UNIVERZITET U SARAJEVU

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI

ODSJEK GRAFIČKI DIZAJN
I CIKLUS STUDIJA

Seminarski rad iz Osnova fotografije I;

Kratak pregled hronologije nastanka i razvoja fotografije

Student: Profesor;
Zunđa Lejla Ivan Hrkaš

Sarajevo, oktobar, 2021.

1
Sadržaj;
Uvod u hronologiju nastanka i razvoja fotografije………………………………………………………3
Umjetnost fotografije…………………………………………………………………………………........3
Camera Obscura……………………………………………………………………………………..…….4
Fotografska hemija……………………………………………………………………………………..….5
Dagerotipija- Daguerre i Niepce…………………………………………………….…………………….6
Nastanak pozitivne slike Niepcea…………………………………………………….…………...
……….7
Dagerotipija…………………………………………………….…………………………….…………….8
Optika…………………………………………………………………………………………………...….9
Talbot……………………………………………………………………………………………………...10
Kolodijumska emulzija i suhe ploče…………………………………………………………………….11
Usavršavanje optike i kamere …………………………………………………………………..………12
Kinatografija……………………………………………………………………………………………...13
Pojava filmova……………………………………………………………………………………………14

2
UVOD U HRONOLOGIJU NASTANKA I RAZVOJA FOTOGRAFIJE

Umjetnost fotografije
Značaj fotografije nesumnjivo je izniman. Ona predstavlja sve što je ovdje i sada, stvarnost, sve što
se u datom trenutku nalazi pred njom. Fotografija reprodukuje prostor, ona je grafička umjetnost.
Fotografija = impresija=dokument događaja

Fotografija podrazumijeva slikanje svjetlošću, pomoću optičkog instrumenta. Pruža nam vizuelnu
kultivisanost i raznovrsni spektar manifestacije vizuelnih umjetnosti.
Naziv potiče od grčke riječi phos ("svijetlo") i graphis ("crtanje") ili graphê = "crtanje pomoću svjetlosti”.

3
Camera Obscura

Postupak pronalaska fotografije bio je dugotrajan proces. Takav pronalazak nije rezultat rada
jednog čovjeka. Počevši od najdavnijih vremena pa sve do danas, različitim metodama i istraživanjima u
konačnici pronađena je jedinstvena tehnika kojom danas dobijamo fotografiju. Kako bismo shvatili tu
tehniku, neophodno je da se vratimo na same početke i preteče fotografije kao grafičke umjetnosti, pa čak
i Aristotelova vremena sve do Alhazena od Basre, koji je napravio najstariji zapis ove naprave.
Camera obscura je naprava na kojoj se zasniva današnja fotografska tehnika. Kako samo njeno ime kaže
(tal. camera = soba, prostorija, komora i (tal.) obscura = zamračen, maračan) to je zamračena soba sa
otvorom na jednom zidu. Svjetlost se reflektira sa spoljnih objekata, i prolazi kroz otvor. Na suprotnom
zidu kamere obskure stvara obrnutu sliku spoljnih objekata.
Prvobitna uloga jeste promatranje pomračenja sunca bez opasnosti za oči direktnim gledanjem.
Leonardo da Vinci u svojim bilježnicama ostavio je dva opisa kamere obskure.
Na drvorezima Albrechta Durera u knjizi Underweysung prikazani su učenici koji koriste napravu za
crtanje i proučavanje perspektive, 1525. godine.
Kamera obskura nije nužno morala biti soba, kako je objasnio Napuljski naučnik Giovanni Battista della
Porta u svom djelu Magiae naturalis. Kameru obskuru opisao je kao spravu za crtanje, pogodnu naročito
za portrete. Model koji portretiramo, trebao bi se postaviti na sunce, a kamera obskura pružala bi konturne
obrise prema kojima bismo ih izvukli.
Zahvaljujući ovome kamera obskura dobila je mnogo oštriju i svjetliju sliku, te nije bila obrnuta već prava
i mnogo pogodnija za crtanje, zbog umetanja sabirnog, biokonveksnog sočiva u otvor, te postavljanju
ogledala između sočiva i mat stakla na 45°.
Kamera obskura čije se ogledalo sa obrnutom slikom vraća u pravu radi podešavanja oštrine opisano je u
djelu Johanna Zahna iz Wurtzburga, Oculus artificus teledioptricus sive telescopium, 1685. godine. Takva
kamera obskura ima sve odlike današnje refleksne kamere.
Pojavljuje se upotreba sočiva različitih žižnih daljina što omogućava različite veličine slike ( kamera
Johanna Zahna 23 cm visine i širine, mat staklo i unutrašnjost obojena u crno).
Kamera obskura u obliku šatora na čijem vrhu je sabirno sočivo i ogledalo koje projicira sliku na tablu za
crtanje, kako bi se skicirali spoljašnji objekti, Johanna Keplera koji je koristio za geodezijska mjerenja
( mjerenja površine).

