Larissa Bookman

SJAJ PLAVIH
OČIJU
 Bilo je to u drugoj sedmici lipnja. Mala jahta, pod imenom "Marietta"
ljuljala se na mirnoj vodi jezera Superior. Ali, tog popodneva na horizontu su
se pojavili prijeteći, tamni oblaci. Zavladala je zastrašujuća tama, a iznenadni
jak vjetar uzburkao je dotad mirnu površinu vode.
U glavnoj kabini "Mariette", na prostranoj sofi, ležao je Michael
Jefferson Smith. Spavao je mirnim snom. Upozoravajuće kapi kiše odzvanjale
su palubom, a zatim je malu jahtu zahvatilo veliko nevrijeme. Tamnim nebom
prolomio se snažan grom i odjeknuo poput pucnja. Michael je otvorio oči i
nekoliko trenutaka izgubljeno gledao oko sebe. Ogromni valovi su
preplavljivali palubu, poigravajući se "Mariettom" kao s igračkom.
- Oh, Bože! - promrmljao je Michael, shvativši da je jahtu zahvatila
snažna oluja. Paničnim pokretima pokušao je uključiti motor i uspostaviti
radio-vezu s obalskom stražom. Uz pomoć instrumenata ustanovio je da se
nalazi daleko od obale. Odredio je kurs i požurio kako bi što prije našao
utočište u nekoj mirnoj marini. Iznenada, ispred njega su se ukazali obrisi
ogromnog plovećeg objekta. Michael je u trenutku shvatio da je sudar
neizbježan. Nije mogao ništa učiniti da bi izbjegao taj ploveći neboder. Istrčao
je na palubu i pokušao osloboditi čamac za spašavanje. U idućem trenutku
svjetlost munje je zaparala nebo i Michael je jasno vidio ogroman stari
jedrenjak, udaljen svega nekoliko metara od "Mariette". Jedan sitni mladić
stajao je na palubi, panično je mahao i nešto dovikivao. Pronašli su me,
pomislio je Michael, sjećajući se njihovog posljednjeg pokušaja da ga ubiju.
Ali jedini izlaz iz ove situacije bio je da se što prije domogne starog jedrenjaka.
U trenutku kad je "Marietta" svom snagom pramcem udarila o jedrenjak,
Michael je skočio u vodu i snažno zaplivao boreći se za svoj život. Netko je
spustio ljestve od užeta i Michael se posljednjim atomima snage počeo se
penjati. Prihvatio je ispruženu ruku i već idućeg trenutka se našao na palubi
velikog broda. Savladao ga je umor i izgubio je svijest. Sandy Carson uplašeno
je promatrala nepoznatog čovjeka. S naporom se pokušala prisjetiti što je
naučila na tečaju prve pomoći. Okrenula ga je na leđa i pokušala mu izbaciti
vodu iz pluća. Iznenadna oluja veoma ju je uplašila kad je izašla na palubu i
vidjela da "Blubel" nije više privezan za obalu. Ni sama nije znala kako, ali
užad su popucala i snažna struja ponijela je brod na pučinu. Bez uspjeha je
pokušala aktivirati motore koji već godinama nisu vršili svoju funkciju.
Vrhunac svega bio je kad je ugledala jahtu koja se prijeteći približavala
"Blubel" s bočne strane. Istrčala je na palubu i pokušala upozoriti neopreznog
mornara. Ali sve je već bilo kasno. Nakon sudara, ugledala je čovjeka koji se
bori za svoj život i upotrijebila svu svoju snagu da mu u tome pomogne.
Uplašeno je promatrala njegovo tijelo. Zabacila je glavu, otvorila mu
usta i nadvila se nad njega.
- Molim te - prošaptala je. - Probudi se, kaži nešto.
Promatrajući ga, Sandy je osjetila da je obuzima neki čudan strah. Na
palubi "Blubel" ležao je vrlo zgodan muškarac. Njegovo muževno lice bilo je
uokvireno tamnim kovrčama. Duge guste trepavice pravile su sjene na
njegovim obrazima, a zatim su zatreptale. Prodorno plave oči gledale su u nju
odlučno.
Iznenada je ugledala snažnu šaku i osjetila neizreciv bol. Snažan udarac
odbacio ju je nekoliko metara i lupila je u ogradu broda. Protresla je glavom i
dodirnula bolno mjesto. Činilo joj se da joj je vilica slomljena.
Bez daha i u panici zaboravila je na bol. Gledala je u čovjeka koji se s
mukom podigao i krenuo prema njoj. Namjera mu se vidjela u očima. Panično
je počela pipati oko sebe u polutami, pitajući se kakvog je to luđaka upravo
spasila možda od sigurne smrti. Pod rukom je osjetila drvenu motku, čvrsto je
uhvatila i energično zamahnula njom kao palicom za bejzbol.
Muškarac je imao majicu bez rukava i jasno je mogla vidjeti njegovo
snažno mišićavo tijelo. A njegov oštar pogled pun mržnje oduzimao joj je dah.
Na dijelu lica i ramenu imao je uočljiv ožiljak. Sandy je znala da protiv tog
snažnog stranca neće imati šanse.
Michael je skupio i posljednje atome snage. Bio je bijesan i to mu je dalo
neku čudnu energiju. Odlučno je krenuo prema svom protivniku, ali na
nekoliko koraka od njega zastao je iznenađen.
- Ti si žena - rekao je više za sebe. Upravo je svom snagom udario
nezaštićeno, nježno žensko biće.
- Samo učini još jedan korak i razbit ću ti glavu ovom motkom - počela
je vikati Sandy. Toliko se tresla što od straha što od hladnoće da se jedva
održavala na nogama.
- Hej, mislio sam da si muško - rekao je Michael, vidjevši da joj usne
krvare, ponovio je. - Žao mi je, mislio sam da si muško, ova prokleta grdosija
uništila je moju jahtu.
- Ti si naletio na mene! - vikala je Sandy. - Ostani gdje si! - koraknula je
unazad i visoko podigla motku. Bila je spremna za napad.
- Hoćeš li spustiti tu motku. Ne bih te udario da sam znao da si žensko.
Ne možemo vječno stajati ovdje na kiši i vjetru. Uđimo unutra i razjasnimo
ovaj nesporazum.
- Ti idi naprijed - reče Sandy odlučno. Još uvijek je čvrsto držala svoje
sredstvo za obranu i krenula za njim. Zatvorila je vrata za sobom i ponovo
podigla motku.
