2.

TEMATSKA JEDINICA

Norme su sporazumi među svim bitnim interesnim skupinama usmjerene postizanju njihove koristi.
Masovnost proizvodnje dovela je do potrebe za definiranjem normi ili standarda;
Kao odgovor na izraženu potrebu za razvojem normi 1901.godine je osnovana British Standards
Institution (BSI), prva organizacija za normizaciju;
Prva međunarodna organizacija za normizaciju bilo je Međunarodno elektrotehničko povjerenstvo
(IEC-International Electrotechnical Commision), osnovano 1906.godine;
Danas najpoznatija organizacija za normizaciju – Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO –
International Organization for Standardization), s radom je počela 1947.godine.

Normizacija ili standardizacija dolazi od engleski riječi standardization što znači normiranje, svođenje
na podjednaku veličinu, jačinu, sastav, priznavanje kao norme;
Definicije normizacije i povezanih pojmova propisane su normom HRN EN 45020:2004, Normizacija i
srodne djelatnosti – Rječnik općih naziva; prema toj normi normizacija je djelatnost uspostavljanja
odredaba za opću i višestruku uporabu koje se odnose na postojeće ili moguće probleme radi
postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danom kontekstu;

Djelatnost normizacije se odnosi na oblikovanje, izdavanje i primjenu normi;

Koristi od normizacije: poboljšanje prikladnosti proizvoda, procesa i usluga za njihove predviđene

svrhe, otklanjanje zapreka te olakšavanje tehničke suradnje;
Službena definicija norme prema HRN EN 45020:2004 objašnjava da je norma dokument donesen
konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili
značajke za djelatnosti ili njihove rezultate s ciljem postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danome
kontekstu;

Ciljevi normizacije se odnose na doprinos općem napretku; Osim toga HZN (Hrvatski zavod za norme)
ističe i sljedeće ciljeve:
 Osiguranje prikladnosti kojega proizvoda, procesa ili usluge
 Povećanje razine sigurnosti proizvoda, procesa ili usluga, čuvanja zdravlja, života ljudi i
životinja te zaštite okoliša
 Poboljšanje proizvodne učinkovitosti i gospodarno ponašanje i
 Uklanjanje tehničkih zaprekaa u međunarodnoj trgovini;
Obilježja normi:
 Razvijaju se samo ukoliko postoji stvarna potreba svih zainteresiranih strana;
 Primjenjuju se;
 Moraju biti utemeljene na zahtjevima korisnika u svim fazama njihovoga razvoja;
 Moraju omogućiti tehnološke inovacije pri oblikovanju i proizvodnji te poticati slobodno
kretanje roba;
Da bi se razvila nova norma, ona treba:
 Biti potrebna
 Biti primjenjiva
 Biti rezultat oune uključenosti svih odgovarajućih zainteresiranih strana
 Dopuštati tehnološku inovaciju i konkurenciju
 Biti redovito planirana i posuvremenjivana
Razine normizacije:
 Međunarodna norma – donijelo ju međunarodno normirano tijelo i učinilo dostupno
javnosti; na međunarodnoj se razini normizacija provodi unutar ISO-a, IEC-a, i Međunarodne
telekomunikacijske unije (ITU); ISO je zadužen za sva područja osim elektrotehničke i
 elektoničke inženjerske tehnologije koje vodi IES te telekomunikacija i radiokomunikacina
koje su u nadležnosti ITU;
 Regionalna norma – donosi se na razini regije tj skupine država međusobno povezanoj u
političkoj i gospodarskoj suradnji; na razini Europe regionlana normizacija uključuje Europski
odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektroničku normizaciju (CENELEC) i Europski
institut za telekomunikacijske norme; CEN dosnoi sve norme osim u području elektrotehnike
i telekomunikacija;
 Nacionalna norma – u nadležnosti države i vrijedi samo na njenome području; u RH ih donosi
Hrvatski zavod za norme (HZN);
 Granska norma – donose ju dvije ili više organizacija koje u okviru iste struke obavljaju
jednake proizvodne, tj uslužne djelatnosti; na taj način osiguravaju nesmetano odvijanje
djelatnosti kao tehnološki jdinstvenih sustava značajnih za cijelu državu;
 Interna norma – razvijena je za potrebe pojedine organizacije;

Tijela odgovorna za norme

HZN definira normizacijsko tijelo kao tijelo s proznatom djelatnošću u normizaciji, dok je normirno
tijelo normizacijsko tijelo priznato na nacionalnoj, regionalnoj ili međunarodnoj razini čija je osnovna
djelatnost, u skladu s njegovim statutom, priprema, odobravanje, ili prihvaćanje normi koje su
dostupne javnosti
Na međunarodnoj razini – ISO
U RH – CEN i HZN