4
Fotografska hemija

Nezavisno od kamere obskure dolazi do upoznavanja materija koje su osjetljive ili pak blijede i
mijenjaju se na svjetlost, jedne od njih bile su srebrne soli.
Eksperimenti Johanna Heinrich Schulza dokazali su osjetljivost srebrnih soli na svjetlost, ali ne i do
trajnog sačuvanja fotografije, zbog nepoznavanja njihovog uticaja u kameri obskuri.
Bio je potreban cijeli vijek kako bi se kamera obskura dovela u spoj sa osjetljivošću srebrnih soli.
Thomas Wedgewood okušao se u eksperimentu koristeći njihovu osjetljivost u prenosu silueta predmeta
na papir, krila, cvijeća i slično. Nakon neuspješnih pokušaja odustao je od ovog eksperimenta.
Wedgewood je nadolazio na ideju da se za dobijanje slike koristi kamera obskura ali je njegov zaključak
da je ona preslaba, kako bi se sa njom moglo nešto postići.
Humpry Davy, prijatelj Wedgewooda iznio je njegov postupak u Kraljevskom društvu i slučajno došao do
mogućnosti da pomoću amonijaka fiksira sliku.

5
Dagerotipija- Daguerre i Niepce

Dagerotipija predstavlja proces koji je doveo do pronalaska fotografije, a ostavrili su ga Daguerre

i Niepce. Obojica su zasebno radili na dobijanju slike na osjetljivoj emulziji pomoću kamere obskure.
Upoznali su se preko optičara Chevaliera Arthura , francuza koji je za obojicu izrađivao kamere obskure.
Povod njihovog upoznavanja bio je mladić koji je tvrdio da je otkrio postupak trajnog dobijanja slike,
pokazivajući slike i bočicu u kojoj je nosio tečnost sa osjetljivom materijom. Zajedno su odlučili nastaviti
istraživanje, nakon sklapanja ugovora i razmjene iskustava.
Prvenstvo pronalaska fotografije pripada Josephu Nicephore Niepceu ( 1765.-1833.)- istraživanje slike na
bazi osjetljivosti asfalta. Prilikom posjete bratu u London obavijestio je 1827. godine Kraljevsko društvo o
pronalasku, ali kako je objasnio odbiti proces, nisu ga željeli primiti i registrovati pronalazak. Naime,
njegov istraživački duh privukla je tehnika litografije, u kojoj je želio promijeniti samu tehniku putem
nanošenja crteža na litografski kamen pomoću svjetla. Zaista je dobio negativne slike na staklu, metalu i
papiru, iako nisu bile sasvim savršene. To su prve ostvarene fotografije.

6
Nastanak pozitivne slike Niepcea

Niepcetovi principi optičkog prenosa slike zasnivali su se uz pomoć svjetlosti u kameri obskuri
1826. godine. Niepce je metalnu ploču prevlačio slojem lavandinog ulja i bitumena ( tečni rastvor asfalta).
Ekspozicija je trajala 8 sati. Nakon ekspozicije je ponovo potapao u tečnost koja rastvara bitumen.
Svjetlost otvrdnjava bitumen i na osvjetljenim mjestima teže se rastvara nego na neosvjetljenim. Dijelovi
nagriženi kiselinom su bile sjenke, a svijetli dijelovi objekti. Premazivanjem ploče dobijala se pozitivna
slika. Prvu fotografiju otkrio je historičar fotografije Helmut Granshajm, 1952. pod nazivom „Pogled na
golubarnik“

7
Dagerotipija

U dogovoru sa Niepceom, Daguerrova istraživanja zasnivala su se na srebrnim solima, ali su bila

neuspješna. Nakon Niepceove smrti, Daguerre pravi ugovor sa njegovim sinom te nastavljaju istraživanja
i eksperimente sa srebrnim solima.
Ostvario je postupak koji nazivamo dagerotipija, to je prvi pravi fotografski postupak koji je počeo da se
masovno primjenjuje. Naime unio je izmjene u Niepceov proces, koristeći jodid-srebra umjesto bitumena.
Posrebrena ploča izlagana je jodnoj pari, te je nevidljiva slika učinjena vidljivom, jer je razvijana u pari
žive, te fiksirana u natrijum sulfatu.
Daguerrovo otkriće objavljeno je u referatu fizičara i astronoma Aragoa, koji je ovo smatrao epohalnim
otkrićem, te je objavljeno dvije godine nakon otkrića pred francuskom Akdemijom nauka. Od tada
dagerotipija se širila i počela široko primjenjivati. Ovaj dan smatra se rođenjem fotografije.
Dagerotipija je bila vidljiva kao pozitiv i negativ, ovisno o uglu u kojem je posmatrana, ploče su bile
unikatne i nisu se mogle umnožavati.
Mnoštvo ljudi željelo je svoj portret, te su otvoreni dagerotipski studiji i izložbe. Ateljeli dagerotipista
nalazili su se na krovovima zgrada, ljudi su čekali u redovima i ona je doživjela svoj vrhunac. Glomazni
aparati težine 5o kg bili su uobučajena oprema sa ekspozicijom koja je trajala po nekoliko minuta.
Daguerre sa polubratom osniva unosnu proizvodnju kamera sa potpisom i serijskim brojem.