- Spusti to. Žao mi je što sam te udario - ponovio je Michael. Ali Sandy
je još odlučnije zamahnula.
- Tko si ti? - upitala je. Bila je uvjerena da se ispred nje nalazi okorjeli
kriminalac.
- Ja sam... - zastao je na trenutak. Morao je sakriti svoj pravi identitet,
kao što je obećao da će učiniti. - Miles Sith. - Odlučio je da joj ne kaže svoje
pravo ime bar dok je bolje ne upozna.
- Ja sam Sandy Carson - primijetila je njegovu nesigurnost i posumnjala
je da je to njegovo pravo ime.
- Udarila si u moju jahtu - reče Michael.
- Ne. Ti si udario u moj brod - rekla je Sandy ljutito.
- O tome ćemo raspraviti kasnije! A sada ostavi tu motku. Ja sam
bezopasan.
Njoj nije izgledao bezopasno. Duboko je uzdahnula, pitajući se da li da
mu vjeruje ili ne?
Sa stola je uzeo jednu salvetu i pošao prema njoj.
- Usna ti krvari - rekao je, gledajući u njene krupne oči. Nikada neće
oprostiti sebi što ju je udario. - Budi mirna - lagano je pružio ruku prema
njenom licu. Glas mu je bio dubok i topao. Strah i ljutnja su nestale kao magla
otpuhana vjetrom. Cijelim svojim bićem osjetila je toplinu njegova dodira.
 - Da li uvijek napadaš nepoznate muškarce drvenom motkom? - upitao
je iznenada.
- Ovo mi je bio prvi put - rekla je tiho.
- I meni. Stvarno mi je žao. Ali, ti si uništila "Mariettu".
- Rekla sam ti već! Nisam ja naletjela na tebe, nego ti na mene! - bunila
se Sandy.
- Što radi ova grdosija na jezeru po ovakvom vremenu - upitao je Michael
i slobodnom rukom skinuo kapu s njene glave, približivši joj, se još više.
Hladnoća je nestala, a neka čudna toplina se počela razlijevati njenim tijelom.
- "Blubel" nije nikakva grdosija već prelijepi jedrenjak - rekla je odlučno.
- Bio je privezan za obalu, ne znam što se dogodilo s užadima, ali kad sam
shvatila, u kakvoj se situaciji nalazim pokušala sam uključiti motore, ali...
Nisam znala kako.
- Nisi znala uključiti motor? - iznenada je ponovio Michael.
- Ne! - reče Sandy - Pretpostavljam da ću morati to naučiti.
- Dovraga, to si trebala davno naučiti - rekao je ljutito i odmaknuo se od
nje. - Nisam nikada sreo nekog tko posjeduje brod da ne zna uključiti motor.
Sve što je trebalo učiniti je da okreneš pravi ključ.
- Toliko i ja znam - rekla je hladno. - Pokušala sam ga okrenuti i...
- Slomila si ga. - prekinuo ju je nervozno.
- Dopusti mi da završim! Sve što znam o brodovima je to da plove po
vodi. I ovo nije moj brod. "Blubel" pripada mojoj sestri i njenom mužu. Rekli
su mi da dođem i da se odmorim nekoliko nedjelja. "Blubel" je otkada znam
za njega uvijek bio vezan za obalu, nikada nije plovio jezerom. Okrenula sam
ključ. Ali motori se nisu htjeli aktivirati.
- To je dovoljno dobar razlog. Izgleda da sam pretjerao u donošenju
zaključka - rekao je smirenijim tonom.
- Prihvaćam ispriku. Hvala bogu što generator još uvijek radi, inače
bismo ostali i bez struje.
- Moram pokušati pokrenuti motore. Ako ne uspijemo, brod će se vrlo
brzo napuniti vodom i potonut će kao "Mariette". Gdje su motori? Na palubi
ili u unutrašnjosti broda?
 - Motori su točno ispod nas - rekla je Sandy. - Ti se stvarno moraš suočiti
sa činjenicom da si ti naletio na mene, a ne ja na tebe. Da se nisam čvrsto držala
za ogradu pala bih u jezero od strahovitog udara.
- O tome ćemo razgovarati kada pozovem kompaniju za osiguranje. A
sad bi bilo bolje da se presvučemo i pogledamo te motore. Imali ovdje nešto
od garderobe tvog šogora.
- Da, prva kabina lijevo. Pokazat ću ti - povela ga je u kabinu i pronašla
traperice i vestu. - Ovdje su i jedne papuče, ali mislim da će ti biti male.
Michael joj se nasmiješio i uzeo suhu odjeću iz njenih ruku. Nježno joj je
prstima dodirnuo lice.
- Ovo će biti sasvim dobro. I ti bi se trebala presvući. Hladna si kao led.
Uplašena njegovom blizinom i svojom reakcijom na njegove dodire, Sandy se
brzo okrenula i izašla iz kabine.
- Gospodine Sith - povikala je iz hodnika. - Ručnici su na gornjoj polici.
- Molim? Oh, da! Hvala!
Primijetila je da Michael na trenutak nije prepoznao svoje ime. Miles
Sith, veoma čudno ime. A i on je bio jako čudan čovjek. Osušila je kosu, obukla
suhu odjeću i vratila se u salon. Michael je već bio tamo, ali Sandy ga nije
odmah primijetila. Iskoristio je priliku da je neopaženo promatra. Duga, plava
kosa lepršala je prekrivajući više od polovine njenih leđa. Djelovala je mekano
kao svila i Michael je poželio da je dodirne.
- Kako se osjećaš? - upitao je. Sandy se iznenađeno okrenula i pogledala
ga krupnim, plavim očima. Primijetio je dvije modrice, jednu u uglu donje usne
i jednu na bradi. Onda je začuo grohotan smijeh i nije mu mnogo trebalo pa da
shvati što je to bilo toliko smiješno.
- Izgleda da sam mnogo viši od tvog šogora - nasmiješio se zbunjeno.
Rukavi veste i nogavice hlača bile su mnogo kraće nego što je trebalo. Kosa
mu je bila suha i Sandy je primijetila da u njegovim crnim kovrčama ima i po
koja sijeda vlas. Izgledao je mnogo šarmantniji i mnogo, mnogo opasniji.
- Znam da sam smiješan; ali i ovo je bolje od onih mokrih hlača - rekao
je Michael. Njoj više nije izgledao smiješno. Ovaj čovjek je stvarno opasan,
ali ne po moj život nego po moje srce, pomislila je Sandy.
Iznenada, osjetili su snažan potres. "Blubel" je udario u nešto. Sandy je
izgubila ravnotežu i odjednom se našla u Michaelovu snažnom zagrljaju.

