najbliZe kad mu je najteie'
i oplemenjuje dovjeka, jer ga upuiuje da sve na svijetu
tr:tZr'i aizi
iria-tonaeno d9s1u.i uzviSenu
svrhu. Vjera daje dovjeku nadu i
,""g" i onda, kad, ljudski
govoreii, dovjek ne vidi izlaza. Izgub'
ii""? put vjera dovodi dovjeka do odaja, odaj do sarnoubojstva,
I sarnouUo;stvom se nedasno
gubi i ovaj i drugi Zivot.
Probudujmo desto vjeru u svojoj du5i i recimo Gospodu
Bogu: BoLe moj, vjerujem sve Sto me udi sveta Katolidka Crkva.
nu[ij" iu umrijeti nego se vjere odreii.
SVETO PISMO STAROG ZAVJETA
Nama se je vei sigurno rodilo u duSi pitanje: Gdje je sa-
duvana BoZja Objava? Odakle je Crkva vadi i ljudima tumadi?
Bog je javljao svoju volju ljudima daleko prije Krista, u
Starom zavjetu. Prvima se objavio naiim praroditeljima Adamu i
Evi. Iza njih se javljao njihovim potomcima. Prvi je dovjek koji
je zablljeLio svu Objavu do svoga vremena bio Mojsije, voda iza-
branog naroda. Sve Sto je Bog objavio prvim ljudima, potomcima
njihovima i sve Sto je Mojsije sam od Boga primio, to je Mojsije
zablljeiio u 5 knjiga koje se zovu petoknjiZje Mojsijevo. Sto je
Bog objavljivao svijetu iza Mojsija biljeZili su sveti pisci iza Moj-
sija. Tako je s vremenom nastala 21 povijesna knjiga Svetoga pi-
sma.
Izraelski je narod posjedovao krasne duhovne pjesme u
dast Bogu. Najveii dio ih je ispjevao poboZni kralj David. Pje-
sme su proZvanepsalmi, a ima ih 150.Te su pjesme Izraelci rado
molili i pjevali kod sluZbe BoZje. Mudri je kralj Salomon sastavio
lijepu knjigu pod naslovom >Poslovice Salomonoveo. To su kratke
redenice u kojima imade vanredno korisnih naputaka za duhovni
Zivot. Jedna knjiga nosi naslov Mudrosti.... Ona prikazuje
mudrost kao najveie blago na"Knjiga zemlji. Posebna se knjiga bavi
strpljivim Jobom: njegovim Zivotom, ku5njama na koje ga je
Bog stavio, i nagradom kojom ga je Bog nagradio nakon strplji
vo i vjerno podnesenih ku5nja. Ovakvih linjigi, koje daju naputi<e
za bo_goljubanZivot, ima u Svetom pismu-Slarog-zavjeta, a zovtr
se radi sadrZaja poudne knjige.
U Starom zavjetu nalazimo ustanovu proroka. proroci su
lidnosti Staroga zavjeta koje je Bog neposredno pozivao
?,1",-on9
dl My budu glasono5ei objavljuju NjegovuTolji. Za taj iL je uz-
vrSeni posao pripravljao sam -Bbg vriiunaravnim nadinom. pro-
:o"-t...,t imali duZnost brinuti se zi l3ude svoga vremena da vr$e
sozii zakon. Oni su poudavali ljude, opominjali. korili, a i kaLnja-
47
vali. Jer su nastupali u ime BoZje, sve im se moralo pokoravati.
Kako su otvoreno i odludno nastupali prema priprostom puku,
lako su nastupali i prema veiika5ima i sveienicima, pa i prema
samim kraljevima. Veiina je proroka svoje nagovore i proricanja
o buduiem Mesiji pod uplivom Duha Svetoga i zapisala. Tako je
nastalo 17 prorodnih knjiga. Jedni su proroci vi5e nauke zapisali i
zovu se veii proroci, a drugi su zapisali manje pa se zovu manji
proroci.
Sve su ove knjige lzraelci briZno duvali i mnogo cijenili.
Jer je u njima sadrZana Boija rijed, sveta nauka, prozvali su ih
svetim knjigama. A jer su nastale prije dolaska Isusova na svijet
zovu se svete knjige ili Sveto pismo Staroga zavieta. Sva je dakle
BoZja Objava, koja je svijetu dana prije Krista, sadrZana u 45
knjiga Svetoga pisma Staroga zav jeta.
Ima i danas Zivotnih struja koje nastoje oslabiti ugled sve.
tih knjiga Staroga zavjeta. Nije to u redu. Ugled Svetomu pismu
Staroga zavjeta priznaje sam Isus Krist. On se na Sveto pismo
Staroga zavjeta iesto pozivao i iz njega vadio dokaze za svoju
nauku. Kad je ctavao u pustinji napastovao Isusa, Isus se u obrani
poziva na Stari zavjet i kaZe: >Pisano je: ne Zivi dovjek samo o
kruhu, nego o svakoj rijedi Sto izlazi iz usta BoZjihn (Mt 4, 4). A
prije smrti je rekao Isus apostolima: 'Evo idemo u .Ierusal,:m
i sve ie se izvr5iti Sto su proroci pisali za Sina dovjedjega" (Lk 19.
3l). Sto je dakle Spasitelj drZao svetim, treba da i mi postujemo
kao sveto i BoZje.
SVETO PISMO NOVOG ZAVJETA
Objava je BoZja sadrZana u Svetom pismu Staroga i No-
voga zavjeta i u Usmenoj predaji. Sveto pismo Staroga zavjeta
broji 45 knjiga, a Sveto pismo Novoga zavjeta broji 27. Svih knji
ga Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta ima 72.
Kako je nastalo Sveto pismo Novoga zavjeta? Sdm Isus
Krist nije napisao niSta. On je samo rijedju propovijedao. Njegova
je zada(a bila propovijedati evandelje o kraljevstvu BoZjem. >Do-
de Isus u Galileju propovijedajuii evandelje BoZjeu (Mk 1, 14.) I
qdenicimaje naloZio kao glavnu brigu propovijedanje rijedi BoZje.
>Idite, dakle, i naudavajte sve narodeu (lVIt 28, 19). I sam je sv.
Pavao, koji je najplodniji pisac Novoga zavjeta, smatrao svojom
glavnom sluZbom propovijedanje rijedi BoZje,
"Te5ko meni ako
evandelje ne propovijedamu .. (1 Kor 9, 16). Usmeno
propovijeda-
nje, koje su potvrtlivala dudesa, bilo je najprikladnije i jedino
sredstvo za Sirenje vjere meclu nepismenim ljudima kakvi su pre-
teZno bili prvi vjernici.
48
Pismeni su ljudi Zeljeli da imadu nauku Isusovu i pisanu' I
rasla su se 4 udenika Isusova: sv' Matej, sv' Marko, sv' Luka i sv'
pod naslovom evan-
iJ"" t.:i su zabiljeZili Zivot r nauku Isusovu
St"" znali; blaga-vijest. pripaCa prvenstvo, jer
i!ii", "Evalcleljima
:;';;i" noslavito svjedodanstvoo Zivotu i nauci Rijedi Utjelovlje-
nus"gi Spasitelja_u. (Dei Verbum, br..18). Sv. Luka je zabilje'
"i",
li'o'Aj"touu"je apostola pod naslovom: Djela apostolska. Tako je
lrrtio 5 povijesnih knjiga Novoga zavieta'
propovijedanjem evan(telja mnoZile su se neprestano krS'
canske opcine. U svakoj opiini postavili su apostoli uglednoga
covieka za biskupa, a kraj njega po viSe sveienika, i po5li su dalje.
l,ro-Sloie i po viSe godina da se koji apostol nije vratio u opiinu
koiu ie osnovao.A da ipak budu u vezi sa svim opiinama, pisali
su'apostoli pojedinim opiinama pisma ili poslanice. U pisanju
le poslanica najvi5e isticao sv. Pavao. Od njega imamo 14 posla-
nici, a od drugih apostola 7. Tako je nastala 2l poslanica, koje jod
zovemo i poudne knjige Novoga zavjeta.
Sv. Ivan, apostol i evantlelista, napisao je i jednu pro-
rodnu knjigu pod naslovorn "Otkrivenje ili Apokalipsa". U Otkri-
yenju opisuje Sv. Ivan kraljevstvo BoLje, d to je Kristova Crkva
na zemlji, njezin rad i njezinu pobjedu nad Zidovima i poganima.
Sve 72 knjige Staroga i Novoga zavjeta obidava Crkva
izdavati u jednoj knjizi ili pak u 2 knjige, od kojih je u jednoj
Sveto pismo Staroga zavjeta, a u drugoj Novoga zavjeta. Sveta
Crliva jednako cijeni sve knjige Svetoga pisma, jer su sve pisa-
ne po nadahnuiu Duha Svetoga. Nadahnuie Duha Svetoga sastoji
sc u tome da je Duh Sveti zadetnik ili autor svetih knjiga, pa se
zaLos punim pravom zovu Sveto pismo ili rijed BoZja. Jer je Bog
zadetnik Svetoga pisma, zato Svetom pismu pripada boZanski
ugled.
Sv. Grgur veli da je Biblija ili pismo - pismo svemo
guiega Boga Sto ga je upravio svojim "Sveto
stvorovima.< Sv. Klement
veli: >eitajte Sveto pismo jer su to doista izjave Duha Svetoga."
Mi imamo na hrvatski prevedene sve svete knjige Staroga
i Novoga zavjeta. U na5e doba - hvala Bogu - pismenost velika.
Ljudi rado ditaju i bez knjige ne mogu biti. Stovi5e, svaki obra-
zovan dovjek nastoji s vremenom steii i malu knjiZnicu za iivot
potrebnih knjiga. Metlu najnuZnijim i najdraZim l<njigama neka
bude Sveto pismo. Citajte rado Sveto pismo i vidjet iete da je
u.njemu sadrZanoneprocjenjivo blago. Kod nabavljanja Svetoga
ptsrna pazite tko ga je izdao i da li ima crkveno odobrenje. Ima
iratme nekatolidkih druStava i poduzeia koja izdaju Sveto pis-
m9,
,ali u tim izdanjima nema svih svetih knjiga. Crkva je Ka-
toheka zakonita duvarica Svetoga pisma. Ona ima pravo i duZ-
nost prosutlivati sto spada u Sveto pismo, a Sto je krivo i od
ljudi podmetnuto.
4 Razum i objava o Bogu
49
 USMENA PREDAJA
Obavljena je nauka BoZja sadrZana u Svetom pismu i u
Usmenoj predaji. Da nije sva Objava zabiljeZena u Svetom pismu
slijedi iz samoga Svetoga pisma. >A i mnoga druga dudesa udini
Isus pred udenicima svojim koja nisu napisana u ovoj knjizi<
(Iv 20, 30). A na drugom mjestu veli sveto evantlelje:
"A ima i
mnogo drugo Sto je udinio Isus, no kad bi se sve to redom zabi-
ljeZilo, mislim da ni sAm svijet ne bi mogao obuhvatiti knjigA
koje bi se imale napisati< (Iv 21, 25).
Dakle, povrh Objave, koja je sadrZana u Svetom pismu,
ima i Objava koja nije u Svetom pismu, a zove se Usmena pre-
daja ili tradicija. Usmena predaja je onaj objavljeni nauk Sto
su ga Krist i apostoli naudavali, ali nije nigdje pobiljelen u knji-
gama Svetoga pisma nego se Sirio od usta do usta. Usmenoj pre-
daji pripada jednaki ugled kao i Svetom pismu, jer je Usmena
predaja jednako objavljena rijed BoZja kao i Sveto pismo. Zato
pi5e sv. Pavao Solunjanima: >Tako, dakle braio, stojte i drZite
predaje koje naudiste ili propovijedanjem ili poslanicom na5omo
(2 Sol 2, 15), U udeniku Timoteju piSe: Sto si duo od mene po
"I
mnogim svjedocima, ono predaj vjernim ljudima koji ie biti
sposobni i druge nauditi< (2 Tim 2, 2). Sv. Bazilije veli: uNauk
Sto se duva i propovijeda u Crkvi, primili smo ili po Svetom pis-
mu ili po usmenom propovijedanju apostola: jedno i drugo
imade istu silu za naSe spasenjeu.
Gdje je saduvana Usmena predaja? Jedan se njezin dio
nalazi u djelima Svetih otaca. Svetim ocima zove Crkva one crk-
vene pisce staroga doba crkvene povijesti koji su se odlikovali
ispovijedanjem prave vjere, sveto3(u Livota i udeno5iu u pozna-
vanju Kristove vjere. Jedni se Sveti oci zovu apostolski oci. To
su oni koji su bili udenici apostola. A one meitu svetim ocima
koji su osobito sjali svojom udeno36u, zove Crkva crkvenim
uditeljima
Usmena se predaja rnlazi i u spisima opiih crkvenih sa-
bora i onih pokrajinskih kojih je zakljudke potvrdio Papa i pro
glasio ih obvezatnima za ditavu Crkvu. Opiih je crkvenih sabora
bilo do danas 21. Prvi je bio u Niceji 325. god., a zadnji je II Va-
tikanski u Rimu.
Daljnji izvori Usmene predaje jesu vjerske odluke (defi-
nicije) rimskih biskupa ili Papa za titarr.t Crkvu. Jednako sim-
boli ili vjerovanja. To su obrasci vjerovanja u kojima su zgodno
povezane istine i dlanci katolidke vjere da se uzmognu lakSe
upamtiti. Najpoznatija su vjerovanja: Apostolsko vjerovanje,
Nicejskocarigradsko, Atanazijevo i Tridentinsko. I arheolo5ki
spomenci iz kriianske starine duvaju Usmenu predaju. Tako
natpisi na kamenitim plodama, kipovi, slike, iskopine starih crk-
50
i bogosluine
l,snih gradevina, pa -katakombe. Jednako liturgijgkg
ii,;i".l"urea"ici1 druge. Konadno Usmenu predaju sadrZe i ka-
,-iii:rrri od Crkve odobreni. Poznati su katekizmi: Rimski kate'
it"*, zatim Belarminov, Kanizijev i Deharbov'
Naiveii ugled i vrhovna vlast u tumadenju Svetoga pisma
; Usmene predaje pripada Zivom, nepogrjeSivom uditeljstvu
i.kve: Papi i biskupima. Oni su jedini pozvani da prosude 5tc
*uau Sveto pismo i u Tradiciju, kako se imaju tumaditi i koje
j6 pruuo " tumadenje kad nastanu sporovi.
VJERA JE NUZNO POTREBNA ZA SPASENJE
Sveti je Augustin jedna od najuglednijih lidnosti u Kate
lidkoj Crkvi. Rodio se od oca poganina. I sam je bio poganin.
Kao mladii je bio vrlo lakomislen. Sto je vi5e rastao, to su se vi5e
umnoZili i njegovi grijesi. Najednom osjeti griZnju savjesti radi
svoga gre5noga iivota. Bio je strahovito nemiran. Citao je mno-
go. Stupio je u kr5iansku krivovjersku sektu nazvanu manihei-
zam. Uza sve to nikada mira,
Meclutim doite u Milan. Kako je bio neobidno veliki tale-
nat, brzo je stekao naudno osposobljavanje i postao profesorom
na visokoj Skoli. U Milanu je tada bio biskupom sv. Ambrozije.
Augustin potle u crkvu da duje sv. Ambrozija. Sv. Ambrozije mu
potrese duiu i on dode do spoznaje: To je istina. Ja moram ka-
tolidki vjerovati i iivjeti, inade sam propao. Medutim obraienje
jo5 nije bilo gotovo. JoS uvijek ga je mudila sumnja: Ako posta-
nem kr5ianin, hoiu li biti dobar kr5ianin?
Jednom je u svom vrtu bolno uzdisao i tuZio se sam na
sebe: joS? Kako dugo? Sutra, i opet sutra? Za5to
"Kako dugo
ne danas? Za5to ne bi bio ovaj das kraj mome sramotnom ii-
votu?< Tada je duo djedji glas: >Uzmi i ditaj! Uzmi i ditajlu Owori
knjigu - a bilo je Sveto pismo - i ditao: >Hodimo poSteno kao
po danu: ne u proZdrljivosti i pijankama, ne u loZnicama i ne-
cistoii, ne u svaali i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa
Krista i ne brinite se za tijelo po poZudaman (Rim 13, 13-14).
ViSe nije ditao; bilo mu je dosta. Odludio je postati katolikom.
9riZno se spremao za sv. krltenje. Krstio ga je sv. Ambrozije na
Uskrs 387. Sad je na5ao mir duie. Sad je podeo u sebi izgraili-
vati sveca.
Propovijed mu je sv. Ambrozije rasvijetlila um, a ditanje
^
svetoga pisma mu ojadalo volju. Stvorio je istinit sud i dobru
oclluku: moram kr5ianski vjerovati i Zivjeti, inade sam propao.
Sasvim je pravo sudio i odiudio, jer je vjera za spasenjd nuino
51
Dotrebna. Sveto pismo veli: uBez vjere nije moguie ugoditi Bo
Luo (Hebr ll, 6). Tko ne vjeruje, ne moZe ugoditi Bogu, a tko
ie ugodi Bogu, ne moZe doii k Bogu. A Isus veli: >Tko ne vje-
ruje, vei je osuilen" (Iv 3, 18). Tko, dakle, ne _vjeruje, toga Bog
nJ treba suditi, nevjera je njegova smrtna osuda'
Neka nas ne dudi 5to je Isus tako strog kad se radi o vjeri.
Promislimo Sto je sve Isus udinio da pro5iri i ojada vjeru? Ne-
umorno je propovijedao vjeru. A kad ljudi nisu htjeli vjerovati,
tada je dudesa dinio samo da ljude privede k vjeri. Jedan je
rimski satnik molio Isusa da mu izlijedi bolesnog slugu' Gospo-
din mu reie: "Idi, i kako si vjerovao, neka ti bude! I ozdravi
sluga u taj das" (Mt 8, 13). Zena ie Kananejka molila Isusa: ,Smi-
luj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju kier vrlo mudi tlavao.
Tada joj odgovori Isus: >Zeno velika je vjera tvoja, neka se ispu-
ni Zelja tvoja! I ozdravi kii od one ure( (Mt 15, 22 i 28). Isus
cijeni i nagratluje vjeru; Isus hoie da vjerujemo.
Kako god jo5 uvijek ima ateizma, a i neprijatelja vjere,
prava vjera jo5 uvijek vlada svijetom i ne da se iskorijeniti. Sto
je neprijatelji vi5e napadaju, to je vjernici i plemeniti prista5e
vi5e i poZrtvovnije brane. Ni vrata je paklena neie nadvladati!
U Bogu je izvor vjere. On je prvi i najjadi branitelj vjere. A tko
ie s Bogom u borbu? Ili, jo5 viSe, tko ie s Bogom borbu izdriati?
Jednom je Spasitelj rekao udenicima: >Ako budete imali
vjere koliko je zr:rlo goruSidno, reii iete ovoj gori: "Prijetli odav-
le onamo i prijeii ie, i ni5ta neie biti nemoguieo (Mt 17, 20). To
znadi: Savr5ena vjera i neogranideno pouzdanje u svemoguiega
Boga razvija se kao zrno goru5idno do zamjerne visine te izvodi
dudesna djela
Jer je vjera od neprocjenjive valnosti za dovjeka, >ljudska
osoba ima pravo na vjersku slobodu isto tako da u vjerskoj stva-
ri nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti iri spre-
davan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam, bilo
udruZen s drugima unutar duZnih granica. To pravo ljudske oso
be na vjersku slobodu treba tako priznati da ono postane gra-
alansko pravo( ("Dignitatis humanaeo, br. 2).
SVE VJERE NISU I NE MOGU BITI JEDNAKE
euje se prigovor: sve su vjere jednake. Sve u Boga vjeru-
ju. Svejedno je kojoj pripada5. Glavno je da Zivi5 po nadelima
vjere kojoj pripada5.
Sve bi vjere bile jednake kad bi sve jednako o Bogu udile
i na jednaki nadin Boga Stovale.A tada ih pak ne bi bilo viSe,
52
jedna.te ista vjera- cim imade vi5e vjera, to zn -
'Ji?a bi sve bile
nego
stratt naudava drukdiju.nauku 9-B9Cu i na drukdiji nadin
iroouij"au Boga. Cim se
pak vjere razlikuju po nauci i po nadinu
iito iroSruju Boga, na5 razum nulno postavlja pitanje: koja je
;;;;"i To je tako nuZno pitanje na5ega razuma da ga se on ne
'moLe
odredi.
Promatrajmo destita i plemenita dovjeka. O njemu mnogi
tiudi izriiu svoj sud. Ti se sudovi strahovito razlikuju. Hoie li
.ui oni suci sa svojim sudovima biti jednako dragi tomu desti-
iom i plemenitom dovjeku? Nipo5to! Drag ie mu biti jedino onaj
koii o- niemu istinu govori; koji sudi o njemu onako kakav je
on u sebi. Od svih ie drugih sudaca i sudova zazitaii to vi5e Sto
ie koii sud neispravniji... Tako je i s raznovrsnim vjerama. Od
ivih ovih mnogobrojnih vjera Sto na svijetu postoje, bit ie Bogu
drada samo ona koja o Njemu istinu udi, koja Ga propovijeda
svijetu onako kakav On jest. Od drugih ie vjera Bog zazirati, te
ie mu ona biti zazorniia koja je dalje od istine.
Sve vjere su jednake, to je isto tako kao kad bi dovjek
rekao: krivi je novac jednak pravomu. Dok se dovjek s pravim
novcem sigurno kreie po svijetu i kupuje sto Zeli, s krivim nov-
cem ne samo da ne moZe niSta kupiti nego ga joi vlast zove i na
odgovornost i te5ko kaZniava. Prava vjera sprijateljuje dovje
lia s Bogom, dovodi dovjeka k Bogu, daie dovjeku distu i mirnu
saviest koja je naiveie dobro na zemlji, donosi dovieku blago-
slov BoZji na zemlji, a sretni i zadovolini vjedni divot onkra.i gro-
ba. Kriva vjera razdvaja dovjeka od Boga, nesretnim dini dovje-
ka ovdje na zemlji, a jo3 nesretnijim i vjedno nesretnim tamo
preko groba.
Isporedite kr5ianstvo s raznim poganskim rrjerama prije
Krista, u Kristovo doba i s onima poslije Krista, i sami iete se
lako uvjeriti koliko se kr5ianstvo izdite nad sve poganske viere.
Meclu poganskim je vjerama bio takvih koje su dopu5tale izla-
gati djecu zvierima, ubijati nemodne starce, Zenu smatrale ro-
binjom, dopu5tale trgovati s ljudima kao Sto se trguje sa Zivo-
tiniama ili mrtvom robom. A kr5iansvto? Kud god je prodiralo,
s'"rrdaje s Kristom udilo: Pustite djecu neka dolaze k meni, jer
je takvih kraljevstvo BoZje (Mk 10, l4). >A tko sablazni jednoga
od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu
se objesi mlinski kamen o vratu njegolrr, i da potone u dubini
morskoj" (Mt 18, 6).
"Po5tuj oca i mater da dugo ZiviSje
ti bude na zemlji". nMuZevi,
i dobro
ljubite Zene svoje kao Sto Krist
ljubio Crkvu i sebe samog predao za njuu (Ef 5, 25). eovjek je
razumno i slobodno biie, sam svoj gospodar, kralj svega Sto je
stvoreno, a ne Zivotinja ili roba Sto se vucari po trgu i prodaje.
Ako pak isporetlujete sve kr5ianske vjere mealu sobom,
odmah iete i lako opaziti da se katolidka daleko izdiZe nad sve
53

druge i naukom i Zivotom. O tome iete se brzo uvjeriti bilo da
ditate povijest ili pak gledate sada5njost; hoiete li promatrati
Zivot pojedinog katolika ili pak katolidkog roda.
MoZda ie mi tko medlu vama prigovoriti: i kod katolika
ima slabosti pa i krupnih. To stoji. Bilo ih je, i danas ih ima. Ne-
ma mjesta tako sveta ni poloZaja tako visoka gdje borave ljudi,
a da se s ljudima ne bi javljale i njihove slabosti. Slabostima se
sasvim izbjeii ne da, dokle god nosimo ovakvu ljudsku narav
kakva je. Ali, nijedna vjerska zajednica na svijetu ne dini toliko
dobra koliko katolidka, a u svakoj ima vi5e slabosti nego u ka-
tofiekoj.
Mi smo katolici i posjedujemo najsavr3eniju i jedino pra-
vu vjeru Sto postoji na zemlji. ZaSto je Bog ba5 nama dao tu
milost da smo se rodili u katolidkoj vjeri, dok se milijuni i mi-
lijuni drugih ljudi mude sa vjerskim zabludama? Jedini je razlog
dobrota i milosrcle Boije. Zato titav Zivot hvalimo Bogu za dar
prave vjere i po vjeri dosljedno Zivimo.
CJELOVITA VJERA
K Isusu docle dovjek iz naroda i rede: >Uditelju, dovedoh
k Tebi svoga sina u komu je nijemi duh, koji, gdje god ga uhva-
ti, baca ga, a on se pjeni i Skrguie zubima i su5i se." Isus upita
oca: >Koliko ima vremena kako mu se to dogatla? A on rede:
,Od djetinjstva! I desto ga baca u vatru i vodu da ga pogubi.
Nego ako Sto moZeS smiluj se nama i pomozi nam. A Isus mu
rede: Ako moZeS vjerovati, sve je moguie onomu koji vjeruje.
Tada povikav3i otac djedaka rede sav u suzama: Vjerujem, po-
mozi mojemu nevjerju. A Isus... zaprijeti nedistomu duhu go
voreii: Nijemi i gluhi du5e, ja ti zapovijedam, izidi iz njega i
vi5e u njega ne ulazi!< (Mk 9). Nedisti duh ostavi mladiia, a Isus
ga uzme za ruke i predade ocu.
Isus traii od oca vjeru prije nego ie izlijediti sina. Isus
traZi vjeru i u tolikim drugim zgodama. TraZi vjeru u Oca ne-
beskoga. TraZi vjeru u sebe kao Sina BoZjega. TraZi vjeru u svu
nauku i u sva djela Sto ih je dinio. Sve treba vjerovati Sto god
je Bog objavio i Sto nam katolidka Crkva predlaLe na vjerova-
nje. Svu, ditavu i punu vjeru je traZio Isus od apostola i svih
r.jernika. Svu, ditavu i punu vjeru je traZila katolidka Crkva kroz
sva vremena od svih svojih vjernika. Takvu vjeru traZi i od nas.
Takvu Ce vjeru traZiti od svih svojih vjernika dok bude svijeta
i vijeka.
54
na5oj-naravii -*i
Ima istina u svetoj vjeri koje -su--dTag9
uJ"*j"*o. efi i-u i-takvih koje su slaboj ljudskoj
*.' rur.o'ilaJo pa-narav zaziteod njih' Metlutim' treba i jedne
#fii;"-"c;dn6
: ,rnroe iednako vlerovati,jednako istinom dtilatil Mi rado i lako
ll',1*"i'J;ifril".T*,$?::I'T?"",'"
:i:,yii*-.:",1ff
tiieta, uma i-srca-na3ega' Ali jednakom vjerom
i?,1j*?,iliir;Se-i
'..-Ii'^'-'i".""ati
i to da postoji pakao, mjesto vjednih muka- iz
mataije ta istina na5oj naravi gorka'
f;'^"t";;ii;ilnemaizlazi,
istina da je Bog milosrdan, i do suza smo g-anuti
iifi?l;;;ga
i.J--,, "s., oilmu ditamo dokaie Boi:jega milosrdla' Tko od nas
airnut kad smo ditali kako i." Bog bio-.mile
lil ili.
:'il;""; ""-.Lidno s Marijom Magdalenom, sa Zenom preljubni'
o"uiao*,
."ii,'p"-t nevjernim Tomom, slabiiem Petrom, sa skrusenim
iiritiiir..-. Rti leanatom vjerom treba vje,rovati da je-Bgc
i;;;A; te nagiatluje {ob1o, a .kazni^zlo.kako je-tko. zasluZio
-j-'i"i sog ne gGda tko je tko< (Rim 2, ll). Mi rado vjerujemo
kad.nam
,, piuu"a"Jrt B;Zju da ie Bog kazniti naie nep!-ijateJje
iJei"".-Ati jednako treba vjerovati i to da ie Bog kazniti i nas
kad mi drugomu zlo dinimo.
Mi ne moiemo i ne smijemo birati i sami odretlivati 5to
iemo vjerovati a Sto ne. eim bismo tako postupali.. vei +sT9
krivovjernici i nevjernici. Gdje ste, u destitoj obi'
i'i"-i.i"t"eo -destito
t;lii, na5li odgojena sina koji bi se usudio reii roditelji'
ma:'Ovo iu sluiati a drugo ne. Cestiti sin slu5a u svemu; rodi'
teljska je volja njemu svetinja. Tako treba da bude i nama
svima svetinja volja Bo?ia.
Ne smijemo reii ni ovako: Sto ja vidim i razumijem,, to
vjerujem, a Sto ne razumijem, to ne vjerujem. Tako--kaZu.lo5i
k;sia;i. Takav govor je neumjestan i gre5an govor. Kad bismo
mi sami sve mogli potpuno shvatiti, tada je to znanje a ne vjera'
Sto mogu sAm Jasvim-shvatiti, to znaml to ne trebam vjerovati'
A svetivjera ima i takvih istina koje neiemo nikada moii sa-
svim shvatiti, a drZimo ih za istinu jer nam za njih jamdi svezna-
juii i nepogreiivi Bog. A ne samo sveta vjera nego i svagdanji
2ivot ima svu silu istina koje ne shvaiamo, a ipak ih vjerujemo
jer nam drugi jamde da je tako. Malo je toga Sto smo sami vi-
djeli i doZivjeli. Najveii se dio na5egaznania osniva na vjeri bilo
ljudskoj, bilo BoZjoj. Ako dakle vjerujemo ljudima, kudikamo
vi5e treba da vjerujemo Bogu.
Ovakvi koji bi htjeli sami sebe odretlivati i krojiti vjeru,
slidni su nevjernom Tomi koji je rekao: >Dok ne vidim na ru-
kama njegovim (Isusovirn) znaka od davala, i ne metnem prsta
svoga u mjesto od davala i ne metnem ruku svoju u rebro nje-
govo, neiu vjerovati.u A Isus odgovori Tomi:
"Po5to si me vidio,
55