Međunarodna organizacija za normizaciju – ISO

Osnovana radi bolje koordinacije i ujedinjavanja industrijskih standarda na međunarodnoj razini;
Od 1947.g. do danas objavii više od 19000 međunarodnih normi;
164 zemlje čanice i 3335 tehničkih tijela zaduženih za razvoj normi;
Grč. isso = jednak, isti;
Jedno normirno tijelo iz svake zemlje se uključuje u rad ISO-a;
Članice mogu biti:
 Redovite – imaju puno pravo glasa u svim tehničkim aktivnostima,
 Dopisne – nemaju pravo aktivnoga rada u tehničkim aktivnostima, ali im je omogućena puna
informiranost iz svih područja normizacije;
 Pretplatnice – imaju status promatrača, tj imaju pravo na informiranost o normama koje ih
zanimaju;
ISO norme se zemelje na demokratskom sustavu – svaka članica ima pravo na jedan glas; primjena je
dragovoljna; tržišno su usmjerene i razvijaju se samo ako postoji stvarna potreba na tržištu;
ISO norme se donose konsenzusom – kada se razvija nova norma uključuju se stručnjaci iz prakse, a
norma se donosi tek kada se postigne konsenzus;
Faze razvoja ISO normi:
 Faza prijedloga
 Faza pripreme
 Faza odbora
 Faza javne rasprave
 Faza prihvačanja
 Faza objave
Revizija svih međunarodnih normi provodi se najkasnije tri godine nakon što su objavljene i svakih
pet godina nakon prve revizije;
Europski odbor za normizaciju – CEN
Osnovan je 1975.g. u Briselu; ima 33 članice; glavno je normirno tijelo u području europske
normizacije;
Članice CEN-a su normirna tijela zemalja EU i EFTA-e;
HZN je pridruženi član CEN-a;
Načela i postupak donošenja normi je isti kao i kod međunarodnih normi ISO-a pa se često i
prihvaćaju norme ISO-a i unutar CEN-a;
Primjena europskih normi donsoi sljedeće koristi:
 Metode testiranja i specifikacije omogućuju objektivnu ocjenu proizvoda ili procesa
 Osiguranje konzistentnosti proizvoda i harmonizacije koje udovoljavaju očekivanjima
europskih korisnika
 Harmonizacija zahtjeva za sigurnost proizvoda kako bi zaštitili europske potrošače;

Hrvatski zavod za norme – HZN

Normirno tijelo RH; osnovan je 2004.g.; punopravni član ISO-a i pridruženi član CEN-a;
Osnovni ciljevi hrvatske normizacije:
 Povećanje razine sigurnosti proizvoda i procesa, čuvanje zdravlja i života ljudi te zaštita
okoliša;
 Promicanje kakvoće proizvoda, procesa i usluga;
 Osiguranje svrsihodnog korištenja rada, gradiva i energije;
 Poboljšanje proizvodne učinkovitosti ograničenjem raznolikosti,osiguranjem spojivosti i
zamjenjivosti i
 Uklanjanje tehničkih zapreka u međunarodnoj trgovini;
Načela hrvastke normizacije:
 Uzimanje u obzir dostugnutog stanja tehnike i pravila suradnje te rezultata međunarodne i
europske normizacije;
 Konsenzus o sadržaju hrvatskih normi;
 Pravo dragovoljnog sudjelovanja svih zainteresiranih strana i njihove ravnomjerne
zastupljenosti u postupku pripreme hrvatskih normi te dragovoljna uporaba hrvatskih normi;
 Javnost rada u svim fazama i obavještavanje javnosti na prikladan način
 Međusobna usklađenost hrvatskih normi, izrada hrvatskih normi u skladu s pravilima izrade i
oblikovanja hrvatskih normi;
 Sprečavanje prevladavanja pojedinačnih interesa nad zajedničkim interesom i
 poštivanje autorskih prava;
Stručna tijela HZN-a:
 odbori
 pododbori
 radne skupine;
 oni izrađuju izvorne hrvatske norme ili prihvaćaju europske i međunarodne norme; kod
preuzimanja normi drugih normiranih tijela nakon oznake HRN dodaje se naziv preuzete norme uz
oznaku godine preuzimanja na kraju;
S obziorm na njihovu svrhu, HZN navodi ljedeće vrste normi:
 osnovna norma
 terminološka norma
 norma za ispitivanje
 norma za proizvod – norma koja utvrđuje zahtjeve koje mora zadovoljiti koji proizvod ili
skupina proizvoda da bi se osigurala njegova/njihova prikladnost;
 norma za proces – norma koja utvrđuje zahtjeve što ih mora ispuniti koji proces kako bi se
osigurala njegova prikladnost;
 norma za uslugu
 norma za sučelje
  norma o potrebnim podacima
 norme za sustave upravljanja;

Akreditacija – potvrđivanje koje provodi treća strana, a odnosi se na tijelo za ocjenjivanje sukladnosti
(laboratorij, certifikacisjko ili inspekcijsko tijelo), dajući formalan iskaz njegove osposobljenosti za
obavljanje određenih zadataka ocjenjivanja sukladnosti odnosno ispitivanja, usmjeravanja,
certifikacije, inspekcije;
U RH akreditaciju provodi Hrvatska akreditacijska agencija (osnovana 1997.g.);

Certifikacija - proces kojim dobivamo potvrdu o sukladnosti sustava upravljanja, proizvoda ili osoba s
određenom normom ili specifikacijom. To je postupak u kojemu nevisna organizacija na temelju
provedenoga ocjenjivanja sukladnosti, utvrđuje zadovoljava li proizvod, proces, sustav upravljanja ili
osoba kriterije sadržane u određenom normativnom dokumentu (norma, specifikacija, zakonski akt ili
vlastita razvijena certfikacijska shema nekog sertifikacijskog tijela);