***

Od slijedećeg potresa oboje su izgubili ravnotežu i našli se na podu.

Sandy je vrisnula osjetivši snažan bol U ramenu, ali već idućeg trenutka
prestala je misliti na njega. Michael ju je još uvijek čvrsto držao u svom
zagrljaju. Njegovo snažno tijelo prekrivalo je njeno. A njegove usne su bile
toliko blizu njenih da je skoro osjetila njihov dodir.
- Jesi li povrijeđena? - upitao je promuklim glasom.
- Ne - prošaptala je Sandy. Svjesna opasnosti u kojoj se našla pokušala
se pomaknuti premda to nije željela.
- Pomakni se, molim te - rekla je tiho. Michael se lagano odvojio od nje
i ustao. Kad je i Sandy ustala osjetila je laku nesvjesticu i ponovo se našla u
njegovu zagrljaju.
- Jesi li dobro?
- Udarila sam u rame, ali bit će sve u redu.
- I tebe muče iste misli kao i mene - prošaptao je. Pogledala ga je u oči i
pocrvenila. Njegove plave oči blistale su od zadovoljstva.
- I ti si mislila na isto, zar ne, Sandy?
- Kako znaš što ja mislim. Pitam se što se dogodilo s brodom?
- Vjerojatno je uništio još jednu malu, nezaštićenu jahtu.
- Pusti me već jednom. Moram saznati što se događa.
- Ti ostani unutra, a ja ću pogledati - rekao je. - Ima li tu neka jakna?
- Da - otišla je po nju, oslobodivši se njegova zagrljaja.
- Nasukali smo se na obalu - rekao je Michael u trenutku kad je odlučila
da mu se pridruži na palubi. - Trebat će nam užad da privežemo brod.
- Pomoći ću ti.
- Ne. Ti ostani na toplom - odlučno je rekao i blago je obuhvatio oko
struka. Ponovo zagledana u njegove usne kao kroz san je čula njegovo pitanje.
- Gdje je užad?
Vani ih je dočekala hladna kiša i jak vjetar, ali tamni obrisi obližnje šume
ulijevali su sigurnost. Michael je čvrsto privezao užad za najbliže drvo. Hladna
kiša mu je pomogla da povrati zdrav razum i shvati u kakvoj se situaciji nalazi.
Hoće li biti siguran na ovom brodu ili da odmah nestane u tamnoj šumi? Možda
ni u njoj neće biti siguran. Opet će pasti na milost i nemilost nepoznatim
ljudima, koji sigurno neće biti tako privlačni kao ova mlada žena. Odlučio je
još neko vrijeme zadržati ime Miles Sith, dok ne sazna nešto više o njoj. Od
prvog trenutka je znao da će joj se povjeriti i ispričati svoju priču, stavljajući
time svoj život u njene ruke. Sandy je krišom promatrala Michaela. Bio je
izuzetno zgodan i malo koja žena bi ostala ravnodušna na njegovo muževno i
snažno tijelo. Ali ipak su je čudila njena osjećanja. Tek su se upoznali, a već
prema njemu osjeća takvu privlačnost kakvu nikada nije osjetila ni za koga, pa
ni za bivšeg muža Terryja. Kad je Michael primijetio njen pogled, zbunjeno se
nasmiješila i brzo ušla u salon.
- Sada kad smo na sigurnom, mogu pripremiti i kavu - rekla je skidajući
jaknu. - Toplu čokoladu ili kavu?
- Toplu čokoladu - reče Michael.
Prvi put otkad se silom prilika ukrcao na "Blubel" Michael je pažljivo
pogledao prostrani salon u kojem se nalazio. Novine su bile razbacane na sve
strane. Uslijed oluje knjige s polica su popadale. Način na koji je brod bio
opremljen ukazivao je na to da nije bio namijenjen za plovidbu. Na trenutak se
sjetio "Mariette" koja je ležala negdje na dnu jezera. Jahta nije bila njegova
tako da je osjećao još veću odgovornost. Zaustavio se na kuhinjskim vratima i
promatrao Sandy.
- Jesi li oženjen? - iznenada je upitala.
- Ne. Čime se baviš? - upitao je Michael i lagano joj prišao.
- Ja sam učiteljica.
- Bila si udata - rekao je vidjevši prsten na njenoj ruci.
- Razvela sam se prije nekoliko godina.
- Prije nekoliko godina? - ponovio je iznenađeno. - Ti si premlada da bi
bila razvedena već nekoliko godina.
- Nisam baš toliko mlada - osmjehnula se sjetno. - Imam trideset pet
godina. U svakom slučaju hvala na komplimentu. Michael se zadovoljno
nasmiješio. Prišao joj je još bliže, a da nije ni bio svjestan.
- To je lijepo - rekao je. Da je morao pogađati njene godine sigurno bi
joj dao osam godina manje.
- To ti tako misliš - osmjehnula se. - Gladna sam. Od doručka nisam ništa
okusila. Da li bi ti prijao hamburger?
- Da, naravno. Dopusti da ga ja pripremim - oduševljeno je rekao
Michael. Dok je on pripremao večeru, Sandy mu je pomagala radeći salatu.
Njegovo zanimanje za ovu privlačnu ženu sve više je raslo.
- Koliko godina imaju djeca koju podučavaš?
- Srednjoškolci - reče Sandy. - Predajem engleski jezik. Sada sam kao i
moji đaci na ljetnom odmoru. Jedan dio vremena sam odlučila provesti na
ovom brodu. A čime se ti baviš?
- Ja sam... - bio je zatečen ovim pitanjem. Nije znao da li da joj kaže
svoje pravo zanimanje. - Službenik u "Aickman" kompaniji.
- Gdje se nalazi ta kompanija?
- U Dulutu - rekao je, trudeći se biti što bliže istini i dobro zapamtiti sve
što je rekao da se ne bi kasnije odao nekim lapsusom. Sandy ga je iznenađeno
pogledala i Michaelu je zastao dah. Vjerojatno se sjetila nečeg, pomislio je
panično.
- Ja živim u Dulutu - reče Sandy. Michael je odahnuo, jer nije rekla ništa
osim toga. Ali počeo je brinuti. Što ako je ona čitala o njemu u novinama?
Predstavio se kao Miles Sith. To ime je može podsjetiti na Michaela Smitha.
Ime koje se u posljednje vrijeme vrlo često čulo.
- Što si radio na jezeru po ovoj strašnoj oluji? - upitala ga je.
- Pecao sam - duboko je udahnuo njen parfem kad je prošla kraj njega. -
Zaspao sam u kabini. A kada ja zaspim to znači da bi prije probudili medvjeda,
iz zimskog sna nego mene. Kasno sam shvatio da je brod zahvatila oluja.
Učinio sam sve da se dočepam obale, ali onda je naišao tvoj jedrenjak.
- Znaš li gdje se nalazimo?
- Ne. Prvi put sam na ovom jezeru.
- Ja sam pokušala pozvati pomoć preko radija, ali nisam uspjela. Nadam
se da ćemo uskoro stupiti s nekim u kontakt. Michael se nadao da neće u tome
uspjeti. Nije želio da ga nitko spašava. Uživao je u društvu ove mlade žene.
Ali morao je kontaktirati sa svojim odvjetnikom Fitzgeraldom.
Miris hamburgera je mamio. Kiša je još uvijek padala, a kraj njega je bila
najljepša i najuzbudljivija žena koju je ikada upoznao. Osjećao se vrlo ugodno
i zadovoljno. Na trenutak je poželio ispričati istinu o sebi, ali to nije učinio.
- Jesi li nekada bio oženjen? - upitala je Sandy.
- Da. Udovac sam.
- Žao mi je. Imaš li djece?
- Sina. Ime mu je Bryan. Sada je na trećoj godini koledža. Ljetni odmor
provodi u Europi - rekao je ponosno. Sandy ga je iznenađeno pogledala i počela
se smijati.
- Imaš sina na koledžu?