vjerujeS. BlaZeni oni koji ne vidje5e, a vjeruju" (Iv 20, 25 i 29\.
Vjera, dakle, nije u gledanju nego i u prihvaianju istine radi
ugleda i jamstva Boijega.
TVRDA VJERA
Kako treba da je jaka i tvrda naSa vjera dokazuje nam vei
Stari zavjet. U Starom je zavjetu Zivio vrlo krepostan dovjek -
starac Abraham. Tek pod stare dane dobio jedinca sina Izaka.
Bog je htio kuiati starca Abrahama pa mu rede: Uzmi sina svoga
jedinca Izaka, koga ljubi5, pa ie5 mi ga prikazati kao Zrtvu na
jednom od brda koje iu ti pokazati. Abraham ustane jo5 u noii,
osedla magarca, uzme dvojicu od slugu i sina lzaka. Kad je spre-
mio i drva za Lrtvenu vatru, pocle prema brdu koje mu je odre-
dio Gospodin. Kad je do5ao na podnoZnje brda, rede slugama:
Podekajte ovdje s magarcem, a ja i djedak idemo na brdo pa kad
se pomolimo Bogu, vratit iemo se k vama. ,A,brahamuzme od
slugu drva i stavi ih na djedaka lzaka da ih nosi na brdo, a sam
ponese vatru i mad. Kad su nemo vrijeme i5li zajedno, najednom
upita bezazleno djedak oca: >Odemoj, evo vatre i drva, a gdje je
irtva?" (1 Mojs 22).To je pitao dobri i bezazlenidjedak ne znajuii
da on ima biti Zrtva koju bi trebao otac usmrtiti noZem i na va-
tri spaliti Bogu na dast. Ocu se na pitanje djedakovo kidalo srce
od bola. Nije mogao reii djetetu: Ti ieS biti Zrtva nego je pun
fjgre i pouzdanja u Boga odgovorio: Dijete moje, Bog ie se po-
brinuti za Lrtvu. Kad su do5li na odrealeno mjesto, Abraham
nadini oltar i postavi na. nj drva. Iza toga poveZe dijete Izaka pa
ga poloZi na drva. Sad je za starca Abrahama nastupio potresan
p:rizor. Volio je dljete Izaka ljubavlju koliko je samo moguie
da destiti otac ljubi svoje dijete. Ali je po5tivao i ljubio Boga
vi5e nego iSta drugo na svijetu. U du3i su se njegovoj sukobile
dvije ljubavi: ljubav prema Bogu koja traZi kao Zrtvu jedinca
sina, i ljubav prema sinu koga je Zelio imati Ziva. Pobijedila je
ljubav prema Bogu. S vjerom u Boga povude Abraham noZ da
zakolje vlastito dijete.
U taj das pojavi se ancteo Gospodnji s neba i rede Abraha-
mu: >Ne diZi mke svoje na djedaka i ne dini mu niSta zla. Sad
vidim da se boji5 Boga kad nisi poitedio ni vlastitoga sina ra-
di Boga<.
Kad je Abraham podigao odi, opazi nedaleko ovna kako se
rogovima zapleo u Zivici. Brzo potle i uhvati ovna pa ga prikaLe
Bogu kao Zrtvu mjesto sina.
56
po5tedio sina
A Bog Ce mu na to: >Jer si udinio ovo i nisi
radi mene, blagosovit-iu te i umnoZit iu sjeme tvoje kao
iedinca
'-iii"ra.
na nebu i kao pijesak na obali morskoj; potomci ie tvo-
?t ?*i"aouui neprijatelje svoje i bit ie blagoslovljeni u tebi svi
na zemlii, jer si se pokorio glasu mojemu'"
"ul.ai
Abrahamova vjera je uzorrra vjera. To je tvrda vjera ka-
kvu Bog.traLi.i od nas. Tvrda nam je vjera kad vjerujemo ni5ta
ne sumnJaJucr'
poeledaimo malo vjeru suvremenih ljudi, vieru na5ega vre-
mena! Bilo 16 je t<ojl su mijenjali vjeru radi boljega poloLaja'
Druei su mijenjali vjeru da se mogu u drugoj vjeri ponovc Zeniti.
T."C"i rr se odrekli vjere i po5li u otganizaciie, koje su u nekim dr-
- jo5 uviiek svemoine i
iavama u Evropi i drugdje po svijetu
koie odluduju o namje5tenjima i poloZajima u drZavnoj sluZbi.
ecivrti, a tih je danas najveii broj, nasjedaju laZnim prorocima
i zanose se nekim maglovitim i fantastidnim idejama da ie se
bez Boga moii urediti ljudsko druitvo i da ie se na zemlji stvo-
riti raj. Kolika nesmotrenost! Raj je samo jedanput bio na ze-
mlji. ViSe ga nema i neie biti. U znoju lica svoga jesti ie5 kruh
svagdanji - to ie stvarni Zivot!
Kad gledamo vjeru svojih suvremenika pa je usporedimo s
l,jeronr Al-.rahamovom, kolika razlika? Kako je, dakle, slaba vje-
la su\rremenoga sviieta. Pojedinci se za Sto god odridu vjere ili
ie miieniaiu. Ne valja tako. Budimo jaki i postojani u vjeri. Vje-
ra naSa neka bude tvrda i nepokolebiva. Ako Bog traLi irtve za
vjeru, On te Lrtve i nagracluje. Kako je nagradio vjeru Abraha-
mor,rr, tako ie nagraditi i na5u. Tko je ikada Bogu badava sluZio?
- Ili - kada je Bog neSto obeiao, a nije obeianje izvr5io? Zato
je s pravom mogao reii Isus Krist: uSvaki koji ostavi kuiu, ili
braiu, ili destre, ili oca, ili mater, ili Zenu, ili djecu, ili polja, po-
radi moga imena, primit ie stoput onoliko i baitinit ie Livot
vjedniu (Mt 19, 29\.
STALNA VJERA
Isus ie rado boravio u gradu Kafarnaurnu na lijepom Ge-
nez.arctskomjezeru. Jednom je tu nagrnuo oko Spasitelja silan
svlJet, a bili su prisutni udenici i apostoli. Tom je zgodom Isus
oclrzao znada.jangovor. Govorio je naime o dudesnom, nebes-
kom kruhu-
nJa sam hruh Zivi koii sam s neba siSao.Ako tko iede od
ovoga kruha, i ivjet ie dovijeka; i kruh koji cu ja dari, iiielo ie
moJe za iivot sr.ijetau (Iv 6, 51). Zidovi nijesu shvatili ove Spa-
57
 siteljeve rijedi pa su mrmljali i prepirali se medu sobom govq,
reii: >Kako moZe ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?" A Isus
p9nov9 naglaSuje: >Zaista, zaista vam kaZem: jedete tijela
Sina dovjedjega i ne pijete krvi njegove nemate"Ako ne
Zivota u s-ebi.
Tk_ojede tijelo moje i pije krv moju, ima iivot vjedni i ja iu ga
uskrsnuti na sudnji dan. Jer je tijelo moje zaista jelo i krv moja
doista pilo< (Iv 6, 52-55).
Ovaj govor, u kojem Krist navije5ta presv. Olt. Sakrame-
nat, gdje ie, pod prilikama kruha i vina, dati du5i na5oj za hranu
i pilo svoje sveto Tijelo i svoju svetu krv, bio je teZak za shva-
ianje ne samo prosjednim Zidovima nego i samim udenicima Isu-
sovim, pa su mnogi od njih govorili: je ovo govor i tko ga
"Tvrd
moZe slu5ati?< Tako su se smutili u du5i da su ostavili Isusa i
vi5e nijesu i5li za Njim. Tada se Isus okrene prema dvanaestorici
apostola pa im rede: uHoiete li i vi otiii?< (Iv 6, 67). Nato mu
odgovori Simun Petar: >Gospodine,kome iemo iii? Ti imaS ri-
iedi Zivota vjednoga. I mi smo vjerovali i znademo da si ti Sin
BoZji. (Iv 6, 68-69).
Svi oni od Zidova i udenika Isusovih koji su se smutili i
ostavili Isusa, jer nisu mogli potpuno shvatiti Isusovih rijedi, bili
su slabiii u vjeri, sumnjivci koji su kod prve poteSkoie klonuli
vjerom. Petrova je vjera naprotiv jaka i tvrda vjera; on ne su-
mnja ni najmanje u istinost Isusovih rijedi. Ni njemu nije bilo
u govoru Kristovu sve jasno, ali mu je bilo jasno to: Kad Sin
BoZji ne5to kaLe, to mora biti istina, i ne rnoZebiti drugadije jer
Sin BoZji sve zna i govori samo istinu!
Kad bi netko sam u sebi ili pak u druStvu govorio ovako:
Da li je bai sve istina Sto Crkva udi? Da li uistinu postoji pakao?
Je li zbilja moguie da sveienik moZe opra3tati grijehe? Je li
Isus Krist doista nazodan u presv. Oltarskom Sakramentu? Tko
bi ovako mislio ili govorio, bio bi sumnjivac, gre5nik; zlo bi go-
vorio, grijeiio bi. U rijedi se BoZje ne smije sumnjati. A za5to se
u vjerske istine ne smije sumnjati zaSto je i najmanja vjer-
ska sumnja grijeh? Onaj tko sumnja u vjerske istine sudi ovako:
Ili Bog sam ne zna todno sve Sto je nama objavio, ili nam nije re-
kao istinu? I jedno i drugo je teSka uvreda za Boga. Sumnjivac,
dakle, teSko vrijeda Boga jer predbacuje Bogu ili neznanje, ili ga
zove la5cem.
Znatajka je dvadesetoga vijeka skepsa ili sumnja u vri-
jednost ljudskoga znanja uopie, a narodito sumnja u vjerske
spoznaje. Radi toga su mnogi ostavili kr3ianstvo, Stovi5e,pre5li
i u tabor neprijatelja kr5ianstva tako da od prvih kr5ianskilr
vremena kr3ianstvo nije imalo ovoliko i ovako Zestokih nepri-
jatelja kao danas. A sve to bez ikakva opravdana razloga. OtXiaa
svijet postoji nikad se o jednoj osobi nije toliko pisalo kao o
lsusu Kristu. Nikada nijedna nauka nije bila toliko kritidki pro
udavana kao kr5ianska. Nikada se kritika ni o jednoj nauci nije
58
roko oohvalno izrazila kao o kr5ianstvu. Kad ie' dakle, sa svih
sa svim nauinim istraZivanjem zajamJeno i dokazano da
";;;;; i
i"-ir"r
'.,.,"a Krist povjesna osoba, da je On Sin BoZji, a nauka Nje-
od Boga, Sto je onda logidnije i opravdanije nego nauci
fti"souoi prikloniti jaku, tvrdu i nepokolebivr-rvjeru. Radi toga
iJ i"ru nas jedini opravdani zakljudak onaj svetoga Petra:
nGospodine,kome iemo iii? Ti ima5 rijedi Zivota vjednoga.
I mi srno vjerovali i znademo da si ti Sin BoZji".
ZIVA VJERA
Petar je rekao Isusu: "Gospodine, kome iemo iii? Ti ima5
riiedi Zivota vjednogao (Iv 6, 68). Petar je time rekao: Gospodine,
mi ostajemo kod Tebe. Vjerujemo sve 5to god si nam rekao. Po
Tvojoj iemo vjeri dosljedno Zivjeti, u njoj Zelimo i sretno umri
jcti. Petar je i u Zivotu - dakle u svagdaniem Zivotu na zemlji
ostao vjeran svojoj izjavi. Nastojao je da Zivot njegov bude u
skladu s vjerom, da plemenitim djelima potvrdi vjeru ito ju je
srcem i ustima ispovijedao. Jednom mu se samo dogodilo da se
djelima udaljio od vjere, a to je bila ona tuLta zgoda kada je
Isusa triput javno zatajio. No i ovu je pogreSku ispravio jer je
ovaj grijeh gorko oplakao. Sveto pismo veli da je nakon zataje-
nja iziSao napolje i gorko plakao. Isus mu je grijeh oprostio, a
Petar je nakon toga vjerno po vjeri Zivio i na koncu za vjeru na
kruZi mudenidkom smriu umro. Tako je bila irtva vjera njegova.
Sv. Petar je imao Zivu vjeru. Kako je vjerovao, tako je Zi
vio i radio. I na5a vjera treba da je Ziva vjera. I mi treba da
po vjeri Zivimo. A Zivimo po vjeri kad dobro dinimo, a zla se
iuvamo kako nas vjera udi. eovjek hoji ne Zivi po vjeri, ima
mrtvu vjeru. Takva vjera nema zasluga pred Bogom. Vei je sv.
Jakob apostol lijepo rekao: >Kao Sto je tijelo bez duha mrtvo,
tako je vjera bez djela mrtva< (Jak2,25). ,Vjera ako nema diela,
mrtva je samoj sebi" (Jak 2, 17). Kao sto du5a oZivljuje tijelo,
tako dobra djela oZivljuju vjeru. Mrtvo se tiielo baca u zemliu
cla se raspadne i postane zemlja, a dovjeka s mrtvom vjerom
o.clbactrie Bog od sebe zauvijek; takav za Boga kao da ne posto-
ir. Mrtva vjera dodu5e moZe postojati, no niSta ne koristi. A, na-
protiv, Sto su plemenitija djela, to je savrSenija vjera.
I pogani imaju vjeru. Udeni su Grci krasno raspravljali i
.
<.rkrepostima. Metlutim su i ostali kod same rasprave, a da u
iivotu kreposti nisu pokazivali. Kod nas kr5iana katolika ne smi-
jc b_iti tako. NaSa vjera je praktidna vjera. Sto god
vjera udi, udi
za zwot. Sto god zabranjuje, zabranjuje za Livot. Upravo zato
59
iu je i dao Bog ljudima da donosi plodove u Zi'rotu, da rada Sto
Uu5ni;lm Zivotom. 'Ja sam do5ao - veli Spasitelj - da imadu
(ljudi) Zivot i da ga imadu izobiljeu (Iv 10, l0). >ZaisIa, zaista
vam kaZe.m:Tko vjeruje u mene, ima Zivot vjedni< (Iv 6, 47).
A 5to traZi od nas vjera u Zivotu? TraZi molitvu Bogu. Pai-
nju na jezik da ruZno i nepristojno ne govorimo i ne kunemo.
TraLi polazak u crkvu u nedjelje i zapovijedane blagdane. Posluh
i Stovanje roditelja, dobrodinitelja, starijih uopie. Posluh i po-
koravanje duhovnoj i svjetovnoj vlasti. TraZi po5tivanje svoga
i tudega Zivota, tutte imovine i tuclega poStenja. Zabranjuje ne-
disti grijeh i svako zlo uopie.
Sudite sami. MoZe li se zvati dobrim kr5ianinom katolikom
tko se nikada Bogu ne moli i nikada u crkvu ne dolazi? Kako se
mohe zvati destitim vjernikom onaj kojemu, kad god usta otvG
ri, vei je prosti izraz ili bogumrska kletva na jeziku? Zar za-
vrecluje dastan pridjev odobar" onaj sin ili kii se stide nazvati
roditelje tata i mama, i nikada roditeljima lijepe rijedi ne kaZu,
osim kad od roditelja ne5to nuZno trebaju? Zar se rnole zvati
kr5ianinom dovjek koji je izgubio pouzdanje u milosrcle BoZje
drugome? Zar mo7,e imati kakvu vri.iednost pred Bogom onaj
pa sam sebi Zivot oduzeo?Ili izgubio strah BoZji pa oduzeo Zivot
drugome? Zar moZe imati kakvu vrijednost pred Bogom onaj
kome su i misli, i ma5ta, i rijedi i djela zaprljana neprestano ne-
distim grijehom? Ili moZe biti ugledan dovjek tko je teSko o5te-
tio bliZnjega u imovini? Ili, Sto je jo5 gore, uni5tio bliZnjemu
dobar glas i oduzeo po5tenje koje je na svijetu najveia dra-
gocjenost?
Kad hoiemo znati kakvo je koje drvo, gledamo na njegove
plodove. Sto su plodovi bolji, to je i samo drvo bolje. Po plodo-
vima se, dakle, poznaje drveie. Tako i vjera. A plodovi su vjere
dobra djela. Sto dovjek dini vi5e dobrih djela, to je niegova vjera
Zivlja i zasluinija. Zivimo, dakle, dosljedno po nauci srretevjere.
Tada iemo s mirom poii na sud BoZji i na sudu BoZjem duti
utje5ne rijedi Isusove: 'Dobro, slugo dobri i vjerni! Buduii da
si bio u malome vjeran, nad mnogim iu te postaviti, u.li u vese-
lje gospodara svojegan (Mt 25, 21).
VJERA I DOBRA DJELA
Ljudska je narav takva da sve znanje i umijeie promatra
i ocjenjuje sa stanovi5ta koristi. Za5to se ljudi bave naukom i
umjetno5iu? Zato da nauka i umjetnost donesu l.iudima korist.
Jedanput je ta korist duhovna, drugi put gospodarska. Sad je
korist osobna, drugom zgodom je zajednidka. Sad je vremenita,
60
je i protiv naravi da dovjek radi
sad opet vjedna. Neprirodno
)il^-A" skodi samom sebi, da od svoga rada i muke ima Stetu'
"Gpri-att" je_ i to,da. dovjek 1ad] drug9-me na Stetu' Sve, dakle,
Sio'.e.4 dovjek poduzina i radi bilo gdje i kada' bilo u sebi ili
-.sve treba da je aktivno i korisno; sve treba da
iriui r"u.
oiodove
' donosr'
Tuko nam je i sveta vjera kao nauka dana da po njoj
iivimo, da ona u nama plodove donosi, da izvodi u na5em Zivotu
-OoUra
djeta. Meclutim je Luter sasvint drukdije udio. Po njetnu
,viera sama spasavadovieka pa Zivot po vjeri nije potrebanu. Po
,ileoi'oi nauci postoji samo jedan smrtni grijeh, a tai ie nevjera.
Foel"oujmo malo Sveto pismo, Sto ono kaZe? Spasitelj je sam
...,elanonaglasio: "Neie svaki koji mi govori: Gospodine,Gospo-
dine, uii u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji dini volju Oca
mojesa koji je na nebesima" (Mt 7, 21)' Drugim rijedima: ,Neie
se ipisiti oni koji imaju samo vjeru, a ne dine dobrih djela i ne
iive po vjeri. Za spasenjeje potrebna i vjera i Zivot po vjeri, da-
kle dobra i spasonosna djela. A sv. Jakob apostol nadodaie:
,Kakva je korist, braio moja, ako tko kaZe da ima vjeru, a djela
nema? Zar ga moZe vjera spasiti?< (Jak 2, 14).
Jednom je doiao k Isusu bogati mladii i pitao 1sq56; >Do-
bri uditelju, kakvo dobro da udinim da imam Zivot vjedni?" A
Isus mu odgovori: >Ako hoieS da uilei u Livot, drZi zapovijedi:
Ne ubij, ne dini preljube, ne ukradi, ne reci laZnoga svjedodan-
stva, po5tuj oca svoga i mater svoju, ljubi bliZnjega svoga kao
sarnoga sebe< (Mt t9, 10-20). Dakle Zivi po vjeri. VrSi u Zivotu
ono Sto te vjera udi.
Jedan je od glavnih propovjednika Luterove nauke bio nje-
gov prijatelj Melanchton. Melanchton je imao staricu majku.
Kad je starica dula da sin udi novu vjersku nauku, pokojoj je
dosta samo vjerovati, a ne treba za spasenje diniti dobrih djela,
upita sina: >Hoiu li i ja, sinko, primiti tvoju vjeru? A sin joj
odgovori: >Majko, samo ti ostani kod svoje stare vjere. Protes-
tantski se dobro iivi, ali katolidki se dobro umire.. Sam, dakle,
apostol Luterove nauke preporuduje svojoj vlastitoj majci neka
ostane katolikinja, neka Zivi katolidki, pa ie lako i smireno umri-
jeti i ovaj Zivot zamijeniti s drugim boljim.
^ Mi nismo gospodari na5ega Zivota nego samo upraviteiji.
Gospodar je Zivota na5egaBog. On je potpuni gospodar ne samo
zivota neso i smrti na5e. On daie Zivot kad hoie i koliko hoce.
On odredirje smrti kad ima nastupiti i prekinuti nit na5ega Zi
vota. Jer smo upravitelji tudega dobra, moramo uvijek biti
spremni poloZiti radun gospodaru naiemu - Bogu. Da nam Bog
ovaj das oduzme Zvot i pozove nas k sebi na odgovornost, na
radun, kako bi na5i raduni izgledali pred Bogom?
_ Dobar vinogradar
-po*tro budno bdije nad svojim vinogradom.
Dir4jake mladice obrezuje, ttlaStri i od-bacuje, i pleme-
6l
nite loze briZno njeguje da urode 5to obilniiim plodom. I mi
(emo iz naSegaZivota pomno uklanjati slabosti i pogre5ke na5e,
a bfiino razvijati kreposti da na5 Zivot donese Sto vi5e i Sto obil-
nijeg ploda, Sto vi5e dobrih djela. Na to nas neprestano nuka i
sveta Crkva kad nam stavlja pred odi duZnosti na5e kr5ianske
od kojih nam prva kaZe: BjeZi od zla duhovnoga ili grijeha, a
druga: eini dobro, obdrZavaj zapovijedi BoZje i Zivi kreposno.
SAMO SRCEM NIJE DOSTA VJERO\IATI
U naravi je na5oj da dovjek svoje uvjerenje, misli i osje-
caje svoje, Sto ih nosi u du5i, i izvanjim nadinom odituje. Kad
smo ne5to lijepa i radosna doZivjeli, odituje se to i na vanj5tini
naSoj, na veselom pogledu i nasmijanom licu. A kad nas je u
srcu kakva tuga stisla, ili nesreia zadesila, i to se odrazuje na
vanjskom na5em drZanju. Tada smo snuZdeni. Turobni i potiS-
teni. Lice problijedi, a na odi naviru suze. Rijetki su tako savrSe.
ni glumci koji bi mogli tako vje5to izvana prikri.rati osjeiaje du5e
svoje, a da oni ne bi kada-tada izbili i na licu i na cijelom vanj-
skom drZanju.
Isto je tako i s vjerskim osvjedodenjem Sto ga dovjek goji
u duSi. I ono se po prirodnom zakonu nuZno mora oditovati i
vanjskim znakovima; ono mora doii do izraZaja u ditavom na-
Sem vladanju. Vjera je u prvom redu stvar nutrinje naSe, duSe
na5e. Najprije treba biti u du5i osvjedoden o istinitosti vjerskih
istina i u srcu za svetinje vjerske osjeiati. Nakon toga dolazi
vanjsko oditovanje unutra5njih misli i osjeiajA pomoiu rijedi i
znakova. Gledajte u prirodu! Dijete koje u srcu osjeia iskrenu
ljubav za svoje roditelje, tu ie ljubav oditovati i izvana: sad liu-
beznim rijedima, drugi put srdadnirn pismom, kod imendana oie-
va ili majdina toplom destitkom i darom, makar i najmanjim,
a osobito posluhom, marljivim udenjem i savjesnim izvriava-
njem roditeljskih uputa i naloga.
Jednako probija napolje i na5e unutra5nje vjersko uvje-
renje. Radi toga nas i udi sveta Crkva: Samo srcem vierovati
nije dosta, nego vjeru treba izvanjim nadinom pokazati. Na odi-
lovanje vjere izvanjskim nadinom nuka nas Spasitelj kad kaZe:
,Tamo neka se svjetli svjetlost va5a pred ljudima da vide va5a
dobra djela i slave Oca vaSegakoji je na nebesima( (Mt 5, 16).
To znadi: PokaZitei dokaZite va5u plemenitu vjeru izvana - pred
ljudima - dobrim djelima. VaSa dobra djela Sto ie ih ljudi vid-
jeti, bit ie najjadi dokaz da je vala vjera istinita i uzvi5ena,pa
ie i drugi ljudi prihvatiti va5u vjeru, po njoj Zivjeti i tako Boga
proslaviti.
62
Vanjsko
Vanjsko ispovijedan;e vJere isus
ispovijedanje vjere rs'rlst mnogo
rsus Krist cijeni. Ii^na-
mnogo cuenr na-
graau j'-*9:ill":,o^:'^'t-*"H"-:i"i.,tjl1*11;,I"tj"tl3:
jli--',"Ko
3i;tj: ja njega.pre+
priziral-iu..i o:e-m-:,:'iiT 5:ii,j" Y-ll:
pokazati grozi.se Krist:
i'"riit".. bnima koji se stide vjeru izvana
T;;n sod
god zataii
zataji mene pred ljudima,a, zatajit iu i ja njega pred
Pred
;"i;;it
ij""-"*i:i^ toji ;e na nebesima( (Mt l0' 32-33).
Osobiti znak kojim krSdanin katolik pokazuje svoju vjeru
ie znak svetoga kti1a. Zlakom svetoga kriZa oditujemojer dva g!av'
'--,
.rtaistva ni5e svete vjere: otajstvo presv. Trojstva, kad se
izgovaramo: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga' Dru-go
iiii"i"
i"-"tuistuo na5ega spasenja na kriZu. eineii na sebi znak kriZa
ii.roviiedamo vjeru da nas je Isus Krist smriu na kriZu otkupio
i'-uf"rii nedistoga duha i izmirio nas s Bogom. Maleni dakle znak
svetoea krila, a kako velika otajstva otkriva! KriZanje je pra-
stari lr5ianski obidaj koji potjede od apostolskih vremena. Zna'
lenie ie znaka svetoga ktiLa tako veliko da sveta Crkva daje
vieinicima, kad god se poboZno prekriZe s izgovorom: U ime
Oca i Sina i Duha Svetoga, djelomidni oprost.
Sveta nam Crkva stavlja na srce neka se de5ie poboZno
kriZamo, kako su to dinili prvi kr5iani, osobito prije i poslije
molitve, prije i poslije jela, prije spavanja, u napasti i pogibli,
i kad kakovo znamenito djelo podinjemo. Cesto se kriZati spaso-
nosno je zato, jer se svetim kriZem oruZamo protiv zasjeda ne-
distoga duha i dobivamo blagoslov BoZji.
Vanjski su znakovi kojima ispovijedamo svoju vjeru i
pohod crkve, kapele, groblja, prisustvovanje procesijama ili crk-
venim ophodima, molitva kad zvoni na pozdrav antleoski, sudje-
lovanje u vjerskim dru5tvima, pisanje naboZnih knjiga itd.
Ne stidimo se nikada svoje katolidke vjere. KriZajmo se
poboZnodesto puta. Ispovijedajmo rado javno i svuda svojtr vje'
ru. >Tako neka se svijetli svjetlost va5a pred ljudima, da vide
va5a dobra djela i slave Oca va5ega koji je na nebesima>.
uCovjek mora Bogu dragovoljno odgovoriti vjerom; stoga
se nitko ne smije siliti da prihvati vjerr protiv volje. Potpuno je,
dakle, u skladu s prirodom vjere da se u vjerskoj stvari iskljudi
svaka vrsta pritiska sa strane ljudi( (oDignitatis humanae<,
br. 10).
U BOGU SU TRI OSOBE
Za BoLju opstojanost znamo iz Objave i iz distoga razu-
ma, a unutrasnji Boiji Zivot poznajemo samo iz Objave.
63
 U Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Vei je u Sta_
rom zavjetu objavljeno da su u Bogu tri osobe. Kad je Bog stvo
rio dovjeka, rede: >Nadinimo dovjeka na svoju sliku i prilikuu 6
Mojs 1, 26). A kad je Bog stvorio prvoga dovjeka, naglaiio je kao
osobitu dinjenicu: )Eto, Adam postade kao jedan od nas, znajuii
dobro i zlo" (l Mojs 3, 22). Stari zavjet pozna i razliku izm-ettu
Oca i Sina kad kaZe:.oGosp_odin mi je rekao: Ti si moj sin, ja
sam te danas rodion (Ps 2,7). Na drugom mjestu:
s1 ldinclvoj su udvriiena nebesa, a po duhu Njegovih "fo riieei GL
ui.ra sav
njihov uresn (Ps 32, 6). Ovdje su - po tumadenju svetih Otaca
- izraLenesve tri boZanskeosobe. ,Gospod.inoje prva boZanski
osoba - Bog Otac, >Rijedu je druga boZanska bsoba - Sin Bo
iji, a ,,Duh njegovih usna( je treia boZanskaosoba - Duh Sveti.
I u rij^edima..Izatjgproroka: >Svet, svet, svet je Gospodin deta.
(Iz 6, 3), kojima lzarja pjeva slavu Bogu, vidi sv. Grgur Veliki
izraLenu lajnu presv, Trojstva. Trokratni osvet< hoic istaknuti
da su u Bogu tri osobe.
Jer su Izraelci bjli skloni na mnogoboStvo, to im je tajna
o presv. Trojstvu objavljena tek samo izdaleka. Bila ji .ruit r"
opasnost da bi Izraelci, saznavSipobliZe za tajnu o presv. Troj-
stvu,- Stovali_tri boga mjesto jednoga Boga, te bi talo zapali u
zabulu ili krivu nauku - mnogobo8tvo. Jisno i otvoreno gouuii
o- presv. Trojstvu tek najviSi predstavnik Novoga zavjeta _I Isus
Krist. Za vrijerne svoje trogodisnje javne uditErjske"sluLbebez-
b^-.oj-jS puta govorio o prvoj boZanikoj osobi kao slrome Ocu
O .sebi, drugoj boZanskoj o9o!i, koji je ledno s Ocem, p" ,,, gu
svi ljudi duZni Stovati kao i Oca. O-Duhu Svetom, kao'tieioj b?-
Zansko-josobi, koju ie On i Otac zajedno na svijet postati. frist
je svedanim nadinom objqvlo tajnu o presv. Trojstru
f.^a :" i*
kao apostolima: dakle, i naudavajte sve narode kisteci
"Idite,
ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga< (Mi 29, I9).
Poimence su istaknute sve tri osobe u Bogu i oznaden je
njihov meGlusobniodnoiaj: prva je Otac, druga-Sin, treia Duh
Sveti._Kad je sv. Ivan Krstitelj krstio Isusa ni Jordanu, pojavio
se nad glavom Isusovom sjajni golub, a s neba su se duie riiedi:
>Ovo je Sin moj ljubezni koji je po mojoj volji< (Mt 3, t1. nl.yeei
je s neba g_o-vorila
prva osoba - Bog Otic. iftstiia ,e'aruga 6sG
ba - Isus Krist. Treia_je osoba - Duh Sveti siiao u pritici sjaj_
noga goluba na Isusa Krista.
Apostoli, prvi i najbliZi suradnici Isusovi, s milo5iu BoZ-
jom. vjerno duvaju i nepogre6ivo tumade nauku o presvetom
Trojstvu. To se vidi iz njihovih posalnica raznirn ki5ianskim
opiinama. Poslanice desto podinju i svrSavaju s blagoslovom
Oca, Sina i Duha Svetoga.Sv. Pavao, blagoslivlje Koriniine: ,[,1i-
lost Gospodina Isusa Krista i ljubav Boga, i zajednica Duha Sve-
toga sa svima vama* (2 Kor 13,13).Od apostolskih vremena
64
,roriede znak svetoga krila kod koga izgovaramo: U ime Oca i
!i"" i puhu Svetoga. Od apostolske davnine hvalimo i slavimo
i.rsa divnim hvalospjevom: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Od
do dana dana5njega vlada u Crkvi poboZni obi-
Joi"tto kr5ianstva
i^i da se kod svakoga vainiiega dina zovu u pomoi sve tri bo-
)"irrf." osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Na svim vaZnijim ispravama,
Iio ih izdaje Crkva, i to na delu, stoji svedana ispovijest vjere:
tl ime Presvetoga Trojstva, ili: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Nauka o Presvetom Trojstvu i nakon objave ostaje za nas
ledokudiva tajna. Radi toga je kod vjere u presv. Trojstvo po-
treba nakana: O ovoj uzvi5enoj tajni vjerujenl samo ono i onako
ito je Bog objavio i Sto me sveta katolidka Crkva udi vjerovati.
Niti smijemo Sto nauci dodati, a jednako ni od nje oduzeti.
ODNOSI MEDU BOZANSKIM OSOBAMA
Od petoga vijeka postoji u katolidkoj Crkvi vjeroispovijest
pod imenom Atanazijeva vjeroispovijest ili Atanazijevo vjerova-
nje. U njemu je ukratko saZeta sva dogmatska nauka katolidke
Crkve, a osobito je lijepo i jasno izlo?ena nauka o odnosima
izmeclutriju boZanskihosoba.
Pisac je vjerovanja na temelju nauke Svetoga pisma i
Svetih otaca izloiio nauku o presv. Trojstvu ovako: ,Otac niie
r.ii oci koga ni udinjen, ni stvoren, ni rotlen. Sin je od samoga Oia
- ne udinjen, ni stvoren, nego rotten. Duh Sveti od Oca i Sina
- nije udiqjen, niti stvoren, niti roelen,nego ishodi. Jedan je da-
kle Otac, a nisu tri Oca. Jedan je Sin, a nisu tri Sina. Jedan je
Duh Sveti, a nisu tri Duha Sveta. I u ovonr lrojstvu ni5ta nije
prije ili kasnije, niSta veie ili manje, nego su sve tri osobe odvi-
jeka i medu sobom su jednake. Kakav Otac, takav Sin, takav Duh
Sveti. Nestvoren Otac, nestvoren Sin, nestvoren Duh Sveti. Ne-
izmjeran Otac, neizmjeran Sin, neizmjeran Duh Sveti. Vjedan
Utac, vjedan Sin, vjedan Duh Sveti. Jednako svemogui Otac, sve-
To-zu^iSin, svemogui Duh Sveti. Tako je Bog Otac, Bog Sin, Bog
uuh Sveti. AIi ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog". Osobe
su.t!,.a Bog je samo jedan, jer sve tri osobe imadu jednu istu
z:aiednidku boZanskunarav.
_ Sto god boianske osobe rade u svijetu, rade sve tri zajed,-
19' {"1 je Otac podelo bez podela, a od Njega se raita Sin i iro-
tzlazi Duh Sveli, zato se radi slidnosti i stviranje ili proizvodnja
svrJeta posebnim nadinom pripisuje Ocu, pa kaZemo: Stvorio
nas je Bog Otac. Jer je Sin za nas na kriZu irpio i umro, zato se
srnu posebnim nadinom pripisuje otkupljenje, pa kaZemo: Otku-
5 Razum i objava o Bogu
6s
pio nas je Sin BoZji. Jer darove dijeli Ljubav, zato i posveienje
naSe, koje biva po milosti BoZjoj, posebnim nadinom pripisu.
jemo Duhu Svetomu, pa zato kaZemo: Posvetio nas je Duh Sveti.
Tajna presv. Trojstva je najveia tajna kr5ianske vjere.
Ona je tako duboka da je ljudski um ni nakon Objave neie mo,
ci nikada sasvim shvatiti. Ali, iako je ona nad razumom, nije pro
tiv razuma. Stovi5e, i u nama samima imamo sliku presv. Troj-
stva. Kad dovjek neSto istinito spoznaje, tada racla misao ili
spoznaju. A nakon spoznane ili rodene misli nastaje u dovjeku
radost, veselje, veliko zadovoljstvo, ljubav. Mislilac, njegova mi.
sao i radost nakon misli ili spoznaje,jedno su, jer je ista ljudska
narav, koja se nalazi u misliocu, njegovoj misli i njegovoj rado-
sti ili ljubavi. A opet su trojica koji se razlikuju medu sobom,
jer je drugo mislilac, drugo je misao, a opet drugo ljubav.
S ovom slikom dodekujemo, koliko je moguie, unutra5nji
BoZji Zivot. Otac odvijeka spoznaje BoZju narav. Time Sto spoz-
naje BoZju narav, raila BoZju misao, ili kako Sveto pismo kaZe
Rijed BoZju. Latinci kaiu Verbum, a Grci Logos. To je
druga boZanska osoba, Sin BoZji. Otac i Njegova iiva Misao, tj.
Otac i Sin, se odvijeka ljube. To je ljubav dista, duhovna ljubav.
Ona izlazi od Oca i Sina kao osoba, a ta je osoba treia boZanska
osoba - Duh Sveti. Tako je, eto, naS du5evni iivot neki mali.
dakako vrlo neznatni putokaz kojim moZemo bar malo zaviriti
u. neizmjerni ocean tajnoga BoZjega Livota.
A za5to nam Bog nije ovu uzvi5enu tajnu sasvim otkrio?
To je nemoguie. Bog je neizmjeran, a na5a je spoznajna moi
ogranidena. Prema tome malena i ogranidena ljudska pamet nije
kadra obuhvatiti neizmjernu spoznaju, kakova je svestrana i pot-
puna spoznaja Boga. Kao Sto je nemoguie ogromno more preliti
u malenu rupicu na morskoj obali, tako je nemoguie u ograni-
denu ljudsku pamet staviti neizmjerno znanje o naravi i Zivotu
BoZjem.
Sv. Toma Kempenac savjetuje: >Valja ti se duvati radoz-
nala i nekorisna istraZivanja ove preduboke tajne. Ako ne shva-
taS i ne razumijeS Sto je niZe od tebe, kako ieS dokuditi <.rnoSto
je nad tobom? Podvrgni se Bogu i snizi razum svoj pred vjerom,
pa ie ti se dati svjetlost znanja koliko ti je korisno i potrebno".
STVARANJE SVIJETA
Boga zovemo Stvoriteljem neba i zemlje, jer je On stvo-
rio cijeli svijet, to jest nebo i zemlju i sve Sto je na njima.
6 67
podetku
Stvaranje svijeta opisuje Sveto pismo ovako: "U
s t v o r i B o g n e " b o . i z e m l j u . . . . { e b - o j g ' njee y i d l i ikaos,
v i d u hsilna
o v n i stvar
v i j ebez
t'an.
bila
llti i ,rrj"rto gdje ie boraviti. Zemlja
:;iik". iz t<oie ie se pomoiu sila, kaosu od Boga danih tazviti
i"""!r:" zemlja. Poe j" dakle najprije stvorio podela, a iza toga
ie nostepeno razvio podela u sadasnji svijet. Kaotidno stanje ze-
5ti"
'niirnu'i oplsuie Sveto pismo rijedima: >A zemlja bijaSe pusta i
tlma bija5e nad bezdanom i Duh BoZji lebda5e nad
i odaman.
oI rede Bog: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I rastavi
svietlost od tame. I nazva svjetlost dan, a tamu noi. I bi vede i
jutro, dan Prvio,
,I rede Bog: Neka bude svod posred voda i neka rastavlja
vode od voda. I svod nazva Bog nebo. To je drugi dan stvaranja<.
>Potom rede Bog: Neka se sabere voda, Sto je pod nebom,
na jedno mjesto i neka se pokaZe suho! I bi tako. I suho nazva
Bog zemlju, a zbori5ta vodena nazva mora. I rede: Neka pusti
z.emljaiz sebe travu zelenu, koja nosi sjeme, i rodno drvo, koje
rada rod po vrsti svojoj<. To je treii dan.
,Opet rede Bog: Neka budu svjetla na svodu nebeskom da
dijele dan i noi, da budu znaci vremenima i danima i godinama.
I neka svijetle na svodu nebeskom i obasjavaju zemlju<. Tada je
nastalo sunce koje vlada danom, i mjesec i zvijezde koje rasvjet-
I juju noi. Ovo se zbilo detvrti dan.
rede Bog: Neka izvedu vode Zivotinje Sto gmiZu i Sto
"JoS
lete iznad zemlje pod svodom nebeskim<,Tako su nastale razno-
vrsne Zvotinje Sto Zive u vodi, i ptice 5to se krilirna diZu nad
zemlju. Eto djela petoga dana.
oPotilm rede Bog: Neka izvede zemlja Ziva biia po vrsti
njihovoj, stoku i gmazove,i zvjeri zemaljske po vrstama njiho-
vim. I bi tako! I rede: Nadinimo dovjeka na sliku i priliku svoju
da upravlja ribama morskim i pticama nebeskim i zvjerima i
svom zemljom i svim Sto gmiZe, Sto se mide po zemlji. I stvori
Bog dovjeka na sliku i priliku svoju, mu5ko i Zensko stvori ih.
Muikarac dobi ime Adam, a lena Eva. I pogleda Bog sve Sto je
stvorio, i bijaie veoma dobro" (1 Mojs l, l-31). Sve se ovo zbilo
Sesti dan.
>Tako se dovrii nebo i zemlja i sav ukras njihov. I svr5i
Bog sedmi dan djelo svoje koje udini, i podinu sedmi dan od svih
djela koja udini. I blagoslovi sedmi dan i posveti gau (1 Mojs 2,
1-3). Dan podinka je dan Gospodnji ili nedjelja.
Postanak svijeta i postanak dovjeka na svijetu - to su
tako vaZna pitanja koja moraju zanimati svakoga misaonog dov-.
jeka. Sveto pismo ne pripovijeda potanko nadin kako je Bog iz
pn'ih podela, s pomoiu sila kaosu danih, razvio svemir, jer mu
nije zadata da naudno predodi postojanje svijeta i vrsta biCa u
njemu. Sveto pismo nema zadaie poudavati ljude u prirodoznan-
stvu, pa zato govori o prirodi prema pudkom shvarianju. Sveto
pismo je htjelo kod opisivanja stvaranja svijeta objaviti vjerske
istine: da je Bog stvorio sve; da je stvorio sve u podetku vre-
mena; da je sve Sto je stvorio bilo dobro; i da zato treba Boga
po5tivati.
KAKO JE BOG STVORIO SVIJET
Kad mi ljudi neito radimo, tada trebamo grailu iz koje
iemo ne3to naiiniti, i orutle pomoiu kojega iemo naumljeno
djelo izvesti. Sav je, dakle, naS rad samo u preinadivanju vei po
stojeiih predmeta, u davanju novih oblika ouim predmetima koji
ved postoje.
Stvoriti znadi: ne5to od ni5ta udiniti. Stvoritelj nije trebao
gracle od koje bi nadinio svijet, kao Sto je trebaju kipar, zidar,
krojad i svi mi redom kad hoiemo ne5to izvesti. On nije trebao
ni orudta, pomoiu kojega bi gradio svijet, kao Sto treba tesar sje-
kiru, a kipar dlijeto i slidno. Bog hoie da ne5to postane, i ono
bude. Svijet prije stvaranja nije postojao nikako, ni oblikom ni
tvari svojom. Prije stvaranja nije bilo ni6ta. Postojao ie samo
Bog. Zato u pravom znadenju >stvarati( moZe samo onaj koji je
svemogui, a to je Bog.
Vjera nas udi da je Bog svojom svernoguiom voljom od
ni5ta udinio sve Sto u vremenu postoji, cijeli svijet, tj. nebo i
zemlju i sve Sto je na njima.. Pod nebom i zemljom razumijerra-
mo duhovni ili an<Ieoski svijet, tjelesni svijet ili biia oko nas,
i dovjedanski svijet; to smo mi ljudi, sastavljeni od duha i tijela.
Sveto pismo odmah na podetku kaZe: >U podetku stvori Bog ne-
bo i zemljuu (1 Mojs 1, 1). Kako treba da to shatimo, udi Maka-
bejka svoje dijete: "Znaj, od ni5ta udini to Bogu (2 Mkb 7,28). U
Novom zavjetu izrijekom veli o Bogu: >Ti si stvorio sve< (Otkr.
4,rr).
Usmena predaja postojano udi da je Bog sve stvorio od
ni5ta. Sveti oci pobijaju krive nauke gnostika kao da je odvijeka
pored Boga postojala i tvar. Jednako pobijaju i tvrdnje panteista
kao da se toboZe svijet razvio iz biti BoZje. Crkveni sabori od
Nicejskoga (325.)do Vatikanskoga I neprestano ponavljaju i jas-
nije izridu Apostolsko vjerovanje da je Bog baS >stvorio< svijet.
f razum spoznaje istinu da je Bog od ni5ta stvorio ditav
svijet, dakle i tvar, jer bez Boga ne moZe istumaditi postanak
svijeta i same tvari.
68
Boe ie najprije stvorio podela. Kako su prva podela izgle-
.rota teSlo ie reii, jer o tome nema u Svetom pismu potanjih
,l&tata. Mnogi udeni ljudi misle da je zerrlja u podetku bila
masa ili tvar bez ikakva oblika. To moZe biti, jer se i
iriur"nu
fanas duboko u ponutrici zemlje nalazi uZarena masa, Sto naj-
t olie dokazuju toliki vulkani na zemlji, koji od vremena na vri-
ieme izbacuju van tu uZarenu masu. Sunce je silna vatrena kugla
ta ie neito slidna moglo biti i sa zemljom. A konadno ie ovaj
ivijlt biti uniSten vatrom, nakon koje ie se pojaviti i izgraditi
novi svijet.
Sveto pismo izvje5iuje da je Bog kroz Sest dana uredio i
ukrasio svijet. Ti dani nisu bani od 24 sata vei dulji vremenski
razmaci. Kad je Bog svijet stvorio i kako su dugo trajali dani
uredivanja i ukra5ivanja, o tome nema nigdje ni5ta sigurna. Iz
Objar,eznamo sigurno i jasno da je svijet o Bogu ovisan, od Boga
izveden, a nije nastao sam od sebe. Da je nastao u vremenu, a
nije nastao odvijeka. "Stvaranje" znadi ovisnost svijeta o Bogu,
a >u podetku,, znadi, da nekada svijeta nije bilo, pa prema tomu
svijet ima svoj podetak,a nije vjedan.
Svi ozbiljni udenjaci i svi veliki ljudi usvajaju u cijelosti
krSiansku nauku o postanku svijeta. I 5to vi5e proudavaju sas-
tav zemije i prirodne pojave, to im je jasnije da se bez Boga ne
moZe protumaditi postanak svijeta. I mi smo duZni slijediti vlas-
titi razum i poStivati ugled Crkve, pa priznati umom i srcem da
je Bog stvorio svijet.
SVRHA SVIJETA
Kad je Bog svijet stvorio, bilo je u svijetu sve dobro.
"I
lidi Bog sve Sto je udinio, i bija5e veoma dobron (1 Mojs 1, 31).
Tjelesno i iudoredno zlo je do5lo u svijet kasnije. Nije krivnja
za zIo u svijetu kod Boga, vei kod slobodnih stvorova koji su svo-
ju slobodu na zlo upotrebljavali.
Prema tome krivo ima pesimizam kad udi da je ovaj svi.
jet i Zivot najgori od svega Sto moZe biti, da je po niravi svojoj
zao. Opienito je u prirodi i svemiru sve lijepo i skladno i prema
potrebnoj svrsi ureCleno.I Zivot je lijep dok ga ne iskvari slobod-
no stvorenje. Ima ljudi koji po vremenu i od svoje volje postaju
opaki. Ali ima vazda i plemenitih znatajeva koji su prlpravni
Zrtvovati i sam Livot za Boga, za domovinu, za bliZnjega.
optimizam je zabluda, jer udi da je sada5nji svijet naj-
oolJr od svih Sto ih je Bog mogao stvoriti. Or,l zabludu pobijaju
nesavr5enosti u prirodi i mnogovrsna zla Sto biju dovjeka. Bog
69
 ne bi bio beskonadno savrSen kad ne bi mogao stvoriti savr5eniji
svijet. Bog ne bi bio slobodan da je morao stvoriti ba5 najbolji
svijet. ZaSto je Bog od bezbroj moguiih svjetova stvorio ba5
ovaj, to je tajna koju ne moZemo rijeiiti ni pomoiu Objave, a
joS manje samim prirodnim razumom. Treba se dakle sprijate-
ljiti s ovim svijetom kakav je, i pred odima imati samo njego-
vu svrhu.
Razlog radi kojega je Bog svijet stvorio jest Bog sAm, do-
bra volja Njegova, dobrota ili ljubav BoL.ja. Bog je htio da i stvo-
rovi budu dionici Njegove dobrote. Drugo Sto nije moglo potak
nuti Boga da stvara. Nije Ga moglo potaknuti ni5ta izvan Njega,
jer je On savr5en i nezavisan,ali i ni5ta u Njemu, jer je On pot-
puno blaien, i ne treba niSta. Sveto pismo kaZe: >Svekoliko udi-
nio je Gospodporadi samogaseben(Posl. 16,4).
Promatrajmo svijet! Svrhu za koju je Bog stvorio svijet,
odituje svijet sdm sobom. >Nebesakazuju slavu BoZju, i djela
ruku Njegovih oglasuje svod nebeski,. (Ps 18, 2). U stvaranju se
odituju savr5enosti BoZje. To je Bogu na slavu. Iza toga slijedi
da je prva svrha svijeta: slava BoZja.
Boga slavi svijet vei tim Sto jest. Umjetnidka slika ili kip
upuiuje promatrada na umjetnika koji je nadinio umjetninu. Kip
i slika, makar ne znadu govoriti, slave svoga umietnika tim sa-
mim Sto postoje. NuZno po svojoj naravi svjedode da su veliki
umjetnici, slikar i kipar. Tako i nerazumni stvorovi slave Boga
tim Sto postoje. Zivud po mudrim prirodnim zakonima, rruZno
otkrivaju velidinu Zakonodavcakoji je postavio prirodne zakone.
Razumna biia, antleli i ljudi, slave Boga pored toga 5to
jesu, jo5 tim Sto Boga spoznaju. A ako ga slobodnom voljorn joS
i priznaju, steii ie vjedni Zivot, vjedno blaZenstvo. ,A ovo je Zivot
vjedni: da poznaju Tebe, jedinoga Boga istinitoga, i koga si po-
slao, Isusa Krista" (Iv 17,3). Prema tome je druga svrha za koju
je Bog svijet stvorio sreia i blaZenstvo stvorova.
- Oboje su svrhe u divnom skladu. Savrieno se podudaraju.
Istim kreposnim dinima, kojima dovjek slavi Boga, postizavi i
svoju najuzvi5eniju svrhu, svoje smirenje i puno zadovoljstvo
u blaZenom gledanju Boga.
Prvu svrhu: slavu svoju Bog postizava uvijek i kocl svih
ljudi..Dobri ljudi svojevoljno i rado priznaju velidinu Boiju i od
srca je slave. Od pogrda opakih ljudi Bog ne gubi niita kao Sto
nr sunce n9 sla slabije kad se digne pra5ina. Medutirn opake sti
pravda BoZja, pa i opet dolazi do izrai.aja velidini i slava
lava
bozJa. Drugr-l svrhu: sreiu dovjeka neie Bog postiii kod opakoga,
J.eJje ta svrha vazda uvjetna: ako dovjek lioZe, moZe biti^sretin.
dgyj:t.sam sebi neie dobro, ni Bog ga neie na dobro siliti,
l\" postuia
Jer dovjedjuslobodnuvoliu.
70
BOZTA PROVIDNOST I PRIRODNI ZAKONI
Sisurno ste vei vidjeli sliku koja prikazuje Boga kako u
rrci dr\l zemaljsku kuglu. Slika hoie osjetnim nadinom prikazati
iiigu kojom Bog uzdtlava svijet i njim upravlja. Tu BoZju brigu
)ou?*o promisao ili providnost BoZja.
Bog uzdriava svijet, znadi: Bog dini da svijet stoji dokle je
niemu drago. Sveto pismo udi ovu istinu gotovo na svakoj stra-
ni. Osobito je lijepo izlaLe sv. Pavao Atenjanima na Areopagu:
,Bog koji je stvorio svijet i sve 5to je u njemu, On kao gospodar
ncbi i zemlje... daje svima Zivot i disanje i sve... u Njemu Zi-
vimo i midemo se i jesmo...u (Dap 17,24.25.28\.
Prirodna nam spoznaja kaZe da za uzdr?avanje svijeta tre-
ba onoliko sila koliko i za samo stvaranje. UzdrZavaoje je zapra-
1o trajno stvaranje. Cim bi Bog ustegnuo svoju ruku, svijet bi
propao u niSta. Dogodilo bi se slidno kao Sto pada kugla, kada
se prereZeuZe na kom je visjela, ili kako se gasi elektridno svjet-
lo dim prestane strujati struja.
Bog uzdrZava svijet prirodnim zakonima koje je stvorio
i kojima upravlja po svojoj mudrosti. I prirodni su zakoni sa-
svim ovisni o Bogu, a nije Bog zavisan o njima. Bog moie udiniti
kad Ga je volja neSto i mimo njih, a da njihova vrijednost u
redovnom razvoju ne gubi na snazi. Tim se prirodni zakoni ni-
malo ne mijenjaju, niti se zbiva Sto protiv njih. Tako je Bog
mimo prirodnih zakona stvorio svijet, jer tada prirodnih zako-
na joi uopie nije bilo. A otkada postoji svijet i prirodni zakoni
u njemu, Bog mimo njih kroz sva vremena izvodi izvanredne
udinke ili dudesa.Kako je u vlasti BoZjoj da je mogao postaviti
prirodne zakone, tako je u Njegovoj vlasti i to da od vremena
do vremena udini koje djelo i mimo njih. Priroda lijedi bolesti,
ali to biva postepeno, s vremenom. A Isus je izlijedio slijepa od
t'oetenjanajedanput. Petar i Ivan, apostoli, izlijedili su hroma od
poroda u tili das rijedima: ustani i hodi. Po prirodnom zakonu
dovjek ne moZe hodati po vodi nego potone. Za sebe i za PeIra
je Isus udinio izrlzetak, pa su obojica hodali po vodi a da nisu
potonuli. Po prirodnom zakonu ne mogu dva tijela u isto vri-
.icme biti na istom mjestu. I tu je Spasitelj udinio izuzetak kad
jc kroz zatvorena vrata do5aok apostolima,
Upravo zato, jer Bog nije zavisan o prirodnim zakonima,
opravdane su i korisne na5e molitve. Kad mi molimo Boga da
nama udini ne5to izvanredno,a to je pametno i du5i naSoi za spa-
senie korisno, razum na5 ne vidi poteikoie za5to natn to Bog
ne bi mogao udiniti? Kako Bog moZe bolest dopustiti, za5to je ne
bi mogao i ukloniti? Kaks moie smriu iivot razoriti, zaito ga ne
bi uskrsnuiem mogao i uspostaviti? Kad je mogao udiniti, da
razmjerno malo zrnja, Sto se prigodom sjetve baci u zcmliu, do-
nese obilnu Zetvu, za5to ne bi i vei gotove hljebove mogao unrno.
7l
Ziti Iako da imade obilno hrane znatno veii broj ljudi nego to
obidno biva, kao Sto se dogodilo kad je Isus u pustinji s 5 hlje-
bovai2 ribe nahranio preko 5000ljudi?
Iz svegaovoga slijedi jasno da je fatalizam ili vjera u usud
posvema krivi nazor. Usud zami5ljaju kao neku slijepu, ali ne-
umoljivu silu, koja unaprijed i nepromjenljivo odreduje dogadaje
u svijetu i Zivotu. Sve se, vele, Sto god biva, dogaila bezuslovno
nuino. Protiv ove i slidnih zabluda ustaje odludno Objava kad
kaZe: "Bog mijenja vremena i dobe, uni5iava kraljevstva i podi
Ze ih; On daie rnudrost mudrima i znanje razumnima. (Dan 2,
2l).Bog je, koji dini u vama, da hoiete i izvr5ite po svojoj voljin
(Flp 2, 13). Dostojan si, Gospodine i BoZe naS, da primiS slavu i
dast i silu, jer si ti stvorio sve i po Tvojoj volji sve bivstvuje i
stvoreno je. (Okr 4, 11).
BOZJA PROVIDNOST I EOVJEK
Kad je kuia sagraelena,nju treba uzdrLavati i njom uprav-
ljati. Inade (e za kratko vrijeme od nje postati ruSevina. Za
pravilan razvitak svijeta i svega Sto je u svijetu treba svijet uz-
drlavati i njime upravljati. Boi.je uzdri.avanje svijeta dini da svi-
jet stoji do BoZje volje. A uprava BoZja svijetom znati. Bog skrbi
za sve, redi i ravna sve kako je njemu drago. Bog se brine za
svijet kao najbolji otacza obitelj i svoju kuiu.
A kako se Bog brine za svijet? Biljkama daie kiSu i sunce.
Pod uplivom vlage i topline biljke rastu, mnoZe se i donose plod
svaka po svojoj vrsti. Bezbroj je biljaka na zemlji, nijednu nije
Bog zaboravio! Svaka nosi u sebi nagon kojim si trali i raspoz-
naje hranu. Narav je upuiuje kako da se duva od neprijatelja i
potraZi sigurno skloni5te. Jedne Zivotinje, a to su ptice selice,
traZe preko zime boravak u toplijim krajevima. Druge, koje i
preko zime ostaju u istom kraju, dobivaju toplije krzno i toplije
perje. Koliko imade raznovrsnih kukaca, pa i veiih Zivotinja,
koje se pred zimu zavla(e u zemlju i spavaju zimski san, dok ih
opet ne probudi toplo proljetno sunce koje daje novi Zivot i novu
Zivotnu radost. >Pogeldajtena ptice nebeske, kako niti siju niti
Zanju, niti sabiraju u Zitnice, pa ih Otac vaS nebeski hrani. pogle-
dajte ljiljane u polju, kako rastu, ne trude se niti predu; a ka-
Zem vam da se nije ni Salomon u svoi slavi svoioi obukao kao
jedan od njih" (Mt 6, 26-29).
^ _..29 doyjeka se Bog napose brine, jer je dovjek ljubimac
EozJr. Covjeka je postavio gospodarom svega Sto god postoji na
:"tJ:l". LJudima je rekao Bog: >Rastite i mnoZite se, i napunite
zemlJu, i podloZite si je, i budite gospodari ribama morsj,<im,i
72
se midu po zemljin
nticama nebeskim, i svim Zivotinjama Sto.
fi"il;i; 1, 28). Sve ie, dakie, stvoreno radi dovjeka da dovjeku
:i;;. b" ga hrani i odijeva. Da ga duva od zime, bolesti i razno-
rit"ifr nefrijatelja. Sve ima
pomagati dovjeku da se umno i iu-
jli"a"o Sto- vi5e razvije. I andeli sluZe. dovjeku' Andeli slr po-
jer im je sluZba da ih Bog Salje
lfu"i.i Bo|ji,a zovu se poslanici,
[--ii,tai-u,'da ljudima javljaju BoZje poruke. Stovi5e, i jedino-
iodenoga ie Sina svoga Bog poslao na zemlju baS radi i6vjeka
i i"aitr-o radi dovjeka. Sto god je Isus Krist na zemlji poduzi
je inlalo svrhu: dovjeka podiii,
mao, radio, trpio i pregarao, sve
dovieku pomoci, 661rjeka usreciti. "Tako je Bog ljubio sviiet da
ie predao jedinoroclenoga Sina svoga, da nijedan, koji vjeruje u
Xjegu, ne pogine, nego da ima Zivot vjedni" (Iv 3, 16).
Pravo je, dakle, imao Spasitelj kad je opominjao svoje slu-
jatelistvo: ,Ne brinite se tjeskobno za xzivot svoj Sto iete jesti
i 5to iete piti, ni za tijelo svoje u Sto iete se obuii. Ta Otac va5
ncbeski zna da vam sve ovo treba< (Mt 6, 25 i 32). Iako nas Bog
ovaj das kara kao otac neposluSnu djecu, ipak nas ne(e z,abora-
viti, a joS manje odbaciti. Opet ie se pokazati BoZja dobrota,
1ra iemo imati ne samo potrebno za Livot nego ie biti i obilja.
Opravdan ie i savjet sv. Petra koji kaZe: ,Svu svoju brigu bacite
na Gospodina, jer se on brine za vas< (1 Petr 5, 7). Bog znade
bolje 5to ie krivo za nas nego mi sami. On nam hoie bo)je nego
sito mi san-rihoiemo.
Razliditi su nadini kako Bog upravlia s nama ljudima. Ne-
kad nam dade lijepu misao. Nekad osjetimo unutrainje ganuie.
eesto se pojavi kakva slutnja. Dotle bolest. Savjet prijatelja.
Smrt koga od roda. Neuspjeh u radu. Sve su to sredstva u ru-
kama BoZje providnosti kojima nas ravna prema konadnoj na5oi
svrsi. Tako se Gospod desto sluZi neuglednim i neznatnim sred-
stvima da postigne svoju svrhu.
Bez Bo?je volje i BoZjega dopu5tenia ne pada ni vrabac
s krova, ni vlas s glave. Bez Boi.je volie se ne dogatlaju ni one
strahovite ku5nje Sto ih proZivljava sav svijet, pa i pojedini na-
rodi. Recimo s punom odano5iu: volja Tvoja". Ovdje nas
"Budi
na zemlji karaj i Sibaj; samo nas po5tedi u vjednosti.
EOZJA PROVIDNOST I ZLO U SVIJET{.]
Mnogi si je vei meclu vama postavio pitanje: kako se slaZe
zlo u svi-ietu s:" BoZjom providno5iu? Zlo je ili iudoredno - gri-
ieh, ili tielesno - nevolje i nesreie. Zaito Bog dopuita da se
toliko zla dcgada na svijetu? Zalto ga ne spredava kad je sve-
moeu6.
73
 Cudoredno zlo ili grijeh Bog neie i ne moZe htjeti, jer je
svet, a to znati: Bog hoie i ljubi samo dobro, a mrzi na zto. Ali
ipak Bog i grijeh dopu5ta i trpi. Ne spredava ga, makar bi mo
gao. Bog je dovjeka stvorio slobodnim. Sloboda izbora je veliki
Bo?ji dar. Radi toga je i sam Bog cijeni jednako kao i sve drugo
Sto je stvorio. Upotrijebi li dovjek slobodu na zlo, sam je kriv,
kao i udenik koji od uditelja stedeno znanje na zlo obraia. Kad
bi Bog vazda spredavao svako zlo, ograniiio bi i slobodu dovjeka
i slobodu svoju. Covjedju slobodu ogranidio, jer bi dovjeka u ne-
ku ruku silio na dobro. A svoju bi slobodu ogranidio, jer bi bio
ovisan o zloii pojedinca, te morao davati to vi5e mitosti Sto je
netko pakosniji. Ali nije ni potrebno da Bog vazda spredava zlo,
jer zna i zlo obratiti na dobro. Marija Magdalena je svojim ras-
puStenim Zivotom mnogo sablazni udinila. Metlutim se BoZjom
miloSiu obratila i od javne greSnice postala velika pokornica i
velika svetica. Ugodnici BoZji: sv. Toma, sv. Pavao, sv. Augustin
i bezbroj drugih isto tako. Svi su ovi od greinika postali praved-
nici te su uistinu Zivi svjedoci kako Bog i zlo obraia na dobro.
Stvarno zlo ili nevolje i nesreie na svijetu dopu5ta Bog
ba5 zato sto je dobar. Dopu5ta ih sa svrhom da se greSnici obri-
te i ne propadnu zauvijek. Bog je kao otac koji kazni dijete da
ga upozori na zlo djelo i da ga popravi. Ili kao lijednik koji reZe
i pali ranu da spasi Livot.Zivotna nesreia desto puta daleko jade
djeluje i prije dovjeka k pameti dovode nego svi savjeti i molbe
pametnih i kreposnih ljudi. Dijete je umrlo priie nego je do5lo
k razumu i doSlo je sigurno u nebo. Da je ostalo nJ Zivotu, ro-
Citelji bi ga razmazil| poSlo bi stranputicom i moZda zauvijek
propalo. Naoko zlo u obitelji, a za dijete i te kako stvarno do-
bro. Mladii, radi ljepote svoje umiSljen i ohol, naiednom oboli
i izgubi ljepotu. Nakon izgubljene je ljepote postao skroman, po-
nizan i dedan. Nesreia-bolest ga je osvijestila i udinila pleme-
nitim dovjekom dok bi bez nje bio oholica najgor:e vrste. Bo-
gataS,zaljubljen u svoje bogatstvo, misli da mu je bogatstvo bog,
pa ne ide ni u crkr,rr niti se Bogu moli, a ni svete sakramente nl
prima. Dotte nesreia - i nestane bogatstva. Sto sada? Otvore
mu se odi i on sudi: Kako sam bio lud kad sam sve nade polagao
u bogatstvo! Otrijeznio se. Uozbiljio se. Opet polazi u- crk-vu,
Bogu se moli i iivi kreposno poput drugih poboZnih lludi.
Ne sreia se zlih ljudi ne protivi BoZjoj providnosti, jer Bog
potpuno naplaiuje istom na drugom s./ijetu. Spasitelj je otvo-
reno izjavio da ie mnogi koji su ovdje na svijetu bili prvi, tamo
- na drugom - svijetu biti posljednji. I obratno: mnogi koii su
ovdje bili posljednji, tamo ie biti prvi (Mt 19, 30). Medutim, i
opaki ljudi dine bar ne5to dobra na svijetu. Kad ih Bog obdaruje
r,remenitim dobrima ovoga svijeta, hoie im ovdje sasvim napla-
titi dobro Sto su ga nadinili. BoZja pravednost traZi da se svako
dobro nagradi i svako zlo kazn| Opakirna se dobro nagraduje
74
n a z e m l j i , j e r n a d . r u g o m s v i j e t u p o s t o j i z a n j i h s a m ogane
k a z ' nne
a . - Bbio gli se
l-'I--.a'i;" onake i zato da ih dobrodinstvima
spasili. Nisu rijetki sludajevi da se opaka io-
lif;i"itU p"t L;uti i
ni najgorim kazna'ra od zla odvratiti, ali ga brzo
;i";;-;;'tt.2e
,il;ks; i obrati blagost i dobrodinstvo' Radi toga i premudri Bog'
pozna Jjudsku narav, das dovjeku prijeti kaznama,
i-li
"u:u"t:"
i;"'rl"rr!.u*a i nevoljama, a tas opet dovjeka pogladi i pomiluje
] iu*o da spasi iovjeka. Konadno, nijedan grebnik, makar izgle-
aro kako sretan, ipak nije potpuno i stvarno sretan. Sreia je zlih
il"ai ru-o spoljaSna i prividna. Nije sve zlato Sto sija. Ni sretno
.u" oro Sto izgleda sretno. Zle ljude grize savjest' Oni nemaju
nit odo mira, a bez mira nema prave i potpune sreie.
OPSTOJNOST ANDELA
Da postoje andeli do te bi istine sam prirodni razum teSko
cloiao. Aii kad je objavljeno, raztrrr' je lako i potpuno shvaia'
StoviSe, raz:on;r gleda u antielima zgodnu dopunu u nizu stvore-
nih biia.
Najjednostavnija su biia rude, kamen, Zeljezo. Savr5enije
su bilike - trave, Zitarice, voike, drveie. Zivotinje su jo5 sa-
vrseniie. Kamen nema Zivota uopie. Niti raste, niti se razvija, niti
piocl- donosi. Biljka Livi - raste, razvija se i plod donosi, ali ne
osjeia. Zivotinja raste, razvija se i plod donosi, ali i osjeia. Kad
vidi neprijatelja, bjeii. Ako ne moZe pobjeii suprotstavlja se i
bori se na Zivot i smrt, samo da spasi Zivot. Kaci je dovjek po-
gladi, milo ga gleda izahvalna mu je. A kad je r-rdari, reii na ni i
pruZa vidne Znakove negodovanja. eovjek nadvisuje Zivotinju, jer
povrh osjeiaja ima i dar razuma i slobodne volje. Razumom ra'
zlikujemo dobro od zla, lijepo od ruZnoga, plemenito od nedis-
1oga. Voljom se opet slobodno odluduje za dobro 1li zlo. Andeli
su nad dovjekom. Umne su im sposcbnosti daleko nad dovjed-
iima. Razlika je i u tome sto je dovjek sastavljeno biie od duha
i tvari, a aneleli su disti duhovi, tj. razumna i slobodna biia koja
nemaju tijela. Pored svijeta, dakle koji gledamo, stvorio je Bog
jo5 i svijet koga ne vidirno. To su nebrojeni duhovi koje zove'
rrro andeli.
Rijed andeo znadi glasnik, poslanik. SluZba je ancleoska u
lome da ljudima javljaju BoZju volju. Sveto pismo govori o
andelirna na mnogo mjesta. Kad je u Starom zavjetu patrijarha
Abraham htio Zrtvovati sina Izaka i vei povukao nol da ga za-
kolie, iavi mu se antteo Gospodnji s neba i rede: ne
"Abrahame,
ciiZi ruku svoju na djedaka, niti mu dini ito zla. Sad vidim da se
boji5 Boga, i nijesi postedio jedinca sina mene radio (1 Mojs 22,
75
 1l-12). Andleo Rafael je pratio mladoga Tobiju na dalekom putu
i sretno ga natrag doveo k ocu. I ba5 radi ove okolnosti Sto je
Rafael duvao na putu mladoga Tobiju putnici se rado utjedu za-
govorom andlelu Rafaelu da ih duva na putu te se mognu nakon
putovanja sretno vratiti svojoj kuii. U Novom se zavjetu spo-
minje arkantleo Gabrijel. Njega je zapala dasna zadaia da javi
na zemlju najradosniju vijest 6to ju je zemlja primila, a to je
viiest o utjelovljenju Sina BoZjega. Arkandleo Gabrijel rede Ma-
riji: >Ne boj se, Marijo! jer si naSla milost u Boga. Evo zadet
ie5 i rodit ieS sina, i nadjeni mu ime Isus< (Lk 1, 30-31). Sv.
Josip, ne znajuii za tajnu utjelovljenja, htjede I\{ariju otpustiti.
Tada se i njemu u snu javi andeo, pa ga poudi: >Josipe, sine Da-
vidov, ne boj se uzeti k sebi Marije, jer ono Sto se u Njoj zadelo
od Duha je Svetogau(Mt 1, 20).Kod rodenja Isusova javi se anileo
pastirima: >Ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost koja
ie biti svemu narodu; jer vam se danas rodio Spasitelj koji je
Krist Gospodin" (Lk 2, I0-ll). K ovomu se anclelu pridr-uZi mno-
Stvo nebeske vojske hvaleii Boga i govoreii: ,Slava Bogu na vi-
sini, i na zemlji mir ljudima dobre volje" tt,k 2, 13-14). Andeo se
kasnije javlja mudracima s istoka. Isusa tje5i u smrtnoj muci.
Otvara kamen s groba Isusova i prikazuje sL Zenamakoje su do-
Sle na grob Isusov. Tko bi, konadno, izbrojao sva mjesta Svetoga
pisma gdje se spominju andeli, i sve njihove uzvi5ene usluge
Sto su ih kao vjesnici BoZji udinili za na5e dobro!
Antleli su stvoreni prije dovjeka. To slijedi iz Svetog pis-
ma koje veli: podetku svori Bog nebo i zemlju< (1 Mojs 1, l).
"U
Najprije je, dakle, Bog stvorio anelele i mjesto njihova stano
vanja, a onda tek zemlju i njezine stanovnike - ljude. Sveto
pismo govori o legijama i vojskama anctela. Io znadi da ih ima
nebrojeno mnogo. Razliditi nazivi anttela u Objavi odituju da se
anileli razlikuju meelu sobom svojim savrSenstvima. Na temelju
Svetoga pisma brojimo devet antleoskih korova: Andeli, Ar\an-
deli, Sile, Moii, Gospodstva, Knezovi, Prijestolja, Kerubi i Se-
rafi. Trojicu anclela spominje Sveto pismo poimence: Mihajla,
dije ime znadi: tko je kao Bog; Gabriela, Sto znadi: snaga BoZja,
i Rafaela,Sto znadi: Bog lijedi.
Kad mi ljudi hoiemo predstaviti antlela u osjetnom obli-
ku, onda ga predstavljamo kao lijepa i neduZna mladiia s krili-
ma na ledima. Za5to tako? Jer je lijepi i neduZni mladii u ditavoj
osjetnoj prirodi najpodesnije biie da izrazi ljepotu i velidinu
aniteoskoga duha. Iirila pali hoie izraziti brzinu kretanja kojom
se andeo u tili das spuita na zemlju i sa zemlje opet diZe na nebo.
Sto mi ljudi vi5e podvrgavamo svoje tijelo du5i i duhovnije Zi-
vimo, to smo slidniji anatelima i prema tome lak5e shvaiamo
anelele.
i6
ANDELI CUVARI
Kad je Bog stvorio anctele, svi su bili dobri i sretni i pre-
krasnim darovima nadareni.
Kao disti duhovi aniteli su po svojoj naravi vi5i i savrSe-
niji od dovjeka. To slijedi jasno iz Svetoga pisma i iz ditave
Usmene predaje. Opet andeli su daleko iza Boga, pa nisu ni sve-
znaju(i ni svemoguii. Sami po sebi ne znaju tajna ljudskih srda-
ca. Ne mogu proricati, tj. sigurno i todno navije5tati buduie,
slobodne dogatlaje. Ne mogu ni dudesa diniti. Znanje tajna ljud-
skih srdaca, jasna i sigurna spoznaja buduiih slobodnih dogatlaja
te moi izvoditi djela mimo naravnih zakona, to su savrSenosti
koje pripadaju samo Bogu, a stvorovima samo onda kad im to
Bog saopii.
I antlele je Bog odredio za svrhunaravno blaZenstvo. To je
izvanredni BoZji dar koji su antleli mogli prihvatiti, ali ga i od-
biti. Bog ih je stavio na kuSnju. Jedni se ku5nju izdrZali, ostali
Bogu vjerni i za nagradu dobili blaieno gledanje Boga kroz svu
vjednost. Drugi su se pobunili protiv Boga, otpali od Boga pa su
zakaznu badeni u pakao.
U demu je ku5nja sastojala te5ko je reii, jer Sveto pismo
o tome ne govori. Mnogi Sveti oci misle da im je Bog otkrio taj-
nu utjelovljenja Sina BoZjega i traZio od njih da boZansku dast
iskazuju Sinu BoZjemu i kao dovjeku. Mnogo ih je bilo koji su
uskratili posluh i digli se protiv Boga. Odmetnike je vodio Lu-
cifer, a vjerne Bogu arkantleo Mihael. Knjiga otkrivenja opisuje
dogadaj ovako: >I posta rat na nebu. Mihael i andeli njegovi da ra-
tuju sa zmajem. I zmaj ratova i andeli njegovi" (12,7). U borbi
nadvlada Mihael s dobrim anttelima zle anatele ili odmetnike.
Vjerne je andele nagradio Bog vjednim blaZenstvom da uvijek gle-
daiu i uZivaiu Boga.
Kad je Spasitelj govorio o sablazni djece, tada je naglasio
i ovu veliku misao: >Gledajte da ne prezrete jednoga od ovih
malenih, jer vam kaZem: andeli njihovi gledaju uvijek lice Oca
moga koji je na nebesima" (Mt 18, l0). Nevjerne je Bog kaznio
mukama paklenim. Sv Petar veli: po5tedio ni analeld,
"Bog nije
koji sagrije5iSe,nego ih strovali u pakao, u tamnu tamnicu, i pre-
dade ih da se duvaju za sud. (2Petr 2,4).
Vjerni se analeli zovu u Svetorn pismu: nebeski, Gospodnji
i BoZji. Dobri nas andeli ljube, durvaju nam du5u i tijelo, mole
se za nas i opominju nas na dobro, pa se zato i zovu andeli du-
I'ari. Sveto pismo nas udi: je svojim zapovjedio Bog
za tebe da te duvaju na svim "Anatelima
putovima tvojim< (ps 90, 1l). >Evo
ja Saljem antlela svojega pred tobom da te duva na putu, i da
te odvede na mjesto koje sam ti pripravioo (2 Mojs 23, 20). Kad
77
se andeo Rafael otkrio Tobiji, rede Tobiji meclu ostalim: nKad
si se molio sa suzama i pokapao mrtve i ostavljao objed i sa-
krivao obdan mrtve u kuii svojoj i obnoi ih pokapao, ja sam
prinosio molitvu tvoju Gospodun(Tob 12,12).
Nauka je svete Crkve da svaki dovjek ima svoga anclela
duvara. Rimski katekizam ima lijepu prispodobu: Kao Sto ze-
rnaljski roditelji daju djeci duvare i pomoinike kad djeca idu
na teZak i opasan put, da duvaju djecu, tako je i nebeski roditelj,
Gospod Bog, dao svima nama, koji putujemo u nebesku domo
vinu, za duvara analele,dijom iemo brigorn sve neprijateljske za-
preke svladati i napadaje odbiti te tako sretno prispjeti u nebo.
Svetkovinu svih anitela duvara obdrLava Crkva 2. listo'
pada. NaSa je duZnost Stovati anclele duvare, a napose 5tovati
svoga anttela duvara, slu5ati ga i zahvaini mu biti.
Kad bismo pitali svoju savjest kako smo dosada slijedili
upute i savjete svoga antlela duvara, Sto bi nam savjest odgovo-
rila? Na podrudju umovanja smo sigurno cijenili svoga anclela
duvara. A kad je u Zivotu trebalo posluiati anilela duvara, pa
paziti na bradnu vjernost, duvati distoiu, paziti na jezik, ne dirati
u tuCtepo5tenje, zar ne da suro se mnogo puta vladali kao da
i ne znamo za andela duvara. Zapamtimo dobro opomenu svete
Crkve: uAncleoje tai koji nam kaZe pravi put u rajn.
NEEISTI DUHOVI
Otpali su ancieli nazrrani: zli duhovi, nedisti duhovi, zli
ancleli, demoni ili davoli. Zli duhovi napastuju nas iz zlobe i za-
visti da nas zavedu na grijeh, te rinu u vjednu propast.
Davao je zaveo na grijeh prve ljude u raju zemaljskom.
I kako lukavo! Pitao je Evo: vam je Bog zapovjedio da
"Zaito
ne jedete sa svakoga drveta u raju? A Lena mu odgovori: ,Sa
svakoga drveta 5to je u raju smijemo jesti, ali od ploda drveta
koje je u sredini raja, zapovjedio nam je Bog da ne jedemo i da
ga ne diramo, jer bismo umrli. A zmija (davao) rede Zeni: Nipo5to
neiete umrijeti. Zna, naime, Bog da ie vam se u onaj dan, kad
budete jeli s njega, otvoriti odi, i bit iete kao bogovi, znajuci
dobro i zlo". (1 Mojs 3, l-5). Zena luzme zabranieno voie. Sama
je jela i dala muZu. Eto na svijet istodnoga grijeha! Judina izdaja
Sina BoZjega, najodvratnije djelo Sto je ikada udinjeno na zem-
lji, plod je i posljedica davolske zlobe. >Davao je stavio u srce
Jude, sina Sianunova iz Karjota, odluku da Isusa izda,, (Iv 13,2).
78
I samosa je Spasitelja davao napastovao. Citamo u Svetonl
oit1nr.r' i,taaa odvede Duh lsusa
u pustinju da ga kuSa clavao<
I t t t tl , t ) .
Sve je ovo imao pred odima sv. Petar pa je odinski upo'
Toravaoprve kr5iane: ,Budite trijezni i pazite, jer protivnik vaS,
,luu"o, kio riduii lav hoda i ttai\ koga da proZdre" (1 Petr 5, 8).
Isus Krist je odludno odbio clavolovo napastovanje kad mu je
rekao: nOdlazi sotono jer je pisano: Gospodintr se Bogu svomu
klaniai i Njemu jedinomu sluZi". Sveto pismo nadodaje: "Tada
Ga ostavi clavao,i gle, andeli pristupiSe te su mu sluZili., (Mt 4,
10-11). Isusov postupak s tlavlom je prekrasan primjer nama
kako se treba vladati kad clavao napastuje. Na pitanje kako nam
se treba braniti od davolske napasti, odgovara Sveta Crkva: uTre-
ba se moliti Bogu i napasti na grijeh od sebe postojano odbijatiu.
Meilutim alavao ne moZe nikoga protiv njegove volje na-
vesti na grijeh. Mogu biti clavolske napasti ne znam kako lukave
i iestoke, dok nema svojevoljnog pristanka na napast nema gri
ieha. StoviSe,Sto su napasti ve6e, a mi im se s milosti BoZjom
odupremo, to imamo vi5e zasluga pred Bogom. Lako je biti do-
bar i Bogu vjeran dok nema napasti. Velidina se ljudske duSe
vidi u borbi, u postojanom odbijanju napasti.
S BoZjim dopu5tenjem moZe davao Skoditi tijelu i imo-
vini dovjeka. Zoran primjer imamo u Starom zavjetu kod po-
boZnoga Joba. Davao mu je uni5tio svu imovinu i djecu. Konad-
no udario gubom samoga Joba tako da su ga ukuiani iznijeli na
smetiSte,edje je crijepom strugao gubu sa tijela.
Nedisti duh moZe uii u dovjeka pa ga opsjesti i zagospo-
dariti njime tako da se udovima dovjedjim sluZi kao svojima.
Takvi se ljudi zovu bjesomudnici ili opsjednuti. U Svetom pismu
Staroga zavjeta nalazimo mnogo primjera opsjednutih ljudi.
Spasitelj je u svoje vrijeme desto izgonio nediste duhove iz ljudi.
je u zbornici dovjek koga je opsjeo nedisti duh. I zaprijeti
"Bio
mu Isus govoreii: Umukni i izidi iz njega. I oborivdi ga nedisti
duh na sredinu, izide iz njega, i niSta mu ne naudi (Lk 4, 33 i
35). Drugom zgodom srete fsusa
"neki dovjek u kom su bili cta-
vli, i nije se odavna obladio u haljine, i nije Zivio u kuii nego u
grobovima. Kad vidje Isusa, pripade k Njemu i povikav5i iza
glasa rede: osto ja imam s Tobom Isuse, Sine Boga Svevi5njega?
Molim Te, ne mudi melu Ovoga su dovjeka ilavtlako mueiii-da
su ga ukuiani stavljali u verige i u klade i duvali ga, ali on izlomi
okove, a davao ga tjerao po pustim mjestima,r (Lk 8, 28-29). I
u naie doba ima opsjednutih ljudi, ali manje nego nekada.
Kako je nekada Spasitelj izgonio nediste duhove iz ljudi,
tako dini i danas katolidka Crkva. U Crkvi postoji i posebni red
zaklinjada ili eksorcista. Ne smije se svaki svecenik sluZiti vla5iu
79
zaklinjada nego samo onaj komu to povjeri biskup. A prije nego
odredeni svecenik podne djelo zaklinjanja, treba da se na to
pripravi osobito postom i molitvom. Ima Crkva i drugo sred-
stvo za tjeranje nedistoga duha i spredavanje njegova upliva, a
to je blagoslovljena voda. Skropimo rado blagoslovljenom vG.
dom sebe i svoje domove, jer se voda blagoslivlje da "odgoni
davle i klania bolesti<.
ZAZIVANJE DUIIOVA
Dok nas Crkva nuka neka s Gospodom Bogom i dobrim du-
hovima, anilelima i duSamau distili5tu drZimo Sto tjesnije i prija-
teljske veze, dotle nam se zlim duhovima ili davlima zabra-
njuje svaku vezu. Davli su neprijatelji BoZji i naii. Gdje god Sto
rade ili poduzimaju, sve je upereno da vrijecla Boga i Skodi na-
ma ljudima. Prema tome dast BoZja i dobro naSe, i duSevno i
tjelesno, traii da s ctavlima nikada i nigdje nemamo nikakvih
veza.
Mettutim, ima tjudi koji ne vjeruju u uauku Crkve o du'
hovima. Drugi su koji r.ude radoznalost.A ima i takvih koji bi se
sami na temelju vlastitoga iskustva htjeli uvjeriti o opstojanosti
cluhova. Svi ti, i njima slidni, bave se spiritizrnom, dozivaju du-
hove pomoiu tako zvanih "medija". Vas sigurno zanima kakvo
je stanoviStesvete Crkve prema spiritizmu?
Spiritistidke se sjednice ponajde5ie obdrZavaju noiu, u
tamnim i tako tajanstvenim prostorijama da je obidnu dovjeku
nemoguie svestrano ispitivati pojave koje se tamo zbivaju, pa
ih ljudi uzimaju kao sigurne dinjenice i vjeruju da se duhovi
javljaju. Medutim su ozbiljni i trijezni udenjaci ustanovili da je
najveii dio pojava, Sto se dogaclaju na spiritistidkim sjednica-
ma, puka prijevara i sljeparija. Medu priredivadima tih sjednica
ima vje5tih ljudi koji uspiju nazodnima zamazati odi, pa im
svoje misli i osjeiaje podmetnu kao objavu duhova. Ukoliko bi
pojedini dogatlaji bili zbilja zajamdeni kao sigurni, to joS ne
znadi da ih je morala izvesti kakva sila izvan prirode. Veiina se
tih dogadaja dade protumaditi pomoiu autosugestije, simpatije,
telepatije, halucinacije i slidnih prirodnih uzroka. Sto prirodne nau-
ke vi5e napreduju to one i spiritistidke pojave tumade i pokazuju
kao disto prirodne poiave.
. Ako pak meelu spiritistidkim uistinu ima i takvih koje pro-
izvodi neka sila izvan prirode, onda to.nije ni Gospod Bog, niti
su..to ancleli,a ni du5e pokojnika koje se nalaze u distiliStu, nego
nedisti duh. Za5to se ne bi-mogao na spiritistidkim sjednicama
80
obiaviti Bog, ili andeli, odnosno du5e u distili5tu? Naprosto zato
tr., i.r se protivi svetosti BoZjoj da bi se Bog sam, ili njegovi vjer-
1i ancleli i vjerne du5e u distili5tu, objavljivale na ovako nedostoj-
nim mjestima kao Sto su spiritistidke sjednice, ovako nedo-
stojne svrhe kao Sto je puka ljudska radoznalost.
Yi (ete moida reii: mettu spiritistima ima i ozbiljnih ljudi,
koiima je zbilja stalo da utvrde dinjenicu da li postoje duhovi, a
1e do neumjesnih Sala. Takvi neka uzmu u ruke Sveto pismo,
nauku svete Crkve i prvorazrednih udenjaka, pa ie se sigurno i
iasno uvjeriti da je ispravna nauka katolidke Crkve o duhovima,
i ne posizati za ovako tamnim i nedasnim sredstvima kao Sto je
spiritizam. To je jedini ispravni put kako se traZi istina; samo
tai put preporuduje Sveto pismo. Kad je bogatai u Svetom pismu
molio Abrahama neka Lazara iz drugoga svijeta po5alje braii
njegovoj, pa (e brada vjerovati, tada odgovori Abraham: "Imaju
Mojsija i proroke, neka njih slu5aju. Ako ne sluiaju Mojsija i pro-
roka, da tko i od mrtvih ustane, neie vjerovati< (Lk 16,29 i 3l).
Drugim rijedima: komu je stalo do istine, neka se obrati na za-
konito crkveno uditeljstvo. Ono je od Boga postavljeno da BoZju
nauku vjerno duva i nepogre5ivo tumadi. Ako pak netko neie vje-
lovati ono Sto Crkva udi, taj ne bi vjerovao ni onda da mu se
ciuhovi jave. Kad je dovjek bolestan, tada traLi savjet kod strud-
rrog lijednika, a ne kod babe vradare. Kad je dovjeku stalo da
naudi koju vjersku istinu, tada ie pitati zakonitoga vjerskoga
predstavnika, crkveno uditeljstvo, a ne{e se obraiati nastranim
ljudima kao Sto su spiritisti.
Vjera je velika i neprocjenjivi BoZji dar koji se lako i brzo
izgubi ako dovjek ne sluSa Crkvu, nego vjerske savjetnike traZi
tamo gdje ih nema.
ZLE POSLJEDICE ZAZIVANJA DUHOVA
.Ak9 se kod spiritiziranja ili zazivanja duhova javi kakva
natprirodna sila, to nije i ne moZe biti BoZje djelovanje. Kad bi
se Bog j.?vio, to bi znadilo da je On ovisan o tiudima i njihovoj
samovolji, pa se mora javljati kad ljudi hoie i gdje ljudi hoie".
ro.bi znadilo da ljudi zapovijedaju Bogu, a ne eog
to Je protrv-zdravoga.raanma i Boga nedostojno. Ne javljajufudima, a
se
nt andeli, ni duie u disrili5tu. I to bi bilo Bbga neA6stojnb aa
Bog dopusti,.da se.ljudi igraju i nedasnozabavlja]u ; C.tj#;g.d
nrcrma,analelimai dusama pokojnika.
_, , ..$\o se, 9akle, javlja kakav duh, to je ond.a sigurno nedisti
.,un rli alavao.Da je to tako, vidi se to i odatle sto su spiritistidke
6 Razuo i objava o Bogu
81
pojave u svojoj cjelini zle. Udenjaci strudnjaci, koji su prisustvo
r,aii spiritistidkim sjednicama u svrhu naudnoga- istra;ivanja,
tvrde da na spiritistidkim sjednicama ti toboZnji duhovi- govore
nepristojne rijedi, bogumrske kletve, neumjesne dosjetke' zbi-
jaju Salei slidno.
Nauka je spiritistidka u oditoj protiv5tini s kr5ianstvom.
Ona je pogubna za vjerski i iudoredni Zivot ljudi, jer- potkapa
dogme krSianske vjere i puti na zlo Zivljenje. Na spiritistidkim
s" slednicama duje da nema Boga. Da Isus Krist nije povijesna
osoba, ni Sin noi3i. Oa kr5ianstvo nije od Boga objavlieno. Da
katolidka Crkva nije BoZja ustanova i bezbroj drugih zabluda.
Sad sudite sami kako bi bilo moguie da ovakova Sto Bog
objavljuje i prema tome udi ne5to protiv samoga sebe?Ili da ovak-
vu-nauku udi andeli, prijatelji BoZji? Ili da ovakova Sto objavljuju
du5e u distili5tu, kojL doduSe jo5 nisu u nebu, ali su sasvim si-
gurne da ie nakon distiliSta doii u nebo.
Ako, dakle, duh kaZe za sebe da je ovaj ili onaj antleo, da je
dula ovoga ili onoga pokojnika, to je sasvim krivo. Nema on niSta
zajednidko s antlelima i duiama pokojnika. On je nedisti duh, nel
pomirljivi protivnik BoZji, a andeli i duie u distiliStu su prijatelji
Boiji.
Mogli biste pitati: Za5to Bog dopu5ta da zao duh zavodi lju-
de i prikizuje se nedim Sto nije? Crkva osudluje spiritizam -i za'
branjuje priiustvovanje spiristidkim sjednicarna i uopie sudjelo'
vanje i<oa spiritiziranja. Ako se pak tako od ljudi, unalod svih
opomena i zabrana svete Crkve, svojom slobodnom voljom odlu'
di za davla itraLivezu s tlavlom, tada je sam krivac i svim poslje
dicama koje iz tihveza nastaju.
Bavljenje spiritizmom je opasno za du5u, jer zarazuje du-
5u krivom naukom i navodi dovjeka nazao Zivot i zla djela. Opas'
no je i za tijelo, jer kod spiritiziranja redovito stradaju Zivci' Ne'
rijeiko biva da je potres Zivacatako jak, da se posljedice osjeiaju
kioz ditav Zivot. Potres Livaca moZe biti i tako Zestok da dovjek
sasvim izgubi Zivce, da naprosto poludi'
Posljedice su, dakle, spiritiziranja strahovito porazne i za
duSu i za tijelo. Zato ie sasvim razumljivo da Crkva brani ne samo
spiritiziranje nego i svako sudjelovanje kod toga pogubnoga posla.
Crkva postupa sa svojim vjernicima kao najbolja majka sa s-v-o
jom djLcom. Zar 6e majka dati malome djetetu noZ u ruke? Ne-
ie, jei zna da bi se dijete porezalo, pa bi uslijed toga trpjelo
kroz cijeli iivot. Zar ie majka dopustiti da se djeca igraju v-a'
trom? Neie, jer zna da bi djeca upalila i sebe i kucu pa bi nastala
neprocjenjiva Steta za ditavu obitelj. Tako i sveta Crkva braru
svo3ol a3eci - svojim vjernicima, sve ono sto bi im moglo na5'
koditi bilo du5i bilo tijelu. Radi du5evnoga i tjelesnoga dobra svo-
82
iih vjernika brani Crkva svaku vezu vjernicima s eiavlom, dosljed-
no i sa spiritiziranjem, gdje dolazi do izraLaja samo djelovanje
nedistogaduha.
Spasitelj je rekao: "Cuvajte se laZnih proroka..., po njiho
yim rodovima poznat iete ih" (Mt 7,15). I spiritizam je laZni
prorok, jer rodi zle rodove; jer vodi u praznovjerje, a svrSavas gu-
bitkom vjere.
STVARANJE PRVIH LJUDI
Stvaranje prvoga dovjeka opisuje Sveto pismo ovako: >I
lede (Bog): Nadinimo dwjeka na sliku i priliku svoju koji ie biti
gospodarod riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od ciie.
le zemlje. I stvori Bog dovjeka na sliku svoju, na sliku Boiju stvo
rio ga, mu5kg i Zensko stvori ih" (1 Mojs l, 26-27). Sveto pismo
opisuje i -nadinkak9le Bog stvorio prvoga dovjeka. ,Napravi dak-
Ie Gospod Bog dovjeka od gliba zemaljskoga i nadahnu mu u lice
clah Zivotni, i posta dovjeka Ziv" (l Mojs 2, 7). Opisuje se i nadin
kako je stvorena prva Zena: sagradi Gospod Bog od rebra, ko-
je uze Adamu, Zenu i dovede"Ije k Adamu" (l Mojs 2, 22). prlvi Eo-
vjek dobi ime Adam Sto znadi dovjek od zemlje, a prva'Zena ime
Eva Sto znadi majka svih Zivih.
Svetoga pisma jasno siijedi da prije Adama nije bilo
dovjeka koji bi obratilvao zemlju.
obrailivao zemljun (l Mojs 2, 5). prema "t ne tiijaSe dovjeka koji bi
tome se punim prauom
zoveAdam prvim dovjekom na zemlji. Da je dovjek-posebnbvaZno
orce na zemlJi r kruna svega postoji na zemlji, vidi se iz toga Sto
prije stvarani-a.dovjeka savjetovao sdnr sa sobom, d'ok je
:t<od
Po.C
stvaranja drugih biia samo rekao neka postanu, pa su odrnah i
postala.
. Svaki dovjek ima du5u i tijelo. DuSu Bog neposredno stva-
ra i pg.njoj je dovjek slika BoZja. Nije dakle dovjef samo tvar ili
materijal kako to tvrde materijalisti, ali nije ni aio boZanstva
kak*oto ude panteisti, jer je AuSi tiuasU duhovno biie razlidito
od l]ogat i od Boga stvorena. I tijelo je prvoga dovjeka nastalo ne_
Posrednim utjecajem Boga, Stvorite[a,-a niJe se pukim sludajem
iz zemlje ili iz koje Zivotinje kako je u svole vrijeme u6io
l1lltl"
uarwln i evolucionisti poslije Darwina. Od Boga,
dakle neposred_
no potjedu i-dulq i tijelo ljudsko. Covjek sisiavf;eno b1iie,;;
olt lll narav dovjeka spada i du5a i tijelo. 3e
Adam je stvoren prije Eve i neovisno o Evi, a Eva je stvo
l:1leo-sliieAdama i ovilno o Adamu, jer je Bos"r;J.h;; oa
rrctamovrh rebara i sagradio Zenu Evu. Sv. Toma A-kvinac
iostavlja
E3
vrlo duhovito pitanje: ZaSto je Bog, stvarajuii pr"'u Zenu, uzeo
kost prvomu dovjeku bas od rebra, a nije uzeo kost iz glave ili iz
noge prvoga dovjeka? Na pitanje daje uman odgovor' Bog nije,
stvarajuii prvu Zenu, uzeo kost iz glave prvom dovjeku da ne bi
Zena mislila da je gospodar muZu kad je stvorena iz glave,najodlii-
rrijega dijela mu5kog tijela. A nije uzeo ni kost iz noge da ne bi
muZ mislio da mu je Zena robinja koje dast i dostojanstvo smi-
je nogama gaziti. Bog je uzeo rebro, kost iz prsiju, da pokaZe mu-
2u da mu je lena ravnopravna druLica, da je visoko cijeni i poStu-
je kao sebi jednaku, da je voli i ljubi kao ono Sto mu je najbliZe
slcu, kao samoga sebe. Jer je Lena stvorena od muZa i radi muZa,
da bude pomoi muZu, sasvim je prirodno i u skladu s BoZjim za-
konom daLena Zivi u zajednici s muZem, da se privija k muZu, da
u muZu nalazi upotpunjenje svoje naravi.
Svi ljudi na zemlji potjedu naravnim raclanjem od prvog
para, od Adama i Eve. Izvzetak je samo Isus Krist koii je Zivio
na zemlji i doiao na zemlju raitanjem, ali nije za(et od muZa i
Zene kao svi drugi ljudi, nego je roclen od Djevice koja Ga je zate-
la po Duhu Svetom.
Tako je Crkva uvijek vjerovala. Tako su naudavali o postan-
ku dovjeka Sveti oci. Tako vjeruje i naudava katolidka Crkva i
danas.Nauka je da je Bog stvorio dovjeka - objavljena istina, dla-
nak vjere ili dogma. Tko bi protivno uiio ili vjerovao bio bi he-
retik ili krivovjerac.
Bog nas je stvorio, od Boga potjedemo, u Bogu je na5 izvor
i podetak. Budimo ponosni na svoje ljudsko dostojanstvo i zah-
valni Bogu da nas je izdigao nad sve drugo stvoreno na zemlji.
Po neumrloj smo duSi svojoj slika BoZja. Nastojmo da du5a naia
- ta divna slika BoZja u nama - bude uvijek dista i neokaljana,
a bit ie takva ako budemo Zivjeli po zakonu BoZjem i uputama
svete Crkve.
BOG JE STVORIO PRVOG EOVJEKA NEPOSREDNO
Mnogo se je raspravljalo, a i danas se jo5 raspravlja, da li
bi bilo moguie da se dovjek razvio iz Zivotinje. Materijalisti drZe
da se postanak i razvitak svijeta moZe protumaditi bez Stvoritelja,
tako da tvar postoji odvijeka iii je nastala sama od sebe, te se
postepeno razvijala i razvila w Liva biia koja su se opet razviiala
u sve savrSenijaLiva biia, dok se nije iz njih razvio dovjek. Njima
je dovjek samo Zivotinja koja se razvila postepenim razvojem iz
druge neke Zivotinje. Stariji su darvinisti tvrdili da je ta Zivotinja
8"t
neka vrsta viSih majmuna
- gorila, timpanza, a suvremeni drZe
da su sada5nji majmun i sada5nji dovjek samc srodnici, jer da oba
potjedu od zajednidkoga koljena neke izumrle Zivotinje.
Tvar ne postoji odvijeka nego je proizvedena u vrem.enu.
Narav tvari je takva da se tvar, prema tome i sav svijet, nepre-
stano mijenja. Ono pak, Sto je promjenljivo ne postoji nuZno,
dosljedno - ne postoji odvijeka. Tvar je proizvedena u vremenll
od dtugoga, a nije nastala sama od sebe. Sve, naime, Sto god bilo
sclje postoji, ima svoj uzrok. Tako i ditav svemir', tako i sama tvar
kao gratta od koje se sastoje tvarna biia. Najvi5i uzrok svemu Sto
postoji, pa i tvari, je Gospod Bog. On jedini postoji sAm o sebi i
odvileka, a sve drugo je stvoreno u vremenu.
Sve je nauka s tim na distu da u prirodi postoji 1321'6j ili
cyoluci.ja. Savr5enije su se biljke razvile od manje savr5enih biijki,
i savrSenije Zivotinje od manie savr5enih Zivotinja. KriZanje bilja
i Zivotinja donosi na svijet ne5to novo, bolje i savr5enije. Ali svaki
1.azvo.iirrra svoje mecle preko kojih ne moZe napriied. Nikada se
iz neZive tvari nije razvilo Livo bi(e, makar su udinjeni vei bez-
brojni pokusi. S time su svi udenjaci na distu pa su postavili pra-
vilo: Zivo biie moie nastati samo od Zivoga biia, a nipo5to iz mrt-
r,e tvari. Izmettu mrtve tvari i Zivota postoji bitna razlika. Mrtva
tlal miruje ,aZivo biie ima izvor gibanja u santom sebi. Ne moZe,
ciaklc, nrrtva tvar uzrokovati gibanje.
Jednako je tako bitna razlika izme,Ju dovjeka i Zivotinie.
eov.iedja duia ima razum i slobodnu volju. Coviek uviick neiro
nov:r sncznaje, sucli, zakljuduje i usavrSuje svoj iivot. Slobodnom
se voliom odluduje hoie li lijevo ili desno, naprijed ili natrag, ho-
ce li na posao i na zabavu. Zivotinja, naprotiv, uvijek jednako iivi
i radi, ne pokazuje nika.kvoga napretka, pa se opravdano zaklju-
duje da nema razuma. Nadelo je distoga raz:umai Nitko ne moie
dati drugomu ne5to dega sam nema. To nadelo ima svoju vrijed-
nost uvijek i sr,rrda. Potvrduju ga svi ljudi i sva vremena. Tko irc-
ma. zlata, ne moZe ga ni drugomu dati. Tko nema kuie, ne moic
r'e ni clrugomu pokloniti. Tako ni Zivotinja, jer sama nema razum,
nije ga mogla ni dovjeku dati. Dosljedno. razumna se dovjedja
c1u5anije mogla razviti ni nastati od nerazumne Zivotinie. Ni ti-
ielo se ljudsko nije razvilo iz Zivotinjskoga. Koliko god se priro.
doslovci mude i ispituju razvoj ljudskoga i Zivotiniskoga kostura,
nigdje ne mogu naii primjer takvoga kostura gdje bi se viCio pre-
laz iz Zivotinje u dovjeka. I klice dovjedje i sam kostur, ka<l se is-
poreduju s klicama i kosturom Zivotinje, uokazuju hiinu raziil":u.
Prena tome ne postoji nikakav dor.'oljan razlog na temeliu koje-
ga bi se moglo tvrditi da se dovjek razvio od Zivotinje.
. Vi iete moZda pitati: Za5to ipak ima ljudi koji bi radije da
Potjedu od Zivotinje, recimo majmuna, nego od Gospodina Boga?
i{azlog je u lome Sto onda, da potjedu od Zlvotinje, ne bi imali "od-
85