Razvoj normi za sustave upravljanja

Norme se mogu općenito podijeliti u 3 kategorije:
 norme za proizvode (kvaliteta i sigurnost roba ili usluga), norme za procese (uvjeti pod kojima
se moraju proizvoditi, pakirati, tj usavršavati proizvodi i usluge)
 norme za sustave upravljanja koje pomažu organizacijama da upravljaju svojim poslovanjem;
ISO norme za sustave upravljanja su generičke norme; osnovni pojmovi i načla pri izradi ISO normi za
sustave upravljanja su:
 generičke norme što znači da se mogu primijeniti u bilo kojoj organizaciji bez obzira na
veličinu organizacije, djelatnost kojom se organizacija bavi, te neovisno o obliku vlasništva;
 sustav upravljanja odnosi se na aktivnosti organizacije usmjerene na upravljanje procesima ili
aktivnostima, kako bi proizvodi ili usluge koje organizacija pruža ispunili ciljeve koji se
prethodno postavljeni;
 norma za sustav upravljanja daje model koji trebamo slijediti kako bismo implemenitrali i
održavali sustav upravljanja;
Osnovni elementi svih normiranih sustava upravljanja su:
 predanost vrhovnog vodstva
 PDCA pristup
 Dokumentacija sustava
 Upravljanje rizicima
 Uključenost zaposlenika
 Audit i upravina ocjena
 Kontinuirano poboljšanje;

3. TEMATSKA JEDINICA

Kvaliteta- kao zadovoljstvo kupaca jedna je od najkorištenijih definicija i predstavlja ishodište

znanosti o kvaliteti.
Ta deficicija je pokrenula revoluciju kvalitete u japanskim poduzećima nakon 2.svj.rata, naglasak je
bio na tome da kvalitetu definiraju kupci, odnosno krajnji korisnici proizvoda ili usluge.
80-ih godina kvaliteta postaje globalna top tema, a sve do tad na zapadu je glavni naglasak bio na
produktivnosti.

Juran & Gryna definiraju kvalitetu kao prikladnost u uporabi. Kroz ovu definiciju naglašen je koncept
životnog ciklusa proizvoda. Svaki od elemenata proizvoda nazvan je značajkom kvalitete.
Feigenbaum kvalitetu proizvoda ili usluga definira kao ukupni zbroj njihovih značajki dodanih od
strane marketinga, razvoja, proizvodnje i servisiranja kroz koje će oni prilikom uporabe ispuniti
očekivanja kupaca.

Pomaknut je fokus s proizvodnih na uporabne značajke kvalitete. Podjela na proizvodne i uporabne

značajke pri tome obuhvaća:
 Proizvodne: mehanička svojstvam električna svojstva, dužne mjere, geometrijski oblik,
površinska prerada, mehaničke značajke sastava, električne značajke sastava.
 Uporabne: funkcionalnost, pouzdanost, izgled.

Injac navodi kako je kvaliteta mjera ili pokazatelj obujma odnosno iznosa uporabne vrijednosti
nekoga proizvoda ili usluge za zadovoljenje točno određenje potrebe na određenom mjestu i u
određenom trenutku, tj.onda kada se taj proizvod i ta usluga u društvenom procesu razmjene
potvrđuju kao roba.

Goetsch & Davis ističu kako je kvaliteta dinamično stanje povezano s proizvodima, uslugama, ljudima,
procesima i okruženjem koja ispunjavaju ili premašuju očekivanja te doprinose stvaranju superiorne
vrijednosti.

Aikens navodi kako je kvalitetu moguće procjenjivati kroz tri razine: koliko dobro proizvod odgovara
predviđenoj namjeni(prikladnost), koliko dobro obavlja svoju funkciju u ovisnosti o okolini(trajnost i
pouzdanost), te u kojoj mjeri oduševljava kupca.(estetika, ugodnost,izgled).

Norma ISO 9000 kvalitetu definira kao stupanj u kojemu skup svojstvenih značajki zadovoljava
zahtjeve. Središnje mjesto ode definicije je termin zahtjeva odnosno grupiranje zahtjeva u različite
razrede.
-kao ključni aspekti oko koji se grupiraju definicije kvalitete navode se 4 čimbenika:
 Kvaliteta kao sukladnost sa specifikacijama
 Kvaliteta kao ispunjavanje ili premašivanje zahtjeva kupaca
 Kvaliteta kao superiorna vrijednost
 Kvaliteta kao izvrsnost odnosno zadovoljavanje potreba svih dionika.

Sustav upravljanja kvalitetom:

 Sustav kontrole kvalitete
 Sustav osiguranja kvalitete

Kontrola kvalitete
 pretečom kontrole kvalitete smatra se inspekcija
 kontrola kvalitete definira se kao proces kojime se osigurava sukladnost sa
standardom/specifikacijom.
 Taj proces sastoji se od promatranja aktualnih performansi, usporedbe performansi sa
standardom,te poduzimanje određenih radnji ukoliko se uoči kako performanse odstupaju od
standarda.
 Glavni cilj odjela kontrole kvalitete-sprješavanje plasmana loših proizvoda kupcima.
 Statistička kontrola procesa- njezini alati i tehnike omogućili su primjenu kvalitete kontrole u
masovnoj proizvodnji.
ISO 9000 kontrola kvalitete je dio upravljanja kvalitetom usmjeren na ispunjavanje zahtjeva za
kvalitetom.
Nedostaci kontrole kvalitete su : usredotočenje na posljedice, a ne na uzroke, tj.kurativa umjesto
preventive i kvalitetu koju definira proizvođač pri čemu ne postoji sustavan angažman kupca.
Vanjska kontrola kvalite obavljaju kupci,konkurenti i tržište. Može se podijeliti na aktivnu(država) i
pasivnu (kupci).

Osiguranje kvalitete
 Proaktivna odgovornost i zadatak svih zaposlenika.
 Bavi se planiranjem kvalitete i sprječavanjem nastanka nedostataka u sustavima i
dokumentiranim procesima koji pokrivaju cijeli opskrbni lanac.
 Norma ISO 9000 definira ju kao dio upravljanja kvalitetom usmjeren na osiguravanje
povjerenja da će zahtjevi za kvalitetu biti ispunjeni.
 Prelazak na osiguranje kvalitete prema tome obilježavaju: naglasak na prevenciji,
uključivanje svih poslovnih funkcija i svih zaposlenih u potragu za kvalitetom i zadovoljstvom
kupca, kontrola kvalitete bavi se kvalitetom izvedbe ideje o tome što zadovoljava kupca dok
se osiguranje kvalitete bavi kvalitetom same ideje.