- Da, gospo. I brdo računa s kojima bih mogao to i dokazati. Ovdje ima
dovoljno sijedih - rekao je pokazujući na kosu. - Imam četrdeset godina.
- Pa to je divno.
- Drago mi je što ti se moje godine toliko dopadaju - pogledao je nježno
i prstima dotakao njene usne. - Boli li te boli?
- Malo.
- Jako mi je žao, Sandy - prošaptao je. Ponestalo joj je daha od topline
njegova dodira. Uhvatila ga je za ruku, ali ga nije zaustavila. Nježno joj je
pomilovao lice.
- Tek smo se upoznali - prošaptala je.
- Nadoknadit ćemo mi to.
- Miles...
Iznenada u njegovim očima je umjesto strasti ugledala ljutnju i osjećaj
krivice. Postojao je samo jedan razlog za to, pomislila je. Miles nije njegovo
pravo ime. Naglo se odvojio od nje.
- Mnogo čitaš? - upitao je.
- Da, volim čitati - promatrala ga je znatiželjno. Već odavno ga je htjela
pitati za ožiljak na licu; ali smatrala je da bi to bilo nekulturno. - Radim na
nekim programima za iduću školsku godinu. Uslijed oluje svi papiri su se
izmiješali i rasuli po podu.
- Pomoći ću ti da ih središ.
- Hvala.
- Ne izgledaš kao učiteljica - ponovo joj se približio.
 - Oh! A kako ja to izgledam?
- Izgledaš predivno - rekao je dubokim glasom. - Oči su ti kao kristali,
a...
- Nisam tako mislila. Koja bi profesija meni odgovarala?
- Ah, i to je lako. Glumica, fotomodel, manekenka...
- Nisi daleko - nasmijala se. - Jedno vrijeme moja glavna profesija bila
je modno kreiranje. A prije toga sam se bavila manekenstvom.
- I to si ostavila da bi radila kao učiteljica? - iznenađeno je upitao.
- Zadovoljna sam onim što radim - rekla je bez oklijevanja. Michael je
bio siguran da postoji ozbiljan razlog zbog kojeg je Sandy promijenila
zanimanje. - Što ćemo učiniti s tvojom jahtom?
- Ne možemo je izvaditi s dna jezera, zar ne? - nasmijao se Michael.
- Znam. Mislila sam na to da obavijestimo obalsku stražu i kompaniju za
osiguranje. Morat ću reći mom šogoru da si ti kriv za nezgodu.
- O, ne! Ti si kriva! - rekao je zadirkujući je. Bila je tako lijepa kad se
ljuti. - Sandy. Sviđa mi se tvoje ime. Hej, pa ti si rekla da si gladna, a
hamburgeri su se ohladili.
- Izgleda da sam zaboravila na glad - nasmiješila se.
- Dođi, moramo nešto razjasniti - rekao je pošto su završili i večerom.
Uzeo ju je za ruku, odveo do sofe, sklonio razbacane papire i napravio mjesta
da oboje sjednu.
- Što trebamo razjasniti? - upitala je radoznalo.
- Moramo se suočiti sa činjenicom da smo stranci. Zato se moramo bolje
upoznati.
Sandy se veselo nasmijala. On je bio jako privlačan i šarmantan. Umirala
je od želje da ga bolje upozna, ali prvo će joj morati reći svoje pravo ime. Nije
sličio kriminalcu, ali još uvijek joj nije bilo jasno zašto je postajao
neraspoložen svaki put kada ona izgovori njegovo ime.
- Kakvi su tvoji planovi za ostatak ljeta? - upitao je.
- Odmarat ću se i završiti projekt za školu. A vjerojatno ću nekoliko dana
provesti u modnoj kući za koju sam radila. Obično jedan dio ljeta provedem
tamo. To mi u znatnoj mjeri popravi budžet.
 - Postoji li neki muškarac od izuzetne važnosti u tvom životu?
- Ne - tiho je rekla iznenađena njegovim direktnim pitanjima. - Samo
nekoliko prijatelja.
- Teško mi je povjerovati da su u pitanju samo prijatelji, ali drago mi je
ako je tako.
- A da li postoji neka žena u tvom. životu - upitala je pomalo stidljivo.
- Ne. Apsolutno nijedna. A ako i postoji ne mogu se sjetiti kako se zove.
Sandy se veselo nasmijala. A Michael je uživajući u njenom smijehu
nježno milovao njeno lice.
- Jedva čekam da ti prođu ove modrice. Tako mi je žao što sam te
povrijedio. Bio sam zbunjen, kosa ti je bila sakrivena ispod kape, a kiša je...
- U redu je - prekinula ga je Sandy.
- Boli li te jako?
- Sasvim sam dobro. Nemoj više brinuti za moje usne.
- Možda bi brže prošle ove modrice kada bih ih poljubio? - upitao je tiho.
Sandy je duboko uzdahnula, a Michael je ne čekajući njen odgovor nježno
poljubio njene usne, brinući se da je ne povrijedi.
- Učinila si da se ponovo osjećam živim nakon mnogo vremena -
prošaptao je dišući isprekidano.
- Milese, prerano je za ovo što radimo. Mislim da bi se trebali vratiti na
upoznavanje, ali ne fizičko.
- Možemo pokušati - glas mu je još uvijek bio pun strasti.
- Mogli bismo pokupiti ove papire.
- Naravno. Reci mi kako da ti pomognem.
Idućih nekoliko sati više su pričali i smijali se nego što su slagali papire.
Nakon nekog vremena Michael se išao tuširati. Sandy je još uvijek
sređivala papire, ali morala je prekinuti, jer se sjetila da posteljina na krevetu
nije promijenjena. Uzela je čiste plahte i otišla u Michaelovu kabinu. Između
ostalih predmeta na noćnom stoliću nalazio se Michaelov novčanik. Pao je na
pod otvorivši se. Prvo što je ugledala bila je podsjetnica s imenom Michael
Smith, i telefonskim brojem i adresom. Zašto bi netko tko skriva svoj identitet
nosio sa sobom svoju vizitkartu. Ali kad je ugledala njegovu vozačku dozvolu
sve joj je bilo jasno. Čak se prisjetila i članka iz novina koji je nedavno čitala.
Članak je govorio o pljački banke u Dulutu. Pljačku je izvršio jedan od
zaposlenih službenika. Visina oko 185 centimetara, crna kosa... Ožiljak?
Panično je bacila plahte na krevet i potrčala u salon. Mora naći te novine. Još
jučer su bile ovdje. Je li sigurna? Da li je on to pokušao pridobiti njeno
povjerenje kako bi je iskoristio za svoje ciljeve?
Nije mogla vjerovati da bi je on povrijedio, ali onda je dodirnula bolno
mjesto kraj usana. Pošto nigdje nije uspjela naći novine, ostao je još samo koš;
za smeće. Pronašla ih je! Bile su uprljane talogom od kave. Skinula je osušeni
talog, raširila ih je na pod i panično počela okretati stranice tražeći članak.
- Velika pljačka banke - naglas je pročitala naslov. "Triniti" banka u
Dulutu...
- Izgubila si nešto?
Sandy se uplašeno okrenula. Na vratima je ugledala Michaela Smitha.
Kosa mu je bila mokra od tuširanja. Obukao je svoju majicu i traperice, koje
su se u međuvremenu osušile.
- Oh, ne. Čitam nešto - odgovorila je nesigurno.
- Da ne čezneš možda previše za informacijama kada čitaš novine
uprljane kavom? - uhvatio je za ruku kada je počela savijati novine i počeo
čitati redove s kojih je bio očišćen talog od kave.
- Ti misliš...
- Ti si...
- Da. Ja sam Michael Smith - rekao je. Koraknula je unazad uplašeno. -
Sandy, dugujem ti još jednu ispriku. Mislio sam ću ti reći istinu kad te bolje