govornosti za svoja djela, nego bi sa smriu prestalo sve kao i kod
Zivotinje. A ovako: ako se prizna Bog, nastupa odmah i odgovor-
nost za djela. I Sto su djela opakija, to je i odgovornost veia i
teZa. Strah pred odgovorno5iu je najdeSii i najveii razlog za5to
se ljudi boje Boga, pa bi radije da potjedu od Zivotinje, jer tada
ne bi imali odgovornosti kao ni Zivotinje. Ali i obratno: Sto je
dovjek u Zivotu destitiji i plemenitiji, to prije spoznaje Boga i po
nosi se da potjede od Boga.
JEDINSTVO LJUDSKOGA RODA
Nauka je Svetoga pisma da je Bog u Adamu stvorio sve lju-
de, jer svi ljudi potjedu raalanjemod prvog dovjeka.
Sveto pismo izrijekom naglasuje da na zemlji nije bilo
slidnoga biia koje bi bilo drug Adamu. uNe nade se Adamu drug
prema njemu" (1 Mojs 2,20). I da ne bude Adam sam, odludi se
Bog da mu stvori Zenu. "I rede Gospod Bog: Nije dobro da je do-
vjek sam; nadinimo mu Zenu prema njemuo (l Mojs 2, 18). Sad
opisuje Objava postanak Eve od rebra Adamova. Kad je Bog stvo-
rio Evu i doveo je pred Adama, rede Adam: "Evo kost od kostiju
mojih, i tijelo od tijela mojega; ova ie se zvati dovjedica,jer je od
dovjeka uzeta. Zato ie ostati dovjek oca svoga i mater i prionut
(e uz ienu svoju i bit ie dvoje u jednom tijelu., (1 Mojs 2,23-24).
Sveto pismo opisuje potomstvo Adamovo do pravednoga
Noe, a za potomstvo sinova Noevih veli: >Od njih se razdijeliSe
narodi po zemlji poslije potopa< (1 Mojs 10, 32). Sveti Pavao na-
rodito istide: "On (Bog) je udinio da od jednoga (dovjeka) sav ljud-
ski rod stanuje po svemu licu zemaljskomu( (Dap l7,26).
Za du5u pravoga dovjeka veli Sveto pismo da ju je Bog
stvorio vei gotovom tijelu. >Napravi, dakle, Gospod Bog dovjeka
od gliba zemaljskbg i nadahnu mu u lice dah Zivotni, i posta do-
vjek Ziv" (1 Mojs 2,7). Tako udi Sveto pismo i uopie za dovjeka.
>I vratit ie se prah (tijelo) u zemliu svoju, odakle bijaSe,a duh ce
se vratiti k Bogu koji ga je daou (Prop 12,7). Na temelju Svetoga
pisma ude bogoslovi po Skolama i propovjednici propovijedaju u
crkvama da sAm Bog neposredno stvara du5u svakomu dovjeku
onim dasom kad od roditelja primi tijelo. Tu je vjeru oditovala i
majka braie Makabejaca kad je poudavala djecu: >Nijesam vam
ja dala duh i du5u i Zivot... nego Stvoritelj svijeta... On ie vam
i opet milosrdno vratiti duh i Zivot" (2 Mkb 7,22-23).
Bilo je vei krivih nauka koje su udile da djedja duSa nas-
taje od roditeljske duSe- Predstavnici titr kriviir nauka zami5ljali
86
jedna dest rodi
su du5u kao ne5to tvarna,Sto ima desti, pa bi se
ieliske du5e prigodom zade(a djeteta odijelila, i od te destice na-
stala bi djedja du5a. To je sasvim krivo. DuSa je duhovno i jedno
stavno , a ne sloZenobiie. Prema tome nema dijelova koji bi se
moeli odijeliti jedan od drugoga. I zato gdje je duSa, tu ie ona
ciiela. I kad nastaje, cijela nastaje i sasvim nastaie' Ne moZe,da-
kl,e, du5a imati Svoj uzrok u roditeljima, niti u bilo kojem stvore-
nom biiu, nego samo u Bogu, koji svaku pojedinu duiu stvara
oosebno i to onda kad je ulijeva od roditelja zatetom tijelu. Po'
iom je du5a biie razlidito od tijela, ne tvarno, vei duhovno. Po
nioi istom postaje tijelo Zivim. A kad se du5a odijeli od tijela,
nlstalo je iivoga dovjeka, preostala je samo le5ina koja se pokapa
u zemlju, da se u zemlji rastvori i postane opet zemljom od koje je
i uzeta.
Mnogoga je vei od vas mudilo pitanje kako je to moguie
da je od jednoga para potekao sav ljudski rod koji danas broji
skoro 3 i pol milijarde ljudi. Kako su se metlu prvim ljudima
sklapale Zenidbe?Kod prve Adamove djece sklapale su se Zenid-
be izmetlu braie i sestara.Ali Sto su se ljudi vi5e mnoZili, to su
se i Zenidbe sklapale mectu osobama koje su bile dalje od roda.
Naravni naime zakon zazire od Zenidbe mealu osobama koje su
blizu u rodu. Razlog je taj sto su osjeiaji ljubavi redovito veci
i jadi metlu stianim osobama nego medu rodacima, a djeca su iz
Zenidbe u rodu nerijetko i tjelesno i du5evno deformirana. U
podetku je Bog udinio iztnetak, i dopustio Zenidbu u blizom rodu.
Kasnije, kad su se vei ljudi umnoZili, stavljali su zapreke i narar
ni i objavljeni BoZji zakon pa su upuiivali ireka se kod Zenidbe
ide 5to dalje od roda. U vidu naravnog i objavljenoga BoZjegaza-
kona postupa i Crkva pa stavlja zapreke do 3. koljena pobodnelo-
ze krvnoga srodstva. To znadi: unuci izmeelubrata i sestre se ne
mogu uzeti bez posebnog dopu5tenja crkvene vlasti. Razlog je pak,
zaStoje Bog postavio taj priodni zakon i dodao mu tolike objav.
ljene zakone,da se u Zenidbi ide Sto dalje od roda - veli sv. Toma
Akvinac - da se ljubav ra5iri meelu Sto viSe ljudi. Svakom se
naime Zenidbom stidu nova poznanstva, novo prijateljstvo. Tako
se neprestano Siri i jada ljubav koja je kraljica svih kreposti. Lju
bav je od Boga do5la na zemlju, a svrha joj je olakSavati ljudima
Zivot na zemlji i privoditi ljude k Bogu.
SAMOSTALNOST ZENE
Jedno je od vaZnijih i teZih pitanja naSegavremena pitanje
satnostalnostiZene.Zena se nastoji osloboditi ispod vlasti muZa i
hoie u svemu biti jednaka muZu. O tom pitanju raspravljaju u pr-
87
vom redu same Zene,ali i mu5karci' To pitanje 2anima lijednike.
pravnike i drZavnike.U nj se mije5aju zvaui i nezvani. Svi i svaki
hoie biti mjerodavan. Svaki nastoji da njegova rijed bude posljed-
nja u tom za ljudsko druStvo prevaZnompitanju.
Katolidka Crkva nikomu ne brani da se bavi tim pitanjem.
Stovi5e, Crkva Zeli i poziva sve ozbiljne i dobronamjerne ljude
neka svaki sa svoga stanovi5ta doprinese, koliko je viSe moguie,
da se Zeni odredi i dade polo1aj koji joj pripada. Ali, jer je ovo
pitanje po svoj naravi vjersko-iudoredno pitanje, prvrr i glavnu
rije6 ima kazati Crkva, a onda tek predstavnici svjetovnih zvanja.
Crkva ide na izvor i promatra muZa i Zenu kod samoga stva-
ranja. Crkva proudava Sto je stvarno ustanovio Gospod Bog, ka.
kav odnos postoji izmedu muZa i Zene po volji Stvoriteljevoj. To
je mjerodavno, a ne puste Zelje,nidim obrazloZene,ovoga ili onoga
dovjeka, ove ili one druStvenestruje. Bog je rekao: nNije dobro da
je dovjek sam. Nadinimo mu druZicu, slidnu njemu. I nadini Bog
Zenu< (1 Mojs 2). Najprije je stvoren muZ, a onda lena. "Nije muZ
od Zene,nego Zena od muZa. Nije muZ stvoren radi Zene,nego Ze-
na radi mutau (1 Kor 11,8-9).
Mu$karac je redovito tjelesno razvijeniji, jadi i otporniji.
Pridoda ga je odredila na teLe i opasnije poslove izvan kuie. MuS-
karac je poljodjelac. On vadi ugljen i Leljezo iz rudnika. Krdi Su-
me i su5i modvare. Gradi kuie, mostove, Zeljeznice. I umno je
desto muSkarac jadi od Zene. Tomu je svjedokom ditava povijest.
Zato mu sama priroda odretluje poloZaj gospodara u obitelji. Tu
istu misao naglaSuje Sveto pismo kad kaZe da je nmuZ glava Zenk
(1Kor 11,3).
Zena je obidno tjelesno slabija, njeZnija. Po prirodi odredle'
na za sitne kuine poslove. Kod nje je viSe razvijeno srce, osjeiaj'
ni Zivot. S imovinom, Sto ju je mui donio kuii, ona rasporettuje po
kuii. Njezin je prvi poziv materinstvo i sve Sto je u vezi s mate-
rinstvom. Njezina je poglavita Zivotna zada(a da bude djeci dobra
majka, kuii briZna domaiica, a muZu strpljiva i vjerna pomoini-
ca i druZica.
Neumjesno je pitanje tko je veii i zasluZniji za liudsko dru-
Stvo. Mu5karac je velik i zasluLanu vidu svoje naravi, a Zena opet
kad je promatramo u Zenskom djelokrugu. Velidina muSkarca ne
gleda se sa stanovi5ta Zenskih posala, a ni Zena se ne smije suditi
sa stanovi5ta mu5karadkoga djelokruga. Veii ie biti muikarac
Sto se vi5e razvio u svom pozivu, a i.ena ie biti veia i zasluZniia
Sto je vi3e odgovorila svom, Zenskom pozivu. Nije dasno za muS-
karca kad mu se kaie da je Zenska u mu5kom obliku, ali ni za
Zensku kad je se nazove mu5karadom. Konadno, ni svijet ne bi
mogao postojati sa samim mu5karcima, a bez iena, ali ni sa sa-
mim Zenamabez mu5karaca.Ako se gdje mu5karci moraju baviti
Zenskim poslovima, a Zene mu5kim poslovima, i to je od nuZde,
8E
a nipo5to nije to poZeljno, a ioS manje idealno. Mu5karac ne mo
ie zimijeniti Zensku u Zenskim poslovima kao ni Zena mu5karca
,r muSkim Poslovima.
Sad sudite sami! Ako je naravni zakon,koji je prvi i najsve-
dii od svih zakona, oznadio ovako ogromnu razliku izmedu mu5-
kirca i iene, zar nije onda smiieSno kad ijudi hoie postiii pcsve-
mainiu jednakost i od Zene udiniti mu5karca? Potpune jedirako-
sti nema i ne moZe biti, ier ie ne pozna ni sada5njost ni proS-
lost, ni raztJlJfni vjera.
Kr5ianstvo je izdiglo vrijednost, veliiinu Zene kad je na
temelju Svetoga pisma postavilo nauk da ie lena druZica a ne ro'
binia. Ono duva i budno bdi.ie nad dostojanstvom Zene.Nijedna
vieia na svijetu ne Stiti Zenu toliko koliko kr5ianstvo, a medu
kiSianskim vjeroispovijestima niJedna ne cijeni Zenu toliko koli-
lio katolidka vjera. Iako su katolidki iudoredni zakoni strogi ta
srrogost samo koristi Zer-ri.Kad bi se <iopustilo u iudorednom
posledu da radi svatko Sto hoie, ilena bi brzo izgublla bitku i od
br.lZl"" bi postala robinjom kao ito je redovito robinja u onim
brakovima gdje se ne poituju kr5ianska nadela.
BESMRTNOST LJUDSKE DUSE
Kad je Bog stvorio dovjeka, odlikovao ga je izmedtu svih
stvorova najvi5e time Sto ga je stvorio na sliku i priliku svoju.
,,I stvori Bog dovjeka na sliku svoju" (l Mojs l, 27).
eovjek je slika i prilika Boija po svojoj duSi. Du5a je duh,
stvoren na sliku i priliku BoZju, bez kojega ne bismo mogli ni mis-
liti ni Zivjeti. DuSa je besmrtno biie koje ima razum i slobodnu
volju. DuSa ie besmrtna ili neumrla; to ie reii da du5a Zivi i na-
kon groba, da ie Zivjeti doviieka.
Narav je du5e da moZe Zivjeti u sebi i za sebe i neovisno o
tijelu. Ni u du5i ni izvan nje nema razloga da ona prestane Zivje-
ti. Nije tvarna da bi se mogla raspasti i na taj nadin prestati Ziv-
jeti. Nikakva je tvarna silaizvan-nje ne moZe uniStiti, jer je du-
hovno nad tvarnim pa tvarno nema vlasti nad duhovnim. Iios bi
je lrosao uni5titi kao Sto iu je mogao i stvoriti. Ali je ne uni5tiva.
A zaito ne? Protivi se mudiosti iioZjoj da bi oduieo Zivot biiu
je
|ojenrLr dao narav da traino Zivi. S"tovi5e,s providno5iu se Bo-
Zjom i te kalco slaZeda duSi Zivi dovijeka. b.,Sa po svojoj naravi
teLi z.apraveclno5iu,blaZenstvom i usivrieniem. kad bi Zivot du-
SesvrSioovdi,-'na zemlji, to bi znadilo da je najveii broj ljrrclskih
duSadokondao iivot, a da im se nisu ostvirile naravne feZnie. Na
zemlii nema potpunije pravde. Opaka djela, ne dobivaju poipr.r.,
liaznu, a ni dobra zasluZenunagradu. JoSmanje se moZe dovjek na
89
zemlji zvatiblalerrim. Ta Zivot je na zemlii suzna dolina, gdje se
plade i stenje pod teretom Livota, a o potpunom zadovoljstvu r
tlaZenstvu nema ni govora. Potpuna pravednost, pttno blaZenstvo
i savrSenostnastupaju tek nakon groba, s vjednosti. Ako nema Zi-
vota i nakon smrti iijela, tada duSa ostaje bez ostvarenja svojih
prirodnih teZnji. To se pak protivi zdravgm razumu, jer u prirodi
ire postoji ni5ta uzalud. Ili drugim rijedima: gdje postoje prirod'
ne ieZnje, mora postojati i njihovo zadovoljenje.
I psihologija, nauka o duSi, do koje dolazimo samim pri'
rodnim umom, udi nas da u dovjeku postoji duSa,biie od tijela
razlidito, kojemu po naravi pripada da u sebi i za sebe postoji.
Du5a stvara pojmove: pravednost, dobrota, krepost i bezbroj slid'
nih pojmova. Pravednost nigdje ne postoji kao tvarno biie koje bi
se dllo rukama opipati ili jezikom okusiti ili bilo kojim osjetilom
opaziti. To znaii da pojam pravednosti izride duhovno biie. Dos-
ljedno tome, veli psihologija, kad je du5a kadra stvarati pojmove,
ei;i su sadrZaji sasvim duhovni, onda mora da je i sama du5a du-
hovno biie, a ne tvarno i sastavljeno biie. Duhovno pak biie, jer
nema dijelova, ne moZe se ni raspasti, nego nuZno Zivi bez kraja'
Zato je cijeli ljudski rod od iskona i kroz sva vremena vje-
rovao u besmrtnost ljudske duSe. Jaki su i neoborivi dokaz tome
nadgrobni spomenici, sjeianje pokojnika i raznovrsni obredi Sto
ih Zivi vrie iz po5tovanja prema mrtvima. Covjek po naravi teLi da
dini djela trajne vrijednosti, hoie da mu djela budu vjedna. Kad
umre, diZe mu se nadgrobni spomenik koji ie duvati uspomenu na
nj i podsjeiati potomstvo, neka ispituje djela njegova, da tako ne-
prestano Zivi u ljudskoj pameti. Sto su drugo velika, slavna dje-
la nego teLnja, makar i nesvijesna, da dovjek u djelima Zivi,
da ga djela ne daiu liudskoj zaboravi!
Raznovrsna negativna strujanja u svijetu nisu mogla izbri-
sati svaki trag Bogu, du5i i svernu Sto nosi bilo kakav znak vjer-
ski. Takvih pokreta bilo je na zemlji uvijek. Pa Sto se dogodilo?
Propali su. Nestalo ih je. Sve Sto je u prirodi bolesno,ugiba prije
ili kasnije, a na Zivotu ostaje samo ono Sto je zdravo. Tako biva i
s idejama. Nauka i vjera u besmrtnost du5e je zdrava nauka, pa
je zato preZivjela sve neprilike i sva vremena. Tako ie biti i u
buduie.
POSVETNA MILOST I MIMONARAVNI DAROVI
Prvi je dovjek bio naravna slika i prilika BoZja po tome Sto
je imao darove Boije: besmrtnu du5u s razumom i slobodnom
voljom. Ovi se darovi zovu naravni darovi, jer pripadaju dovjei-
joj naravi. Bez njih ne bi dovjek bio dovjek.
90
AIi je Bog dao prvom dovjeku i nadnaravni dar po komu je
ioviek postao nadnaravna slika BoZja. Taj se izvanredni dar odin-
ske dobrote BoLje zove posvetna milost. Po posvetnoj je milosti
bio Adam dijete BoZje, a kao baStinu
je dobio pravo na nebo. Udi
nak ie posvetne milosti da dini dovjeka pred Bogom svetim i pra-
vednim. Covjek bi bio dovjek i bez posvetne milosti. Svetost i
oravednost kao udinci posvetne milosti ne pripadaju nuZno ljud-
skoi naravi. Ti su darovi dani dovjeku povrh naravnih darova, a
rc iato da dovjeka dovedu konadno u blaZenu i vjednu zajednicu
s Bogom na nebu. BlaZeno gledanje Boga na nebu je vrhunarav-
na svrha dovjedja. Da tu vrhunaravnu svrhu dovjek postigne, dano
mu je i vrhunaravno sredstvo- posvetnu milost kao pomoi.
Povrh naravnih darova duSe, razuma i slobodne volje, nad.
naravnoga dara - milosti posvetne, koja donosi pravednost i sve-
tost, dao je Bog prvom dovjeku i drugih darova da usavr5j i ola-
koti svoje zemaljsko Zivljenje. Te darove zovemo mimonara'r'ni da-
rovi. Ovamo spada u prvom redu veliko znanje kojim je bio obo-
lraicn razum prvoga dovieka. Znanje ie njegovo bilo veliko Sto se
tide poznavanja priode oko sebe, a jednako i s obzirom na pozna-
r'an.je vrhunaravne svrhe. Vidi se to jasno iz Svetoga pisma koje
kaZe: ,A nadinir'Si Gospod Bog od zemlje sve Zivotinje zemaljske
i svc ptice nebeske, dovede ih k Adamu da vidr kako ie ih nazvati:
pa kako Adam nazva koju Zivotinju, onako joj je ime. I naz.ta
Adam imenima svojim sve Zivotinje i sve ptice nebeske i sve zvi
tcri zemaljske" (1 Mojs 2, 15-20). Za prve ljude veli Obiava: ,Ra-
sudivanje, i jezik i odi i u5i i srce dade in-r (Bog) da misle; naukom
raznmnosti napuni ih; i dobro i zlo pokaza im< (prop 15, 5--6).
Smije5no je, dakle, i neozbiljno kad se nade ljudi koji tvrde
da je prvotno stanje dovjeka bilo divljadko, da dovjek nekoi nijc
znao govoriti i da je Zivio prosto kao Zivotinja. povijest ne pozna
plemena koje bi se iz Zivotinjskoga divlja5tva samo po sebi razvilo
u kulturan narod. Naprotiv, svaki narod dobiva kulturu od dru-
goga naroda, a prvi su ljudi dobili veliko znanje izravno od sa,
moga Boga.
Volja je prvih ljudi bila milo5cu BoZiom toliko ojadana da
je bila potpun gospodar tijela. Prvoga dovjeka nisu mudile zle
poZude ili strasti kako to biva kasniie kod liucli. Tamo ie vla-
clao savrSeni sklad izmeclu du5c i tiieli. Kako ie duia voclila i za-
povi.icdala, tako je tijelo sluialo. ,A bijahu obo.ie goli - veli Sve-
to pismo - Adam i Zena njegova i niiesu se stidjeliu (1 Mojs 2, 25).
Sv.-Augustin tumadi: je bila uzrokoni da je tijlto bilo
"svetost
podloZno du5i tako kao Sto du5a Boguo. Nijesu se itiO;"ti i"aa.t
rltugoga, jer su bili neduZni.
.- Tijelo prvih ljudi nije iutjelo nikakvih bolova i nevolja. Sto-
lrsc', nijesu trebali ni umrijeti. K unutraSnjoj sreii du5e pridruZio
;c Gospod i izvanju sreiu tijela. Prvi su 4uAi Zivieti mirno i za-
91,
dovoljno, bez briga i boli - bilo du5evnih bilo tjelesnih - i bez
straha pred smriu, najveiim naravnim zlom za tijelo. DuSa ljud-
ska po naravi svojoj posjeduje neumrlost pa ne moZe umrijeti, a
tijelo prvih ljudi dobilo mimonaravni dar da je moglo bez smrti
prijeii u drugi - prekogrobni Zivot. Oni bi, naime, Zivjeli na zem-
lji do BoZje volje, a nakon toga bi ih Bog Live uzeo k sebi na nebo.
Prvi su ljudi bili potpuni gospodari svih bica na zemlji i uZi-
vali su obilje svih zemaljskih dobara. ,A Gospod Bog nasadi od
podetka raj od raskoija, pa namjesti u nj dovjeka kojega bje5e
stvorio< (1 Mojs 2, 8),
Bog je svim ovim darovima nadario prvoga dovjeka da do
'rjek upozna u Boga predobroga Oca, a sam da bude - dosljedno
tomu - Bogu dobro, poslu5no i vrijednc dijete.
ZEMALJSKI RAJ
Kad dovjek duje rijed raj, obuzme ga duvstvo radosti i duv-
stvo sjete, Zalosti. Cuvstvo radosti, jer mu rijed raj doziva u pa-
met sve one prednosti i draLi Sto su ih prvi ljudi imali u zemalj-
skom raju. Cuvstvo sjete i Zalosti, jer se dovjek odmah sjeti da
ie raja nestalo i nikada se viie na zemlji obnoviti nede; Zelja i
uzdisanje za njim - to je sve Sto nam preostaje'
Da je raj na zemlji postojao to je dokazana i nepobitna di-
njenica. Objava ga opisuje ovako: "A Gospod Bog nasadi od po-
detka raj od rasko5ja, pa namjesti u nj dovjeka kojega bje5e stvo-
rio. I izvede Gospod Bog iz zemlje svako drvo lijepo za gledanje
i ugodno za jelo, i drvo od Zivota usred- raja i drvo od znania dob-
ra i zla. I uzev5i Gospod Bog dovieka na'.niesti ga u raj od ras-
ko5ja da ga radi i duva" (1 Mojs 2,8-9 i 15). Raj je bio lijeno ure-
den i obilno rodan vrt sa svime 5to je trehalo 6elrjeku za udoban
Zivot. Gdje se nalazio rai zemaljski St'eti oci nisu na distu. L4trogi
drie da se nalazio izmetlu Eufrata i Tigrisa u Aziji. Mi5lienja su
da ie raj propao prigodom opieg potopa. Sigumo je da je raj po
stojao. To je povijesna iinjenica. Preme tome se ne smije biblij-
ski prikaz o raju tumaditi samo alegorijski, kao da je raj pojam za
neko ugodno i drago mjesto, a bez odredene stvarne podloge. Raj
znadi najprije mjesto na zeml,ji, gdje su prvi ljudi ugodno i sretno
Zivjeli, a onda tek se smije uzeti u prenesenorn znadenju za koje
drugo drago i milo mjesto.
Prvi je dovjek bio postavljen u raj da ga nobrailuje i dnva".
Niie to bio naporan rad koji bi iziskivao Zuljeve na rukama i znoj
na licu nego lagan i ugodan rad, drago zanimanje. U raju nije bilo
92
ni ialosti, ni boli' ni vremenskih neprilika, ni svega onoga Sto dini
gorkim. Svi ovi jadi doili su kasnije
ilg dana5nji Zivot mudnim i
kao kazna za grrJen'
Usred raja je raslo drvo Zivota. Zvaio se tako jer je svojim
plodom podavalo dovjedjem tijelu posebltu snagu i besmrtnost.
Adu* r" je u raju za uzdtLavanje svoga Zivota sluZio hranom, ko-
iu ie mogao birati. Ali hrana nije dosta da se Zivot trajno saduva.
tJ iaju nije bilo tjelesnih boli ni izvanjih neprilika koje bi silom
lniltavaie Zivot. Meitutim ni to nije dosta da tijeio br-rdebesmrtno,
ier i u najboljim vremenskim okolnostima tijelo ipak stari i slabi.
ilrotiv staradke slabosti i nemoii pobrinuo se Bog time Sto je za-
sadio drvo Livota, diji su plodovi imali moi pomlaclivanjo i e5lrjeZi
r,ati ijudski Zivot, te tako uklanjati smrt.
Povrh svih spomenutih povoljnih okolnosti, k besmrtnosti
je puno doprinosila u raju i posvetna milost u kojoj se nalazio
nrvi dovjek. Po posvetnoj milosti je prvi dovjek Zivio Zivotom siid-
nim BoZ3emu Zivotu, pa je ovaj nadzemaljski du5evni Zivot imao
svoj odraz i na tijelu tako da je i tijelo dinio besmrtnim. Da je to
uistinu tako vidi se najbolje odatle Sto je prvi dovjek nakon grije-
ha izgubio s posvetnorn miloSiu ujedno i besmrtnost tijela na
zemlji.
U raju se nalazilo i drvo od znanja dobra i zla. To se dn'o
zvalo tako zato Sto se na njemu imalo pokazati hoie li se iovjek
odluditi za dobro ili za zlo. Na tom je drvetu dovjek upoznao kako
je ne sluiati Boga zlo, a slu5ati Boga kako je dobro.
Adam je u raju dobio zapovijed: svakoga drveta u raju
jedi, ali s drveta od znanja dobra i zla ne "Sajedi;
jer u koji god dan
uzjedeS s njega, postat iei smrtan" (1 Mojs 2, 16-17). Posvetnu
milost i mimonaravne darove primio je Adam od Boga kao glava i
predstavnik cijeloga ljudskoga roda. Dakle ne samo za sebe nego
i za sve potomstvo, pod jednim jedinim uvjetom: da ne jede s
drveta od znanja dobra i zla. To mu je Bog zabranio da vidi ka-
ko imade Gospodara nad sobom, komu je duZan iskazivati dast i
poStovanje.
Stvaranjem raja za udoban ljudski Livot pokazao je Bog do-
vjeku nedokudivu dobrotu i ljubav. Ljubavlju ie Bog pratiti do-
vjeka i nakon pada. Ljubav BoZja prati dovjeka kroz sva vremena
pa i danas, makar naoko izgleda kao da nas je Bog napustio.
PAD PRVIH LJUDI
. O prvom je dovjeku, kao predstavniku cijeloga ljudskoga ro-
oa, ovisilo da li ie ostati sretan on sdn i cjeli ljudski rod, ili ie
usreiiti sebe i sve potomstvo. Kao slobodno biie Bog ga nije rno-
93
 je da prvi dovjek
sao siliti na vrhunaravno blaZetlstvo. Trebalo
iam slobodnom voljom izjavi, da li je vjerno, posluSno i zahvalno
dijete BoZje, da li je spreman priznati Boga svojim Ocem i Go-
spodarom.
Bog mu je dao jednu jedinu zapovijed: "Sa svakoga drve-
ta u raju jedi, ali s drveta od znanja dobra i zla ne jedi: jer u
koji god dan uzjede5 s njega, postat iei sntrtann (1 Mojs 2, 16-17).
Od posluha ovoj lakoj zabrani zavisila je vjedna sreia prvoga do
vjeka i njegova potomstva. Vrhunaravne je darove dobio p<ld taj
uvjet da drZi Gospodnju zapovijed, da ne jede voia sa zabranjenoga
stabla.
Adam se zaboravio i pao. Unesreiio je sebe i cijelo potom-
stvo. Sveto pismo prikazuje pad prvoga dovjeka upravo zornoi.Zmi'
ja, u kojoj je bio ttavao, pita Evu: >Za{to vam. je Bog zabranio da
ne jedeieii svakoga drveta u raju? Alena joj odgovori: Mi.jede-
mo roda s drveta [oja su u raju; samo roda s drveta, koje je us-
red raja, zabrani nam Bog da ne jedemo i da ne diramo u nj, da
tako n-e umremo. A zmija rede Zeni: Nikako neiete umrijeti. Nego
zna Bog da ie vam se onaj dan, kad uzjedete s njega, otvoriti odi
pa ietJbiti ko bogovi znajuci dobro i zlo. I Lena videii da je drvo
dobro za jelo i lijepo za o(i i milo za gledanje, pa uzabra roda s
njega i jede i dade muZu svojemu te i on jede.. Sad nastupa pot-
resin prizor: >I otvoriSe se odi jednomu i drugomu; pa kad vidje-
5e da su goli spletoSe li5ia smokova i nadini5e sebi pregade. A
kad zadu5e glas Gospoda Boga, koji itla5e po raju za hlada poslije
podne, sakri se Adam i Zena njegova ispred Gospoda Boga mgdu
drveta u raju. I zazva Gospod Bog Adama i rede mu: Gdje si? A
A Adam mu rede: GIas Tvoj duh u raju pa se popla5ih, jer sam
gol, te se sakrih. A Bog mu rede: A tko ti kaza da si gol? Da nisi
jeo s drveta Sto sam ti zabranio da ne jede5 s njega? A Aclam re-
(e: Zena koji su mi dao za druZicu dade nli s drveta i jedoh. A Go-
spod Bog rede Zeni: Zadto si to udinila? A ona odgovori: Zmija me
prevari te jedoh. A Gospod Bog rede zmiji: Kad si to udiuila, pro
kleta si metlu svim Zivotinjama i zvijerima zemaljskim: potrbu5-
ke iei puzati i zemlju iei jesti svega vijeka svojega. Neprijatelj-
stvo iu metnuti medu tebe i Zenu i sjeme tvoje i sjeme njezino;
ona ie satirati glavu tvoju, a ti ie5 vrebati petu njezinu. A Zeni re-
de: UmnoZit iu bolove tvoje i zadinjanja tvoja, s mukom ieS ra-
clati djecu i bit ie5 pod vla5iu muia i on ie ti biti gospodar. A
Adamu rede: Sto si slu5ao glas Zene svoje i ieo s drveta Sto sam
ti zabranio da ne jedeS s njega: prokleta zemlja u djelu tvojem;
s mukom ie5 se od nje hraniti svega vijeka svojega. Trnje i korov
ce ti ractati, a ti ie5 jesti travu zemaljsku Sa znojem lica svoga je-
sti ieS kruh dok se ne vratiS u zemlju od koje si uzet: jer si prah
i u prah iei se vratiti. (l Mojs 3, l-19). "I izagna ga Gospod Bog
iz raja od rasko5ja da radi zemlju od koje bi uzet,., (23).
94
Evo doslovan prikaz pada prvoga dovjeka po Svetom pis'
mu. Rijedi je malo, ali su pune sadrZaja, i to tuZnoga sadrZaja,
koii ie pratiti ljudski rod svuda i svagdje dok bude i jed-
noea dovjeka na svijetu. Oholost i neposluh upropasti5e prvoga
dovjeka i uzrokova5e svu bijedu Sto je neprestano proiivljava
sav svijet. Ove su dvije mane i kasnije izvor bezbrojnim grije-
sima kod pojedinih ljudi i kod ditavih naroda i drlava,
KAiZNA ZA GRIJEH
Pad je Adamov u zemaljskom raju najb<-rlnijii najsudbo-
nosniji dogaclaj u povijesti ditavoga dovjedanstva. Svi se savija-
mo pod teZinom njegova pada, svi snosimo posljedice njegova
grijeha.
Grijeh je Adamov bio veliki grijeh. U grijehu se odituie
oholost Adamova, jer je htio biti velik kao Bog. Do5ao je do iz-
raZaja neposluh. Bog je zabranio jesti s drveta od znanja dobra
i zla, a on je ipak jeo. To je neuredna poZuda za jelom. Kako
iemo inade shvatiti tu pojavu kad su prvi ljudi imali dosta i na
izbor drugoga voia. JoS vi5e se ovdje odituje radoznalost, i to
upravo radoznalost Zene. Hoie Eva poSto-poto znati kakva je
teka zabranjeno voie. Radoznalost je pobudila i kod muZa koji
podleZe napasti i jede. MoZe se ovaj din nazvati i kradom, jer
potajno, bez dopuStenja Gospodareva,prisvajaju tude dobro. Te.
Zina se Adamova prekr5aja pokazuje i u tome Sto je - unatod ve-
likoga poznavanja Boga - ipak viie vjerovao sotoni nego Bogu.
Pokazali su, dakle, prvi ljudi nevjeru i nepouzdanje u Boga. Ko-
nadno je u njihovu dinu sadrZana i nezahvalnost prema Bogu.
Zabranu su mogli lako obdrZavati, a ipak su je prezreli.
Prvi su ljudi prema teSkoj krivnji i te5ko kaZnjeni, izgubili
su vrhunaravni dar - posvetnu milost. S njom pravednost i sve
tost. Od djece su BoZje postali neprijatelji BoZji, a mjesto neba
zavrijedili osudu i pakao. Izgubili su i sve mimonaravne darove.
Razum im je potamnio toliko da su s mukom sticali znanje kako
to biva i danas kod nas ljudi. Koliko borbe, muke i truda ula-
Zemo prije nego ne5to spoznamo! A medu spoznajama koliko
ima desto puta krivih spoznaja i strahovitih zabluda. Volja im
je oslabila. Postala je vi5e sklona na zlo nego na dobro. Kako
1e potrebno dugo i mukotrpno odgojno vjeZbanje prije nego se
kod djeteta razvije ova ili ona krepost. A slabosti, mane i na-
stranosti - koliko su i kako strahovito pogubne! Cim je nestalo
posvetne milosti, javljaju se zle poZude - strasti. NiZi se dio
Uudske naravi naprosto buni i diZe orotiv vi5ega dijela, tijelo ne-
95
ie da bude podtoZno duii. Javlja se Zestoka nedista poiuda u to
likoj mjeri da je se stide. Stid je bio tolik da su mu dali i izvanj-
ski izraZaj. Spleto5enaime smokova li5ia i nadiniSesebi pregade.
Tijelo im nakon pada bilo podvrZeno raznovrsnim vremenskim
nepogodama, bolima i nevoljama, dok nije konadno - kao naj
teli udarac - do5la smrt. A mjesto raja nastupa mudno obratli-
vanje zemlje tako da su u znoju lica svoga jeli svagda5nji kruh.
Ta se kazna ponavlja neprestano kroz ditavu povijest ljudskoga
roda sve do dana danainjega. I dana.s je tako: tko hoie po3teno
jesti svoj svagda5nji kruh, ne moZe cio njega drukdije nego sa-
mo putem znojana licu i putern 2uljavih ruku.
Prvi je, dakle, dovjek grijehom izgubio ne samo posvetnu
milost i mimonaravne darove, nego je I u naravnim darovirna
ranjen, jer su mu i razum i volja oslabili. Ali iako su mu naravrii
darovi, razum i slobodna voija, oslabili, nije ipak te darove sa-
svim izgubio. eovjek je i nakon pada sposoban sF,rznati istinu i
doii do spoznajeBoga, a voljom je sposobandiniti dobro.
Bog se je po vehkolrr svom rnilosrilu sniilovao na prvoga
dovjeka, pa ga nije zauvi.ieJ< odbacio, vetj mcr je dao vrernena da
okaje svoj grijch. Od nz,jstarilih vremena drZe kr5iani da su prvi
ljudi savr5enom pokororlr okajali svoj grijeh i dir su blaZeni na
nebu. Spomen prvih ijudi slavi katoiidka Crkva na Badnjak, 24.
XII. Povrh toga, obeiao je Bog eovjeku Spasrtelja koji ie ga izba-
vrti od grijeha i pribaviti nru opet vrhunaravnu rnilost i pravo
na nebo.
ISTOCNI GRIJEH PRELAZI NA SVE LJUDE
Prvi je dovjek, Adam, bio predstavnik cijeloga ljudskoga
roda. Vrhunaravne darove dao je Bog prvom dovjeku kao poro.
di6no dobro. Po BoZjoj ustanovi trebalo je da ih roclenjem ba5tini
svaki naravni potomak Adamov, jer su u Adamu bili kao u klici
svi ljudi. Zato je i grijeh prvoga dovjeka porodidni grijeh. U
Adamu su kao u klici sagrije5ili svi ljudi. Radi toga svaki dovjek,
koji prirodnim ractanjem potjede od Adama, prima od prvoga
dasa svoga Zivljenja kao ba5tinu porodidni grijeh. Taj se grijeh
zove istodni, jer istjede od prvoga dovjeka kao baitina ljudske
naravi, a nije strogo osobni grijeh svakoga pojedinca. Istodni je
grijeh nedostatak milosti posvetne koji je nedostatak dovjek
skrivio u prvim ljudima. Svi se ljudi raclaju u istodnom grijehu;
znadi: svi mi ljudi, koji dolazimo na svijet naravnim ratlanjem
od prvih ljudi, primamo ljudsku narav li5enu posvetne milosti
i mimonaravnih darova.
96
Istodni grijeh je ipak pravi, vlastiti grijeh svakoga pojedin-
ca. Gre5ni din je bio samo jedan i to onaj Adamov u raju. Ali jer
ie Adam udinio gre5ni din ne samo u svoje ime, nego kao pred-
itavnik ljudske naravi, to je poslije gre5noga dina ostalo gre5no
stanje ne samo u Adamu, nego i u ljudskoj naravi. To se greino
stanje, ta ljaga i krivnja istodnoga grijeha prenosi s rattanjem
liudske naravi na svakoga pojedinca, Zato je nekr5teno dijete
ciuhovno mrtvo, dokle god se ne preporodi vodom i Duh.om sve-
tim na svetom Krstu. Na svetom se krStenju dobiva posvetna
nrilost pa dovjek opet postaje BoZje dijete i ba5tinik neba.
MoZda ie tko prigovoriti: Pa to nije pravo da svi mi trpimo
racli zIa dina jednoga dovjeka, pa bila to i glava na5a - Adam.
Promatrajte naravni red. Kad otac obitelji udini nesto velika i
plemenita za ljudsko druStvo, pa za nagradu dobije vlastelinstvo
ili koji unosan poloZaj ili naslov, tada je nagradena cijela obitelj,
svi dlanovi obitelji vuku korist, makar je plemeniti din udinio
samo otac. I obratno. Otac obitelji podini neko sramotno djelo,
od sramote trpi cijela obitelj, makar dlanovi obitelji nisu sudje.
lovali u opakom dinu odel'u. Obitelj i njezina glava - otac - su
jedno, pa i slava i sramota glave pada na cijelu obitelj. Tako
ima mnogo bolesti koje se od roditelja raclanjem prcnose na
cljecu od koljena na koljeno. Obitelj je bila bogata, ali je otac
rasipnodiu protepao ili zakartao imetak. Na prosjadki je Stap pao
ne samo otac nego i cijela obitelj. Poglavar opiine nadini I'eliko
pronevjerenje;posljedice snosi cijela opiina.
Istodni grijeh prelazi na sve ljude. U Starom zavjetu tita-
mo: >Jer gle, roden sam u nepravdama, i r-rgriiesima me je za-
icla majka moja< (Ps 50, 7). Tako veli za sebe kralj David, a to
isto vrijedi i za sve nas druge ljude. Kod za(e(a ne moZe 6e1'jek
uiiniti nikakvoga osobnoga grijeha, jer jo5 nema svijesti, a ako
je ipak zadet u grijesima, to moZe biti optereien samo istodnim
grijehom. Novi zavjet isporetluje Gospodina Isusa Krista, praoca
spasenogadovjedanstva,s Adamom, preocem gre5noga dovjedan-
stva, pa veli: >Po jednom dovjeku dode grijeh na svijet i po gri-
jehu smrt, i tako smrt prijede na sve ljude, jer sur svi sagrije-
Sili. . . Kao Sto po grijehu jednoga doGleosuclenje na sve ljude,
lako i po pravdi jednoga na sve ljude opravdanje Zivotan (Rim
5, -2 i 18). Kako je po Kristu do5lo svima ljudima spasenje,tako
je i po Adamu grijeh pre5ao na sve ljude.
Usmena predaja udi isto. Sv. Augustin u borbi protiv krive
vjeraca iznosi todno tu nauku Svetih otaca i svega kr5ianskoga
svijeta. nTko poride istodni grijeh - istide sv. Augustin - taj
kuSapotkopati same temelje kr5ianske vjere".
U istodnom je grijehu izvor svim du5evnim i tielesnim ne-
voljama Sto nas biju u Zivotu; tamo je korijsn jadima i suzama
koje nas prate od kolijevke do groba.
/ Razum i objava o Bogu 97
 BEZGRESNO ZAEEEE'
Isus Krist je Otkupitelj i Spasitelj sviju ljudi, jer svi ljudi
trebaju otkupljenja i spasenja, buduii da su svi u prvom dovje-
ku, Adamu, sagrije5ili. Svi dolazimo na svijet optereieni prarG
diteljskim ili istodnim grijehom. On se prenosi na potomke pri'
rodnim rattanjem tako da ga dijete prima vei u samom svom
za(eds, tj. onaj das kad se spaja tijelo i duia te nastane dovjek.
Tko god, dakle, dolazi na svijet redovitim ili prirodnim putem,
po mu5karcu i Zeni, dolazi okaljen istodnim grijehom.
Izuzetak je samo Isus Krist i BlaZena Djevica Marija. Isus
Krist je Bog i dovjek. Doiao je na svijet ne prirodnim raclanjem
kao druga djeca, jer nije za(et po nuSkalcu i Zeni, nego je zatet
od BlaZene Djevice Marije po Duhu Svetom. Svemoi je BoZja
udinila da Marija zadne Isusa bez sudjelovanja muia, da je posta-
la Majkom i ujedno ostala Djevicom. Buduii da Isus nije zadet
naravrrim putem, to na Nj nije pre5ao ni istodni grijeh.
BlaLena Djevica Marija je naravni potomak Adamov. Ona
ima oca i majku na zemlji. Za(eta je i rcdena od muZa i Lene
kao i druga djeca. Prema tome je trebao i na Nju prijeii istodni
grijeh. Medutim je kod Nje Bog udinio izuzetak radi dostojan'
itv-a materinstva BoZjega. Bog je Nju jedinu, kao Majku Sina
BoLjega, izuzeo od svih smrlnika i od prvoga dasa Njezina za(e(a
saduvio Ju je distu od svake ljage istoinoga grijeha. Ne m9-ze
se naime sloZiti s dostojanstvom majdinstva BoZjega, da X4ajka
Bo?,ja, koja ima roditi sam izvor svetosti - Sina BoZjega, bude
pa i samo jeclan das okaljana bilo kakvim, pa i samim istodnim
grijehom. Nije, dakle, na du5i Njezinoj bilo nikada nikakvoga
osobnoga grijeha, a jednako ni istodnoga ili nasljednoga grijeha.
Drugim rijedima: od prvoga je dasa svoga zadeia Majka BoZja
bila u posvetnoj milosti, a kasnije primila sve milosti u najve-
ioj mjeri, Sto ih dovjek uopie moZe prirniti, da tako bude dos-
tojna roditi Sina BoZjega. O Majci BoZjoj pjeva sveta Crkva:
>Sva si lijepa, o Marijo, i ljage istodnoga grijeha nema na Tebi!<
Blagdan Bezgre5nog Za(e(a llajke Boije slavimo 8. XII.
Istodni grijeh je tolika ljaga na du5i da ni s njim samim
dovjek ne moZe u nebo. To znadi da ni mala djeca koja umru
bez krsta, maliar nemaju na du5i drugoga grijeha nego samo
istodni grijeh, ipak ne mogu u nebo. Ona se nalaze na drugom
svijetu na posebnom mjestu gdje doduSe ne t-rpe nikakvih muka,
ali ni ne gledaju Boga Sto je za ljudsku narav veliki manjak. Ta
djeca imaju samo prirodno zadovoljstvo.
Ali mogao bi tko pitaii: A kako su se ljudi distili od istod-
noga grijeha i prema tome spasavali prije Krista, kad jo5 nije
bilo sv. Krista na kojem se po ustanovi BoZjoj ima opra5tati is-
todni grijeh? Odraslim se ljudima, koji su kod razuma, opra5tao
98
istodni grijeh kao i drugi grijesi tako da su se iz ljubavi prema
Bogu kajali za sve grijehe pa prema tomu i za istodni. To je
savr5ena ljubav prema Bogu koja uni5tava sve grijelte pa prema
tomu i istodni grijeh. Meiiutim, postojao je i Sakrament prirod-
noga zakona. Sveti oci drZe da su taj Sakrameni mogli podjelji
yati sami roditelji svojoj djeci, a udinak je bio kao kod naiega
svetoga Krsta. Po ovom su se Sakramentu spasavala djeca koja
su umirala prije uporabe razurrra, prema tome je moguinost diS-
ienja od grijeha postojala i prije Krista, samo Sto diste duSe
lisu dolazile odmah u nebo nego su dekale u pretpaklu dok Krist
uskrsne i uzade na nebo, cla onda i one s Njim zajedno potlu
na nebo.
Sveta Crkva stavlja toplo na srce roditeljima i svima oni'
ma, liojima je povjerena skrb za djecu od nairanije mladosti, da
se pobrinu te se djeca Sto prije pokrste. Ako je bojazan da bi
clijete moglo prije umrijeti nego dospije u crkvu da ga sveienik
hrsti, tada ga smije krstiti svaki dovjek. To je krst nuZde. Svaki,
clakle, od ukuiana moZe uzeti vode kojorrr polije dijete po glavi
i u isto vrijeme izgovara rijedi: >Ja te krstim u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga". Kr5tenjem se dijetetu pribavlja nebo, ali i obilje
n.iilosti koju je omoguiio krStenje djeteta.
ZLOCAISTOENOGAGRtrJEHA
Bog je stvorio dovjeka za vrhunaravno blaZenstvo. Po od-
reclbi je BoZjoj prvi dovjek, a iza njega i svi drrrgi ljudi, nakon
ovosa Zivota imao doii u nebo gdje bi bio blaien kroz svu
l.leinost.
Sveto pismo opisuje blaZeni Zivot u nebu ovako: ,Sto oko
ne vidje, i uho ne du, i u srce dovjedje ne uile, ono pripravi Bog
onima koji ga ljuben (l Kor 2, 9).
Da uzmogne postiii vrhunaravnu svrhu, dobio je prvi dov-
ieli od Boga vrhunaravno sredstvo - posvetnu milost. po ovom
ic bo2anskom daru postao slidan Bogu - iivio je nadnaravnirn
je pravedan i mio Bogu, bio je d_ijete BoZje, a kao
.zrYolom, bio
baitinu je dobio pravo na nebo.
Mectutim se prvi dovjek, Adam, zaboratio i sagrije5io isto-
inim grijehom. Grijehom je izgubio posvetnu milost i sve mimo-
riaravne darove. Nakon pada je postao neprijatelj BoZji, a u vla-
sti su mu ostali samo naravni tielesni darovi i naravne duSev-
nc sposobnosti. Stovi5e, nakon isfoinoga je grijeha i sama narav
bila ranjena. Tako je dovjek postao neJposoban da postigne odre-
clenu svrhu: blaZeni Zivot u nebu.
99
 Svojim naravskim moiima ne moZe dovjek sam sebi po
vratiti nadnaravni du5evni Zivot Sto ga je imao po posvetnoj
milosti, jednako kao Sto ni mrtvac ne moZe sam sebe oZivjeti.
Zato je umno rekao sv. Augustin: "Ljudi su mogli sebe prodati,
ali se nisu mogli otkupitiu. Ljudska su, naime, dobra djela sama
po sebi konadne vrijednosti, ona su ogranidena ba5 tako kao Sto
je ograniden i sam dovjek i sve Sto dovjek radi. Uvreda je pat
Boga, Sto ju je Adam nanio Bogu istodnim griiehom, besko
nadna, neizmjerna, ne dodu5e u koliko je din ljudski, nego jer
taj din ljudski vrijeda neizmjeruo velidansrvo BoZje. Prema tome
nema razmjera izmeclu ljudskih dobrih djela koja su ogranidena
i uvrede Bogu nanesene,koja je neogranidena.
Uvreda je to veia Sto je dasnija osoba kojoj je uvreda
nanesena.Dijete je nadinilo veiu uvredu kad je uvrijedilo starca
nego kad je uvrijedilo svoga vr5njaka. JoS je veia uvreda uvri-
jediti oca ili majku. A neizmjerna je uvreda uvrijediti Boga, jer
dast BoZja nadilazi svaku mjeru i svaku granicu. Da bismo mogli
dobrim djelima potpuno zadovoljiti neizmjerno BoZje velidan-
stvo i tako potpuno ispraviti uvredu, trebalo bi da je i zado
voljitina ljudska neizmjerne vrijednosti. Ali zadovolj5tina ljud-
ska ovisi o osobi koja je prinosi. Buduii pak da je dovjek, kao i
svaki drugi stvor, ograniden, to svojim djelima, makar kako i ko
liko dobra biia, ne moZe nikada potpuno zadovoljiti neizmjernu
pravdu BoZju.
Gubitkom je posvetne milosti po istodnom grijehu otkinuo
prvi dovjek sam sebe od Boga. Time je promaiio svoju nadna-
ravnu svrhu i, koliko je do njega, bio bi propao zauvijek. Da nije
bilo dobrote BoLje, koja se smilovala na ljude, nijedan dovjek
ne bi mogao nadi milost u Bogu, nijedau se dovjek sam po sebi
ne bi mogao spasiti.
Niti je na5e oko kadro pogledati, niti uho obuhvatiti, niti
je na$ um ovdje na zemlji sposoban spoznati, a niti je naSe ljud-
sko srce u ovoj suznoj dolini u moguinosti oiutjeti sve ot'e ra-
dosti, svu puninu dobra sto ih je Bog pripravio svim ljudima
koji u Nj vjeruju i po Njegovim zapovjedima vjerno Zive.
POTREBA OTKTJPLJENJA
Nakon istodnoga grijeha, po kom je dovjek pao u suZanj'
stvo nedistoga duha, trebalo je dovjeka otkupiti.
Otkupiti znadi povratiti dovjeka u prvotnu slobodu tako
da se plati Boga zatraLena ucjena. Za otkup ispod ilavlove vlasti,
u koji je dovjek pao time Sto je Bogu nanio beskonadnu uvredu,
100
trebalo je dati Bogu.beskonadnu ucjenu ili neizmjernu zadovolj-
!ii"". fituu zadovolj5tinu sam dovjek nije mogao clati, jer iov-
"i)i' ,.uoraro ni5ta nema Sto bi bilo sasvim njegovo. ima5
"Sto
Ti"uiede), Sto nisi primio (od Boga)? Ako si primio, Sto se hvali5
"au nisi primio?" (1 Kor 4, 7). Sto, dakle, ima dovjek Sto bi
i."t
i.ao svoje mogao dati Bogu? I du5a i tijelo, sva du5evna i vre'
menita dobra kojima se dovjek sluZi, dar su BoZji, vlasni5tvo su
lroiedinoga Boga, a dovjek je samo upravitelj' I kad dovjek ne5to
rlai"e Bogu, samo vraia posudeno, daje natrag darovano. Covjek
iei poredbi s Bogom ni5tica. >Evo, izbrojio si dane moje, i Zivot
i. *bj pred Tobom kao ni5ta. Uistinu sve je ispraznost, tako i
svaki Zivi dovjek<(Ps 38,6).
Ati Gospod Bog je u svojoj mudrosti odvijeka na5ao na-
din kako ie otkupiti dovjeka. Bog je odvijeka odludio primiti
zadovolj5tinu Isusa Krista, posrednika izmeitu Boga i ljudi. >Je-
clan je Bog, i jedan posrednik izmeilu Boga i ljudi, dovjek Isus
Krist, koji dade sebe u otkup za sve<((1 Tim 2, 5---6). Tako nas
ie Bog primio sa sobom preko Isusa Krista, Sina BoZjega, koji
ie bai u tu svrhu postao dovjekom da spasi dovjeka od propasti.
I'Sr,e je od Boga, koji pomiri nas sa sobom po Kristu i dade na-
ma sluZbu pomirenja, jer Bog bijaie koji je u Kristu pomirio
svijet sa sobom, ne radunajuii im prestupke njihove i predav5i
im nauku o pomirenju" (2 Kor 5, 18-19).
Ovu nam je uzvi5enu i utje5nu istinu objavio sAm Krist kad
je rekao: >Tako je Bog ljubio svijet da je Sina svoga jedinoro-
denogadao, da nijedan koji vjeruje u Nj, ne pogine nego da ima
Zi'r'otviedni< (Iv 3, 16).
Time je premudri i svemoguii Bog sjedinio i proslavio
milosrde i pravdu BoZju. Milosrile (e BoZje spasiti dovjeka od
l,jedne propasti i povratiti ga u vrhunaravni red, a pravdi ce
BoZjoj biti zadovoljeno,jer ie mjesto svih ljudi zadovoljiti Bogu
sAm Sin BoZji. Sin ie pak BoZji zadovoljiti vi5e nego potpuno i
savr5eno,jer ie ne samo poniziti samoga sebe da postane dovje-
kom, nego ie i sramotno trpjeti i umrijeti na kriZu. >Krist je
ponizio sam sebe postavSiposlu5an do smrti na kriZu. A za to ga
i Bog uzvisi i darovao mu ime koje je nad s.rako ime, da se u
Isusovo pokloni svako koljeno onih koji su na nebu i na zemlji
i pod zemljom< (Fil 2, 8-t6). Sv. Anzelmo veli: jl
"Zadovolj5tinu
lllggao dati samo Bog. No zadovolj5tinu je dugovao samo dov-
jek. Trebalo je, daklel da zadovolj5iinu udlni B6g-Covjek".
^ . Ovo djelo Boga-eovjeka Isusa Krista, koji nas je kao na5
spasitelj izbavio od grijeha i opet nam pribavio milost i pravo
na nebo, zovemo otkupljenje dovjeka.
Sveta Crkva u svetim obredima na Veliku subotu pjeva o
Isusu: >Koji za nas vjednom Ocu plati Adamov dug i zaduZnicu
stare krivnje milostivom krvlju izbrisa. Jer niSta nam ne bi
101
koristilo roelenje da nismo zadobili otkupljenje". Crkva se divi
nepojmljivoj liubavi Boga Oca pa zanosno u dast Njernu pjeva:
nO neprocjenjiva li milovanja ljubavi: da suZnja otkupi5, Sina
si predao!<
OBECANI SPASITELJ
Bog je prvim ljudima obeiao Spasitelja odmah nakon Sto
su sagrijeiili da ne bi dovjek u grijehu odajao.
Citamo u Svetom pismu prijetnju Bo2ju davlu:
jateljstvo iu metnuti metlLl tebe i ienu, i sjeme tvoje i "Nepri-
sjeme
njezino. Ona ie satirati glavu tvoju, a ti ie5 vrebati na petu nje-
zinu" (1 Mojs 3, 15). Bog hoie reii: Doii ie na svijet Zena koja ie
biti jada od zmije-davla. Ova je uzvi5ena Zena Majka BoLja -
Blaiena Djevica Marija. Ona ie satrti zmiji glavu koja je puna
paklenskih osnova kako da pogubi i upropasti dovjeka. Majka
& Bo7ja svladati zmiju-davla tako da ie roditi Spasitelja Isusa
Krista, koji ie dovjeka osloboditi od grijeha i pribaviti mu opet
pravo na nebo.
Ova je vijest o Spasitelju prva vijest o Njegovu dolasku
na zemlju, pa se zato zove prvo Evanclelje ili Praevandelje, prva
blaga vijest ili Praobjava. Bog je drZao vijest o dolasku Spasi-
teljevu neprestano budnom u izraelskom narodu. Abrahamu je
rekao Gospod Bog: ,Blagoslovit iu te i u sjemenu tvomu bit ie
blagoslovljeni svi narodi< (1 Mojs 22, 17-18). Iz potomaka ie
naime Abrahamovih izaci Isus Krist, po kome ie doii spasenje
svim ljudima dobre volje.
_ Proroci su po nadahnuiu BoZjem joS jasnije govorili o
Spasitelju. Prorok Miheja navijeSta vei i mjesto roelenja Isusova:
>I ti Betleheme u zemlji Judinoj nipoito nisi najmanji meclu
gradovima Judinim, jer ie iz tebe izaii knez koii ie vladati na-
rodom mojim izraelskimn (Mih 5, 2). Izaiia zna i ro da ie Maika
Spasiteljeva biti djevica: djevica ie roditi Sina, i dat ie
"Gle,
mu ime Emanuel - Bog s nama( (I27,l4). David ide jo5 dalje i
proride o kraljevstlrr Kristovu koje 5e s" zvati Crkva:- ,I vla-clat
ie od mora do mora, i klanjat ie mu se svi uarodi na zemlji, i
sluZit ie_mu sva plemena" (Ps 72, 8 i ll). povrh toga uredio je
Gospod Bog u izraelskom naroclu i razlidite ustanove kao Sto iu
cudoredni, oboreni i graitanski zakonik, a sve to sa svrhom da
bi se vjera u pravoga Boga uzdrLala i nada u Spasitelja ojadala.
Ali ni neznabo5ce nije Bog odbacio. I oni su mogli spoznati
Boga i Njegov zakon. Naravna objava BoZja u prirodi i u sa-
vjesti opominjala je neznaboSce da Bog postoji, da je On naS
najvi5i i konadni sudac. Praobjava dana prvim ljudima Sirila se
po svijetu jednako kako su su mnoZili ljudi, i nije nikada nestala
t02
iz ljudske sredine, makar su ljudi Zivjeli i najprimitivnijim Zivo-
tom, Svrhunaravna Objava, davana kasnije izraelskom narodu po
patrijarsima i prorocima, prodrla je dijelom i meclu neznabola-
3ke narode i oZivljavala meilu njima tragove Praobjave. Te5ke
1'jerske, iudoredne i druStvene zablude, u koje su neznaboSci,
pored sve svoje visoke prosvjete, zapali, pripravljale su takoaler
put Spasitelju. Bolji i umniji ljudi uviclali su i javno govorili
kako je potrebno da sAm Bog dotle i izbavi iovjeka iz bijede.
Tako je sve Zivlje bivalo odekivanje, i sve se vi5e mnoZli6
nada da ie Spasitelj doii. Pro5lo je dugo vrijeme od pada prvih
ljudi do dolaska Spasiteljeva.Spasitelj nije odmah do5ao iza isto-
dnoga grijeha da ljudi jasnije spoznaju u kakvu su nevolju pali
po grijehu, i da vide kako ih iz te bijede ne moZe nitko izbaviti
nego jedini Bog.
Uspomenu na ovo dtrgo vrijeme od pada praroditeljskoga
Spasitelja pa do dolaska Spasiteljeva,kroz koje su ljudi odekivali
Spasitelja i pripravljali se na dolazak Njegov, slavi Crkva svake
godine s Adventom. Pod Adventom se razumijeva vrijeme od 4
iledna neposredno prije Boiiia. Kroz to vrijerne hoie Crkva da
molitvom i dobrim djelima pripravljamo svoje du5e za Bolit ili
rodendan fsusov.
Kad su andeli na nebu sagrije5ili, Bog ih je odmah kaznio
i s neba bacio u pakao. Kad su pn'i ljudi sagrije5ili, Bog ih ne
baca u pakao, nego im odmah obeiaje Spasitelja i nebo. Tko da
shvati velidinu BoZjega milosrila! Zato s pravom veli Sveto pis'
mo: >Milosrtle je BoZje nad sva djela Njegova" (Ps 144,9).
ISUS KRIST JE SPASITELJ
U drugom dlanku Apostolskoga vjerovanja ispovijedamo:
nVjerujem... I u Isusa Krista, Sina Njegova jedinoga, Gospo-
dina naSega<.
Vjera nas udi da je jedini Sin BoZji, Isus Krist, na5 Gospo'
din, onaj Spasitelj koga je Bog ljudima obeiao i poslao. Davno
prije nego se Spasitelj pojavio na zemlji, prorekli su proroci, o
Njemu vrijeme i mjesto gdje ie se roditi. Govorili su o Zivotu,
radu, trpljenju i smrti Njegovoj. Opisali su uskrsnuie i uza5a5ic
Njegovo na nebo. I(onadno su prorekli osnutak i vjedno trajanje
Crkve Njegove. Sva su ova proroStva toino i u tandine ispunila
na fsusu Kristu.
Da se prorodanstva odnose bai na Njega, dokazao je Isus
time Sto se desto sam na njih pozivao. Isus spoditava nevjernim
Zidovima: >Vi istraZujete Pisma jer mislite da imate u njima
Zivot vjedni, i ona svjedode za meneu (Iv 5, 39). Kad je Zena Sa-
maritanka u razgovoru s Isusom naglasila vjeru u dolazak Me-
r03
siiin te rekla: >Znam da ie doii Mesija koje se zove Krist<, odgo-
vori joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim" (Iv 4, 25-26).
Zidovima pak u zbornici u Nazaretu rede Spasitelj: >Danas se
ispuni ovo pismo 3to ste ga upravo dulin (Lk 4,21). Jednako se i
apostoli pozivaju na starozavjetna prorodanstva da njima doka-
Zu izraelskom narodu kako je lsus doista onaj obeiani Krist ili
Mesij a Staroga zavjeta.
Sam Otac nebeski po anclelunaziva Isusa Spasiteljem. Kad
se Isus rodio, javi se anileo pastirima i rede: >Ne bojte se, jer gle,
javljam vam veliku radost koja ie biti sveinu narodu, jer vam se
danis rodi Spasitelj koji je Krist Gospodin< (Lk 2, 10-li)' Sveto
pismo naziva na5ega Spasitelja uvijek samo najdasnijim.i-."4:
ha: Isus Krist, Sin BoZji, Gospodin. Ime Isus znadi spasitelj ili
otkupitelj. Prema tome vei samo ime Isus znadi uzviSenu zada(u
poradi koje je Isus do5ao na zemlju, a ta je da otkupi i spasi
ljudski rod. Ime Krist znadi Mesija - pomazanik. U starom su
naime zavjetu proroke, sveienike i kraljeve mazali uljem. To je
rnazanje bilo slika njihova posveienja i znak jakosti koju treba
da pokaZu u svom zvanju. Sveto pismo zove i obeianoga Spasi-
telja pomazanikom. U sudskoj raspravi, u kojoj je Isus bio osu-
den na smrt, pita Ga veliki sveienih metlu ostalim i to da li je
On Krist - pomazanik. "Zaklinjem te Zivim Bogorn da nam ka-
ZeSjesi li ti Krist, Sin BoZji (Mt 26,63).
I mi zovemo Isusa pomazanikom, jer je On na5 naiveii
prorok, sveienik i kralj. Prorok je, jer nas je ne samo poput
proroka, nego i neiskazano viSe udio Sto treba vjerovati, ufati se
i diniti za spasenje i. jer nam je unaprijed kazivao buduie doga-
daje, Sveienik je, jer je sam sebeza nas Zrtvovao na kriZu, i svaki
se dan Zrtvuje na Zrtrrenihu,i jer je On uvijek naS zagovornik i
posrednik na nebu. A kralj je na5, jer je utemeljio duhovn<-rkra-
Ijevstvo, to jest Crkr,rr kojoj je On nevidljiva glava.
NaS Spasitelj nije dodu5e pomazan uljem, ali je u Njega
uistinu i stvarno bilo ono Sto je u Starom zavjetu znamenovalo
mazanje uljem. U Isusu je sva punina milosti i jakosti, jer je
Njegova ljudska narav bitno sjedinjena s boZanskom. Sveto pis-
mo veli da je Isus pomazan Duhom Svetim. A Isus sam veli za
sebe: "Duh je Gospodnji na meni, zato me pomaza da navije5tam
Evandelje siromasima, posla me da propovijedam zarobljenima
otkup i siljepima vid, da oslobodim potladeneu(Lk 4, 18)'
ISUS KRIST JE SIN BOZTT
Isus Krist je Sin BoZji. Tako Ga zove Sveto pismo i sva
Usmena predaja jednodu5no. A zovemo Ga Sinom BoZjim, jer se
104
je kao druga osoba presv. Trojstva nedokudivim nadinom rodio
od Boga Oca odvijeka. Bog Otac odvijeka spoznaje boZansku na-
rav. Time Sto spoznaje boZansku narav, racla Bog Otac boZansku
misao, a to je druga boZanska osoba koja se zove Logos, Verbum,
Rijed, Sin BoZii.
Sveto pismo zove Isusa Sinn. >Jer Bog tako
"jedinorodcni
liubi svijet da je predao jedinoroelenoga Sir-ra svoga, da nijedan
koji vjeruje u Njega, ne pogine, nego da ima Zivot viednin (Iv 3,
16). Otac Ga nebeski zove Sin moj. ,I gle, gias s neba koii ie go.
lorio: Ovo je Sin moj ljubezni koji je po mojoj volji. (lVIt 3, 17).
Zovc ga Sin vlastiti. nije vlastitoga Sina poStedio, nego Ga
je predao za sve nas,"Kad kako dakle nece nama s Njime sve daro.
lati, (Rim 8,32). Zove ga i Sin prat'i. nA znarlo, da ie Sin BoZji
clc5ao, i dao nam je pamet da spoznamo Boga istinitoga; i mi
srno Ll istinitome, u Sinu Njegovu Isusu Kristu. Ovaj je pravi
Bog i Zivot vjedni" (1 Iv 5,20).
Usmena predaja je onaj objavljer-ri nauk 5to su ga l(rist i
apostoli naudavali, ali nije nigdje zabiljeLen u knjigama Svetoga
pisma ,nego je usmeno predan apostolskim udenicima, a ovi su
ga predali mladim nara5tajima. Jedan od najznatnijih izvora u
kome je saduvana Usmena predaja jesu spisi opiih crkvenih sa-
bora. Tako vei prvi opii sabor u Niceji udi da je Isr-rs Kr.ist Sin
EoZji. Na tom je saboru Crkva osudila krivovierje Arijevo, koji
ie udio da je Isus Krist samo posinak BoZji. Crkva je, da iasniie
izrazi nauku Apostolskoga vjerovanja, da je Isus uistinu Sin
BoZji, dodala Vjerovanju rijedi: >Vjerujem... I u jednoga Gos-
podina Isusa Krista, Sina BoZjega jedinorodenoga. I od Oca rode.
roga prije sviju vjekova. Boga od Boga, svietlost od svietlosti,
pravoga Boga od pravoga Boga. Roclena, a ne stvorena, s Ocem
iednobitna, po kojem je sve stvoreno. . .<<Isus Krist se zove iedini
Sin BoZji, jer Bog-Otac nema drugoga Sina koji bi bio s Njim
iste naravi.
Sveto pismo zove i nas ljude djecom BoZjom. Ali vclika je
razlika izmeatu nas i Gospodina Isusa Krista. On je nara..,ni Sin
BoZji i odviieka, a mi smo sarno posinjeni po mil,osti koiu nam
je..stekao Spasitelj Isus Krist. Sveto pismo-veli: nA koji ga pri
miSe, dade im vlast da budu sinovi BoZji" (Iv l, l2). Svi mi, Aakle,
koji u Krista vjerujemo i po Njegovoj nauci Zivin-ro,posinjcna smo
d i e c a B o Zj a .
Isus Krist se zove i na5 Gospodin. Gospodin je nai, jer je
Bog. On sam veli za sebe: i Otic jedno smon (i; 10, 3Oi. Cos-
"Ja
podin je naS, jer je naS Spasitelj koji nas je svoiom krvlju otku-
pio, pa ie jednod biti na5 sudac, poglavar i uvijek na5 kralj. ,On
je od Boga odreileni sudac nad Zivima i mrtvima<< (Dap 10, 42).
U katakombama se desto nalazi nirslikana riba kao slika
Spasitelja. Slova grdke rijedi ihthys, Sto znadi riba, kratice su
105

koie znade: Isus Krist, BoZji Sin, Spasiteli' PoboZni su kr5iani
oJ'lttottu s velikim poitovanjem izgovarali irne Isus' Tako
je
kr5ianski pozdrav Hvaljen Isus!
nurtu" poboZni i hvalbvrijeclni
- s odgovorom: - Uvijeke. Rado se i poboZno pozdravljamo s
ovim sv"etimpozdravom' Sv. Toma I(empenac mudro savjetuje:
olsusa se drZi za Livota i na samrti; Njegovoj se vjernosti izrudi,
jer ti On sam moZe pomoii kad svi drugi iznemognu<'
ISUS KRIST JE ZAEET PO DUHU SVETOM
U Adamu je ljudska narav sagrijeSila pa je trebalo da ljud-
ska narav dade i zidovolj5tinu Bogu. Sin ie BoZii postao dovje-
to- Au moZe u ljudskoi naravi zado'roliiti Bogg ?.a.pres.tupke
je zadet po
liuclske naravi. To nas udi viera kad ispovijeda: "Koji
Duhu Svetom, roclen od Marije Djeviceo.
Sin BoZji je postao dovjekom tako da je uzeo du5u i tijelo
kako to i mi ijudilma-o. Zitet je ne p'o dovjeku.nego Pg.DYh1r
Svetom. Premi tome je Isus Krist pravi Bog, ali i pravi dovjek'
je
Bog je odvijeka zajedno s Ocem i Duhom Svetim, 3 i61'jskom
p"id" ,, vi"-".tn"kad Ga je Majka Boiia zat'ela pc Duhu Sve-
iom. ,A kad se navr5ilo lrrileme, posla Bog Sina svoga, roilena
od Zene, pokorna zakonu, da iskupi one koji bijahu pcd zakonom
da primimo posin5tvoo (Gal 4, 4-5).
Zate(e Sina BoZjega opisuje Sveto pismo ovako: "A u Sesti
mjesec posla Bog anelela Gabrijela u grad galilejski po imenu
Nazaret, k djevicl zarudenoj za muLa po imenu Josipa iz kyig
Davidove, i djevici je bilo ime Marija. I rede joj ancleo: Ne boj
se, Marijo! jer si niSla milost u Boga. Evo zadet ie5 i rodit ieS
sina i, nadjeni mu ime Isus" (Lk 1,26-27 i 30). Marija je, po tu-
madenju Svetih otaca, zavjetovala Bogu doZivotno dievidanstvo.
g,'tt, Tsrr.ietovana dje-
Zato ie shvaia poruku andelovu, kako bi
vica, mogla posiati majkom, pa pita analela: "Kako ie to biti
kacl ia ne tnam mula? I odgovori joj ancico: Duh Sveti ie doii
na tebe, i sila ie te Svevi5njega osjerriti, zato ie se i ono sveto,
5to ie se roditi kod tebe, zvati Sin BoZji" (Lk 1, 34-35). Kad je
Mariia shvatila, da ie, po nedokudivoj odluci BoZjoj, postati
I\4aikom Sina BoZjega i ujedno ostati djevicom, rede ponizno
andelu: oEvo sluZbenice Gospodnje, neka mi bude po rijedi tve
joj. (Lk 1, 38). Taj je das Marija djelovanjem Duha Svetoga po
stala Majkom Sina BoZjega.
U ditavoj Zivoj prirodi, bila ona biljna, Zivotinjska ili lj-ud-
ska, podmlaaai< Ootizi na svijet sudiglovanjem dvaju dimbellka:
-"Siogu i Zenskoga. Kod zadeia Sina BoZjega nema sudjelo'
106
1:anja dovjeka - mula, nego ie On zadet od djevice sudjelova'
- Du-
njem nadnaravnog duhovnoga biia, treie boZanske osobe
ha Svetoga. Ovo je nadnaravni izuz,elak u prirodi, iedinstverl
sludaj u ditavom svemiru.
Zade(e Sina Boijega po Duhu Svctomu ie misterij ili tajna
vjere. Mi znamo iz Objave da je tako, objavljena nam ie sama
dinjenica, ali umom svojirn nikad neiemo moii sasvim dokuditi
ovu vjersku istinu. Vjerska istina, Sto je Sin BoZji postao dov-
jekom, zovemo utjelovljenje Sina BoZjega.
Uspomenu na ovaj prevaZni dogadaj slavimo 25. III na
Blagovijest, i dnevno, kad ujutro, o podne i naveder molimo Po-
zdrav andeoski. Umjetnici osjetnim naiinom iztaLavaju navje5-
tenje utjelovljenja Sina BoLjega tako da prikazuju an<lela s lji'
lianom u ruci, a Mariju kako ktedi sva zanesena u moiitvi. Ljil.ian
ie slika djevidanstva. On znadi: Bit ie5 majka i ostati djevica.
Ponizna pak molitva, u kojoj se nalazi Marija, oznaduje pleme-
nitu Marijinu du5u koja je po molitvi i po potpunom predanju
u svetu BoZju volju postala vrijednom da bude Majkom BoZjom.
Sve Crkr,a hoie da se mi i dnevno sjeiamo utjelovljenja
Sina BoZjega, pa nam sta'"'ija na srce da svaki dan tri puta i to
r-r.jutro, o podne i navedei kad zvoni, izmolimo Pozdrav aniieos-
ki. Ta se molitva sastoji od rijedi andeiovih lvlariji i l\{arijina
odgovora antlelu. Kad molimo: rijed je tijelom postala i pre-
"I
bivala metlu nama< - tada hoiemo naglasiti: Rijed, jedinoro"
deni Sin BoZji, je dovjekom postao, i u ljudskoj naravi boravi
medu nama, da u naSoj ijudskoj naravi izvede vrhunaravno djelo
na5ega spasitelja.
Tajne svete vjere su na5a nedokuciva dobra. Radi toga im
dugujemo svaku dast i po5tovanje. Kad govoriilo o tajnama
rrjere, tada treba birati izraze i govoriti s osjeiajem ljubavi i
strahopoditanje. Sto razurrr kod vjerskih tajna ne moZe doku-
diti, to treba tvrdom i nepokolebivom vjerom liao od Boga danu
istinu vierovati.
ISUSOVO RODENJE
Car August izdade zapovijed da se u rimskom carstvu po-
pi5e sav svijet. Zapovijedi su se pokorili i Blaiena Djevica N{ari
ia i sv. Josip. U svrhu popisa poSli su oboje u grad Betlehem, jer
je sv. Josip potjecao izku1e i plemena Davidova, a David se rodio
u Betlehemu. Iz Nazareta u Betlehenr trebali su za put 4 dana.
DoSavSiu Betlehem nigdie nisu mogli dobiti stana, ier su sve
stanovevei zaposjeli putnici koji su doSli prije njih. Nije im pre-
107
3stalo drugo nego da se sklonu Lr
jednu Spilju koja je sluZila
za 5talu.
Oko pol noii dode Mariii trijeme da rodi. JoS nikada u
noviicsti
',it,ottnunonile niiedan znameniti svjetski dogadaj opisan tako je'
kao 5to Sveto pismo opisuje rotlenje Isusol'o: 'I rodi
Sina svoga prvenca, i povi ga u pelenice, i metnu u jaslc, jer
nisu imali mjesta u gostionicio (Lk 1, 7)' Ovo j9 drugo .roitenje
Isusovo. Prvi put ie Iius rotlen na nebu od Oca kao Rijed BoZja'
Logos, Verbum. To je misaono roetenje.Otac odvijeka s99z-11je
go7iu narav i spoznivajuii BoZju narav On ratla Misao ili Rijed
BoZju, a to je druga boZanska osoba. Druga bo-Zanskaosoba -u
uzima od BlaZene Djevice Marije ljudsku narav i raita
".ettre.rn
se kao dijete Isus, u kome su boZanska i ljudska narav neraz-
druZivo spojene u jednoj osobi i to u boZanskoj osobi. Jer je
Majka BoZji rodlta dijete, koje uz ljudskqnarav ima i boZansku
a osoba je sam oboZanska,to je rodila Boga pa joj s pravom
pripada naslov Majka BoZja ili Bogorodica. Kod prvoga raitania
i-i Isur samo Oca bez majke, a kod drugog samo Majku bez
zemaljskog oca.
Rodenje je Isusovo bilo dudnovato kao i {jegovo zate6e'
je Isusa zadela,ni
Mariia 'bani;e izguUita svoga djevidanstva ni. kad
taa j! roiita Kao Djevica Ga je zadela, kao- djevica Q1 je
rodila. Kako suniane zrake proilu kroz staldo, a da ga ne o5tete,
tako je i Isus doSao na svijet, a da nije povrijedio djwidanstvo
svoje majke. Kako zvijezde Salju sl'o.je zr.ake na zemlju, a da
priiom ne gube od svoie svjetlosti, tako-.ni Marija nije nita iz-
gubila od iroga djevidinstva kad je rodila Sina BoZjega' Djevi-
Eanstvo Majke BoZje prije poroda, u porodu i poslije p9r9d1
jedan je oO temet;nitr eUiatia nade vjere' ZaLo mi katolici, kad
god spbminjemo ime Marijino, uvijek.mu pridajemo dasni .naziv.:
EtuZe.taDjevica. Rodila je Isusa bez ikakve boli. Isus se je odi'
jelio od Uaite bez majdinih boli, kao S,tose zrelo voie lako i bez
bote5koie ottiAa od grane koja ga je hranila. Poroilajne boli su
posljedica istodnog grijeha. Jer Majka BoZia nije imala istodno.ga
grijdha, to nije poznavalani porodajnih boli. Po Stali je nakupila
starne i stavila u jasle, a fsusa p.otila u pelenice i poloZila ga
na slamu.
U blizini su se nalazili pastiri koji su bdjeli i duvali noinu
straZu kod svoga stada. Najednom kao da se nebo otvorilo pas'
tire obasja velika svjetlost. U svjetlosti sitle anileo k pastirima, a
oni se vrlo prepadoie. ,I rede ima andeo: Ne bojte se, jer gie,
iavljam vam veliku radost koja ie biti svemu narodu, j9r vam
se danas rodi Spasitelj koji je Krist Gospodin, u gradu Davido-
vu. E eto vam znaka: Naii iete djeteSce povito gdje leZi u jas-
lamau (Lk 2, 10-12). Kad je analeo svr5io svoj govor, pastiri
opazi5e kako se k ovom antlelu pridruZilo veliko mno5tvo drugih
108
anclela i svi su zajedno zanosno pjevali: nSlava Bogu na visini,
i na zemlji mir ljudima dobre voljen. Ovo je najljepda pjesma
Sto ju je ikada dulo ljudsko uho. Od toga vremena milijuni krS-
cana s posebnim veseljem ponavljaju antleosku pjesmu, a sv.
Crkva je spominje i u sv' Misi gotovo svaki dan.
Kad je nestalo svjetlosti, sokolili su pastiri jedan drugoga:
,Hajdemo do Betlehema da vidimo to sto se dogodilo, Sto nam
ie objavio Gospodin. I dodo5e Zurno, i nado5e Mariju i Josipa i
diete5ce gdje leZi u jaslamau (Lk 2, 15-16). Pastiri se puni vjere
poklone Isusu kao Bogu, a Majci Mariji ispripovjede sve kako
im se javio antleo, Sto im je rekao i Sto su andeli pjevali. Sutra-
dan su pastiri pripovijedali po svoj okolici radosni doZivljaj Sto
su ga doZivjeli velidanstvene Badnje noii. Tako su, eto, pastiri
postali prvi Siritelji svetoga evanctelja.
Obnavljanje uspomene na roilenje Isusovo je uvijek nov i
uvijek radostan doZivljaj. Nema povijesnoga dogailaja a ni vjer-
skoga blagdana koji bi u tolikoj mjeri smirio i razveselio ljudske
duhove kao roctendan fsusov. I danas, u ovo poratno vrijeme,
kad u mnogim zemljama vlada nezapamiena bijeda, kad mili
.iLrniljudi bez hrane, bez odijela, bez kro.ra nacl glavom, pomisao
na siromaSnogaIsusa u hladnoj Stali na tvrdoj slami dolazi kao
melem na ojaclene du5e. I{ali Isus, patnik vei u kolijevci, budi
I'jeru i jada nadu u dobrotu i milosrcle BoZje, koje ie nam na-
lion ovih stra5nih ku5nja dati konadno pravi i potpuni mir, a s
mirom i blagostanje.
NEZIVA PRIRODA OTKRIVA BOZANSTVO KRISTOVO
S istoka dolaze na poklon Isusu Mudraci koje poboZna
predaja zove Sveta Tri Kralja. Da se fsus rodio doznali su po
zvijezdi neobidnoga sjaja i ljepote. Do5av5i u Jeruzalem, pitaju
Mudraci: je kralj Zidovski Sto se rodio, jer vidjesmo nje-
"Gdje
govu zvijezdu na istoku i doilosmo da mu se poklonimo< (Mt 2,2).
Mudraci su bili udeni ljudi. Bavili su se prirodnim nauka-
ma, napose zvjezdoznanstvom. Bili su destiti i poboZni ljudi.
Iskreno su traZili Spasitelja. Bog ih je nagradio te su Ga i na5ti.
Bog im je objavio Spasitelja i to po zvijezdi, dakle preko nauke
kojom su se bavili.
Zanimljiva je pojava kako neiiva priroda otkriva boZanstvo
Kristovo. Kad se Isus rodio, nebo Salje dudnovatu zvijezdu po
l'9joj Isusa spoznaju Mudraci, predstavnici poganskogi svijeta.
More upoznaje boZansku moi Isusovu kad .ie Isus po njemu
nodao, a da nije u nj propao. Uti5ao je vjetar i valove na moru
109
i time pokazao da je potpuni gospodar
prirode' prema tome pra
B"g. Zemlja je upoznala Spasitelja kad se je prigodom smrti
"i potresla. Sunce upoznaje Spasitelja, jer je kod smrti
Njegove
je na
Nj"go"e pomrdalo. Sveto pismo izrijekom spominje da
Veliki petak po srroj zemlji bila tama od podne do tri sata poslije
podne. Tako je sunce izrazilo svoju bol i tugu nad mrtvim Stvo-
iit"tj"- i Gospodarom. Kod smrti su se Isusove >i stijene ras-
pukle, i grobovi se otvori5e, i uskrsnuie mnoga tjelesa svetih koji
su usnulin (Mr 27, 5l-52). Kako su po zvijezdi Mudraci doznali
za roclenje i boZanstvo Kristovo, tako su i po pomrdini sunca i
po potresu zemlje kod smrti Isusove mnogi spoznali boZanstvo
I(ristovo. Sv pismo veli: "A satnik i koji su s n.iim duvali Isusa,
vidjevdi da se zemlja trese i Sta se dogodiio, prepado5e se vrlo
govoreii: Zaista ovai bija5e Sin BoZji. (Mt 27, 54). I na svr5etku
svijeta, kad ie Isus drugi put doii na svijet, oiitovat (e neLiva
priroda moi Njegovu. ,Sunce ie pomraditi, i mjesec neie dati
svjetlosti svoje, i zvijezde ie s neba pasti, i sile ie se nebeske po
krenutin (Mr 24,29).
Kad su Mudraci do5li u Betlehem, "nado5e Dijete s Mari-
jom, materom njegovom, pado5e niiice i pokloni5e rnu se, p-a otvo-
iiS" blugo svoje i iinijeSe mu darove: zlato i tamjan i smirfiu" (Mt
2, 11). Ove je darove sv. Obitelj dijelom podijelila kao milostinju,
a dijelom pridriala za sebe i od toga Zivjela tt Egiptu u progonstvu.
S ovim se darovima gospodarsko stanje sv. Obitelii nije promijeni-
lo, jer je sveta Obitelj i dalje bila sirornaSna. Isus veli za sebe: nSi
romabak sarn i u poslu od mladosti svoje" (Ps 37, i6).
Sveti oci nalaze u darovima Mudraca i tajanstveno znaae'
nje, pa kaZu da su Mudraci sa zlatom ispovijedili da je Isus
kralj; sa tamjanom da je Isus pravi Bog, a sa miomirisnom
masii da je Isus pravi dovjek. ZIato je slika kraljevske moii i
dostojanstva. Tamjan se pali Bogu na dast, radi toga je dar tam-
jana - dar i vjera u boZanstvo Kristovo' Miornirisnim su mas-
tima nekada, a i danas, mazali mrtva tjelesa da se Sto dulje sa-
duvaju. Miomirisna mast darivana Isusu znadi da je Isus pravi
dovjek, da nosi smrtno tijelo koje ie kod ukopa trebati miomi'
risa ili balzama.
Sto iemo mi darovati Isusu? Mjesto zlata darovat cemo
NIu Zivu vjeru proniknutu Zarkom ljubavlju. To je vjera kojom
iemo tvrdo i nepokolebivo ispovijedati sve Sto je Bog objavio
i Sto nas po Crkvi katolidkoj udi vjerovati. To je vjera po kojoj
treba da na svakom koraku Zivimo i radimo. Miesto tamjana da'
110
rovat iemo Isusu na5e tople i srdadne molitve koje iemo revno
obavljati svakoga dana. PoboZne se molitve diZu ravno prema
nebu i dopiru do prijestolja BoZjega ba$ kao Sto su se i dim
tamjana vine prema nebu. A mjesto miomirisne masti prikazat
iemo Isusu Zrtve naSe,u prvom redu strpljivost naSu u svakoj
teZojprjlici, naroditou te5kim isku5cnjima.
SJEDINJENJE DVIJU NARAVI U JEDNOJ OSOBI
Sin BoZji je i nakoir utjelovljenja ostao Bog. Zato je ostao
i svuda5nji. Utjelovljenjem je podeo samo na novi naiin - kao
dovjek - biti i djelovati na zemlji. Kad nam se pokaZe nova zvi-
jezda, podinje ona biti za nas, ali ostaje i dalje na svodu nebes-
kom. Tako i Krist ostaje u slavi Oca, makar je siSao na zemiju.
Druga boZanska osoba, koju zovemo Rijed i Sin BoZji, uzela
je utjelovljenjem k svojoj boZanskoj naravi jo5 i ljudsku. Bo-
Zanska je osoba ljudsku narav tako nerazdruZivo ujedinila sa so-
bom da je ista osoba, Sin BoZji, po svojoj ljudskoj naravi postao
ba5 tako pravi dovjek kao Sto je po svojoj boZanskoj naravi od-
vijeka pravi Bog. Naravi se ipak nisu pomijeSale, niti pretvorile
jedna u drugu, ni obje u treiu. To se sjedinjenje dviju naravi u
jednoj osobi ili hipostazi zove osobno ili hipostatsko sjedinjenje.
Poradi hipostatskog sjedinjenja zovu Sveti oci i sva kr5iansha
naulia Gospodina Isusa Krista Bog-eovjek,
Utjelovljenje Sina BoZjega ie tajna vjere. Mi ne shvaiamo
nadin kako se Bog sjedinio s dovjekom, i kako su se dviie naravi
ujedinile u jednoj osobi. Ta Bogom objarrljena istina nadmabuie
na5e shvaianje. No iako nadmaSuje razum, nije protiv r.azuma.
Zaito ne?
Bog je mogao postati dovjekom, jer je beskrajno savr6en
u svemu, pa i u nadinu bivstvovanja. Bog je mogao pored svoje
boZanske naravi pridruZiti sebi joi i ljudsku narav, da postane
Njegovom bai tako kako je odvijeka Njegovom vlastita boian-
ska narav. Bog se time nije promijenio. Utjeiovljenjem se nisu
naravi pomije5ale, niti pretvorile. niti je u boZanskoj naravi 5to
nastalo ili prestalo. Samo je druga boZanska osoba zapodjela
novi odnos, stupila je u usku vezu s ljudskom naravi. Siava se
BoZja tim dinom joS jasnije oditovala, kao Sto se i sunce cini
3oS jasnije kad sine iza oblaka. Ljudska narav Kristova nije po-
rriZena time Sto nije imala svoje vlastite ljudske osobe. Naproiiv,
ona je uzviSena tim Sto je postala svojinom druge boZanslie oso-
be. Kao Sto je ljudsko tijel,o dasnije o-d Zivotlnis-tog poradi toga
sto ga oZivljuje razumna duia, tako je i ljudska narav u Kristu sa-
11,1