Upravljanje kvalitetom
Prema Crosbyu upravljanje kvalitetom je sustavan način garantiranja da se organizirane aktivnosti
odvijaju na način koji je planiran. To je upravljačka disciplina koja se brine za prevenciju problema
kroz stvaranje stavova i kontrola koji prevenciju omogućavaju.

Norma ISO 9000 upravljanje kvalitetom definiraju kao usklađene radnje za usmjeravanje
organizacije i upravljanje njome s obzirom na kvalitetu.

Upravljanje kvalitetom može se predstaviti kao multi-dimenzionalan pristup upravljanju

organizacijom usmjeren na stvaranje kulture kvalitete, isporuku superiorne vrijednosti dionicima i
stvaranje trajne održive konkurentske prednosti za organizaciju.

Razvoj norme ISO 9001

Krajem 50-ih godina u SAD-u nastale su prve norme za kvalitetu vezane za područje vojne nabave.
Tijekom 1960-ih NASA je razvila zahtjeve za sustav kvalitete dobavljača, a NATO je prihvatio AQUAP
specifikacije za nabavu opreme.
1970-ih godina brojne su organizacije počele izdavati vlastite norme za upravljanje kvalitetom.
Prva nacionalna norma za sustav kvalitete je BS 5750,koju je razvila BSI 1979.godine.
Prva međunarodna norma koju je izdao ISO bila je ISO 8402:1986 kojom je definirana terminologija
sustava kvalitete.
Sljedeće godine izdana je serija normi ISO 9000ff kojom su definirani zahtjevi za organizacije koje žele
implementirati sustav kvalitete.

Prva skupina normi ISO 9000ff izdana je 1987.godine i bila je više usredotočena na osiguranje
kvalitete, a sastojala se od sljedećih normi:
 ISO 9000:1987
 ISO 9001:1987
 ISO 9002:1987
 ISO 9003:1987
 ISO 9004:1987
 ISO 8402:1986
Prva rezivija normi bila je 1994.godine.
o ovom revizijom su se norme nastojale prilagoditi potrebama tržišta.
o nakon revizije norma ISO 9002 je promjenjena i pored proizvodnje uključuje i
prodaju,tj.usluge.
o norma ISO 9000 je i dalje služila kao smjernica za odabir izmešu normi ISO 9001,ISO 9002 i
ISO 9003.
 o norma ISO 9001 koristila je za organizaciju u kojima se odvija razvoj i dizajn prizvoda ili
usluga,proizvodnja i prodaja, ISO 9002 se koristila za organizacije koje se bave proizvodnjom i
prodajom, a nemaju razvoj proizvoda, dok se norma ISO 9003 koristila za završno ispitivanje i
testiranje unutar organizacije koje se bave prodajom.
o definicija kvalitete je i dalje propisana normom ISO 8402.

Druga revizija dogodila se 2000.godine.

o ukinute su norme ISO 9002, ISO 9003 i ISO 8402.
o Revidirana norma ISO 9001:2000 usmjerena je na upravljanje svim proceima koji dovode do
izgradnje proizvoda.
o Skupina normi ISO 9000ff:2000 se sastoji od normi ISO 9000,ISO 9001 i ISO 9004.
o ISO 9000 propisuje osnovne pojmove i definicije iz područja upravljanja kvalitetom, ISO 9001
daje zahtjeve za sustav upravljanja kvalitetom za sve organizacije bez obzira na veličinu ili
djelatnost koju obavljaju, ISO 9004 su propisane smjernice za poboljšanje sustava upravljanja
kvalitetom.
-nakon revizije nastaju norme:
 ISO 9000:2005
 ISO 9001: 2008
 ISO 9004:2009
-norme serije ISO 9000 postale su opće prihvaćeni standardi kvalitete.

-u HZN-u su ove norme prihvaćene i upisane u katalog normi kao:

 HRN EN ISO 9000:2008
 HRN EN ISO 9001:2009
 HRN EN ISO 9004:2010
ISO 9001:2008 je zamišljen kao temelj za izgradnju i audit sustava kvalitete dok je ISO 9004:2009
predstavlja skup smjernica za unaprjeđenje sustava kvalitete, i ove norme zovu se KONZISTENTNI
PAR.

ISO 9001:2008
 Najpoznatiji međunarodni standard.
 Norma je formirana tako da pomogne poduzećima identificirati greške, pojednostaviti
poslovanje i osigurati dosljednu razinu kvalitete.
 Primjena norme nije obvezna.

Razlozi za implementaciju norme ISO 9001

o Poboljšavanje poslovanja implementacijom sustava upravljanja kvalitetom koji udovoljava
zahtjevima norme ISO 9001 u pogledu:odgovornosti poslovodstva, upravljanja resursima,
realizacijom proizvoda ili usluge, mjerenjem, analizom i kontinuiranim poboljšanjem.
o Izgradnja i poboljšanje sustava upravljanja kvalitetom koji će biti prepoznat od strane
korisnika diljem svijeta
o Poboljšanje kvalitete proizvoda ili usluge, te dosljednost kvalitete
o Poboljšanje zadovoljstva korisnika
o Poboljšanje konkurentske pozicije
o Udovoljavanje zahtjevima jednog ili više ključnih korisnika.