upoznam. Izgleda da ću ti već sada morati vjerovati. Sjedni! - pokazao je na
stolicu. On je uzeo drugu i sjeo nasuprot nje. Njena koljena bila su između
njegovih. Bio je tako blizu nje da je skoro zaboravila na svoj strah i sumnje.
- Moj odvjetnik mi je savjetovao da pod svaku cijenu skrivam svoj
identitet. Zato sam ti rekao da je moje ime Miles Sith i da radim za "Aickman"
kompaniju. Ja sam Michael Smith i ne radim za tu kompaniju, ali sve ostalo
što sam ti rekao je istina - nježno je uzeo za ruke i spustio ih na svoja koljena.
Osjetila je nevjerojatnu toplinu njegova tijela, njegove oči su je prodorno
gledale, a topao dah golicao lice. On nije opljačkao banku. Zove se Michael
Smith i ona mu vjeruje. Nestalo je straha. Osjetila je samo ogromnu želju da
ga poljubi. Bilo joj je vrlo teško da se koncentrira na ono što je, govorio.
- Ja sam glavni svjedok zločina u koji su umiješana dva čovjeka. Pokušali
su me ubiti. Policija i moj odvjetnik pomogli su mi da se sakrijem i upozorili
su me da nikome ne kažem tko sam. Fitzerald mi je dao njegovu jahtu...
- Oh, bože, to nije bila tvoja jahta!
- Nemoj paničariti. Zbog toga ljudi plaćaju osiguranje. Žao mi je što je
Fitz izgubio jahtu, ali drago mi je što sam sada ovdje - pokušao se šaliti. -
Sandy, vjeruješ li mi?
- Da - tiho je rekla. Gledala je u njegove plave oči i znala da bi mu
povjerovala sve što joj kaže.
- Nisam opljačkao banku.
- Odgovaraš opisu pljačkaša. Kad sam otišla promijeniti plahte vidjela
sam tvoju vozačku dozvolu. Vidjela sam tvoje pravo ime.
- Trebao sam ti odmah sve ispričati. A kako su opisali pljačkaša?
- Visina preko sto osamdeset pet centimetara, Crna kosa i....
- Ožiljak? - upitao je i brzo nastavio. - Dobio sam ih u prometnoj nezgodi
u kojoj je poginula moja supruga.
- Žao mi je.
- Da - rekao je zamišljeno. - Moja noga izgleda još gore. Hoćeš li vidjeti?
- Ne. Oh, Michael, tako mi je drago što nisi opljačkao tu banku. Koliko
dugo se moraš skrivati?
- Do suđenja. Oko dva mjeseca.
- Dva mjeseca! Namjeravao si živjeti na jahti dva mjeseca?
- Da. To je bilo najbolje rješenje. Suđenje je zakazano za posljednji
tjedan u kolovozu - rekao je. - Morat ću se preseliti u drugi grad nakon suđenja.
Upozorili su me da neću biti siguran u Minesotti. Dobio sam novi posao u
Santa Feu, u Novom Meksiku. Preuzeo sam ga prije tjedan dana, ali sve što
sam učinio do sada nalazi se na dnu jezera.
- Oh, ne.
- Oh, da. Kao i moj pištolj i naočale.
- O, pa to je strašno.
 - Ali nećeš reći da ti je žao što si ti kriva za to - nasmijao se Michael.
- Nisam! Možeš li vidjeti bez naočala?
- Ne baš najbolje - prstima je nježno prelazio preko njenog lica. - Imaš
nos, usne, kosu... - ruke su mu kliznule preko njenog vrata niže -... vrat i...
- Vidiš ti jako dobro - uhvatila ga je za ruku. - S novom firmom si u vezi
preko pošte.
- Da. To je samo privremeno rješenje dok ne prođe suđenje. Radio sam
za Nacionalnu banku. Dva čovjeka od kojih je jedan bio moj prijatelj, bavili su
se "pranjem" novca i falsificiranjem. Do sada su otkrili da nedostaje 400.000
dolara. Ako neću lagati, moram svjedočiti protiv njih.
- To je strašno. Ne mislim samo na to što su oni učinili već i na to da
moraš svjedočiti protiv prijatelja.
- Da - reče Michael. - Ovaj drugi je za sve optužio mene i čak me pokušao
ubiti. Zbog toga moram biti jako oprezan.
- Zar policija ne može pomoći?
- I oni su ograničeni. Ne znaju tko me pokušao ubiti. Nemaju dokaze da
je moj bivši kolega sve to organizirao. Zato su mi rekli da se skrivam prije
suđenja, a poslije da se odselim i promijenim identitet. Sandy, bit će mi jako
drago kada te modrice prođu - rekao je i nježno je poljubio.
- Meni je drago što nisi umiješan u onu pljačku - rekla je i uzvratila mu
poljubac, čvrsto ga zagrlivši.
- Sandy - blago ju je odvojio od sebe. - Želim ti odmah reći. Ja se nikada
više neću ženiti. Nikada. Mnogo te boli kada nekog voliš, pa ga izgubiš. Ne
želim proći kroz tako nešto još jednom - nježno ju je pogledao. Ona ga je još
uvijek čvrsto grlila. - Još si tu?
- Nisam ni očekivala da ćeš me zaprositi večeras. Znamo se jedva
nekoliko sati.
- A sutra, prekosutra...?
- Kada sve ovo prođe poći će svatko svojim putem. Sjećat ćemo se lijepih
trenutaka. Michael, ja imam lijep život. Nije toliko prazan.
- Da, znam - rekao je tiho. - A nije ni tako dosadan.
- Oh?
 - Prvo si potopila moje najsigurnije sklonište, napala si me drvenom
motkom, a zatim si čeprkala po smeću da bi dokazala kako sam opljačkao
banku...
- Oh! Gdje ćeš biti sada kad je jahta potopljena?
- Ne znam. Nazvat ću Fitza i on će mi naći drugo skrovište.
- Možeš ostati sa mnom - rekla je Sandy. - Oči su mu radosno zasjale. -
Ali ne u mojoj sobi, Michael.
- Na što si onda mislila? - razočarano je upitao.
- Možeš ostati na jedrenjaku. Nitko nas neće uznemiravati. Moji rođaci i
prijatelji znaju da želim provesti dva tjedna u izolaciji.
- Hvala ti, Sandy, ali moje prisustvo bi dovelo u pitanje tvoju sigurnost.
- Nitko te ne može ovdje naći. Sve će biti u redu.
- Ali rizik je velik.
- Michael - nastavljala je Sandy uporno, ali ju je on prekinuo.
- Ostajem, ostajem! Ali ipak moram javiti Fitzu gdje sam, u slučaju da
im zatrebam prije suđenja. Sandy, vjeruješ li mi stvarno?
- U potpunosti - prošaptala je. Michael ju je privukao sebi i nježno
poljubio.
- Da pođemo u krevet? - upitao je, zaustavivši dah i čekajući njen
odgovor.
- Naravno, ali svatko u svoj.
- Oh, dovraga!
- Ne izazivaj sreću, Michael. Imaš krov nad glavom, punu kuhinju
namirnica i nekog tko priča s tobom ovih nekoliko dana.
- Mnogo sam ti zahvalan zbog krova, hrane, a posebno zbog... onog
nekog.
- Laku noć, Michaele.
- Laku noć, Sandy. Slatka Sandy, koja si prvo potopila moj mali brod, a
zatim me spasila od valova - i zavrtjela mozak svojim zanosnim tijelom, dodao
je u sebi.
Michael je satima ležao u svojoj kabini i bezuspješno pokušavao zaspati.
Mislio je na nju. Na predivno bijelo lice, dugu svilenu kosu, plave kristalne
oči, požudne usne koje je on povrijedio. Ali proći će te modrice, a onda...
Idućeg jutra probudila ga je vesela pjesma i miris kave. Nasmiješio se i
protegnuo u prostranom krevetu. Nastavio je razmišljati o Sandy. Da je sada
kraj mene, pomislio je i duboko uzdahnuo. Strašan krik prekinuo je njegove
misli. Krv mu se sledila u venama. Sandy?