vr5enija od svake druge dovjedje naravi, jer je sjedinjena s dru-
som 6oianskom osobom. Ovim sjedinjenjem ljudske naravi s
Irugom boZanskom osobom podigla se ljudska narav Kristova u
dasii toliko da s pravom velimo: eovjek Isus Krist je Bog. Nloie-
mo i smijemo tako reii, jer istoj drugoj boZanskoj osobi pripada
i clovjedjai boZanskanarav.
Misterij se utjelovljenja Sina BoZjega dade bar donekle
csvijetliti i slikama uzetim iz prirode i na5egaZivota. Ali, dakako,
nema slike koja bi mogla savrSenoili potplrno predoditi i istu-
maditi boZanskutajnu utjelovljenja tako da prestane biti tajnom.
Jedna je slika i u nama samima. Sjedinjenje duSe i tijela u do
vjeku je pribliZno prikladna slika utjelovljenja Sina BoZjega.
Vei se sv. Atanazije u svom vjerovanju sluZi tom slikom. "Kao Sto
je umna du5a i tijelo jedan 6evjek, tako je Bog i dovjek jedan
Kristn. Dvije su naravi sjedinjene u Kristu otprilike onako kako
ie u usijanom ieljezu sjedinjeno LeLiezoi vatra, ili kako je danju
sjedinjen zrak i svjetlost.
Kad Isus sebe naziva Sinom Boijim, ili kad kaZe: uJa i Otac
jedno smou (Iv 10,20); usve sto Otac dini, to dini na jednaki nadiu
i Sin" (Iv 5, 10), tada govori o svojoj boZanskoj naravi. Kad se
naziva Sinom dovjedjim, ili kad kaZe: "Otac je veii od mene< (Iv
14,28),uOdeu ruke Tvoje predajem duh svojn (Lk23,46), tada On
govori o svojoj ljudskoj naravi. Kad je dudesa dinio, buduie do-
gadaje proricao, od mrtvih uskrsnuo i u nebo uza5ao,to su bila
djela koja je kao Bog vrSio. A kad se molio Ocu nebeskomu, hra-
nu uzimao, spavao, Zalostio se i plakao, trpio i umro, to su bila
djela koja je kao dovjek po svojoj dovjedjoj naravi vrSio. Vjera je
dakle na5a: Isus Krist je pravi Bog i pravi dovjek, jer imade bo-
Zansku i dovjedju narav.
ISUS KRIST JE PRAVI BOG
Svi se ljudi koji iole poznaju osobu Isusa Krista, dive Kri-
stu. Svi ljudi, bez obzira kojemu narodu, vjeri ili Zivotnom na-
zoru pripadali, priznaju javno i otvoreno da je Isus Krist velik
dovjek, uzor dovjeka, mudrac prvoga reda, svijetli zna(aj kojemu
nema jednaka, i slidno. Sva su ova priznanja hvalevrijedna i kazu-
ju mnogo, ali ne kazuju dosta, jer ne kaZu o Kristu sve, jer ne kaZu
glavno i bitno: da je Isus Krist pravi Bog.
Da je Isus Krist pravi Bog, svjedoderlarn starozavjetni pro-
roci. Oni Ga nazivaju: Bog, Bog s nama, Presvetli, eudotvorac i
drugim sliinim imenima. Prorok Izaija veli: nEto, djevica Ceza(eti
i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel - Bog s nama< (7,l4).
,'Jer nam se rodi dijete, sin narn se dade. Vlast podiva na ple-
LI2
'eudo do
iima njegovim. savjetnika' glasi ime njegovo, 'Jaki
'Knez
Bog','Otac vjedni', mirak (9, 5). onima, koji su du-
"Recite
hom klonuli: Budite jaki! Ne bojte se! Evo, Bog vaS! Osveta do-
lazi,pladaBoija. On ie sam doii, da vas otkupi. Tada ie se otvo-
riti odi slijepima, i uii gluhima otvorit ie seo (35, 4-5). Prorok
Jeremija ga zovei "Gospod je pravednost na5a (32, 6), a Daniel:
>Svetinad svetima< (9,24).
Za boZanstvoKristovo svjedodi Bog Otac. Kada je Isus Krist
bio kr5ten na rijeci Jordanu i kad se preobrazio na gori, duo se
sias s neba: >Ovo je Sin moj ljubezni koji je po mojoj volji< (Mt
3, 17 i 17,5). Ne sin po milosti ili posinak nego Sin po naravi, jer
ima boZanskunarav, pa je s Ocem i Duhom Svetim pravi Bog.
Isus Krist i sam svjedodi da je pravi Bog, pravi Sin BoZji,
iste biti s Ocem. >Ja i Otac jedno smou (Iv 10, 30) Isus hoie reii:
Imam istu narav kao i Otac, te sam jednako Bog kao i Otac. U
tom su Ga smislu razumjeli i Zidovi, pa su ga htjeli kao bogo-
hulnika kamenovati. >Mi te kamenjujemo radi huljenja Boga, re-
koie mu Zidovi, jer sam sebe diniS Bogom, premda si dovjek" (Iv
10,33). Isus ne pobija Zidovsko shvaianje kao krivo, nego ga jo5
nanovo utvrtluje kad kaZe da je Otac u Njemr-r i On u Ocu. Kad
Ga je u visokom vijeiu uodi smrti pitao veliki sve6enik pod zak-
letvom: >Zaklinjem te Zivim Bogom da nam kaZe5jesi li ti Krist,
Sin BoZji", rede mu Isus: - ja jesamu. Ne pita Ga veli-
"Ta kaza
ki sveienik: Jesi li posinak BoZji, jer je to bio svaki Izraelac, nego:
Jesi li naravni Sin BoZji. Isus odgovara jasno i pojadava izjavu:
"Odsad iete vidjeti Sina dovjedjega,gdje sjedi s desne strane sile
BoZje i dolazi u oblacima nebeskim" (MI 26, 51-54). Sad me pro-
gonite i na smrt iete me osuditi - upozoruje ih Spasitelj - a na
svr5etku svijeta iu vam doii kao sudac, cla suciim svima Zivirna i
mrtvima zajedno.
Zidovi su znali da Isus drZi sebe naravnim Sinom BoZiim.
Radi toga je i rekao veliki sveienik pred vijeiem: ,Huli na Boga!
Sta nad trebaju vi5e svjedoci? Evo, sad ste duli hulu. Sta mislite?
A oni (Zidovi) odgovori5e: Zaslviio je smrt( (Mt 26,65). Radi iz-
jave da je Sin BoZji osudi5e Zidovi Isusa na smrt i razapeie na
kriZ. A kad je Pilat krzmao da Isusa razapne na kriZ, jer ne nalazi
na Njemu nikakve krivice, odgovori5e Zidovi:
"Mi imamo zakon
i po zakonu treba da umre, jer se pravi Sinom Boi.jim<
(Iv 19,7).
Imajuii pred odima izjave, Zivot i smirenu smrt Gospodino-
vu, zakljudio je Rousseau: >Dd, ako je Zivot i smrt Sokratova do-
stojna mudraca, onda upoznajemo u Kristu Livot i smrt Boga*. A
poganski iasnik, zapovjednik straZe, gledajuci velidanstvenu smrt
l.su:gyu, zavapi sav potresen: >Uistinu ovaj dovjek bijaie Sin BoZ-
ji. (VF 15, 39). I na5a vjera u Isusa Kristi treba da glasi: Vjeru-
jem i javno, svedanoispovijedam da je Isus Krist, osn-ivadkr5ian-
stva, pravi Bog.
t Razum i objava o Bogu
113
 KRIST JE OZIVIO TROJICU MRTVIH
Kristovo boZanstvo divno osvjetljuje Njegova dudesa. Cu-
desa su Kristova zajandene povijesne dinjenice, a ne moZda pri-
de ili miti koje bi stvorila ljudska ma5ta. O dudesima govore sveta
evandelja kojih je vjerodostojnost obrazloZena i dokazana bolje i
sigurnije nego ikoje druge knjige na svijetu.
Cudesa su osjetni udinci koje Bog izvodi mimo zakona
ditave stvorene prirode da njima potvrdi koju istinu. Isus Krist
je dinio dudesada njima dokaZe,da je on uistinu Bog i da je nau-
ka Njegova istinita i od Boga.
Krist je oZivio trojicu mrtvaca: kier predstojnika zbornid-
koga Jaira, sina udovice iz Naima i Lazara, koji je vei 4 dana bio
u grobu. Kad je oZivio kier Jairovu, nazod.nasu bila trojica apo
stola: Petar, Jakob i Ivan, otac i majka djevojke i silan drugi svi-
jet koji je do5ao da mrtvu djevojku sprovode na groblje. Isus uze
mrtvu djevojku za ruku i rede: "Djevojko, tebi govorim, ustani! I
odmah je ustala djevojka i hodala, a bilo joj dvanaest godina, i
prepali su se od straha velikoga< (Mk 5, 4l-42). Jedinca su udo
vice iz Naima vei nosili na groblje. Sina je pratila na groblje ude
vica majka, a Sveto pismo veli: >I mnogo naroda iz grada i5lo
je s njom". fsusu se saZali tuZna udovica pa joj rede: >Ne pladi.
I dotaknu se mrtvadkoga lijesa i rede: "Mladiiu, tebi govorim:
Ustani. I sjede onaj koji je bio mrtav, i stade govoriti i dade ga
materi njegovoj. A strah obuze sve i slavili su Boga govoreii: Ve-
lik prorok ustade medu nama i Bog pohodi narod svoj< (Lk 7,
13-16). Kad je Isus do5ao naLazarov grob i rekao da odvale ka-
men s groba, odgovori mu Marta, sestra Lazarova: >Gospodine,
ved,zaudara, jer su detiri dana kako je umro. KaZe joj Isus: Ni-
sam li ti rekao: ako vjeruje5, vidjet ieS slavu BoZju. Kad odva-
li5e kamen . . , Isus povika iza glasa: Lazare,izidi napolje! I odmah
izide pokojnik obavit platnorn po rukama i nogama, i lice je nje-
govo bilo rudnikom povezano. Rede im Isus: RazveZite ga i pusti-
te da ide< (lv 71,39-44). I ovdje su nazodne sestre Lazarove Mar-
ta i Marija, i velik broj naroda koji je do5ao tje5iti pokojnikove
sestre.
Za svu je trojicu mrtvaca bilo posve sigurno da su bili mrt-
vi. Kad je Isus kod kieri Jairove postavio sumnju: ,Djevojka ni-
je umrla nego spava, nazodni su Mu se smijali, jer su znali da je
mrtva. Smrt je jedinca udovice iz Naima zajamdena time Sto ga
nose na groblje. Da se je i malo sumnjalo o smrti, sigurno ga
majka ne bi dala nositi na groblje. A da je alzar uistinu bio mr-
tav, svjedoii najbolje sestra Marta koja kaZe da vei i zaudara, jer
je vei 4 dana u grobu. Smrt i uskrsnuie Lazarovo potvrduju gla-
vari sveienidki i farizejski koji su sabrali skupStinu te govorili:
dinimo? Ovaj dovjek dini mnoga dudesa" (Iv ll, 47).
"Sto da
TL4
Uskrsnuie se zbilo ne po noii nego po danu. Ne u kaklrr
zatvorenu prostoru nego na otvorenom i javnom mjestu. Ne na
samu nego u nazodnosti brojnih i ozbiljnih sjedoka. Prema tome
dogadajima pripada istinitost i sigurnost najveia Sto uopie moZe
postojati u ljudskod dru5tvu.
Preostaju nam samo dvije moguinosti: Ili priznati iudesa
Kristova kako ih prikazuje Sv. pismo i reii o Isusu: >Velik pro-
rok ustade metlu nama i Bog pohodi narod svoj", ili pak biti skep-
tici, odajnici, du5evni bolesnici koji ne priznaju nijednu istinu,
pa ni tu da sami postoje, te dosljedno tornc nemaju ni vjere ni
nade ni u Sto, bilo na zemlii bilo na nebu.
KRISTOVA EUDESA
Krist je dinio dudesa na nrtvoj prirodi. eudesnim je na-
dinom lijedio raznovrsne bolesnike i izgonio iz ljudi nediste du-
hove.
Na svadbi je u Kani Galilejskoj pretvovio vodu u vino u ko.
lidini od 5-6 hl. eudo se dogodilo u nazodnosti svih gostiju. Sve-
to pismo dodaje: >Ovoudini Isus podetak dudesimau Kani Galilej-
skoj i objavi slavu svoju, i vjerova5e u Njega udenici< (Iv 2,11.).
Dvaput je dudom umnoZio kruh. Prvi put je imao pri ru-
ci samo pet hlebova i dvije ribe, a nahranio je do sita >oko pet
tisuia muZeva, osim Zena i djeceo i
"nakupi5e komada, Sto pre-
1ede,dvanaest punih kosarao (Mt 14, 20-2D. Drugi pr-rt je um-
noiio sedam hljebova i malo ribica tako cia se nasitilo detiri hi-
ljade ljudi, osim Zenai djece. >I svi jedoSei nasitiSese, i nakupi5e
komada sedam punih ko5ara Sto pretede( (Mt 15, 37-38).
Isus je, protiv prirodnih zakona, hodao po moru. nf vidjer.
5i ga udenici gdje hoda po moru, upla5i5e se govoreii: To je
sablast,i od straha povika5e.Ali Isus im rede: lJzdajte se, ja sam,
ne bojte se< (Mt 14,26-27). Jednom je rijedju utiSao vjetar i valo-
ve na moru. Sveto pismo opisuje prizor ovako: ude u laclicu
i podoie za njima njegovi udenici. I gle, velika "Tada
se oluja podiZe na
moru tako da se laclica pokri valovima, a on je spavao. I pristu-
pivSi k Njemu udenici njegovi, probudi5e ga govoreii: Gospbdine,
izbavi nas, propadosmo! A Isus im rede: Sto-ste bojaZljivi, malo-
vjerni? Tada usta i zapovijedi vjetrovima i moru, i postade ve-
Iika ti5ina<. A ljudi se zadudi5egovoreii: Tko je ovaj da ga slu-
sa3uv.;etrovii more?o (Mt 8,23-27).
,
s,tugu.Fq?p."jni su bolesnici koje je izlijedio. Satnikova uzetoga
izlijeiio je Isus, a da uopie nije bio nazodan kod sluge.
Kad je naime Isus htio poii u kuiu satnikovu da tamo izfiiadi
115
 slugu, rede mu satnik: nGospodine, nisam vrijedan da ude5 pod
krov moj, nego samo reci rijed i ozdravit ie sluga moj. I rede
Isus satniku: Poiti, i kako si vjerovao neka ti bude! I ozdravi slu-
ga u taj das" (Mt 8, 8 i 13). Drugoga su uzetoga bolesnika doni-
jeli pred Isusa na krevetu. Isus mu najprije oprosti grijehe ri-
jedima: uUzdaj se, sinko, opro5teni su ti grijesi tvoji". lza toga
mu rede: >Ustani, uzmi svoju postelju i podi kuii svojoj. I usta-
de i otide kuii svojoj. A silan svijet vidjev5i poboja se i proslavi
Boga, koji je takvu vlast dao ljudima" (Mt 9, 2 i 6-8).
Slijepca je od roclenja izlijeiio tako da mu je kalom na-
nazao odi i rekao: >Idi, operi se u ribnjaku Siloam. Otide dakle
i opere se i dode gledajuii" (Iv 9,7). Cetvorici je slijepih vratio
vid tako da im se dotakao odiju. Glubonijemom je stavio prste u
u5i i dotakao se jezika njegova te rekao: >Efeta, to znad.i: otvori
se. I odmah mu se otvoriSe u$i i razrije5i se svezajezika njego
va i govora5e pravilno" (Mk 7, 33-34). Gubavca je odistio od
gube rijedima: oHoiu: Odisti se! I odmah se odisti od svoje gube<
(Mt 8,3).
Bilo je ljudi nekada, a ima ih i danas koji hoie Kristova
dudesa protumaditi prirodnim putem, da ne moraju vjerovati u
Njegovo boZanstvo. Nisu uspjeli. Mealutim se tijeSe: Kad se
medicinska nauka jade razvije, nadi ie novih sredstava pa 6,e
moii lijediti bolesti lak5e i uspje5nije nego do sada. Tada ie se
i Kristovo lijedenje pokazati kao naravna stvar. Hoie li uspje-
ti? Neie. ZaSto ne? Mi dodu5e ne znamo dokle ie jo5 doii me.
dicinska nauka, ali znamo Sto neie moii. Krist nije upotreblja-
vao nikakvih ni tajnih ni javnih lijekova, nego samo rijed i do
dir, a ta sredstva nisu u razmjeru sa ozdravljenjima Sto ih je
poludio. Prema tome, koliko god se medicina mudila, s Kristovim
sredstvima neie nikada poluditi Kristova dudesna ozdravljenja,
jer tu ne postoji veza. A da je Krist bez ikakvih sredstava ili s
nerazmjernim sredstvima postizavao dudesne, nadnaravne udin-
ke, uzrok je jedino u Njegovoj boZanskoj moii.
ISUS EUDESNO LIJEEI LJUDE
Cetiri su evantlelista opisali Zivot i rad Isusov. Medu dje-
lima su zapisali i Isusova dudesa, ali ne sva. Veli naime sv. Ivan:
,A i mnoga druga dudesa udini Isus pred svojim udenicima koja
nisu napisana u ovoj knjizi". Cudesa je pak Isus dinio da do-
kaie da je nauka Njegova istinita i od Boga, i da je On pravi
Bog.< >A ova su (dudesa) zabiljeiena da vjerujete da Isus jest
Krist Sin BoZji, i da vjerujuii imate Zivot u ime Njegovo" (Iv
20,30-31).
116
Medu dudesima se Kristovim spominje kako je Isus, ula-
zeii u neko selo, izlijedio deset gubavaca. Gubavci su ga molili:
>Isuse uditelju, smiluj nam se!<.A Isus, vidjev5i ih rede im:
uldite, pokaZite se sveienicima! I kad su po5li, odisti5e se (Lk 17,
t3-14). Sveienici su bili sluZbene osobe koji su kao sluZbena
vlast proglaSavali tko je zdrav i smije biti u dru5tvu, a tko je gu-
bav pa se mora ukloniti iz dru5tva. Isus Salje izlijedene gubav-
ce k sveienicima da ih pregledaju i proglase zdravima, da smi-
ju natrag u ljudsko druStvo.
>,Lena,koja je dvanaest godina bolovala od tedenja krvi,
pristupi otraga i dotade se skuta haljina Isusova, jer je pomisli-
la u sebi: Ako se samo dotaknem haljine njegove, ozdravit iu.
A Isus okrenuvSi se i vidjev5i je rede: Uzdaj se, kieri, vjera te
tvoja izlijedila. I ozdravi Zena od toga dasa" (Mt 9, 20-22).
Bio je dovjek s osuSenomrukom. Isus rede dovjeku: ,Pru-
Zi ruku svoju! I pruZi i postade opet zdrava kao i druga". A fa.
rizeji, vidjev5i dudo, iz zavisti >izido5e i stvori5e odluku protiv
njega da ga pogube<(Mt 9, 13-14).
Kad je u subotu Isus bio u kuii nekoga poglavice farizej-
skoga pred Isusom se naale dovjek koji je imao vodenu bolest.
oA Isus ga se dohvati, izlijedi ga i otpusti" (Lk 14, 2 i 4). Dru-
gom se zgodom nalazio Isus kod ribnjaka u Jerusalemu i vidje
tamo dovjeka koji bio bolestan trideset i osam godina. Isus
ga upita: >Hoie5 li da ozdravi5? Odgovori mu bolesni: Gospodi-
ne, nemam dovjeka da me spusti u ribnjak. KaZu mu fsus: Usta-
ni, uzmi svoju postelju i hodi. I odmah ozdravi taj dovjek, uzme
svoju postelju, i hodao je naokolo< (Iv 5, 6-9). Tako se nepre-
stano niZu u svetim evantteljima ganutljivi prizori dobrote i mi-
losrila Isusova!
Ali ima ljudi, pogotovo danas, koji prigovaraju ovako: U
Kristovo su doba ljudi bili priprosti, naivni; nisu poznavali kriti-
dkoga ispitivanja, pak su mnogu pojavu smatrali neobidnom, a
u stvari je bila sasvim naravna. Tako su u naivnosti svojoj i
mnoga Kristova djela smatrali nadnaravnima ili dudesima!
Da je i u Kristovo vrijeme bilo opreznih i kritidkih ljudi,
baS kao i danas; da su ti ljudi iSli do u dno samoga dogactaja
prije nego su ga priznali dudom, prekrasno nam svjedodi sluZ-
beno povjerenstvo koje je ispitivalo ozdravljenje slijepca od po
roda. Kad je Isus izlijedio slijepca od poroda: >Susjedi su- i
koji su ga prije vidjeli da je prosjadio, govorili: Nije li ovo onaj
sto je sjedio i prosjadio? Jedni su govorili: On je. A drugi su
govorili: Nije nego mu je slidan. A on je govorio: Ja sam. Tada
mu reko5e: Kako ti se otvori5e odi? On odgovori: Covjek koji se
zo.veIsus, nadini kal i pomaza moje odi i rede mi: Idi u ribnjak
filo_am i operi se. Oti5io sam dakie i oprao se i progledaoo. Iz-
Iijedena slijepca dovedu k Zidovskom velikom vij6iu*kde ga je
tt7
istraZivalo. nI ne vjerovaSe Zidovi za njega da je progledao. I za-
pita5e ih: Je li ovo va5 sin za koga vi kaZete da se rodio slijep?
Kako dakle sada vidi? Odgor,ori5e njegovi roditelji: Znademo
da je ovo sin naS i da se rodio slijep; a kako sada vicli ne zna-
mo; i tko mu je otvorio odi ne znamo; niega pitajte, odrastao
je, neka sam govori za sebeu.Tada dozvaie opet dovjeka koji je
bio slijep i reko5e mu: Podaj Bogu sla'i'u (zakuni se da ieS
istinu govoriti). Sto ti je udinio? Kako ti je otvorio odi<? A do-
1'jsk odgovori: Vei sam vam rekao i niste vierovali, Sto hoiete
opet da dujete?" (Iv 9). Je li moguce i zamisliti veii oprez i pom-
niju kritiku od ove?
Slidno se dogactaloi kod drugih dudesa. Preostaje, dakle,
jedan jedini ispravni zakljudak: Vjerujem o Kristu i Njegovim
dudesima kako vjeruje i vjerovati udi sveta majka Crkva katoli-
dka.
ISUS IZGONI NEEISTE DUIIOVE
Sveto pismo svjedodi na viSe mjesta da je Isus izgonio
nedisteduhove iz opsjednutih ljudi.
Kad nedisti duh opsjedne dovjeka, tada se sluZi dovjedjim
osjetilima kao svojima. Kao Sto je itavlovo djelovanje svuda opa-
ko i za dovjeka samo Stetno,tako je napose Stetno za dovjeka ko-
ga opsjedne. Na zemlji se ne moZe zamisliti veie zlo nego kao do-
vjeka posjedne nedisti duh. Sveto pismo navodi upravo potresan
primjer. Sam je otac, koji je imao opsjednuta sina, pripovije-
dao Isusu: "Gdje god ga uhvati, baca ga, a on se pjeni i Skrguie zu-
bima . .. I desto ga baca u vodu i vatru da ga pogubi". Drugi je bio
uslijed tlavlova djelovanja tako bijesan, da su ga stavljali u klade
i verige i sve je izlomio.
Da su evantlelisti dobro poznavali ttarav ops.iednlria, slije-
di odito iztoga Sto jasno i todno lude opsjednuie od drugih bolesti.
Kad je Isus slao apostole u svijet, rekao iur .ie: >Bolesnelijedite,
mrtve diZite, gubave distite, tlavle izgoniteo (Mt 10, 8). K lsusu su
privodili usvebolesne koji su trpjeli od razlicitih bolesti i muka,
i opsjednute i mjesednjake i uzete,i izlijedi ih. (Mt 4, 24). Drugom
zgodom dovedu k Isusu "opsjednuta, slijepa i nijema, i izlijedi ga,
te je nijemi govorio i gledaou (Mt 12,22).Sveto pismo pozna >dva
cpsjednuta (dovjeka) koji su dolazili od grobova bijesni te nitko
nije mogao proii onim putem<. (Mt 8, 28).
Da je Isus izlijedio ba5 opsjednute,a ne kakve druge bolesni
ke, vidi se to najbolje iz povika opsjednutih ljudi. SadrZaj naime
onih rijedi Sto su ih vikali opsjednuti, nadilazi shvaianje obid-
118
noga tada3njega dovjeka. U Kafarnaumu u zbornici bija5e dov-
iek s nedistim duhom i povika: Sto imam ja s tobom, Isuse Na-
zareeanine?Do5ao si da nas pogubi5? Znam, tko si, svetac BoZjil
I zaprijeti mu Isus govoreii: Umukni i izidi iz njegalu (Mk I,
24-25). >I nedisti duhovi kad su ga (Isusa) vidjeli, padali su pred
njim na koljena i vikali: Ti si Sin BoZji" (Mk 3, M). Kad je
Isus doSao u Garazensku okolicu, odmah mrr iz grobova izicle u
susret dovjek s nedistim duhom koji je Zivio u grobovima, i nitko
ga nije vi5e mogao svezati ni verigama, jer je desto bio metnut u
klade i u verige, pa je iskidao verige i izlomio klade, i nitko ga ni-
je mogao ukrotiti. I neprestanoje bio dan i noi u grobovima i go-
rama viduii i bijuii se kamenjem. A vidjev5i Isusa izdaleka, po-
trdi i padne pred njim nidice. I povikavSi iza glasa rede: Sto imam
ja s tobom, Isuse, Sine Boga svevi5njega?Zaklinjem te Bogom, ne
mudi me!" (Mk 5, 1-7).
Opsjednuti imaju poseban strah pred fsusom Sto ga drugi
ljudi nemaju. Dok drugi bijednici s velikim pouzdanjem dolaze k
Isusu, opsjednuti bjeZe od Isusa. Lijedenje se opsjednutogazbivalo
redovito tako da je nedisti duh prije nego je iza5ao stra5no izmu-
dio dovjeka. Neki je otac imao opsjednuta sina. Isus rede nedisto-
mu duhu: >Nijemi i gluhi duSe, ja ti zapovijedam, izidi iz nje-
ga i vi5e u njega ne ulazi. I povikav5i i izlomivii ga vrlo, izicle, i
udini se kao mrtav tako te su mnogi govoriii: Umro jelu (Mk 9,
25-26\.
Da se radilo o opsjednutima, a ne o kakvim drugim bolesni-
cima, vidi se i po tome 5to nedisti duh, kad ga je Isus istjerao,
trali da radi drugdje. Kad je Isus izagnao nediste duhove iz do-
vjeka, molili su ga oni: "Po5alji nas u svinje da u njih udemo. I
dopusti im. I iziSav5inedisti duhovi, ueloSeu svinje. I s velikom se
navalom strmoglavi dopor u more. . . i potopiSe se u moru" (Mk
5,r2-r3).
Da je Isus izgonio nediste duhove - to je dinjenica. A iz-
gonio ih je ne ljudskom nego boZanskom snagonl. Da ima i danas
opsjednutih ljudi, najbolje svjedoie naSi misionari koji kod pre
povijedanja svetoga Evandelja u misijama desto nailaze na opsjed-
nute i na pojave opsjednuia upravo onakve kakve opisuje sveto
pismo. Tako ljudski Zivot nakon 2.000godina todno potvrctuje evan-
deosku povijest.
KRISTOVA SU EUDESA NADNARAVNI UEINCI
Da su Kristova dudesa uistinu nadnaravni udinci, a ne kak-
ve ljudske sljeparije, vidi se to vrlo lijepo i iz okolnosti u kojima
119
ie Isus dinio dude5a.Kod Kristova dudesa nema ni traga kakvoi
iebidnosti.
Ni od koga nije za udinjena dudesa ni5ta primio, makar je
bio siromah i dobro bi mu doSli darovi. Sveto pismo, kad kaZe:
sam, i u naporima od mladosti svojeo (Ps 87,16,),primje-
"Siromah
njuju Sveti oci na Isusa, i vele za Ni da je ubogo Zivio ditav svoj
Zivot. Sam pak za sebe rede Isus: "Lisice imaju jame i ptice ne-
beske gnijezda, a sin dovjedji nema gdje da zakloni glavu< (Idt 8,
20). I On i udenici bili su jednom zgodom tako gladni da su ,tr-
gali klasje, trli ga rukama i jeli. (Lk 6, 1). A ipak nije ni od koga
niSta uzeo da ukloni svaku sjenu sebidnosti od sebe.
Kada je u pustinji dudesnim nadinom nahranio ljude, spre-
mala se svjetinja da Ga iz zahvalnosti izabere kraljem. A Isus,
mjesto da iskoristi priliku i dade se proglasiti kraljem, pobjegne
izmetlu svjetine u goru sam. nA kad Isus dozna da ie doii, da
ga uhvate i udine kraljem, otide opet sam u goru< (Iv 6, 15). Kad
je kralj Herod vidio Isusa, silno se razveselio misleii da ie Isus
pred njim i njemu za volju naiiniti koje dudo. Da je to Isus udi-
nio, nema sumnje da bi stekao prijateljstvo Herodovo. Medutim,
Isus pred Herodom ne dini dudesa i tako odbija naklonost He-
rodovu, jer Herod nije traZio iudo za dasnu svrhu, da se time pro-
slavi Bog, nego za zabavu.
Isus ne dini dudesa da zlorabi svoju moi. Mogao se osve-
titi ljudima, ali to nije dinio. Kad Samaritanci nisu htjeli primiti
Isusa, reko5e ogordeni udenici Jakob i Ivan: "Gospodine, hoie5 li
da kaZemo da oganj siile s neba i da ih uni5ti? A on okrenuv-
5i se zaprijeti im govoreii: Ne znate dijega ste duha. Sin dovjedji
nije do5ao da pogubi duie nego da ih spasi" (Lk 9, 54-56).
Svrha radi koje Isus dini dudesa uvijek je samo najdistija
i najplemenitija. Pred odima ima samo slarrr BoZju, obraienje
ljudi i oproitenje grijeha. Iz Marije Magdalene,koja je bila poz-
nata kao javna greSnica, istjerao je Isus 7 clavola. Nakon toga se
obratila i postala velika ugodnica BoZja tako da su njoj fsus na-
kon uskrsnuia meilu prvima javio. Kada se Isus svratio u kuiu
Zakejevu, mrmljali su Zidovi govoreii: >Svratio se kod gre5nog
dovjeka" A Isus ie na to: >Danasdoile spasenjeovoj kuii, jer je i
on (Zakej) sin Abrahamov; jer je Sin dovjedji doSaoda potraii i
spase Sto je izgubljeno. (Lk 19, 6-10). Nakon ozdravljenja natle
Isus tridesetosamgodi5njegabolesnilia u hlamu i rede mu: >Eto
si ozdravio, ne grije5i viSe, da ti se Sto gore ne dogodi" (Iv 5, 14).
Kad je prigodom Levijeva poziva za apostola Isus u njegovoj
kuii jeo i pio s greSnicima, prigovorali su knjiZevnici i farizeji
govoreii: jede i pije s carinicima i gre5nicima?A Isus duvSi
"Za\to
to rede im: Ne trebaju zdravi lijednika nego bolesni; nisam do5ao
da zovem pravednike nego gre5nike< (Mk 2, 16-l:1).
Nadin na koji je Isus dinio dudesauvijek je najdasniji. eude-
sa dini na javnim mjestima: u sinagogarna,u hramu, na ulicama,
120
po gradovima. Rijedi Sto prate dudesa vazda su ozbiljne i svete.
Plod je dudesaoplemenjivanje ljudskoga duha po krepostima na-
ravnima i nadnaravnina, neprestanodizanje ljudskih du5a k Bogu.
Sve je, dakle, kod dudesaKristovih uzvi5enoi plemenito, dostojno
vclidinc i plcmenitosti Sina Boijega.
ISUS KRIST JE PROROK
Proro5tvo je sigurni navje5taj buduiega dogadaja koji se iz
naravnih uzroka ne moZe predvidjeti. Prorok todno i sisurno ot-
kriva buduie dogadaje. Jasnim rijedima opisuje ono Sto ic sc do-
goditi pa i u najdaljoj buduinosti. To znanje buduiih dogadaja
nije naravno ili obidno ljudsko znanje, nego znanje od Boga <iano.
Isus Krist je najveii prorok svih vremena. Proricao ie mno-
go, a proro5tva su se u tandine ispunila. Proricao je ne ljudskim,
nego boZanskim znanjem. Isus je posjedovao trostruko znanje.
Znanje stedeno do kojega je doSao putem osjetila. To ie znanje
jednako naiemu, a 7,ove se prirodno ili iskustveno znanie. Povrh
prirodnoga znanja imao je i uliveno znanje. To su gotove spoznaie
koje Bog obidaje davati i svetima. Treie je znanje Njegovo bla-
Zcno gledanje kojim, gledajuii BoZju narav, u Bogu spoznaje
sve dogaelaje svih vremena. Kod proricanja je dolazilo do izralaja
samo nadnaravno znanje: u-liveno i blaZeno gledanje. Radi toga su
proro5tva Kristova sigurni znak da je Isus poslanik Bo1ji, a nauka
Njegova istinita i od Boga.
Isus je prorekao da ie Ga Juda izclati. Na Zadnjoj riederi
rede Isus udenicima: ,rZaista vam kaZem iedan ie me izrnectu vas
izdati<. A udenici su Zalosni sval<i za sebepitali Isusa: 'Da nisam
ja, Gospodine?o Konadno ga upita i Juda: ,Da nisam ja, rabi?n
Isus mu odgovori: nTi kaza" - ti si taj. Kad je Isus bio s udeni
cima u Getsemanskom vrtu, dode Juda i s njiure deta velil<a s rna-
derrima i toliagama. A Juda irr dade znak govoreii: ja
"Koga
poljubim, onaj je, drLite ga. I odmah pristupiv5i k Isusu rede:
,,Zdravo, rabil I poljubi ga. Tada pristupiSe i digoSe ruke na Isusa
i uhvati5e ga" (Mt 26).
Petru je prorekao da ie ga triput zatajiti. Petar se iunadio da
ie biti vjeran Isusu i uz cijenu Livota. bi mi trcbalo i um-
"Ako
rijeti s tobom, neiu te zatajiti". A Isus ie mu na to: >Zaista ti
l<aZem: noias priie negoli pijetao zapjeva, tri puta ie5 me zata-
jiti< I doista. Dok se Petar nalazio u dvori5tu vclil,:oga sveienilra
da vidi svrietak Isusov, pristupi k njemu jedna slu5kinja govo-
rcii: ti si bio s Isusom Galilejcem." A on zataji pred st'ima go-
"I
voreii: Ne znam Sto govori5. Malo kasnije ugleda ga druga slu5ki-
nja i rede: uI ovaj bija5e s Isusom Nazareianinom. I opet zatajl
nr
(petar) zakletvorn:_rNe znant toga dovjeka.,. Nedugo iza jer
toga re-
Petru: nDoista i ti si od njih' -te i go
i.;s:: Jl.*" ;;eienfdkg
'tada
i,Jr:"trt"l"jraaje. se (Petar) stadc prcltlinjati i zaklinjati:
N; r;; toga tovieka( (Mt 26)'
Tsrrsie u viSe mahova otvorenoi jasno prorekao svoju smrt
i ,Evo, ulazimo u Jcntsalem, i Sin ie dovjedji biti pre'
aan gia"arima sveienidkim i knjiZevnicima, i osrrdit ie ga na
"rt.i".,2"'
smrt."i oredat te ga neznaboScimada mu sc narugaju i da ga bidu-
iu i razaonu, i treii ie dan trskrsnuti" (Mt 20' 17-20). Propast Je-
iusafema ororiie Isus rijedima: >>Zaista vam kaZem: Neie ostati
ovdje kamen n4 kamenu [oji se neie raz-valiti" (Mt 24' 2)- Da se
je prorodanstvo o propasti Jerusalemadoslovno ispunilo, to opisu-
ju: svjetovni povjesnidar Josip Flavije i crkveni povjesnidar Eu'
zebije.
SveznanieIsusovo, koje je oditovao u proroStvima, dokazuje
boZansko oosl-anje lsusovo' Ali ono dokazuje i to da Isus prati
Tivot i diela naSa.Kako je njegovo znanie svestrano i nepogreSivo,
neie nam nikada dobro djelo upisati u zlo, a ni zlo u dobro, nego
ie svako dielo zabiljeZiti todno po njegovoj vrijednosti. Trsimo
se da ditav na3 Zivot bude ispunjen dasnim i poitenim djelima'
cljelima iz ljubavi k Bogu udinjenima, da nam budu na vjednu
utiehu i radost.
ISUS POZNAJE TAJNE LJUDSKIH SRDACA
Mi ljudi imamo svaki u svom srcu tajnd za koje drugi lju-
di ne znaiu i ne mogu znati, ako im mi naSe tajne ne otkrijemo'
Siovi5e, n"i ancteli, ni nedisti duhovi ili davli ne znaju na5ih tajna,
makar su po umnim sposoblostima daleko nad dovjekom' Tajne
Iiudskih srdaca pozna samo Bog koji "ispituje sva srca i zna sva-
Iiu oomisao i Zeliu" (l Dnev 28, 9). "Ja, Gosirod, istraZujem srce,
ispiir-riem bubrege, da naplatim svakome prcma putovima nje-
govim. kako zasluZuju djela njegova( (Jer 17, 10)'
Kad ditamo sveta evanitelja, na mnogim mjestima nalazimo
da ie Isus otkrivao tajne ljudskih srdaca. Kad su Natanaela doveli
k Iiusu da postane Isusovim udenikom, rede mu Isus: >Evo,zaista
je Izraelac n kom nema lukavStine' Rede mu Natanael: Odakle me
toznaie5? Odgovori mu Isus: Prije negoli te pozna Filip, vidjeh te
lad si bio pod smokvom<. Tu podsjeia Gospodin Natanaela na
na neki oro5li dogadaj koji je poznat jedinomu Natanaelu. Ovo je
znanie Isusovo tajne Natanaelove tako potreslo Natanaela da je
od. silnoe iznenadenja uskliknuo: "Uditelju, ti si Sin BoZji' ti si
kralj Izrielskio (Iv 1,4749)'
t22
Na drugom mjestu ditamo u Svetom pismu kako je Isus
razgovarao sa Zenom Samaritankom na zdencu Jakobovu. Metlu
ostalima rede joj Isus: "Idi, dozovi svogamuZa i docli ovamo. Nato
ce mu Zena: Nemam ja muZa. Rede joj Isns: Pravo si kazala: Ne-
mam ja muZa; jer si imala pet muZeva; i l<ogasaC ima5, nije ti
muL, to si kazala po istini. Rede mu Zena: Gospodinel vidim da si
prorok< (Iv 4, 16-19). Kad je Zena vicijcla da Isus zna sve nje-
zine tajne, to je na nju tako djelovalo da je na bunaru ostavila
pehar svoj, oti5la u grad i rekla ljudima: ,Dodite da vidite dov-
jeka koji mi kaza sve Sto sam udinila; da nije to Krist?< (Iv 4,29).
Neki od knjiZevnika, duvSi da je Isus uzetomu oprostio gri
grijehe, reko5e u sebi: Ovaj pogrduje Boga". A Isus, vidjev5i po-
misli njihove, rede:: >Za5tozlo mislite u srcima svojim?u
Farizej, po imenu Simun, pozove Isusa u goste. I dok je Isu-
sus boravio kod stola- dode u kuiu Marija Magdalena, koia je bi
la poznata u gradu kao javna gre5nica, >I stav5i straga kod nogu
njegovih, pladuii stade suzama prali noge njegove i kosom s gla-
vc svoje otare ih te je cjclivala noge njegove i s pomaSiu ma-
zala. Kad to vidje farizej lioji ga je pozvao, pomisli u sebi: Da je
ovo prorok znaobi, dakako, tko i liakva ie Zena koja ga se dotiie,
da je gre5nica.Tada prozbori Isus i rede mu: Simune, imam ti ne-
sto kazati. On rede: Uditelju, kaii ! -- Dvojica su bila duZna
jednomu vjerovniku: jedan je bio duZan pet stotina dinara, a dru-
gi pedeset.A kad oni ne imadoSeodahle da vrate, pokloni odboji-
ci. Koji ie ga dakle od njih viSe ljubiti? Odgovori Simun: Mislim
<ia onaj, komu je vi5e poklonio. Isus mu rede: Pravo si sudio. I
okrenuv5i se k Zeni rede Simunu: Vidi5 li ovu Zenu?Udoh u tvoju
kuiu, vode mi za noge nisi dao, a ova suzama obli noge moje i
svojom kosom otare. Cjelova mi nisi dao; a oria, otkako ude, nc
presta cjelivati noge moje. Uljem nisi pomazao glave mojc, a ona
pomaiiu pomaza noge moje. Zato ti kaZem: OproSteni su joj gri
jesi, jer je mnogo ljubilan (Lk 7, 3847).
Isus je poznavao tajne svojih suvrernenika.Isto tako je po-
znavao tajne svih ljudi prije svoga dolaska na zemlju, kao Sto
poznaje i tajne svih nas koji Zivimo nakon Njegova uza5a5ia na
nebo. Poznaje tajne jer je Bog. Otkrivao ih je i otkrivat ie ih jer
je Bog. Jedne tajne otkriva jo5 za Zivota ljudi, a sve ie othriti na
sudnjem danu kad ie suditi svima ljudima svega svijeta zajed-
no. Kakve su na5e tajne? Da li je na5a savjest zadovoljna s njima?
Ako ih savjest hvali, tada ie ih Bog nagraditi.
t23
 KRISTOVA SVETOST I MUDROST
Da je Isus Krist obeiani Spasiteli svijeta dokazuje svetost i
mudrost Njegova. Svetost je Njegova Zivota i mudrost Njegove
;rauhe tolika da nadvisuje sve uzore i genije svega svijeta kroz
c'itavu povijest toliko, koliko sjajcm i toplinom sunce nadvisuje
sva druga nebeskatjelesa.
Svetim zovemo dovjeka koji dini kreposna djela i u te5kim
okolnostima. Samo onaj je svet koji neprestano, spremno, lako i
veselo dini kreposna djela ne salno kad je to lako nego i onda kad
dotlu velike napasti i poteikoie. Nije svetost u tome da netko sa-
rno koji put svlada napast na grijch, 6uva se grijeha i udini koje
plcmenito djelo kr5ianskog milosrda. Trajno i na svakom kra-
iu treba izbjegavati zlo i diniti dobro tako da to ualeu krv, pa do-
r,iek Bogu za ljubav dini plemenita djela lako i veselo i onda
kad to traLi naive(e ?rtt'e.
Za svoju svetost sviedodi sdrn Isus ovako: >I onaj koji me
ic poslao, sa mnom je i nije me ostavio sama, jer ja svagda dinim
5to je njemu drago" (Iv 8, 29).
Krist je Gospodin neprestano sjcclinjen s nebeskim Ocem. Ci-
tav Zivot Njegov nije drugo nego savr5enoispunjavanje Odevevo
lje. On otvoreno pita svoje protirznike: "Tko ie mi od vas doka-
zati kakav grijeh?" (Iv 8,46). i nitko se od protivnika nije usudio
ni rijedi reii protiv. Kad su htjeli Isusa osuditi na smrt: >Glavari
sveienidki i sva skupStina traZahu laZr-rosvjcdodanstvona Isusa da
bi ga na smrt osudili, i ne naeloSe,prernda pristupi5e mnogi laZ-
ni svjedoci< (Mt 26,59-60). Tako i samo veliko vijeie mora priz-
mati Isusovu svetost kad se mora utjecati laZnim svjedocima. Sv.
Petar veli za Isusa "koji grijeha ne udini, niti se naclelukav5tina u
ustima njegovim" (1 Petar 2, 22). Sv. Pavao kaZe za Isusa da je
On veliki sveienik koji je >svet,nevin, neokaljan, odvojen od gre
Snika,i uzviSenijiod nebesan(Hebr 7,26).
I sam Pilat koji je imao na smrt osuditi Isusa, a konadno
Ga pod pritiskom sile i straha i osudio, sr,iedodiza Isusa:
"Nikak-
ve krivice ne nalazim na ovont dovickuu. ,Sazvar,Si glavare sve-
ienidke, i sveienike i narod, rede im: Dovrdoste mi ovoga dovjeka
kao da buni narod, i ja sam ga eto pred vama ispitao i nisam na-
Sao u ovom dovieku ni jedne hrivice zbog koje Ga vi tuZiteo (Lk
23,4 i 14)Juda izdajnik, vidjevSi svoj zloiin, ispovijeda otvoreno:
oSagrije5iosam izdav5ikrv neduZnu"(Mt 27,4).
Citav je Zivot Isusov postojana i neprestana borba protiv
zla. Gre5nicima opra5ta grijehe i sokoli ih da ne grije5e viSe. Iz
opsjednutih izgoni davle, uzroinike grijeha i svakogazla. DruZi se
s gre5nicima da ih poudi i podigne na dcstit Zivot. Dragovoljno pri-
ma uvrede i poniZenja, pa i sarnu smrt, samo da pokaZe ljudima
koliko mu je na srcu dobro ljudi. Sveto pismo oznaduje sav rad
r24
Isusov ukratko rijedima: >Pro5aoje (svijetom) dineii dobro" (Dap
10,38).Krist je uzor u svim krepostima u najviSem stupnju. U lju-
bavi je prema Bogu i bliZnjemu nedokudiv,u milosrdu prema tje-
lesnim i du5evnim bolesnicima nepogreSiv.Zato s pravom svi sve-
ci gledaju u Isusu najvi5i uzor svetosti kojega svi nasljeduju i bez
kojega jo5 nitko nije svetim postao.
Krist je posjedovao divno umno ravnovjesje. Kod Njega je
bila tolika oStrina shvaianja i mir u sutlenju, da Ga ni najopred'
niji iivotni dogatlaji nisu mogli pokrenuti da skrene bilo lijevo bi-
lo desno. Krist je jedini znaiaj u kome vlada savrSeni sklad iz'
metlu oprednih kreposti: pravcle i milosrila, jednostavnosti i du'
bine, poniznosti i vetikoduSnosti,pralitidnoga lacia u svakidalnjem
Zivotu i visoke kontemplacije, koja trali naivcci mir i tiSinu: iz-
meilu muZevne odvaZnosti i srdadnosti, izmcdu ljubavi prema Zi
votu i mrZnje na Zivot, izmedu veselja koje klide i duboke Zalosti
koja potresa ditavim biiem.
Krist nije bio ni prevaren ni varalica. Ni du5evni bolesnik ni
umi5ljeni zanesenjak.On je genij nad svim genijima i Svetac nad
svim Svecima. Iz savr5enogsklada, koji je vladao u Kristovoj oso-
bi izmeilu uma i srca, du5e i tijela, boZanskei ljudske naravi po-
tekla je krSianska nauka, Crkva svetih i sva kr5ianska kultura.
ISUS TRPI KROZ CIJELI ZIVOT
O Isusu ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju: "Muden
pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopann.
Citav Isusov Zivot je neprestano trpljenje. Njegove muke po-
dinju onim dasom kad se pojavio na zemlji. A zaito? Rodio se kao
siromaSno,ubogo dijete u Stali. Ni ta Stala nije bila vlasni5tvo
Njegove Majke i hranitelja nego je bila tufla. Ljudska d,jecase ro-
de u kuiici kakvoj-takvoj, a samo u izvanreclnim se prilikama do'
gactada se rode u Stali. Takve su izvanredne prilike kad uslijed
strahovitog ratnog razaranja najednom tisuie ljudi ostanu bez
krova nad glavom, pa moraju makar i u Stalu na stan samo da
spasegoli Zivot. Sin BoZji trpi vei kod samogaroclenja najveiu bi
jedu i siroma5tvo, ito trpe ]judska djeca rijetho kada u Zivotu, i to
samo u najteZim povijesnim odlorncima, kad nastupe ratovi, pop-
l1' lave i slidne priodne nepogode.
l'r Prvi mu je leLaj na slami u jaslama. On je kao druga bo-
li Zanska osoba s Ocem i Duhom Svetim stvorio ditav svernir, s
neiskazanim blagom i bogatstvom, a sim leZi kao nejako dijete
me(Iu Zivotinjama u hladnoj Stali, na oStroi slami i u tvrdim jas-
Iama!
125
 Jedva je do5ao na svijet, vei Ga ljudi progone. Krvolodni
kralj Herod hoie Ga pogubiti. Herod je duo o malom Isusu da je
Isus kraij Zidovski, pa se pobojao ne bi li mu bio suparnik. Od
straha da ne izgubi prijestol, htjede Herod ubiti Isusa. A da bu-
cie siguran da je uistinu pogubio Isusa, dade pogubiti svu muSku
djecu do 2 godinc u Betlehemu i okolici. Medutim su po BoZjoj
uputi BlaZena Djcvica Marija i sv. Josip, jo5 prijc nego su doSli
Herodovi vojnici, pobjegli s Isusom u tucltt zemlju - Egipat. U
Egiptu boravi sveta Obitelj tako dugo dok nije Herod umro. Na-
kon smrti Herodove vraia se sveta Obiielj u Nazaret gdje Isus
sprovodi svoj skroviti Zivot do 30. godine. U kuii radi sve poslove
kao i sva seljadka i radnidka djeca. Majci pomaZe oko kuianstva,
a hranitelju u tesarskom obrtu koji je sigurno jedan od najteZih
obrta. Tesarske su ruke krvave od Zuljeva, a zarada slaba. Posla
preko glave, a dohoci tek toliki da se preZivi. U vrijeme rata
ljudi se tuie na ratnu bijedu. I s pravom se tuZe, jer je bijeda
uistinu velika, a trpi je sav svijet i svi staleZibez razlike. Ali svaki
rat ima svoj svr5etak i ratna bijeda svoj konac. Nakon rata nastu-
pa opet redoviti Livot pa ljudi brzo zaboravljaju rat i njegovu bi-
jedu. Kod Isusa nije bilo tako. Njega prati bijeda ditav Livot, a
podnosi je dragovoljno s najuzvi5enijom nakanom: da proslavi
Boga i otkupi ljude. Divan nam je primjer dao i ganutljivu titje-
hu ostavio. Kad se sjetimo, da je On, nevini Bog, toliko trpio za
dr-uge,tada je i nama lak5e trpjeti, jer trpimo radi svojih grijeha
i slabosti, a trplienje na5e ima svrhu izbrisati uvrede Sto smo
ih Bogu nanijeli.
U Isusovu Zivotu nije bilo dana bez udarca, ni veselja bez
boli. Kad mi gleclamosliku trpeiega Isusa, tada obavljamo u pa-
meti svu teZinu Isust-rvihboli. Upravo je tako i Isus, jer je svez-
najuii Bog, unaprijccl znao i vidio, kao u slici, sve muke Sto ie ih
trpjeti, i boli Sto ie ih pretrpjeti. Sav je Zivot Isusov Njemu bio
neprestano tako jasno pred odima kao da se vei sav Zivot pred
Njim razvio i svr5io. Radi toga se On nalazio u trajnoj srnrtnoj
muci. Smrtna je tjeskoba svakim danom sve vi5e rasla i posto-
jala je to veiom 5to se viSe pribliZavao Veliki tjedan, kad su naj-
veie muke i patnje stvarno nastupile.
Joi veie su bile Isusove patnje u javnom Zivotu. Nakon 30.
godine je nastupio kao javni uditelj propovijedajuci BoZju nauku.
Jedna je od najteZih sluZba u ljudskom drustvu uditeljska sluz-
ba. A Isus je kao uditelj propovijedao rnnogo i naporno, a Livio
vrlo oskudno. Zivio je od darova dobrih ljudi, a tko Zivi od darova,
ni ne jede koliko bi htio, a jo5 manje Sto bi irtio. Tako je i s odije-
lom, a joS gore sa stanom. Za svoj je pleneniti rad doZivljavao
strahovite uvrede i nezahvalnosti.U podvalama su neprijatelji i5li
tako daleko da su mu predbacivali, da ima ttavla u sebi, i da s po-
moiu ilavla dini dudesa.Takvi i slidni doiivljaji bili su Isusov svag-
da5nji kruh.
726
Sveto pismo veli za Isusa da je trebalo da Krist trpi i tako
ude u slavu svoju (Lk 24,26). To isto vrijedi i za svakoga dovje-
ka. Livot se ne da zamisliti bez patnja. Patnje treba snositi iz lju-
bavi prema Bogu. U patnjama se du5a ku5a l<ao zlato u vatri. U
patnjama se duSa disti. Iz patnja treba da du5a izade dista i ne-
iina, pa da se onda, nakon ovoga Livota, sveta vrati k Bogu.
ISUS U GETSEI\TANSKOM VRTU
Na Veliki detvrtak podinje straSna Isusova muka koja ie
se svr5iti na Veliki petak smrcu Isusovom na kriZu.
Isus je na Veliki detvrtak posijednji put sabrao apostole oko
sebeda s njima zajedno vedera Zadnju vederu.Htio im je dati us-
pomenu prije nego umre. Zlata i srebra nije imao. Ali irn je clao
rnnogo vredniju uspomenu. Uzeo je kruh, blagoslovio ga, preio-
mio i dao udenicima govoreci: "Uzmite i jedite, ovo je tijelo mo-
je". Zatirn uzme kaleZ s vinom, blagoslovi ga i dade udenicima
svojim govoreii: Pijte iz njega svi, jer je ovo krv moja. T<l dinite
na moj spomen(. Dao im je samo sebe pod prilikama kruha i vi-
na za duhovnu hranu i duhovno piie i ovlastio ih da i oni mogu
pretvarati kruh i vino u sveto Tijelo i svetu Krv Njegovu. Na Zad-
njoj je vederi ditana prva sv. Misa, ustanovljen je prvi put presv.
Oltarski Sakramenat,podijeljena prva sveta Pridest i obavljeno pr-
vo sveto retlenje. Apostoli su zarerfeni za sveienike.
Nakon Vedere poele Isus s udenicirna na Maslinsku goru
u Getsemanskivrt. Na ulazu u vrt ostavi Isus osmoricu apostola
i rede im: ,Sjedite tu dok ja ne odem tamo i pomolim 5s*, Sa
sobom uze trojicu najmilijih udenika: Petra, Jakova i h'ana, i
udalji se s njima izmeclu drveia od ostale osmorice. Ova su tro-
jica apostola bila nazodnakad je Isus uskrisio Jairovu kier i kad
se Isus preobrazio na gori Taboru. Kako su nekoi bili svjedoci
Njegove boZanskeslave,tako ie sada vidjeti Njegovu dovjedju sla-
bost i poniZenje. Pred njima je dao oduSka svojoj boli rijedima:
>Zalosnaje duSa moja do smrti, ostanite ovdje i bdijte sa mitom(
(Mt 26,28). Nato se Isus odijeli i od ove trojice i pode dalje u
vrt kojih pedeset koraka ,tj. koliko se rnoZe kamenom dobaciti.
Ovdje je najprije kleknuo na zemlju, zatim pao na lice u znak du-
bokoga poniZenja te se dugo i poboZno Bogu Ocu molio. U toj je
tjeskobi vapio Isus iz dna srca: je
"Ode moj, ako moguie, neka me
mimoietekaleZ ovaj, ali ne kako ja hoiu nego kako ti< (39).Ovu je
istu molitvu triput molio. Za molitve >javio mu se antleo s neba
i hrabrio Ga. I'jer je bio u smrtnoj siisci molicl se usrdnije. I
njegov je znoj bio kao kaplje krvi Sto su tekle na zemljun (Lk
127
22, 43-44). Ovu okolnost da se je Isus krvlju znojio, zabiljeZio je
iedini evanatelistasv. Luka koji je po zanimanju bio lijednik. Isus
ustade od molitve, dode k udenicima i rede: ,Evo se pribliZi das
i Sin dovjedji predat ie se u ruke greSnicima.Ustanite, hajdemo!
Evo se pribliZi moj izdajica" (Mt26,4546).
Radi dega je Isus u Getsemanskomvrtu proZivljavao smrt-
nu muku? Tri su uzroka: Isus je u duhu sluSaoi gledao sve grije-
he svih ljudi i svih vremena. Slu5ao je bogumrske kletvc kojima
se razbacuju jezici bezbrojnih ljudi. Jczik koji je dan dovjeku da
njime hvali i slavi Boga, da jedan drugoga tjeiimo, da jecian dru-
gomu iznosimo svoje misli i osjciaje, prema tome da nam sluZi
kao najplemenitije sredstvo za sporazumijevanje; taj isti jezik
postaje otrovna srelica kojom se izbacuju bezbrojne strijele i pro-
tiv samogaBoga. Gledao je bezbrojne ogovaradei klevetnike kojih
je vazda bilo na svijetu, a osobito ih mnogo ima danas, Oni odu-
zimaju drugome po5tenje koje je u naravnom redu najveia drago
cjenost na zemlji. Gledao je rolike tatove, otimade i ubojice koji,
mjesto da marljivo rade i po5teno Live,uZivaju u tome da uni5ta-
vaju Zivote, da otimaju i pladkaju tuilu imovinu, da zlodinadki
pale i pustoie. Sebi nisu ni5ta pomogli, jer ono Sto je oteto, to je
uvijek bilo i ostaje prokleto, a bezbrojne su obitelji preko noii
stavili na prosjadki 5tap.
Isus je vei imao pred odima bideve kojim ie ga bidevati,
trnovu krunu kojom ie ga kruniti, i kriZ na kojem ie umrijeti.
Vei samoga sebe gleda kako u groznim mukama umire na kriZu.
Na najviSe Ga je boljela pomisao na zauvijek propale du5e.
Trpio je Sirokogrudno i velikodu5no za sve Ijude svih vremena.
frpio je s najdistijom nakanom da sve ljude otkupi i spasi, da
svi ljudi budu dionici nebeske slave. A ipak ie se naii mnogo
ljudi koji ie prezreti Njegovu muku; za te (e Njegova predra-
gocjena Krv biti uzalud prolivena. To Ga ireizrecivo boli.
Poclimo u duhu na Maslinsku goru i gledajmo Isusa kako
se znoji krvavim znojem. Krvlju se znoji radi nas i na5ih grijeha.
Radi mene i mojih grijeha. Kajem se za grijehe. Popravit iu svoj
Zivot. Isuse, pomozi mi da spasim svoju duSu.
JUDA IZDAJNIK
Nesretni je apostol Juda izdao Isusa, svoga Uiitelja, Zido
vima za 30 srebrnika. Judina je izdaja najodvratniji dogaclaju ci-
jeloj povijesti.Zato nema veiega prezira za dovjeka nego kad ga se
poredi s Judom pa mu se kaZe: Ti si Juda, izdajnik.
Kao izdajnidki znak ugovoren je poljubac. Juda je rekao voj-
nicima i slugama: ,Koga je poljubim, onai je, drZite gao. I do5av-
128
li s ruliom u Getsemanski vrt, pristupi k Isttsu i rede: "Zdravo
irii"ii"i-ipoljubi gau. A Isus mu rede: >Prijatelju, po5to si do-
i""i^i"a.,'zai poljupcem izdaje5 Sina jovjedjega?" Isus istupi
ii"a 3"t",'toja le do5la da Ga uhvati, i upita ih: "Koga tta1ite?
Isus im kaie: Ja sam. eim im
6a-g"ro.iS" mu: Isusa.Nazarelanina.
iJZi lu sam, uzmakoie i popado5e na zemlju. o-nda t| opet upita:
Viia traZite? Oni reko5e Isusa Nezareianina. Isus im odgovori:
ja. Ako dakle mene traiite, pustite ove nek
iiZuo tu^vam da sam
i;;t,, - i pokaZena apostole - da im se ni5ta zla ne dogodi. ,Ta-
aa pristuiriSe i digo5e ruke na Isusa i uhvati5e ga".
Petar se htio oprijeti pa izvadi mad i udari slugu velikoga
sveienika i odsijedemu desno uho. Isus rede Petru ozbiljno: "Vra-
ti svoi mad u korice njegove; jer svi koji se hvataju mada, od
mada ie i poginutin. Ili misliS da ja ne bih mogao umoliti Oca
svosa i on bi mi poslao odmah vi5e od dvanaest legija andela?
Ka[o bi se ispunila Pisma da tako treba da bude?<Sv. Luka upo-
zorvje da se Isus dotakao slugina uha i izlijedio ga. Tada se
Isus dragovoljno predao da Ga sveZui povedoSeGa u Jeruzalem
na sud k velikom sveieniku Kajfi gdje su se vei sabrali knjiZev-
nici i starje5ine.
Sto je Judu ponukalo da izvede odvratni din izdaje? Kad je
Isus birao dlanove za najuLi zbor svojih povjerenika za apostol-
ski zbor, uzeo je za apostola i Judu. Stovi5e,odlikovao je Judu i
u samom apostolskom zboru, jer mu je povjerio naroditu sluZbu.
Isus i apostoli su Zivjeli od milodara, a nadzor i upravu na miloda-
rima povjerio je Isus Judi. Od milodara imao je Juda nabavljati
sve Sto je trebalo Isusu i apostolima, a kad bi podmirio najnuZni
je potrebe, drugo je trebao razdijeliti meclu siromahe. Isusov je
ciakle postupak mogao u Judi roditi samo ljubav i vjernost pre-
ma Isusu. Uzrok je pada Judina drugfie - u samom Judi.
Sveto evancleljezove Judu tatom, jer je potajno za sebe uzi-
mao od novaca Sto su ih ljudi poklanjali Isusu i opastolima. Tako
je Juda postao prije tat nego izdajica. Strast ga je za zemaljskim
blagom toliko zaslijepila da je za novac konadno prodao i samoga
Uditelja, te postao sramotni preteda svima koji ie za novac poga-
ziti prijateljstvo, po5teuje, savjest, domovinu, Stovi5e i svoiu
vjeru. U podetku mala mana, sitne kraile - dovele su Judu do
strahovitog zlodina da je za novac izdao i samoga Boga!
Novac, taj nesretni novac! Sto su sve ljudi kadri radi nje-
ga udiniti? Jedni radi novca pogaze zadanu rijed i po5tenje pa ie
zbog novca slagati, krivo svjedodici, pa i krivo priseii. Orugi ie
tadi novca ubiti dovjeka. Koliki su Zivoti vei pali, a jednako pa-
ciaju i danas samo radi novca! Radi novca se drugomu oduzima
po5tenje.To je iudoredna smrt, mnogo put jednako te5ka, ako ne
i teZa od tjelesne smrti. Radi novca se raskinulo dugogod.i5njepri-
jateljstvo. Izdao je muL Lenu, a iena ostavila muZa. Dijete je
izdalo vlastitoga oca, a otac prodao dijete. Koliki su zislijep-
! Razum i objava o Bogu
129
lieni stra5iu za novcem izdali domovinu pa diZu ubojito oruije na
vlastitu domovinu i na rodenu braiu! Pa i samu vjeru, koja je iz-
vanredna dragocjenost, izdali su vei mnogi radi novca. Bezbroj
je Juda u ljudskom druStvu koji radi novca podinju i najgore zlo
dine!
Kad je Juda duo da je Isus osuilen na smrt, zgrozio se u
du3i. Zdvajao je. Po5ao je u hram i bacio izdajnidki novac - tu
stra5nu krvarinu - uz rijedi: >Sagrijeiih izdav5i krv pravu<. Me
etutim nema mira, griZnja ga savjesti progoni i dalje. U zdvoj-
nosti je po3ao u Cedronsku dolinu, konopac pridvrstio o granu i
objesio se. Kako je Zivio, tako je i umro. Ali to jo3 nije sve. Radi
prevelike teZine tijela prekinulo se uZe, odnosno grana na kojoj je
visio, i le5ina padne na trbuh koji se raspuknu tako da mu se utro-
ba rasula po zemlji. Tako je svrSiodovjek koji je izdao Isusa! Slid-
no svr5ava svaki izdajica. Sto je izdaja ve(a, to je svr5etak gori.
A svaka je izdaja pravedne stvari sramotno i dovjeka nedostojno
djelo.
ISUS PRED ANOM I KAJFOM
Iz Getsemanskoga vrta poveli su vojnici i sluge Isusa u Je-
rusalem na sud. Istraga ie se voditi cijelu noi na Veliki detvrtak i
na Veliki petak ujutro dok Isus ne bude osuilen na smrt.
Najprije dovedu Isusa k velikom sveceniku Ani. On je pitao
Isusa za udenike i nauku. A Isus mu odgovori: >Ja sam govorio
javno svijetu, ja sarn svagda udio u zbornici i hramu gdje se svi
Zidovi skupljaju, i ni5ta nisam govorio tajno. Sto pitaS mene?
Pitaj one koji su slu5ali Sto sam ja govorio!" Dok je Isus ovo govo
rio, jedan od slugu, da se dodvori svotne gospodaru, udari Isusa
po licu govoreii: li odgovara5 velikomu sveieniku? Isus
"Tako
mu odgovori: Ako sam rekao zlo, dokaLi da je zlo, ako li pravo,
zaito rne bijeS?. (Iv 18,20-29).
Ana je poslao svezanogaIsusa velikom sveieniku Kajfi gdje
se sakupilo veliko vijeie. Nastupali su mnogi laini svjedoci, ali
nijesu mogli naii ni dva svjedoka koji bi se slagali u svojim od-
govorima. Tada ustade Kajfa i rede: >Zar ni5ta ne odgovara5
Sto ovi na tebe svjedode?Sveto pismo veli: A Isus je Sutio<. Su-
tio je, jer bi bilo uzalud da se branio kad je sud vei unaprijed
zakljudio da mora umrijeti. Sutnjom je Isus osudio njihovo neoz-
biljno igranje suda. Najzad Ga upita Kajfa: "Zaklinjem te Zivim
Bogom da nam kaZei jesi li ti Krist, Sin BoZji. Rede mu Isus:
- to znati: jesam. Isus je naravni Sin BoZji, s Ocem
"Ti kazan
i Duhom Svetim ima jednu te istu narav. Rekao je, dakle, distu
130
istinu. Na Isusov odgovor razdete kao od Zalosti Kajfa svoje ha"
ljine govoreci: oPogrdio je Boga; Sto nam trebaju vi5e svjedoci.
Evo sad ste duli kako grdi (Boga). Sta mislite?" A veliko vijeie
odgovori: ,rZasluLioje smrt<.
Sada povedu sluge Isusa u predvorje. Tu su Mu se rugali,
pljuvali Mu u lice, udarali Ga Sakama, Sibali Ga i svakojakim
cirugim uvredama ponizivali. Zastrli su i\Iu lice, pa Ga udarali i pi-
tali: ,Proreci nam, Kriste, tko je koji te je udario." (Mt 26,62-67).
Udarac, kojim je drzoviti sluga udario Isusa po licu, nas
boli toliko kao da srno ga mi sami doZivjeli. I pravo je tako da
sudustvujemo s Isusom u bolima i poniZenjima Njegovim. Sve
Sto vrijeda i ponizuje oca, treba da vrijerla i ponizuje i dobro di-
iete. Sto srarnoti ucitelja, to osjeia kao sramotu i destit udenik.
Sto zadaje tugu majci, to Zalosti i plemenitu kier. No nisu suvre-
menici Isusovi jedini ljudi koji su se ruino porrijeli prema Njemu.
I kasnije se u povijesti nalazi slidnih ljudi. Pa i meilu samim
kr5ianima. Gledajte ljude na5egavremena! Koliki ostavljaju Isu-
sa i pristaju uz ideje koje su suprotne kr5ianskom naziranju na
svijet, a napose u pitanjima vjere i iudoreita. Zar prosti izrazi,
bogumrske kletve, neiudoredan Livot i svako drugo kr5enje Bo-
Ljega zakona, nisu jednako za Isusa i njegov ugled kao i iuike i
Sakekoje su padale po Isusovu tijelu?
Gdje je ikada na svijetu bilo jedno dru5tvo koje je toliko
clobra udinilo ljudima, koliko to neprestano iini Kristova Crkva?
Da je Evropa u kulturnom pogledu nad drugim kontitentima
ima u prvom redu zahvaliti Kristovoj Crkvi. Dok se je vjerno
drZala naputka svete Crkve, i5la je Evropa naprijed. A u suvre-
mcno doba, kad je podela napuStati Crlivu, Evropi prijeti opas-
nost - kako svi znaci pokazuju - da padne u potpuno bar-
barstvo.
Kako su suvremenici ponizivali i zlostavljali Krista, tako
i mnogi suvremenici ponizuiu i zlostavljaju Njegove zamjenike
- katolidke sve6enike.Nijedan od obrazovanih staleZane potjede
tr tolikom postotku izravno od naroda koliko sveienidki. Nijedan
lrije po shvaianju i osjeianju tako bliz narodu kao sveienici.
Nijedan ne radi za naroduo dobro toliko koliko sveienici. Ali je
istina i to da nijedan staleZ u dana5njem idejnom i oruZanom su-
kobu ne trpi i ne strada toliko koliko sveienidki. Krist je pobi
jcctio svoje suvremenike. Crkva je Kristova kroz ditavu svoju
povijest pobjedivala i pokopala sve svoje neprijatelje, makar su
1-:i1isilni po broju i moii. Crkva ie pobijecliti i dana5nje neprija-
tclje, makar koliko bili jaki, jer je reden<.r: >I vrata paklena neie
je nadvladati".
131
 PETROVA ZATAJA
Kad je Isus nakon Zadnie vedere i5ao s apostolima na Ma-
slinsku goru, upozorio je udenike: >Svi iete se vi sablazniti no-
ias nada rtnom jer je pisano: Udarit iu pastira i ovce ie se od
stada razbjeiiu. Tada je Petar uvjeravao Gospodina: "Ako se i
svi sablazne nad tobom, ja se neiu nikada sablazniti(. Na to ie
mu Isus: >Zaista ti kaZem: noias prije nego pijetao dvaput za-
pjeva, ti ie5 se mene triput odreiiu.
Kad su vojnici uhvatili i vodili Isusa na sr-rdk velikim sve-
ienicima Ani i Kajfi, izdaleka su se za povorkom Suljali i apostoli
Petar i Ivan da vide Sto ie biti s Isusom. Slijedeii Isusa opaziSe
da su Ga uveli u dvori5te velike kuie gdje su stanovali Ana i
Kajfa. Vratarica otvori vrata i odmah ih za pcvorkom zatvori.
Petar i Ivan su takotler htjeli uii u dvori5te da duju i vide pos-
tupak s Isusom. Ivana je vratarica odmah pustila jer je u kuii
bio poznat. Ivan je kao ribar desto tamo donosio ribe pa ga je
sva kuina druZina poznavala. Meclutim Ivan zamoli vrataricu
neka pusti i Petra. Vratarica uvaZi Ivanovu preporuliu te pusti
i Petra unutra.
Kako je bilo rano proljeie, pa zbog toga dcsta hladno, na'
loZi5evojnici i sluge vatru na dvoriStu da se ogriju dok je trajalo
preslu5avanje Isusovo gore u sudnici. I apostoli Petar i Ivan ta-
koder pristupe k vatri da se ogriju. Ali je Petar odmah postao
sumnjiv, jer se bojaZljivo i nesigurno ogledavao na sve strane.
Dok se on ovako nemirno drZao po dvoriStu, >pristupi k njemu
jedna slu5kinja govoreii: I ti si bio s Isusom Gaiilejcemu' A Pe-
tar od silnog straha da ne bi uhvatili i n,jega rede: "Ne znam Sto
govoriS". To je prva zataja. Htio je reii: ne samo da nisam bio
s Njime, nego sam tako daleko od Njega da i ne razumijem Sto
govoriS. Malo zatim ugleda ga druga sluikinja i, pokazujuii prs-
tom na Petra, rede onima koji su bili oko vatre: >I ovaj bija5e s
fsusom Nazareianinom". Sad je ditavo druitvo uprlo radoznali
pogled na Petra, a on da se izbavi iz neprilike odludno zataji Isu-
'-taj
sa pred svima rekav5i: >Ne znam toga dovjeka... das zapieva
pijetao prvi put. Medutim je Petar od velikog straha i uzbutle-
nja preduo prvo pjevanje pijetla. Nedugo iza toga pristupi5e k
Petru oni Sto su se grijali i rekoie mu: "Doista i ti si od njih jer
te i govor tvoj izdaje". Sad je vei Petar bio izvan sebeod straha pa
se stao kleti i preklinjati: ,Ne znam toga dovjeka< (foIt 26). I
odmah zapjeva pijetao drugi put. Todno se, dakle, ispunilo pro-
roStvo Isusovo: Prije negoli pijetao zapijeva dvaput, ti ie5 se
mene triput odreii.
Taj das su straZari vodili Isusa u prizemlje gdje ie pod nji-
hovom paskom dodekati dan. Prolazeii preko dvori5ta 'obazrev-
5i se Gospodin pogleda Petran (Lk 22,6i). Pogled je Isusov bio
t32
bolan za Petra. Kao da je rekao Petru: Ti dakle mene ne po-
zna|...? Zar i ti, Petre moj? Sad se tek Petar sjetio rijedi Gospo
C.inovih: Prije nego pijetao dvaput zapjeva, ti ie5 se mene triput
odreii. Petra je spopala tolika bol i kajanje da je odmah iza5ao
iz dvori5ta napolje i gorko plakao. Kad god bi kasnije duo pijetla
pievati, sjetio bi se svoga grijeha i plakao je toliko da su mu se
ii obrazima poznale brazde od suza. Bile su to vrele suze po-
kajnice koje su oprale krivicu njegovu. Isus mu je grijeh opros-
tio i kasnije ga udinio prvakom apostolskim.
Zaito je Bog dopustio da Petar, buduii prvi zamjenik Kri-
stov na zemlji, dakle prvi Papa, tako nisko padne? Isus je to do-
pustio da ga upozori: Petre, ne pouzdaj se u sebe, nego u milost
BoZju. Milost BoLja drLi dovjeka na visini kreposna Livota, a ne
r;iastita snaga. Isus je nakon pada pokazao Petru milosrde da ga
poudi: i ti trebai biti blag i milosrdan s vjernicima i njihovim
slabostima pa rado opraStati kako sam i ja tebi oprostio.
Petar nije zanijekao vjeru u boZanstvo Kristovo, nego sa-
mo to da je on udenik Isusov. I kod nasljednika se petrovih,
Svetih Otaca Papa, moZe dogoditi da koji u svom privanom Zi-
votu pogrije5i, ako kao vrhovni uditelj cijele Crkve jo5 nijedan
nije pogrije5io u nauci vjere i iudoreila, a i ne moZe-pogrije5iti,
jer ih,kao uditelje vjere prati nepogreiivi Duh Sveti koji je sama
istina i mudrost.
ISUS PRED PIIIITOM I HERODOM
Veliko je vijeie Zidovsko dvaput osudilo Isusa na smrt:
u_loii od Velikoga detvrtka na petak i na Veliki petak ujutro.
e]i 9.su$3nije bila pravomoina dok je nije potvrdio rimski Lpra-
vitelj. Na njemu je bilo da izrede konadnu smrtnu osudu nad
Isusom i da je izvrsi.
Radi toga su predstavnici Velikog Zidovskog vijeia vei
rano ujutro na Veliki petak poveli svezanog Isusa na sud pred
rimskoga upravitelja Poncija Pilata. Saslu5av5i optuZbu rede pi-
lat tuZiteljima: ,Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice". Meilu-
!1m je Pilat doznao da je Isus Galilejac, a u Galileji je imao vlasr
Herod. I da se izbavi iz neugodnog pololaja da ne mora osuditi
Isusa, poSalje Isusa na sud Herodu s kojim je inade bio u za-
va_di.Mislio je: podastit ie Heroda Sto mu prepuita parnicu, a
sebeie izvu(i iz neprilike.
Herod se silno obradovao kad je vidio Isusa. Cuo je za
I11s3 da je veliki dudotvorac, pa se nadao da ie Isus i pred njim
udiniti koje dudo te ie se ugodno pozabaviti sa svojom bvorsk"om
133
svitom. I pitao je Herod fsusa za mnoge stvari- Ali mu Isus ni5ta
ne odgovori. Svetinje BoZje treba visoko ciieniti i poStirratii nji-
ma se briZno sluZiti za spas duSe.Jer je Herod htio zbijati ne-
rrmjesne Sale sa svetinjama BoZjim, Isus ne samo da nije pred
njim htio udiniti niti jedno dudo, nego mu nije uopie ni na pita-
nja odgovarao.Videii Herod da je osramoien, htjede se porugati
lsusu pa Ga obude u bijelu haljinu kao luilaka i takva Ga po5alje
natrag na sud Pilatu.
Pilat >sazvav5iglavare sveieniike i vijeinike i narod, rede
im: Dovedostemi ovoga dovjeka kao da bulri narod, i ja sam ga
eto pred vama ispitao i nisam na3ao na ovom dovjeku ni jedne
hrivice zbog koje ga vi tuZite. A ni Herod, jer ga je poslao natrag
k nama. Prema tomu nije niSta udinio dto bi zasiuZilo smrt. Kaz-
nit iu ga dakle i pustiti< (Lk 23, 13-16). Da oslobodi Isusa, dotle
Pilat na novu misao. O Vazmu bi im pu5tao na slobodu jednog
zlodinca koga je puk izabrao. To je bio starodrevni obidaj koji je
sjeiao Zidove kako su oni na taj dan bili oslobodeni babilonskoga
suZanjstva i kako ie ih opet Mesija osloboditi rirnskoga suZanj-
stva. U tamnici se nalazio zloglasni razbojnik Baraba koji je
radi svojih zlodina bio strah i trepet r.r cijeloi zemlji. Zato upita
Pilat narod: >Koga hoiete da vam pustim: Barabu ili Isusa pro-
zvaroga Krist?n Medutim se prevario. Svjetina nahu5kana od
narodnih votla vikala je kao maherita neka pusti Barabu. >Sto iu
udiniti s Isusom koji se zove Krist?n Svjetina odgovori viduii:
,Raspni ga, raspni ga".
oKad vidje Pilat da ni5ta ne pomaZe, nego da je joi veia
buka, uze vodu te opere ruke pred narodom govoreii: Ja nisan
kriv u krvi ovoga pravednika; vi cete odgovarati. I odgovori sav
narod: Krv njegova na nas i na djecu na5u-Tada im pusti Barabu,
a Isusa dade bidevati i predade da se raspne" (Mt 27,24-26)'
Pilat je osudio fsusa na smrt protiv svoga uvjerenja' Osu-
dio je Isusa, makar je bio u du5i duboko uvjeren da je Isus nevin.
Osudio Ga je iz straha da se ne zamjeri onim Zidovima koji bi ga
mogli tuZiti caru u Rim, pa bi izgubio svoj visoki poloZaj. Pilat
je slabii - slab znataj. Pilat je slika svih onih kukavnih kruho-
boraca koji ie iz straha da ne izgube svo.i poloiaj, sagibati glavu
i lijevo i desno. SluZit ie u isto vrijeme i Bogu i tlavlu. TraLit (e
i naii izlaz makar s kim samo da se ne bi komu zamjerili i radi
toga stradali. Zlo ie to. Tako ne smije biti. Takvim postupkom
uzvi6ena krepost pravednosti gubi svoj ugled i pala je vei tako
nisho da je neki pravnik Zalosno, ali duhovito, primijetio: Pra'
vednost je prazr-roime i navladi se tamo kamo sudac hoie.
NaS je hrvatski narod svoje visoko poirnanie pravednosti
divno izrazio kad je rekao: Ni po babu ni po stridevima, vei po
pravdi Boga velikoga. To neka bude na3e Zivotno nadelo, rnakar
morali radi pravednosti i stradati.
134
ISUSA BICUJU
Poncije Pilat, prije nego je izrekao smrtnu osudu nad Isu-
som, dao je Isusa bidevati. Mislio je: kad Zidovi vide Isusa svega
tzraniena i bidevima okrvavljena, imat ie smilovanja pa 6e traZiti
neka sc Isusa Pusti na slobodu.
Tada5nji su zakoni dopu5tali bidevati samo robove s koji-
ma se postupalo kao sa Zivotinjama. Bidevanjem se kaZnjavalo i
velike zlodince koje je samo bid mogao podsjetiti na po5tenje.
Bidevali su zato da kazne kakav veliki zlodin ili da prinude tvrdo-
korna zlodinca na priznanje, ili, konadno, da poo5tre kaznu ono-
mu koji je bio osutlen na smrt. Tko je jednom bio bidevan,bio je
sramotno oZigosanza cio Zivot.
Stari se pisci zgraiaju nad tom kaznom. Mjesto bidevati
kaZu oni sje1i, rezati, jer je takav kaZnjenik poslije pretrpljene
kazne bio kao noZevima isjeden i izrezan. Jedan koji je vidio bi-
devanje na svoje odi, opisuje ga ovako: S tijela kaZnjenika vise
komadi mesa ito su ih bidevi izrezali. Na mjestima se vide krvave
Zile, gole kosti, iza kojih se moZe zaviriti u utrobu. Mnogi je pod
udarcima izdahnuo i sru5io se mrtav (Vimer, Isus Krist, III, 135).
Tu je kaznu imao sada pretrpjeti ni kriv ni duZan jedinorodeni
Sin BoZji Isus Krist.
Isus se je naprije morao svuii do pojasa. Zatim se malo
prignuo da mu sprijeda sveZu ruke za niski stup. To su vojnici
dinili zato da Ga mogu nesmetano tuci po ledima. Bidevi su bili
sastavljeni od remenja na koje su bile privezane olovne kuglice
da udarci jade bole. Povrh toga bili su na remenje pridvrdieni
maleni komadiii kosti da prodiru u meso kao davli. Tako se ispu-
nilo Sto je David prorekao o Isusu: >Kao po nakovnju udarahu
po mojim letlima, prebrojiSe sve kosti moje<. Nakon bidevanja
leiao je Isus na zemlji kao zgaieni crv. U tom dasu nije bilo pri-
jateljske ruke koja bi Ga podigla ili Mu rane zavila, ni srca koje
bi se usudilo da Ga javno poZali. Podigli su Ga i obukli vojnici
ne iz milosrtla, vei zato da Ga stave na nove muke.
lz optuibe su vojnici ne5to razabrali da je Isus htio pobu-
niti narod protiv rimskoga cara i udiniti sebe Zidovskim kraljem.
Zato su odluditi da mu se narugaju kao buntovnidkom t<ritju.
U dvori5tu se oko Isusa okupila ditava pukovnija vojnika." S
fsusa svuku Njegovu gornju haljinu, pa Mu obuku staru vojnidku
kabanicu crvene boje. Ta je imala zna(iti pla5t koji nose kialjevi
kod svedanosti. Zatim posade Isusa na komad iazbijena stupa
od kamena. To je iuralo biti prijestolje za Isusa. Kod svedanih
zgoda nose kraljevi kr-une na glavi. Da lakrdija bude potpuna,
spletu vojnici vijenac od trnja i metnu ga na- glalrr Isusa kao
krunu. U ruku mu, konadno, stave trstiku cla mu-sluZi kao Lezlo,
znak kraljevske vlasti.
135
 Sad zapodne Zalosna igra. Vojnici su dolazili l'edom i prigi
haiuii koliena pred Njim kao da Mu se klanjaju, pozdravljaju
Ca poruetjivim rijedima: ,,Zdravo, kraliu Zidovskiln Nakon poz-
dtunu rn-Mn pljuvali u lice' Jedni su Ga iu5kali, a drugi Mg lstrgli
trstiku iz ruku te njome udarali po trnovoj kruni na glavi' Rijedi
koje su tom zgodom padale iz ustiju vojnika vrijetlale su Isusa
jo5 viSenego sami udarci.
Isus je sve muke strpljivo podnosio. Nije se branio,.ni jed-
nom rijedi-potuZio. Bidevanje je trpio - vele Sveti oci - da
zadovolji Bogu za silne tjelesne grijehe Sto ih ljudi dine. To su
nedisti grijesi protiv Sestezapovijedi BoZje. Neumjerenost u je'
lu i pilu. Nededno odijevanje. Pretjerane zabave. Silnim bolima
u glivi uslijed trnove krune htio je Isus zadovoljiti Bogu- za
ispiazne, taite, ohole i nediste misli kojima ljudi iesto..vfje$a!9
Boga. Trnovom krunom htio ie zadovoljiti za one grijehe koji-
mitjuai napadaju 6ast svoga bliZnjega. To su rugalice' laZi' kle-
vete 1 prezii drugoga. Sve je to trnje koje bode dovjeka u srce
i du5u.
Nedostatak odijela i hrane i sve Sto trpimo, neka bude
Bogu zadovolj5tina za dosada5nju neumjerenost u hrani, pilu i
odijevanju, a iskrenim po5tivanjem bliZnjega popravimo dosadaS
nje uvrede bliZnjemu nanesene.
KRIZNI PUT
Pilat dovede izbidevana Isusa pred narod i rede glasom
punim saZaljenja i smilovanja: 'Evo dovjeka!" Nadao se da ie
narod bar sada imati osjeiaja za Isusa i glasovati da Ga se pusti.
No Pilat se gorko prevario. Narod je, podjaren od starje5ina, vi-
kao kao mahnit: "Raspni Ga, raspni Galu Videii Pilat da podja'
reni narod pod svaku cijenu traZi smrt Isusovu, konadno predade
Isusa da Ga razapnu.
Cio put od tvrtle Antonije gdje je Isus bio osuiten, do Kal-
varije, na kojoj je bio raspet, broji kojih tisuiu koraka. U obid'
nim- bi prililiama iovjek taj put prevalio i za manje od detvrt
sata. Jei je tijelo Isusovo od bidevanja bio isjedeno,z. glava gor-
jela od Ubta poa trnovom krunom, lice pomodrilo od udaraca,
snaga oslabili od muka te du5a bila poti5tena od straha pred
smiiu, trebao je Isus za taj put i pola sata.
Put od tvrctave Antonije do Kalvariie i doiivljaje Sto ih je
Isus doZivio za vrijeme putovanja ovim putem, sveta Crkva zove
,KriZni put< i dijeli ga na 14 postaja. Prva p-ostaja prikaz-ivaaje
Isusa kako Ga Pilat osutluje na smrt, a razdraZeni narod vide:
136
,Raspni Ga, raspni!" Istts prima drage volje osudu, samo da nas
oslobocli od osude vjednoga prokletstva' Na drugoj postaji Isus
orima na sebe krii. Ne nosi ga On za sebe vec za nas i za ditav
iviiet. Grijesi na5i i grijesi sviju ljudi tiSte s';eta ramena njego
va, a rni jo5 oklijevamo da se popravimo! Na treioj postaji Isus
pada prvi pirt pod kriZem. Kako su teiki na5i grijesi! Pod njiho-
i'im teretom pada Onai koji sve drZi svemoZnomsvojom rijedju.
A pada zato da se mi podignemo iz svojih zloia. Isus strpljivo
oodnosi sve pogrde, a mi se tuZimo na svaku malenkost; mi koji
iamo i viSe toga zasluZili! Na detvrtom stajali5tu Isus susreie
svoju svetu Majku. Kako zaplpkana ide Majka BoZja sa svojim
Sinom. Koliko joj bol obuze srce kad Ga je vidjela onako nagr-
elenai izmudena! A tko joj prouzrodi toliku bol? Mi i na5i grijesi.
Zahvalnost od nas traLi da vi5e ne grijeSimo i ne Zalostimo It{aj-
ku BoZju. Kod pete postaje Simun Cirenac pomaZe Isusu nositi
kriZ. Spasitelj je tako iznemogao da vei ne moZe nositi kriia.
Ali tvrdo ljudsko srce nema smilovanja. Neprijatelji N,jegovi ne
popu5taju, vei sile Simuna Cirenca da pomogne Isusu nositi
kriZ. NaS kriZ su jadi i nevolje ovoga vzivota.Kako mi nosimo
svaki svoj kriZ? Na Sestoj postaji sv. Veronika pruLa Isus'; rubac
da otare svoje kn'avo lice. Plemenita iena kojoj se raZalilo s
nruke Spasiteljevcl Za nagradu vra(a joj Spasitelj sliku
svoga presvetog obraza, utisnutu u rubac. Kod sedme postaje
pada Isus drugi put pod kriZern. Eto, i opet pada Isus da iz
gliba grijeha podigne nas ljude. Bole Ga rane na tijelu, ali ga jo5
viSe bole grijesi u koje ljudi jednako padaju. Na osmom staja-
li5tu Isus tje5i jerusalemske Zene.Bogoljubne iene iale Isusa kad
Ga vide svega krvava i izranjena i pladu nad Njim. A lsus im
rede: "Kieri jerusalemske, ne pladite nada mnom, nego pladite
nad sobom i nad svojom djecomln To isto veli Isus i nama. Ne-
moj oplakivati, sinko, mene, nego oplakuj sebe i svoje grijehe!
Kod devete postaje pada Isus po treii put pod kriZem, ali ga ne
prestaje nositi, dok ne dovrii djelo ljudskoga spasenja. Primjer
nama da strpljivo nosimo svoj kriZ, jer nas on vodi u nebo. U
kriZu je spasenje,u kriZu je za5tita i obrana, u kriZu je Zivot. Na
clesetojpostaji Isusa svlade.Gol stoji Bog koji sve odijeva! Nje-
govo presveto i predisto tiielo ruglu se izvrgava, Ovu sramotu
podnosi Isus radi nedistih ljudskih misli, riiedi i cljela. Na jeda-
naestoj Ga postaji pribiiaju na kriZ. Oitrim iavlima pribi.jaju na
ItriZ svete ruke Isusove koje su toliko dobra dinile liudima, i
svete noge Njegove koje su koradaie jedino za spasenje liudi. Na
civanaestojpostaji Isus umire na kriZu" Ne proklinje svoje nepri-
iatelje nego moli za njih: >Ode, oprosti im, jcl ne znadu 5to
dine!" Uzor i pouka nama da treba rado opra5tati neprijateljima.
Na trinaestoj postaji skidaju Isusa s kriZa i mrtvoga stavljaju
u krilo Majci BoZjoj, a na detrnaestoj Ga postaji polaZu u grob
gdje ie iza tri dana dodekati slavno uskrsnuie.
n7
 I na5 je Zivot u ovoj suznoj dolini neprestani kriZni put.
Nosimo svoj kriZ strpljivo Isusu za ljubav da nakon ovoga Zi-
vota i mi s Isusom slavno uskrsnemo.
ISUSA RAZAPINJU NA KRIZ
Smrt je na kriZu bila najstra5nija i najokrutnija kazna.
Izmislili su je Asirci. Od njih je primiSe Perzijanci, Egipiani i
drugi narodi. Ovi su svoje zlodince samo uLetima vezali na kriZ,
a tek Rimljani ih po6e5e pribijati davlima. Zidovi nisu poznavali
taj nadin smrtne kazne. Oni bi svoje osuttenike kamenovali ili im
madem odmbili glavu. Ali kad su Rimljani osvojili Palestinu,
imali su Zidovi desto priliku da vide strahote na kriZu. Kad su
se Zidovi poslije smrti Heroda Velikoga pobunili, dao je rimski
namjesnik Kvintitije Var oko dvije tisude buntovnika pribiti
na kriZ.
Ova kazna nije i5la za tim da dovjeku nasilnim nadinom
orekine Zivot. vei da osutlenik 5to vi5e trpi. IzrzrZensuncu ili
itudeni, mogao je takav dovjek i po nekoliko dana proZivjeti na
kriZu. Po danu mu je bilo teSko, a po noii joS teZe. Gdjegod bi
do5le zvijeri i psi te mu glodali meso, jer se nije mogao braniti.
Jer Isus nije na Veliki petak ba3 niita jeo, odredio je ge
dine 462.Papa Inocent da kr5iani u petak ne jedu mesa' Prema
tome je nemrs u petak odreclenkao spomen na post, muke i boli
lsusove. Radi toga mi kr5iani katolici u velike cijenimo ovu
crhvenu zabranu i briZno pazimo da u petak ne jedemo mesa'
Isus je raspet na kriZ na Veliki petak. Da ga jo5 jade osra-
mote, raspeli su zajedno s Njim i dva razbojnika. Isusa su sta'
vili u sredinu da izgleda kao najveii razbojnik. Jedan se od raz-
bojnika pokajao i izmiren s Bogom umro, a drugi je ustrajao u
zlu i zauvijek propao. Dobroga zove poboZna predaja Dismus.
Kod nas mu je u Zagrebu podignuta u dast kapelica na podetku
Nove Vesi. Kiko su Isusa prije zapostavili Barabi, tako Ga sada
zapostavljaiu zlodincima.
U posljednjem dasu prije razapinjanja imao je Isus pretrP'
ieti nove bolove i duboko poniZenje' Po rimskom je zakonu osu-
tleni imao biti raspet posve gol. Zato stadoSe krvnici svladiti s
Isusa komad po kbmad odijela dok ga nisu posve svukli. Kod
Zidova to nije dopu5tala javna pristojnost. Jedna stara predaja
kaZe da je Majka BoLja, Blaiena Djevica Marija, skinula svoj ru-
bac s glave i dala n iime opasati Isusa.
Kod Zidova je bio obidaj da su osuclenima na kriZ ponudili
gorko piie. To je bilo jako vino, pomije5ano s mirodijama da
138
omami ng1'6ljnika, pa mu tako ublaZe bol. Ovo su piie redovito
priredile plemenite jerusalernskegospotle iz milosrtla prema osu-
h"no*r. Neki su osudeni to piie poZudno pili i tako se kao ulju-
liali u smrt. Drr.rgisu pak znali taj napitak odbiti da pokaZu kako
oreziru i muke i smrt. Kad su Isusa ponudili tim piiem, okusio
le. ali ne htjede piti. Ku5ao je da ne povrijedi milosrateonih Zena
koie su za Njim plakale, jer su Mu ove priugotovile to piie. A
ne htjede piti, jer je htio da trpi kod potpune svijesti i osjeti svu
svoje muke, pa tako ispije kaleZ muke do kraja.
"sordinu
Kod razapinjanja su krvnici najprije pribili na kriZ jednu
ruliu Isusovu, onda drugu, a na.kon toga noge. Kad je Isus bio
pribit na kriZ, trebalo je osoviti kriZ. Dok su jedni krvnici pridr-
Zavali uprvaljeni kriZ, dotle su drugi zatrpali jamu kamerrjem i
zemljom. Tako se ispunilo proroStvo Davidovo o Isusu: ,Probo-
doSe ruke moje i noge moje", i Isusovo, koji je rekao za sebe:
,Treba da sin dovjedji bude uzviSen".
Svaki je osuilenik imao nad kriZem piodu na kojoj je bilo
napisano kako se zove i Sto je skrivio. Na Isusovu su glar;u sta-
vili natpis: >Isus Nazareianin, kralj Zidovski<. Natpis je bio na-
pisan u 3 jezika: u latinskom, jer su Rimljani vladali zemljom;
u grdkom, jer su strani Ziliovi, koji su do5li u Jeursalem, govo-
rili grdki; i u Zidovskom, kcjim su se sluZili domaii, palestinski
Zidovi. TuZni posao razapinjanja svriili su krvnici oko pocine,a
z-anagradu su dobili Isusovo odijelo.
Kad nas snaetuZivotni udarci, pogledajmo na kriZ i bit ce
nam lak5e. KriZ je knjiga u kojoj nalazimo tuniadenje svim bo-
lima i patnjama svojim i cijeloga iovjedanstva. KriZ je utjeha
ojadenom srcu i melem na patnidku duiu.
IS{JS UMIRE NA KRIZU
Spasitelj je ditav Zivot neumorno propovijedao rijedju i do-
brim primjerom. Propoviiecii su mu pune dubokih misli i govor-
tridkoga zanosa,jer nain otkrivaju ncdohudivu tajnu i neiskaza-
nu ljepotu BoZjega Livota. Medu najljepiim propovijedima si
gurno je propovijed s kriZa koju je izrekao u gorhim mukama
ncposrednoprije smrti.
Isus je raspet na kriZ na Veliki petak oko podne. U straS-
nim mukama obidavali su raspeti proklinjati suce i krvnil<e, srre
Zivo i mrtvo, pa i samo nebo i zernlju. I Isus trpi straSitc muke
na kriZu. Oko Njega se vrzu Njegovi ubojice i sipaju za Njega
najveie pogrde. A Isus, mjesto da ih proklinje, rnoli Oca
nebeskoga da im oprosti: ,Ode, oprosti im, jer ne zna-
du Sto tine<. Za Livota jc Isus udio da treba neprijatelji-
139