Proces implementacije norme ISO 9001

1. Izraditi priručnik kvalitete koji opisuje kako će organizacija osigurati kvalitetu svojiih
proizvoda ili usluga.
2. Dokumentirati procesdure koje opisuju kako će se provoditi različiti procesi dizajniranja,
proizvodnje , neprekidnog poboljšanja.
 3. Organizacija mora osigurati predanost poslovodstva za izgradnjom i kontinuiranim
poboljšanjem sustava kvalitete.
4. Poslovodstvo mora osigurati da su zahtjevi korisnika prepoznati i da im je udovoljeno.
5. Ako se želi certificirati organizacija mora angažirati neovisnu certifikacijsku tvrtku da provjeri
sustav upravljanja kvalitetom organizacije
6. Organizacija mora provoditi interne audite kako bi osigurala da su sustav procesi i procedure
djelotvorni.
7. Nakon certifikacije periodično se provode recertifikacijski auditi od strane neovisne
certifikacijske kuće kako bi se produljilo vrijeme važenja ISO 9001 certifikata.

4.TEMATSKA JEDINICA

ISO 9001:2015

Nakon 2012. sve norme za sustave upravljanja imaju istu nomenklaturu zahtjeva u skladu s okvirom
definiranim u Annex SL.
Jedinstvena terminologija→ Jedinstvena struktura→ Jedinstvene definicije

Annex SL -2012. (Okvir)

o 1. Područje primjene
o 2. Upućivanje na druge norme
o 3. Nazivi i definicije
o 4. Kontekst organizacije
o 5. Vodstvo
o 6. Planiranje
o 7. Podrška
o 8. Operativne aktivnosti
o 9. Procjena rezultata
o 10. Poboljšanje

Nove norme
 ISO 9000:2015- sustavi upravljanja kvalitetom –temeljna načela i terminološki rječnik
 ISO 9001:2015- Sustavi upravljanja kvalitetom- zahtjevi

ISO 9001:2015- terminologija

Proizvod ( ISO 9000:2005) → Proizvod i usluge ( ISO 9000:2015)
Dokumenti,zapisi ( ISO 9000:2005) → Dokumentirana informacija (ISO 9000:2015)

Ključni pojmovi ISO 9001:2015

 Načela upravljanja kvalitetom
 Procesni pristup
 Razmišljanje temeljno na riziku
 Poboljšanje temeljno na PDCA ciklusu

Načela sustava upravljanja kvalitetom ( ISO 9001:2015)

 usmjerenost na kupca
 vodstvo
 uključivanje ljudi
 procesni pristup
 poboljšanja
 odlučivanje temeljeno na dokazima
  upravljanje odnosima

Struktura načela
-struktura načela objašnjena je kroz sljedeće elemente:
o 1.izjava
o 2.obrazloženje
o 3.ključne koristi
o 4.aktivnosti koje se mogu poduzeti

Usporedba sadržaja normi

Zahtjevi ISO 9001:2015

o Zahtjev 4. Kontekst organizacije
- Zahtijeva se utvrđivanje unutarnjeg i vanjskog konteksta organizacije, očekivanja zainteresiranih
strana, definiranje područja primjene sustava upravljanja kvalitetom te primjena procesnog pristupa.
o 5. Vodstvo
- Većina zahtjeva iz ISO 9001:2008 - 5. Odgovornost uprave
o 6. Planiranje
-Planiranje usmjereno na identifikaciju rizika i prilika. Naglašeniji zahtjevi za upravljanje promjenama i
upravljanje rizicima
o 7.Podrška
-Većina zahtjeva iz ISO 9001:2008 - 6. Upravljanje resursima, uveden i novi zahtjev koji se odnosi na
upravljanje organizacijskim znanjem
o 8.Operativne aktivnosti
-Odgovaraju zahtjevu 7. Realizacija proizvoda. (ISO 9001.2008), više prilagođeni uslužnim
djelatnostima
o 9.Procjena rezultata
Zamjenjuje zahtjev 8. Mjerenje, analize i poboljšanje (ISO 9001:2008), nema zahtjeva koji se odnosi
na preventivne akcije
o 10. Poboljšanje
- Naglasak na poboljšanju, uključuje praćenje i analizu nesukladnosti i korektivne aktivnosti iz
zahtjeva 8. Mjerenje, analize i poboljšanje (ISO 9001:2008)
SERIJA 9000
 ISO 9000:2015 – definicije i načela
 ISO 9001:2015 – zahtjevi za certifikaciju
 ISO 9004:2009 – smjernice za unapređivanje sustava
 ISO 19011:2011 smjernice za interne i eksterne auditore

5.TEMATSKA JEDINICA
Pojam održivi ravoj ili ekološki prihvatljivi razvoj( engl.sustainable development) upotrebljava se od
1987.godine.
Svjetska komisija za okoliš i razvoj definirala je održivi razvoj kao proces romjena u kojemu su
iskorištavanje resursa, smjer ulaganja, orijentacija tehničkog razvoj i institucionalne promjene u
međusobnome skladu i omogućavaju ospunjavanje potreba i očekivanja sadažnjih i budućih naraštaja
ili skraćeno razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, ali ne na račun generacija koje
dolaze.

Pearce i Warford dalu su ekonomsku, definiciju održivog razvoja prema kojoj je održivi razvoj takav
razvoj koji osigurava povećanje blagostanja sašnje generacije, ali ne na račun generacija koje dolaze.