***

- Sandy! - povikao je panično. Brzo je ustao i obukao hlače.

- Michael!
Čuo je njen uplašeni glas i srce mu je zadrhtalo. Netko ga je sigurno
pratio i sad će povrijediti Sandy. Istrčao je na palubu prateći njen glas.
- Pomozi mi, Michael!
- Dolazim. Dovraga, gdje si?
- Ovdje.
Pogledao je gore. Sjedila je na krovu kabine i drhtala od straha. Pogledao
je okolo, ali nije vidio nikoga, niti je vidio neki znak opasnosti. Zašto je bila
toliko uplašena?
- Što se dogodilo?
- Neka životinja je u kuhinji.
- Životinja?
- Da. Ima buljave oči, veliku njušku i...
Michael se glasno nasmijao, osjetivši veliko olakšanje.
- Što je smiješno? Liči na ogromnog štakora. Stajao je tamo i gledao u
mene.
- Dobro, reći ću ti kada možeš sići.
- Hvala - odahnula je s olakšanjem. Lagano se kretao pretražujući
prostorije. Ako je miš u pitanju i najmanji šum će ga preplašiti, a ako ne
pronađe tu životinju, Sandy neće htjeti sići s krova. Najveću pažnju posvetio
je kuhinji. I baš u trenutku kad je pomislio da je njegov trud uzaludan, osjetio
je nevjerojatan smrad. Dva crna oka uplašeno su ga promatrala.
- Tvor! - povikao je i uplašio jadnu životinju koja je glavom bez obzira
pobjegla i izgubila se preko ograde broda.
 - To je bio tvor! - povikao je ponovo. - Dovraga, namjerno si mi to
uradila. Znala si da je to tvor.
- Nisam znala. Kunem se da nisam - rekla je silazeći s krova. Nisam znala
kako tvor izgleda. Nikada ga nisam u životu vidjela - jedva se uspjela nasmijati.
- Dovraga, pa ovo je stvarno odvratno. - Već idućeg trenutka Michael je
zaronio u hladnu vodu jezera.
- Sandy, molim te donesi mi nešto za obući, može i ručnik. Kad sam
skočio u vodu izgubio sam traperice tvog šogora, ne mogu i ne želim ih tražiti.
- Naravno, Michael. Učinit ću sve što kažeš. - Ubrzo se vratila s
ručnikom u ruci. - Želiš li još nešto? - upitala je.
- Da. Neki parfem - rekao je izlazeći iz vode.
- Mmm, mirišeš mnogo bolje. Tako čisto, osvježavajuće.
- Dođi - obavio je ruke oko njenog struka.
Nakon sat vremena tuširanja i jedne bočice losiona, Michael je
zadovoljno konstatirao da se oslobodio odvratnog mirisa. Nije mu bilo teško
pogoditi gdje je Sandy. Iz kuhinje se širio prijatan miris pečenih jaja i šunke.
Neprimjetno je ušao i promatrao ju. Spretnim pokretima pripremala je doručak
pjevušeći neku veselu pjesmu. Promatrajući ju izgubio je želju za hranom.
Želio je samo jedno. Prišao je nečujno, obavio ruke oko njenog struka nježno
joj ljubeći vrat.
- Hvala Bogu, miris me nije odao - rekao je tiho. - Kako je tvoja usna? -
upitao je nježno.
- Mnogo bolje.
- Da provjerimo - sagnuo se i poljubio je, ali ovaj put ne tako nježno.
- Što to miriše? Neki dim! - iznenada se trgnula.
- Da. Čini mi se da će šunka biti nešto jače pečena.
- Oh, ne želim zapaliti jedrenjak.
- I ovako je već kasno za doručak. Još jedan poljubac i ja ću ugasiti vatru.
- Mislila sam na tebe sinoć...
- Oh, draga!
- Mislila sam o tome da ti treba skrovište. Kada krenem kući možeš i ti
poći sa mnom. Živim sama u kući koja se nalazi u vrlo mirnom kraju. Nitko
neće znati da si tamo i bit ćeš siguran do suđenja.
- Učinila bi to za mene? - upitao je iznenađeno.
- Nije to ništa - sklopila je ruke oko njegovog vrata i poljubila ga.
- Volio bih da bude tako, ali gdje god ja krenem ide i opasnost - rekao je
tiho. - Jedne večeri otišao sam na neku zabavu. Kasno sam se vraćao kući i
primijetio sam da me prati velika crna limuzina. Kad su me sustigli netko je
pucao na mene. Na svu sreću, promašili su. Ne plašim se toliko za sebe koliko
za Bryana. Trenutno je u Europi, i to je dobro, ali uskoro se vraća. Pohađat će
sveučilište u Kaliforniji i nadam se da će sve biti u redu. A ja ću umjesto u
Minesotti živjeti u Novom Meksiku - dodao je tužno.
- Žao mi je. Za jednog službenika imaš odličnu kondiciju.
- Igrao sam bejzbol, i to aktivno. I sada ga vrlo često igram.
- A gdje žive tvoji roditelji? U Dulutu?
- Ne - tiho je rekao. - Moji roditelji nisu živi. Poginuli su u prometnoj
nesreći kad sam imao dvanaest godina. Prešao sam živjeti kod ujaka. On je bio
inženjer u jednoj naftnoj kompaniji tako da smo se veoma često selili. Nedavno
se oženio i sad živi u Kaliforniji. Policija smatra da on nije u opasnosti -
nasmiješio se i pomilovao joj kosu. - Pričaj mi o tvojoj obitelji.
- Oh, ima nas vrlo mnogo.
- Imaš li ovdje neke slike?
- Naravno - ubrzo se vratila noseći veliki obiteljski album.
- Prije nego što počnem gledati, mogli bismo nešto pojesti, inače ću se
onesvijestiti.
- Oh, morat ću opet primijeniti tehniku umjetnog disanja, kao sinoć.
- Zar sam sinoć tako nešto propustio? - upitao je razočarano. - Žao mi je.
Morat ću što prije stupiti u vezu sa Fitzom. Hoće li se tvoji brinuti za tebe?
- Ne. Sigurna sam da me neće tražiti osim ako se nešto važno ne dogodi.
Znaju da se odmaram i neće me uznemiravati.
- A prijatelji s kojima se viđaš?
- Ako ne budu mogli stupiti sa mnom u vezu, neće se puno uzbuđivati.
Nakon objeda prelistavali su obiteljski album. Pokazala mu je slike
svojih roditelja, braću, sestre i slike članova njihovih obitelji. Cijelo vrijeme,
Michael se nadao da će saznati nešto više o njenom braku i bivšem mužu.
Okrenuo je iduću stranu i zastao iznenađeno. Sandy je bila u zagrljaju vrlo
zgodnog muškarca.
- Bila si udata za Terryja Carsona! - iznenađeno je rekao, prepoznavši
čovjeka na slici.
- Da. Poznaješ li ga?
- Da - odgovorio je, sjećajući se vremena kad se vrlo često sretao sa
Terryjem, renomiranim sucem, uglavnom na zabavama. Terry je bio izuzetno
inteligentan, ambiciozan i zgodan muškarac. Michaelu nije bilo jasno i jako ga