8
Optika

Objektivi Daguerra i Niepcea nisu bili savršeni i imali su malu svjetlosnu jačinu, a kako je osjetljivost
ploče mala , ekspozicije su duge, tako su uslijedila usavršavanja. Andreas Von Ettinghausen na francuskoj
Akademiji primjetio je problematiku u procesu dagerotipije, o čemu je pričao sa Josefom Maxom
Petzvalom koji je bio matematičar. Josef ga je doveo u vezu sa proizvođačem optičkih instrumenata, Peter
Von Voigtlanderom sa kojim sklapa dogovor.

Naime odlučuju da naprave objektiv koji bi zadovoljio potrebe dagerotipije za svjetlosno jakim
objektivom. U roku od jedne godine Petzval je proračunao novi objektiv- čuveni PETZVAL
OBJEKTIV. Ovaj objektiv bio je glavni instrument svih portretista 60 godina. Ekspozicije su bile 16 puta
kraće nego li kod starijih objektiva, a potražnja je bila ogromna. Petzvalov objektiv bio je poznatiji pod
nazivom njemački objektiv.

9
Talbot

Fotografija na papiru, pozitiv i negativ potiču od Williama Henry Fox Talbota. Čak prije
dagerotipije Talbot je vršio eksperimente u oblasti fotografije. Nezavisno je počeo eksperimentisati 1835.
godine gdje je dobio prve minijature na papiru.
Ovaj eksperiment iznio je Kraljevskom društvu i zaštito ga je patentom, prethodno ubrzavajući ga nakon
pojave dagerotipije.
Talbotov proces naziva se kalotipija, koji je preimenovao u talbotipiju. Natapao je papir srebrenim
hloridom unosio ga u kameru obskuru i dobijao negativ, a posvjetljivanjem je dobio neograničen broj
pozitiva.
Talbot je zasnovao princip pozitiv- negativ, na čemu i danas počiva fotografija.
Prvi put se naziv fotografije spominje u Talbotovoj prepisci sa astronomom Herselom.
Talbotipija bila je naprednija od dagerotipije koja je u jednu ruku bila unikatna slijepa ulica.
Problem talbotipije bio je nedostatak oštrine i samo posvjetljivanje koje je bilo grubo, za razliku od
skupocjenije dagerotipije.
Srpski litograf Anastas Jovanović među prvima prihvata tehniku talbotipije, kao i David Octavius Hill i
Robert Adamson koji iza sebe ostavljaju mnogobrojne portrete među kojima su i najljepši ikada ostvareni.
Talbotove fotografije

10
Kolodijumska emulzija

Kako je talbotipski negativ bio grub, dolazi do razvoja procesa, s tim što je negativ bio na staklu,
a taj pomak uvodi Niepce de Saint. Victor. Kolodijumski proces otkrio je Le Gray, a postupak opisuje
Scott Archer 1851. godine
Kolodijumska emulzija davala je finu sliku, velike oštrine i imala povećanu osjetljivost nehativske ploče.
Proces kolodijumske emulzije dugo se zadržao i pored modernijih procesa. Zadržao se skoro do danas.
Zahvaljujući kolodijumskoj tzv. mokroj ploči ona je postala sve zastupljenija.
Mokre ploče morale su biti odmah razvijanem ova tehnika potpuno zamjenjuje dagerotipiju. Fotografi
nose laboratorije u šatorima i obavljaju snimanje na licu mjesta. Mnogi fotografi su posjećivali različite
dijelove svijeta zahvaljujućišatorima- laboratorijama. U ovom periodu nastaju Nadarovi snimci sa balkona
i rađa se aero- fotografija.