ma opra5tati. Sad tu nauku i dinom potvriluje. Ljep5ih rijedi
nije svijet nikada duo. Ovakvu su misao mogla izreii samo usta
Sina BoZjega!
I lijevi razbojnik na kliZu psovao je Isusa. Desni razbojnik
uzme Isusa u obranu i, okrenuv5i se glavom koliko je mogdo,
stade koriti svoga druga'.,,Zar se ni ti Boga ne boji5 kad si i
sam tako osutlen? Ne boji5 li se ti da ie te Bog kazniti Sto grdi5
neduZnoga?I mi smo jo5 pravedno osudeni, jer primamo Sto smo
po svojim djelima zash-rZili.Ali ovaj nije niSta zla udinion. Iza
toga desni razbojnik podigne skru5eno srce i suzne odi k Isusu
s molbom: uSpomeni mc se, Gospodine,kad dode5 u kraljevstvo
s.,,oje".Kao ulje na rane djelovale su rijedi razbojnikove na boli
Isusove. Razbojnik je jedina osoba koja tje5i Isusa na ktiLu. Ta
nagradu mu Isus opraita grijehe i obeiaje nebo. "Zaista ti kaZem,
joS ie5 danas biti sa mnom u raju". Crkva slavi ovoga razbojnika
kao uzor savr5ena pokajnika, a osncleni ga na smrt Stuju kao
svogazaititnika.
Kad se svjetina razi5la ispod kriZa, mogli su bliZe pristu-
piti Majka Boija i sv. Ivan. Isus pogleda s kriZa Majku i rede:
,,Zeno,evo ti sinao, i pokaZe pogledom na sv. Ivana. Ne zove je
,majkou, vei >Zenou,da je joS jade ne rastrrZi.Ne zove je >maj-
koo ni zato, jer je postojala opasnost da ne bi Zidovi i Nju zlo-
stavljali kad bi doznali da je IVIajkaIsusova. Rijedi Isusove znade:
Mila Majko, ovaj ie se odsada mjesto mene brinuti za Tebe da
ne mora5 kao sirota obijati tutle pragove. Isus je desto udio da
treba po5tivati roditelje, a sad, eto, i djelom pokazuje kako se
treba pobrinuti za stare dane svojih roditelja. I'ranu je rekao:
oEvo ti Majke". Drugim rijedima: Uzmi moju Majku k sebi, i
brini se za Nju kao za vlastitu majku. Sveto pismo veli: >I od
toga dasauze Je udenik k sebi".
Pod konac muka uzdahnuo je Isus bolno: "BoZe moj, BoZe
moj, za5to si me ostavio" da toliko trpim? Nije to tu1ba na Oca
nebeskoga kao da bi napustio Isusa. Isus hoie kazati samo to:
Gledaj, ode nebeski, koliko trpim. Te5ko mi je, straSne su mo-
je muke.
Neposredno iza toga rede Isus: "Zectamln Ljudi, koji su
svojim odima gledali raspete, piSu da iir je od svih muka najvi5e
mudila Zeda.To je i razumljivo, jer tijelo traZi da nadoknadi krv
koju je izgubilo. Jedan od vojnika namodi spuivu u ocat, natak-
ne je na trstiku i pruZi Isusu da pije. Tako se ispunilo prorodan-
stvo: ,I u Zedi mojoj, napoji5e me octom( (Ps 68). Sin BoZji, koji
je ljudima na korisl stvorio bezbrojna vrela i rijeke, sam ne de
biva na smrtnom dasu ni da5u hladne vode!
Zivotna je snaga Isusova iSla kraju. Osjeiao je da Mg se
rastati sa Zivotom. Zato je rekao: >Svr5enojeu. SvrSio ie itvot
pun muka, zadovoljio je volju Odevu, iskupio sva proroitva r
r40
Zr-tvu. 33-godine je Zivio na ovom tui-
orinesao Bogu dostojnu-
iuij"t" i'lg-u. muke koju nije podnio. Sad je svemu kraj.
fio-
il'l"" ie svr5iti patnje pa ie poii u drugi, bolji Zivot.
Rastajuii se sa Zivotom upre pogled prema nebu i pun po-
,vdania rede smireno: >Ode,u ruke Tvoje predajem duh svojn.
r.l-"ttoni glavu na stranu i izdahne. Za Livota je uvijek imao Oca
oieA odima pa Ga nije zaboravio ni na smrtnom dasu. Od Oca
ie du5u primio pa je i vraia zahvalno natrag Ocu'
" Sv. Pavao je rekao: "Meni je Zivot Iftist, a smrt dobitaku
rFlp 1, 21). Ljubimo Isusa i Zivimo po Njegovoj nauci. Bude li
Zivbt naS ispuljen dobrim djelima, tada se necemo bojati smrti.
A kad dode smrt, recimo i mi s Isusorn puni predan,ja u svetu
voliu BoZju: 'Ode, u ruke tvoje predajem duh svojln To ie bla-
1ena smrt kaloru sveta Crkva Zeli svakoni,r od svojih vjernika.
ISUS U GROBU
Isus je um-ro dragovoljno da svojorn mukom i smriu dade
Ocu nebeskomu zadovolj5tinu za naie grijehe, da nas tako otku-
pi i spasi.Umro je u vrijeme i na nadin kako je bilo unaprijed pro-
redeno.Prorok Izaija je prorekao o Isusu: >Bio je zlostavljan, a
on se predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje Sto
se vodi nazaklanje< (I253,7). Sim je Isus za Zivota rekao o sebi:
nJa svoj Zivot polaZem da ga opet uzfilem. Nitko ga ne uzima od
mene,nego ga ja sam od sebe polaZem. Vlast imam poloZiti ga, i
vlast imam opet ga uzeti., (Iv 10, 17-18).
Kad je Isus na Veliki petak izdahnuo na kriZu: ,Zemlja se
potresla, stijene se raspukle, grobovi se otvori5e i uskrsnu5e
mnoga tjelesa Svetih koji su usnuli" (Mt 27, .51-52). >A bilo je
oko Sesteure i tama je bila po svoj zemlji do devete ure. I po-
mrda sunce i zastor se hramski razdere na dvoje" (Lk 23, 4445).
>A satnik i koji su s njim duvali Isusa, vidjevdi da se zemlia trese
i Sta se dogodilo, prepado5ese vrlo, govoreci: Zaista, ovaj bijaie
Sin BoZji.,! (Mt 27,54). Tako je, eto, ditava priroda izraz-ilaivoj
bol nad Isusovom smriu. I(oliko viSe treba da sudustvuiemo i
bolima i smriu Isusovom mi, jer je radi nas umro, rni, kojima je
Isus svojom smriu povratio duhovni Zivot i zasluZio nebo!
Isus je trpio i umro kao dovjek, jer kao Bog ne moZe ni
trpjeti ni umrijeti. Ljudska je narav u prvom dovjeku Adamu
sagrijeSila, ljudska je narav trebala dati Bogu i zadovolj5tinu.
Radi toga je Sin BoZli uzeo ljudsku narav i ir njoj mjesio nas
jrylg i umro. Covjek je sagrije5io, a Sin BoZji daje zadovolj5tinu.
r-Sudska narav je sagrijeiila, ona daje i zadovolj5timr, ali ne
preko dovjeka vei preko svemoguiega Sina BoZjega.
t4t
 Bududi da je drugi dan - na na5u Veliku subotu _ bio
veliki Zidovski blagdan Vazam,-trebalo je,Isusa i s Njim raspet;
razbojnike jo3 isti dan - na Veliki petak - pokopati. Jer'raz_
bojnici nisu jo5 izdahnuli, to su njima vojnici kolcima isprebi-
jali noge i tako ih dotukli, a fsusu, koji je vei umro,
ieAin lL
vojnik kopljem probo srce iz koga je potekla krv i voia, znik
da je mrtav. Po rimskom pravu bacalo se raspete zajedno's tri
iem- u kakvu jamu da im se zamete svaki trag. Tako se i ovom
zgodom dogodilo s razbojnicima. Da istu sudbinu ne doZivi-l
lsusovo tijelo, sprijedila su to dva ugledna uienika Isusova: Josio
Arimatejac i Nikodem. Obojica su joS za Livota bili Isusovi pri_
ste5e, ali se nisu usudili to javno pokazivati ocl straha jer'su
bili dlanovi Veliko iidovskog vijeia. Nakon smrti Isuso,-vene
poznaju vi5e straha ili obzira. Josip Arimatejac pocte muZevno k
Pilatu i zatraizi tijelo Isusovo da ga moZe'poliopati. pilat mu
preda mrtvo tijelo Isusovo, a on Ga zajedno i NikoCemom. Mri_
kom BoZjom, sv. Ivanom i s jo5 nekoliko poboZnih Zena sprenii
za ukop.
PofoZ1.rapredaja kaZe: kad su fsusa skinuli s kriZa Majka
..
^r;ozja.primila
ga je na krilo. Nekada Ga je kao dijete milovila
ua krilu, a sada eto vrelim suzama oplaluje Njegovu smrt. U
U ovom bolnom dasu Syeti.oci upravljaju fUajf.i goZjuiijedi
Jeremije proroka: >Komu iu Te lsporecjiti "a i t<ato eu Te"utje5iti,
Djevice, kieri Sionska? Zalost je Tvoja velika kao -ore""-11qi
Zalj_?tr.13).Presvetu.je glavu Isusovu ia ukop uredila .u*u iUuj_
ka BoZja, a ostalc tijelo plemeniti ude'ici Joiip Arimat".;u" i r.ii-
kodem. oni su kao bogati rjudi donijeli sa sobom ouilne "niiroaijl
i- sve dmgo 5to je trebaro za ukop. Tijelo su obasuri miroaij#a
da se Sto dulje sadu'a od raspadljivosii, zamotali ga u rino riijeio
platno i povezali Ga ovojima_.Tako je po istodndm obidaju sve
bilo- spremljeno z.a ukop, nedostojao je- joi samo grob. I tu je
priskodio u pomoi Josip Arimatejac.-U njemu saire Kalvarije
imao je on vrt zasaiten-drvei-em.U njemu je bila tu-."iiu'p"Zi_
na' u kojoj je nedavno dao isklesati novu grobnicu za sebe.z'eleii
se pokazati zah'ar'im svome uditelju, piepusti svoju grobnicu
sada Isusu, jer je bila oko pedesetut tb.ai.o uclaljena;J;;;;
mjesta na Kalvariji gdje je fsus umro.
. Trryna sprovodna povorka kreie prerna grobu. Josip Arima_
tejac i Nikodern nose I.susa,a iza njih tuZno koraca Majka Boi,ja,
sv. Ivan apostol, nekoliko Lena iz Galileje te sluZindadiosipova i
Nikodemova. Ta Sadicaljr'9i sadinjavala je cijelu pratnju tbja je
Isu-sa ispratila do groba. DoSavSi do grobnice stive lbsip i trii-
kodem Isusa u grobnicu, a na vrata grobnice navale vetliti ta-
men. Isus je pokopan, smiren podiva u grobu. Tragedija je svrii.
la. Zidovj veselo trljaju ruke Sto su se rijeSili opasnoga p..itivnita,
a prista5e se Isusovi potiiteni vraiaju sa Kilvariji ivojim ku_
iama. Umro je jedinstveni genij. Umro je u mukaha kab nitko
t42
ni prije ni poslije Njega. Pao je kao irtva nepojmljive zlobe. Svla-
aan je i pokopan, ali samo na das. Za tri dana ie doZivjeti tri-
jumf i nevittene slave.
Isus je umro i pokopan. Smrt i ukop deka i sve nas. Sve
Sto se iivo na zemlji pojavi, sa zemlje puiem smrti mora i oti-
ii. To je prirodni zakon koji vrijedi za sve jednako. Razlika je
samo u tome Sto jedni umiru naravnom smrcu, a drugi nasil-
nom. Koji oblik smrti vas deka? Naravni ili nasilni? NJznamo.
Da li iemo biti pokopani na groblju, u blagoslovljenoj zemlji, ili
badeni u kakrr janiu, odakle ie nam zvijeri i kosti banlieii, ni
to ne znamo. Bitno je kod smrti da bude sretna. A srctna ie biti
ako na5 Zivot bude ispunjen dobrim djelima. Buduii da ne zna-
mo dana ni dasa kad nas Bog moZe pozvati k sebi, treba da bu-
demo uvijek pripravni. Kakav Zivot, takva smrt. Opak Zivot, ne_
sretna smrt. A krepostan Zivot po primjeru Isusovu i Svetaca
BoZjih svr5ava uvijek smirenom i blaZenom smriu.
ISUSOVA DUSA SASLA NAD PAKAO
Kad je Isus Krist na Veliki petak umro na kriZu, duia se
Njegova rastala s tijelom i sa5la nad pakao. Sto to znali?
Kad su Adam i Eva sagrije5ili u zemaljskom raju, Bog je
zatvorio nebo i ostalo je zatvoreno sve dok ga nije Isus prigo-
dom svoga uzaia5ia otvorio. Svi ljudi koji su umrli od Adama i
Eve do Isusova uza5a5ia na nebo, iSli su ili u pakao, ili u disti-
li5te ili u mjesto koje se zvalo pretpakao ili natpakac. Duie opa-
kih ljudi koji su dinili velike zlodine i bez pokajanja umrli, i5h
su u pakao. Muke su u paklu vjedne. Iz pakla nema izlaza. DuSe
onih ljudi koji su umrli u lakim grijesima ili imali trpjeti vre-
menite kazne za grijehe, i5le su u distili5te. DuSe onih ljucli koji
su umrli bez ikakvoga grijeira i nisu rrebali trpjeti nikakve ka-
zrneza grijehe, nisu mogle u nebo, jer je bilo zatvoreno, nego su
i5le u posebno mjesto, koje se zove pretpakao ili natpaka5. Tu
su Zeljno dekale dok Isus uskrsne i uzaalena nebo da onda i niih
povede u nebo. U pretpakao su dolazile i one du5e koje su se
odistile u distili5tu time Sto su pretrpjele odredene kazne za svo-
ie grijehe.
Duie u pretpaklu kao u zatvoru dekale dok Spasitelj'oslobo-
izvrii
djelo otkupljenja. Nakon svr5enog otkupljenja, biie su
dene i spasile se time Sto ih je Isus sa sobom poveo u nebo. pret-
pakao se u Svetom-pismu zove i krilo Abrahamovo. Sveto pismo
staroga z.avjeta opisuje povijesni dogaclaj kako je siromah La.
zar molio milostinju kod nekog bogata5a,a bogata5 mu nije dao
143

ni mrvica Sto su padale sa stola. Konadno su obojica umrli.
Lazarovtt du5u odneso5e andeli u krilo Abrahamovo, tj. u pret-
pakao, a bogata5eva je badena u pakao (Lk 16, 19-31). Pretpa-
kao se zove krilo Abrahamovo, jer se je Abraham, praotac izra-
elskoga naroda, odlikovao osobito jakom i dvrstom vjerom u
Boga, i zato su se svi Izraelci, koji su kreposno po vjeri Zivjeli,
posebnim nadinom zvaii djecom Abrahamovom, pa su nakon
smrti dolazili u pretpakao k Abrahamu kao u hrilo Abrahomavo.
Isusova je duSa saila u pretpakao da obavijesti pravedni-
dke du5e Staroga zavjeta, da je svrdeno djelo otkupljenja ljud-
skoga roda. Isus Krist je trpio i na kriZu umro kako su za Nj
prorekli patrijarhe i proroci. Njegova je smrt zadovolj5tina Bogu
Acu za istodni grijeh i za sve griiehe svih ljudi. Nebo je opet
otvoreno. Svaki se moZe spasiti. Uvjet je: treba vjerovati u Isu-
sa, duvati se zla i iivjeti kreposno. A krepostan se Zivot narodito
razvija destim i dostojnim primanjem svetih sakramenata i po-
boZnom molitvom.
Isusova je du5a saila u pretpakao, da razveseli tamo pra-
vednidke du5e. S dolaskorn Isusove du5e nastalo je u pretpaklu
neizmjerno veselje jer ie pravednidke du5e po otkupljenju Isu-
sovu iz zatvora na slobodu, iz mjesta teLnja i nada u nebo, mje-
sto potpunoga zadovoljstva i sreie gdje je svaka teZnja zadovo
ljena i svaka nada ispunjena. Time Sto je Isusova du5a sa5la u
pretpakao, sve su duSe pravednidke u pretpaklu uZivale blaZeno
gledanje Boga. Isus je doduSe mrtav, tijelo je pokopano u ze.
mlju, a du5a se nalazi u pretpaklu. Ali boZanska narav ostaje i
nakon smrti nerazdruZivo sjedinjena i s duSom i s tijelom, ma-
kar su duia i tijelo razdvojeni. Jer je duSa Isusova nerazdruZivo
sjedinjena s boZanskom rraravi, to pravednidke duSe u pretpaklu,
imajuii u svojoj sredini du5u Isusovu, imaju i boZansliu narav,
koju gledaju i time uZivaju blaZeno gledanje Bogu. Taiio praved-
nidke du5e, kroz tri dana 5to je Isusova du5a boravila u pretpa-
klu, imaju rai ili nebo.
Na raj u pretpaklu upozoruje sam Isus Krist na kriZu. Kad
je naime desni razbojnik na kriZu molio Isusa: sjeti
"Gospocline"
se mene kad dode5 u kraljevstvo svoje!" Isus mu odgovori:
"Za-
ista ti kaZem: danas ie5 biti sa mnom u raju< (Lk 23, 42-43). To
znadi: jo5 danas ieS umrijeti. DuSa ie ti odmah poii u pretpakao.
Tamo ie saii i moja du5a, a s rnojom du5orn i boZanska narav,
s mojom du5om nerazdruZivo sjedinjena. Tamo ieS, u pretpa-
klu, gledati moju boZansku narav i time uiivati radosti raja.
DuSa Isusova silazi nad pakao da se i tamo odituje Isuso-
va moi. S Ocem i Duhom Svetim Isus je gospodar neba i zemlje,
gospodar je i pakla, jer ima moi i nad elavlima u paklu. Nakon
smrti dolazi du5a Njegova u pretpakao, pa ie se i tako pokazati
velidina i slava moii Njegove. Dolaskom du5e Isusove u pretpa-
l!r4
je kasnije zapisao sv. Pavao u Svetom
kao ispunilo se ono Sto
.';.-", > . . . da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih
loii r" na nebu i na zemlji i pod zemljom" (Filip 2' i0)'
Isus je mrtav samo tri dana. DuSa Njegova i tijelo odvo-
ieni su samo na Veliki petak naveder, cijelu Veliku subotu i u
iedieliu, na Uskrs, rano ujutro. Kroz to vrijeme tijelo je Njego-
vo i grobu, a du5a u pretpaklu. Radi toga sveta Crkva Zeli da
niezini vjernici zadnia tri dana u Velikom tjednu sprovedu u
oosebnoj ozbiljnosti i skrudenosti zaokupljeni u mislima samo
mukom i smriu Isusovom. Kroz zadnja tri dana Velikoga tjedna
imamo u na5im crkvama upriliden grob Isusov da si tako Sto
zornije predodimo veliko otajstvo muke i smrti Isusove kojima
je izvrSeno naSe otkupljenje. Neka nas Veliki tjedan s uspome-
nom velidanstvenih dogadaja muke i smrti Isusove tako proime
cla umremo svemu Sto je gresno, a Zivimo samo za Boga i za
spassvoje duie.
ISUSOVO USKRSNUCE
Sv. Pavao je pisao svome udeniku Timoteju:
je Isus Krist uskrsnuo od mrtvihu (2 Tirn 2, 8). Sveta "Sjeti se da
Crkva svi-
ma nama stavlja toplo na srce neka desto mislimo na uskrsnuie
Isusovo, neka poboZno razmi5ljamo o ovoj svctoj tajni, jer je
ona jedna od osnovnih dogmi na5e svete vjere.
Isus Krist je umro na kriZu na Veliki petak oko 3 sata pe,
slije podne. JoS isti dan je skinut s kriZa i pokopan u novi grob,
iskiesan u kamenu, u blizini gdje je bio i raspet. Treii dan, tj.
u nedjelju, na Uskrs, rano ujutro vratila se duda Isusova iz pret-
pakla i sjedinila se s tijelom. Tako je Isus treii dan opet oZivio
i slavno uskrsnuo iz groba.
I prije Isusova uskrsnuia je bilo sludajeva da su mrtvi oZiv-
ieli, da im je vraien Zivot. U Starom zavjeta je prorok llija oLi-
vio mrtvoga djedaka. U Novom zavjetu znamo sigurno za trojicu
rnrtvih koje je Isus oZivio. To su Lazar, brat Marijin i Martin,
iedinica kierka Jairova i jedinac sin udovice iz Naima. Medutim
ima ih jo5 i viSe kojima je Isus vratio Zivot, ali nije sve zabilje-
Zeno u Svetom pismu. Svi su ovi oZivljeni po drugom, drugi su
u[
tm vratili
vrarl[ ztvot. Jedini je
Zivot. Jeolru Je rsus koji jJe sam seDr
Isus KoJr Zivot, je'
povratio Zrvot,
sebi povratro Je,
dlni je On svojom vlastitom moiu ustao iz groba na novi iivot.
Kako?
I nakon smrti Isusove bila je boZanska Njegova narav ne-
razdruZivo sjedinjena i s du5om u pretpaklu i s tijelom Njego-
vim u grobu. BoZanskaje Isusova narav djelovala da su se treci
10 Razulto i objava o Bogu 145
dan opet sjedinili du5a i tijelo. Tako je Isus svojom boZanskom
,rurrui sarnsebe oZivio te tako sam svojom vlastitom moiu uskrs'
nuo. To je prorekao prorok David rijedima: >Pjevajte Gospodu
pjesmu novu, jer udini dudesa, pornoZe mu desnica Njegova, sve'
ii miSica Njegovau (Ps 98, 1). To je prorekao i sam Isus: >Ja svoj
Zivot polaZem da ga opet uzmem. Vlast imam poloZiti ga i vlast
imam opet ga uzeli" (Iv 10, 17-18). Na svoje je uskrsnuie Isus
upozorio Zidove i onorn zgodom kad im je rgkao: >Rtzorite ovaj
hram i ja iu ga podignuti u tri dana< (Tv 2, l9). Tu je Isus millio,
kako veli Sveto pismo, na hram svoga tijela. Drugim rijedima
rekao je Isus Zidovima: Kad me ubijete, ja iu vlastitom snagom
opet oZivjeti. Kristovo je, dakle, uskrsnuie jedinstvelo u tome
Sio je On sam sebi povratio Zivot, dok su svi drugi, koji su us-
krsnuli prije Isusa, dobili uskrstluie od drugih.
Medutim Kristovo je uskrsnuie jedinstveno i u tome Sto
se Njegov novi, uskrsnuli Zivot ne prekida vi5e smriu, nego tra-
je neprekidno, vjedno. A svi drugi, koji su uskrsnuli prije Isusa,
morali su ponovno umriieti. Oni ie konadno uskrsnuti tek na
sudnji dan i nakon sudnjega dana ie trajno Zivjeti u vjednosti.
Na tu nas razliku upozoruje sv. Pavao u poslanici Korinianima
l<ad pi5e: Krist je uskrsnuo od mrtvih, prvenac od onih koji su
umrli. Jer buduii da po dovjeku doile smrt, i po dovjeku dotle
uskrsnuie od mrtvih. Jer kako u Adamu svi umiru, tako ie i po
Kristu svi oZivjeti. Ali svaki u svom redu. Prvenac Krist, a po
tom oni koji su Kristovi, na dan Njegova dolaskau (1 Kor 15'
20-23). Adamov grijeh u raju zemaljskom je razlogom da svi
ljudi umiru. Kristovo uskrsnuie je razlogom i zalogom da ie svi
ljudi uskrsnuti. Krist je pwenac, jer je uskrsnuo tako da vi5e
ne umire, nego Zivi neprestano, i Zivjet ie kroz svu vjednost. A
tek na sudnji dan, na svr5etku svijeta, uskrsnut ie drugi ljudi
i vi5e neie umirati, nego ie Zivjeti u vjednost. Dogmu o trajnom
Zivotu uskrsnuloga Isusa potvrduje Sveto pismo kad kaZe: >Krist
uskrsnuv5i od mrtvih vi5e ne umire, smrt viSe ne vlada njime<
(Rimlj 6,9).
ZaSto nije Isus uskrsnuo odmah dim je umro na kriZu,
nego je uskrsnuie oclloZio na treii dan? Krist nije odloZio svoje
uslrsnuie do svr5etka svijeta, kad ie svi ljudi uskrsnuti, nego
je uskrsnuo vei treii dan nakon smrti da dokaZe sloju boZansku
irroi. Uskrsnuie je naime Isusovo jedan od temeljnih dokaza za
Kristovo boZansko -poslanje, uskrsnuie ie kamen temeljac ditave
tiSeanste zgrade. Krist je uskrsnuo vei treii dan, a nije
dekao sudnji dan da sveienici Njegovi imadu u ruci uskrsnuie
kao temeljni dokaz za Njegovo boZanstvo. Uskrsnuie je Kristo-
vo taho jak i n-roian dimbenih u propovijedanju kriianstva da s
niime ki3ianstvo stoji i pada. Tu je misao naglasio vei sv. Pa-
oio u prroo kriiansko vrijeme: >Ako Krist nije.uskrsnuo, \92--te'
melja je propovijedanje na5e, a bez temelja i vjera na5au (1 Kor
146
15. l4). Krist nije uskrsnuo odmah, nego je uskrsnuie odgodio
ia treti dan, da pokale da je pravi smrtni dovjek. Tri dana je
mrtav lelao u grobu, da pokaZe da je uistinu umro, a ne samo
zarrffo,i prema tome da je uskrsnuie sasvim novi Zivot.
Uskrsnuie Kristovo je tajna svete vjere. Isus i proroci su
uskrsnuie Isusovo prorekli, a Isus je prorodanst'ra, uskrsnuv5i
od mrtvih, todno ispunio. Kristovo je uskrsnude povijesni doga-
dai, zaiamden i dokazan najjadim dokazima Sto postoje u ljud-
skom dokazivanju" Shvatiti uskrsnuie Isusovo ne moZemo i ne-
iemo moii nikada sasvim, jer je ono tajna koja nadilazi na5 um.
ZASTO JE ISUS KRIST USKRSNUO
Sve Augustin kad je pisao o Isusovu uskrsnuiu, naglasio
i ovu misao: 2Nije zasluZno djelo vjerovati da je Krist umro.
To vjer-uju i pogani i Zidovi, svi vjeruju da je umro. Kr5ianska
je vjera uskrsnuie Kristovo, u tom je zasluga da vjerujemo da
ie On uskrsnuo.
Isus je desto za Zivota govorio da ie uskrsnuti. nlsus pode
razlagati svojim udenicima da mu valja poii u Jerusalem i mno-
go trpjeti od starje5ina i glavara sveieniikih i knjiZevnika, i da
ie ga ubiti i da ie treii dan uskrsnutin (NIt 16,21). Drugom zgo-
dcm rede Isus: dovjedji treba da se preda u ruke ljudske.
"Sin
I ubit ie Ga, i treii ie dan uskrsnuti< (llIt 17,22-23). A gotovo
niliada nije govorio o mukama a da ne bi odmah nadovezao i
govor o uskrsnuiu. predati neznabo$cima,i
"Sina dovjedjega ie
narugat ie mu se i ruZit ie Ga i pljuvat ce Ga, i po5to ga biduju,
ubit ie ga - i odmah dodaje - i tredi ie dan uskrsnuti< (Lk
18, 32-33). Kad su Zidovi traZili od Isusa dudo kojim neka po-
tvrdi istinitost svoje nauke, odgovori im Isus da im se neie dati
dr-ugi znak, nego znak proroka Jone: kako je Jona bio u
ntrobi morske nemani tri dana i tri noii,"Jer
tako ie biti i Sin dovje-
dji u srcu zemlje tri dana i tri noci" (Mt 12, 40).
_ Za!;to je Isus uskrsnuo? Da se oiituje Bo?ja pravednost,
Isus je sebe dragovoljno ponizio time Sto je trpio i umro. Zato
je BoZja pravednost tralila da uskrsne, pa se tako proslavi i
uzvisi. je sam sebe postav5i posluSando smrti, do smrti
"Ponizio
tta_ItriZu.
A za to Ga je Bog uzvisioo (Flp 2, 8-9) - uskrsnuiem.
uslirsnuiem je Kristovim jada na5a vjera jer je upravo time, Sto
ic Isus Krist vlastitom snagom uskrsnuo iz groba, najjade doka,
za.o*daje Sin BoZji i prerna tome da je naulia Njegovi istinita i
od Boga. Uskrsnuie Kristovo opravdava nadu i ufanje na5e. Bu-
duii da je Krist uskrsnuo, to imo sigurni da iemo i mi uskrs.
r47
nuti. Krist je glava mistidnoga tijela, a mi smo udovi. Udovi
sliiede Zivotne okolnosti glave. Buduii da je glava - Krist uskrs'
nub, to ie uskrsnuti i udovi. To potvrduje sv. Petar kad pi5e:
>Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na5ega Isusa Krista koji
nas po svom velikom milosrdlu preporodi za iivu nadu uskrsnu-
iem Isusa Krista od mrtvih za neraspadljivu ba5tinu< (1 Petr 1,
3). Trebalo je da Krist uskrsne i s toga razloga da se Njegovim
u.skrsnuiem svrii naie otkupljenje. Smriu nas je oslobodio od
grijeha, a uskrsnuiem nam je vratio dobra koja smo grijehom
ilgubili. Uskrsnuli Spasitelj je ustanovio Sakrarnenat svete poke
re. Uskrsnuli Spasitelj je predao vrhovnu vlast u Crkvi Petru i
snabdio ga darom nepogre5ivosti.Uskrsnuli Spasitelj je poslao
Duha Svetoga, djelitelja BoZjih milosti. Uskrsnuli je Spasitelj
kroz 40 dana svoga boravka na zemlji izveo konadnu organiza-
ciju Crkve. >Krist je predan radi grijeha naSih, i uskrsnuo je
radi opravdanja naSega" (Rimlj 4, 25).
Sv. Pavao veli: >Po dovjeku dotle smrt, i po dovjeku dode
uskrsnuie od mrtvih< (1 Kor 15,21). Po Adamu doile smrt, a po
Isusu Kristu uskrsnuie od mrtvih. Preko ljudske Kristove na-
ravi je Bog izveo na5e otkupljenje, po istoj ljudskoj Kristovoj
outaui ie iivesti i na3e uskrsnuie' A uzor po kom ie se zbiti naSe
uskrsnuie jest Kristovo uskrsnuie. Kristovo uskrsnuie je naj'
savrSenije uskrsnuie u redu uskrsnuia, ono je uzor i ogledalo na-
Sega us{rsnuia. Kao Sto je Krist uskrsnuo u proslavljenu -tije-
tui t<oje vi5e ne umire, tako ie i naSe tijelo na sudnjem danu
ustati-preobraleno i zaodjeti se besmrtno5iu. Sveto pismo kaZe:
>NaSa je dornovina na nebesima otkuda i Spasitelja odekuje-
mo, Goipodina Isusa Krista, koji ie preobraziti naSe poniZeno
ti;eto af bude jednako slavnom tijelu Njegovu" (Flp 3, 20-21)'
Isus Krist je i na proslavljenom tijelu zadtiao brazgotine
od rana na rukama, nogama i na prsima. A za5to? Sv. Toma
Akvinac iznosi ove razloge: Brazgotine su na slarrr Isusu, jer Ga
sjeiaju muka koje jo podnio iz najplemenitijih rakana da spasi
ljudski rod. Bai brazgotinama od rana ie dokazati udenicima da je
uistinu uskrsnuo. Brazgotine ie pokazati Ocu nebeskomu kad
bude na nebu posredovao za ljude i Otac ce nebeski ba5 radi
brazgotina od rana Isusovih biti posebno milosrdan ljudima-
BlaZenima ie na sudnjem danu i kasnije u nebu Isus pokazivati
brazgotine da vide kolikom su cijenom spa5eni i prema tome
kako je bio milosrdan prema njima. Brazgotine ie Isus pokazati
na sudnjem danu i opakima da im pokaZe koliko je trpio za njih,
a oni su ipak prezreli Isusa i zato su pravedno osucleni.
Sveta Crkva teli da desto mislimo na Isusovo uskrsnuie.
Plod razmiSljanja treba da bude: da umremo grijehu i podnemo
novi Zivot, iivot pravednosti i poStenja, Zivot pun ljubavi i do-
brih djela. Pokopajmo zle navike, a napose bliZnje gre5ne prigo'
148
de tako da odsada Zivimo samo za Boga. Sv. Pavao nas upozo-
ruie: oAko ste dakle uskrsnuli s Kristom, tralite ono Sto je gore,
ndie Krist sjedi s desne strane BoZje. Te1ite za onim Sto je gore,
I ne Sto je na zemlji< (Kol 3, l-2). Nepobitna je dinjenica da
smo svaki dan bliZe grobu, ali i bliZe uskrsnuiu. Sto viSe dobrih
djela po primjeru Isusovu, to ie biti veselije i slavnije na5e us-
krsnuie.
JE LI ISUS KRIST POVIJESNA OSOBA
U dvadesetomvijeku, u naiim danima i pred na5im odima
ima ljudi koji tvrde Zivom rijedju i rr knjigama da Isus Krist
uopie nije postojao,,da je Isus Krist mit - to znadi osoba koju
je izmislila ljudska maSta.
Ako je tako, onda pitamo te ljude kako je nastalo kriian-
stvo, odakle katolidka Crkva? Gdje se je ikada pojavila jedna
zgrada bez graditelja, jedna nauka bez uditelja, jedan pokret i
druStvo bez osnivada? Ako Krist nije postojao, tko je taj drugi
koji je na svijet donio kr5ianstvo? Tko je taj drugi koji je oi-
novao i ovako velidanstveno uredio katolidku Crkvu, koja vei
2.000 godina neprestano postoji, radi i duhovno preporatia mili-
june ljudi? Svaki, i najmanji, vjerski pokret u povijesti ima svo-
ga osnivada. Zar je, dakle, kr5ainstvo nastalo bez osnivada? To
bi bilo joi nevideno i neduveno dudo koje je moglo nastati samo
u dvadesetom vijeku.
Ni o jednoj se osobi na svijetu nije toliko pisalo koliko
se pisalo i joS se neprestano pi5e o Bogu - eovjeku, Isusu Kri-
stu. O Njemu piSu sveti pisci Svetoga pisma. O Njemu piSu svje-
tovni pisci svih vjekova. O Njemu pi5u najveii umovi svih vre-
mena. Svi znadu samo za fsusa Krista koji je stvarno postojao, a
nikomu do na5ih dana nije palo na um da Ga proglasi mitom.
Stovise, o Isusu Kristu pi5e Zidovski povjesnidar Josip Flavije
i opisuje Ga kao mudra dovjeka i dudotvorca koga je Pilat na kriZ
osudio, a On se treii dan javio opet Ziv. O Isusu pi5e rimski pov-
jesnidar poganin Tacit. U svojim ljctopisima izvje5iuje da je
Krist Zivio za cara Tiberija, da Ga je Poncije Piiat osudio na
smrt, a pristaSe Njegovi da se zovu krSiani. Poganski pisac Sve-
tonije spominje da su zbog Krista nastali meclu Zidovima nemi-
ri i da ih je radi toga car Klaudije prognao iz Rima. Pitamo sve
ljude zdravoga razuma i po5tenoga srca, kakvog su razJoga ovi
pisci imali da o Kristu stvaraju mit, ako Krist nije postojao?
Bilo je ljudi u povijesti koji su nijekali smrt i uskrsnuie
Isusovo. Manje ih je bilo koji su nijekali smrt, a vi5e koji su ni-
jekali uskrsnude.
r49
 Da je Isus uistinu umro, svjedokom je vojr-rik koii Mu je
mrtvom kopljem probo Srce, a iz Srca ie potekla krv i voda,
sigurni znak smrti. O smrti Isttsovoj postoii slurZbenapotvrda
rimske vlasti. Kad je naime Josip Arimatejac molio Pilata da
smije pokopati mrtvo tijelo Isusovo, Pilat pozove satnika koji je
zapovijedao,straZom, i upita ga da li je Isus vei umro. I kad
dozna od satnika da je Isus vei umro, darova mrtvo tijelo Isu-
sovo Josipu da Ga pokopa (Mk 15,43-45). Svjedoci su smrti Isu-
sove Josip Arimatejac i Nikodem koji su Isusa pokopali, I\lajka
BoZja, sv. Ivan apostol, druZina Josipova i Nikodemova i sve
one osobe koje su prisustvovale ukopu Isusovu. Svjedoci su i
rimski vojnici koji su straZu duvali nacl mrtvim Isusom. Sad
pitamo sve ljude dobre volje: Ima li igdje na svijetu sudsko po-
vjerenstvo koje je nediju smrt dokazalo jadirn i oditijim doka-
zima od ovih za smrt Isusovu. E. Renan, Zestoki protivnik kato-
Iidke Crkve, kaZe: je dokaz za smrt
"MrZnja Zidova najdvr5ii
Kristolrr. Buduii naime da su tako strastveno Zeljeli Njegovu
smrt, nisu ni5ta propustili da se potpuno uvjere o Njegovoj
smrti<.
Da je Isus uskrsnuo, prvi su 51'jedccivojnici koji su drZali
straZu na grobu. Oni su odmah nakon uskrsnnia po5li u grad i
iavili glavarima sveienidkim sve ito se dogodilo. Svjedoci su us-
krsnuia Isusova sve one osobe kojima se uskrsnuli Isus javio.
To su: Marija Magdalena,kojoj se prvoj javio (Mk 16, 9), Marija
Kleofa (Mt 28, 9-10), Petar (Lk 24, 31). Dvojica udenika koji su
i5li u Emaus i prepoznali uskrsnuloga Isr"rsatek kod lomljenja
kruha (Lk 24, 3l). Desetorica apostola L'rezsv. Tome kojima se
Isus javio na sam Uskrs naveder,kad su bili zakljudani od straha
pred Zidovima. Apostoli su u podetku mislili da vide duha. A
Isus im rede: uPogledajteruke moje i noge! Ja sam, ja glavom.
Opipajte me i uvjerite se, jer duh nema mesa ni kosti<. A kad
jo5 nisu htieli vjerovati, rede im: >Imate li ovdje ito za jelo? A
oni Mu dadu komad pedeneribe i meda u saiu. (Lk 24,39, 41, 42).
Sad su tek vjerovali. Jedanaestoricaapostola sa sv. Tomom, ko-
jima se Isus ukazao osmi dan iza Uskrsa. Kad su desetorica ape
stola pripovijedala Tomi da im se fsus ukazao, Toma nije hiio
vjerovati nego je rekao: >Dok ne vidim na rukama Njegovim
znaka od davala, i ne metnem prsta svoga u mjesto od davala
i ne metnem ruke u rebro Niegovo, neiu vjerovati<. Sad zove
Isus Tomu k sebi rede mu: >Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke
moje, i pruZi ruku svoju i metni u rebro moje, i ne budi nevje-
ran nego vjeran. Toma odgovori i reie Mu:
moj< (Iv 20, 24-29). Svjedoci su sedmorica "Qqsp6din moj i Bog
udenika na Tiberi-
jadskom jezeru s kojima je Isus zajedno jeo ribu i kruh (Iv 21,
13). Jedanaestorica udenika kojima se javio u Galileji (Mt 28,
16-20). Pet stotina ljudi koji su Ga svi zajedno vidjeli u Gali
leji (1 Kor 15, 6). Jakob apostol komu se samomu javio Isus (1
150
Kor 15, 7). Jedanaestapostola i drugi udenici koji su Isusa vidjeli
na dan uza5a5ia na nebo (Mk 16, 9). I opet pitamo: Da li je koje
sudbeno povjerenstvo ikada kod istrage imalo vi5e boljih i
r,ierodostojnijih svjedoka od ovih kod uskrsnuia fsusova'
Jednom je zgodom rekao Isus: >Jao svijetu od sablaznilo
A napose zao onima koji sablaZnjuju djecu. >Tko sablazni jedno-
sa od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu
Je objesi mlinski kamen o vratu njegovu, i da potone u dubini
morskoj< (Mt 18,6-7).
ISUS KRIST JE VL,{STITOM MOCU UZASAO NA NEBO
Starozavjetni pravednik, kralj David, po nadahnuiu BoZ-
jem promatrao je u duhu uza5a5ie Isusovo na nebo, pa je pun
svetoga odu5evljenja zvao sve narode: "Svi narodi zaplje5iite ru-
kama, poklonite Bogu glasom radosnim! Uzlazi Bog uz klica-
nie< (Ps 46,2,6).
Isus Krist je kao Bog uvijek na nebu, nikada nije bilo ni
jednoga dasa kad bi prestao biti na nebu. Kao Bog je svuda5nji,
svagdje se nalazi: na nebu, na zemlji i na svakom mjestu. Na
Spasovo, 40. dan nakon uskrsnuia, uza5ao je na nebo, kao dovjek,
du5om i tijelom. Na nebo je uzaSao svojom vlastitom moiu.
Sveto pismo spominje da je svemot, Boi.ja uzela Iliju pro-
roka s ovoga svijeta u jednom sjajnom oblaku. Taj se oblak u
Svetom pismu slikovito oznaiuje kao kola s konjima. Ilija je
uzet sa zemlje, a da nije ku5ao ni smrt ni trulost. Tako je bilo i
s Henohom. Ta ie dvojica, kako misli veiina svetih otaca, doii
na koncu svijeta da propovijedaju pokoru i bore se s Antikristom
(4 Kralj 2, ll-L2). Proroka Habakuka je anileo prenio u Babilon
nad lavovsku jamu zajedno s rudkom 5to ga je nosio Danielu
koji se nalazio medu lavovima (Dan 14, 35). Filipa tlakona kad
je u vodi pokrstio Etiopljanina, dvoranina Kandake, kraljice
Etiopije, uzeo je Duh Gospodnji i odnio tako da ga dvoranin
vi5e nije vidio (Dap 8, 39). Svi su ovi prevalili silne prostore, ali
ne svojom nego tuelom pomoiu.
Isus pak ne samo kao Bog nego i kao dovjek uzlazi na nebo
svojom vlastitom moiu. Niie to bilo naravno, dovjedjom sna-
gom, nego nadnaravnom, tajanstvenom snagom. U Isusu Kristu
su dvije naravi: boZanska i dovjedja. One su nerazdjeljivo sjedi-
njene, a tijelo je Njegovo nakon uskrsnuia preobraZeno i slavno.
Zato je presveta du5a Isusova mogla zapovijedati tijelu i preno
siti ga brzo kao Sto se prenose misli naSe,a tijelo se, liSeno vlas-
titosti smrtnoga tijela, lako pokoravalo du5i i slijedilo du5u kako
151
sliiede na5e misli na5u duiu. BoZanska je narav Njegova upravo
tai<o kao i dovjedja, i kad je uza5ao na nebo snagom boZanske
'Io je
naravi, uza5ao je svojom vlastitom snagom. tajna ili mis-
terij uzaia5ia fsusova na nebo.
Isus je sa sobom poveo u nebo sve du5e starozavjetnih
pravednika iz pretpakla. Kad su prvi ljudi sagrij-eSili u-raju, Bog
je zatvorio nebo i ono je ostalo.zatvoreno sve do uza5a5ia Gos'
bodinova na nebo. A svi pravednici, koji su umrli od prvih ljudi,
Adama i Eve, pa do Isusa, boravili su u posebnom mjestu koje
se zove pretpakao, i tu dekali Isusa da ih prigodom svoga uza-
Sa5ia sa sobom povede u nebo. Tako, eto, Isus ne uzlazi na nebo
sam nego u prainji bezbrojnih du5a preminulih pravednika Sta-
ro9a z.avieta.
Nebo je mjesto gdje pravednici uZivaju vjedno blaZelstvo.
U demu se sastoji blaZeni Zivot na nebu, to opisuje vei Izaija
prorok (Iz 64,3), a za niim sv. Pavao ovako: nSto oko nije vidje-
io, ni uho dulo, ni u srce dovjedje nije uniSlo, to je Bog pripravio
onima koji ga ljubeu (l Kor 2,9).
U nebo dolazi svaki dovjek koii je poSao s ovoga svijeta
pomiren s Bogom. Jedni idu u nebo odmah iza smrti, a drugi
nakon toga Sto su u distiliStu pretrpjeli kaznu za svoje grijehe.
Nebo je stvarnost. Nebo je dinjenica sigurnije dokazana
nego ijedna pojava u na5em ljudskon Zivotu. Sve Sto mi u
ljudskom Zivotu dokazujemo, dokazujemo ljudskim_razumom
koji je slab, pa moZe i pogrije5iti, i pasti u zabludu' Da postoji
ne6o, to dokizuje na5 razum dokazima koji spadaju mettu naj-
jade dokaze Sto ih moZe razum pruZiti. No jo5 vi5e opstojanost
neba dokazuje sam Bog koji je neizmjerna mudrost i vjekovita
istina te ne moZe prevariti ni sebe ni nas'
SJEDI O DESNU OCA BOGA SVEMOGIJCEGA
Na temelju Svetoga pisma i Usmene predaje mi ispovi'
jedamo o naSem Spasitelju Isusu Kristu da On na nebu >sjedi
o desnu Boga svemoguiega<.
Cesti je obidaj u Svetom pismu da se sveti pisci radiJak-
Sega shvaianja sveiih vjerskih tajna o Bogu i svetinjama BoZ'
jii. izraLavaju na ljudski nadin. Tako biva i ovaj put. Jer je
desna strana dasnija od lijeve, pridajemo Isusu desnu stranu
kraj Oca. No >sjediti o desnuu ne znadi ovdje poloZaj tijela- na
prijestolju, na desnoj strani Odevoj, qego znaii najvi5u i kra-
i5evst<u moi i slavu koju je Isus od Oca -primio i koju stalno
i trajno posjeduje na nebu. Kao druga BoZanska osoba, kao
152
Sin BoZji, Isus je oclvijeka zajedno s Ocem i Duhom Svetim
kral.i svega svemira i slave BoZie. BoZju kralievsku vlast, koju
kao Sin BoZji posjeduje odvijeka, kao dovjek postizava i pri-
rna onim dasom kad je slavno uza5ao na nebo.
Sv. Pavao opisuje slavu Isusovu na nebu ovako: uOtac
gskrsti (Krista) od mrtvih i posadi sebi s desne na nebesima,
nad svako poglavarstvo i vlast, i silu, i gospodstvo,i nad svako
ime Sto se naziva ne samo na ovome svijetu, nego i u buduiem.
I sve podloZi pod noge njegoveu (Et 1,20-22). Isus Krist je,
dakle, nakon svr5enoga djela otkupljenja na zemlii slavno uia-
Sao na nebo. Na nebu ie u nevielenoj slavi kao Bog jednak Ocu,
a kao dovjek je u posiedovanju boZanskih dobara iznad svih
blaZenika na nebu, pa i pad sarnim antlelima nebeskim. Na tu
c.injcnicu posebno upozomju sv. Pavao i psalmista kad rrita-
.iu: >rl(omeod anilela rede kad (Otac): Sjedi meni s desne stranc.
clok poloZim neprijatelje tvoje na podnoZje nogama tvoiim?o
(Hebr 1, 13; Ps 110,l). To je rekao samo Sinu, i nikomu drugomu.
Sve- se tajne zemaljskoga Isusova iivota oclnose prema
uza5a5iu lrao prema svojoj svrsi. U uzaSa5iu ie sadr-Zandsavr-
Senstvo i svr5etak svih drugih tajna. S utjelovljenjem podinie
laianstvcr-riotkup;i.ljski Zivot i rad Isusov na z-emi;i, a- s uza-
ia5iem svr5ava..Druge tajne prikazuju Isusa kao nejako clijetc,
kao poniznoga siromaha koji nema krova gdje bi skionio gl"avu.
>1l-is.ic.9.
imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezaa, i Sin
iovjedji nema gdje da nasloni glavu svojuo (Mt S, Zbl. prikazuju
Ga kao patnika i mudenika kojemu je sav zemaljski Zivot ispu-
njen demernim bolima, komu su sve staze zakidene trniem i
korovom, dok se najzad na kriZu nije od boli i muke zir6o i
u_mro poput zgaZenoga crva. Uskrsnuie i uza5a5ce powrduju
Krista pobjednika nad grijehom i smriu. Uskrsnuli Spasitelj
ima pobjednidku palmu u ruci, dasno ie svrdio borbu ljudskogi
Zivota. Na nebo uzlazi u slavi. Tamo Zivi preobraZen, "slavari i
besmrtan.
. - Nikada u povijesti dov.iedanstvanije dovjedanstvo toliko
trpjelo kao u pro5loru.rarlr (1939-1945).Nikada-s bolima i pat-
njama nije bilo slidnije Kristovim bolima i patniama ,r"go-1"
danas. Ali boli ie na5e i patnje uistinu samo onda biti pred Bb-
gom zasluZene,ako ih budemo podnosili strpljivo i Bogu za
liubav kako ih je podnosio Isus Krist. Tje5imo se: iza noii
dolazi dan, iza oluje lijepo i blago vrijeme. Krist patr-rik i mu-
ienik svr5ava doduSe tuZno, umire i u grob silazi, ali sve to
traje krako vrijeme. Treii dan je uskrsnuo, a detrdeseti dan na-
kon uskrsnuia slavno uzlazi na nebo. Tako i nama nakon naSih
boli, ako su one Kristove boli. a Kristove ce biti ako ih Kristu
za ljubav podnos-r:'- dolazi uskrsnuie, uzaia5ie na nebo i siava.
153
 KRALJEVSTVO
KRISTOVO
Izraelci su, suvremenici Isusovi, bili tvrdog uvjerenja da
ie Mesija, kad dode na zemlju, obnoviti izraelsko kraljevstvo.
Ono ie biti veliko i moino. lrlesija ie biti silan zemaljski kralj,
a. izraelski narod ie imati poseban poloZaj metlu drugim narodi-
ma. Toga su miSljenja bili i apostoli, pa jo5 i nakon uskrsnuia
pitaju Isusa: nGospodine,hoie5 li u ovo vrijerne podignuti kra-
ljevstvo Izraelovo?<(Dap l,6).
A Spasitelj, mjesto da osniva zernaljsko kraljevstvo, uzlazi
na nebo. Zaito? Kod uskrsnuia je Njegovo tijelo postalo sjajno,
duhovno, lagano i besmrtno. Rije5ilo se zemaljskih spona, a do
bilo nebeske vlastitosti, pa je dosljedno tome ostavilo zemlju,
vrijeme i sve nepogode zemaljskoga vremenitoga Zivota, a nasta-
nilo se u visinama u nebu, u sjaju i slavi koja odgovara ljepoti
i sjaju Njegova preobraZenoga tijela i ne pozna vi5e promjena.
Gore je tijelo postiglo vrhunac slave, krrnu slave, koju je zaslu-
2ilo prolivenom krvlju na zemlji.
Isus je osnovao kraljevstvo svoje. Crkvu svoju na zemlji.
Ali to kraljevstvo ne svr5avana zemlji, jer vjernici Crkve ne osta-
ju na zemlji nego imadu nakon smrti prijeii u nebo. Na zemlji
je Crkva, tj. njezini vjernici, u neprestanoj borbi. Zato se zove-
mo Vojujuia Crkva. U distili5tu se trpe kazne z.a grijehe, pa se
tamoSnji vjernici zovu Trpeia Crkva. Nakon prolaznoga boravka
na zemlji i u distili5tu dolazi stalni, trajni i vjedni boravak na
nebu. Zato se stanovnici neba zovu slavna ili Pobjednidka Crkva.
Iako, dakle, Kristovo kraljevstvo podinje ovdje na zemlji, a sadi-
njavaju ga smrtni ljudi kao i druga kraljevstva na zemlji, ono ne
svr5ava na zemlji, nego se nastavlja i svr5ava na nebu gdje su
stanovnici preobraZeni, duhovni i besmrtni. Dok se zemaljska
kraljevstva oslanjaju na silu, a velidinu gledaju u mnoZini blaga i
bogatstva ovoga svijeta, Kristovo konadno kraljevstvo na nebu
ne pozna sile nego samo ljubav, a imovine zemaljske, blaga ovo-
ga svijeta, nema, niti ga treba, jer su mu svi stanovnici od reda
duhovni, pa tvranih dobara uopie ne trebaju. U Kristovu kraljev-
stvu na nebu bit ie veii onaj koji je ovdje na ;zemlji vi5c teZio za
duhovnim dobrima, tj. za krepostima i dosljednije Zivio u duhu
viere po primjeru Isusa Krista. Zaro je s pravom Isus rekao:
nKraljevstvo moje nije od ovoga svijeta< (Iv 18, 36). Kraljevstvo,
dakle, Kristovo nije zemaljsko nego nebesko. Ne osniva se na
sili nego na ljubavi. Ne teZi za vrednotama tijela nego duha. Nije
prolazno nego vjedno.
Uza5a5iem na nebo upozorio nas je Spasitelj neka Ga mi-
slima i ieliama slijedimo u nebo' Kao Sto nam je mukotrpnim
2ivotom i mudenidkom smriu dao divan primjer kako treba sve
tegobe Livota iz ljubavi prema Bogu strpljivo snositi i smireno
154
umirati, tako nas uzaiaSiem na nebo
te predano u vol.iu BoZju
se neprestano mislima u nebo diZemo i Zeljama u
i-of,ri-
""tu
,I"U,, Uo.uui*o. Nije naS trajni boravak na zemlji nego na nebu.
?i"ai" r*o sanro putuici patnici, prolaznici, a trajna i stalna nam
L dbmovina nebo. Sr'. Pavao veli da smo ovdje na zemlji >tudin-
'.i
i outniciu (Hebr 11, 13) koji traie domovinu. A za nebo kaZe:
,butf" vi5e niste tuclinci i do5ljaci nego ste sugrailani Svetih i
ukuiani Bonii" (Et 2,19)'
Kad vam bude te5ko, dignite pogled prema nebu; tamo je
naSa konadna i vjedna domovina. Kad vam bude du5a ojailena,
bolna i demerna, sjetite se i tjeSite >da trpljenja sada5njegavre-
mena nisu niSta prema slavi koja ie se objaviti na nama< (Rimlj
8, 18)u nebu.
ZASTO JE ISUS UZASAO NA NEBO
Sv. Pavao, opisujuii udinke Isusova uza5a5ia na nebo. kaZe
ovako: ,Uzade na visinu, odvede zarobljene i porazdijeli darove
ljudimao (Ef 4, 8).
Zarobljenici su du5e iz pretpakla koje je Isus sa soborn
povco u nebo, a do Isusova uza5a5ia tanrile su kao zarobliene u
pretpaklu. Prvi dar koji je Isus, uza5av5ina nebo, dao liudima na
zemlji, jest treia boZanska osoba, Duh Sveti. Duha Svetoga .ic
poslao apostolima 10. dana nakon uzaiaSia. posliedice doiasha
Duha Svetoga bile su divne.
"I napuni5c se svi
stado5egovoriti raznim jezicima,
Duha Svetoga i
kao 5to im je Duh Sveti dJvao
da-govore<(Dap 2,4). Odmah na prve Duhove, uslijed djelovanja
milosti Duha Svetoga, obratilo se po apostolskom propovijeda-
nju oko 3.000duia. Prije uza5a5ia rekao ie Isus apostolima: "rBo.
lje je za vas da ja idem; jer ako ne otidcirn,Tjeiifelj neie doci k
vama; ako li otidem, poslat iu ga k vamau (Iv 16, 7). poslav5i
Duha Svetoga Isus je svedano ispunio svoje obecanje.
Isus vr5i u nebu ulogu naSegazagovornika. Tu misao na-
glaSuje sv. Pavao u poslanici Hebrejima: Krist uite >u samo
ncbo da se pokaZe sad pred_licem BoZjim za nas< (9, 20). JoS je
ljep5e istide sv. Ivan apostol: ,Djedice moja, ovo vam pi5em cia
ne grije5ite. I ako tko sagrijeSi, imamo lagovornika
-veie kod Oca,
Isusa Krista, pravednika...(1 Iv 2, 1). Nenra utjehe nego ic
pomisao da je sAm Otkupitelj nai zagovornik kod OCa,a ,o.i..,,<rr
Je NJegovsvemoean!
je uza5ao na nebo da i nama tamo pripravi mjesto.
),U.kuiiJ;u^s
Oca moje-ga mno6ri su stanovali. Idem da vam pripravim
mJesto.I kad otidem i pi-ipravim mjesto, opet iu doii i uzet iu
155
vas k sebi da i vi budete gdje sam ja" (Iv 14' 2-3). Isus je naia
duhovna glav4, a mi smo Niegovi udovi...Gdje je. glava, tu je
pripravljeno mjesto i za udove' Isus je uzalag p.rvi i pokazao put
iama. Kako je-poveo u nebo duSepravednidke iz pretpakla, tako
ie povesti i nal uz uvjet da pokaZemo dobru volju u suradnji s
milo5iu BoZiom.
Time Sto je Isus uzaSaona nebo i nestao.ispred odiju ljudi,
prestaje o Isusu iskustveno znanje, a zamjenjuje ga vjera. Ono
5to se-vidi i rukama pipa, to je znanje, a vjeruje se u.ono ito je
sakriveno naiim odima. Uzaia5iem je, dakle' Isus ojadao na5u
vjeru koja je veia i jada nakon uza5a3ia nego bi bila da svojim
viastitirn o8ima gledamo Isusa na zemlji. A Bog viSe nagraduje
vjeru nego znanle. To vidimo iz rijedi Isusovih apostolu Tomi:
'ier si me vidio (Toma) vjerovao si. BlaZeni koji ne vidjeSe i
vjerova5e!* (Iv 20, 29). S uzaSa5iem Isusovim raste i na5a nada
d"a iemo i mi u nebo doii. Dok je Isus boravio na zemlji, molio
je Oca nebeskoga: hoiu da oni lioje si mi dao, budu sa
"Ode,
-.rorn gdje sam ja, da vide slavu moju< (Iv 17,24). U uza5aSiem
se Isusovim na nebo narodito tazvija u nama ljubav prema nebu.
Sv. Luka veli: >Jer gdje je va5e blago, ondje je i srce va5e< (12,
34). Sto je blago veie, to je i ljubav prema njemu veia. A ?a sv?-
lioga raiumnoga dovjeka, koji je iole sposoban prosu4ivati- vred-
not-e o.roga i prekogrobnoga Li'tota, sigurno je najveia i jedina
vrijednosi Bog i nebo. Prema tome je i na-jveia i najplemenitija
ona ljubav koja se odnosi na Boga i nebo.
Mladost prolazi. Bogatstvo nestaje. Sve patnje i boli -ima-
du svoj svr5etik. Smriu sve na zernlji svriava, svemu je kryj.
Stavi5e,i distili5te ima svoj kraj. Ali Bog i nebo ostaju, ne mije-
njaju se. Vjedan je Bog. Vjedna je BoZja dobrota. Vjedno je nebo.
A vjedni ie biti i svi oni koji dodu u nebo.
USKRSNULI ISUS I CR.KVA
Vei su Sveti oci traZili razioge zaito niie uskrsnuli Isus
ostao na zemiji nego je radije uzaiao na nebo? RjeSavali su to
vaZnopitanje i umno ga rije5ili.
Da je Isus ostao metlu nama na zemlji, svi bismo mi krS-
iani, jednako kao i nekada apostoli, gledali u Isusa samo dovie
ka. Divili bi se Njemu kao Uditelju, jer ie udio tako uzvi5enu
nauku kao nitko ni prije ni poslije Njega. >Nikad nije dovjek
tako govorio kao Sto-ovaj dovjeku (Iv 7,46); priznali su i sami
Njegovi neprijatelji. Velidali bi Ga kao dobrotvora lepgjTljlv^e
Siiokogrudnosli, jer kud je hodao samo je dobro dinio (DAp 10,
156
dudotvorca koji je suvereno nastu'
38). Slavili bi.smg .pa kao
".:ii
ii^" prirodnih zakona, nad prirodnim zakonima i protiv
r;kona. Ponosili bi se Njime kao genijem koji je je
ifirialA-
5il.;;" cijeloj povijesti'.Metlu1ip, u1? svu svoju naddovjednu
ffid;;; i ailtatito'-t, on bi u naSim odima bio samo dovjek' A
iritr, tra j-e na nebo uzaiao, on kida i zadnje veze sa zemljom,
iulrir" Sto je- prolazno i ljudsko' Sto je samo naravno i gre-
"ui* nebo, On diZe misli i osjeiaje na5e u nebo, pro-
lii. iztaze1i na
postizava to da u Njemu gledamo naj-
iuhovljuje na5u,ljubav i
pri.l" SbE". a onda tek dovjeka, i da Ga kao Boga dastimo i ljubi
ilo. Stogu opravdano pjeva liturgija na Spasovo o Isusu: oUzdig-
.,,ro r" na nebo da tako, po Njegovu daru, budemo zajednidari
Njegova BoZanstva<'
Probici su svete Crkve traZili da Isus uzadle na nebo. Za
svoga boravka na zemlji osnovao je Isus Krist na zemlji duhovno
drultvo - svoju Crkvu. U Kristovu Crkvu spadaju svi oni kr5ia-
ni na zemlji koji su pod jednom vrhovnom glavom. Svetim
Ocem Papom. Dok je boravio na zemlji, Isus je sam bio vlhovna
vidljiva glava svoje Crkve. Nakon uzaSaSia na nebo On je i dalje
vrhovna glava svoje Crkve, ali nevidljiva. Vrhovnom vidljivom
glavom postavio je sv. Petra. Petar s ostalim apostolima, a kasni
je Sveti Otac Papa i biskupi u ime Isusovo upravljaju Crkvclm
Isusovom. A da ne zadu s pravoga puta nego da uvijek nepogre-
Sivo tumade nauk BoZji, to izvodi tajanstvena, nebeska sila, Duh
Sveti koga je Isus poslao svojoj Crkvi. Djelovanje je Duha Sve-
toga nedokudivo, a darovi bezbrojni. Darove Duha Svetoga opi-
suje sv. Pavao ovako: jedr-re postavi Bog u Crkvi, prve kao
"I
apostole, a druge kao proroke, treie kao uditelje, onda sile du-
desne, zatim darove lijedenja, pomaganja, upravljanja, razli1ite
,ieziken (1 Kor 12, 28). Tko da izbroji sve nadine djelovanja Duha
Svetoga u Crkvi, ili pak sve darove kojimzr Duh Sveti obogaiuje
Kristovu Crkvu?
Promatrajte opstanak i djelovanje katoliike Crkve i su-
dite sami. Kroz 2000 godina, otkalio postoji katolidka Crkva, je-
dina prava Kristova Crkva, kolike je vei nasrtaje i borbe morala
izdriatit A kako se ona brani, kako djeluje? Mirno i dostojanstve-
no, s istinom u nauci i dobrim djelima u ruci. Nikoga ne mrzi,
nikomu se ne osveiuje. Svima Sirokogrudno pra5ta, svuda samo
dobro dini. Samo tim oruZjem pobjeduje, samo tako svladava ne-
prijatelje i stiSava oluje. A sve to izvodi samo pomoiu Duha Sve-
toga koga joj je Isus poslao.
Kad su neprijatelji kr5ianstva u pro kr5iansko vrijeme
progonili apostole, savjetovao je farizej Gamaliel, glasoviti udi-
telj zakona, po5tovan od svega naroda u visokom vijeiu ovirn
rijedima: se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi
ovaj naum"Prodite
ili pothvat, propast ie. Ako Ii je od Boga, neiete ga
r57
 se naii kao protivnici BoZji< i slavi, a gre5nici na ruglo i sramotu. Sudit ie se tako da ie svi
moii uni5titi, dapade mogli biste
i'oe, i,la::9). Kad bi kitolidka crkva bila ljudsko. djelo, vei bi sledati i sluiati za svakoga Sto je mislio, govorio i dinio u svom
je ljudsko' A j;votu, dosljedno kako je osutlen na usta-sv. Pavla: ,Jer nam se
;;;.-'p;;p"ta kao Sto propada i nestaje sve Sto
i* l" fi.Zrc dielo, djelo Duha Svetoga, kgga je Crkvi poslao sam svima valja javiti na sudu Kristor.u da prirni svaki prema tome
"ott. 'Ni vrata je paklena neie kako je dinio u tijelu svoje dobro ili zlo" (2 Kor 5, 10).
i;o"'.itJi-, 3" i.uittu i nepobjediva'
niclvlaclatin ( M t 1 6 ,1 8 ) ' Presuda ie opienitoga suda biti za opake stra5no poniZe-
nie i kazna, jer ie svi ljudi svih vjekova kao na dlanu gledati
nlihova zla djela i opaki Zivot. Ni5ta se neie moii sakriti, ni5ta
ispridati. Sve ie biti golo i otkriveno. Pravednicima ie presuda
SUDNJI DAN biti na dast i ponos, jer ie pred lice ditavog svijeta iznijcti njiho-
va divna djela dovjednosti i kr5ianske ljubavi, kojima su pat-
Spasitelj je ocllikovao svoju Crk'rru s tri osobita dara: nidke suze otirali, bijedu ublaZivali, zalutale na pravi put obra-
otkupljenjem"t<bje je izvr5io ovdje na zemlji, zagovornidkom iali, a klonule opet k Bogu pridizali.
stuzbom i<oju za'nai vrsi kod oca na nebu, i opienitim sudorn Od postanka svijeta svi su se ijudi veselili prvom dolasku
koiiieodrLatiopetnazemljikadadrugiputdodenasvijette Isusovu na zemlju, jer je iza roelenja Isusova nastupilo otkuplje-
ieiuditi svim Zivima i mrtvima zajedno' nje i oslobodenje od grijeha. Nakon rorlenja Isusa svi se vcseli-
Svakom je dovjeku odredeno da jednom umre' Sveti oci mo drugom dolasku Isusovu na svr5etku svijeta, jer je s drugim
clolaskomskopdana slava i nebo. Svako sutlenje ukljuduje u sebi
drLe cla ie i Elija i llenoh prije svrSetka svijeta opet -doii na
njegova ide-odmah na strah i radost. Strah za krivca, jer se boji kazne, a radost za pra-
svijet i umrijeti. I(ad dovjek qryI",.9t:1
se suditi o svakbj misli, rijedi i dinu' Iza suda ide dula vednika, jer ie potvrditi njegovu nevinost. JoS imamo obilje vre-
,rrd. T.t ie
mena diniti dobro i Zivjeti kreposno pa se ne trebamo bojati ni
iti .t tr"Uo, iti u distili5te, ili u pakao. Ako je bcz ikakva grijeha i
posebnogani opienitoga suda. ,Tako Ziv bio ja, veli svemoguii
t u^", ide u nebo. Ako je dovjek umro u lakom grijehu te lreba
je Gospod, nije mi milo da umre bezboZnik nego da se vrati bez-
t.p:"ti samo neko vrijeme, onda du5a ide. u distiiiSte, a ako
boZnik sa svoga puta i da Zivi" (Ezek. 33, 1l).
d&jek umro u te5kom grijehu te treba -trpjeti vjedne muke, onda
duSL iza smrti ide u pak1o. Ovaj sud nakon stnrti, zove se posebni
sud, jer se na njemu sudi svakom dovjeku posebno dim umre'
Povrh ovog suda odmah iza smrti, ima joi jedan sud,.a to
je opieniti sud na svr:Setku svijeta kad ie doii Isus Krist u EISTILISTE
ijajnoj pratnji anilela ncbeskih i suditi svim ijudima sv,ega
ririj"t" zajedno. Pnri put je Isus doSao na zemiju kad se kao Svi narodi i kroz s'tta vremena znadu da dovjek ima razunt'
ciijlte rodio u Betlehemskoj 5tati. Drugi put ie cloci 'a svr5etku nu i slobodnu du5u po kojoj je slika i prilika Bolja. Svi su na
iuij"tu svedano liao kralj s najviSom, sudadkom vla5iu' Kada distu s tim da dovjedja du5a Zivi i nakon smrti, da je besmrtnzr
bule svrSetak svijeta i prema lome l<ada Isus drugi put dotle na ili neumrla. Kad Zivotinja pogine, bace je kamo god, jer jc s
zemlju, o tome se ne zna ni5ta stalno. Kad su apostoli pitali Isusa gubitkom Livota na zemlji za nju sve svrieno. A kacl dovjek
za svr5etak svijeta, Isus im odgovorio: "A onoga dana i onoga umre, tijelo mu se dasno sahrani i-ra posebno mjesto koje svi
dasa ne zna nilko, ni ancteli na nebu, nego samo Otac" Mt 24' narodi poStuju kao sveto. BriZno mu se uretluje grob. Na grobu
36). Nitko, dakle, od stvorova rre zna kad ce biti sudnji dan pa se sadi cvijeie. DiZu se i spomenici da trajnom uzdrLe pokoj-
ni andeli nebeski. To je pridrZalo presv. Trojstvo samo za niku uspomenu mealu Zivim. Iznose se zasluge i vrline da budu
sebe. Isus kao BoZji Sin je to znao, ali radi naSega dobra nije Zivima za velika i kreposna djela.
nam to htio saopiiti da se ne podamo tijenosti nego da budemo
uvijek pripravni. Dok se ovako posebno po5tovanje iskazuje mrtvu tijelu,
jo5 veiom se brigom ispituje kamo je po5la du5a dovjedja nakon
Sv. Petar zove drugi dolazak Isusa na zernlju "dal Gospod- rastanka s tijelom. Sam razum, a jo5 viie razl-tm prosvijetljen
i w'
n3i. i veiiau e" aoei izienada kao tat (2 Petr 3, 10)' Tako Objavom, jasno i nepogre5ivo spoznaje da du5e onih ljudi koji
da ie >dan Gospodnji doii kao tat u noii< (1 Sol 5' 2)'
Fuuuo tuZ" su umrli disti, bez ikakvoga grijeha, polaze ravno u nebo, sveto
i na istom
liu i"O":i da^ svi iemo se naii pred Isusom u isti dan i blaZeno mjesto gdje boravi Bog s anilelima i svetim ljudskim
;J;il d; nam sudi. Svi ie mitvi uskrsnuti' Pravednici u sjaju

159
158
du3ama. DuSe onih pokojnika koji su preminuli u teSkom eri-
jehu i neraskajani, polaze nakon smrti u stra5no mjesto mutl I (1939-1945). Padali su ne samo vojnici nego i civilno pudanstvo.
kazne, u pakao iz koga nerr'a izlaz,a. Ali postoji i treie mjesto na
drugome svijetu, kamo polaze du5e onih koji su un-rrli bez teS-
koga grijeha, pa ne dolaze u pakao. Ali nisu umrli ni sasvim
disti da bi njihove du5e rnogle u nebo. To se mjesto zove disti-
liSte. Tamo polaze du5e onih pokojnika koji su umrli u lakim
grijesima pa se moraju vremenitint kaznana cistiti prije nego
poilu u nebo. U distiliStu trpe jedne du5e viSe i clulje vrcmena, a
druge manje i kraie vrijeme vei prema tom koliko je koji dov-
jek sagrije5io dok je boravio na zemlji. Najdulje ie kazne u
distiliStu trajati do sudnjega dana na svr5etku svijeta. Tada ie
svi mrtvi uskrsnuti, nakon opiega suda ie jedni i s tijelom poti
u nebo, a drugi ie i s tijclom poii u pakao. Nakon sudnjega dana
nema vi5e distiliSta.
Da postoji distiliSte odito nam dokazuje Sveto pisrno koje
opisuje kako je Juda Makabejac nakon bitke "sabrao dviie tisuie
siebrnih drahma. Ove posla u Jerusalem da bi se prinijela Zrt-
va za grijeh. To je bilo veotna lijepo i plemenito djelo jer je on
mislio na uskrsnuie. Jer kad ne bi vjerovao u uskrsnuie palih,
bilo bi suvi5no i ludo moliti se za umrle. Talioiler on istide da
poboZno usnule deka veoma sjajna nagrada' Sveta i poboZna
misao! Zato priredi za umrle Zrtvu pomirnu da bi se izbavili od
svojih grijeha" (2 Mkb 12, 43-46). Oni koji su u nebu ne trebaju
pomoii, jer su blaZeni. Onima koji su u paklu nema pomoii, jer
su zauvijek osualeni. Kad, dakle, Izraelci mole i prinose Zttve za
>,poboZno usnuleo vojnike, to je znak da vjeruju da na drugom
svijetu postoji mjesto gdje "poboZno usnulio trebaju pomoii,
gdje im se moZe pomoii i odakle ih se moZe izbaviti, a to je
distiliSte.
Nauku o postojanju distiliSta i o mukama u distili5tu izlalu
opii crkveni sabori: Lionski II. 1274., Florentinski 1439. i Triden-
tinski 1545-1563., Sveti Oci Pape, Sveti oci - crkveni uditelji i
udeni bogoslovi kroz svu povijest Crkve.
Muka je dufama u distili5tu Sto su odvojene od Boe?'
Fovr\/16gu irpe i osjetnu kazuu, a to je tvarna I'atra lkoja ih
mudi.'Koiiko vremena ostaje koja duSa u distiliStu, to nitko od
nas Zivih ne moZe znati bez posebne BoZje Objave. Metlutim sve
su duie u distili5tu sigurne da ie njihove muire s vrernenom
svr5iti i da ie jednom doii k Bogu u nebo. Nar:iia je svete Crkve
da mi Zivi moZemo pomoii duSama u distiii5tu sv. Misama, mo
litvama, milostinjom i drugim poboZnim djeliina, a narodito op-
rostima koje je Crkva odredila za duie u distiliStu. Meilutim se
i duie u distili5tu mole za nas, a pogotovo ie nam se oduZiti svo'
jim zagovorom kod Boga kad doilu u nebo. Sto, tlakle, dinimo
za duie u distili5tu, dinimo konadno i za spas svoje du5e.
160
Sjetite se koliki su milijuni ljudi pali u proilome ratu
iedni su umrli brzo i naglo, a drugi u groznim mukama po zatvo-
rima i logorima. Jedne je neprijatelj straSnom mrZnjom mudio
elatlu, druge je strijeljao, treie vje5ao, a mnoge je klao na naj-
odvratniji nadin. DuSenjihove iz distili5ta lape za pomoi k vama.
roelacima,znancima i prijateljima rijedima Svetoga pisma "Smi'
luite se meni, smilujte se meni barem vi, prijatelji moji< (Jb 19,
21). Imajte srca i osjecaja za njih. Molite se za njih i Zrtvujte
dobra djela za njihovo izbavljenje. Imajte na uml-l: Kako se mi
danas brinemo za naSepokojnike, tako ie se na5i nasljednici bri-
nttiza nas kad budemo mi mrtvi.
-
NAGRADA PRAVEDNICIMA KAZNA ZLIMA
Kad je vei na posebnom sudu odmah iza smrti odludeno
kakva ie biti vjednost svakog pojedinoga dovjeka, za5to je po-
treban joS i opieniti sud na sudnji dan na svr5etku sviieta?
I tu imade BoZja providnost duboke i spasonosne razloge.
Svaki dovjek, bio on pravednik ili greSnik, ima na zemlji poto-
maka, ili znanaca i prijatelja. Ili udenika, gojenaca, prista5a i
sljedbenika. Nitko ne Zivi sam za sebe, osamljen i napuiten,
nego u druStlr ili zajednici. Od plemenita dovjeka prima okolica
zdrave misli i dobre primjere, povodi se za njim, dobro dini i
kreposno Zivi. Ni sam plemeniti dovjek nije svjestan kroz koliko
ie pokoljenja njegova dobra nauka i lijepi primjer djelovati i
koliko ie ploda donijeti, a pogotovo toga nije svjesna okolina.
Jednako je, ali u obratnom smjeru, kod opakoga dovjeka. I on
iivi u druStvu, ali sije zlo, kvari okolinu, djeluje poput zarazne
gube. Zle nauke i opaki primjeri lo5ih roditelja, nastavnika i od-
gojitelja, prijatelja i znanaca takotter djeluju kroz pokoijenja i
uzrokuju u dru5tvu stra5nu pusto5. Sve ie to izadi na svjetlo na
sudnjem danu. Na opienitom sudu ie se jasno svemu svijetu pe
kazati ne samo ono dobro Sto je pravednik sam udinio, nego i
ono dobro Sto je preko drugih udinio, i bit ie mu na dast i slavu.
Jednako ie svi ljudi na opienitom sudu spoznati kako zla d.jela
sto ih je opak dovjek sam udinio, tako i zla koja je svojom opa-
kom naukom i zlim primjerom preko drugih udinio, i bit ie mu
to na uZasnu sramotu. Prvi je, dakle, razlog opienitom sudu da
s-eo pravedniku iznese javno sve dobro ito je ikada udinio sam
ili po _drugima, i da mn ." dade javno priznanje. Jednako ie se
o opakomu iznijeti sve zlo 5to je udinio sam ili preko drugih,
r(oJe Je na krivi put zaveo, i zato Ce biti javno pred svima osra-
moien.
ll Razum i objava o Bogu
161
 Kako vidite pravednicima se uzima u zaslugu ne samo do-
hro Sto ea ie svaki za sebe dinio, nego i sve ono Sto su drugi pod
,.,ilfrouirriu"plivom udinili. Zamislite bogobojazne roditelje, udite-
tiL i odeojilelje, znance i prijatelje, koji su sijali sjeme zdrave
naute i-doUroga primjera, kako ie biti bogate i obilne njihove
zasluge pred Bogom i pred ljudima, kako ie biti divno uzvi5eni
i odlfuovani pred cijelim svijetom na sudnji dan! Ali jao opaki-
ma na sudnjem danu, jer ie drhtati od straha, uZasa i sramote
kad ie se pred cijelim svijetom izbrajati sablazni Sto su ih uzro-
kovali. Pomislite kako ie izgledati optuZenici kad ie se protiv
njih dizati vlastita djeca, udenici i gojenci, rodaci, i prijatelji
i svi drugi sablaZnjeni! Kolika ie ih griZnja savjesti i zdvojenost
progoniti kad vide svoju propast i propast bezbrojnih drugih
duSa koje su upropastili svojim sablaznima!
Kako smo na jednoj strani duZni sval<ogapravo pouditi
i dobar mu primjer dati, tako smo na drugoj strani jo5 viSe ob'
vezni da ni pod koju cijenu drugoga na zlo ne putimo ili zao
primjer pruZimo. Sveto pismo se grozi te5kim kaznama onima
koji druge sablaZnjuju, a napose onima koji djecu sablaZnjuju.
>Tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, veli
Spasitelj, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen
i da potone u dubinu morskuu (Mt 18, 6). >TeSkosvijetu od sa'
blazni! Te5ko onomu dovjeku po kojemu dolazi sablazan! Ako te
ruka tvoja ili noga tvoja sablaZnjava,odsijeci je i baci je od
sebe! Bolje ti je uii u Zivot vjedni hromu ili kljastu, negoli s
dvije ruke i dvije noge da bude5 baden u oganj vjedni. I ako te
oko tvoje sablaZnjava, izvadi ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s
jednim okom uii u Zivot, negoli s dva oka da budeS baden u
oganj pakleni (Mt 18, 7-9). To znadi: ako nam je neSto tako dra-
go kao ruka, noga ili oko, a moglo bi na grijeh navesti nas ili
drugoga, treba se svega radije odreii nego sagrijeiiti sam i na
grijeh zavesti drugoga.
Cuvajmo se sablazni! euvajmo se tudih grijeha! Te5ko
iemo odgovoriti i za ove grijehe koje smo sami u tajnosti dinili;
demu onda optereiivati savjest jo3 i tuclim grijesima?
SUDNJI DAN - POTPUNA PRAVDA
Cesto se u ljudskom Zivotu dogada da poboZni i plemeniti
ljudi stradaju. Ismjehava se niihova poboZnost. Ruglu se izvr-
jezicima ih se raznosi kao naivne i
5iava njihovo poltenje. Po
ieznalile. Opaki svijet u svojoj zlobi nalazi na stotine uzroka i
nadina kako ie im oduzeti ugled i dobar glas. Badava se brane,
162
ne koristi niSta. I umiru ozloglaieni. Boli to pravednike, ali na
zemlji.nema potpune zadovolj5tine. Opaki, naprotiv, u svojoj lu-
kavosti prijeva_rama, spletkama i nasiijem dolaze na dobai glas,
uZivaju ugled. Svijet im se divi, slavi ih i velida, pa i za rrror-d.,.r-
gima stavlja.
- . .Nu sudnjem ie danu pravednost BoZja pred svim svijetom
otkriti svu plemenitost i dobrotu poboZriih i bogoboiaziin, a
bijedu i lukavost opakih. Tako ie abUri cloUiti obi-lnu zadovoli-
Stinu, jer ie steii izgubljeni dobar glas, a opakima ce oduzeii
klivo stedeui ugled i slavu. Na sudni-em'ie dinu Bos >dati sva_
\<-t39 no..dj.elima njegovirn: vjedni Zivot onima kojl ustraju u
ci.obrim_djelima...,a gnjev i nemilost onima koji prkose i"pro_
tivc se istini i pokoravaju se nepravdi< lRim 2, 6_7).
_.!t9 qod dovjek na zemlji radi, to rade du5a i tijelo zajed-
no. Tijelo je orude s kojim- du5a radi. Stoga je p"t.eU"o Aa
lesa uskrsnu, da se na sudnjem danu sva-ko-sSeaini,o *o3d* de-
clu5om, pa da svako dobije vjgdnu nagradu odriosno
nu vec prema tomu da li je u dobru ili pak u zlu pomagalo ":"e""-fui-
duSu.
lijelo koje je vjerno pomagalo du5u u dobru, ,i"Uit ?" ,:-"1""
sla.r'uu:rebu, a je sluiilo duSi u zlu trpjet ie vjednu ka;;;
\oje
paklu. Treba dakle da dode svr5etak svijeia, da nastupi suan;i
clan i uskrsnuie, da i tijelo uzmogne primiti svoju plaiu _
gradu ili kaznu. "i-
Zivo.t je svjedokom da se kod dobrih i opakih ljudi nepre_
:rtano izmjenjuju sreia-s-nesreiom, nevolje s ridostima. Oot'aaa
se nerijetko da su ba5 dobri nesretni, a opaki i te kako ,r"t"-l pu
rrpravo obiluju dobrima.ovoga svijeta. Ilgleda mnogo puta ha
t3<-rZjadobrota vi5e naginje na stranu opaklh nego ,ra-rtian; d;
brib.
,Radi .loga se i prorok tuZi u Svetom pisriu: uUzbunih se
racli bezboZnika videii kako bezboZ'ici dobro ziue,
.icttnako.'mnoiavaju bogatstvo. I tako sarn uzal*d drzao "esmeiano
disto
slce svoje i badava prao u nevinosti ruke svoje. Zato me uuraui
pogactalozlo, svako se jutro iznova pridizala bol moja., (p.
tti:
covjeku se dini na mahovekao da se,bog uopie ne briie ," f:"06.
l'ako se obidavaju tuZiti i kreposni tiuai. UlAuti- ;;;J;rii;;
9e ;udu Bog prema svima_ljudima lavno otkriti ,uo:"'pfurrou".
Tada ie se v_idjetikako je Bog mudro radio Sto je dobre ku5ao
s
nesreiama. S pomoiu su BoZjom srrpljivo podnosili Uof"iii,-""-
'olje, bijedu i Zalosti pa ie. ih Bog obiino nagraditi *,:"t".ril.
Da ih je mazio bogatstvom i. radosiima, uzo'oiili Ui ,e i
i,Jile;
oclvratili te, zauvijek propali. je, dakle, Bog *"aio ,-uAl"
'Kako
sto im je slao raznovrsne kutnje. Mudrost ie se"BoZja ;.-;a-
njem danu oditovati i na opakim. Bog ih u ovom Zivoiu
k.epkim zdravljem, obiljem bogatstvalsreiom i radostima
darivao
oa rh odvrati od zra i privude k sebi na krepostanZivot.
samo
sve to ne hajv za Boga, preziru sve Sto je BoZje i ustraju
oni uza
do kon-
163
ca u zlu. Radi toga ie ih Bog javno osramotiti pred svim ljudima
i zauvijek kazniti.
Bog je ustanovio sudnji dan i to svijetu objavic da dobri ne
klonu duhom u napastima, nego da ustraju do konca imajuii u
vidu vjednu nagradu, a zli opet da se klonu zla i obrate kad zna-
du da ih, ako ustraju u zlu, dekaju vjedne muke.
Da ie Isus opet doii ovamo na zemlju i da ie biti sudnji
dan, to je tako sigurno kako je sigurno da je sunce na nebu. Prije
dolaska Isusova pojavit ie se posebni znakovi na nebu koje je
Isus unaprijed prorekao. A kao najsigurniji dokaz je to Sto je
Isus, odmah dim je uza5ao na nebo, poslao dva antlela k aposto
lima s porukom: >Sto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je
od vas uzetna nebo, tako ie doii kao Sto vidjeste da ide u nebo<.
ISUS KRIST SUDAC
Sudenje na sudnjem danu vr5it ie sve tri osobe presv. Troj-
stva: Otac, Sin i Duh Sveti. No sutlenje se na svrSetku svijeta
posebnim nadinom pripisuje drugoj BoZanskoj osobi, Bogu. Sinu,
i to kao dovjeku. Isus Krist veli: >Jer kao Sto Otac ima Livot u
sebi, tako dade i Sinu da ima Zivot u sebi, i dade mu vlast da
dini sud, jer je Sin dovjedjiu (Iv 5,26-27)- A za5to se posebnim
nadinom pripisuje baS Sinu kao dovjeku?
Na sudnjem ie danu biti sutleni ljudi. A ljudi se sastoje od
tijela i osjetila. Zato 6e se i sudovanje vrSiti tako da ga ljudi
mogu pratiti osjetilima: odima gledati i uSima slu5ati. Zato je
i mudrost BoZja odredila da sudovanje vodi i presudu izreie kao
sudac ba5 Sin BoZji, koji je i sam dovjek, te ima tijelo koje se
dade odima vidjeti i u5ima duti. Tako ie na sudnjem danu svi
ljudi Krista suca i vidjeti i duti. Pravednici ie gledati milo lice
i duti blagi glas Isusov, a gre5nici o5tri pogled i strogu osudu.
Dok je Isus boravio na zemlji, doZivio je nepravdu kao ni-
jedan dovjek ni prije ni poslije Njega. Vrhovni sudac Poncije
Pilat svedanoizjavljuje: >Nikakve krivice ne nalazim na ovom dov-
jekuu. oDovedostemi ovoga dovjeka kao da buni narod, i ja sarn ga
eto pred vama ispitao i nisam na5ao u ovom dovjeku ni jedne krivi-
ce zbog koje ga vi tuZite. A ni Herod, jer ga je natrag poslao k na-
ma, prema tornu nije ni5ta udinio Sto bi zasluZilo smrt" (Lk 23,
4, l4-I5). A uza sve to Isus je osutlen najgore Sto je mogao biti
osutlen - na smrt na kriZu. Na sudnjem de se danu isti Isus po'
javiti kao sudac i sudit ie ne samo onima koji su Njega sudili,
nego i svima drugima. Tako ie opet osvanuti veliJina BoZje prav'
de koja podiZe nepravedno poniZene i postavlja svakoga na nje-
164
govo mjesto. _Ol'u istu misao lijepo iznosi sv. petar u Djelima
apostolskim. Jednom je zgodom-propovijedao u kuii sitnika
Kornelija i spomenuo kako su Zidovi iasplti Isusa i ubili, a On
je treii dan r r krsnuo. Tada nastavlja sv. petar: zapovijedi nam
"I
Ca propovijedamo narodu i svjedo8imo, da je On koji jJodreden
od Boga za suca Zivima i mrtvima" (10, 42).
Sto kaZe naS vlastiti razurn o sudnjem danu? Svi rrarodi i
svaki .pdedini..dovjek ima pojam o dobru i zlu, o pravdi i ne_
prayq. Svaki dovjek sudi da dobro i pravedno'treb:a nagraditi,
a zlo i nepravdu kazniti. Meitutim, Sto doZivljavamo? fovilesi, a
jo5 vi5e svagdllji Zivot, svjedokom je, da nigdje na svijetu Aobro
i pravda ne dobiv_aju potpuno priznanje, kio" ni zlo i nepravda
potpunu l(aznu. NaS razum to boli i on ne miruje negd ka'e:
Mora.biti leCqje sudac i
-sudi5te gdje ie sva djela, pb *ufu, tuto
skrovita bila, iza6i na,vidjero i sutlena biti oniko [ut" rurr"z"j",
ih.sude ljydi ovdje.na zemlji. Koliko p"tu ."
I 1",.f1k9
zemtJi dogodi da netko udini. i najgori zlodin, ali_ jer ima"obil-
"ra:"-iri
no novdanih sredstava i vjeste branitelje - na sud-u ie prosla-
Sen nevinim, ?rygi put je na-sudu posve nevin dovjek,"ali'3-#ie
ne zna-braniti, ili se nema dime braniti, pa bude pr"bf"S".ii tii_
vim. Okolina se zgraLa, ali pomoii nemu. Tada se' ;;
diZu k nebu, a razvm sudi: Mora tamo biti dobri i piur"a"iB'.n
"""S;;3i
pred.kojim- je--sve,goloi otkriveno, koji ne treba ni svjea;d;;
branitelja, koji vidi i srca.i-bubrege ti zapaLa i najta;ii:e misii
i osjeiaje. on ie nas suditi sve zliedno, pred svrtira"ee bitriii
na5a i dobra i nala zla djela. On ie pravedno i potpuno il;;
diti svako dobro, a kazniti svako zlo kako je tf.o'iuif"Zio
. ..Taj ie -se,_dakle,savr5eno nepristrani i pravedni sud obdr-
zavatr na svr5etku svijeta, a sudac ie biti Bog-Covjek, Isus Krist.
l^r:3:-1,"*:,0?ip"?
o sudnjem danu nije proriv nase naravi, nego
u p{+og tJuctskoi te savrieno odgovara zahtjevima uria
]e -naravi
r--srcatJudsl(oga.Kako.u.drugrry pitanjima tako i ovdje odsijeva
divna mudrost Borja koja iJ do-u tairJine ispunitl ;;Lil;;;
za potpunom pravedno5iu.
. Spremajmo qe vei sada za taj sud. Imajmo pred odima
da ie se tamo suditi ne szuno o onom Sto je ulinjd; ;g;-i;
tome jesmo li zanemarili Sto dobra udiniti. Sudit ie ,", Auf.-f",i o
propustima. ,A ja vam kaZem da ie se za svaku prazna rijed
koju
reknu ljudi, dati odgovor na dan sudnji" (Mt li,36).
ZNAKOVI PRIJE SUDNJEGA DANA
.. Prije sudnjega-dana, na-svrsetku svijera, pojavit ie se na
zemji tri osobita z.naka: Evantlelje ie se piopovi:"Auti po
,"!-"
165