je zanimalo zbog čega su se Sandy i Terry razišli.
- Bili smo vrlo različiti - tiho je rekla. - Vidim ti pitanje u očima.
- Oprosti. Ako ne želiš, ne moraš mi pričati o tome.
- U redu - zastala je na trenutak. - Nismo mogli naći zajednički jezik i ja
sam shvatila da je svemu došao kraj. Mislim da je tako i Terry osjećao. Ja
nisam mogla shvatiti i prihvatiti njegove poglede na život, a on nije mogao
prihvatiti moje.
- Žao mi je,
- Sretnija sam sada nego što sam bila onda - rekla je iskreno.
- Je li to razlog što si iznenada napustila svoju profesiju i postala
učiteljica?
- Da. Meni taj rad pričinjava zadovoljstvo, a Terry to nije mogao shvatiti.
- Htio je da nastaviš karijeru modnog kreatora?
- Tek nakon razvoda počela sam raditi kao učiteljica - rekla je. Michael
još uvijek nije mogao složiti kockice. Osjećao je da to nije bio glavni problem.
- Je li ti on branio da promijeniš zanimanje? - odmahnula je glavom. - U
čemu je onda bio problem? Tebi se nije sviđala njegova karijera? Malo
vremena ste provodili zajedno?
- Vjenčali smo se još dok smo bili na sveučilištu. Oboje smo imali svoje
nade i snove. Kad smo počeli raditi, vrlo brzo smo napredovali u karijeri.
Konačno ja sam poželjela obitelj. Željela sam djecu. Ali Terry je inzistirao da
se još više posvetim karijeri.
Michaelu je sada sve bilo jasno. Terry nije želio djecu, a Sandy je bila
vrlo osjećajna, topla i požrtvovna osoba.
- Žao mi je - tiho je rekao.
- Navikla sam se. I sada sam sretna - rekla je jednostavno. - Oh, pa već
je četiri sata.
- Idem popraviti motor. Hoćeš li sa mnom?
- Ne. Ja ću još jednom pretražiti palubu da provjerim je li naš posjetitelj
stvarno napustio brod.
- Dobro, kasnije ću pokušati stupiti u vezu sa Fitzom.
Ostatak dana proveli su radeći. Michael je uspio popraviti motor i vratili
su se u marinu u kojoj je brod bio usidren. Bilo mu je drago kad je vidio da se
pristanište nalazi na mirnom i zabačenom mjestu. Kad su prispjeli uz dok,
izašli su i privezali brod.
- Sandy, Sandy, jesi li dobro? - povikao je netko. Michael se brzo
okrenuo i ugledao mladi par.
- Zdravo! Sve je u redu! - povikala je Sandy i mahnula rukom. - To su
Kirkovi, a eno i malog Jimmyja - dječak je potrčao prema njima.
- Možemo li mu reći da sam ja Miles Sith?
- Naravno - rekla je brzo.
- Zdravo, Sandy!
- Zdravo Jimmy. Ovo je gospodin Miles.
- Ti si dobro, Sandy? Mama i tata su se uplašili da si se utopila - reče
Jimmy.
- Dobro sam, Jimmy. Kaži tati da je vjetar odnio "Blubel" na pučinu i da
je sada sve u redu.
- Gospodina Milesa si našla na jezeru? - radoznalo je pogledao Michaela.
- Jimmy, dođi sa mnom na brod, pa ću ti sve ispričati. Imam dobar sok
od jabuka. Hoćeš li?
- Naravno da hoću! - oduševljeno je povikao dječak.
- Ali se najprije javi mami.
- Ona me je već pustila da dođem kod vas.
- Ja ću završiti ovo i odmah ću vam se pridružiti - rekao je Michael.
Promatrao ih je dok su odlazili. Brzo je dovršio posao i požurio za njima.
Nešto kasnije, Michael je uspio razgovarati s odvjetnikom. Kad se vratio
u salon izgledao je vrlo neraspoloženo.
- Nešto nije u redu?
- Pronašli su da nedostaje milijun dolara, a to je veliki novac.
- To znači da će se još više truditi da te pronađu.
- I ubiju - dodao je Michael.
- Da. Pokušali su i mene uvući u sve to.
- Oh, Michael - zabrinuto je uzdahnula.
- Nitko te neće pronaći ovdje.
- Još nešto. Ispričao sam Fitzu što se dogodilo. Potrebno je popuniti
dokumente za osiguranje. Morat ćeš obavijestiti svog šogora. To bi moglo
privući pažnju na nas. Mislim da bi bila sigurnija ako...
- Ne - odlučno ga je prekinula. - Ti si ovdje siguran, a za mene ne postoji
nikakva opasnost. Žao mi je. Znam koliko ti je teško što moraš napustiti Dulut
- rekla je iskreno.
- Nemam drugog izbora - tužno je rekao Michael. - Fitz je već prodao
moju kuću. Ne želim da zbog mene imaš problema.
- Nemoj se brinuti zbog toga. Ovo je sigurno mjesto. Nećemo imati
nikakvih problema. Samo... - iznenada je zastala. - Moja obitelj će me posjetiti
prije nego što se vratim kući. Doći će svi, a moja dva brata i njihove obitelji će
ostati na brodu kada mi odemo.
- Zar ne misliš da bi bilo pametnije da ja odem prije nego što oni dođu?
- Želim da upoznaš moju obitelj. Oni ti neće učiniti ništa nažao - rekla je
Sandy.
- Znam da neće, ali... - nježno ju je zagrlio. - Malo pomalo sve više ljudi
će znati da sam ovdje.
- Oni nikome neće reći. Obećajem ti.
- Dobro - složio se Michael. - Želim ti nešto pokazati.
Iz novčanika je izvadio jednu sliku i pokazao joj. Na slici se nalazilo
nekoliko ljudi vrlo elegantno obučenih.
- Ovo je Kventin Joung - pokazao je na jednog od njih. Sandy ga je
pažljivo pogledala. Bio je izuzetno krupan, plavokos, nosio je naočale i
prijateljski se osmjehivao. - Jedan od sudionika u pljački. A ovo je Jacques
O’Toole. Nekada smo bili jako dobri prijatelji. Mislim da bi trebala znati kako
izgledaju.
- Nikada ih nisam vidjela niti sam pročitala nešto u vezi s njima.
- Uspio sam stupiti u kontakt i s mojom novom firmom u Santa Feu.
Poslat će mi kopiju spisa koji su završili u jezeru. A paket koji su poslali prije
nekoliko dana već je trebao stići. Hoćeš li ga podići umjesto mene?
- Naravno.
- Molim te navrati u ljekarnu i kupi mi jedne naočale. Za dioptriju koja
mi je potrebna nije ti potreban recept. A moraš kupiti i neke namirnice.
- Da, u pravu si - reče Sandy. - Krećem odmah. Moj automobil je ovdje,
a prvo naselje udaljeno je samo šest kilometara.
- Sandy, pogledaj dobro kad se budeš vraćala da te netko ne prati. Budi
oprezna i čuvaj se - nježno je poljubio u vrh nosa.
- Hoću - osmjehnula se i otišla.