Održivi razvoj omogućuje istodobno postizanje triju ciljeva:

 Ekonomski- odnosni se na rast i uspjeh
 Socijalni- odnosi se na pravednost i smanjenje siromaštva
 Ekološki.-odnosi se na upravljanje prirodnim resursima.
Ključ održivog napretka je u inovacijama. Postavi li se održivost kao cilj već danas, proaktivna
poduzeća ostvarit će komparativne prednosti koje će konkurenti teško sustići.

Temeljna načela ponašanja u održivome razvoju :

o 1.načelo „onečišćivač plaća“- (engl. Polluterpayprinciple) , široko prihvaćeno u razvijenome
svijetu. Načelo bi se trebalo dopuniti s načelom „neka dokazuje onečiščivać“.
o 2.načelo nediskriminacije- zahtjeva da onečiščivaći koji uzrokuju onečišćenje izvan granica ne
mogu biti tretirani manje strogo nego što bi bili onečiščivaći u vlastitoj državi.
o 3.načelo predostrožnosti- dopušta, obvezuje reagiranje i u odsutnosti pune znanstvene
sigurnosti kako bi se sprječila degradacija okoliša. Na njemu se temelji enviromentalistička
politika „bolje sprječiti nego lječiti“.
o 4.načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti- zahtjeva da se troškovi poduzimanja
mjera za zaštitu okoliša preraspodijele na temelju različitih doprinosa prema globalnoj
degradaciji okoliša.
o 5.načelo međugeneracijske pravednosti –očekuje od država da poštuju dugoročne učinke
svojih akcija na okoliš.

Ekološka efikasnost- isporuka robe i usluga kojima se zadovoljavaju ljudske potrebe i donosi kvaliteta
življenja po konkurentskim cijenama, uz progresivno smanjenje pritiska na okoliš i resurse u tijeku
životnog vijeka, najmanje do razine koja je u skladu s prihvatnim kapacitetom Zemlje.
 naziv se prvi put koristi devedesetih godina 20.st. u knjizi „Novim smjerom“.
 često se koriste skraćenice eko-efikasnost, te također i eko-djelotvornost, eko-učinkovitost.
 Neovisno o terminu koji se koristi on se temelji na stvaranju više dobara i usluga uz manje
korištenje resursa, manju potrošnju energije, manje upotrebljenog materijala, manju
potrošnju vode i manju količinu otpada

Skup općih pokazatelja koji se mogu primjeniti neovisno o djelatnosti, veličini ili lokaciji poduzeća.
Oni uključuju:
  Pokazatelje vrijednosti: količina proizvedenih ili prodanih proizvoda i usluga, neto
prihod od prodaje
 Utjecaj na okoliš: ukupna potrošnja energije, potrošnja vode, utrošak materijala,
emisija stakleničkih plinova, emisija tvari koje oštećuju ozonski omotač.
Formula : ekološka efikasnost = pokazatelj vrijednosti/ utjecaj na okoliš

Sustav upravljanja okolišem omogućuje poduzećima da prouče svoj utjecaj na okoliš kako s
tehničkog, tako i s financijskog stajališta poslovanja te zahtjeva da poduzeća uključe u svoje programe
potrebu za djelovanjem u skladu sa zakonskim propisima zaštite okoliša, kao i praćenje mišljenja
zainteresiranih stranaka o njihovom poslovanju.

Implementacija nekog sustava upravljanja zaštitom okoliša predstavlja stratešku odluku koja
zahtijeva razumnu mjeru ekonomskog i organizacijskog ulaganja i kojom se i kratkoročno ostvaruje
znatna ekonomska korist za organizaciju.

Sustav upravljanja zaštitom okoliša mora biti prilagođen konkretnim specifičnostima poslovanja
nekog poduzeća, tj.uklopljen u već postojeću organizacijsku strukturu organizacije.

Načela sustava upravljanja okolišem:

 Razumjevanje potreba vlastitog sustava upravljanja okolišem.
 Razumjevanje aspekata vlastitog poslovanja koji u najvećoj mjeri utječu na okoliš.
 Odluka o načinu na koji će se pristupiti pojedinim aspektima djelovanja na okoliš.
 Izgradnja sustava upravljanja okolišem usmjerenog ostvarivanju prethodno defniranih ciljeva.
 Razvijanje procedura radi praćenja napretka u ostvarivanju zadanih ciljeva.
-dva najsnažnija sustava upravljanjem okolišem su EMAS I ISO 14001.

Razvoj norme ISO 14000ff

Međunarodna orgaizacija za normizaciju osnovala je 1993.godine poseban tehnički odbor TC 207, čija
je osnovna zadaća bila standardizacija svjetskih sustava upravljanja okolišem na područjima sustava
upravljanja okolišem, audita upravljanja okolišem, ekološkoga etiketiranja, analize životnog ciklusa
proizvoda, itd.
ISO 14000 je niz međunarodnih normi koje pružaju temelj za razvoj sustava upravljanja okolišem i
popratnog audita.
ISO navodi da je glavni cilj niza normi ISO 14000 „promoviati učinkovitije i djelotvornije upravljanje
okolišem u organizacijama i omogućiti korisne i jednostavne alate koji su troškovno učinkoviti ,
sustavni i fleksibilni te odražavaju najbolje dostupne prakse za prikupljanje , interpretaciju i
komunikaciju relevantnih informacija o okolišu“.
ISO 14000 temelji se na dobrovoljnom principu regulaciji zaštite okoliša.
Prve dvije norme iz ove obitelji normi su ISO 14001 i ISO 14004 koje obuhvaćaju sustave upravljanja
okolišem.
-ISO 14001 daje zahtjeve za sustav upravljanja okolišem,a ISO 14004 općenite smjernice o principima,
sustavima i tehnikama podrške.

