PPOŠ ”Isa-beg Ishaković” SARAJEVO

Tema iz kolektivnog stručnog usavršavanja

KAKO ODRŽATI INTERESANTAN ČAS?

Nastavnica: ARNELA HAJDAREVIĆ Sarajevo, decembar 2021.

SADRŽAJ
1. Uvod..................................................................................................................................1
2. Strategije............................................................................................................................1

2. 1. U lekciju inkorporirati misteriju i tajnovitost…………………………………………1

2. 2. Što manje ponavljati materijale koje koristimo u učionici…………………………….1

2. 3. Igre.................................................................................................................................2
2. 4. Upotreba moderne tehnologije………………………………………………………...2

2. 5. Stav nastavnika………………………………………………………………………...2

2. 6. Interaktivan rad u učionici……………………………………………………………..3

2. 7. Povezivanje gradiva sa svakodnevnim životom učenika………………………………3

2. 8. Samostalan rad na projektima………………………………………………………….4

1. Uvod
Mnogo puta učitelju ili nastavniku se desi da osmisli i napiše odličnu pripremu za čas, ili neku
aktivnost za koju misli da će držati učenike zainteresovanim, a onda se u praksi ispostavi da
učenici nisu uopšte zainteresovani, da zijevaju i dosađuju se, zure u plafon, okreću se
razgovoraju sa drugovima i sl.

Zbog ovoga je važno da nastavnik nađe načine kako da drži učeničku pažnju i da ih motiviše da
rade, slušaju I aktivno učestvuju na času.

Decenijama, učitelji pokušavaju uvesti nove strategije podučavanja kako bi učenike zaintrigirali i
učinili učenje interesantnim. Dok su se neke strategije pokazale neuspješnim, neke su se
pokazale prilično efektivnim.

2. Strategije
Navest ću neke od strategija koje su se pokazale kao najuspješnije:

1. U lekciju inkorporirati misteriju i tajnovitost

Učenje može biti zabavno kada unaprijed ne znaš šta da očekuješ. Učenici vole ići na časove kod
nastavnika kod kojih su takve aktivnosti uvijek prisutne. Ovi nastavnici uključe neku vrstu
iznenađenja ili tajnovitosti u lekciji, obično na početku časa.

Učenici mogu biti uvedeni u lekciju na različite načine. Može im se dati da kod kuće određeno
vrijeme istražuju neke teme, pripreme prezentacije, kvizove, igre i sl. Većina učenika voli
ovakve zadatke , a njihovi drugovi sa interesovanjem učesvuju na ovakvim časovima.

Na početku časa pomoću određenih nastavnih sredstava ili materijala, postavljajući pitanja, dati
učenicima šansu da sami pokušaju pogoditi o čemu će lekcija biti.

Oni će pokazati uzbuđenje i ushićenost dok nagađaju o čemu će učiti.

2. Što manje ponavljati materijale koje koristimo u učionici

Potrebno je ispravno uraditi ponavljanje prethodno pređeno gradivo, ali ne uvijek na isti način jer
je to monotono za učenike.

Postoje razne igre kroz koje uspješno možemo da izvježbamo i ponovimo pređeno gradivo.
Dobra opcija je da učenici sami nacrtaju piramidu 3-2-1 i napišu 3 stvari koje su naučili, 2 stvari
koje su im bile zanimljive i 1 pitanje koje ih još muči. Učenici koji žele mogu da pročitaju šta su
napisali i tako zajedno ponovimo gradivo.

3. Igre

Igre u učionici uvijek pomažu i za djecu u prvom i devetom razredu. Igre treba prilagoditi
uzrastu i gradivu koje radimo.

U situaciji kada je većina učenika nezainteresovana da sluša ili prati ono što se radi na času, kada
je atmosfera monotona – igra će popraviti stanje. Djeca, jednostavno, daju sebi oduška, takmiče
se, fizički se aktiviraju i budu sretna.

Ples ili neka vrsta fizičke vježbe ili druge aktivnosti prekida monotoniju i vraća pozitivan stav
kod učenika.

4. Upotreba moderne tehnologije

U ovom modernom dobu izuzetno razvijene tehnologije - upravo upotreba tehnologije može
nam poboljšati ili spasiti dosadan čas.

Danas , djeca vole elektroniku i trebamo je na različite načine inkorporirati i koristiti u nastavi.
Ako nam je u učionici dostupan internet , tada imamo bezbroj mogućnosti da zainteresujemo
učenike, bilo da koristimo gotove sadržaje ili da koristimo sadržaje koje smo ranije pripremili i
prezentujemo ih učenicima u vidu prezentacija, kvizova, igara, gledanja videa i sl.