svijetu, nastat ie veliki otpadi od krSianstva i doii ie na zemlju
antikrist.
O propovijedanju evanttelja govori sv. Matej evandtelist
ovako: ,Ovo evandelje o kraljevstvu navje5iivat ie se po svemu
svijetu za svjedodanstvo svima narodima. Tada istom dolazi svr-
Setak< (Mk 24, 14). Na otpad i na antikrista nas upozoruje sv.
Pavao apostol: >Da vas nitko ne prevari ni na koji nadin, jer
treba da najprije dode otpad, i objavi se dovjek grijeha, sin pre
pasti, koji se protivi i podiZe vi5e svega 5to se zove Bog, ili 5to
se Stuje- tako da ie on sjesti u hramu BoZjem pokazujuii sebe
kao da je Bog" (2 Sol 2,3-4). Uodi sudnjega dana ie se i Zidovi
obratiti. >I tako ie se spasiti sav Izrael kao Sto je pisano: >Doii
ie od Siona Spasitelj i odvratit (e bezboZnost od Jakova< (Rim
11, 25). Za obratenje Zidova imat ie puno zasluga Ilija prorok
koji ie opet doii na svijet prije sudnjega dana. Pod otpadom od
vjere misli se otpad od Boga i Krista ne samo pojedinih ljudi
nego ditavih krajeva i naroda, kojih ie uprave uz pristanak veieg
dijela naroda ne samo slatki jaram Kristov odbaciti, nego ie i
samu Crkvu nastojati uniStiti. Antikrist je posebni neprijatelj
Kristov, kojega duh vei radi na svijetu. Oni, naime, koji rade u
duhu antikristovu zovu se i sami antikristi. Za antikrista veli sv.
Ivan apostol evantlelist: uDjedice, posljednja je ura, i kao Sto
duste da ie doii antikrist, vei sad mnogi antikristi ustadoSe< (1
Iv 2, 18). >Taj je antikrist koji nijede Oca i Sinau.
Neposredno pak znakove koje ie se pokazati na nebu prije
dolaska Isusova, opisuje Sveto pismo ovim rijedima: >Odmah ie
po nevolji onih dana sunce pomraditi i mjesec ie izgubiti svoju
svjetlost, zvijezde Ce s neba pasti, i sile ie se nebeske uzdrmati.
Tada ce se pokazati znak Sina dovjedjega na nebu, i svi ie na-
rodi na zemlji proplakati. Ugledat ie Sina dovjedjega gdje
dolazi na oblacima nebeskim s velikom moii i slavom. On ie
poslati antlele svoje s velikim glasom trublje, i oni ie sabrati
izabranike njegove od detiri vjetra, od jednoga kraja neba do
drugoga< (Mt 23, 29-31). Znak Sina iovjedjega bit ie sjajni
kriZ Kristov koji ie se pokazati na nebu. Po kriZu nas je Isus
otkupio, s kriZem ie doii i na sudnji dan. Analeli ie sve ljude
skupiti pred Isusa. Dobre ie postaviti Isusu na desnu, a zle
Isusu s lijeve strane.
Tada ie Isus blago pogledati dobre i milo ih pozvati:
uDodite, blagosloveni Oca mojega! Primite u posjed kraljevstvo
koje vam je pripravlieno od stvorenja svijeta!'" Te ie rijedi
uzrokovati u srcima dobrih nepojmljivu sreiu i nedokudivu ra-
dost. Tim 6e ih rijedima Isus pozvati od rada u trajni mft, iz
suzne doline u radosne nebeske visine, iz zemaljske bijede u vje-
dno obilje i zadovoljstvo, iz prolazne i promjenljive zernlje u
vjedno i nepromjenljivo nebo. Isus navodi i razloge zbog kojih
166
bio gladan, i dali ste mi jest'i,
vodi dobre u nebo: 'Jer sam
Jli"."J-a"ri ste mi piti. Bio sam stranac i primili ste me na
;;;;? aol i zaodjeli ste me. Bio sam bolestan, i pohodili ste
vrlo ugodno
i-tl-" i"ir"i"i, i dosli ste k meni<. Pravednici ce biti
ovim opravdalieP -pa qe -u -6u!u pitati Isusa: rGos'
iii"i"a."i
,l^ii"". kad smo te vidjeli gladna, i dali ti jesti, ili Zedna, i dali
ir Jiii'fua smo te vidjeli stranca i primili te na konak? Ili gola,
i iaodiei te? Kad smo te vidjeli bolesna ili u tamnici, i do5li k
iebi?. A Isus ie im odgovoriti: >Zaista,kaZem vam: Sto ste udi'
oili iednom od ove najmanje moje braie, to ste udinili rneni"
ltlt-ZS, 34-40). Eto djela kr5ianskoga milosrda; ona nas spa-
savaju, ona nas dine svetima!
Isus je rekao jednom zgodom apostolima: >Siromaha ima-
te vazda mettu sobom< (Mt 26, l1). Siromaha je bilo na zemlji
od postanka svijeta i bit ie ih do svr5etka. Prema tome uvijek
imamo prilike vr5iti djela kr5ianskoga milosrtla. Sto je bijeda
ve1a, i milosrtle naSe treba da je veie, dosljedno tome i na5e
(e zasluge pred Bogom biti veie. Nisu siromasi samo oni koji
se kao siromasi pokazuju na ulici. Ima siromaha vrlo mnogo
koji ne mogu na ulicu, a u bijedi sti da se gora ne moLe zami-
sliti. Sjetimo se: Sto god dobra udinimo bilo kome u bijedi iz
ljubavi prema Bogu, to Bog prima i nagraduje kao da je njemu
samomu udinjeno.
OPAKI NA SUDNJEM DANU
Za opake ie sudnji dan biti porazan. Morat ie gledati
strogo sudadko lice Spasiteljevo i duti stra5ne rijedi: >Idite
od mene, prokleti, u oganj vjedni, Sto je pripravljen dtavlu i an-
delima njegovim" (Mt 25,41).
Ovim ie rijedima Isus osuditi opake na dvostruku kaznu.
Jedna se zove kozna osude, a sastoji se u tome da osutleni neie
nikada vidjeti Boga; ditavu ie vjednost biti odijeljeni od Boga.
Osuda je nepromjenljiva i traje kroz svu vjednost. Osutleni ie
zdvojno plakati. Mudit ie ih griZnja savjesti do ludila. Predba-
civat ie sami sebi kako su se lako mogli spasiti, a sami su ni za
5to proigrali svoju sreiu. Pomoii ni od kud, utjehe ni od koga.
Dolazit ie im m pamet prosti izrazi i bogumrske kletve koje
su poput otrovnih strijela sipali na Boije velidanstvo. Sjeiat ce
se netistih grijeha, svih grije5nih prigoda: osoba, mjesta i stva-
ri koje su ih na grijeh navodile. Mudit ie ih imovina koju su ne-
pravedno stekli. Pred odi ie im dolaziti slike osoba kojima su
poganim jezicima po5tenje oduzeli. Nernilosrdno Ce ih progoniti
t67
Doklani i poubijani, kojih krv vide k nebu za osvetom kao Sto
ie nckada vapila krv neduZnogaAbela. Nizat ie im se pred odi-
ma svi grijesi cijeloga Zivota kao u ogledalu. Jedan teZi od dru'
eosa. Da su se barem u zadnji das pokajali kao raskajani raz-
6"-i"it na kriZu i bilo bi sve opro5teno. A ovako? Ni sjene ni-
kakve nade. Sveto pismo pita: "Ili ne znate da nepravedni neie
ba5tiniti kraljevstva Boi:.jega? - pa odrnah nadodaje groinju:
varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni
"Ne
mekoputni, ni oni koji spavaju s mu5karcima, ni kradljivci, ni
lakomci, ni pijanice, ni psovadi, ni razbojnici neie ba5tiniti kra-
ljevstva BoZiega<(1 Kor 6, 9-10).
Osudeni gube nebesku domovinu. Iskljudeni su iz zajed-
nice antlela i blaZenih ljudi. Bit ie li5eni draZesnoga pogleda
kojim se nasladuju blaieni kad gledaju ljepotu naravnih stva-
ri. Bit ie li5eni svjetla slave. Neie gledati Boga. Neie uZivati
blaZene ljubavi i veselja. Neie imati proslavljeno tijelo. Izgubit
ie sve nadnaravne darove, a zadrLat ie samo neizbrisive biljege
Sakramenta svetoga Krsta i Retlenja koje ie im u paklu biti
kazna i sramota.
Povrh kazne osude trpjet ie osutlenici i osjetne kazne.
Metlu osjetnim kaznama dolazi na prvo mjesto pakleni oganj,
paklena vatra. Vatra je u paklu realna i tvarna kao i naia na
zemlji, ali se razlikuje od zemaljske time Sto nikada ne izgara i
ima posebnu moi da mudi duSe, makar su duhovna bica. Do
sudnjega ie dana muditi otpale analele i osutlene ljudske du5e, a
nakon sudnjega dana i tjelesa osualenika."Sin dovjedji izaslat ie
anitele svoje, i oni ie sabrati sve zavoditelje i zlotvore iz kra-
ljevstva njegova i bacit ih u pei ognjenu. Ondje ie biti jauk i
Skrgut zuba< (Mt 13, 4142). Ako te ruka tvoja sablaZnjava, odsi-
jeci je! Bolje je za tebe da ude5 sakat u Zivot, negoli da s dvije
ruke ide5 u pakao, u oganj neugasivi, gdje crv njihov ne umire,
i oganj se ne gasi., (Mk 9, 43). DI gradove Sodumu i Gomoru osu-
dio je (Bog) na propast i spalio, i tako je postavio primjer budu-
fimbezboLnicima< (2 Peff 2,6)-
Kad Spasitelj na sudnjem danu izrekne osudu nad osude-
nicima, navest ie i razloge za5to ih osuituje: "Bio sam gladan,
i niste mi dali jesti, Zedan,i niste mi dali piti. Bio sam stranac,
i niste me primili na konak, go i niste me zaodjeli. Bio sam bo-
lestan i u tamnici, i niste me pohodilio. Osucleniciie ga pitati:
uGospodine, kada smo te vidjeli gladna ili Zedna ili stranca ili
gola ili bolesna ili u tamnici, i nismo te posluZili?< Isus ie im
odgovoriti: >Zaista, kaZem vam: Sto niste udinili jedrromu od
ovih najmanjih, to niste udinili ni meniu (Mat 25, 4245).
Metlu nedostacima koji strovaljuju ljude u pakao bit ie
jedan od najveiih: manjak ljubavi prema bliZnjemu, nedostatak
djela kr5ianske ljubavi.
168
Sveto pismo govori o paklu jasno i otvoreno na mnogo
mjesta. Nauku o paklu ispovijeda sva kr5ianska predaja vei od
apostolskih vremena pa kroz svu crkvenu povijest. Trr ne poma-
Ze ni5ta ljudsko mudrovanje koje bi htjeto da pakla nema. pakao
je dinjenica, dodude gorka dinjenica, i s njorn sc mora radunati.
Ne koristi pred njom zatvarati odi ni glavu turati u pijesak. Njoj
se mora muZevno pogledati u odi, s njorn se mora radrrnati. ee-
tiri su posljednie stvari dovjedje na zemlji: smrt, sud, pakao i
nebeskokraljevstvo. Sveto pismo nas upozoruje: Sjeti se, dovjede.
desto svojih posljednjih stvari pa neie5 nikada sagrijeSiti. Cesto
ra,zm.atranjeo posljednjim stvarima, pomno izbjegavanie grijeha
i. briZno v.jeZbanjeu krepostima - to su sigurna sredstvi koja
ie nas oduvati od gorke istine - vjednoga pakla. Dao dobri i
rnilosrdni Bog da ga nitko od nas ne okusi!
DUH SVETI
.Moderni se svijet podijelio u dva tabora. Jedan ispovijeda
tvarni nazor na iivot, a drugi duhovni. prvi priznaju samo tvir, a
drugi povrh tvari i duh.
Svi kriiani, a napose mi krSiani katolici, ispovijedamo
vjeru u. duhovni svijet. NajbliZi duh koga prvoga upoznajemo
jest na5a vlastita du5a. Ona je besmrtni duh, stvoren-na sliku i
p.ililq BoZju, bez kojega ne bismo mogli ni Zivjeti, a kamoli
misliti, govoriti ili raditi. Kad se ljudske du5e piigodom smrti
odijele od tjelesa, one na drugom svijetu Zive zas^ebio i neovisno
o_dtijela. Boravak je njihov ili u nebu, ili u distiliitu, ili u -i
paklu.
Na_sudnjem danu se opet sjedinjuju s uskrslim tielesima Live
dalje- svaki u svom tijelu vjedno u nebu ili u paklu, jer nakon
sudnjega dana viSe nema distili5ta.
Povrh ljudskih du5a postoje vi5i duhovi a to su andeli.
Oni su disti duhovi, iive bez tijela, a ne u tijelu kao ljudske du-
5e. Andeli su dakako savr5eniji od ljudskih du5a i Zive"koclBoga
q qebu, a sluZba im je da liudima saopiuju voliu BoZju. Oni an-
cleli koji su se u podetku svijeta odmetnuli od Boga, badcn! su u
pakao i zovu se davoli ili zli dusi. I oni su duhovi takvc naravi da
ne Zive..u-tijelu,nego_zasebno i samostalno, ali sq opaki i bave
se stra5nim poslom da zavode ljude na grijeir.
Najljepii, najsavr3eniji i najplemenitiji duh je BoZja na-
rav koja se ista i nerazdijeljena nalazi rr svim trim boZanskim
osobama: u Ocu, Sinu i Duhu Svetoinu. Kad je u Svetom oismu
ili u Usmenoj predaji govor o Duhu svctom, onda se uviiek mi-
sli samo na jednu osobu, a to je treia osoba u prcsv. Tiojstvu.
169
 u Bogu zlali su vei i'u ta, vjera, krotkost, uzdriljivost<. Covjek u kom stanuje Duh
ZaDuha Svetoga kao treiu osobu
ptoi"ft-Iju"id moli s9-O9l nebeskom: >I Duha Sveti ljubi Boga i sve ljude bez razlike radi Boga kao djecu Bo-
Strrori*"iuielu. (Pt 59.:l3)' Mudri Salomon
Svetosa svojega ,r" u,i*aj- oa mene<- iiu a svoju braiu. Svemu se raduje jer sve u Zivotu, bilo ugodno
odl+y
ikada spoznao
JJrlrirfi"ii itiiti rvr"a."Ji Bogu:'Tki.je alio-mu nisi poslaos visi-
ili neugodno, dolazi iz ruke BoZje i konaino dobro svr5ava. Ta-
i'"iiit,'lr.t;ifttt *-"arost, kav dovjek ima distu savjest, a gdje je dista savjest, tu je mir
"ii:"ii" g, l7)' U Novom zavjetuveli u duSi, mir s Bogom i s ljudima. Kao Sto je rat jedno od najve-
na SvetogaDutrasvojffi-tMuar sve narode krsteii
i'i"Jlrj.it.ri*ui i naudavajte cih zala u nizu Zivotnih zala i pripisuje se kao zadetniku tlavlu,
"rati"il"il".,
i-b"i-tu su"toga" (!Ii t9)' Majka BoZja tako je mir od zemaljskih dobara najveie dobro, a dolazi od
ih u ime Ocai sina ?8'
Mariji: >Duh^Sveli ie
za(inie Isusa po Outrtr-S-velom'Antlio rede Duha Svetoga. Covjek Duha BoZjega strpljivo snosi svoje jade
A:il',ria^ffi;,-itilu ie te Svevi5njega osjeniti< (Lk 1' 35)' Ivan poput patnika Krista, jer znade da nakon patnje ovoga Zivota
Ii'r:" tliti"G""it" t Isusu, jer Isus krsti u Duhu Svetom' dolazi slava buduiega. Blago sudi bliZnjega, jer ima na pameti:
>Vje- kakvom mjerom mjeri, takvom ie mu se i vraiati. Dobar je sva-
Na temelju Objave ispovijeda- Vjerovanje apostolsko: kom jer se nada da ie i Bog biti dobar njemu. Radije podnosi
ouo je vjer6va-nje oro5ireno i upotpu-
ruiemu outra"s"etoga.. nepravdu nego da se osveiuje, makar bi se mogao osvetiti. >Bla-
;H;;";;;;;;ft;;il'"u"'i'i' u Niceji (325)i carigradu
u-Duha-Svetoga',Gospoiilg i davaoca Zeni krotki jer ie oni baStiniti zemlju". Pazi na tijelo i kroti ga
ilsii"i';i"tii-;i-ti"*j"-".a sJs ocem i Sinom skupa vjerno sluZi du3i, a du5a Bogu. Ustrajan je u vjeri jer obez vjere
;;;ota foJi irruri d"" i Sina' Koji
vjerois- nije moii ugoditi Boguu, a jaka vjera ima moi da i bregove pre-
;;;til iiivi, koji i" e"uoiio fo n1o'1ogqa"' Atanasijeva nosi.
;;;iJ-t, b.- 1;;di oa"bsuj . Pqhu Svetogaprema ocu
i Sitil ovako: Oiu" nij"-ni oa togu udinjen' ni stvoren
"ii"tu ni rodlen'
Oca i Sina, nije udinien, niti stvorenniti rotlen' nego
b"ii-$""tioa Svetoga'
irr.irlritirg" je-osoba cie"uu, druga-Sinova, druea Duha
jednaka sla-
Ali u Oca i Sina i D"h; S;Gu-j?a"o je boZanitvo' Duh Sveti' DJELOVANJE DUHA SVETOGA
uelidanstvo'-kakayj-eOtac,tikav Sin' takav
"", ":"e"o Otac, nestvorenSin, nestvorenDuh Sveti. Neizmjeran
Nistvoren
iit"", ri"i:i-i*d" Sin,-neizmjeran Dut^Sveti' Vjedan.otqc' vje' Duh Sveti se objavio svijetu u osjetnom obliku u dva ma-
;; bi;;;l;6; burr Sveti. Svemoguii.otlc, SvemoguiiSin'.sve- ha. U obliku goluba nad glavom fsusovom, kad se Isus krstio na
t""*"3i britr sveti. Bot J; otac, Bdg Sin,-FogDuh Sveti'svJedoce eli inlt rijeci Jordanu, i u obliku goruiih jezika, kad je pedeseti dan na-
;i# ttt so!u, .t"go ie-saho jedan log' "Trojica su koja kon uskrsnuia si3ao nad apostole, a po apostolima na cijelu
;;;;&;b-1"", fli:e'e i o"tt sveti, i 6va su trojica jednoo (1 Iv Kristovu Crkvu.
s,7). Isus je prorekao o Duhu Svetom: >A tjeiitelj Duh Sveti
DuhSvetikaoBogboravisvudapazatoopravdanopita koga ie Otac poslati u ime moje, On ie vas nauditi svemu, i na-
pomenut ie vam sve Sto god sam vam rekao. (Iv 14, 26). Duh
krali David: >Kako e"-Etiei ispred-Duha,tvojega'-.o -B-oZe".(Ps
iiil,'zidi'""p"i" u"*ti u kalolidkoj Crkvi i u ljudskoj du5i' Sveti je uditelj u Crkvi. Prvi je put nastupio uditeljsku slulbu
ii ri.ii,iief." je^Crkvu dosaokad je na prve Duhove u prilici goru- kad je na prve Duhove rasvijetlio apostole pa su s tolikim uspje-
nad up"it"r" i dao.im dar da su mogli govoriti hom propovijedali da se najedanput obratilo oko 300 ljudi. Apo
irri^llliiii-iitao
;;"'il1;"i"ima i t nEobidnimuspjehom obraiati ljude.na krS- stoli-ljudi neuki, bez Skole, jednostavni i priprosti, po nadahnu-
;;;;il;i;. u
-a"g" ,ilazi dritr Sveti na svetomkrstenju i iu i rasvjetljenju Duha Svetoga govorili su raznim jezicima tako
a"si-a.t dovjek.ne_saeriiesismrtnim grije-
""s"'-J"!" da su ih sluSatelji svaki u svom jeziku duli. Slu5ateljstvo se divilo
ali se On
honr. Sa smrtnim" g.ii"h; dui"a"su o*tttu Svetoga'
".ii.:?-t"il" i dudilo govoreii: uNisu li ovi svi Sto govore Galilejci, pa kako
u duiu nakon skru5ene ispovrJeol' mi dujemo svaki svoj jezik, u kom smo se rodili; dujemo ih gdje
opet vraia navije5taju na5im jezicima velidanstvena djela Boi,ja<. A kad su
kao
O Duhu Svetomu uii Sveto pismo da stanuje u nama koji se neki od slu5ada stali podrugivati aposiolima da su se napili
u hramu. >Ili ne ,rrut" all" tiieio uuS"hram Duha Svetoga' slatkog mo5ta, ustade na obranu sv. Petar i reie: uNisu ovi pijini
je u vamai nistesvoji<(1 Kor 6, 19)' kako vi mislite<, nego je ovo djelovanje Duha Svetoga (Dhi 2,
Plodovi su djeloarmja Duha Svetogl u naSoj dt$i gno^qg
(5,22-23):
7 , 1 1 ,l s ) .
struki. Su.-pu*ruo 1, u poslaniciGalaianima , Kako je nekada Duh Sveti poudavao Petra i ostale apos-
;;;i;tj; Duha: tjuua", radost-,mir, strpljivost' blagost' dobro'
"uuoai tole, tako danas udi Svetoga Oca Papu i biskupe. Kako su neka-

170 17l
da nepogrije5ivo nauiavali Isusolrr nauku apostoli, voaleni Du-
hom Svetim, tako je kasnije nepogrijeiivo ttlmade Sveti Otac
Papa i biskupi, i opet votieni Duhom Svetim. Na prvom crkve-
nom saboru u Jerusalemu 50. god. apostoli zakljuduju nakon vi'
ieiania: "svidjeto se Duhu Svctomu i naman. Dakle pod vod-
stvom Duha Svetoga odrZano je vei 21 opiih crkvenih sabora u
Katolidkoj Crkvi, na kojima su Sveti Otac Papa i biskupi doni-
jeli obilje spasonosnih odredaba za vejrskc-iudoredni preporod
tovjedanstva. Crkveno uditeljstvo ne govori samo od sebe, ne
iznosi svoju muku, nego udi kako je nadahnuto, kako mu je
odreileno. Na to je upozorio Isus apostole kad je rekao: >Niste
vi koji govorite, nego Duh Svcti va5ega koji govori u vama< (Mt
r0,20).
Duh Sveti je za Crklrr ono 5to je sunce za prirodu' Sunce
daje prirodi toplinu i Livot, a Livot donosi bogate plodove. Plo-
dovi su toliki da im ne znamo ni broja ni mjere. Divimo se i ve-
lidamo BoZju svemoguinost i ne moZemo shvatiti BoZju dobrotu.
Ta,kvo je, i joS uzviScnije, djelovanje Duha Svetoga u Zivotu
Crkve. Isus nas je otkupio, a Duh Sveti dijeli plodove otkupljenja.
Isus je stekao milosti, a Duh Sveti djeluje da se njima korisno
siuZimo. Druga boZanska osoba - Isus l(rist je ustanovio sedam
svetih Sakramenta, sedam rijeka, po kojima nebo razliieva na
zemlju darove Bolje, a tre(a boZanska osoba - Duh Sveti pri-
pravlja tlo - ljudske du5e da se Sto viSe natope rosom milosti
i po milosti postanu Sto slidnije Bogu. "Vjetar puSe gdje hoie, i
glas niegov duieS, ali ne zna5 otkuda dolazi i kuda ide; tako je
svaki koji je roelen od Duhan (Iv 3, 8). Kako vjetar puie nezavi-
sno od liudske volje, tako se i duhovni preporod u nama zbiva
dj elovan jem nezasluZene milosti Duha Sveto-sa.
Prije dolaska Duha Svetoga na apostolima se opaZaju ljud-
slre slabosti. Petar je zatajio fsusa. Toma ne vjeruie, h'an i Ja-
kob Salju majku k Isusu neka im pribavi prva mjesta u lsusovu
kraljevstvu. Kad ie Isus uhvaien, oni ostavljaju lsusa, i bjeZe. Na-
kod dolaska Duha Svetoga apostoli propovijedaju neustra5ivo,
podnose i najteZe mukc, konadno i samu smrt. S'r'i su redom svr-
Sili mudenidl<om smrin osim sv. Ivana. I on ie trebao mudenidki
svrSiti, ali je dudom ostao Ziv i neozlijetten u kotlu vrela ulja.
Katolidka Crkva broji danas preko 500 milijuna vjernika
koji su rasijani po ditavoj zemaljskoj kugli. Crkva je danas prva
duhovna velevlast na svijetu. Dive joj se ne samo vjernici nego
i protivnici. Osnevana je s neba i vodi je nebo. Utemeljitelj ioj
Sin BoZji, a vodi je i upravlja njom Duh Sveti postavlja bisku-
pe, pa ih zato i upozoruje Sveto pismo: oPazite na sebe i na sve
stado nad kojim vas Duh Sveti postavi biskupiman (DAp 20, 28).
Duh Sveti zove i osposobljuje sveienike. Duh Sveti preko misio-
nara obraia nevjcrnike i posveiuje 1'jernike. Duh Sveti je du5a i
t72
srce katolidke Crkve, jer u Njemu i po i\,ijemu Zivi i djeluje sve
5to je BoZje.
Isus zadaiu koju Duh sveti vrii u cijeloj Crkvi vr5i i u
c1u5i svakoga pojedinoga od nas. Koliko puta nam je u Zivotu
sinula lijepa misao do koje sami ne bismo nikada doSli. Djelo
;e to Duha Svetoga. Osjetili smo sveto ganuie za Bogom i krepos-
nim Zivotom, potaknuo nas je Duh Sveti. Od Savla postao je
Pavao - od gre5nika pravednik, obratio ga Duh Sveti. Trcbalo je
snage da se odrvamo napasti; pomogao je Duh Sveti. .Treba iz-
cirZati borbu u obrani viere i svetinja BoZjih; ojailo nas Duh
Sveti. Sna5la nas ialost i tuga; utie5io nas Duh Svcti. Radi uz-
r,iiene zadaie koju Duh Sveti vr5i u naiim duSarna Crkva ga zo-
'r'e Prosvjetitelj i utjesitelj.
KRISTOVA CRKVA
Mi smo katolici od svih vjerskih zajcdnica na svijetu da.
nas brojdano najjadi. Tko imalo pozna povijest, taj je na distu
sa dinjenicama: da je katolidka vjcra kao naudni sustav na rrai.
veioj visini, da u iudorednom pogleclu u Zivotu naisnaZnije dje-
luje, da u drultvenom pogledu razvija r.rejveiu djelatnost. Pro-
udavajte sami sve vjere prije i poslije Isusa, usporedujte ilr me-
ilu sobom, pa iete vidjeti da je katolici;1 vjera jedinstvena poja-
va na svijetu.
Kr5ianstvo je objavljena vjcra. Doilo je na svijet s neba
od Boga, Bog mu je zadetnik. Jer pol"jede od Boga, a ne od liudi
lle mogu ga ljudi mijenjati, a joi manje dokidati. Isus Krist,
Bog-Covjek, je na svijet donio krSianstvo. On ga je propovije-
dao, On se je pobrinuo da disto i ncpokvareno ostane na svijetu.
Isus Krist je predao svoju naukn na duvanje i vjerno tumade.
nje katolidkoj Crkvi. Ona je duva i nepogrjeSivo tumadi vei 2.000
godina.
Katolidka Crkva je druStvo koje ispovijeda vjeru od Kris-
1a objavljenu. Ona je druitvo od Krista utemeljeno, a sastoji se
od smrtnih ljudi koji su medu sobom povezani istom vierom i
istim Sakramentima pod vlaSiu Svetoga Oca Pape a sa svrhom
da po milosti BoZjoj postignu spasenje. Sveto pisuto naziva Crk-
lu divnim imenom: BoL,ja drLava (Ps 47), BoZja hurca (1 Tim 3,
5), Kraljevstvo Boije, nebesko, Kristovo (l-k 13, Mt 13, Iv I8). Ovdi-
njak Kristov (Iv 10, 16). Tijelo Kristovo (Kol 1,24, Et 1,22) i zarui-
nica Kristova. Prije Mojsija upotrebljava Sveio piSmo za buducu
Crkvu sliku: raj zemaljski, u kom se jedinonr nalazi sreia. Prva Ze-
na Eva, sagraclena iz rebra Adamova, slika je Crkve koja se racta
t73
 iz Boka umiruiega Krista' Za vrijeme Mojsijeva zakona zovu
Crkvu kamenom koji se otkinuo od peiine i ispunio cijeli svijet.
Crkvu nazivaju hramom jerusalemskim. Kao Sto je hram jerusa-
lemski bio sredi5te Zidovskog naroda, tako je Kristova
Crkva srediSte svih naroda svega svijeta. I Zidovski je narod
slika Crkve. Zidovski je narod nekada bio odabrani BoZji narod,
jer je iz njega potekao Spasitelj Isus Krist. Tako su u Novom
zavjetu krSdani odabrani BoZji narod, jer se meilu kriianima
duva Isusova vjera po kojoj se ljudi spasavaju.
U Novom se zavjetu isporecluje Crkva s mreZom kojom
su apostoli lovili ribu. Kako se mreZom u moru love ribe, tako
se propovijedanjem kr5ianstva osvajaju ljudi za Krista. Uspore-
duje se Crkva i s ne5ivenom Kristovom haljinorn i s posudom ko-
ja je pala s neba, a koju je u videnju gledao sv. apostol Petar.
Noina lacticaje posebno lijepa slika za Crkvu. Kao Sto su se spa-
sili od opiega potopa samo oni ljudi koji su se nalazili u Noinoj
ladi, tako ie se spasiti od pakla i doii u nebo samo oni koji ce
bar na neki nadin biti dlanovi Kristove Crkve.
Katolidka Crkva je povijesno djelo. Nastala ie u \'l'cirenll
kad je Krist javno propovijedao. Radi i djeluje u vrelnenu. U vre-
menu i plodove donosi. Kao povijesno djelo ima i povijcsne izvo-
re iz kojih se vidi ustrojstrro, svrha i nadin njezina rarla. 7.2
poznavanje crkve su val.ne u prvom redu svete krriige fiu'
voga zavjeta,koje opisuju Zivot i rad Isusov i svetih apostola Ll:
vih suradnika Isusovih.Vaina je i sva kr5ianska predaja, a napo-
se apostolska predaja. Prvi su kr5iani, lioji su livieii Lr
apostolsko doba, mnogo toga sami vidjeli i d'uli od ap()sioii te
predali kasnijim pokoljenima Sto je predragocijena graila za po-
zuavanje Crkve i kr5ianstva.
Lijepo je kad se ljudi dive nauci katolidke Crki'e. Crkr-a
uvijek vodi u nauci. Nepogrije3ivim mjerilom ludi istintr od ne-
istine. Istinu izdiLei visoko cijeni, a laZ neustra5i..'o osudu.ic.Po-
hvalu zasluZujekad ljudi iskreno priznaju da je l<atolidkaCrkva
najsavr5enija organizacija na zemlji. Ali to jo5 niie dosta. Crkva
nije samo organizacija ili dru5tvo, ona je organizam, tijelo, i to
Zivo tijelo, komu je Krist Gospodin glava, a nri smo udovi. Crkva
je tajanstveno ili mistidno Kristovo tijelo. Kao Sto u svakom Zi
vom tijelu postoji neprestana i nedjeljiva veza izmedu glave i ti
jela, tako je to i u Crkvi. Kristove misli, Kristovi osjeiaii i Kristo-
va milost neprestano prelaze iz Krista-glave u nas udot'e s tom
svrhom da nas dignu od naravnoga u nadnaralni i.ivot, da r.reZi
vimo viSeljudskim Zivotom nego Kristovim, BoZjirrr Zivotom. Kao
Sto u Kristu gledamo najprije Boga, a onda tek dovjeka, tako i u
Crkvi treba najprije gledati tajanstveno tijelo Kristovo, a onda is-
tom ljudsku organizaciju. Tako sude i osjeiaju, tako i moraju su-
diti i osjeiati svi destiti kr5iani.
174
?.
E,
OPCA CRKVA - BOZJI N^{ROD
Pojam Crkva obuhvata sve ljude koji se po Kristovoj nau-
ci i Kristovu primjeru sjedinjuju i Bogom. Jedni su dlanovi Crk-
ve joS Zivi ovdje na zemlji. Drugi su vei umrli i nalaze se na dru-
gom svijetu u nebu ili distiliStu. Du5e prokletih u paklu nisu dla-
r-roviCrkve. MoZda su prokleti, kojih se du5e nalaze u paklu, dok
su Zivjeli na zemlji bili dlanovi Crkve, ali su bili kao suhe grane
bez livota. Time Sto su umrli nepokajani i duie im prispjele u
pakao, prekinuli su svaku vezu s Crkvom.
Oni pokojnici kojih se du5e nalaze u nebu zovu se Pobied-
nidka Crkva. Ti su dasno svrSili svoj iivot na zemlji jer su pro-
slavili Boga i ljudima dobro dinili, pa ih je Bog nagradio da za-
jedno s apostolima vjedno borave u druStvu trojedinoga Boga Oca,
Sina i Duha Svetoga.Oni su se smirili u Bogu, jer su im sve teZ-
nje i osjeiaji ispunjeni; oni su sretni i blaZeni.Oni pokojnici kojih
se du5e nalaze u distili5tu zovu se Trpeia Crkva. Njihove se du5e
diste u distili5tu na taj nadin Sto trpe neko vriieme kazne za svo-
je grijehe. Kad se odistepoii ie u nebo, prijeii ie iz Trpeie u Slav-
nu ili Pobjednidku Crkvu. Mi, Zivi dlanovi Crkve na zemlji, zove-
mo se Vojujuia Crkva, jer neprestano vojujemo protiv slabosti
vlastitoga tijela, protiv opakih ljudi i protiv ctavolakoji nas, bilo
sami, bilo pak u ljudima i po ljudima, zavode na zlo. Njihova je
svrha zauvijek upropastiti i du5u i tijelo nade.
Ako gledamo Vojujuiu Crkvu na zernlji, ona obuhvata sve
ljude od Adama do konca svijeta koji vjeruju u Krista. Ljudi koji
su Zivjeli prije Isusa, ispovijedali su vjeru tr Spasitelja i prema
tome pripadali Crkvi time Sto su vjerovali i dinili sve ono Sto su
razumom spoznali kao dobro i 5to im ie Bog objavio da treba
vjerovati i diniti. Ljudi koji Zite nakon Isusa, pripadaju Crkvi,
ako vjeruju Sto udi raztrm, starozavjetna objava i sve ono Sto je
Isus s apostolima udio. Dakle, nakon Isusa, povrh razumnih spo-
znaja treba obdrZavati propise Staroga i Novoga zavjeta. Crkva
prije Isusa bila je samo priprava za Crkvu koju je konadno Isus
Krist uredio. Zato je bila samo prolazna i bez naroditoga oblika.
Novozavjetna Crkva, koju je Krist osnovao, savr5enoje uredena,
zato je trajna i odrettena za sve narode.
. Kad je danas govor o Opioj Kristovoj Crkvi ili BoZjem naro-
du, onda se uvijek misli,na cijelo dru5tvo, na sve duhovne pastire
i na sve vjernike po cijelom svijetu zajedno. U Opiu Crkvujdakle,
spadaju Sveti Otac Papa, biskupi i svi vjernici svijeta koji su u
vezi sa Svetim Ocem Papom i biskupima. Sto vi5e ,svi su liudi
pgzyani u novi BoZji narod. Radi toga ovaj narod, ostajuii jedan
i jedini, mora se protegnuti na cijeli svijet i na sve vjeiiove da se
ispuni odluka volje Boga koji je u podetku stvorio jednu ljudsku
narav i odludio da djecu svoju, koja su bila rasprSena,napokon
skupi u jednoo ("Lumen gentiumu, br. 13).
t75
 Uditeljsku sluZbu u Crkvi vr5e Sveti Otac Papa i biskupi,
a svi drugi u Crkvi sadinjavaju slu5ajuiu Crkvu. Sveti Otac Papa
vr5i uditeljsku sluZbu u cijeloj Crkvi. Njega imaju slu5ati svi bis-
kupi, sveienici i vjernici. Svaki biskup vr5i uditeljsku sluZbu u
svojoj biskupiji ovisno o Svetom Ocu Papi, a imaju mu se poko,
ravati i slu5ati svi sveienici i vjernici na podrudju njegove bisku-
pije. Svi sveienici, niZi od biskupa, samo su pomoinici biskupovi
u duhovnoj sluZbi; oni imaju porragati biskupu u onim sluZbama
i duZnostima koje im biskup povjeri. Prema tome nijedan sveie.
nik ne smije ni5ta poduzimati ili na svoju ruku vr5iti u Crkvi bez
znanja i odobrenja biskupova. Gledajte divan red: Papin je dje-
lokrug cijela Crkva, biskupov je djelokrug njegova biskupija, a
Zupnikov Zupa koju mu povjeri biskup. Svi drugi sveienici samo
su pomoinici Papini i biskupovi bilo u upravi cijele Crkve, ili bis-
kupije i Zupe, u onim poslovima koje im Papa ili biskup povjeri.
Sveti Otac Papa, biskupi i sveienici nose dasni naslov: du-
hovni oci. Taj im je naslov dala sveta Crkva da ih podsjeti, kako
je njihov odnos prema vjernicima jednak odnoslr oca u obitelji
prema djeci. Kako uz tjclesr-rotako je i uz duhovno odiustvo veza.
na velika briga, skrb i odgovornost.Uz duhovno je odinstvo u proS-
lom ratu bila vezana tolika briga i tako te5ka odgovornost kao
malo kada u povijesti. Dok sveta Crkva upozoruje sveienike da
budu prema vjernicima puni razumijevanja i topline kao o::r'i u
obitelji prema svojoj djeci, u isto vrijeme stavlja toplo na srce
1'jernicima da budu prema sveienicama kao najbolja djeca prema
roditeljima posluina i privrZena. Tijesna povezanost i puno pov-
jerenje izmetlu sveienika i vjernika dini svetu Crktvu tako jakom
i odgovornom da je ni vrata paklena neie nadvladati.
OSNIVAE CRKVE JE SANI ISUS KRIST
Isus Krist je sdm neposrednoutemeljio Crkvu na svijetu kao
dru5tvo da traje do svr5etka svijeta.
>Kad je doSao Isus u krajeve Cezareje Filipove, pitao je
svoje udenike: Zakoga drZe ljudi Sina dovjedjega?Oni odgovoriie:
Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za Jeremiju
ili za kojega od proroka. Rede im Isus: A za koga me vi drZite?
Odgvori Simun Petar: Ti si Krist, Sin Roga Livoga. Odgovori mu
Isus: Blago tebi Simune, sine Jonin, jer tijelo i krv nije to tebi
objavila nego Otac moj koji je r.ranebesima. I ja tebi kaZem: Ti
si Petar, i na toj stijeni sagradit iu Crkvu svoju i vrata je paklena
neie nadvladati" (Mt 16, 73-14). Drugom zgodom rekao je Isus
apostolima: >I druge ovce imadem, koje nisu iz ovoga ovdinjaka,
r76
i one mi valja dovesti, i dut ie glas moj; i bit ie jedno stado i je-
<ianpastir< (Iv 10,16).
U objema ovim zgodama fsus obeiaje osnutak Crkve. Crkva
ie biti uretlena kao dobro izgrailena kuia koja podiva na jakom
remelju-kamenu. Ono ito je kameniti temelj u kuii, to ie biti Petar
g Crkvi. Od kamenitoga temelja dolazi dvrstoia i otpornost kuCe.
'l'ako ie od Petrova ugleda dobivati Crkva svoju povezanost ja-
i
kost. Crkva ie biti slidna ovdinjaku. Ovdinjak je ureclen tako da
plirna samo odrecteneovce za koje se brine odretleni pastir. Tako
c,ei u Crkvu ulaziti vjernici po odreclenim propisima koje ie pro-
pisivati vrhovni pastir Petar i njegovi nasljednjici - Pape.
Isus Krist odrerluje svrhu Crkvi: spasenje ljudi. Crkva ie
sc prostirati po cijelom svijetu, a ne samo meilu Zidovskim na-
rodom. Crkva ie se boriti s tlavlom. Otimat ie du5e iz davolske
vlasti. Crkva ie upuiivati ljude na prekogrobni, vjedni iivot, ko-
ii se postizava odricanjem svijeta i gre5nih Zelja, distim iivotom,
vjerom, molitvom i dobrim djelima. Kristovo kraljevstvo, Crk-
kva podinje na zemlji, a svr5it ie na nebu. Isus postavlja vlast u
Crkvi: najprije apostole pod vodstvom Petrovim, a Petar i aposto-
li odabiru nasljednike. Isus odretluje sredstva kojima se postiza-
\ra spasenje. Tr_ebavjerovati nauku koju propovijedaju Krisl i apo-
stoli, primati Sakramente, a narodito sveti Krst i svetu pridest,
treba se pokoravati vlasti: apostolima i njihovim nasljednicima.
lz Eitavoga se, dakle, propovijedanja i rada Isusova vidi da je On
ne samo imao u vidu osnutak Crkve nego ju je stvarno i osnovao.
Sad je pitanje: kada, u koje vrijeme je Isus osnovao Crkvu?
Sigurno je to da je sva starozavjetna Objava, da su svi patrijarhe
i proroci svojim radom i vjerovanjem posluZili kao daljnja pripra-
va za osnutak Crkve. Isusov Zivot i rad, a napose propovijedanje
prije smrti, sluie kao bliZa priprava za osnuiak Crkve. prije smr-
ti Isus odabire apostole, vrhovne nosioce vlasti u Crkvi. Jednako
pliie_smrti ustanovljuje novozavjetno sveieniStvo i presveti Ol-
tarski Sakramenat koji je mozak i srce crkvenoga vjerskoga Li-
r,'ota. Poslije smrti, a nakon uskrsnuia, popunjuje Isus osnutak
-apostolima.
Crkve time 5to predaje obeianu vlast Petru i posli-
ie uskrsnuia, a prije uza5a5iana nebo, rede Isus apostolima: >Da-
ira mi je sveta vlast na nebu i
_nazemlji. Idite, dakle, i naudavaj-
te sve narode krsteii ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, udeii iir
da drZe sve Sto sarn vam zaporjedio< (Mt 28, i8-20). poslije us-
krsnuia dahne u apostole i rede im: >Primite Duha Svetogat fo-
iima oprostite grijehe, o-prostit ie im se, a kojima zadrl7te, bit
ce im.zadrianio (Iv 20,22-23). Posloje uskrsnuia pita Isus pet-
ra: Simrrne_Ivano-v, ljubiS li me veima nego ovi? Odgovori mu
Petar: Da, Gospodine,Ti zna5 da te ljubim.kale mu (isus): paii
3anjce moje: Kaiq mu o_petd.rugi pu_t (Isus): Simune fvanov, lju-
biS li me? Uzvrati mu (Petar): Da. Gospodine,Ti znai da te liu-
12 Razum i objava o Bogu
t77
bim. KaZe mu (Isus): Pasi janjce moje! KaZe mu (Isus) treii put:
Simune Ivanov, ljubi5 li me? OZalosti se Petar Sto mu treci put
rede: ljubi5 li me? i odgovori mu: Gospodine, Ii sve znaS,Ti znaS
da te ljubim. KaZe mu Isus: Pasi ovce moje: (Iv 21, 15-17). Rijedi-
ma: pasi ovce moje, predao je Isus Petrrr i njegovim nasljcdni-
cima vrhovnu vlast da protiv odredaba Pelrovih i Papinih netna
priziva ni na zemlji ni na nebu.
Svedano progla5enje Crkve kao obvezatne vjerske ustano-
ve izvr5eno je na prve Duhove, kad je Duh Sveti si5ao na aposto-
le. Taj dan je osnovanaprva krSianska opiina u Jeruzalemu i bro-
ji oko 3.000ljudi. Od prvih Duhova nastaje obvezaza sve koji poz-
naju kr5ianstvo: stupiti u Kristovu Crkvu, jer se samo po Kri
tovoj nauci, kako je propovijeda Kristova Crkva, mogu ljudi spa-
siti.
Stujmo i ljubimo katolidku Crkvu kao svoju majku i sluSaj-
mo rado i ponizno njezine zapovijedi i naredbe. Sv. Ciprijan je
rekao divnu misao: "Ne moZe imati Boga za Oca koji nema Crk-
vu za majku.<
SVETA VLAST U CRKVI
U katolidkoj Crkvi postoji hijerarhija ili sveta vlast. Zove se
sveta jer ju je ustanovio sveti Bog, a svetu irna i svrhu zbog koje
je ustanovljena.
Svetu je vlast u Crkvi predao osnivad Crkve Bog-eovjek Isus
Krist apostolskom zboru. Apostolima zovemo one suradnike Isu-
sove koje je Isus posebno obdario i odredio im kao neposrednu
cluZnostda propovijedaju evandelje o kraljevstvu BoZjem. Izbot
apostola prikazuje Sveto pismo ovako: "Potom uziile Isus na go-
ru i dozva koje je htio, i dodo5ek njemu. I posiavi dvanaestoricu
da budu s njime i da ih po5alje da propovijedaju. I dade im vlast
da lijede od bolesti i da izgone etavle.I postavi ih dakle dvanaest-
oricu: Simuna i nadjene mu ime Petar, i Jakoba Zabedejeva i
Ivana, brata Jakobova, i nadjene im imena Boancrges, to z.na(i
sinovi groma; i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i
Jakoba Alfejeva i Tadeja i Sirruna Kananejca i Judu I5kariotskog,
koji ga izdade< (Mk 3, 13-19).Apostolski zbor broji u podetku 12
muLeva.Kasnije, kad je Juda I5kariotski otpao, koji je sramotno
izdao Isusa, na njegovo su mjesto apostoli nakon uzaia5ia Isusova
na nebo izabrali sv. Matiju. Kasnije je probrojen k apostolskom
izboru jo5 i sv. Pavao,
Da apostoli uzmognu Sto uspje5nije vrSiti svoju sluZbu,
snabdio ih je Isus osobnim povlasticama i redovitom vla5cu.
Apostoli su kao prvi suradnici kod osnivanja Crkve primili od
178
fsusa osobne povlastice koje su dane samo njima, a nisu kasnije
<iane biskupima, nasljednicima. Metlu osobne povlastice spada
neposredno poslanje od samog Isusa s obzirom na propovijeda-
nie evandelja. Apostolima je rekao Isus izravno: "Idite po svemu
tuiiet,r i propovijedajte evandelje svakomu stvorenju!< (Mk 16,l5).
Sviti je apostol sam, i neovisno od drugih, bio nepogre3iv u tu-
madenju evandelja, dok su nasljednici, biskupi, nepogreSivisamo
u zajednici s Papom. Svaki je apostol imao vlast u cijeloj Crkvi.
Mogao je dakle propovijedati, Sakramente dijeliti, sveienike redi-
ti i biskupe postavljati u cijeloj Crkvi. Biskupi koji ih nasleduju,
mogu biskupsku vlast vr5iti samo u svojoj biskupiji. Konadno,
svaki je apostol imao i tu lidnu povlasticu da je mogao dudesadi-
niti i prorokovati, tj. sa sigurno5iu unaprijed navijeStavati budu-
ce dogaclajeSto pojedinim biskupima kasnije nije dano.
U redovitu apostolsku sluZbu spada trostruka vlast: uditelj-
ska, sveienidka i pravna ili pastirska. Redovita vlast prelazi u cije-
losti i na biskupa, tako da je svaki biskup u svojoj biskupiji zako-
niti uditelj evantlelja, sveienik s puninorn sveienidke vlasti i pra-
vi pastir svojih vjernika.
Kroz tri godine svoga javnog djelovanja Isus ima nepresta-
no apostoleuza se. On ih sam poudava i odgaja. Apostolima na sa-
mu mnogo toga tumadi Sto ostalim vjernicirna nije rekao. Apo-
stoli su, dakle, svoju naobrazbu stekli u boZanskoi Skoli kod
sarnogaIsusa. A kad ih je Isus izobrazio i odgojio, onda im je
predao vlast. Bilo je to svedanimnadinom prije uzaiaiia na nebo.
'Iada
im je Isus rekao: je sva vlasta na nebu i na zemlji.
"Dana mi
ldite, dakle, i naudavajte sve narode krsteii ih u ime Oca i Sina
i Duha Svetoga; udeii ih da drie sve Sto sain vam zapovijedio<
(Mt 28, 19-20). Rijedima predao im je uditeljskur
vlast. >Krsteii ih" dao im je "naudavajten
sveienidku vlast: obraiene krstiti i
rtiedno dijeliti ostale svete Sakramente. >Udeii ih da drZe sve
sto sam vam zapovijedio": znadi pastirsku ili upravnu vlast, izda-
vati zakone kojima su se vjernici duZni pokoravati.
Apostolskomu je zboru Isus predao vlast vezati i razvezivati.
>>Zaistavam kaZem: Sto god sveZete na zemlji, bit ie svezano i
na nebesima,i Sto god razrijeSite na zemlji, bit ie razriie5eno i na
nebesima" (Mt 18, 18).Apostolskom zboru predade Isui vlast ore-
tvarati kruh i vino u Tijelo i Krv svoju riiedima: uTo dinite na
moju uspomenu" (Lk 22, 19).Apostolima dade Isus vlast opraitati
grijehe.
"Primite Duha Svetoga! Kojima oprosrite grijehe, bit ie
im opro5teni, a kojima zadrLite, bit ie im iadrlani,l(iv 20',21).
Ni u jednom dru5tvu na svijetu nisu svi dlanovi jednaki. Je-
clni vode, a ostali sluSaju,moraju se pokoravati. Tako jest, i tako
mora biti, inade druStvo ne moZe opstojati. U svakom dakle dru-
stvu mora opstojati vlast. Dok u svjetovnim dru5tvima samo dru-
stvo moZe birati, postavljati i skidati nosioce vlastj, u Crkvi su
t79
vlast i nosioci vlasti odredleni od Boga. Vlast je od Boga dana apo-
stolima, a apostoli se brinu za kasnije nosiocevlasti: biskupe i sve-
Cenike.Prema tome nikakav pojedinac i nikakva ljudska zajedni-
ca nema prava dirati u crkvenu vlast, pa po svojoj volji skidati ili
namje5tati duhovne sluZbenike u Crkvi.
Kad vam bude te5ko izvr5iti koju duhovnu naredbu, onda
se sjetitie da je duhovna vlast veliki i te5ki teret. Lak5e je sluSati
nego zapovijedati. Tko slu5a, odgovara samo za sebe, a tko zapo-
vijEda, odgovarat ie pred Bogom ne samo za sebe nego i za sve
one kojima zapovijeda.
PRVENSTVO SV. PETRA
Biskupi su po boZanskom pralrr nasljednici apostola u
uditeljskoj, sveienidkoj i pastoralnoj sluZbi u Crkvi.
Kad je Isus slao apostole da propovijedaju EoZju .nauku
svima narohima, obeiao im je trajnu svoju pomoi. 'I evo je sam
s vama u sve dane da svr5etka svijeta" (Mt 28, 20)' Crkva ima po
odredbi samoga osnivada Isusa Krista trajati do svr5etka svijeta'
Uditeljska, sveienidka i pastirska sluiba kao i prisutnost i pomoi
Isusova u Crkvi jednako tako ima trajati do svrSetka svijeta.
Jer su apostoli smrtni ljudi i s vremenom su po5li s ovoga svijeta
na drugi, nuZno su morali postaviti nasljednike. I nakon smrti
apostoli trebalo je propovijedati kr5ianstvo, duvati jedinstvo u
Crtvi, Uajeti nad distoiom nauke, uklanjati zablude, dijeliti sve'
te Sakramente te izdavati spasonosne odredbe' To dine nasljedni-
ci apostola. biskupi, uz prisutnost i pomoi Duha Svetoga koga je
Crkvi poslao Isus Krist.
Biskupi su crkveni dostojanstvenici koji s puninom sveie-
nidkog dostojanstva i vlasti stoje na delu pojedinih biskupija i nji'
ma upravljaju pod vla5iu Svetoga Oca Pape. Prvi je meilu bisku'
pima rimski biskup Sveti Otac Papa, kao Sto je bio prvi meitu apo'
stolima sv. Petar I ba5 radi toga, Sto je rimski biskup zakoniti na-
sljednik sv. Petra na rimskoj biskupskoj stolici, pripada mu u
Crkvi jednako kao i Petru prvenstvo ne samo dasti nego i vlasti.
Kad je Petar svedanopred svima apostolima ispovijedio o Isusu
da je sin Boga Zivoga, rede mu Isus: "Blago tebi Simune, sine
Jonin! jer tijelo i krv nije to tebi objavila, nego Otac moj koji je
na nebesima. I ja tebi kaZem: Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit
iu Crkvu svoju, i vrata je paklena neie nadvladati. I tebi iu dati
kljudeve kraljevstva nebeskoga.Pa Sto god sveZe5na zemlji, bit ie
svezano i na nebesima, i Sto god razrije5iS na zemlji bit ie razrije'
Seno i na nebesima( (Mt 16, 17-20). Petar ie biti u Crkvi - du'
180
hovnoj zgradi - ono Sto je peiina kao temelj u tvarnoj zgradi.
Kao Sto od kamenitoga temelja ovisi jedinstvo i trajnost zgrade,
tako ie na Petrovoj vlasti podivati jedinstvo i moi cijele Crkve.
Snaga ie Crkve, koju Crkva ima od Petrove vlasti, biti tolika da je
ni najZe5ii neprijatelj, vrata paklena - svi tlavli iz pakla - neie
moii oboriti. Petar ie imati kljudeve u Crkvi. Onaj tko ima klju-
deve od kuie, otvara i zatvara vrata, ima punu vlast u kuii. Ta-
ko ie Petar imati vlast u Crkvi. Petar ie imati u Crkvi vlast veza-
ti i razrje5ivati. Moii ie donositi zakone kojima ie nalagati ob-
teze vjernicima, ali i zabranjivati takve dine koji se kose s du-
hovnim dobrom vjernika. Time Sto je Isus obedao Petru da ie Pe-
tar biti stijena, na kojoj ie Isus sagraditi Crkvu, te Petru obeiao
kljudeve i vlast vezati razrje5ivati, obeiao je Petru prvenstvenu
vlast u Crkvi. Petar ie biti prvi u Crkvi ne samo po dasti nego i
po vlasti.
Prvenstvo vlasti predao je Isus Petru kad mu je nakon us-
I<rsnuia rekao: >Pasi janjce moje, pasi ovce moje,<.Ovce su maj-
ke janjcima. Vlast nad ovcama i janjcima znadi vlast nad cijelim
stadom. Tako ie Petar imati prvenstvo ih vrhovnu vlast ne samo
nad vjernicima nego i nad sveienicima, pa i nad samim drugovi-
ma - apostolima.
Isus i drugim zgodama nagla5uje Petrovo prvenstvo. Jedi-
rronru Petru mijenja ime iz Simuna u Petra - znak da je petar nad
clrugim apostolima. Kad je narod nagrnuo k Isusu da Ga duje,
Isus urle u Petrovu ladu i rede mu: >Odmakni na dubinu". posli-
ie dudesnog ribolova rede Isus Petru: >Ne boj se, odsada ie5 ljude
loviti,. (Lk 5, 3-10). Kad poslije Isusova uskrsnuia antleo ialje
Zene k apostolima, izrijekom spominje samo Petra ,Idite, recite
udenicima njegovim i Petru" (Mk 16, 7). Apostoli uvijek priznaju
i daju prvenstvo Petru. Kad god se spominje apostolski lbor, na
prvom se mjestu istide Petar. A prvi je bio Petar ne po pozivu, ni-
ti po dobi, niti po prijateljstvu ili po rodu, nego po doitojanstvu
i vlasti. Petar je i sam svjestan svoga prvenstva te ga i vr3i odmah
od podetka Crkve. On se brine za izbor novoga apostola Matije na
Ajesto Jude izdajnika. On prvi propovijeda evandelje Zidovima.
Kad narod, odnosno vlast, napada apostole, on ih brani. On sam
sudi i kaZnjava Ananijrl i Safiru radi laZi. On prvi iznosi svoje
mi5ljenje na jerusalemskom saboru.
fz svetih se_knjiga Novoga zavjetajasno vidi da ie petar pri-
.
mio prvenstvo vlasti neposredno od samoga fsusa Krista, i-da
ga je sam Isus Krist nep_osrednopostavio vrhovnom vidljivom gla-
vom u svoj-oj Crkvi.. Prvenstvo vlasti u Crkvi treba- da trije
kroz sve vjekove kao i sama Crkva, a vrde prvenstvo u Crkvi nL-
sljednici Petrovi, rimski biskupi - Sveti Oli pape. Ustanova pr-
venstva na rimske biskupe - Svete Oce pape - jest ustanova bo.
ianskoga prava, ustanova samoga Sina BoZjega Isusa Krista.
181
. I KRIST_PETAR
Iza Imena Isusova i Majke BoZje medu nama katolicirna naj-
de5ie se spominje ime sv. Petar. Kad god je govor o Isusu, osniva-
du Crkve, tada se redovito spominje i prvi namjesnik Isusov sv'
Petar. Jednako tako kad je rijed o apostolima, odmah se istide i
prvak u apostolskom zboru - sv. Petar. Iz toga slijedi da je pose-
ban odnos sv. Petra prema Isusu i prema drugim apostolima, a
medu apostolima narodito prema sv. Pavlu.
Isus Krist je vrhovna glava Crkve i Petar je vrhovna gla-
va Crkve. Kakva je razlika? Petar je vrhovna vidljiva glava Crk'
ve, ali samo ovdje na zemlji. To znadi vrhovna vidljiva glava sa-
mo Vojujuie Crkve. eim netko umre, nad njim prestaje Petrova
vlast. Isus Krist je vrhovna nevidljiva glava cijele Crkve. Pob-
jednidke u nebu, Trpeie u distili5tu i Vojujuie ovdie na zemlii. U
Kristovoj je vlasti dakle cijeli svemir, dok se Petrova vlast ogra-
niduje samo na zemlji. Petar je samo vanjski upravitelj Crkve,
a nutrina, jezgra ili srZ Crkve, nauka, milosti, sveti Sakramenti,
potjedu od Krista. Obojica su glava Crkve: no Krist ie glava
vlastitom moiu, a Petar je glava po vlasti od Krista dobivenoj.
Petar je temelj Crkve i Krist je temelj Crkve. Krist je pr-
votni i nevidljivi temelj, a Petar tek drugotni i vidljivi temelj.
Sveta Crkva zove Petra ne nasljednikom nego namjesnikom Kris-
tovim. Nasljednik je onaj koji ima jednaku vlast kao i pred5asnik.
Nasljednik dolazi do vlasti tako da prediasnik prestane vladati i
svu vlast prenese na nasljednika. Izmetlu Krista i Petra nije ta-
kav odnos. Isus Krist i nakon uza5aSia na nebo ima punu vlast
u Crkvi, ali, jer je nevidljiv, postavio je zamjenikom ili namjesni-
kom Petra. Petar, dakle, ne vlada samostalno i neovisno kao na-
sljednik, nego u ime Kristovo, s vla5iu, koju mu je Krist dao, dakle
samo kao zamjenik ili namjesnik.
Petrova vlast je u mnogom slidna vlasti drugih apostola.
Petrova vlast, kao i vlast drugih apostola, potjede od povijesnoga
Krista. Svrha joj je da proslavi Boga spasavanjemljudi. SluZi se
istim sredstvima- Objavom i Sakramentima. Posjeduje izvan-
redne apostolske povlastice kao i drugi apostoli. Radi toga kaZu
Sveti oci: svi su apostoli metlu sobom jednaki.
Medutim se Petar izdiLe nad ostale apostole time Sto ima
vrhovnu vlast i nad apostolirna, Sto drugi apostoli nemaju. On
je sam glava i temelj Crkve. On je koji drZi kljudeve u rukama,
a kljudevi znadevrhovnu vlast. On je pastir cijeloga stada - vjer-
nika i sveienika, pa i samih apostola, i to na temeliu tolikih Kri-
stovih izjava. Petru je dana vrhovna vlast u cijeloj Crkvi u svrhu
obavljanja redovite pastirske sluZbe, dok apostoli posjeduju iz-
vanredne povlastice kao suradnici Kristovi kod osnutka Crkve pod
vlaSiu Petrovom. Petar je odlikovan prvenstvom osobno; to zna(i
r82
samo on, a ne drugi apostoli. Prvenstvo posjeduje ne kao privat-
na osoba nego kao javna osoba. Dosljedno, kad je Petar umro, pr-
venstvo ili primat nije prestao postojati u Crkvi, nego je od Pe-
tra preSaona nasljednike.
Sveti Petar i Pavao su nerazdruZivi. Kad se spominje je-
c.1a.n,spominje se odmah i drugi, makar nisu postali apostoli u
isto vrijeme. Sv. Petar je pozvan u apostolsku sluZbu na podetku
javnoga Isusova djelovanja, a sv. Pavao tek nakon Isusova uskr-
snuia. Sv. Pavao je primio svoj poziv za apostola neposredno od
samoga Isusa kao i drugi apostoli, ali ne od smrtnoga fsusa, ne-
go od uskrsnuloga Isusa. Sv. Pavao je vi3e poznat nego drugi apo,
stoli radi svojih poslanica Sto ih je pisao kr5ianskim opiinama.
U svemu ih je napisao 14,a sadrLajemi oblikom jedna je ljep5a
od druge. I na Sirenju svetoga evanilelja sv. Pavao je radio vi3e
od drugih apostola,pa mu zato pripada naslov apostola u najuzvi-
Senijem znadenju. Unatod divnih sposobnosti,rada i zasluga, on
priznaje nad sobom vlast sv. Petra kako se to jasno vidi iz nlego-
vih poslanica.
Kad, dakle, Janzenisti, a jo5 vi3e starokatolici, tvrde da su
sv. Petar i sv. Pavao u svemu jednaki, to je zabluda. Jednaki su
ier su obojica apostoli. Od Isusa su obojica pozvani na apostolsku
sluZbu. U sluZbi su obojica vjerni do mudenidke smrti u Rimu, kad
ie sv. Petar raspet na kri? ali obratno nego Krist, tj. glavom do-
lie, a nogama gore, a sv. Pavlu je odsjedenaglava. Jednaki su jer
su obojica bili nepogre5ivi u tumadenju Kristove nauke. Jednaki
su jer su se obojica mnogo trudili oko propovijedanja kr5ianstva,
a narodito su mnogo radili na organizaciji kr5ianske opiine u
Rimu. Radi vainoga i znadajnoga zajednidkoga rada u Rimu do-
bili su od Crkve dastan naslov da su >ternelj Crkveo, >knezovi apo-
stolski<, >knezovi< ili >ocevi Rima". I blagdan im Crkva slavi za-
jedno, 29. lipnja, jer su istoga dana zajedno mudenidki svr5ili
Zivot<.
Unatod tolike jednakosti postoji i velika nejednakost izme-
du sv. Petra i sv. Pavla. Nejednakost je u tome Sto sv. Petar jedini
nosi prvenstvo vlasti, koju su priznavali i po5tivali ne samo svi
vjernici nego i svi apostoli zajedno sa sv. Pavlom.
CRI(VA JE NEPOGRESIVA
U Kristovoj Crkvi, a to je jedina katolidka Crkva, postoji
Zivo uditeljstvo, koje je nepogre5ivo u pitanjima vjere i iudore-
cla.
Nepogre5ivost je posebna povlastica kojom Kristova Crkva
propovijeda BoZju Objavu distu od svake zablude po cijelom svi-
183
ietu. Nepogresivostje dana apostolima
'"-;idiii;;fr
i. njihovim nasljednicima
uditeljsivu Crkve - i ono je posjeduje kad tumadi
istine vjere i iudoreda.
Da u Crkvi postoji nepogreSivost vidi se jasno iz Kristovih
riiedi. Nakon Zadnie vedere,prigodom svedanogaoprosnog govora'
iJtao je Isus aposiolima: 'Ja iu moliti Oca, i dat ie vam drugo-
g" ij"8it.fju, di ostane s vama dovijeka, Duha istine " ' On ie
ias nauditi iu".tt.t, i napomenut ie vam sve Sto sam varn rekao ' ' '
A kad on dotte, Duh isline, uputit ie vas u svu istinu* (Iv 14' 16'
17,26; 16,13). Nakon uskrsnuia rede opet Isus apostolima:-"Pri-
mit iete iitu, kaa doite na vas Duh Sveti, i bit iete mi svjedoci u
Jerusalemu i po svoj Judeji i Samariji i do kraja zemljeo (DAp
1,8). Ovim je iijeeima obeiao Isus apostolimaposebnu.p-risutnost
fiuha Svetoga. Dufr Sveti koji je Duh istine, bit ie uvijek u? ap9-
stole. Posebia i neposredna prisutnost Duha Svetoga iskljuduje
svaku zabludu, ona donosi sa sobom nepogre5ivost'
Isus je svedanim nadinom predao apostolima vlast propo-
vijedati i ujedno im dao povlasticu nepogreiivosti kad im je rekao:
,Idite dakle i naudavajte sve narode... I evo ja sam s vama u sv-e
dane do svr5etka svij-etan (Mt 28, 19-20). Isus hoie da apostoli
propovijedaju s punim ugledom, da ih svijet prima kao.BoZje po-
itutiit" koji-samb istinu ude. A da mogu tako nastupati, Isus im
daje posebnu pomoi; On ie biti neprestano 9ljim1 do konca svi-
jeta. bva uspje5na i trajna pomoi Isusova.uklju!"jg 9 sebi.nepo-
greSivost, tako da apostoli ne mogu pogrijeSiti kad je- u pita-nju
6no Sto treba vjerovati i einiti za spasenje. Obeianjem i predajom
nepogre5ivosti nije Isus odlikovao samo apostole nego -i njihove
nast;'eanife. Kako je po odredbi BoZje providnosti potrebno da se
krSi-anska nauka propovijeda do konca svijeta, tako je i dar ne-
pogre5ivosti potreban do konca svijeta. A kako iza apostola sluZ-
bu propovijednidku vr5e nasljednici, tako je s nasljednicima ve'
zana i nepogre5ivost.
Isus je naloZio svim narodima svega svij.etaprimiti.kr5ian-
stvo. Ta je-obveza tako teSka da se prijeti vjednom propaSiu sva-
kome tko bi je odbio. "Koji uzvjeruje i pokrsti se, spasit ie se, a
koji ne uzvjeruje osudit ie se< (Mk 16, 16). Ovako te$ku obvezu
vjerovanja moZeBog naloZiti samo onda ako je nauka dista od s1a-
ke zablude. Protivi se naime istinosti, svetosti i pravednosti Bo-
i.joj, da bi se Bog prijetio vjednim prokletstvom onomu tko ne-
ie vjerovati, kad bi nauka, koju nalaie vjerovati, mogla biti neisti-
nita.
Sv. Pavao pi5e svomu udeniku Timoteju: "Ovo ti piSem na-
dajuii se da iu brzo doii k tebi' Ako li zakasnim, da zna5 kako se
treba vladati u domu BoZjem koji je Crkva Boga Zivoga, stup i
tvrda istine< (1 Tim 3. 14-15). Sv. Pavao zove Crkvu stupom i tvr-
alom istine, jer se u Crkvi propovijeda samo dista istina, nauka bez
184
trunka kakve zablude. Kad bi Crkva u pitanjima vjere i iudoredla
mogla pogrije5iti, tad ne bi bila ni stup ni tvrdla istine; ne bi vi
Se bila duvar nego izdajica vjere. Sv. Pavao, dakle, ovdje izriie-
kom naglaSuje nepogre5ivostcrkvenoga uditelistva. I kao Sto je
bitnazada(a Crkve propovijedanje Objave, tako joj je i bitno svoj-
str.o nepogre3ivost,jer bez nepogre5ivosti nema uspje5noga pro
povijedanja.
Apostoli su tako svijesni svoje nepogre5ivosti, da kaZu:
Kad bi i antleo s neba udio drugadiie nego oni ude, ne bi mu se
smielo vjerovati. >Ali ako i mi, ili andeli s neba navijesti vam evan-
delje protiv onoga Sto vam navijestimo, proklet da bude. Kao Sto
prije rekosmo i sada opet velim: Ako vam tko navijesti evancle-
lje protiv onoga Sto primiste, proklet da budelo (Gal 1, 8-9).
Sto kaZe na5 disti priodni razum o nepogreSivostiu Crkvi?
Razum traZi nepogreSivost,slaZese s njom i odobrava je. Kod sva-
ke spoznaje razum traZi sigurnost da ie istinita. Sto su koja pita-
nja za Zivot vaZnija, to razum traZi i veiu sigurnost. Kod vier-
skih pitanja, a naposekod objavljene vjere, razum traZi sigurnost
da je istinita. Sto su koja pitanja z.aZivot vaZniia, to r.azumtraii i
veiu sigurnost. Kod vjerskih pitanja, a napose kod objavljene vje-
re, razum traZi potpunu ili apsolutnu sigurnost, jer o vr5enju vier-
skih obveza ovisi i ovaj i prokogrobni Zivot, vjedna sreia i vjedna
rresreia.Razum umuje ovako: Bog, koji je objavio vjeru i traLivr-
Senjevjerskih duZnosti pod prijetnjom vjedne propasti, morao se
nuZno pobrinuti i za nepogre5ivouditeljstvo. Kad objavliena vje-
la ne bi bila dista od zabluda, tada bi na samogaBoga-padalakriv-
nja za zablude.
BoZja nauka, sadrZana u svetim knjigama Staroga i Novoga
zavjeta te Usmenoj predaji, kako je tumadi nepogre5ivo uditeij-
stvo Crkve - to je na5e katolidko pravilo vjere. Sv. Augustin op-
lavdano kaie: >Ja ne bih vjerovao evantteniu kad me ne bi na to
nukao ugled katolidke Crkveu.
SVETI OTAC PAPA JE NEPOGRESIV
^ Oduvijek postoji u katolidkoj Crkvi uvjerenje da je Sveti
Otac Papa, nasl.iedniksv. Petra, nepogre5ivkacl udi ono Sio treba
vjerovati i diniti za spasenje- ti. kad nastupa u pitanjima vjere
i iudoretta. Metlutim se na Vatikanskom saboru rodill Zelia da
sabor pitanje Papine nepogre5ivosti jednom zauvijek i konadno
svedano rije5i... Nakol dugoga i svestranoga raspravljanja do_
nio je I Vatikanski sabor ovu odluku ili definiciju: Sveti Otac
Papa je nepogre5iv kad govori sa katedre - to 2nati kad kao
l8s
pastir i uditelj svih krsiana s najvisim apo-stolskimugledom udi
;r;;-ft t vjeri i iudoredu tako da je jasno izlaLe te obvezuje cijelu
Crkvu da le ima vjerovati za spasenje'
Sveti Otac Papa je, dakle nepogre5iv kad udi svedano ili s
kateclre,a sa katedrb udi kad su nazodnaova 4 uvjeta:
Prvi - nastupa kao Pastir i Uditelj svih kr5iana' Prema
tome nije nepogre5iv kao privatna osoba u obiteljskim razgo-
vorima, ,t ptopouiledima i poukama Sto ih napi5e' Nije nepog-re-
Siv ni kao^biJkup grada Rima kad propovijeda rimskom puku'
Nije nepogre5ivni lao zemaljski vladar kad izdaje zakone ili od-
Iuke za zemaljsko dobro Vatikanske drZave'
Drugi je uvjet da udi nauku o vjeri i iudorettu, tj' ono Sto
treba vjer*oviti i einiti za spasenje.To su objavljene istine -i one
istine k"ojesu s objavljenim u najuZoj vezi. Objavljene se-pak isti-
ne nalazeu Svetom pilmu Staroga i Novoga zavjeta te u Usmenoj
predaji.
- tao glasoviti aksiom ili neoborivo pravilo: Roma locuta - causa
Treii je uvjet da nauku o vjeri i iudoreetu svojim vrhov;
nim ugledom jasno izloZi i odredir Ovako se ima vjerovati i ni-
kako irugdije. Prema tome treba da donese o stvari konadan ili
definitivair jud koji se vi5e ne mijenja, niti opozivlje' Iz toga-sli-
jedi da moZe pogrije5iti u obidnim poukama ili savjetima, ili kad
pis" kottt, pismo, odnosno izda vjernicima encikliku'
eetvrti je uvjet da ima nakanu obvezati cijelu Crkvu nq vje;
rovanie i da iu nai.uttu iasno iztazi. Tko ne bi htio vjerovati, taj
je heretik ili krivovjerac.
Da je Papa nepogre5iv,vidi se jasno iz Kristovih rijedi'r'rata
sv'
Petru: oTi si Petar, i na toj stijeni sagradit iu Crkvu svoju i
je paklena neie nadvladati., (Mt 16, 18). Kad bi sv. Petar ili nas-
il"anici njegovi - Pape - mogli pogrije5iti i krivu nauku nauda-
vati u oviko vaZnim pitanjima kao Sto su pitanja vjere i iudore-
da, tad ne bi bili dvrsta peiina i jaki temelj, na kom podiva jaka
i rierazoriva Crkva, nego bi bili labavi temelji, i radi slabosti te-
melja propala bi s vremenom i cijela Crkva' Isus je rekao sv.
Petiu: ?asi janjce moje, pasi ovce moje" (Iv 2t,15-17). Isus je po-
sta-vio sv. Petra i njegove nasljednike Pape najvi$im pastirima
cijele Crkve. Sv. Petar i Pape imaju p6sti cijelo stado: biskupe,
sveienike i viernike zdravom hranom - distom i istinitom nau-
kom. To zna(i da su Petar i Pape nepogre5ivi. Kad bi naime vr-
hovni pastir sv. Petar i nasljednici - Pape mogli pogrije5iti u
nauci, tada ne bi poput dobroga pastira hranili stado zdravom
hranom, nego bi krivom naukom kao otrovnom pa5om stado-ubi-
jali. a to se protivi ljubavi Kristovoj prema Crkvi i svetoj njego-
voj volii kojbm hoie spasiti sve ljude. Moraju, dakle nasljednici
Petrovi - Pape- biti nepogre5iviu nauci.
Da je Papa nepogreSivslijerli to odito iz molitve Isusove za
vjeru Petiovu. Is.,t je jednom zgodom rekao sv' Petru: 'Ja sam se
186
molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi, i ti, obrativ5i se, utvrdi bra-
iu svojun (Lk 22,32). Isusova je molitva uvijek uspje5na kod Oca-
nebeskoga, jer je Isus Krist Sin BoZji. Ovdje se Isus moli da pe-
lrova vjera bude tako dvrsta da nikada ne klone, nego, Stovi5e, da
Petar utvrduje u vjeri cijelu Crkvu. Petar ce dakle u vieri ili u
nauci o vjeri biti tako jak da neie nikada zabluditi u riauci, ba-
rem kad udi svedano ili sa katedre. Kad bi Petar mogao pogrije5i-
ti u nauci, tada bi propala njegova vjera, a ostale vjernike mje-
sto da utvrduje u vjeri on bi zavodio u zabludu. A Sto vriiedi za
Petra vrijedi i za Papu jer ie napasti protiv vjere uvijek biti, pa
prema tome uvijek treba i nepogreiivog pastira koji ie braiu ud-
vriiivati u vjeri.
O Papinoj nepogre5ivosti svedodi sva crkvena preclaja, a
napose opii crkveni sabori. Kad god su se na papu obrailli
u
pitanjima vjere bilo pojedinci bilo zajednice i papa stvar rije5io,
o tom se pitanju nije vi5e raspravljalo. Tako je s vremenom nas-
finita; kad je Rim progovorio, pitanje je konadno rije5eno.
NaS razum kaZe ovako: Vjera treba da je jedna i sigurna
cla ljudi mogu brzo i lako upoznati ono Sto im je pbtrebno ni spu_
senje..Jedinstva i sigurnosti nema ako papa nije nepogre5iv. Tre-
ba naime krivovjerja pobijati i sporna pitanja siguino rjeiavati,
a to su mogli udiniti ko-nadno.samo nepogre5ivi pape. Mi-smo po
itaravi takvi da u vjerskim pitanjima hoiemo biti brzo i s lako_
iom sigurni. To je pak pitanje samo onda ako u Crkvi postoii
trajno sudiSte kojemu se uvijek i bez poteSkoia moZemo obracati.
To trajno sudi5te u Crkvi je nepogreiivi Papa.
BISKUPI SU NEPOGRESIVI
. 29"! je biskupa katolidke Crkve nasljednik apostolskoga
zbora. U Podetku je Crkve Crkvu vodio apostolski zboi na delu !a
sr'. Petrom, a danas je vodi zbor biskupa na delu sa Svetim Ocem
Papom.Nepogreiivost,.taj posebni BoZji dar, koiim su nekada apo-
stoli propovijedali svijetu Objavu vjerno bez zabhjda, danas se
nalaziu zboru bisktrpa, pa su biskupi kao i zbor _ kao cielina ne-
irogreSiviupravo tako kao i nekada apostoli.
SJ"Jopisryo r.u Crkv.uda je,stup i tvrda istineufl Tim
, ,.,
J,. ""li lstrne
rrr. lal stup r tvrda Je naudavajuia Crkva, a to je zbor
L-iskupapod vodstvom Svetoga Oca pape. Tako ovo vaZ"o?:*io
shvaia i tumadi sva crkvena predaja. Sveti oci istidu da ie sisu-
ran put kako ie vjernici upoznati boZansku istinu, vjerno p"ri-
stajanje uz nauku kako je tumade biskupi. I obrainoi ,.ruk
i"
187
zablucle i krivovjerja kad se netko udalji od naul<e koju izlazu
,rfr"""l pastiri - 6iskupi. Srreti su. oci uvijek smatrali svedano
r
I iesti se iasno vidi da su opii sabori u Crkvi rijetko sazivani. U
.rf-erie biskupa, koje dolazi do iztaiaia 'aroditc'r u odlukama op-
iitt iuUoru, nepogr-eSivim, nepromjenljivim i boZanskim, a here-
ticima ili krivovjercima sve one koji bi se uporno proti';ili zakljud-
je konadni do-
cima opiih sabora. I sani opii sabori nagla5rrju da
kaz za istinost vjere ona vjera koiu u Crkvi drie i nauiavaju
biskupi. I Vatikanski je sabor izrijekom zakljudio ovako: "BoZan-
je sadr-
skom'i katolidkom vjerom treba vjerovati sve ono Sto
Zano u rijedi BoZjoj i Sto Crkva bilo svedanim sudom, na opiim
saborima, bilo redovitim i opienitim uditeljskim ugledom kao od
Boga objavlienu nauku ptedlaLe na vjerovanjc"'
Uditeljsku vlast u Crkvi vr3e biskupi u zakonitoj vezi s Pa-
pom. Povlastica nepogre5ivosti dana je biskupima kao zboru, jer
iu kao zbor nasljeclnici zbora apostolskoga. Zbot biskupa moZe
biti rasijan po svemu svijetu kao Sto je .re-dovito kad se nalaze
jednom
:;vaki u ivoloS Uist<upiji, ali mogu biti i sjedinjeni svi. na
miestu kakb io biva kad se nalaze sakupljeni na opiem saboru'
I iasijani po svijetu str nepogreiivi kad zajedno s Papom ude nau-
l<u o vieril iudoredu jednako kao i kad su sakupljeni s Papom na
opiern'saboru. Tumaienje nauke BoZje izvan sabora, tj' kad su
biskupi rasijani po svijetu, to je redol'ito-udenje, a kad su na sa-
boru, to je"izvanredno ili svedano udenje, a dar nepogreSivosti
ih prati u jednom i u drugom sluiaju'
Opii sabor je sabor biskupa iz ditavoga katolidkoga svijeta
pod vbSiu Svetoga Oca Pape. Kad bi se biskupi.sastali bez q9gll::
nja Papina .ta subor, to ne bi bio opii sabor, niti bi z-akljudci bili
nepogieSivi. To znadi: Papa saziva sabor, Papa sam.ili po svojim
potlanicima predsjeda saboru i odreduje o demu ie se rasprav-
ijati, te konadno potpisuje saborske zakljudke. Dok Papa ne p91-
pi5e i ne proglasi zakljudke saborske, oni trisu obvezni. A kad ih
lcdnom potpi5e i sviietu svedano proglasi, znak je da su nepogre-
Sivi i treba ih v.ierovati. Tko ih ne bi htic prihvatiti i duZnom vje-
rom vjerovati bio bi heretik ili krivovjerac. Kod glasovanja na op-
iem saboru ne moraju se svi biskupi sloZiti, moZe na saboru po-
stojati i oporba kao Sto je postojala i na Vatikanskom saboru.
NepogreSir,a je ona strana koja drZi s Papom, jer je Papa glava
Crkve koia ne moZc pogrijeSiti, a biskupi su nepogre5ivi samo
onda kad su povezani s glavom, a nipoSto sami za sebe, neovisno o
glavi.
Opii su sabori Crkvi vrlo korisni. Na niima se mnogo vjcr-
sko pitanje temeljitije proudi, pote5koie se lak5e riie5e, a dog-
me jasnije izloLe. Jer je na okupu mnogo udenih liucli, to se pre-
glednije upozna opienito vjersko stanje ditave Crkve, a napose
kr:ivovierstva i zablude, protiv kojih se onda donesu spasonosne
odluke. Uza sve to opii sabori ipak nisu nuZno potrebni. Iz povi'
188
trva rri vijeka nije bilo nijednoga. Prvi je Nicejski odrian tek 325.
bstalitr je 20 sazvanou velikim vremenskim razmacima. Povrh
tosa niti Sveto pismo, niti Predaja, niti apostoli, a niti sam Isus
Kiist ne zapovijcda drZanje opiih sabora, jer je sazivanje opiih
sabora sliopiano sa silnim izvanjskim i unutraSnjim poteikoia-
ma, a narodito s velikim tro5kovima.
Redoviti put kojim se nauka BoZja s'rijetu nepogre5ivo
rumadi jest redovito uditeljstvo Crkve, koje sadinjava Papa s
biskupima rasijanim po svemu svijetu. Ako se Papa s biskupima
sastanena opiem saboru, to je ioS boije. Prema tome riii li nas
Papa i biskupi na opiem saboru ili bez sabora, oni su u pitanjima
vjere i iudoretla. nepogreSivi.NepogreSivaje i sluSajuia Crkva, a
1<lsmo svi mi vjernici, dok se vjerno <irZimonauke kako nas riie
Papa i biskupi. Divan je i velidanstven Gospod Bog! Sve nas je
uiinio nepogre5ivima,i uditelje i vjernike, dok se vjerno drZimo
nauke BoZje i dok se poboZno sluZirno miloiiu BoZiom.
TKO JE ELAN CRKVE
Mnogi ljudi misle da je dovieli dobar kaiolik tim samim
sto je krsten i upisan u matice krStenih. Metlutim, to je tek pode-
tak. Povrh svetoga Krsta traZi se od katolika ispovijedanje sve-
re vjere, kako je naudava Katolidka Criiva, i traina veza sa ii-
r otom Crkve
Dok dovjek nije kr5ten, ne moZe biti dlan katolidke Crkve.
U Crkvu se ulazi i dlanom se Crkve postaje po valjano primljenom
svetom Krstu. Isus Krist jasno uii:
"Ako se tko ne rodi v<-rdont
i Dr-rhom Svetim, ne moZe uii u lirarljevstvo BoZje" (Iv 3, 5). Pr"i
ie uza5a5ia na nebo veli apostolima: >Idite po svemu svijetr_r i
ptropovijedajte evantlelje svakom stvorenjul Koji uzvjeruje i po-
krsti se, spasit ie se, a koji ne uzvjeruje, osudit ie sen (Mk 16,16).
I'apa Eugen IV u odluci za Armcnce pi3e ovako:
"Pn,i ic izrleclu
sr.ih Sakramenata sveti Krist koji je otvorio vrata u duhor,li 2ivot.
l'o njemu postajemo udovi Kristovi i udovi tijeta Crkve< (DB 696).
Crkveni zakonik odreituje:
"Po Kristu postaje dovjek u Kristovoj
Crkvi osoba sa svim kriianskiin pravima i duZnostimao (Kan.
B7). Prema tome su pravi dlanovi Crkve sva djeca koja su valjano
kr5tena, makar jo5 nemaju uporabe razuma Jer dje-ca joi u naj.
t'anijoj dobi mogu valjano primiti sveti Krst, duhovno se prepo-
toditi i postati dlanovima Crkve, zato Crkva upozoruje i toplo moli
roditelje neka dadu djecu Sto prije krstiti.
Povrh kr5tenja trali se od katolika kao dlana Crkve vier-
no ispovijedanje vjere kako to udi katoliika Crkva. Crkva ima
189