Dva osnovna tipa ISO normi :

 Normativni- koji navode zahtjeve koji se moraju ispunjavati, a provjera ispunjavanja takvih
zahtjeva provodi se auditom.
 Informativni – koji daju samo određene smjernice i kao takvi ne nude mogućnost certifikacije
i nisu podložni auditu.
ISO 14001-sustavi za upravljanje okolišem- specifikacije s uputama za korištenje jedini je normativni
standard iz obitelji ISO 14000.
Norme iz obitelji ISO 14000 mogu pružiti značajne ekonomske koristi, uključujući:
o Manje korištenje resursa i sirovina u proizvodnji
o Smanjenu potrošnju energije
o Povećanu djelotvornost procesa
o Smanjeno generiranje otpada i troškovi zbrinjavanja otpada
o Iskorištavanje obnovljivih izvora.

ISO 14001:2004
 Norma ISO 14001 prvi put je izdana 1996., a revidirana 2004.
 ISO 14001 daje zahtjeve za sustav upravljanja okolišem, a ispunjavanje tih zahtjeva traži
objektivne dokaze koji se podvrgavaju auditu kako bi se dokazalo da uspostavljeni sustav
upravljanja okolišem posluje učinkovito u skladu s normom.
 6 osnovnih zahtjeva koji su postavljeni u navedenoj normi: opći zahtjevi, politika upravljanja
okolišem, planiranje, primjena i rad, provjera i ocjena uprave/pregled upravljanja.

Sustav upravljanja okolišem certificiran je normom ISO 14001:2004 odnosno sustav upravljanja
okolišem koji ispunjava zahtjeve norme , omogućuje organizaciji bilo koje veličine ili djelatnosti da :
 Utvrdi i kontrolira učinak svojih aktivnosti , proizvoda i usluga na okoliš
 Kontinuirano unaređuje svoje poslovanje s ekološkog gledišta,
 Implementira sustavni pristup postavljanju i postizanju ciljeva zaštite okoliša i demonstriranju
postignuća.

Norma ISO 14001:2004 primjenjuje procese , aktivnosti i proizvode koji imaju utjecaha na okoliš.
Sustav upravljanja zaštitom okoliša pri tomu mora:
1. Ispuniti zakonske zahtjeve
2. Identificirati aspekte i utjecaj na okoliš
3. Odrediti postupanje u izvanrednim situacijama.

Razlozi za implementaciju norme ISO 14001:2004

 Pritisak od države ili drugih nacionalnih tijla zaduženih za zaštitu okoliša.
 Zahtjevi kupaca
 Rezanje troškova i smanjenje odgovornosti poduzeća.

Proces implementacije norme ISO 14001:2004

o 1.Donošenje strateške odluke o implementaciji certificiranog sustava upravljanja zaštitom
okoliša prema normi ISO 14001:2004 od strane uprave organizacije.
o 2.odabir tima zaduženog za implementaciju sustava upravljanja okolišem.
o 3.priprema projekta temeljena na edukaciji članova tima te informiranju organizacije o svrsi,
trajanju i učincima implementacije.
o 4. Izrada dokumentacije koja predstavlja vremenski najzahtjevniju točku.
o 5.provođenje internog audita koji ispituje djelotvornost i učinkovitost uspostavljenog sustava
upravljanja zaštitom okoliša kao i ukazuje na moguća područja poboljšanja.
o 6.provođenje upravine ocjene sustava
o 7.provođenje certifikacijskog audita.
o 8.otklanjanje otkrivenih neusuglašenosti.
o 9.zaprimanje certifikata.

6.TEMATSKA JEDINICA

Međunarodna norma za kvalitetu ISO 9001 razvijena je prvi puta 1987.godine.

Tek nakon devet godina izdana je nova ISO norma za sustave upravljanja okolišem ISO 14001:1996.
Ostale ISO norme razvijane su od 2005.godine pa nadalje. Od 2005.se objavljuje sve veći broj normi, a
neke od njih koje se često primjenjuju su :
 ISO 9001-sustav upravljanja kvalitetom- Zahtjevi
 ISO 14001- sustav upravljanja okolišem- Zahtjevi za smjernicama za upotrebu
 OHAS 18001- sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu
 ISO 20000- sustavi upravljanja uslugama u informacijskim tehnologijama
 ISO 22000- sustav upravljanja sigurnošću hrane- Zahtjevi za organizacije u lancu hrane
 ISO 22301- Društvena sigurnost- sustavi upravljanja kontinuitetom poslovanja- Zahtjevi
 ISO 26000- smjernice za društvenu odgovornost
 ISO/IEC 27001- Sustav upravljanja informacijskom sigurnošću- Zahtjevi
 ISO 31000-upravljanje rizicima- načela i smjernice
 ISO 50001-Sustavi upravljanja energijom- zahtjevi za smjernicama za upotrebu.

OHSAS je skraženica od engl.izraza Occupation Health and Safety Assessment Series. To je

međunarodno prihvaćena specifikacija nastala 1999.godine. Temelji se na postojećim normama, a
osnova za izradu je bila norma BS 8800. Norma OHSAS 18001 revidirana je 2007., kako bi se uskladila
s normama ISO 9001 i ISO14001 te preporukama ILO.

Sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu se sastoji se od sljedećih normi:

 OHSAS 18001- Sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu- Zahtjevi
 OHSAS 18002- Sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu- Smjernice za primjenu.