Suhe ploče

Pojava suhih ploča omogućava amatersku fotografiju. Zahvaljujući suhim pločama koje su otkrili
Le Gray i Rusell, fotografski proces postao je jednostavan, svako se mogao baviti fotografijom, razvijati,
kopirati i snimati.
Proizvodnja papira i osjetljivih ploča doživjela je veliki uspon. Charless Bennet uspijeva snimati sa
najbržom ekspozicijom. Maddox je razvio ploče na bazi želatinske emulzije, ovim otkrićem i pojavom
ceululoidnog filma, koji je došao sa George Estmannom, mladićem oduševljenim dagerotipijom koji se
pojavljivao sa šatorom na leđima, počinje pravi početak filmske industrije.
Estmannova kompanija počela je proizvoditi fotografski materijal nakon njegovih neuspjelih pokušaja
izrade suhih ploča.
Estmann konstruiše 1888. kameru pod nazivom KODAK- naziv koji se na svim jezicima isto izgovara,
koja je po njegovoj ideji bila namijenjna najširoj publici. Kamera je imala 100 snimaka, vraćana je u
fabriku, gdje su one izrađivane i pinovo vraćane napunjene. Moto kamere; „ Vi pritisnite obarač, mi
radimo sve ostalo.!“
Godwinn patentira rol-film sa celuloidnom trakom, što je omogućavalo punjenje kamera na dnevnoj
svjetlosti. To je početak moderne ere u fotografiji.

11
Usavršavanje optike i kamere

Kada govorimo o razvoju I usavršavanju optikem Denis Taylor konstruiše Cooke-lens. Zeiss dr
Paul Rudolph, konstruiše Tessar i Planar, koji je jedan od najsavršenijih modernih objektiva u današnjoj
modernizovanoj verziji. Oscar Barnack pravi novi korak u fotografskoj tehnici, sa kamerom Leic, on je
zapravo otac 35-mm fotografije.
Contax, Exacta, Rolleiflex kamere su koje obilježavaju modernu fotografsku eru, zajedno sa, japanskim
kamerama Nicon, Canon, i Pentax.

12
Kinematografija

Pronalazak fotografije i njena ekspanzija imali su nevjerovatan utjecaj na pojavu kinematografije.

Fenomen pokretne slike oduvijek je bio proučavan. Louis Lumiere je krajem 1894. sastavio princip
kinematografske slike. PRVI SNIMLJENI FILM BIO JE IZLAZAK RADNIKA IZ FABRIKE
LUMIERE. Prvi put je prikazan 22. 03. 1895. u „Indijskom salonu.“ 1900. te, Lumiere na džinovskom
platnu zajedno sa bratom prikazuje filmove u sali kapaciteta 25 00 ljudi. Prikazivanje „živih slika“ bilo je
nevjerovatno i kinematografija kreće u svijet velikom brzinom.Lumierove predstave oduševile su braću
Pathe. Charles Pathe promijenio je orjentaciju ka kinematografiji nakon očaranja filmom. Razdvojio se od
brata i zajedničkog bavljenja fonografima.
Ubrzo je firma Pathe, počela da proizvodi filmsku traku. Ova firma je postala gigant sa filijalama od
Rusije do Amerike. Pathe je postao i nesumnjivo tvorac svjetske kinematografske industrije kao i glavni
proizvođač filmske trake.

13
Kolor fotografija
Nakon mogućnosti dobijanja slike putem optičkog instrumenta nastojala se istražiti mogućnost
dobijanja kolor fotografija, fotografija u boji.
Na osnovu Newtonovog istraživanja o komponentama sunčeve svjetlosti, da se trima bojama žutom,
plavom i crvenom mogu dobiti sve ostale boje, Maxwell je 1859. godine otvorio put istraživanju o boji.
Na istu površinu projicirao je tri diapozitiva u boji te dobio sliku objekta u boji. Maxwel je tretirao ovaj
eksperiment teorijski dok je Ducos du Hauron ostvario tehniku snimanja u boji, nastavivši Maxwelov
proces. Hauronove fotografije mogle su se promatrati aditivnom i supstraktivnom metodom. Nedostatak
ovog otkrića je bila nemogućnost snimanja tri uzastopna snimka, kroz obojene filtre, koji prave snimak
objekata koji se kreću .
Sljedeći korak predstavlja troslojni film, gdje svaki sloj nosi jednu osnovnu boju.

Pojava filmova

14
 Dva muzičara, saradnici američkog Kodaka, Leopold Mannes i Leopold Godowsky, pronalaze
formulu za KODAKCHROME 35 mm, a ubrzo se pojavljuje i AGFACOLOR, njemačke firme Agfa. Ovi
filmovi su davali diapozitive u boji. Dolazi do pojave KODACOLOR 1942.- negativ kolor filma čijim se
kopiranje dobija pozitivna slika u boji. Neki od preostalih filmova su ;
-

-KODAK EKTACHROME- sječeni film, prvi kolor film za individualno razvijanje van fabrike (ubrzo se
ovaj film proizvodi i kao rol i kino film).
-ESTMANN COLOR NEGATIVE film namijenjen kinematografskom snimanju u boji.

15