nravo i cluluost propovijedati objavijene istine, tumaditi svijetu
na,rliu Sto su je Isus i apostoli naudavali' Radi toga nitko ne
-'rr-,-r
moZe uii u Crkvu i biti dlanom t.rjezinim, ako ne ispovijeda vjeru
u crkvenu nauku. Apostolima je naloZeno: nPropovijedajte evan-
elelje svakome stvorenju! Koji uzvjeruje i pokrsti se, spasit ie se,
a lioji ne uzvjeruje, osudit ce se (Mk 16' 16\. Za spasenje nije
closti samo src-em vjerovati, ncgo treba vjcru i izvanjim nadinom
pokazati. Vanjski znakovi vjerc iesu: prisustvovanje sv. Misi, bla-
goslc.,vu,oirhotlirna i clrugim vicrsltim priredbama, a narodito po-
6oZno prirnanjc svetih Sakramcnata' Osobiti je znak vjere svetoga
kriZa, jer se irjime najizrazitije od:ituiemo da smo kr5iani kato-
tici. ,tco3i gocl prizna mene pred ljudin-ra, priznat iu i ia njega
pred Ocemlvoilm nebeskim, a tko se odride mene pred ljudima,
se i ji njega pred Ocem svojim nebeskimu (Mt 10, 32-33).
bdrcCi iu
Tko bi sc ja't'no vjere odrekao, tim saruim bi vei prestao biti dla-
nom Crkve, Takvoga Crkva zove apostatom ili odmetnikorn. Tko
pak nakon kr5tenja tvrdokorno nijede ili sumnja u koju vjersku
istinu, taj je heretik ili krivovierac. Ni apostata ni heretik nisu
dlanovi Cikve, jer ne ispovijedajn vjeru kako propisuje Crkva.
Uz Krst i ispovijedanje vjere traZi se od vjernika, dlana
je prcdarna na
Crkve jo5 i pokornost cluhovnim pastirima'- Vjera
dr,r'anj6 duliovnim pastiri'ra - Papi i biskupima. Tlio j'r'no
ushraii posluh duhovnim pastirima, prekinuo je vezu s- Irj.in-ra,
sam se iz Crkve iskljuiio. Crkva je sagraclena na Petru i njcgc-
vim nasljcdnicirna. Tko se protivi Petru, odijelio se ocl- tcmelja
po-
koji je Iirist postavio, preiril.luo je zajednicu s Crkvortl lioia
iiva na Petrtr-, Petar, a iza njega Papa, je glava Crkvc' -liio ne
slu5a Papu, odrekao se veze s glavom, prema tome ne moZe biti
ni dlau tijela Crkve.
Ali i san-ra Crkva moZc nekoga izbaciti iz svoje srcclinc pa
tako prcstanc biti dlanom crl<ve. T<l dini crkva kad se tko te5ko
ogrijeii o propise Crkve. Tako ditamo u I poslanici Korinianima
di je sv. Pavao izopiio iz Crkve iednoga mtl5karca koji je po-
iinib straSan ncdisti grijeh. Takva se cril'ena kazna zove eksko-
munikaciia ili izopienje. Tko .ie izopien, prestaje biti dlanom
Crkve i dosljedno tome gubi pravo na duhotna dobra koja Crk-
va claje svojim vjeruicima'
Crkva savjetuje svojim vjernicima neka se ne druZe s izop-
ienima, a napose neka se ne druZe s odmctilicima i krivovjerci-
rla. Ima izopienika tako opakih i opasr-rih da Crl<va izrijckorn za-
povijeda izbjegavanje svake zajednice s njima. A zaSto to Crkva
einii Oa saduva svoje vjernike od Stetnog upliva koji bi ovakvi
izopienici mogli imati na vjcrnikc. Tal<ovi su nesretnici kao gnji-
leZ ili guba koja moZe i zdra.l'c z'araz'iti. Kao Sto druZenje s do-
brima Eovjeka nuZno oplemenjuje, tako dru5tvo opakih i nehoti
ce kvari. A Crkva kao dobra majka poduzima sve da svoje
vjernike saduva od zla i utvrdi ih u dobru'
190
Kad smo kao djeca doneseni na sveti Krst, kurnovi su
na5i mjesto nas obeiali da ierno sveti I(rst visoko cijeniti, svetu
vjeru rijedima i djelima vjerno ispovijedati, a duhovnim pastiri-
ma svom duSom odani biti i tako ostati kroz sav svoi Zivot do_
stojni dlanovi Crkve. Ponosimo se time Sto smo ilanovi Crkve, tc
BoZje ustanove ovdje na zemlji. Budimo joj zahvalni za dlansivo,
a.zahv.alnost iemo joj najbolje iskazati vjernim vr5enjem svojih
vjcrskih duZnosti.
Medutim i oni >koji joS nisu primili evaneielje, na razne
nadine spadaju u BoZji narodn. Tu se navode u prvom rcclu Zido-
r.'i, a oclmah iza Zidova muslima'i. Konadno i ir,i o'i ol<.ii bcz
iirivnje- ne priznaju Kristovo cvanelelie i Njegovu Crkvr,r, a koji
ipak.islireno traze Foga i pod uplivom nriloitinastojc djercim ii-
vr5iti Njegovu voljrr spoznanu po glasu savjesti, mogu postiii
vjedno spasenje". (nl-umen gentium<, str 14).
CRKVA TAJANSTVENO KRISTOVO TIJELO _ MISTERIJ
CRKVE
Vei ste mnogo puta duli ili ditali cla jc Crhva mistiino ili
tajanstveno tijelo Kristovo. Sto to znati?
Svi mi, koji smo kr5iani te ispovijcdano pravu vjeru Isu-
sovu i priznajemo vrhovnim duhovnim poglavarorn Sveioga Oca
Papu, dlanovi smo nadzemaljskog dru5tva nr zernlji, spacl,amo u
I(ristovu Crkvu. Svi mi zajedno s Isusom sadinjavamo tajanstve-
no tijelo Kristovo u kom je Krist Gospoclin glava, a mi stno udo-
vi. O mistidnom Kristor,rr tijelu govori Sveto pisn-ro na mnogo
mjesta. Sv. Pavao poruduje EfeZai"rima: ,'Jedno ste tiielo i ieclin
duh kao sto ste i pozvani u jednoj nrcli prema ruuni,t sior."n
(1, 4). A u poslanici Rimljanirna: ,Jci k;tc sro u jc,clii,.rm iijeiLr
imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju istu sluZbu, tako smo
yllogi jedno tijelo u Kristu, a svaki je od nas ud jedan drugomun
(12,4).Isus tu nauku tumadi poredbom trsa s lozom. ,Ja salm trs.
vi loze" (Iv 15, 5). Kao Sto trs i loze dine iedno Zivo bice. tako
Krist i vjernici dine jedno Zivo tajanstreno riielo Kristovo. Kacl
je Savao progonio Crkvu, tj. krSiane v.jernike, javio mu
se Isus
Krist i pitao ga: >Savle, Savle, za5to oru progorris? On reie: Tko
si ti, Gospodine? A Isus ie: Ja sarn Isus, koga ti progoniS< (Dap
9, 4-5). Ovdje se Isus poistovjetuje s r,.jcrnic1ma, s Citvom ioiu
tteprijatelji progone. Sv..Pavao piSe Korincaninra: ,A vi stc tije:lo
Kristovo i udovi jedan drugomu" (l Kor 12,27).
j" Zivo
9IIyu .tijelo Isusovo u kojem razlikujemo tijelo i
duSu. Tijelo se sastoji od glave i udova. Glava je Krist, a vjernici
t9l
 naSa riad svako drugo stvorenje na zemlji. A kad je duSa u po-
u C r k v i s u u d o v i . K a o S t o s e u l j u d s k o m - t i j e l u i tijela. z c l i Z eIsus g l a kao
vanad svetnoj milosti, udlanjuje nas u tajanstveno Kristovo tijelo, veZe
|rilf'.'if:"f., lJ" :" i kod tajanstvenogaKristova
sve nas, jer-posjeduje.povrh ljudske i boZansku nas s glavom Kristom od koga primamo boZanske sokove nad-
nio"u je
"uauiiuje itto vrijerire Bog.i dovjek' Po poloZaju-svome^
ii.Lt,'p^:"-.t naravnog, boZanskog livota. Spasitelj veli: >Ja sam trs, vi loze,
;;i;il; itu,i jer jL proslavtjen i na nebu sjedi o.desnu oca koji ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez
;;;;;;;;"guiesa. "u*u, Sivrseniji je od nas udova' jer ic pun mi- mene ne moZete ni5ta udiniti. Tko u meni ne ostane, izbacit te
;r?i i i;liG i"od punine- N;egove svi rni prirr-risrro._Isus se napolje kao loza, i osu5it ce se, i skupit ie je, i u oganj baciti,
upliv. on je i gorjet ie. Ako ostanete u meni, i moje rijedi ostanu u vama,
kao glava vrsi na nas nclove unutra5nji ili duhovr-ri p.m<r.iu clo'o-
;;";;;rr;i ,oir, milosti i zasluga, s Niegovom sto god hoiete, traLite, i bit ie vamo (Iv 15, 5-7).
ri*.'""a""iavne plodove po kojima ved ovdje r-razemlji. pos.ta-
ttpliv,
i"rnu Ai"ni.i boZanskogaZi'ota. On v'.Si rte rps izritl.iski
duh"trvne pastire koii uprarlja.itt s natna tako
i;;:';";;i;;i;;;; je s na-
il d*;;;;ili;o, eogu prosiavimo i sebe spasinto' lsus
je tijelu glava s udovima jedno' Sv' KRISTOVA CRKVA JE JEDNA
; r.oo Sto iuia5em
jeclan dovjek' tako
ruuti".fi H.ito*tom lreii: 'Kao Sto su iij"lcl i glava
glava,je i
!|.-gtk;; t Krist jednoo, A sv. Augustin:..>eitav Krist je Jedan je Bog, jedan Spasitelj, jedno krStenje, jedna vjera
Sin nbzli, ti;eto njegovo crkvau' -- to je nauka Objave i razuma. To je krSianstvo uvijek nagla-
;;"1;;^;1";.1"-j"ai"o.oaeni
Kristovu' postoii i du5a' a Savalo,to je kroz sve vjekove uzor Kristove Crkve. Spasitelj je
U Crkvi, tajanstvenom tijelu Sr" Augustin 1aj uzor naglasio kad je govorio o jednom ovdinjaku i jednom
je posveiujuia mitost"k;l; dk;i daje Sieti'
to Puh pastiru.
ovo ic Duh Sveti
ima divnu misao: 'stJ"j. aitia ljudskom tijelu' '(lclic
K;is1".;1ij;i", ro:e ie Clkvan' A sv' Ire-nej udi: -ic Crkva' U podetku je kr5canstvo uistinu i bilo tako. Postojala je
Duh Bozji' tamo ie ctkta i sva samo jedna kr5ainska vjera i samo jedna Kristova Crkva koja
ii'*. :" i o"rr' ij"iji,'l eaje .i"
n a 5 a o 2 i v l i u i c n - t i t ' l i i c i r : t:tktr je duvala i propovijedala kr5ianstvo.
m i l o s t o .U p r a v ou n " x o ^ l < - a idou 5 a tttistiiu..,'ti-
,osvetna m i l o s t o Z l " f i " i " ' . u " n a s k r 5 c a ' e , , . t O b t "
jesr *r-6rrnararnirr.'zrrsluZeiri ti::r >Ali, na nesreiu, tokom stoljeia zbog ljudske surevnjivosti,
il"v;'ifti;.^ilrii.ii'p,lr,,:.cujuia rni od nacionalizma i raznira nerazumijevanja do5lo je u velikoj krSian-
il;; ilfiibitit'st"fi "iljeui u "us"-dusu'.po koitrtr. s-r'ci'
ba(tinici krrl.lei'strtit skoj obitelji do neslagania i podijeljenosti. To je bilo odvajanje
nil<a postaje*o p.uu"Ottici, djeca. B-oZja.i prvi pttt p'ir':rmo velikih grupa od katolidke zajednice i katolidkog jedinstva. Tako
;;;;.i;;;.'i; t"lotti-i" posveiujr'rioi' t<9ju
je izmetlu V i X stoljeia doSlo do odvajanja Istodne Crkve i
Krstu, duhtvno^preporidamo' r\ako' s'c toga k r!1''rt';a
;;;";;;i&
^rii Rimske Crkve.
t;;;"i dovjek, a"ttoutti dovjek'. loZ'ii dovick' Sr';rli-o-dobro
posta.ic ;roslu/'noza
Jl"n, J,. g" dinilno u milosti poiv_eiuju6oj, Na podetku novog vijeka na inicijativu Lutera i njemadkih
pos'eiujucu milost' linczova do5lo je do novog odvajanja Sjeverne Evrope i Kato-
;'";;: ;-; iJo urij"me r-rjimeumnazamo
Iidke crkve Rima.
Posveiujuia se milost gubi te5kim grijehom' G:,gill")t-l?:-
tuela 6'rlsto' Drugi vatikanski koncil obraia se cijeloj kr5ianskoj braii
veiujuie miloiti mi smo mrtvi udovi tajanstvcnog
arrno"tt t vezu s Kristom glavom' a nasa djela su Istoka i Sjevera da se u duhu Kristovih nadela i meclusobnog
;;;;;ktd;o opra5tanja pribliZe jedni drugima i da svi budu okupljeni u uni-
-itia p."a Bogom. Duhovno oZivljujemo te postanem" .9p91
r..erzalnoj Crkvi, kako to navijeita Biblija:
Ziri mistidnoga Kristova tijela ka4 .se skruicno ispovijedi- "I Bog ie ostati s
p-osveiujuia.mi- ljudima i oni ie biti njegov narod. ..u S pouzdanjem poziva sve
mo. Tada nam se vraia opet u du5u.izgubljena,
"O.j"i
joS odijeljene kr5iane da Zele i ostvaruju jedinstvo.
oliuti,ti.t pred Bogom i bivSa zasluZna djela' Zato:
ffi,;;jd
svaki razuman dovjet we. poduzima da ne izgubi du5u' Drugi vatikanski koncil istide da Katolidka Crkva Zeli do-
i;'n;
i;;;t"L;;;- tua je izgibio.dusu, 9o.11ajemrtav i l9slai: qa bre i prijateljske odnose i drugim nekriianskim crkvama. Ona
du5e
ii^6ira.-[.-"uiednice; iako*isto budno UAilc aa ne izgubi iz se s naklono5iu obraia mno5tvu nekrSiana za koie zna da im
jer gubitkom posveju;uie milosti postaje moZe donijeti snagen.("Nada koja je u nama(, Doliumenti br. 2,
;r'.':di;#';il.;i;
|;il;;;t"t, ,t iukuottt stan3u umre' zauvijek propada' str. 15,16i 17).
"-tt " j".,:I
Veliko je naSe ljudsko dostojanstvo, neprocjenjiul
-duSe. Kristova Crkva imade posebne biljege po kojima se po-
jednost na5e U obidnom, naravnom Zivotu dlze nas trusa znaje da je ona uistinu opia, univerzalna, prava Crkva Kristova,

ll Razum i objava o Bogu

r92 193
Tim znadajnim biljezima pravu je Crkvu oznadio sam Isus, a toj stije_ni-sagraditiu Crkvu svoju. (Mt 16, l8). Crkvu svoju ispo-
Cu.ig.uatf.i sabor 381. th je -iz-razioovako: "Vjerujem u
jednu,
svetu, katolidku i apostolsku Crkvuu.
Sva su kr5ianska vremena stavljala uvijek na prvo mjesto
biljeg jedinstva. Prava je Kristova C-rkv1.jedinst'rena u vjersko
iudoiednoj nauci, jedinstvena u bogoStovlju i jedinstvena,g-upra-
vi. Svi mi katotici,"nalazili se bilo u kom kraju, narodu ili konti-
netu, ispovijedamo istu vjeru, vjerujemo -iste dogme.i ravnamo
te po isiim Zudorednim zakonima' Svi mi kaZemo: >Vjerujem sve
StovjerujeivjerovatiudiCrkvakatolidkau.NitiStovise,niti
manje, a pogotovo ne drugadije. Ako se gdje porodi kakva -sum-
iri'potiSf,oia, pitamo biskupa ili.Papu'.Nakon Papina rjeienja
"ju
tr"-u uiS" rasprave, stvar je konadno rije5ena' Jedinstvo bogo
ltor,lja ili liturgije je upravo divno prove.dena.Srediste je bogo-
StovnogZivota iv. Misa u kojoj se Isus Krist pod prilikamq E*tq
i vina lrikazuje svom nebeskom Ocu' U iitavoj \ltolidkoj Crkri
su isti Sakramenti, njih 7 na broju. Isus Krist ih je ustanovig,
odredio ono Sto je biino kod Sakramenata, a katolidka Crkva ih
budno duva i vjerno dijeli. Katolidka Crkva je s vremenom d9;
dala samo spored.t" obrede, a bitno od Krista odreileno, ona niti
dira, niti smije dirati. Sto je u katolidkoj Crkvi boZansko,to osta-
je uvjek isto i nepromjenjivo, a Sto-je -u Crkvi ljudsko, to se
itri;""1" i prilagoduje piilikama; tu katolidka Crkva daje slobo-
au. U"pravi je u taloUekoj Crkvi toliko jedinstvena da joj se i
protivnici dive. vjernici slusaju svecenike,a svecenici s vjernici-
ma biskupe, a biikupi, sveienici i vjernici - svi zajedno S-ve-
loga Oca Papu. Papu-bira kardinalski zbor. Papa imenuj" 9i:{q-
pe] a biskupi redei postavljaju u sluZb-usveienike' Sveienici bi-
iaju i postavljaju u fazne pomoine sluZbe,.anarodito u katolidka
arirStvi, svjetbvnjake mu5ke i Zenske, vei prema potrebi i- pri-
likama. Sve se u katolidkoj Crkvi zbiva i djeiuje tiho i mirno,
bez buke i sile, slobodnom voljom, a jo5 viSe dobrotom i ljubav-
lju, punim medusobnim povjerenjem koje je prvi uvjet za svaki
uspie5anrad i naPredak.
BaS ovo divno jedinstvo, ova savriena harrnonija u,svemu
zivotu katolidke crkve, upuiuje na bozansko podrijetlo katolid-
k; C.G, ; ono jedinstvo toi" je Isus toliko nagla.avao i za-nj
;; ;;;;b; mo[o. Na Zadnjoj vederi,-uodi svoje gorke muke'
,,'otlo ," Isus Ocu nebeskomu ovako: uOdesveti! saduvaj u,moje
;; ;"; koje si mi dao da budu jedno kao i mi ' ' ' Posveti ih u
istini. Tvoji je rijed istinita. .. Ali ne molimo samo za njih, nego
jedno'
i.u on" toii-na iijed ojitto*',t vjeruju u merle' da svi budu
ja u tebi, da i oni u nana budu jedno' da
kao Sto ti Ode u meni i
svijet vjeruje da si me ti poslao '. . Ja u njima, i ti u meni, da ih
je najavio
,r"i" .uut5"tto jedinstvo' (Iv 17, 11; 20-21,22---23)'Isus
pslru; oTi si Petar, i na
osnutak jedne Crkve. Rekao je naime
194
reduje Krist_ s jednim ovdinjakom i jednim pastirom. druge
ovce imam, koje nisu iz ovoga ovdinjaka, i one mi valja "idovesii,
i dut ie glas, i bit ie jedan ovdinjak i jedan pastirn (Iv 10, 16).
Konadno nad ovdinjakom postavlja samo jednoga vrhovnoga pa-
stira u osobi sv. Petra kad mu kaZe: jaganjce moje. . . pisi
ovce moieu (Iv 21,16-17)-
"pasi
.. ,Svi su, dakle, ljudi pozvani na ovo katolidko jedinstvo
Boijega naroda, koje oznaduje opii mir, i kojemu na iazne na-
cine pripadaju ili su upuieni bilo vjerni katolici bilo drugi koji
ljeruju. u Krista, bilo napokon uopie svi ljudi milo5iu B;Zjom
pozvani na spasenjeu.(Lumen gentium.<,br. l3).
KRISTOVA CRKVA JE SVtr'TA
Temelj je svetosti posveiujuia milost. primili smo je na
svetom Krstu. Tko nakon, kr5tenja nije nikada podinio te5ki gri
jeh, taj. se neprekidno "na.
lalazi u posveiujuioj milosti. Tko je
kon krStenja pao u teSki grijeh, taj je izgubio posveiujuiu mi-
iost, ali
.ju..je Tatrag dobio kad se skruSeno ispovjedio. Sto je
iovjek distiji od grijeha i u posveiujuioj milosti dini izvanredna
kreposna djela, onda ga Crkva nakon smrti proglasi svetim te
postavi uzorom za kreposna diela svima nama Zivima.
Jedan od biljega po kojima se raspoznaje prava Kristova
Crkva jest svetost. Svetost posjeduje tatoUeta-Crt<va. prema to-
me je katolidka Crkva prava Kristova Crkva. Utemeljitelj kato-
lidke Crkve Isus Krist je uzor svetosti za sve ljude i ,i vr"menu.
Nikada nije udinio ni sjene nikakva grijeha, pa je zato s punim
pravom mogao doviknuti neprijateljima: ,Tko ie mi od vas do-
kazati _kakav_grijeh?" (Iv 8, 46). Krepostan je bio toliko da je
samo dobro dinio. Prolazio je zemljom samo
"dineii dobron (DAp
i0, 38). Njegov se Zivot sastojao u tome da vr5i volju Oca nebei-
koga. >Jer sam siSao s neba ne da dinim volju svoju, nego volju
onoga koji me je poslaou (Iv 6, 38). ,Jelo je moje, da dinim voliu
onoga, koji me je poslao, i da izvrSim djelo njegovo. (Iv 4, 34).
Vjerska nauka katolidke Crkve je sveta, jer je preuzeta iz_
ravno od samoga Isusa i apostola. Isusova pak nauka tako ie
uzvi5ena,da su i sami neprijatelji bili zanesenii iskreno
iii.ii
li:."Nikad dovjek nije tako govorio kao ovaj dovjek>
tf" S,lOj.
Ajedna Zena,kad Ga je dula kako izlaZe divnu nauku, .uu i"uu,
sebe od ganuia, uskliknula jf:^"Blago utrobi koja te je nosila i
grudima koje si sisaou (Lk 11,27). Katoliika Crkva od"Is,rru oi"-
uzetu naku vjerno duva i nepogre5ivo tumadi tako da se danas
195

ditav svijet divi nauci katolidke Crkve kao i nekad ona Zena
Isusu.
Cudoredni zakonik katolidke Crkve je svet. On zabranjuje
i osuduje svaku opadinu, a narealuje i propisuje sarno dobro. Ka-
tolidka Crkva je dokinula ropstvo i time vratila dovjeku ljudsko
dostojanstvo. Prije Isusa robove uopie nisu smatrali ljudima
nego stvarima s kojima je gospodar mogao postupati \ako je
htio. Vladalo je nadelo: rGospodaru je prema robu sve dopu5te-
no(. Ili: >Prema robu nema nepravde... Robovi se nisu smjeli Ze-
niti. A kad su iscrpljeni od rada ostarili, onda su ih ubijali. Pro-
clavali su ih na trgu kao Zivotinje. Katolidka Crkva odrnah od
podetka ublaZivala je ropstvo, a kasnije ga ie sasvim dlkinula.
Krist je prvi udio da smo mi ljudi djeca istoga Oca nebeskoga
i prema tome svi jednako baStini BoZji. Sv. Pavao je javno udio
da pred Bogom nema ni roba ni slobodnjaka nego smo svi jedno
u Kristu Isusu, bili robovi, bili slobodnjaci, a vjernike je poticao
neka robove, koji su se pokrstili, prime kao najdraZu braiu.
>Nema tu ni Zidova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema
ni mu5ko ni Zensko,jer ste vi svi jedno u Kristu Isusuo (Gal 3, 28).
Kr5ianstvo katolidke Crkve obnavlja obitelj. Prije Krista
muZ je imao pravo na Livot i smrt svoje Zene i djece. MUZ je
mogao Zenu smriu kazniti bilo s koga razloga. Katolidka Crkva
naudava jedinstvo, nerazrjeSivost i svetost Zenidbe. MuZevima
propovijeda da ljube svoje Zene kao Sto je Krist ljubio Crkvu, a
Zenama da budu podloZne muZevima kao Gospodinu. Bradna
veza prestaje tek smriu jednoga od bradnih drugova' Zena ie
druiica muZeva, jednaka muZu, a ne robinja. Djecu su prije Kri'
sta smatrali teretom pa su ih roditelji davali na odgoj robovi-
ma. Nakaznu su djecu roditelji mogli ubiti ili izloZiti gdje na
samotnom mjestu da ih zvjeri pojedu. U kr5ianstvu, kako ga
izlaZe katolidka Crkva, dijete dobiva posebnu vrijednost, jer Krist
posveiuje posebnu paZnju ba5 djeci. >Pustite k meni malene, jer
je takovih kraljevstvo BoZje" (Mk 10,14)'
Obredi su katolidke Crkve sveti i velidanstveni sadrZajem
i oblikom svojim tako da nuZno diZu um i srce ljudsko k Bogu.
Bezbrojni su inovjerci upravo po obredima katolidke Crkve upo
znali Boga i zauvijek posvetili Zivot svoj Bogu. Sakramenti su
katolidke Crkve sveti, jer posvetnu milost daju ili umnaZaju. Sa-
kramenti su rijeke po kojima se razlijeva milost BoZja metlu
ljude. Po njima Bog kida ljude od zemlje i diZe ih u nadzemalj'
ske visine. Po njima se dovjek oplemenjuje i sjedinjuje s Bogom
tako da uzdrie u dovjeku naravni Zivot i dovjek ne Zivi vi5e sebi
nego Bogu. Imajuii pred odima milost posveiujuiu veli sv. Pa-
vao: rA ja viSe ne Zivim nego Zivi u meni Krist" (Gal 2, 20).
Konadno, katolidka Crkva dala je mno$tvo svetaca. Ona ih
je postavila za lJzor svima Zivima za sva vremena. Gledajte ape
t96
stole, bezbrojne mudenike svake dobi i staleZa, ispovjednike i
djevice! To je pravo biserje, to su dragulji na Kristovoj kruni,
1o su neuv,ele ruLe, vjedno raspupane i svjeZe koje je Bogu i svi-
fetu dalo kr5canstvo u katolidkoj Crkvi! A da metlu vjernicima
ima i nevjernih pojedinaca i tvrdokornih gre3nika - i to je Krist
prorekao kad je govorio o p5enici i kukolju. Nema p5enice bez
l<ukolja - tako ni ljudskoga druStva bez opakih pojedinaca.
Katolidka Crkva ima neprestano pred odima svetost kao
iedan od bitnih biljega Kristove Crkve. Zato katolidka Crkva ne-
prestano potide svoje vjernike: >Budite savr5eni kao ito ie sa-
vrien Otac vaS na nebesima" (Mt 5, 4S). Jednako upozoruje i na
rijedi sv. Pavla: >Ovo je volja BoZja: va5e posveienjeo (1-Sol 4,
3). >U raznim vrstama Zivota i u raznim dulnostimi goje jednu
svetost svi, koje vodi BoZji Duh, i koji su poslu5ni OEevu glasu
i klanjajuii se Bogu Ocu u duhu i isiini stiiede Krista sirJma5-
na, ponizna i optereiena kriZem da zasluZe-biti dionici njegove
slave. Svaki prema svojim darovima i prema svojim stuib"arna
mora ne oklijevajuii iii putem Zive vjere koja budinadu i djelu_
ie po ljubavio (>Lumen gentium< br.-41).
KRISTOVA CRKVA JE KATOLICKA ILI OPCENITA
Treii je biljeg po kom se pozna prava Kristova Crkva ka-
tolidanstvo ili opienitost. Opienitost, katolidanstvo ili univerzal
nost Kristove Crkve naglaSuje vei Vjerovanje apostolsko:
"Vje-
rujem u svetu Crkvu katolidku<. Epifanijevo vjerovanje ispovije-
da ovako: >Vjerujem u jednu, katolidkr i apoltolsku-Crkvuu."A
Nicejsko-carigradsko vjerovanje: rVjerujemo. . . u jednu, svetu,
katolidku i apostolsku Crkvu".
Opienitost Kristove Crkve posjeduje jo3 od svoga postan-
ka Rimska 9rl.yu p? se zato i zove katotidka. Katolidkoir iii opee-
nitom zovu je i inovjerci.
je
, . .-Ustrojstv-o^ na5e Crkve takvo da nije vezano na jedan
kraj ili narod ili na koju drZavu. Svetoga Oca papu ne iminuje
ni kralj, ni car, ni bilo_kikva svjetovnallast, a biskupi primaju
vlast jedino od Pape. Tako je crkvena vlast sasvim niovisna od
drzavne vlasti, bilo to kraljevina ili republika, samo ako drlav-
na vlast. po5tuje prava Crkve. Dosljednb tome, ustrojstvo ili or-
ganizacija katolidke crkve je takova da mole obuhvititi sve
na-
lode i sve krajeve.
Vjerska nauka ili dogme ne dine nikakve razlike izmedu
Zidova-i pogana, niti izmetli i siroma5nih. Svima ,fi;;
povijeda isto evandtelje, svi lrogatih
ispovijedamo isto u.i"rou."ie irL
197
 dogme. Sv. Pavao veli: >Jednim Duhom mi se svi krstimo u ie-
dno tijelo, bili Zidovi ili Grci ili robovi ili slobodnici (1 Kor i2,
l3). >Nema tu ni Zidova ni Grka, nema ni roba ni slobdnjaka,
nema ni mu3ko ni Zensko, jer ste vi svi jedno u Kristu Isusu<
(Gal 3, 28). Moralna nauka ili iudoredni propisi Crkve vrijede za
sve jednako. Propisi naravnoga prava, Bolje zapovijedi, crkvene
zapovijedi i evantleoski savjeti za distoiu, siroma5tvo i poslu3-
nost wijede svuda i za sve slojeve katolika, nigdje ne dine izu.
zetak. Bogo5tovlje, koje se sastoji u prisustvovanju sv. Misi i
primanju svetih Sakramenata, moZe se vr5iti svuda i na svakom
mjestu. Ni za koji narod ili rasu ne dini pote5koie.
Ako pogledamo zemljovidnu kartu, katolidka Crkva je naj-
brojnija u Evropi i JuZnoj te Srednjoj Americi. Meilutim kato-
lidka Crkva je odlidno zastupana i u Sjevernoj Americi. U Aziji
ima katolika i metlu poganskim narodima: u Indiji, Kini i Japanu.
Katolidka Crkva ima svojih vejrnika po iitavoj Africi i Oceaniji.
Pa i tamo gdje su inade preteZni protestanti: u Engleskoj, Nje-
madkoj, Holandiji. Drugim rijedima, kud BoZje sunce svijetli i
gdje ljudi mogu Zivjeti, tu ima i katolidka Crkva svojih vjernika.
I u socijalnom je pogledu na3a Crkva opienita, jer obu-
hvaia sve staleZei ni jednoga jedinoga ne iskljuduje. Siroma5nima,
i bijednima uopie, posveiuje posebnu paZnju, jer su potrebni po-
moii vi3e nego drugi. Kad je sv. Ivan Krstitelj poslao dvojicu svojih
udenika k Isusu neka Ga pitaju: >Jesi li ti onaj koji ima doii ili
drugoga da dekamo? Isus im odgovori: Idite i javite Ivanu Sto
dujete i vidite: Slijepi gledaju, hromi hodaju, gubavi se diste,
gluhi duju, mrtvi ustaju, siromaSnima se propovijeda evanilelje"
(Mt 11, 3-5). Crkva oslobaita robove, Crncima Salje misionare, a
brine se preko misionara i za gubavce. Gdje god nastupaju vjero-
vjesnici, u isto vrijeme s propovijedanjem svete vjere dilu Skole,
bolnice i raznovrsne dobrotvorne zavode tako da u isto vrijeme
lijede du5u i tijelo, brinu se za napredak duhovni i stvarni.
Dok ovako s majdinskim osjeiajem Crkva prati siromahe,
ne pu5ta s vida ni bogate. Bogate upuiuje neka svojom imovi-
nom podiZu crkve, samostane, neka podupiru ustanove koje vr5e
kr5ianska djela milosrtla, jer >milostinja izbavlja od grijeha
svakojakih i od smrti i ne puSta du5u da sicle u tamuu (Tob 4,
11). Neka podupiru vjerske Skole i siroti5ta, a napose vjerski ti-
sak koji u moderno vrijeme dini Crkvi neprocjenjive usluge. Jed-
nako se Crkva brine i za udenjake u svim granama nauke. Cinje-
nica je da su ba5 najveii udenjaci ujedno i uzorni vjernici i tako
iivotom pokazuju kako istinska nauka nuZno vodi k Bogu, kao
Sto laZna odvodi od Boga i upropa3iuje dovjeka. Ako se pak
gleda na broj vjernika, onda katolidka Crkva broji sama vi5e
vjernika nego sve druge kr5ianske vjeroispoviiesti zajedno. Pre-
ma najnovijoj statistici katolika ima po ditavom svijetu preko
500 milijuna.
198
Katolitka Crkva ne pozna ni kontinentalnih, ni rasnih, ni
narodnih, ni drZarmih metla. Misao je sv. Ireneja: Kao Sto je
sunce na ditavom svijetu jedno i isto, tako je i svjetlo, svuda
jedno isto i_rasvjetljuje sve ljude zdra'te pameti i dobre volje.
Kao Sto je_ Eog svima ljudima zajednidki i dobri Otac, tako je
katolidka Crkva svima zajednidka dobra majka i zato nastoji
obuhvatii sve ljude po svemu svijetu da svi budu dionici njezine
vrhovne majdinske dobrote.
>U svim je narodima zemlje jedan BoZji narod, jer on iz
svih naroda uzimlje grailane svoga kraljevstva ne zemaljskoga
nego nebeskoga. Svi vjernici raspr5eni po svijetu opie s drugima
u Duhu Svetomu. Zato Crl<;lraili BoZji narod, uvodeii ovo kraljev-
stvo,. ne oduzimlje niSta od vremenitoga dobra bilo kojega na,
roda, nego bogatstvo i obilje i obidaje svakoga naroda, ukoliko
su dobri, podupire i prima i primajuii ih disti ih, jada i podiie.
Jer se sjeia da mora sakupljati s onim Kraljem koiemu su dani
narodi za baStinu i u diji grad donose darove i poklone. Ova oso-
bina opienitosti, koja resi BoZji narod, dar je samoga Gospodi-
na, po kojemu Katolidka crkva s uspjehom i neprestano teli da
okupi ditavo dovjedanstvosa svim njegovim dobrima pod pogla.
vara Krista u jedinstvu Njegova Duha, (Lumen gentiumu br. 13).
KRISTOVA CRKVA JE APOSTOLSKA
Isus Krist je izmedu svih vjernika odabrao dvanaestoricu
koje je prozvao apostolima. To su prvi i glavni suradnici Isusovi.
Njima je predao nauku da je vjerno duvaju i nepogreiivo propo-
vijedaju. Njima je predao svete Sakramente da ih vjernicima ne-
umorno dijele. Njima je predao upravo vlast kojorn ie donositi
spasonosne zakone i po zakonima suditi. Jer je svu vlast u svo-
joj Crkvi fsus predao apostolima, zato je apostolstvo takoder
jedan od bitnih biljega prave Kristove Crkve.
Apostolska je od svih krSianskih Crkvi jedina katolidka
Crkva. Ona jedina duva i naudava istu nauku koju su nekada na-
udavali apostoli. Ona jedina posjeduje istu uditeljsku sveienidku
i pastirsku vlast kako su je u podetku posjedova.li apo-
stoli. I, najzad, u Katolidkoj Crkvi jedino postoji apbstolska vlist
u neprekidnom nizu, tako da nikada nije bilo nikakvoga prekida
u nasljedstvu vlasti od apostolskogazbora na delu sa sv. petrorn
na zbor biskupa na delu s papom.
. YIl" je zanimjlivo kako je vei sv. pavao u prvo kr5ian-
sko vrijeme nagla5avaobiljeg apostolstva kao jedin od bitnih
bruega prave Kristove Crkve. ,Tako dakle vi5e niste tudinci i
t99

pridoilice nego ste sugradani svetih i ukuiani BoZji sazidani na
iemelju apostola i proroka, a ugaoni kamen ie sam Krist Isus na
kojcm je sva graelevina sloZena i raste za sveti hram u Gospodu"
(Et 2,rs-22).
Isus je rekao apostolima: nldite i naudavajte srrenarode . . '
udeii ih da dri.e sve Sto sam vam zapovijcdioo (Mt 28, 19-20). A
za prve kr5iane veli Sveto pismo: ,Ovi bijahu postoiani u naucl
apostolskoj" (DAp 2, 42). Kako su nekada apostoli sa sv. Pet'
rom posluiali Isusa i razi5li se po s\remu svijetu i proporrijedaii
svim narodi ma propovijedaju svu objavljenu naul<u sadrZanu u
biskupi s Papom. Nema kontinenta, ni kraja, ni naroda, ni drZa'
ve, gdje ne bi bilo vjerovjesnika katolidke Crkve koji svuda i
svim narodima propoviiedaju svu objavljenu nauku sadrZanu u
Svetom pismu i onu koja je sadrZanau Usmenoj predaji. Prema
tome drZe se vjerno naputka koji je Isus dao apostolima: nUdeci
ih da drZe sve Sto sam vam zapovijedio<.A kako su nekada prvi
kr5iani bili postojani u nauci apostolskoj, tako smo i mi kato-
lici danas. Ne samo da se nekada nismo odrekli apostolske nauke
nego je uvijek s ponosom nagla5ujemo.
Krist je predao apostolima uditeijsku vlast kad im je re-
kao: >Idite i naudavajte. . .., ,,Kao Sto Otac mene Salje i ia Saljem
vasu (Iv 20,21).Sveienidku vlast im je predao rijedima: "To dinite
na moj spomen (Lk 22, 19). I opet: >Primite Duha Svetoga! Koji-
ma oprostite grijehe, bit ie im opro5teiri, a kojima zadrlite, bit
6e im zadrlani< (Iv 20,22-23). Upravnu ili pastirsku vlast dobili
su apostoli rijedima Kristovim: >Tko vas slu3a, mene slu5a, i tko
vas prezire, mene prezire" (Lk 10, 16). "Sto god sveZete 7:'aze-
mlji, bit ie svezanoi na nebesima,i Sto god razrije5ite na zemlji,
bit ie razrije5enoi na nebesimao(Mt 18,18).
Sva se ta vlast nalazi u katolidkoj Crkvi u jednakom opsegu
i u jednakoj punini. Sveti Otac Papa, biskupi i sveienici propo-
vijedaju Kristovu nauku neustraiivo, makar su nebrojeni Pape,
bilkupi i sveienici radi toga i glave izgubili. SluZe sv. Misu i di
jele poboZnim vjernicima svete Sakramente i onda kad se mora
vlastiti Livot izloliti smrti. A crkvene zakone douose i po njima
sude bez obzira tko je tko. Ne pitaju i ne obaziru se da li ie onaj
koga ie crkveni zakon o5inuti okrunjena glava ili prosjak, d;r li
ie nosilac vlasti ili obidan 5e1'jek.Kad ie uekada Zidovska r'last
branila apostolima propovijedati Kristovu nauku, apostoli sr-'.
muZevno odgovorili: "Vi5e se treba pokorarrati Bogrr negoli lju-
dima" (DAp 5, 29). To znadi: ViSe se treba pokoravati Bogu, koji
zapovijeda propovijedati BoZju nauku, nego ljudima koii zabra-
njuju propovijedati BoZju nauku. Tih se svetih nadela drZe i da-
nas Sveti Otac Papa i biskupi. Propovijedaju i ne poznaju straha'
Nema te sile na svijetu pred kojim bi uzrrakli kad je u pitanju
dast BoZja i duhovno dobro vjernika.
200
-v
II vatikar.rski sabor ,slijedeci stope I vatikanskog sabora s
njim udi i izjavljuje da je Isus Krist, viedni Pastir, sagraclio svelrr
Crkvu poslar'Si apostolc, kako ie on satn bio poslan od Oca, i
htio je da niihovi nasl.icdnici, to jcst biskupi, buciu u niegovoi
Crkvi pastiri do konca vjeltova.n (rlumen gentioum,r, Ur. i8).
. Dana5nji Sveti Otac Papa i s njim s.jediirjeni biskupi pri-
n-rili su apostolskti vlast ocl apostola u neprekirlrtom nizu. bana5-
nji Papa je pravi naslicdnik sv. Petra. Todno se znacle lioliko ie
Papa bilo i kad ie koii vlaclao. Svi oni dine od sv. petra clo pavla
VI neprekinuti lanac u koiem od Petra rrrelazi vlast po redu clo
d_a1a51jegPape Pavla VI. Bisl<upi nasljecluju aposrole rr apostol-
sliim biskupiiama, a na njih ih postavlja Papa. Buduii cla Crkva
ncprestano raste, potrcbno jc osnivanjc novih bisllrpija. Nove
biskupije osniva i biskupe irnenuje Papa. prema tomc triikupi na-
sljeduiu apostole samo u vezi s Papom.
-.-$ud god molimo u vjerovanju: nV.1'erujemo u jednu, s.r,etu,
katolidku i apostolsku Crkvuo, tad se sieiimo da su to bitni bil.le"
zi KrisJove Crkve, da su to biliezi po hoiima smo sigurni da'je
katolidka crkva pra'a Kristo'a crkva. Sr'. Jcrorim ?aic liienu
(rpomenr:
_>U ovoj Crkvi valja ostati koja ic od apostoli rLlcme
I iena i do danas postojiu.
IZVAN CRKVE NEMA SPASENJ/\
. -. Isus Krist
je jedini Spasitelj ljudskoga roda. Dnrsol1a sira_
sitelja nema i ne moZe biri. S tim je na diitu sv. petar-k;d udi:
nNema ni u jednom drugom spasenja, jer nema drugoga imena
n9b_o-1n
danoga ljudima u koiemu biimo se ml mJgli spasiti.
1*o$
(DAp 4, 12).
Put k spaseniu pokazujc obiavl.icna v.lera koiu jc na sviict
clonio Isus Krist. Vjeru, zaiecir.ro sa sreclstvinra rnilosti, a to su
-si'eti Sakramenti, predao je Isus Krist na duvarn.ici nepogreii
i'o tumadenje svojoi Crkvi. Prava, izvorna, Kristova Cr.krra, jc
samo jedna, a to ie katolidlia Crkva. Doslicdno tome katolidka
Crkva je jedina spasonoslta Crkva. Po Krisiovoi odrcdbi katolii-
ka Crkva je redoviti put spasenia. To znadi tkir se hojc spasitj.
treba da stupi u katolidku Crkvu, treba da bude njezin vjcrni
clan, da isporrijeda vjeru i prima svete Sakramente.- Drugim ri
.icdima: tko zna za katolidku Crkvu, pa svojom krivnjom neie u
niu da stupi, ili iz nje svojom krivnjom islupi, sasvim ie sigurno
cla se ne moZe spasiti. Tu vrijedi trepobitno pravilo koie ic posta_
lio 'r'ei sv. Augustin: Izvan Crhve nema spisenja. Oaittb ,,romo
c]a ie tako?
-t
20r
 Isus Krist je rekao apostolima i njihovim nasljednicima, a Crkva smatra neduZnim mudenicima. Ta su djeca krStena krs_
to su Pape i biskupi: "Tko vas sluda, mene slu5a, i tko vas prezi tom.krvi kg_jiim vriicdi kao da su kr5tena krstom vode i stvarnt
re, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji me je stuplla u Kristovu Crkvu. IIi: odrasli se ljudi pripravljajrr za
poslao. (Lk 10, 16). Drugom zgodom: "Ako li tko Crkvu ne po- sveti..K1s.t.,.
ali prije nego su ih misionari dospjeli'pokrrtiii';H;
slu5a. neka ti bude neznaboLaci carinik" (Mt 18, 17). I opet: >Tko nepruareul te ih radi vjere u Isusa pogube.Ti su krsteni krstom
uzvjeruje i pokrsti se, spasit ie se, a tko ne uzvjeruje, osudit ie krvi koji im i te kako zamjenjuje i<rJt vodom p" ,"-r"
$;;;ii,
se" (Mt 16, 16).Ovdje Isus Krist naglaSuje da je za spasenje po' iako nisu kr5teni vodom, jer iu-dali Zivot za Iirista. fnoui"."i.
trebna vjera i kr5tenje. Ali vjera i kritenje ne smije biti kako raskolnici i krivovjerci koji znadu za katolidku c.tt",
bi tko sam Zelio ili odredio, nego kako vjeru i kr5te-nje Crkva I l:.t :". po svom odgoju drZe da je njihova vjera prava, "rilJ-ii.i
nisu
propisuje. A tko vjeruje i krsti se prema propisima Crkve, tai krivi svojoj zabludi. Zata ." rpuriti oto eir," 5t. i; ;;rj;r;
je dlan Crkve i spasava se samo zaro jer je u Crkvi te Zivi i radi .ee
nalaZe.lnasit ie se teZe, j-er nemiju milosti t":" n"g
Oa:" tfu_
kako Crkva udi. Nije, naime, dc.rstaCa dovjek sam stupi u Crk'u"u; novima katolidke Crkve, ali ie- se ipak spasiti ,firS"iir- gf",
u Crkvi treba doZivotno ostati i uvijek vjeran biti. Onaj tko je u savjesti. Cim se kod takvih rodi sumnja ,.r a,rSi"t" O, fi
Crkvu stupio, a baS ni5ta se ne trudi da Zivi po nauci Crkve, taj vjera,prava, duZni su_poduzeti sve Sto je u njihovojJ"-irjilr-"r^
"S.g ,",iCi a"
je suha grana na Zivom stablu Crkve. Takav je pred Bogom du- sumnju rije5e i da nailu p_ravuvjeru. Takvima d'":; ;loli
hovno mrtav, sam je skrivio svoju propast. A joi gore je, ako je, da sumnju rije5e i dodu u-katolidku Crkvu, kairo to-sviehre"
t*-
postav5i dlanom Crkve, s vremenom jo5 postao i krivovjerac. Za brojni konvertiti ili obraienici koji su iz drugih ,:"r,
O"Sfi-"
takvoga kaZe sv. Pavao: ,eovjeka se krivovjerca iza prve i druge katolidku Crkvu.
opomene kloni znajuii da se takav izopadio i grijeii i sam sebe Da smo se mi rodili. i da smo odgojeni u katolidkoj
Crkvi,
osuclujen(Tit 3, 11). Sv. Petar iednako udi: "Bilo je i laZnih pro- t9,."U" naSazasluga.negoie dar BoZji tiii mi nismo nidim zastul
roka u narodu kao Sto ie i meilu vama biti laZnih uditelja koji zlr. r(aol toga nemoimo nikada inovjerce prezirati, a pogotovo
mrziti. Naprotiv, suiretajmo ne
ie unijeti pogubna krivovjerja i zatajiti Gosodara ko,jiih je isku- ih prij;i;lj;fi- i s fju'taviifi-;; l;
pio, i dovodit ie sami seb'ibrzu propast< (2, Petr 2, D. na5oj vjeri, a osobitb gledajmo kreiosno tii,:"ri-i",
'p1y.._':: :
re Krepostan zivot jedan od najjadih
Da izvan Crkve nema spasenja to svjedode kr5ianski pis- - dokaza da ie katolidi"'c;k_
ci, a napose Sveti oci vei u prvim kr5ianskim vremenima. Apo- la jedina prava Kristova Crkva.
logeta Origen piSe: >Neka se nitko ne vara: izvan ove kuie, to - Drugi Vatikanski sabor udi: uBoZanskaprovidnost
ne us-
iest izvan ove Crkve, nitko se ne spaSava". Sv. Ciprijan kaZe: za sp.asenje onima koji-G, svoje krivnj"
> . . . niti ie doii do Kristove nagrade tko ostavl.ja Crl<vu Kristo- H::."r:^
cl.oslr do l^o_To.spoznaje
Jasne Boga i nastoje, ne bez BoZie mitoiti "ir;
vu. Ne moZe imati Boga za Oca tko nema Crkvu za majku. A sv. rrcl pravr zlvot. sve, Sto se kod njih nalazi dobra i lstinita, oto
sm.atrapripravnom za primitak Evandelja i kao dano crkva
Augustin izjavljuje kratko i sadrZajno: Izvan Crkve nema spase- ;'O;;;;
nja. Tko bi, dakle, svijesno i hotimidno zanemario postati dla- koji rasvjetljuje ovakvoga dovjeka a; ;;;"k;;H;;ifi."&?;
nom Crkve, sasvim je sigurno da se ne moZe spasiti. men gentium" br. 16).
Sad bi mogao tko pitati: a Sto je onda s poganima i ine
vjercima koji nisu nikada duli za katolidku Crk'rru?Sto je s ras-
kolnicima i krivovjercima koji znadu dcdude za katolidkr-rCrkvu, OPCINSTVO SVETIH
ali drZe da je njihova vjera prava pa 7,atone stupaju u katolidku
Crkvu? Oni koji ne znaju za katolidku Crkvu nemaju grijeha Sto Svi mi na zemlji koji smo kr5teni, blaZeni u nebu
nisu u katolidkoj Crkvi i spasavaju se ako rade ono Sto im savjest tr distiliStu veliku duhovnu zajednicq a-"tro"r.o i du5e
nalate kao dobro. Takvi imaju iskrenu volju i vruiu Zelju diniti drustvo - opiin-
stvo svetih.
za spasenjesve Sto Bog od njih traii, pa bi se prema tome krstili
i u katolidku Crkvu u5li kad bi za l<ritenje i Crkvu znali. Oni su, s'i mi dinimo j-edno duhov'o tijelo, tajanstveno Kristovo
tiielo, komu je Krist Gospodin glava, a mi uaori. ,f"i
dakle, krSteni Krstom ielje koji im n:domjeSiuje Krst vode i tuo l"Ol
nom ti.jelu Sto imamo.Tnogg udove . . ., tako smo
pristup u Crkvu, te se tako po Krstu Zelje spasataju. mnogi "jedno
fije_log Klistu, a svaki j.e ocl nas ud j;da; ar.go,n,r.-iRii;-1-;,
-S;;l
U povijesti imamo i ovaj dogadaj: betlehemskamuika dje- 1-5). Ouu :;e poredba opiinstva svetih's liudskini titelo; ;
ca do dvije godine, koju je Herod dao pogubiti radi Isusa, makar tom pisnr* desto nagla5uj_e.. tijelu se nuiur. mnogi
IJ
-.u mnogobrojni, ipak sadinjavaju udo'i.
-Svati_ui
Iako
jo5 ni5ta nisu znala o Isusu, pogubljena su radi Isusa i zato 1lt samo jedno ti:Efo.

202 it,
203
ir
ri,
,T
fi
 istu zada(ts. Niti svi
ima svoiu zadaijrt, a niposto da bi svi imali dionici zajednidkih duhovnih dobara, zove se ova zajednica opiin-
i"-r":" :"a"uku dast, niti 'r5e jed'ako korisnc i vrijed*e sluZbe. stvo svetih. Ovi su svjeZe, zelene grane koje neprestano primaju
iliiJO^" ne radi za svoju korist nego srti_unapreduju irorist i na- 2ivotne sokove iz korijena Isusa Krista. Oni dlanovi Crkve koji
o.la^t cijeloga tiiela. Svi su udovi mealu sobom povezani: ako
sc nalaze u teSkom grijehu, to su suhe grane. Takvi, iako su dla-
i" i"aot-r OoUio oileCa, u ugodtroln su raspoloZenju i svi ostali' novi Crkve, mrtvi su udovi na tijelu. Oni nisu dionici zajednidkih
TakojeiuCrkvi,uopiinstvusvetih.Itr-Crkvisenalazerazli.
citihovn.ih dobara poput pravedirika, jer su u nemilosti BoZjoj,
citi uciovi, naimc razne narodnosti. Tu su Zidovi, ali i narodnosti
ier su ilanovi Crkr,e i ostali unlltar zajednice, poinaZu ih rnolitve
koje su nckada bilc poganske. U Crkvi ima -:loboclnjaka, ali i onih
r crjeia pravednih dlanova taiio cla mogu opet duirovnr: oZivjeti
toji,'., 'ekada bili robovi. Ima siromaha i bcgata5a, ljudi.sa svih
i postati iivim uclovirna n-ristidnoga tijela l(ristova i prcna tome
i.oirll"""utu, boia, rasa i jezika. Svi su po s\retom kr5te'ju udla-
biti dionici svih duhovuili dobara opiinstva Svetih. Oni litiji su
nieni u jedno duhovno tiielo Kristovo l.o..Ttt j" Kris-t glava' Svaki
je posta' istupili iz Crkve i prekiil.rli svaliu vezu s Crkvom, nisu ni mrtvi
doviek ,t C.t ui ima svoju -a odredenu sl-rlbu' Isus Krist irclovi Crkve, i zato ni na koji nadin ne sudjeh-rju sa Zivotom
vio:' ,.iedne za apostole, jedne za prorohe, a jcdne za evandeli-
Crlive.
ste, a jeclne za pastire i uditeljeo (Ef 4, 11)' Jedni su posta't'ljeni Nama kr5ianin a na zemlji koristi Sto smo zduZeni s bla'
cla'upravliaju i ide, a drugi da se pokoravaj"r i sluSaju, a svi da
i:enima na nebu, jer nas rnolitve i zasluge blaZenih pomaZu kod
korisle javnom dobru i unaprectuju cijeiu Crkvu'
jer. voju- Boga. BlaZeni u nebu nci trebaju naSe pomoii, jer su posve sretni,
Mi kr5teni na zemlji zovemo se Voiujuia Crk-"a' ali im je na slavu kaci jir sc ini rado sjedamo, poboino ih dasti
,u-tuol"-tput"tj" protiv nedi-stoga duha koji poput rid-uiega
i",rr" mo i za zagovor molino. DuSe u distlli5trr imadu korist od Sveiiir
protiv pokvare-
lava obilazi'ttaZeci koga da pro2dere; vojujemo u nebu, jer ih molitve i zasluge Svetih pomaZu kod Boga. Duie
navodi
i"rgu .ul;"tu koii nas Spakorn naukom i zlim primjerom u distiliStu imadu koristi i od nas na zemlji, jer im naSa dobra
je izvor mno-
a vojuiemo i protiv viastitoga tijela koje djela kao 5to su sv. Mise, oprosti, rroiitve, milostinja i druga po-
"u?ii.fi,
ginliuiroiti i tako neprijatelj spasenja na5e du5e' DuSe se u disti- boZna i pokornidka djela skraiujr-r nruke u distiliStu i tako ih
ili.;;;; Trpeia c;kv;, jer iame sebi ne mogu niSta.pomoii' oslobadaju distiliSta i pomaZu im cloii u nebo. Zato i veli Sveto
-".uj" irpjeti vremenite kazne za svoje grijehe koje su po- pismo: >Sveta je i spasonosna misao rr-rolil.iza mrtve( (2 Mkb 12,
""g"
Ji'rit" Out r,t n'iij"t.t boravile na zen,,lii. BlaZeni u nebu zovu se
16). Sveta je dakle na5a duZnost poinagati clu5e u distiliStu, a
p"il:Lo*lt" Crkvl, jer su sretno svladali sve napasti na zerrlji' napose one s kojima smo bili u kn'ncj v:zi, ili su nas zaduLlle
smirili u Bogu na nebu'
i tai<o se zauvijek "-i sretno iobrodinstvima. PomaZuii du5anra u ii:tiliitu, radimo ujedno
Svi ,-o jedna duhovna zajednica, jer su nam zajedni
i za svoje spasenje, jer ie te du5e, kad iz cidtiii5ta cloalu u nebo,
dka dobra: neizmjerne zasluge Isuia Krista preobilne zasluge biti vjerni na5i zagovornici kocl l3oga.
BlaZene Dievice Marije i Svetih kojih su za-sluge vece neilo su.onl Mi Zivi dobro dinimo i molirno se jeCan za drugoga, a svi
trebali za svoje spasenie. Oprosti i<oji se dijele svima -dlanovima Zivi pcmaZimo du5e u distili5tu i poboZno dastilno Svete u nebu
Crhve kad ispune propisne uvjete' Molitrre i dobra diela svakoga c1atako budemo Zivi dlanovi opiinstva svetih, u svetoj ljubavi rrje-
je i cijela
ilana Crkve,-ier Sio su poiedini dlanovi sa''r5eniji, to ino povezani medu sobom i s glavorn Kristom.
Crhva savriettiio i gog.t miliia, pa prema tome dobiva od Boga ,Crkva, u koju smo u Isusu Kristu svi pozvani i u i<ojoj
i I'ise milosti za srroje dlanove. Zajednidho dobro su nam svetl po BoZjoj milosti postiZemo svctost, bit ie dovrSena teli u ne-
sakramenti. Napose su vazni Krst i presv. oltarski Sakr:'menat.
beskoj slavi, kada dodc vrijeme obnove svijtl, i kada ic se s
Po svetotrr Krstu ulazimo u Crkvu. On je vrata za ulaz u Crkvu'
ijudskim radom u Kristu savr5eno obnoviti i ciieli sviiet l:oji je
Po niemu se razlikuiemo od drugih ljudi, koji u Crkvu. ne spa-
je hrana tijesno spojen s dovjekom i po njemu cloiazi clo svoje svrhe.n
daju.'A prcsv. Ostarski Sakrarnerrat daje Zi't'ot Crkvi, on (rltimen gentiumu).
za"duhovni iivot u crkvi. Zajednidiio nam je dobro sr,. Misa ko-
javne
iom se neilrestano obnar,lja krvna Zrtva Isusova na kriZu,
molitve i vjerski obredi. Srte su to svete veze koje nas veiu s
Kristorn glavom i mealusobno jedne dlanove s drugima'
Dionici su ovih zajednidkih dobara samo oni dlanovi koji u OPROSTENJE GRIJEIIA
Liubavi sprovode kriianski Zivot, dakle koji s'.r praveclni pi:ed
Iiogo- i iadi toga dragi Bogu, a to su oni koji su u posvecujuioj
milosti i prema tome sveti. I ba5 zato 5to su samo svetl 'lanovt
U Apostolskom vjerovanju ispoviiedamo i ovu vaZnu isti-
nu: Vjerujem u... oproStenjegrijeha. Ova nas istina udi cla u ka-
;il