OHSAS 18001 je norma primjenjivana na organizacije koje žele:

o Uspostaviti sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu ( OH&SMS) radi minimiziranja
rizika za zaposlenike i ostale sudionike procesa koji su izloženi rizicima vezano uz aktivnosti
organizacije.
o Provoditi, održavati i kontinuirano poboljšavati OH&SMS
o Osigurati vlastitu usklađenost s utvrđenom politikom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu
o Demonstrirati tu usklađenost trećim osobama
o Certificirati OH&SMS

H.W.Heinrich je analizirao različite situacije i njihove posljedice. U svome istraživanju je došao do

omjera 300-29-1. Ovaj omjer govori da se na svakih 330 incidenata događa 300 incidenata bez
uočenog ozljeđivanja (90,9%), 29 manjih incidenata (8,8%),, i jedan fatalni incident (0,3%).

Na temelju Heinrichovog istraživanja Bird je razvio piramidu incidenata: na 3000 rizičnih situacija
događa se 600 incidenata bez uočenog ozljeđivanja ili oštećenja imovine, 30 manjih incidenata, 10
ozbiljnih incidenata i jedan incident s fatalnim posljedicama.

Ključni pojmovi koji su vezani uz sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu. ( OHSAS
18001:2007)
 Sigurnost- povezana s neugroženošću, zaštitom od nezgoda.
 Zdravlje- fizičko, mentalno i socijalno stanje, a ne samo odsutnost bolesti ili iznemoglosti
 Sigurnost na radu- stanje u kojem nema opasnosti.
 Opasnost- izvor, situacija s potencijalom ozljeđivanja
 Identifikacija opasnosti- proces prepoznavanja postojanja opasnosti
 Oštećenje zdravlja- prepoznatljivi različiti fizički ili mentalni uvjeti stvoreni ili pogoršani
radnom aktivnošću
 Incident- događaj vezan uz rad pri kojem dolazi do ozljede, bolesti ili smrti
 Zaštita zdravlja i sigurnosti na radu- uvjeti i čimbenici koji utječu na zdravlje ili sigurnost
zaposlenika, privremeno zaposlenih radnika, posjetitelja itd.
  Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu- dio sustava upravljanja organizacije
koji se koristi za razvoj i implementaciju vlastite politike zaštite zdravlja i sigurnosti
 Performanse zaštite zdravlja i sigurnosti na radu- mjerljivi rezultati upravljanja rizicima
zdravlja i sigurnosti na radu organizacije.

Norma OHSAS 18001 uspostavljena je na PDCA metodologiji. Zahtjevi počinju definiranjem politike i
planiranjem sustava , slijedi implementacija, tj.provedba planiranoga, nadzor i mjerenje ostvarenih
rezultata te poboljšanje i upravina ocjena sustava.

Potebno je izraditi politiku sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu iz koje će biti jasni
ciljevi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

Planiranje sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu uključuje: identifikaciju opasnosti,

procjenu rizika i određivanje kontrola; analizu zakonskih zahtjeva iz područja zaštite zdravlja i
sigurnosti na radu; uspostavu ciljeva OH & SMS.

Sustav sigurnosti u RH uključuje:

o Zakonodavstvo o zaštiti zaposlenika
o Propise o stručnoj izobrazbi zaposlenika za sigurnost
o Zaposlenike za sigurnost i zaštitu
o Propise o zdravstvenoj zaštiti i zaštiti pri radu
o Inspekcije rada
o Protupožarnu zaštitu
o Institucije za provedbu zaštite zaposlenika
o Propise o zaštiti i sigurnosti strojeva, uređaja i opreme
o Propise o zaštiti elektoinstalacija i ostalih instalacija.

Primjena i provedba OH & SMS uključuje osiguranje resursa, definiranje odgovornosti i ovlaštenja ,
edukacije zaposlenika, sustav komunikacije , dokumentaciju sustava, upravljanje procesima te
pripravnost i odaziv u hitnim situacijama.
Dokumentacija OH & SMS uključuje:
 Politiku sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu
 Opis elemenata OH & SMS i njihovih interakcija te reference za dokumente
 Dokumente, uključujući zapise koje zahtjeva norma
 Dokumente koje je organizacija odredila kao neophodne

Ulazni podaci za upravinu ocjenu sustava moraju uključivati:

 Rezultate internih audita i procjena sukladnosti sa zakonskim i ostalim zahtjevima koje je
organizacija prihvatila
 Rezultate sudjelovanja i savjetovanja
 Odgovarajuće komunikacije s vanjskim zainteresiranim stranama, uključujući pritužbe
 Performanse sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu
 Razinu ostvarenja ciljeva organizacije
 Status istraživanja incidenata, korektivnih i preventivnih aktivnosti
 Aktivnosti praćenja prethodnih ocjena uprave
 Promjene, uključujući razvoj zakonskih i ostalih zahtjeva koji se odnosno na sustav
upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu
 Preporuke za poboljšanja
Izlazni podaci za upravinu ocjenu sustava moraju uključivati privrženost kontinuiranome poboljšanju
te svaku odluku i akciju koja se odnosi na moguće izmjene:
 Performansi sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu
 Politike i ciljeva sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu
 Resursa
 Ostalih elemenata sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu.

Ispunjavanje ovih zahtjeva norme OHSAS 18001 omogućuje ostvarenje brojnih koristi za organizacije.
To su:
o Potencijalno smanjenje broja nezgoda na radu
o Potencijalno smanjenje zastoja i povezanih troškova
o Dokazivanje usklađenosti sa zakonima i regulativama
o Dokazivanje opredjeljenosti za zdravlje i sigurnost svim zainteresiranim stranama
o Dokazivanje primjene inovativnog i dugoročnog pristupa
o Olakšan pristup novim kupcima i poslovnim partnerima
o Bolje upravljanje rizicima zdravlja i sigurnosti
o Potencijalno smanjenje troškova osiguranja