5. Stav nastavnika

Podučavanje ne mora i ne može podrazumijevati totalno autoritativan stav i ozbiljan izraz lica
nastavnika na času. Nastavnici treba da budu efektivni, ali to ne znači da moraju imati ledeni
izraz lica i ophoditi se krajnje rezervisano prema učenicima tokom svih 45 minuta časa.
Ovakvim stavom postižemo da se učenici pribojavaju nastavnika, ali i neodobravanje ,
nezainteresovanost za predavanja itd.

Kada u učionici vlada dosada i nezainteresovanost potrebno je relaksirati stvari malo, na način ih
shvatimo i da dozvolimo učenicima da imaju svoje izbore, različita interesovanja i da im
odgovaraju drugačiji stilovi podučavanja. Nijestrašno, čak je poželjno da se ponekad našalimo,
nasmijemo i zabavimo zajedno na času. Naravno, stvari nam ne smiju izmaknuti kontroli, te da u
učionici imamo nered i viku, nedisciplinu i neuvažavanje nastavnika.
Često možemo čuti da su učenici zainteresovaniji za lekciju ako je nastavnik opušteniji. Čak I
ako učenici osjete neku vrstu bliskosti sa nastavnikom, ili vide da mu je stalo da ih nauči, osjete
nastavnikovu strast dok drži čas, takav nastavnik će više postići u radu sa djecom.

6. Interaktivan rad u učionici

Lekcije treba da budu interaktivne, tj. da ravnopravno sudjeluju i nastavnik i učenici.

Tradicionalni način podučavanja, stajanje nastavnika ispred učenika , držanje predavanja uz
“gvozdenu” disciplinu, dok oni slušaju i eventualno, hvataju bilješke u sveske , se nije pokazao
efikasnim, naročito u današnje vrijeme kada su djeca izložena različitim utjecajima društva u
kojem žive, medijima i tehnologiji.

Današnja djeca , često ne mogu dugo držati pažnju na onome što im se prezentuje, žele
raznolikost, brzu i čestu izmjenu aktivnosti , pa čak i izmjenu visine nastavnikovog glasa. Ako je
glas nastavnika monoton, ako je to duže predavanje ili ujednačeno glasno čitanje iz udžbenika ,
60 posto časova je dosadno, pokazalo je jedno nedavno istraživanje provedeno u školama u
Velikoj Britaniji.

Što su učenici više uključeni u lekciju, to su više zainteresovani, vise razmišljaju, više uče I više
pamte. Zbog toga treba djeci dozvoliti da kažu svoje ideje, iznesu misli i zamisli, postavljaju
pitanja nastavniku, da budu predavači, prezenteri, koordinatori, urade praktično sve što je
moguće. Dobra strategija je i dovesti gosta na čas, fizički ili putem video linka I dozvoliti
učenicima da izravno komuniciraju sa njim, postavljaju pitanja i sl. Svaka drugačija situacija
izaziva radoznalost kod učenika, podiže pažnju i zainteresovanost za ono o čemu se uči.

7. Povezivanje gradiva sa svakodnevnim životom učenika

Povezati ono što učimo sa svakodnevnim životom učenika, vrlo je važno. Djeci je, sigurno , bliže
ono što je realno, ono što vide, čuju ili dožive i još ako shvate da će im to što uče biti korisno, da
će im trebati, odnosno da će to moći iskoristiti u životu, bit će mnogo zainteresovaniji da slušaju
i uče.

Ako konstantno pitaju zašto nešto uče jer smatraju da im to neće trebati ili biti korisno, a
nastavnik odgovara sa samo “zato”, takav nastavnik će izgubiti kredibilitet i učenici ga neće
slušati. Ako im se da konkretan primjer koristi onoga o čemu učimo, to će dati smisao času.
 8. Samostalan rad na projektima

Zadnjih godina efikasnim se pokazalo podučavanje i učenje gdje se učenicima daju teme ili
projekti koje rade u grupama, kod kuće, a onda to prezentuju na času, raspravljaju o onome što
su čuli i vidjeli, kritikuju ili daju prijedloge za poboljšanje viđenog.

Ovakvi časovi su zanimljivi, djeca se osjećaju sposobnim, bitnim i željni su pokazati se u što
boljem svjetlu pred drugovima i nastavnikom, što dovodi do marljivog rada i interesantnih
časova.

Nastavnici bi trebali razumjeti i uvažavati potrebe učenika, njihove prioritete i interesovanja.

Nastavnicima treba biti jasno da svi učenici ne vole svaki predmet, da ih neki predmeti interesuju
manje, neki vise, i u skladu sa tim se ponašati u učionici.