n
3t
204 tll
205
tolidkoj Crkvi po zasiugama Isusa Krista moiemo dobiti opr<l-
Stenje sviju grijeha i zasluZenih kazni.
Nakon istodnoga grijeha Sto ga je Adam podinio u zemalj-
skorn raju, ljudska je narav oslabila tako da razum teiko
spoznaje istinu, a volja je viSe sklona na zlo nego na dobro. Radi
toga se dogaela da ljudi desto grije5e. Jedan kune, drugi ukrade,
treii ubije dovjeka, detvrti okieveie, peti pogazi zadanu rijed,
nadini krivu prisegu. Na dnevrtom su redu te5ki grijesi, a da o
malima i ne govorimo. Mali su toliki i tako desti da se nitko od
ljudi bez posebne povlastice BoZje ne moZe kroz cijeli Zivot du-
vati i dist biti od svakoga lakoga grijeha. U lake grijehe svi pa-
damo. Zato i veli sv. Jakob apostol: mnogomu grije5imo svi"
"U
(Jak 3,2). I baS radi toga Sto su laki glijesi tako desti, opravdano
u Odena5u svi moiimo Boga: ,Otpusti nam duge na5en.
Imajuii pred odima slabost ljudske naravi i bezbrojue gri-
jehe koji iz nje izviru, Isus je za oproStenje grijeha ustanovio
dva Sakramenta: Krst i Pokoru. Na Krstu se opra5ta istodni gri-
jeh i svi grijesi prije kritenja udinjeni zajedno sa svima kazna-
ma. To znadi: ako se krsti malo dijete, njemu se na svetorn Krstu
opraita sarno istodni grijeh, jer drgoga grijeha nema. Ako sc
krsti odrastao dovjek, k<lji je povrh istodnog grijeha podinio i
osobnih grijeha, za koje bi morao trpjeti vjednu kaznu u paklu,
ili pak vremenite kazne ovdje na svijetu ili u iistiliStu, njemu se
na svetom Krstu opra5taju svi grijesi i sve kazne. Tako je dovjek
nakon svetoga Krsta posve dist i, ako umre, du5a njegova ide
lavno u nebo.
Za opro5tenje grijeha koji su podinjeni iza kr5tenja, usta-
novio je Spasitelj Sakramenat svete Pokole ili kako mi redovito
kaZemo svetu Ispovijed. Vlast oprastati grijehe obeiao je Isus
sv. Petru kad mu je rekao: uTebi iu dati kljudeve kraljevstva
nebeskoga. Pa Sto god sveZe5 na zemlji, bit ce svezano i na nebe-
sima, i Sto god razrije5i5 na zemlji, bit ie razrije5eno i na nebesi-
mau (Mt L6, l9). Istu je vlast i istim rijedima obeiao Isus svim
apostolima kad im je rekao: >>Zaista vanr kaZem: Sto god sveZe-
te na zemlji bit ie svezano i na nebesima, i Sto god razrijeSite na
zemlji bit (e razrijeSeno na nebesima" (Mt 18, l8). Obeianu vlast
opraitati grijehe predao je Isus apostolima nakon uskrsnuia kad
je dahnuo u apostole i rekao: Duha Svetoga! Kojima
"Primite
oprostite grijehe, bit ie im oproiteni, a kojima zadriite, bit ie
zadrlani,, (Iv 20, 22-23).
Vlast opra5tati grijehe nije nidim omedena. Nije ograni-
dena na grijehe, ni na gre5nike, ni na vrijen-re. Nema pod suncem
grijeha makar kako stra5an i ogavan bio, a da ga Crkva ne bi
mogla oprostiti. Nema gre5nika makar kako opak i pokvaren bio,
makar kakve i makar koliko grijeha imao na duSi, ako se iskreno
za njih kaje, a da ga Crkva ne bi mogla od njih odrije5iti. Sto se
206
vremena tide, u svako je vrijeme moguie primiti Sakramenat
svete Pokore i dobiti odrjeSenje od grijeha. Kad je naime sv.
Petar pitao Isusa: >Gospodine, koliko puta, ako sagrijeSi brat
rnoj protiv mene, da mu oprostim? Do sedam puta?< Rede mu
Isus: >Ne velim ti do sedam puta, nego sedamdeset i sedam pu-
tan (Mt 18, 2l-22). To znadi: uvijek i svaki put, kad se greinik
iskreno kaje za grijehe i moli opro5tenje, Crkva ima moi odri-
jeSiti ga od grijeha.
Vlast opra5tati grijehe imadu samo biskupi i sveienici.
Njima je jedinima rekao Isus: >Primite Duha Svetoga! Kojima
oprostite grijehe, bit ie im oprosteni, a kojima zadriite, bit (e
t.adriani". Biskupi u Crkvi valjano posveieni, i sveienici valjano
i:arecleni, jedini imadu vlast odrje5ivati od grijeha i nitko drugi.
r'v{edutim ni biskupima sveienicima nije pu5teno da po volji bi-
raju nadin kako ie opra5tati grijehe. Grijehe mogu opra5tati sa-
rno pomoiu Sakramenata, kako ih je Isus Krisr ustanovio i l<ako
ih za valjanost propisuje Crkva.
Dogodilo se vei, a i danas se dogacla da neki ljudi zdvajaju
nad teZinom svojih grijeha. Takvi obidavaju govoriti: Mojih je
grijeha tako r:lik broj i tako su straSni da mi ih ni sam Bog ne
rnoZe oprostiti. Tako govoriti je novi grijeh i to od svih vei po.
stojeiih grijeha najteZi grijeh, jer se zdvajanjem gubi vjera u
BoZje milosrde i poride BoZja svemoi. Kako god su veliki na5i
grijesi, joS je veie milosrcle BoZje. Svi grijesi svega svijeta, ukoli-
i<o su ljudsko djelo, jo5 su uvijek ogranideno zlo, a milosrde je
BoZje neogranideno.
Dva su apostola te5ko uvrijedila Isusa: Juda Ga je izdao,
a Petar zatajio. Juda je zdvojio nad svojim grijehom, sam sebi
oduzeo Zivot kad se je objesio, i radi toga zauvijek propao. Petar
je svoj grijeh oplakao, okajao i dobio oproStenje, a kasnije postao
joS i prvak apostolski. Tako se i na Petru obistinila rijed BoZja:
ja Liv, govori svemoguii Gospod, nije mi milo da
"Tako bio
umre bezboZnik nego da se vrati bezboinik sa svoga puta i da
Zivi< (Ezek 33, 11).
BISKUPI I SVECENICI IMAJU VLAST OPRASTATI
GRIJEHE
Grijehe opraltati svojom vlastitola moiu moZe samo sve-
rnoguii Bog. Od dovjeka gre5nika nadiniti pravednika, duhovnog
;nrtvaca oZivjeti tako da opet postane duhovno Ziv, dijete BoZje
- to moie proizvesti samo svernoguinost Boi,ja.
;,nlijatelj BoZji
Vclika je misao sv. Augustina: Od bezboZnika udiniti poboZna
207
dovjeka veie ie djelo nego stvoriti ncbo i zemlju iz niSta. Drugim
rijedima: Ncbo i zemlju mogao je iz niSta stvoriti samo svem6.
guci Bog. Jcclnako tako i bezboZniku grijehe oprostiti i od njega
nadiniti plemenita i kreposna dovjeka moZe samo svemoguii
Bog.
Opra5tanje grijeha je slidno opraStanju dugova u novcu.
Dr-rg u novcu moZe oprostiti samo v.icrovnik - onaj komu si du'
i.ar.r,od koga si uor,ac posttdio. A jer grijeh i nije drugo nego dug
l3ogu, to ta.i clug moZe oprostiti svojom vlastitom moiu samo
Ilctg. Zato i vcli Gospod Bog po proroku Izaiii: "Ja sam, ja koji
rrni5tavam krivnju tvoju radi scbe i tvojih se grijeha vi5e ne
s1'ronrinjemu (43, 25). I mi sami u Odena5u ispolcilujemo svoje
glijehe s clugovima Bogu pa ponizno nlolimo samo Boga: "Opros-
t i n a m c l u g ct r a 5 e " .
Prije Isusa nitko na zemlji nije imao vlast opra5tati gri-
.jchc. Prvi je s vlaiiu opra5tati grijehe nastupio Isus Krist. Bog-
-eovjek, a vlast je na zemlju donio od Oca nebeskoga' Jednom je
zgodorn Isus izlijedio uzctoga dovjeka tako da mu je najprije
oprostio grijehe. "Uzdaj se, sinko, oproiteni su ti tvoji grijesi".
Kerd su knjiZevnici prigovarali Isusu da time Bogr pogrduje, jer
samo Bog moZe opra5tati grijehe, odgovori im Isus: >Da znate,
cla Sin dovjeiji inra vlzrst na zemlji opraStati grijche, redc uzcto-
rr.ru: Ustani, uzmi svoju postelju i pocli kuii svojoj" (Mt 9, 2 i 6).
Istom boZanskom rnoiu kojom je izlijedio uzctoirtLt tijelo, r,ra-
tivii mu zdravlje, izlijccio je i njegovu duiu, oprostivii mu
grijehe.
Isus je vlast opla5tati grijehc donio na zenrlju radi ljttcli,
za duhovnu korist ljudima. Zato je tu divnu vlast, prijc ncgo je
uzaSao na nebo, prcdao biskupima i sveienicima riieiima: ,Pri
rniic Duha Svctoga! Kojin.ra oprostitc grijeire bit ce irn oproiteni,
a l<ojima zadrl.itc, bit ce im zaclrlanin. Vlast, daklc, opra5tati
grijehe jeclnako je u Crkvi kod bisl<upa i svecenika kao i kod
Isusa, a razlika je samo u tom gto ic Isus opraStao grijehe svo-
ion-r vlastitorn moiu, a biskupi i sveicnici to dine vla5iu dobive-
r,orn od Isusa, dakle oprastaju grijehc r-r ime Isusovo, u ime Bo
Z.je, u ime presvetoga Trojstva. Kad biskup, odnosno sveienik,
opra5ta grijehe, onda se sluZi rijedima: "Ja te odrjeSujem od tvo-
jih grijeha u ime Oca i Sina i Duha Svctoga. Amenn. Isus je sve
ionr mukom i smriu na kriZu zaslu2io milost opro5tenja grijeha.
On je svojom krvlju dao Bogu Ocu zadololj5tinu za na5e grijehe,
1>omirio nas s Bogom, a plodove pomirer-ria nri primamo po oprc
itenju grijeha. Zato i veli Sveto pistno: oU Njemu (Isusu) imamo
otkup krvlju njegovom, oproStenje prcstllpaka po bogatoj milo-
sti Njegovoj" (Ef 1, 7). A na drugom rnjestu: uNiste otkupljeni
laspadljivim slebrom iii zlatom, nego skupcjenom krvlju Krista
liao neduZna i neokaljana janjeta< (l Petr 1, 18-i9).
208
Velidina se ove boZanske vlasti najbolje vidi po njezinim
udenicima. Kad je iovjek u smrtnom grijehu, sva su njegova do-
ora oJela umrtvljena, a to znati bez vrijednosti pred Bogom. Ako
u. smrtnom grijehu umre, izgubio je nebo i rlolazi u pakao, u
vjedne muke. Nakon svete Ispovijedi, nakon dobivenog odrje5e-
lj? 9a grijeha, dovjek je opet duhovno Ziv, stekao je oiet potu"-
cujuiu milost, postao je dijete BoZje i dobio pravo na-nebb. Od
g*jli$- postao je dovjek pravednik, od neprijatelja prijatelj
tsgZji..Koliko bi ljudi, optereieni u savjesti-te5kirn ztofinima",
zclvojili i sami sebi iivot oduzeli, dakle propali i za ovaj i za preko-
grobni Zivot, da nema na zemlji nebeskeutjehe opro5tenja gii;"lru.
Ako su nam u te5koj tjelesnoj bolesti dragi lijekovi-koji
nam vraiaju tjelesno zdravlje, i mi iz dna duSe zahvaljujemo
l_ijedniku koji nam je pomogao, joS vi5e treba cijeniti vlasi opro-
Stenja grijeha, jer se po njoj lijedimo od teske du5evne bolesti, i
postajemo opet duSevno zdravi. Prema tome nikad ne moZemo
biti dosta zahvalni Bogu na ovom neprocjenjivom daru. Dok u
tjelesnoj bolesti i lijek najboljeg lijednika moZe ostati. bez uspje-
ha, valjano podijeljeno odrjeienje od grijeha ima siguran i-rie-
opoziv udinak, kao Sto je nepogreiiv, siguran i stalan sam Bog
od koga dolazi vlast opra5tati grijehe.
_ Zelja je svete Crkve da rado pristupamo k sakramentu po-
kore, pa pomno iskori3iujemo opro5tenje grijeha. Tko je nakon
svetog krsta nesreiom pao u teZi grijeh, nema drugoga izlaza,
n-ema oproStenja izvan Sakramenta pokore, tj. bez i-povijedi.
K.ad 19rya sveienika, Ispovijed nadomje5tava savrjeno- poliaja-
nj9, a-li i u njemu mora biti ukljudena Zelja ispovjediti se cim
prije bude poguie. Ali, jer se oproStenje griieha talio dobije, po_
stoji moguinost i zloupotrebe. Mnogi puno grije5e i ne p-oprav-
ljaju svoj Zivot, jer se tjeie lakim postignuZem oproitenji gri
jeha. Takovi zlorabe milosrele Boi:je, pa si moZe dbgoditi da"im
Bog uskrati-opro5tenje grijeha. Drugf opet neprestaio odgadaju
sv. Ispovijed misleii da ima vremena. Vrijeme prolazi bei Ispo_
vijedi i nenadano dotte smrt, a oni u vjednost bez opro5tenja gri-
jeha. Propustili su na_vrijeme korisnu upotrebu opro5tenja
jeha, !ri.
1li su zato izgubihi i vjednost. Sv. Jakob nas upozoruje: ,Ne
znate Sto ie biti sutra< (Jak 4, 14). Danas smo Zivi i zdravi, a su-
tra vei moZemo biti mrtvi. Danas jo5 imamo vremena postici
opro5tenje grijeha, a sutra vei moZe biti kasno. Ako je sutra
kasno,onda je i za svu vjednost kasno.
POSTOJI VLAST OPROSTENJA SVIJU GRIJEHA
. . Krivovjernici Novaciani su udili da za grijehe koji su uii-
njeni nakon kr5tenja nema opro5tenja. protesianti s,.,pih .,
O.,r-
l{ Razum i objava o Bogu
209
 v
su skra.inost,pa ude da je za opro3tenje grijeha dosta sama vjera
Eez Sakramenta Pokore. Katolidka Crkva udi da se svi grijesi
udinjeni nakon kritenja mogu oprostiti, ali samo u Sakramentu
Pokore. Crkva s jedne strane ima vlast oprostiti sve grijehe udi-
njene nakon kr5tenja, a gre5nici s druge strane, dokle god su
Zivi, imaju moguinost za grijehe se pokajati i dobiti odrjeSenje.
einjenica je da je ljudska narav nakon istodnoga grijeha
oslabljeni i viSe sklona na zlo nego na dobro' Moie se dogoditi
i to di dovjek nakon krStenja padne u te5ke grijehe i dugo vre'
rnena Zivi i te5kim grijesima na duSi' Prema tome je uz opiu
slabost ljudske naravi pogorlao svoj duievni poloZaj i vlastitim
osobnim zlodinima. Unatod toga u dovjeku postoji sposobnost
spoznati istinu, teLiti za dobrim i odbaciti zlo. Prema tome, dokle
gbO ie dovjek Ziv, postoji moguinost okajati zlo i obratiti se k
nogu. U tom smislu je govorio vei i prorok Isaija: >Iako su^.gri-
jesi va5i crveni kao skrlet, postat ie bijeli kao vunaln (1, 18)' A
poslovice Salomonove nagla5uju: ,Ljubav pokriva sve prestup-ke<
itO, tZ). Dosljedno tome nikada nije uzalud na5a molitva u Ode-
na5u: >Otpusti nam duge naSe<.
Meilutim, ima jedno mjesto u svetom evandlelju koje i
umnim bogoslovima zadaie pote5koiu. Ono glasi: >Svaki grijeh
i psovka oprostit ie se ljudima, ali psovka na Duha Svetoga neie
se oprostiti, I ako tko kaZe rijed na Sina dovjedjega,oprostit ie
mu se, ali tko rede na Duha Svetoga, neie mu se oprostiti ni na
<.rvomsvijetu ni na drugom< (Mt 12, 3l-32). Kakav je to, dakle,
grijeh protiv Duha Svetoga koji se neie oprostiti ni na ovom ni
na drugom svijetu?
Covjek grije5i protiv Duha Svetoga kad je tako opak i^tako
tvrd prema iJtini Oa odita vrhunaravna djela, Sto ih Duh Sveti
izvodi u potvrdu vjere i za obraienje gre5nika, pripisuje davlu
mjesto Bogu. Kad, dakle, dovjek odita i jasna djela BoZja svje-
snb i zlonamjerno pripisuje tlavlu samo da ne mora priznati isti-
nu, tada grijeii te5kim grijehom koji se zove stra5an grijeh pro-
tiv Duha Svetoga. Takav su grijeh nadinili farizeji kad su ziobno
tvrdili da Isus po Belzebubu, knezu davolskom, izgoni flavle iz
ljudi. Svakomu je, tko je kadar zdravo misliti, odmah na prvi
pogled jasno da tlavao neie izgoniti davle iz ljudi, nego ie pomoii
aavHma da se uvlade u ljude. Prema tome kad je Isus izgonio tla'
vle iz ljudi, dinio je to divnom boZanskom moiu, a ne pomoiu
Belzebuba, kneza ttavolskoga, Izgon, dakle, itavla iz ljudi, Sto je
odito neprocjenjivi dar BoZje dobrote, pripisivati davlu, to je taj
straSni grijeh protiv Duha Svetoga.Kad bi netko drZao Isusa sa-
mo dovjekom zbog toga Sto ima slabosti ljudskoga tijela, to bi
ctakakobila zabluda i grijeh, ali se taj grijeh ipak cpraSta, jer su
povod tomu grijehu slabosti ljudskoga tijela. Ali kad netko jasno
vidi nadnaravno BoZje djelovanje, pa zatvata odi pred istinom,
zra
i djela BoZja pripisuje davlu, tad se taj grijeh tako teiko opralta
kao da se uopie ne opraita.
_ Prema tome grijeh protiv Duha Svetoga je mnogo teii od
cirugih grijeha i radi toga se teZe opraSta nego drugi grijesi, ali
se ipak opra5ta. Dok se drugi grijesi razmjerno lako opra3taju,
ovaj se opra5ta tele,pa se dini prema drugim grijesima liao da-je
neoprostiv. Takav je nalin izraLavanja Svetoga pisma i na dru,
gim mjestima. Gospod Bog veli preko Ozee proroka:
"Milosrite
hoiu a ne Zrtvu< (6, 6). To znadi: Naiprije hoiu milosrde a onda
Zrtvu. Ili: ViSe volim milosrile nego Zrtvu. Sv. Pavao veli: >Krist
ne posla mene da krstim nego da propovijedam evantlelje (l Kor
1, 17).Najprije mi valja propovijedati evandelje,a onda rek krsti-
ti. -Ili: Preda mi je duZnost propovijedati evanilelje nego krstiti.
Tako i ovdje: Svi se grijesi lako opraStaju, ali grijeh
-pa protiv Duha
Svetoga, jer je posebno teZak, teZe se i opra5ia se zato dini
kao da je neoprostiv.
Sakrament Pokore ili sveta Ispovijed nadomjeita savr$e_
no pokajanje. Kad nema sveienika da se dovjek ispoviiedi, grijesi
mu se opra5taju, makar i te5ki bili, i samim savr5enim kaiini,em
u kom je ukljudena Zelja ispovijediti se 5ro je prije moguie. iiad,re-
ma sveienika, a do-vjek bi se htio rijeSiti te5koga grijeha, tada
po.!u_disavrSenopokajanje ovako: uKajem se, doEri Boie, za sve
grijehe svega svoga Zivota Sto sam njima uvrijedio Tebe, najveie
dobro". Grijesi su mu_opro5teni,ali pod uvjetom, da ih ispovileai
netom rnu se pruZi prilika.
_ ..Laki s9 grijesi lako i na mnogo nadina opradtaju. Dok ie
dovje_k.u.milosti, svako kajanje za like grijehe-i svaka molitva,
u kojoj je izrai.en poklon Bogu ili Stovanje svetim stvarima ilj
molba za opra5tanje, opra5ta lake grijehe. prema tome kriZanie s
blagoslovljenom vodom, udaranje u prsa, primanje sveienidiog
blagoslova, molitva Odena5, Ispovijedam se Bogu svemoguienl
pogled na raspelo... sve su to moguinosti za opra5tanje- lakih
grijeha i izvan Sakramenta Pokore.
Ng*u grijeha od k-ogase ne bi moglo dobiti oproStenie, ako
'iaioCa
se-dovjek za nj iskreno kaje. Kad se pak ima pred odima
s.kojom se dobiva opro5tenje grijeha, onda je uistinu znak kraj-
njeg nemara, ako netko umre u teikog grijehu i du5u zauvijek ii-
Cubi.
USKRSNUCE TIJELA
Ni na jednu kr5iansku dogmu nisu pogani toliko navaljiva-
li kao ira dogmu o uskrsnuiu tijela. Kad je iv. pavao u Ateni na
211
 --
Areopagu govorio o uskrsnuiu tijela, grdki mudraci, epikurejci,
koji su bili materijalisti i Zivjeli samo za ovaj svijet, javno su mu
se rugali, a stoici su prezirno govorili: ,O tom iemo te slu5ati
drugi put" (DAp 17,32).
A ipak Sveto pismo ni o jednoj dogmi ne raspravlja tako
opdirno koliko ba5 o uskrsnuiu tijela. I ditavo kr5ianstvo, kao na-
uka, ni s jednom dogmom nije tako tijesno povezanokao s uskrsnu-
iem Kristovim, i ni na jednoj drugoj dogmi kao temelju ne podiva
tako dvrsto kao na uskrsnuiu Kristovu. Svjedok je tomu sam sv.
Pavao koji kaZe: >Ako nema uskrsnuia od mrtvih, to nije ni Krist
uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez temelja je dakle propo-
vijedanje na5e,a bez temelja i vjera vaSa" (1 Kor 15, 13-14).
Zanimljivo je da sveti apostoli, kad u svom Vjerovanju iz-
laZu vjeru o uskrsnuiu, ne kaZu: Vjerujem u uskrsnuie dovjeka,
nego uskrsnuie tijela. Za5to tako? Covjek je sastavljenobiie. Sas-
toji se od du5e i tijela. Kad dovjek umre, du3a njegova Zivi i dalje,
ona nikada ne umire, ona je neumrla i besmrtna. Kod smrti umire
samo tijelo. Ono se nakon smrti u zemlji rastvara i postaie opet
zemlja i prah. Tako se nakon smrti svakoga dovjeka, osim kod
Isusa i Majke BoZje, tijelo vraia u zemlju pa se divno obistinjuju
rijedi Svetoga pisma Sto ih je Bog rekao Adamu: >U znoju ieS lica
svoga jesti kruh, dok se ne vratii u zemlju od koje si uzet. Jer si
prah i u prah ie5 se vratiti.. (1 Mojs 3,19).Uskrsnuti moZe samo
ono Sto je umrlo, Sto se raspalo. Jer je naia duSaneumrla, ne mo-
Ze umrijeti, to ne moZe ni uskrsnuti, za nju nema uskrsnuia. Us-
krsnuie ili ponovni Zivot postoji samo za naSetijelo. Ono .ie smrt-
rro i raspadljivo, nakon smrti bez ikakvog tivota. A na novi ie Zi-
vot ustati ili uskrsnuti na svrSetku svijeta, na sudnjem danu, kad
ie se opet s du5om sjediniti i zauvijek Zivjeti. Jer ne umire cijeli
6ovjek, tj. ne umire du5a i tijelo, nego samo tijelo, zato i ne kaZu
apostoli: >Vjerujem u uskrsnuie dovjeka<.Nego: jer umire samo
tijelo, to ie samo tijelo i uskrsnuti, pa je sasvim ispravno da sve-
ti apostoli govore samo o uskrsnuiu tijela.
Kad Sveto pismo govori o uskrsnuiu, onda govori o tvarnom
uskrsnuiu, o uskrsnuiu tijela, a ne o duhovnom uskrsnuiu ili o
uskrsnuiu u prenesenom znadenju. Vei su u vrijeme sv. Pavla apo-
.stola Zivjeli krivovjerci Himenej i Filet koji su udili da postoji
samo duhovno uskrsnuie. Kad je naime dovjek te5ko sagrije5io
pa se za te5ke grijehe pokaje i ispovijedi ih, tada je duia opet u
posveiujuioj milosti; ona sada Zivi novim Zivotom, Zivotom milo-
sti i ljubavi BoZje. Taj novi, milosni Zivot du5e, zvali su Himenei
i Filet duhovno uskrsnuie i tvrdili da postoji samo takovo, du-
hovrro uskrsnuie, Tom su krivom naukom zaveli na nevieru i ne-
koje vjernike. Sv. Pavao ustaje odludno protiv toga krivor'_ierjai
udi uskrsnuie tvarno, tjelesno, a tako udi Sveto pismo i sva Us-
mena predaja kroz sve vjekove otkada postoji krSianstvo.
2r2
NaSu je nauku o uskrsnuiu tijela vei davno prije kr5ian-
stva ispovijedao starozavjetni pravednik Job kad je rekao:
,,Znam da Otkupitelj moj Zivi, i u posljednji iu dan sa zemlje
ustati i opet iu se ogrnuti koZom svojom i u tijelu svojem vidjet
iu Boga svojega< (Jb 19,25-26). Dakle isto tijelo u kom je po zem-
lji hodao,u kom je boli trpio, koje je nakon boli i istro5enostiumr-
lo i u zemlji se raspalo, ustat ie na novi Zivot, uskrsnut ie, i u
tom istom tijelu gledat ie Boga kroz svu vjednost. Prorok Ezeki-
jel izvje5iuje kako je imao vitlenje i u videnju doveo ga je Bog us-
red doline Sto je bila puna mrtvadkih kostiju. uProvede me -
veli prorok Ezekijel - pokraj njih unaokolo. I gle, bilo ih je vrlo
mnogo po dolini, bile su sasvim suhe. On me upita: Sine dovjedji,
mogu li opet oZivjeti ove mrtvadke kosti? Ja odgovorih: Svemo-
guii Gospode, ti znaS. Tada mi rede: Prorokuj o tim kostima i
kaZi im: Suhe kosti, dujte rijed Gospodnju! Ja iu metnuti u vas
duh da oZivite. Napravit iu vam Zile, i udiniti da vam izraste me-
so, i navuii iu na vas koZu i ulit iu vam duh da oZivite. Tada iete
trpoznati da sam ja Gospod" (Ezek 37,2-6).
Svemoi (e Boija sve mrtve uskrsnuti. Ne samo one koji su
umrli prirodnom smriu, nego i one koje je zlodinadka ruka nasil-
nim putem liSila Zivota. I ona tjelesa koja su nakon nasilne smrii
razbacana po Sumama i gudurama, pa su ih rnoZda i zvijeri razvuk-
Ie, jednako kao i ona koja su dostojno u grobove sahranjena.I ona
koja su zvjerski mudena i na komade rastrgana, kao i ona koja su
dasno u grob poloZena.Svako ie tijelo uskrsnuti cijelo i potpuno
i doii na sud BoZji da primi nagradu ili kaznu, vei prema tome da
li je u Zivotu s du5om dobro ili zlo dinilo.
SVI CE USKRSNUTI
Sveto pismo navodi mnogo primjera gdje su mrtvi uskrsnu-
li. Bilo ih je prije Isusa, u vrijeme Isusovo i poslije Isusa.
U Starom zavjetu je umro sin udovice iz Sarepte dok je
jo5 Ilija prorok boravio u njezinoj kuii. Ilija se molio Bogu za
djedaka: "Gospode,BoZe moj, daj da se Zivot djedakov opet vrati
u njega!" I usli5i Gospod vapaj llijin. Zivot djedakov vrati se opet
u njega i posta Ziv. Ilija uze djedaka i predade ga materi njegovoi
i rede: >Evo, tvoj sin opet Zivi" (3 Kralj 17, 21-23).Iednako kao
Ilija i prorok Elizej je oZivio sina ZeneSunamke koji ie umro od
sundanice(4 Kralj 4,35). Isus je oZivio kier Jairovu koju su vei
spremali za ukop (Mt 9, 25), sina udovice iz Naima kad su ga no-
sili na groblje (Lk 7, 15) i Lazara koji je vei 4 dana bio u grobu
(Iv 11,43).Sv. Petar je oZivio u Jopi glasovitu kr5iansku dobrotvor-
ku Tabitu (DAp 9,40).
213
 v
Tako ie na svrSetku svijeta uskrsnuti svi mrtvi. Potvrdu
nam daje o tom vei prorok Daniel koji kaZe: uMnogi od onih ko
ji spavaju u prahu zemaljskom, probudit ie se: jedni na Zivot vjed-
ni, drugi na sramotu i prijekor vjedni< (Dan 12, 2). Jednom su
zgodom u Novom zavjetu do5li k Isusu Sacluceji koji nisu vje-
rovali u uskrsnuie i postavljali Isusu pote5koiu sa Zenom koja je
bila 7 puta udata. Kad joj je muZ umro, udala se za drugoga. Kad
joj je drugi umro, udala se za treiega. I tako se u Zivotu 7 puta
udala. Imala je, dakle, 7 zakonitih muZeva. Sad pitaju Saduceji
Isusa: >O uskrsnuiu kojega ie od sedmorice biti Zena?A Isus im
odgovori: Varate se, ne znajuii Pisma ni sile BoZje, jer o us-
krsnuiu niti ie se Zeniti, niti udavati, nego ie biti kao antleli BoZ-
ji na nebu" (Mt 22,28-30).Isus upozoruje Saduceje da ie blaZeni
provoditi na drugom svijetu analeoski Zivot. Prekogrobni Zivot ni
je vezan na sada5nji oblik i potrebe nego ie se tijelo preobraziti,
postati neraspadljivo i vjedno, a tim ie prestati brak i rattanje.
Isus je jasno i odludno rekao: >Zaista, zaista vam kaZem: Ide das
i vei je nastao kad ie mrtvi duti glas Sina BoZjega. Svi oni koji su
u grobovima dut ie glas Sina BoZjega. Izici ie, koji su dinili dobro,
na uskrsnuie Zivota, a koji su dinili zlo, na uskrsnuie suda< (Iv
5,25.29). Sv. Pavao tje5i prve kr5iane ovako:
"A hoiu, braio, da vi
znateza one koji su usnuli da ne Zalite kao ostali koji nemaju na-
de. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i uskrse, tako ie Bog i one
koji su usnuli po Isusu, dovesti s njime. Tako, dakle, tje5ite jedan
drugoga ovim rijedima" (1 Sol 4,13-14).
A kad su sv. Pavlu postavili pitanje: rKako ie ustati mrtvi,
i u kakvom ie tijelu doii?" - sv. Pavao odgovori:
Sto sijeS,neie oZivjeti, ako ne umre. f Sto sijeS,ne sije5"Bezumnide!
tijelo koje
ie biti, nego golo zrno, bilo p5enidno ili drugo kakvo. A Bog mu
daje tijelo kakvo hoie, i svakom sjemenu svoje tijelo" (1 Kor 15,
35-38).Sjeme kad se baci u zemlju mora najprije umrijeti, istrunu-
ti; onda se javlja novi Zivot-stabljika s klasom. Prema tome smrt
je uvjet i priprava za novi Zivot, a novi Zivot kod svakoga sjeme-
na nastaje po divnim zakonima razvoja pretna vrsti njegovoj. U
ditavoj je, dakle, prirodi tako da sve Sto se sije mora najprije
umrijeti i rastvoriti se. Iza smrti tek dolazi novi i bujniji Z1vot.
Dok je sjeme kod sjetve bilo samo, iza smr:ti ono dobivi slabliiku
i klas s brojnim novim zrnjem. Tako je, eto, i kod dovjeka. Nakon
smrti tijelo ie uskrsnuti i dobiti nova svojstva. Bit ie neraspad,
ljivo, jer mu ne prijeti vi5e smrt i nikakva unutra5nja ni izvana
patnja. Bit ie lijepo i sjajno, jer ie nositi na sebi nebesku slavu.
Bit ie lako, bez spona tromosti i teZnje, pa ie se moii kretati s
iednoga kraja svijeta'na drugi kao Sto se brzo kreiu naSe misli.
Bit ie duhovno i neie trebati ni hrane i piia, pa neie imati ni dru-
gih potreba koje na zemlji dovjeka ponizuju. Uskrsnuic mrtvih
sv. Pavao zorno opisuje ovako; >Sije se u raspadljivosti, ustaje u
214
neraspadljivosti. Sije se u sramoti, ustaje u slavi. Sije se u slabo-
sti, ustaje u sili. Sije se tijelo tjelesno, ustaje tijelo duhovnou
(l Kor 15,4244).
Konadno, Sveti oci uzimaju i cijelu prirodu kao sliku uskrs-
nuia. U jesen priroda gubi svoj nakit, svoje zelenilo. Nastaje pus-
to5 i mrtvilo, nigdje nikakvoga znaka Zivota. Citava priroda u
jesen umire i preko cijele zime ostaje mrtva. Kad se preko zime
sledeni, pruia tuLan prizor, slidan na5em mrtvom tijelu. A kad
se pojavi toplo proljetno sunce, sve se u prirodi budi na novi Zi
rrot. Sve lista i cvate. MnoZi se i plodove donosi u tolikoj mieri da
nadmaSujei samu maitu.
Kad vam umre koji dlan obitelji, nemojte se previ5e Zalostiti,
ne dajte se satrti od Zalosti. Uskrsnut ie, sastat iete se s njime, a
tada vi5e nema bojazni da ie doii do rastanka. Bogu za ljubav
pretrpite i podnosite Zalost radi zemaljskog rastanka, a Bog 6e za
nagradu dati da Sto ugodniji bude prekogrobni sastanak.
SVRHA USKRSNUCA
Ljudski um u svakoj pojavi trati razlog. Io je u naravi na-
iega uma. Zato je savim prirodno da su i obidni vjernici, a joi
vi5e umni bogoslovi, traZili razloge za5to je Bog odredio da svi
mrtvi imadu uskrsnuti, da sva mrtva tjelesa ustanu na novi, pre-
kogrobni Zivot?
NaSa je du5a po svojoj naravi neumrla. Ali po naravi traii
i to da Zivi i radi zajedno s tijelom. Kad na5e tijelo ne bi uskrsnulo
i prema tome kad bi du5a na drugom svijetu morala sama Zivjeti,
uvijek bi joj ne5to nedostajalo; nedostajala bi joj zajednica s
tijelom. Ta pojava da neko biie teZi za nedim, a teZnja da mu se
nikad ne ostvari, protivila bi se BoZjoj mudrosti koja je sve u
svemiru stvorila i svako biie vodi prema njegovoj naravi. Zato
se slaZu filozofi i bogoslovi da je radi du5e potrebno uskrsnuie ti
iela, da se zadovolji naravna teLnja du5e koja traZi zajednilki 2i-
vot s tijelom.
Vei nas na5 prirodni razum udi, a vjera bolje i ljepSe razla-
Ze da svako dobro djelo treba dobiti nagradu, a zlo kaznu. Meilu-
tim ito se dogatla? Koliki su zlodinci na ovom svijetu podinili
najteZe zlodine: krali, otimali, pljadkali, ubijali i najodurnija raz-
bojstva dinili, varali i tude po5tenje otimali. Konadno su poSli s
ovoga sviieta, a da nisu gotovo nikakve kazne pretrpieli. Na drugoj
strani, koliko imade plemenitih ljudi koji ditav Zivot kreposno
Zive, Zrtvuiu se za Boga i bliZnjega, daju svega sebe i sve svoje
za plemenite svrhe, za dobro zajednice i pojedin,aca,Lrtvuju z.dra
vlje i Zivot, mude se do uniStenja, a da za sve to na ovome svijetu
215
 V
nisu primili baS nikakvog priznanja i nikakve nagrade. Sad kaZu
tuturr- i vjera: Mora postojati prekogrobni Zivot, mora postojati
uskrsnuie tijela, gdje ie svako, i najmanje, dobro djelo biti
potpuno nagradeno, a svako zlo djelo pravedno kaZnjeno. Inade je
nemoguie protumaditi BoZju pravednost i teLnju naSega razuma
za pravdom.
Kod dobrih je ljudi na ovom svijetu tijelo zajedno s du-
Som dinilo dobro, a kod opakih je tijelo zajedno s duSom iinilo
zlo. Zato treba tijelo uskrsnuti da za svoja dobra djela Sto ih je
s du5om udinilo, primi na drugom svijetu pravednu nagradu, a
ono koje je s du5om dinilo zlo, da primi pravednu kaznu' Buduii
da du5i nlie sama radila ni dobro ni zlo, nego s tijelom zajedno,
ne bi bilo pravedno da samo ona bude nagractenaza dobro i kaZ-
njena za zio, nego treba da bude nagratteno-,odnosno kaZnjeno, i
tilelo. Zato je potpuno opravdan zakljudak sv. Pavla: >Ako se
simo u ovom Zirrotu uzdamo u Krista, biiedniji smo od svih
ljudi. (1 Kor 15, 19).Ako nema uskrsnuia tijela i nagrade u preko-
grobnom Zivotu, onda bismo bili najnesretniji baS mi koji trpimo
i stradamo za Krista, koji se mudimo i Zrtvujemo radi poitenja i
kreposna Zivota. Cemu onda sav rad, sve muke i patnje na5e?
Potpuna sreia duSe traLi da uskrsne i tijelo, pa da se s ti-
jelom zdruZi. Kad bi na drugom svijetu sama du5a Zivjela, ne-bi
bila sasvim sretna u nebu, a niti potpuno kainjena u paklu. Sa-
bi u nebu uvijek ne5to nedostajalo, i ne bi se smirila, jer bi
moj-nedostajao
joj suradnik njezin, tijelo sa svojom sreiom. To znadi
da duSe blaZenih u nebu do sudnjega dana nisu potpuno blaZene,
jer im nedostaje tijelo sa svojim blaienstvom. Tek nakon sudnje-
ga dana, kad i tijelo uskrsne i sjedini se s du5om i zajedno budu u
nebu, nastupa za duSu potpuno ili svestrano blaZenstvo. DuSe u
paklu ne bi bile potpuno kaZnjenekad bi same bile u paklu, jer bi
im nedostajalo tijelo sa svojim mukama. Prema tome duSeu pak-
lu do sudnjega dana nisu potpuno kaZnjene' Njihova potpuna ili
svestranakazna nastupa tek nakon sudnjega dana, kad ie i tjelesa
opet oZivjeti, s du5ama se sjediniti, te zajedno u paklu trpjeti. .
Varaju se oni koji tvrde da samo kr5ianstvo ili objavljena
vjera udi uskrsnuie tijela. To je krivo. Uskrsnuie tiiela udi i filo-
zofija, tj. nauka iistoga prirodnoga tazuma Filozofija udi uskrs-
nuie tijela kao zahtjev duSe koja po svojoj naravi teli za zajedni-
com s tijelom i ne moZe biti potpuno smirena bez sjedinjenja s
tijelom. Prvo je dovjedje tijelo nadinjeno od zemlje' Svako se ljud-
sko tijelo, osim tijcla Isusova i Majke BoZje, nakon smrti vraia
u zemlju i postaje zemlja' A na svr5etku ie svijeta sva tjelesa ljud-
ska opet oZivjeti i s du5ama se sjediniti da prime nagradu, oci-
nosno kaznu, vei prema tome da li su du5e pomagala u dobm,
odnosno u zlu.
216
SVAKI CE EOVJEK USKRSNUTI U SVOM VLASTITOM
TIJELU
je odrealenojedanput umrijeti, a po tom je suda
"Liudima
(Hebr 9, 27). Smrt je opieniti zakon, vrijedi za sve. Umiru boga-
ti kao i siroma5ni,"udeni kao i neuki, vladari kao i pastiri, mo-
guinici jednako kao i prosjaci. Nitko ne moZe smrti umaii, smrt
sve hvata, sve obara i sa zemljom sravnava'
Smrt je kazna za istodni grijeh. Istodni grijeh prelazi na sve
naravne Adamove potomke. Tko god potjede od Adarna naravnim
radanjem, dolazi na sviiet optereien istodnim griiehom i prema
tome je podvrgnut zakonu smrti. Isus Krist je za(et po Duhu Sve-
tomu, a ne po dovieku; zato niie naravni potomak Adamov nego je
Sin BoZji. Dosljedno tome na Nj nije pre5ao istodni grijeh, pa
zato nije bio podvrgnut niti opiemu zakonu smrti kao kazni za
istodni grijeh. A ipak je umro, jer je sam htio umrijeti da nas
svojom mukom i smriu otkupi I -spasi.Majka BoZja je naravni
potomak Adamov. I na Nju ie trebao priieii istodni grijeh, ali ju
ie Bog vei u prvom dasuzadeia saduvaodistu od svake ljage istod-
noga grijeha. Jer ie vei u samom za(e(u bila dista od istodnoga
griieha, to ni Nju nije vezao zakou smrti kao posljedica istodnog
eriieha. A ipak se sama dragovoljno podvrgla zakonu smrti da
bude slidna svomu boZanskomuSinu. Trpjela je i umrla iz liubavi
prema nama, za na5e grijehe, i zato je sveta Crkva zove Suotkupi-
teljicom i Suspasiteliicom naSom. Proroke Iliju i Henoha ie tsog
uzeo sa sviieta bez smrti i odveo ih u nepoznatekrajeve. Meclu-
tim i oni ie priie sudnjega dana opet doii na svijet i umrijeti
(Otkr 11. 2-8); Sve, dakle, Sto god se naravnirn putem na svijet
rodi, putem smrti sa svijeta mora otiii.
Kao Sto svi naravni Adamovi potomci umiru, tako ie na
svr5etku svijeta svi i uskrsnuti. Kao Sto opii zakon smrti ne obu-
hvaia Isusa i Majku BoZju, tako ih ne obuhvaia ni opii zakon us-
krsnuia na svr5etku svijeta. Isus je uskrsnuo vei treii dan nakon
smrti, a na nebo je uza5ao detrdeseti dan nakon uskrsnuia. A
Majka BoZja je kratko vrijeme nakon smrti s du5om i tijelom
iznesenana nebo, dakle slavno uskrsnula i uzaSla na nebo. Svi
clrugi ljudi, podev5i od praoca Adarna pa do zadnjega dovjeka, koji
ie Zivjeti neposredno prije sudnjega dana, vele Sveti oci Jeronim,
Augustin i Ambrozije da ie u zadnji das umriieti i odmah uskrs-
1i, da se tako ispuni opii zakon o smrti i uskrsnuiu. >Kako u Ada-
mu svi umiru, tako ie i u Kristu svi oZivjeti" (1 Kor 15,22).
Svaki ie dovjek uskrsnuti u svom vlastitom tijelu, a ne u
clrugom. Dokaz je tome Sveto-pismo koie l<aZe:
treba da se obuie u neraspadljivo, i ovo snrtno treba"Ovo raspadljivo
da Je obuie
u besmrtnostu(l Kor 15,53).Ovo dakle isto naie raspadljivotiielo
cc uskrsnuti i s du5om se zauvijek sjediniti. Tu istu misao divno
2t7

izraZava poboZni Job ovako: "Tada ie ova moja koZa biti oko
mene, iz svojega vlastitog mesa gledat iu Boga. Jest, ja isti, ia
iu Ga gledati, a ne kakav stranac< (Jb L9,26-27).
Kad su Sveti oci isticali i nagla5avali istovjetnost uskrsnu-
loga tijela s ovim raspadljivim zemaljskim, nagrnuli su pogani i
porugljivo pitali kako ie uskrsnuti oni koje su ribe u moru po-
jele, ili su ih pojeli ljudoZderi, ili zvijeri rastrgale i pojele, ili su u
vatri izgorjeli? U kakvom ie tijelu uskrsnuti? Slidno pitaju i mno
gi naSi suvremenici.
Gledajte i promatrajte dovjeka od zatee.a,pa - recimo -
do njegove osamdesetegodine. Koliko se puta kroz to vrijeme
njegovo tijelo sasvim izmijenilo, a on je ipak ostao isti. Jedne su
destice tijela u svemiru nestajale, a druge su se izgradivale, a do-
vjek je ostao kroz sve to vrijeme isti. Kod uskrsnuia ie svemoi
BoZja pokupiti i sjediniti u tijelo destice koje su makar kada pri-
padale tijelu i s du5om ih sjediniti. To znadi da uskrsnuie nije
vezano ba5 na ove destice koje su tijelu pripadale u dasu smrti.
Kad bi uskrsnuie bilo vezano na destice koje su tijelu pripadale
u dasu smrti, onda bi najvi5e uskrsnulih izgledalo kao djeca i
starci, jer u tim godinama najviSe ljudi umire. Naplotiv, svi ie us-
krsnuti u tijelu kad je ono bilo u najljep5em razvitku da je doZiv-
jelo svoj puni ljudski vijek. Drugim rijeiima: Bog ie od destica,
koje su makar kada pripadale tijelu, odabrati, one i onoliko da se
izgradi uskrsnulo tijelo u savr5enom obliku. Kako je Bog prve
ljude Adama i Evu stvorio u raju u muZevnoj dobi, u punom raz-
voju i savrSenom obliku ljudskoga tijela, tako ie i kod uskrs-
nuia tijela ljudska tjelesa osvanuti u muZevnoj dobi i u savr-
Senomobliku.
KAKO CE IZGLEDATI USKRSNUI,O TIJELO
S v . A u g u s t i nu s v o m d j e l u > D e c i v i t a t e Dei" raspra-
vlja meilu drugim prevaZnim pitanjima i o potpunosti i Ijepoti
uskrsnuloga tijela .
Ne samo da ie uskrsnuti tijelo nego ie mu se kod uskrsnu-
ia dati sve ono Sto spada na narav tijela; Stovi5e dat ie mu se i
ono Sto spada na ures i nakit tijela. Na uskrsnulim tjelesima ne-
ie ni5ta nedostajati. Ako je koje tijelo za zemaljskoga Zivota bilo
odved ugojeno i debelo, kod uskrsnuia neie uzeti sav teret, nego
ie suvi5nu debljinu kao nakazu odbaciti. Naprotiv, koie je tijelo
bolest ili starost oslabila i istro5ila, boZanskaie moi Kristova is-
puniti i osvjeZiti. Isus Krist ie nam kod uskrsnuca ne samo vra-
titi tijelo kakvo je bilo nego ie nam i na samom tiielu vratiti sve
ono Sto je Livotna bijeda uni5tila. BoZja providnost vodi brigrr i o
na5oj kosi na glavi. Saveznos time veli Sveto pismo: nVama je i
2t8
-
sva kosa na slavi izbroienau (Mt 10,30). A sv' Augustin dodaje da
je izbrojena ona kosa koia ie se kod uskrsnuia dovjeka vratiti.
Neie, naime, uskrsnulo tijelo uzeti svu kosu, koju je za zemalj-
skoga Zivota imalo. neso samo onu koja ie mu sluZiti kao ukras.
Prema tome svi ile se udovi kod uskrsnuia obnoviti, jer spa-
daju na istovietnost liudske naravi. Tko se rodi slijep, ili je tije-
kom Zivota uitiiea boiesti ili nesreie izgubio vid, vratit ie mu se
odi sasvim zdrave. Tko je bio gluh ili hrom, uskrsnut ie sa zdra-
vim udovima tako da nigdje neie biti ni traga nedostatku ili bo-
lesti. Tko je bolovao bilo od kakve bolesti ili je stradao od bilo
kakve nezgode, uskrsnut ie u potpunom i savrSenom tijelu. DuSa
naime ljudska teii po svojoj naravi za zajednitkim Zivotom s ti-
jelom i to ne s kakvim god tijelom nego sa savr5enim tijelom. Du-
5a teZi da Zivi s tijelom koje posjeduje sve vlastitosti tijela, koje
je cijelo, potpuno i savr5eno, a ne nepotpuno i nakazno.
Gledajte i promatrajte koliko trpi na5a du5a ako je za ze-
maljskoga Livota tijelo, s kojim iivi, slijepo, hromo, bez
ruke ili noge; ako je suSidavo ili padavidavo, ako ie
nerazmjerno razvijeno, odvei mr5avo ili debelo i slidno. U preko-
grobnom Zivotu ie se sve teZnje naSe du5e zadovoljiti, prema to-
me i teZnje duSe za potpunim i savrSenimtijelom. Inade du5a ne
bi bila sretna. Tako sudi o potpunoj sreii ili blaZenstvu disti pri-
rodni razum. A Sveti oci navode i ovaj razlog: Uskrsnuie jednako
kao i stvaranje ubrajamo metlu osobitaBoLja djela. Kao Sto je na
podetku kod stvaranja sve bilo savr5eno Sto god je Bog stvorio,
tako ie savrSenobiti sve i na svrSetku sviieta kod uskrsnuia. Za
sve Sto god je Bog stvorio veli Sveto pismo: >I vidje Bog da je
bilo dobro".
Za svete mudenike sv. Augustin izrijekom naglaSuje da ie
uskrsnuti sa svim i potpunim udovima. Jednomu su odsjedene
ruke, drugomu noge, ili su mu iskopane odi, ili odsijedena glava.
Gdje je na svijetu jedna ljudska pamet koja bi bila sposobna iz-
brojiti sve muke i sva mudila kojima su nastrani zlodinci mucili
destite i plemenite ljude? Kod uskrsnuia neie biti sveti mudeni-
ci bez tih udova, jer bi to bila nakaza za tijelo. Kad bi uskrsnuli
bez izgubljenih udova, to bi znadilo da bi oni kojima je glava od-
sjedena,uskrsnuli bez glave, Sto je odvratno i pomisliti. Ali ie i na
uskrsnulim tjelesima kod svih mudenika ostati brazgotine od
madevai noZeva,kao i kod uskrsnuloga Krista, i bit ie sjajnije od
zlata i dragog kamenja. Brazgodite ie im biti na dast i ponos i
l,jednim svjedokom boli i muka Sto su ih podnijeli za Boga i kri-
Canstvo.
I kod prokletih ie tjelesa uskrsnuti sa svim udovima, ma-
kar su ih za iivota svojom krivnjom izgubili. Svemoi ie im BoZja
vratiti sve udove ne za nagradu nego za kaznu. Vratit ie im sve
trclove da svi udovi trpe u paklu, kako su za 1ivota oni duiu po-
magali u zlu. Kad kod uskrsnuia osudenih ne bi uskrsnuli svi udo-
i;
$ 2r9
!fr
 v
\ti, tada njihova kazna u paklu ne bi bila potpuna. Izostala bi im
kazna onih udova koji ne bi uskrsnuli. Kao Sto je kod blaZenih
potrebno da uskrsne tijelo sa svim udovima, da tako budu du5a j
tijelo sa svim udovirna sretni i blaZeni, tako treba da i tijelo osu-
denih uskrsne sa svim udovima, da tako trpe du5a i tijelo sa svim
udovima i, prema tome, da kazna bude potpuna.
Nauka o uskrsnuiu tijela je nauka distoga razuma i Objave,
nauka filozofije i teologije. Bdijrno nad svojim tijelom da samo u
dobru pomaZeduSu.O mnoZini dobra Sto ga tijelo udini na zemlii
ovisi slava tijela kod uskrsnuia.
SVOJSTVA USKRSNULOGA TIJELA
Uskrsnut ie isto tijelo koje je bilo na zcmlji, ali ie imati
druga stvojstva. Metlu novim vlastitostima, kojima ce se odliko-
vati uskrsnulo tijelo, na prvom mjestu spominju Sveti oci bes-
mrtnost ili neumrlost.
Besmrtna ie biti tjelesa blaZenih u nebu i prokletih u pak-
iu. Nijedno tijelo nakon uskrsnuia neie viSe znati za smrt. Sv.
Ivan apostol lijepo kaZe: >Smrt viSe neie biti" (Otkr. 21, 4). Isus
Krist je svojom mukom i smriu dao Bogu preobilnu zadovoljSti-
nu za na5e grijehe. Svladao je tlavla. Razorio je njegovo kraljevst
vo na zemlji. Oslobodio nas je od grijeha i njegovih posljedica.
Medu posljedicama istodnoga grijeha kao kazna se nalazi i smrt.
Uni5tio je, dakle, i smrt time Sto je dao uskrsnulom tijelu Zivot bez
kraja. Zato i veli sv. Pavao: oKao posljednji ce se neprijatelj uni
Stiti smrt< (l Kor 15,26).Adam nas je po istodnom grijehu upro-
pastio i konadno uzrokovao smrt, a drugi Adam - Krist - nas je
spasio i konadno uni5tio i zadnju posljedicu grijeha - smrt, ta-
ko da nam je darovao besmrtnost tijela.
Prokleti u paklu bi rado umrli da se rije5e muka. Za njih
bi bila bolja smrt nego beskonadninesretni Zivot. Bolie bi im bilo
da im tijelo nikada ne uskrsne, a du5u da im Bog kod smrti uni-
lli nego Sto ie kroz cijelu vjednost morati trpjeti grozne muke.
Njihova je sudbina jednaka Judinoj za koga je sdm Spasitelj re-
kao: >Bolje bi mu bilo da se nije ni rodio,.<(Mt 26, 24).ba se juda
nije rodio, ne bi bio ni sagrije5io ni u pakao doSao.A ovako, ro-
div5i se,,zlorabio je BoZju dobrotu, izdao je Isusa Krista, te5ko je
sagrije5io, neraskajan umro i zato trpi u paklu iz koga nema niki-
da izlaza. Tako bi i za sve proklete bolje bilo da se nisu rodili.
I'ada ne bi sagrijeiili ni u pakao do5li. I u paklu Zele smrt i pot-
puno unistenje duse i tijela, da si tako skrate muke, ali im se
ielja ne(e ostvariti. Pravda Bolja trali besmrtnost za njih kao i
za pravednike u nebu. Za pravednike da budu vjedno nagracteni, a
220
za osuilene da vjedno trpe. U tom se i satoji bit ili narav pravde
da svako dobro potpurlo nagradi, a svako zlo potpuno kazni.
Tijelo ie blaZenih u nebu biti netrpno. Neie trpjeti ni zime
ni vruiine. Neie trpjeti ni vlage ni su5e.Neie osjeiati boli ni tje-
lesnih ni du5evnih. Sto se kiime tide LivieI & vjedno kao u pro-
ljeiu, a Sto se bolesti tide izgledat ie kao zdrava mladeZ koja
uopie ne zna za bolest. Na ovo je svojstvo aludirao sv. Pavao kad
je za na5e zemaljsko tijelo rekao:
"Sije se u raspadliivosti, a us-
taje u neraspadljivosti,,. Tijeio ie blaZenih sjati kao sunce. Sv.
Matej apostol veli: >Tada se (nakon uskrsnuia) pravednici sjati
kao sunce u kraljevstvu Oca svoga" (Mt 13,43). A da nitko ne po-
sumnja u to pruZio jc Isus dokaz vei za svoga zernaljskog Zivota
kad se preobrazio na gori Taboru pred sv.iedocimaPetrom, Iva-
nom i Jakoborn. >I preobrazi se pred njima i zasja se lice njegovo
kao sunce, a haljine njegove postado5ebijele kao sni.iegu(Mt 17,
2). Sv. Pavao veli: >Na5aje domovina na nebesima,otkuda i Spasi-
telja odekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji ce preobraziti na5e
poniZeno tijelo da bude jednako slavnom tijelu njegovun (Flp 3,
20-21). A na drugom mjestu: ,Sije se (tijelo) u sramoti, a us-
taje u slavi" (1 Kor 15, 43). Tako se nekada sjalo Mojsijevo lice
kad je izlazio s gore Sinaja; bilo je tako sjajno da ga Izraelci nisu
mogli gledati. Sjajnost ie tijela nastati uslijed blaZcnstr,adu5c.
DuSa ie biti sva blaiena, lijepa i sjajna, jer ie biti dionik boZan-
ske naravi i boZanskesreie, pa ie onda sjaj du5e imati svoj oC-
raz i na tijelu"
Sva tjelesa neie biti jednako sjajna. Bit ie razlika u sjaju.
Jedno ie biti sjajnije od drugoga, vei prerna lorne koliko je do-
vjek za Zivota dobra udinio i dosljedno tome koliko ima zasluga
pred Bogom. Tu je razliku lijepo naglasio sv. Pavao poredbom s
nebeskim tjelesima: "Druga je sjajnost sunclr, druga je sjajnost
mjesecu, a druga je sjajnost zvijezdama, jer se zvijezda od zvi-
jezde razlikuje u sjajnosti.Tako je i uskrsnuie mrtvih" (1 Kor 15,
4142). Dok je, eto, netrpnost kod svih jedr-raka,u sjaju se razii
kuju blaZeni jedan od drugoga kao zvijezde.
Treie je svojstvo uskrsnuloga tijela da ie biti lako i kretat
ie se iz jednoga mjesta u drugo brzo i lako kako se kreiu na5e
misli. Kako smo sada svojin mislima u svom domu, a u tren oka
moZemo biti u Americi ili na kojem drugom kontinentu, ili iza
zvijezda u nebu; tako ie se lako kretati i prenositi i nade tijelo.
Kao Sto andeo za tren oka s neba silazi na zemlju i opet se jedna-
kom brzinom vraia u nebo, tako ie biti i s uskrsnulim tijelom. Za-
to i kaZesv. Pavao: ,Sije se u slabosti, rrstaje u silin (1 Kor 15,43).
eetvrto je svojstvo uskrsnuloga tijela dr.rhovnost.
"Sije se
tijelo tjelesno, ustaje tijelo duhovno. (ibid.). Bit iemo kao ancleli,
bez tcreta i potreba tijela, sjpdinjeni s Bogom u ljr.rbavi.
221
 -
UTJEHA USKRSNUCA
Jednom se zgodom Isus zahvaljivao Ocu nebeskom ovako:
,Slavim te, Ode, Gospodine neba i zemlje, Sto se ovo sakrio od
mudrih i razumnih, a objavio malenima< (Mt 11, 25).
Nema sumnje da i mi kr5iani katolici dugujemo Bogu neiz-
recivu zahvalu za objavu o uskrsnuiu tijela. Kako smo sretni da
kod nas vei i malena djeca, dim dodu k raztunu, imadu jasno i
sigurno znanje o najveiim i najteZim pitanjima, kao Sto su opstoj-
nost BoZja, neumrlost duSe, prekogrobni Zivot, uskrsnuie tijela
i toliko drugih istina. Zar nije posjedovanje ovih vjednih istina bo-
gatstvo nad svim bogatstvima koje nas dini sretnima i ovdje i u
drugom Zivotu? "Sto koristi dovjeku ako cijeli svijet dobije, a
du5i svojoj naudi? Ili kakvu ie zamjenu dati dovjek za du5u svo'
ju?< (Mt 16,26). Sto koristi dovjeku sve znanje i sva mudrost ovG
ga svijeta sa svim blagom Sto ga zemlja moLe dati, ako ne vjeru-
je u Boga, ako nije na distu s prekogrobnim Zivotom? Du5u ce up-
ropastiti, a s propa5iu du5e propada i sve drugo Sto je privrijedio
i cijenio na zemlji?
Mi se snebivamo nad neznanjem starih poganskih naroda
koji su oboZavali stvorove mjesto Stvoritelja. A zar su bolji su-
vremeni nevjernici koji ispovijedaju nihilizam i klanjaju materi-
ji kao bogu? Sto koristi dovjeku sva ta moderna civilizacija, ako
iemo uskrsnuti i opet se sastati. To nas jaia, to nam daje snagu
gu dosta zahvaliti na velidanstvenom daru Objave koja svima na-
ma, pa i najmanjima, tako jasno i sigurno pokazuje put k sreii na
zemlji i na nebu.
Kad nam umru roditelji koji su nas kroz godine i godine
grijali toplom roditeljskom ljubavlju. Kad nam umre brat ili
sestra s kojima smo zajedno rasli i proZivjeli bezbroj neduZnih
radosti mladoga Livota. Kad nam umre tko od znanaca ili dobro-
dinitelja koji su nam u teSkim dasovima Zivota velikodu5no pris-
koditi u pomoi - sve su to teSki udarci da dovjek svisne od boli.
Unatod toga mi kr5iani katolici, imajuii pred odima velebitnu is-
tinu uskrsnuia, ne zdvajamo, ne gubimo nade. Svjesni smo da
Cemo uskrsnuti i opet se sastali. To nas ja(a, to nam daje snagu
da tje5imo sebe i druge. Uskrsnuiem je tje5io sv. Pavao prve krS-
iane ovako: >Ako hoiu, braio, da vi znate za or.e koji su usnuli,
da ne Zalite kao ostali koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da
Isus umrije i uskrsne, tako ie Bog i one koji su usnuli po Isusu,
dovesti s njime. Tako, dakle, tje5ite jedan drugoga ovim rijedima"
(1 Sol 4, 13-14 i 18). Pomisao je na uskrsnuie ulijevala prvim krS-
ianima toliku utjehu da su se veselili kad je netko umro, jer su
znali da je ovaj tuZni zemaljski Zivot zamijenio s vjednim boljim.
U Starom je zavjetu Gospodin Bog poslao teSke ku5nje na
pravednika Joba. Neprijatelji su mu oteli i uni5tili svu imovinu.
222
Bog je dao da su mu pomrla sva djeca. lza togaje Bog dopustio, da
sotona udari Joba gubom tako da se na smetiStu crijepom stru-
gao. Prezrela ga i vlastita Zena govoreii: >DrZiS li se joS uvijek
tvrdo poboZnosti svoje? Odreci se Boga pa umri< (Ib 2, 9). A
Job, pun vjere u Boga i nade u uskrsnuie, zavapi:
"Znadem da
Otkupitelj moj Zivi, i u posljednji iu dan iz zemlje ustati
opet iu
se ogrnuti koZom svojom i u tijelu svojem vidjet iu Boga svojegau
(Jb 19,25-26). Uskrsnuie ga je drZalo, uskrsnuie mu je dalo sna-
ge da je izdrlio te5ku kuSnju i postao svijetlim uzorom sviln nevo-
ljnicima i patnicima ovoga svijeta.
Uskrsnuie je tajna sila koja neodoljivom snagom nuka dov-
jeka da bjeZi od zla i dini samo dobro. Kad dovjek pomisli da je
na5a narav vi5e sklona na zlo nego na dobro, makar je miSlje-
nje srca dovjedjegazlo od njegove mladosti( (1"iMojs 8, 2l), a ipak
se unatod toga bori protiv zla i dtLe u kreposti visoko i vi5e nego
dopuStaju ljudske sile, tad je uz ostala pomagala sigurno mettu
prvima pomogla i misao na uskrsnuie. Uskrsnut iu, plodove iu ze-
maljske muke uZivati kroz vjednost - tko da se ne bori, tko da
ne ustraje u dobru?
A, konadno, kad je Zivotni teret dovjeku tako teZak da je po-
aeo posrtati pod njime, kad je dovjek vei toliko zaglibio u zlu
da ga ni slavno uskrsnuie ni nebo vi5e ne veseli, uzdrmat ie ga
strah pred konadnim sudom i kaznom. Pomislit ie na Sveto pis-
mo: >I izici6e... koji su dinili zlo,na uskrsnuie suda" (Iv 5,29).
l-opaki ie uskrsnuti, i njih deka vjednost, ali nesretna vjednost.
Uskrsnuie nas svakako deka. Dao Bog da bude slavno i bligoslov-
ljeno.
VJECNI ZIVOT
Metlu svetim istinama na5e kr5ianske vjere, o kojima se
desto govori i rado sluSa, nalazi se i istina o vjednom Zivotu.
Vjedni Zivot ne znadi samo Zivot bez kraja, bez svr5etka. I
nedisti duhovi ili clavli, i ljudi osucleni u pakao, iivjet te vjedno
ili bez kraja. Vjedni Livot zna(i sretni Zivot u nebu koji je ujedno
i Zivot bezkraja. To je Zivot blaZenih u nebu gdje ie im biti ispu-
njene sve teZnje i svi osjeiaji, gdje ie im se smiriti svi zahtibvi
-biti
duSe i tijela, uma i srca kroz svu vjednost, rako da neie viSe
straha da bi se sreia i zadovoljstvo moglo smanjiti ili kada presta-
ti. Sreia kod koje postoji bojazan da bi se mogla bilo d demu
smanjiti, vei nije prava i potpuna sreia. Tako ni blaZenstvo koie
bi moglo makgl kada prestati nije savr5enoblaZenstvo.Vjedni ii-
vot, dakle, skljuduje u sebi sva dobra koja si moZe dovjek uop-
6e zaieljeti, i _trajno posjedovanje njihovo bez svrSetka,-tj. kroz
svu vjednost. O takvom vjednom Zivotu govori onaj zakonoznanac
223

koii u svetom evancleljupita Isusa: "Uditelju, sto iu diniti da de
biiem Zivot vjedni?" (Lk 10,25).Tako shvaia vjedni iivot i bogati
miadii koji pristupa k Isusu i pita: "Dobri uiitelju, kakvo dobro
da udinim da imam Zivot vjedni?" (Mt 19, 16).Tako je tumadio Zi-
vot vjedni sam Spasitelj kad je rekao da ie nakon sudnjega dana
opaki >otidi u muku vjednu, a pravednici u Zivot vjednk (Mt 25,
46).
Vjedni se Zivot sastoji u duhovnim clobrima koja su jedina
vjedna. Sve Sto je tvarno i zemaljsko s vremenom propada i ne-
staje, pa je iskljudeno iz vjedr-iosti.Radi toga nas i opominje Sveto
pismo: svijeta, ni Sto je na svijetu. Ako tko ljubi svijet,
"Ne ljubite
nema ljubavi Odeve u njemu. I svijet prolazi i poZuda njegova"
(l Iv 2,15 i 17).Treba, dakle, odbaciti i prezreti sve tvarno, zemalj-
sko i vremenito, jer konadno i savrSeno blaZenstr,'onije u ovim
dobrima i na ovom svijetu gdje nismo gratlani nego samo >stran-
ci i putnici" (1 Petar 2, 11).Mi nakon smrti putujemo na drugi svi-
jet gdje iemo provoditi uzvi5eni duhovni Zivot, slidan BoZjemu
Zivotu. Ovdje na zemlji postoji samo teZnja i nada za blaZenim Zi
votom koji iemo postiii pod uvjetom, "da odrekav5i se bezboZ'
nosti i svjetskih Lelja, trijezno i pravedno i poboZno Zivimo na
ovomu svijetu (Tit 2, l2).
Sreia ili blaZenstvouopie - prema sv. Augustinu - sasto-
ji se u posjedovanju svih dobara bez ikakve primjesc zta. Kad bi
neSto od Zeljnih dobara nedostajalo,ili kad posjedovanje svih do'
bara ne bi bilo vjedno, ili kad bi dobru bilo primijeSano i zlo,
vei je sreia nepotpuna, pa prema tome i nije sreia. Mora, dakle,
da su nazodna sva dobra koja moZe dovjek poZeljeti, da u njima
nema ni5ta zIa i da uvijek traju. Takva je sreia ili blaZcnstvovjed-
ni Zivot blaZenih u nebu. Jednu i drugu zuadajku vjednoga Zivota
jasno udi Sveto pismo: ,Pravednici Zive uvijeke. Plaia je njihova u
Gospoda,i briga je za njih u Najvi5ega (Mudr 5, 15) ,Ja iu stvoriti
novo nebo i novu zemlju. Ne spominju se viSe stvari prija5-
nje. Nikomu vi5e ne dolaze na urn. Nego radujte se, veselite se
uvijek radi onoga Sto stvaram" (Iz 65, l7-18). "Tko pobijedi, udi
nit iu da on bude stup u hramu mojemu i viSe neie iziii napoljeu
(Otkr. 3, 12).
"Vaie
radosti nitko neie od vas uzeti< (Iv 16,22).
Sto kaZena5 prirodni razum o vjednom Zivotu? U na5oj na-
ravi postoji neodoljiva teLnja za blaZenstvom.Ta se teZnja mora
jednom ostvariti. Bog koji je u svojoj mudrosti teZnju zablaZen-
stvom stavio u na5u narav, odredio je i njezino ostvarenje. Proti-
vilo bi se istinitosti, svetosti i dobroti Boijoj postaviti neku teZ-
nju i pustiti je da se nikada nc ostvari. Ova naSa prirodna teLnja
zablaLenstvom ne moZe se zadovoljiti nikakvim stvorenim dobrom
Sto god je stvoreno,a pogotovo Sto je tvarno na zemlji, raspadljivo
je i prolazno, s vremenom nestaje. A duia na5a je neumrla te pre-
ma tome traZi dobro koje vjedno traje. Povrh toga su teZnje du5e
naSe za sreiom neogranidenc, a sva su stvorena dobra ogranide-
224
rm. Ne mogu, dakle, ogranidena dobra zadovoljiti neogranidene
teZnje na5eduSe.
Konadno. iskustvo dokazuje da se ni jedan jedini dovjek na
zemlji nije smatrao potpuno sretnim, makar Zivio kako dugo i ma'
kar posjedovaone znam koliko blago ovoga svijeta. Uvijek 1n". i.oq
ne5tb nedostaie za dim dalje teZi. Mora, dakle, postojati .vjedni
Zivot, neogranidenoi trajno dobro koje sasvim smiruje dovjeka.
GLEDANJE BOGA
Ljepotu blaZenogaZivota u nebo shvaiaju potpuno :amo
BlaZenici-koji su u ne6u. Mi drugi na zemlii tek malo i izdaleka'
Sv. Pavao, ilbga je Gospod odlikovao izvanrednim znanjem, kaZe
za vjedni Zil,ot-:osto oko ne vidje, i uho ne du, i u srce dovjedje ne
utle, ono pripravi Bog ouima koji Ga ljube* (1 Kor 2, 9).
Sveto pismo zove viedni Zivot kraljevstvom BoZjim. >Tra-
Zite najprije kraljevstvo BoZie i pravednost njegovu, i sve ie vam
se ovo dodati" (Mt 6, 33). Zove se i kraljevstvom Kristovim za
koje veli Isus: ,Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta" {Iv 1.8,36).
Kraljevstvo nebesko. "BlaZeni siromaini duhom, jer je njihovo
kraljwstvo nebesko. (Mt 5, 3). Zove se raj. Isus veli raskajanom
razbojniku na kriZu: ,,Zaista ti kaZem: danas ie5 biti sa mnom u
raju< (Lk 23,43).Zove se sveti grad, novi Jerusalem,i kuda Odeva.
>U kuii Oca moga mnogi su stanovi< (Iv 14, 2).
Vjedni Zivot ne pozna nikakva zla: ni glada ni Zede,ni tuge
ni Zalosti, ni bolesti ni smrti. BlaZeni u vjednom Zivotu "viSe neie
ogladnjeti ni oZednjeti,i neie na njih pasti sunce,niti ikakva vru-
iina< (Otkr. 7,16). >l otrt ie (Bog) svaku sllzu s odiju njihovih, i
smrti viSe neie biti , ni tuge, ni vike, ni boli neie viSe biti, jer prvo
protle( (Otkr 21,4).
Prvo i najveie dobro, bitno dobro, Sto ie ga BlaZeni uZivati
u nebu, jest sam Bog. "Ovo je Zivot vjedni - veli Isus Krist - da
upoznadu tebe, jedinoga Boga istinitoga i kojega si poslao Isusa
Krista" (Iv 17,3). BtaZeniu nebu gledaju Boga izravno licem u lice i
postaju dionici BoZje naravi. To je nauka sv. Ivana apostola koji
udi uljebezni! sad smo djeca BoZja, i joS se ne pokaza Sto iemo
biti. Znamo da kad se pokaZe,biti iemo Mu slidni, jer iemo Ga
vidjeti kao Sto jest" (1 Iv 3,2). Sv. Pavao dini razliku izmealuzna-
nja o Bogu Sto ga imamo ovdje na zemlii, i znanja o Bogu Sto ga
imaju BlaZeni u nebu. ,Sad gledamo kroz ogledalo u zagonetki, a
lada iemo licem u lice. Sad poznajem dijelom, a tada iu poznati
lrao Sto sam i poznat" (1 Kor 13, 12). Ovdje spoznajemo Boga kao
u ogledalu, jer ga spoznajemo po stvorovima koji nam pruiaju
15 Razum i objava o Bogu 225
 _-z
samo blijedu sliku BoZjega Livota. Ovdje spoznajemo Boga kao
u zagonetki, jer nam mnoge istine o Bogu ostaju tajnama koje ne
moZemo dokuditi, nego ih treba tvrdom vjerom vjerovati. U bla-
Zenom iemo Zivotu Boga licem u lice gledati, jasno spoznavati,
pa vi3e neie trebati vjerovati i znanje sticati preko stvorova kao
preko ogledala i zagonetke. U tu svrhu ie Bog dati na5oj du5i u
prekogrobnom Zivotu posebni dar - svjetlo slave, po kom ie
naia du5a biti osposobljena da moZe izravno licem u lice gledati
Boga.
Najplemenitije zu moii na5e du5e razum i slobodna volja.
Razum ie biti blaZen u nebu time Sto ie Boga, najveie dobro,
izravno spoznavati i tako sticati velidanstvene spoznaje o Bogu
i o svemu svemiru koje ie zadovoljiti i ispuniti sve teinje razu-
ma. Volja ie na5a biti blaZena,jer ie Boga ljubiti i u Bogu se
smiriti, tako da vi5e neie imati druge teZnje ili osjeiaja kojim bi
mogla teiiti za nedim durgim izvan Boga. NaSa ie du5a kroz
vjednost biti sjedinjena s Bogom, pa ie tako Boga, svoj ljubljeni
predmet, imati neprestano uza se. Boga ie ljubiti na5a duia radi
Njega s"rnoga, jer je On neizmjerno dobro, a sve drugo ie lju.
biti u Bogu i radi Boga, jer svako drugo dobro od Boga potjede i
toliko je dobro koliko je odraz BoZje dobrote. >Ljubav nikad ne-
prestaje, ako i proro5tva prestaju, ako i jezici umuknu, ako i
znanje nestane. A sad ostaje vjera, ufanje i ljubav, ovo troje, ali
je najvede medu njima ljubav" (1 Kor 8 i 13). Vjera ie u preko-
grobnom Zivotu prestati, jer ie je zamijeniti blaZeno gledanje
Boga. A ljubav ne samo da neie prestati nego ie se pojadati i usa.
vr5avati, jer ie s Bogom, za kojim se na zemlji mogla teli teZiti,
biti vjedno sjedinjena.
Iz blaienoga gledanja i nerazdruZivoga sjedinjenja s Bo-
gom nastaje u du5i BlaZenih neopisivo veselje. Svijest: Bog je
moj sa mnom, u Njemu posjedujem sve dobro Sto uopie mogu
zamisliti. Boga vi3e ne mogu izgubiti, to ie diniti duiu vjedno sve-
tom, ta svijest dini nebo nebom. To je ono veselje, onaj blaZeni
Zivot u koji zove Isus pravednidku duSu preko Svetoga pisma
kad joj veli: >Dobro, slugo dobri i vjerni! Udi u veselje gospodara
svojega<(Mt 25, 21). Vjedni Zivot je kuia BoZja za koju veli psal-
mista: >Hrane se na izobilju kuie Tvoje; napaja5 ih na rijeci sla-
dosti svojih. Jer u Tebe je izvor livota; u svjetlu Tvojemu gleda-
mo svjetlo (Ps 35,9).
DRUSTVO BLAZENIH U NEBU
Blaieni ie u nebu Zivjeti u nevitlenoj slavi. Svi te znati za
Zivot i djela svakoga pojedinoga. Gledat ie i divit ie se radu, na-
226
poru i Zrtvama Sto ih svaki pojedinac prinosi u svom Zivotu da
proslavi Boga i svoju duSu spasi. Nitko nije do5ao u vjedni Zivot
bez zasluga. Kako su raznovrsne Zivotne okolnosti u kojima su
BlaZeni iivjeli na zemlji, tako su raznovrsna i plemenita djela ko-
jima su zasluZili blaZenu vjednost. Sve ie se to u vjednosti ispi
tivati i promatrati, sve Ce se to s pohvalom i priznaniem iznijeti
pred lice cijeloga neba. Zato i veli Sveto pismo:
"Slava, dast i
mir svakomu koji dini dobrou (Rimlj 2, 10).
Za roditelie Ce biti posebna radost kad budu vidieli bla-
lenu svoju djecu. Blagoslivljat Ce svaku rijed, svaki korak i sva-
ku pojedinu Zrtvu Sto su je u Zivotu podnijeli za dobro svoje dje-
ce. Mudili se i trudili oko uzgoja djece, a plodove Ce, eto, brati
cijelu vjednost. Djeca ie se radovati i ponositi kad vide blaZene
svoje roditelje. Cijenila su roditelje, s po5tovanjem i ljubavlju
roditelje pratila, za roditelje se Bogu molila, za roditeljsku se
starost pobrinula, dasno ih dohranila i grob cvijeiem kitila. Ci-
tav su Zivot vjerno pazila na ietvrtu BoZiu zapovijed. Za nagradu
su sAma dobila nebo, a radost im u nebu, eto, poveCava i sreia
roditeljska. Nastavnicima, odgojiteljima i svim destitim uprav-
nicima bit ie neopisiva dast i slava kad u nebu opaze ditave dete
blaZenih gojenaca i podloinika koji su po njihovoi nauci i primie-
ru Zivjeli i time vjedni Zivot postigli. Svi ie ih ti gojenci i poda-
nici dastiti i slaviti za ovaj nedokudivi uspjeh, za postignuie vjed-
noga Zivota.
Radost ie biti BlaZenima druStvo Sina Boijega u kom ie
Zivieti ne viSe kao sluge nego kao prijatelji i braia. Tada ie im
redi Spasitelj: >Vi5e vas ne zovem slugama nego prijateljima"
(Iv 15, 15). Spasitelja su sluSali, Njegov Zivot vierno nasljedovali,
za Njega trpjeli i umirali a za nagradu dobivaju vjedno priiatelj-
sko dru5tvo. Radovat ie se druStvu presv. Trojstva, ier su krSte-
ni u Njemu i desto ga u Zivotu zazivali. Sada ie ga izravno gle-
dati i u njemu otkrivati ljepotu nedokudivih tajna. Radovat ie se
slavi Majke BoZje. Ona je najtjep5i dragulj na BoZjoj kruni an-
tlela i svetaca u nebu. Vjerno je posredovala za spasenje ljudi,
neumorno je dijelila zasluge Svoga Sina ljudima na zemlii. Svi
ie joj BlaZeni biti zahvalni i sretni, da su je vjerno slijedili i cla-
lovanim se milostima korisno sluZili. BlaZeni ie se u nebu zdru-
Ziti s anilelima duvarima i zajedno pjevati Bogu kroz sve viieke:
>Svet, svet, svet, Gospod Bog nad vojskama. puna su nebesa i
zemlja slave Tvoje. Hosana na visini!" BlaZeni ie ushiieni nad
radostima vjednoga Zivota klicati zanosno: >Kako su mili Satori
Tvoji, Gospode nad vojskama! DuSa je moja ieznula i einula za
darovima Gospodnjim; srce moje i tijelo moje klicali su Bogu
Zivomu" (Ps 83, 2-2).
Na sudnjem ie danu Isus svima dobrima zajedno reii:
,Hodite blagoslovljeni Oca mojega i naslijedite kraljevstvo koje
n7
1'am je pripravljeno od postanka svijeta< (Mt 25, 34). Svi ie poii
s Isusom u nebo, svi ie biti sretni i blaZeni. Ali ie se ipak mldu
sobom razlikovati. Kod jednih ie blaZenstvobiti veie, a kod dru-
gih manje, vei prema zaslugama Sto su ih stekli za zemaliskosa
Livota. Na tu je razliku upozorio Spasitelj kad je rekao:
"U tu?i
Oca moga mnogi su stanovi< (Iv 14,2). Stanovi ie se dijeliti pre-
ma trudu Sto ga je pojedini BlaZenik uloZio na zemlji za Bo?je
svetinje. Na razliku upozoruje i sv. Pavao kad upozoruje na sjet-
vu. >Tko oskudno sije, oskudno ce i Leti, a tko sije obilato, obi-
lato ie i ieti" (2 Kor 9, 6). Duhovna je naSa sjetva na zemlji tvrda
vjera u sve Sto je Bog objavio i 5to nam Crkva u ime BoZje pre.
dlaie na vjerovanje. Sjetva je na5a poboZno primanje svetih Sa- POGOVOR
kramenata, a napose Ispovijedi i Pridesti. Sjetva su na5a na3e
Zarke i zautane dnevne molitve. Sjetva su na5a dobra djela Sto
ih iz ljubavi prema Bogu dinimo bliZnjima na5ima. Sjetva je Ovaj i stiiedeii sr)esciplod su moie propo-vicdtit"ke.
naSa svaka plemenita misao u vezi s Bogom i svaka lijepa rijed sltibe koiu sam ttriio u iagrebatkoi prvostolrtoi crlcvi
kojom diZemo sebe i bliZnjega k Bogu. Velikodu5no i obilno si- od 1. rujna 1940. - 30. lipnia 1960.
jemo, a Gospod Bog, koji ni da3u hladne vode ne pu5ta bez na- Prvtt sant godirut (1941. - 1942.) propor).iiedao ne-
grade, dat ie u vjednom Zivotu i obilnu Zetr,u. Stanovat iemo u dielina evandel-ia.Te sam propoviiedi obielodanio 1942.
nebu ,'na mjestu mira, u prebivali5tima sigurnim, u podivali5ti-
ma bezbriZnimu (Iv 32, l8).
ttod' naslovont >>Propoviiedai te Evandelj e."
Iza togq" s(ltn u propoviiedirua obradio sustavno
svu bagoslovnll naulcu tL 4 sveska.
IJ ovom I. svesku izlaiem Obranu viere i Vierova'
nje - kratku Apologetiku i Dogmatiku.
Kod izlaganja BoZje nauke hnao sam pred .otima
svecenike t vjernike. Svetenici de naci obilie gradiva za
propovijedi, a viernici temeliitu pouku u kri1anskom
naiku.'Imao sam u vidu i dake od osmolietke na viie.
Driim da 6e i oni nadi odgovor na mnoga pitanja koja
baS njilt zanimaiu.
Pisac

228
 niv
Dactfzat
Spoaala Boga 3
Lludt t prtroda nas ude da postotl Bog 4
Nerazunna le borba protlv vjere u Boga 5
Opdentto te uvlerenle fludskoga roda da lma Bog 6
Vlera u Boga le zah{ev Uudske naravl 7
Mtsaoni zakoni nuino dovode Covfeka do sponaJe Boga 9
Cudorednl zakon u EovJeku upudule na Boga . 10
Samo u Bogu nalad Covle.k rfe5enle ilvotnlh pltanja 1l
PromJene u svtletu dokazulu da postoJt Bog t2
Red I sklad u svemlru iamle da postoll Bog l3
Prlrodnl drrdorednl zakon t4
Odakle bczbo5ct? 16
Bog te duh t7
Bog Je vtedan 18
Bog le nepromlenlllv 20
Bog le snrdalnll 2t
Bog le weznaludt T3
BoIla mudrost A
Botfa wemogudnost 26
Bolta wetost n
Bo{a pravednost 28
Botta dobrota 30
Botle mllosnde 32
BoiJa dugotrlmnt 33
Bog le istlnlt :t4
Bog je vJeran 35
Zaito nam Je potrebna obJava? 37
Trl vrste vJersldh lstlna 3r
Potreba vlere 39
Kako le do nas dolla Botta Oblava? 41
 -

Raznovrsni nadini BoZje obJave 42 Potreba otkupljenJa 100

Pape i Biskupi su propovjednici obJave u ObeCani Spasitelj 102
Za vjerovanje Je potrebna Boija milost 45 fsus Krist Je Spasitelj r03
Sveto pismo Staroga zavJeta 47 Isus Krist je Sin BoZji 104
Sveto pismo Novoga zavJeta 48 Isus Krist je zaiet po Duhu Svetom 106
Llsmena predaJa 50 Isusovo rodlenje 107
VJera je nuZno potrebna za spasenJe 5l NeZiva priroda otkriva boZanstvo Kristovo 109
Sve vjere nisu i ne mogu blti Jednake 52 Sjedlnjenje dviJu naravi u jednoj osobi r11
Cjelovita vjera 54 Isus Krist je pravl Bog ttz
Tvrda vJera 55 Krist je oZlvio troJicu mrtvih tt4
Stalna vJera 57 Kristova iudesa l15
Ziva vjera 59 Isus iudesno lijedt ljude lt6
Vjera i dobra djela 60 Isus izgonl nediste duhove l18
Samo srcem nije dosta vjerovati 62 Kristova su dudesa nadnaravni udinci . r19
U Bogu su tri osobe . . 63 Isus Krist Je prorok tzl
Odnosi metlu boZanskim osobama . 65 Isus poznaJe taJne ljudskih srdaca t22
StvaranJe svijeta 66 Kristova svetost i mudrost t24
Kako je Bog stvorio sviJet 68 Isus trpi kroz cijeli Zivot t25
Svrha sviJeta 69 fsus u Getsemanskom vrtu 127
Boija providnost i prlrodni zakoni 7t Juda izdajnik 128
BoZja providnost i iovjek 72 Isus pred Anom i Kajfom 130
BoZja providnost i zlo u svijetu 73 Petrova zataia 132
Opstojnost analela 75 Isus pred Pilatom i Herodom 133
Andeli duvari 77 Isusa biduJu 135
Nedisti duhovi 78 Kriini put r36
Zazivanje duhova 80 Isusa razapinju na kriZ 13E
Zle poslJedice zazivanja duhova 8l Isus umlre na kriZu 139
Stvaranje prvih ljudi E3 Isus u grobu t4t
Bog je stvorio prvog dovjeka neposredno 84 Isusova du5a saila nad pakao t43
Jedinstvo ljudskog roda 86 Isusovo uskrsnuCe 145
Samostalnost Zene E7 ZaSto je Isus Krist uskrsnuo? 147
Besmrtnost ljudske duSe 89 Je li Isus Krist povijesna osoba? t49
Posvetna milost i mlmonaravnl darovi 9lt Isus Krist Je vlastitom moiu uza5aona nebo . . 151
Zemaljski raJ 92 SJedi o desnu Oca Boga Svemoguiega 752
Pad prvth ljudt 93 Kristovo krafievstvo 154
Kazna za grijeh 95 Za5to je Isus uza5ao na nebo? 155
Istodni grijeh prelazl na sve lJude 95 Uskrsnuli Isus i Crkva 156
Bezre5no zaEeee 9E Sudnji dan 158
ZIoCa istodnog gr{eha 99 eistiliSte 159
Nagrada pravednlchna - [62ns 2llrn6 l6l
Sudnjt dan - potpuna pravda t62
Isus Krist sudac tu
Znakovi priJe sudnJeg dana l6s
Opaki na sudnJem danu Itr
Duh Sveti 159
Djelovanje Duha Svetoga t7l
Kristova Crkva u3
Opda Crkva - BoZJi narod . 175
Osnivad Crkve je sam Isus Krist t76
Sveta vlast u Crkvl u8
Prvenstvo sv. Petra r80
Krist - Petar lE2
Crkva Je nepogreSlva 1E3
Sveti Otac Papa Je nepogre5iv lE5
Biskupi su nepogreSlvl lE7
Tko Je CIan Crkve? 182
Crkva Tajanstveno Krlstovo tiJelo l9l
Krlstova Crkva Je Jedna 193
Kristova Crkva Je sveta l9s
Kristova Crkva Je katoliCka ili opdentta 197
Krlstova Crkva Je apostolska t99
Izvan Crkve nema spasenJa 20r
Opdinstvo svetlh 203
Opro5tenJe g{jeha 205
Biskupi i svedenicl lmaJu vlast opra5tati grlJelre zut
PostoJl vlast opro5tenJa svfiu grijeha 2W
Uskrsnudc tifela 2tl
Svl de uskrsnutl . 213
Svrha uskrsnuda 2t5
Svaki de CovJekuskrsnutl u svom vlastitom tiJelu 2t7
Kako de izgledati uskrsnulo tiJelo? 2tE
SvoJstva uskrsnuloga ttjela 220
Utjeha uskrsnuda 222
VjeEnl Ztvot 223
GledanJe Boga 225
Dru$tvo blaienth u nebu 226

Tisak dovr5en 1972.godine