***

- Mogu li nešto pomoći? - upitala je umilno. Michael je pridržao stolicu

da sjedne i s mukom progovorio.
Dani su prolazili brzo. Svaki trenutak koji su proveli zajedno bio je lijep
i čaroban na svoj način. Plivali su, pecali, uživali na ljetnom suncu. Nekoliko
sati tijekom dana provodili su vrijedno radeći, okupirani svatko svojim poslom.
Ljubili su se i mazili na svakom koraku, ali Michael se držao svog obećanja.
Udaljio bi se od Sandy u trenutku kada bi strast mogla prevladati razum.
Posljednja subota u lipnju bila je i njihov posljednji dan na "Blubel".
Michael je upoznao Sandynu mnogobrojnu obitelj. Naporno se trudio da svima
zapamti imena. Sandyna braća, Roy i Pete, sestre, Jenny, Paris i Britt. Snahe
Adriana i Sally, Jennyn muž. Ted, Van i Logan, također šogori. Sandyni
roditelji Magy i Tod Blair, naravno desetina malih nećaka i nećaknja.
Dan su proveli u čavrljanju. Neki su plivali, neki pecali, a popodne su
skoro svi igrali bejzbol na pjeskovitoj plaži. Kasnije, Michael je razgovarao sa
Peteom i Royem, objasnio im je situaciju u kojoj se nalazio i zamolio ih za
diskreciju. Pete je dobio zadatak da sve to prenese ostalim članovima obitelji.
Kasno navečer, poslije večere provedene u krugu cijele obitelji, krenuli su za
Dulut.
Nakon dva sata vožnje zaustavili su se ispred zanimljive, bijele kućice.
Michaelu se na prvi pogled svidjela. Na neki način ga je podsjećala na Sandy.
Unutrašnjost je bila uređena s velikom dozom romantike, pažnju je privlačio
neobičan kamin.
- Dođi, pokazat ću ti tvoju sobu - reče Sandy. Kad je otvorila vrata,
Michael je zastao iznenađeno i veselo se nasmijao.
- Kakav krevet! Baš me iznenađuje što ga imaš.
- Moji nećaci i nećakinje ga obožavaju. Ovo je njihova soba kad mi dođu
u posjetu. A krevet sam uzela od Jenny kada su kupili novi namještaj.
- Dođi - pozvao ju je Michael. Sandy mu je lagano prišla. Uhvatio je za
ruku i povukao na krevet. Nadvio se nad nju gledajući je očima koje su izgarale
od želje. Osjetivši težinu njegova snažnog tijela, zadrhtala je. Brzo je ustao i
stao kraj kreveta.
- Dovraga, sve mi je teže održati svoje obećanje.
- Nećeš morati još dugo to raditi - rekla je Sandy, a zatim brzo dodala. -
Hoćeš li vidjeti moju sobu?
Michael je samo kimnuo glavom i pošao za njom. Nikada nije vidio nešto
tako lijepo i nježno. Pažnju mu je povukla komoda u starinskom stilu na kojoj
su bile poslagane glazbene kutije. Radoznalo je podigao jednu kutiju i okrenuo
ključić.
- Pjesma novogodišnje večeri - reče Sandy.
- Nadam se da ćeš kao sada, stajati u mom zagrljaju kada ove godine
budemo slušali tu pjesmu - nježno ju je poljubio. Željela ga je svim svojim
bićem, ali još uvijek nije mogla sasvim mu pripasti. Uskoro će on biti daleko,
veoma daleko. Hoće li ga ikada više vidjeti?
Idućeg dana Michael je brzo ušao u kuhinju.
- Sandy, pričao sam s Fitzgeraldom. Moram u grad, moram se sastati s
njim.
- Oh, Michael.
- Bojim se da će me možda netko pratiti u povratku. A onda bi ti imala
problema. Mislim da...
- Ne, Michaele! Vrati se ovdje. Ovdje si siguran.
- Trebat će mi nova odjeća.
- Nećeš ići kući, zar ne?
- Ne, neću ići kući. Radije ću kupiti novu odjeću. Čak je i to riskantno.
- Mogu li ti ja pomoći?
- Da, dat ću ti moje veličine i napraviti popis stvari koje su mi potrebne.
Poslije doručka, Sandy je uzela popis, poljubila ga i otišla. Kupila je sve
što mu je bilo potrebno, a u povratku je odlučila posjetiti svog liječnika.
Konačno je odlučila voditi ljubav sa Michaelom bez obzira na posljedice. Bez
obzira kakav će joj. život biti kada Michael ne bude više kraj nje.

***

Idućeg jutra Michael je otišao na sastanak sa svojim odvjetnikom

Fitzgeraldom. Sandy je stalno mislila na njega. Vrlo često gledala je na sat i
pitala se gdje se nalazi i je li dobro. Oko pet sati istuširala se i obukla elegantnu
crvenu haljinu. Napokon je čula zvuk automobila i potrčala prema vratima.
Michael je bio vrlo ljut. Zalupio je vratima i brzim se korakom uputio
prema ulazu. Kad ju je ugledao na vratima, izraz lica mu se izmijenio. Toplo
se, osmjehnuo i Sandy mu je poletjela u zagrljaj.
- Jesi li dobro?
- Da - odgovorio je kratko. Sandy je znala da je ljut i da vjerojatno ne
želi odmah razgovarati o onome što se dogodilo. Nekoliko trenutaka je gledao
niz put i kad se uvjerio da ga nitko nije pratio, ušli su u kuću. Osjećala je da
nešto nije u redu, ali nije ga htjela odmah pitati.
Michael ju je iznenada privukao. Potražio je njene usne i ljubio ih divlje
i strasno. Bez riječi je uzeo u naručje i ponio u njenu sobu. Zaboravio je na
svoje obećanje, a i Sandy nije imala namjeru da ga podsjeti na njega. Željela
ga je svim svojim bićem. Spustio ju je na krevet i brzim pokretima, skinuo
odjeću sa sebe, spustivši je na pod. Legao je kraj nje i drhtavim rukama
otkopčao haljinu. Sandy se uvijala pod njegovim snažnim rukama. Nudila mu
je svoje tijelo koje je izgaralo od njegovih strasnih dodira i poljubaca.
 - Želim te od prve noći, Sandy - prošaptao je teško dišući. - Ove noći bit
ćeš moja. Sandy, ne mogu više izdržati... Slijedeći put... Nisam više mogao
čekati, Sandy. Tako je bilo teško održati obećanje i tako mi je drago što ovog
puta to nisi tražila od mene - grlio je i ljubio nježno.
- Volim te - prošaptala je Sandy.
- Oh, Sandy, ti si divna. Potrebna si mi. Oh, gospode, koliko si mi samo
potrebna.
- Michael, što se dogodilo danas?
- Fitz mi je rekao da već neko vrijeme ima anonimne telefonske pozive.
Netko piskutavim glasom uporno prijeti da će povrijediti Bryana.
- Oh, Michaele - uzdahnula je uplašeno.
- Fitz mi je rekao da ne brinem. Obavijestio je Bryana. On je dobro i kad
se vrati iz Europe otići će odmah u Kaliforniju.
- Oh, tako mi je drago što je izvan opasnosti.
- Sve me je to jako razljutilo. Samo da se dočepam onoga tko mi sve ovo
radi - rekao je nervozno.
- Moja obitelj će rado ići na suđenje da ti pruži moralnu podršku.
- Hvala, ali za sve bi bilo mnogo bolje da to ne rade. Ne želim da bilo
tko sazna da te poznajem. Želim da budeš izvan svega.
- U redu, ali oni mogu biti dobra pomoć.
- Znam. Sandy, sretna si što imaš takvu obitelj - nježno ju je pomilovao
po kosi.

***

Idućih nekoliko dana bili su ispunjeni ljubavlju i nježnošću. Čekajući

suđenje, Michael je nekoliko sati u tijeku dana provodio radeći za novu firmu.
I ona je nekoliko dana provela radeći u svojoj bivšoj modnoj kući, ali vrlo brzo
ih je obavijestila da neće moći više raditi. Nije željela biti odvojena od
Michaela. Trenutak njihovog rastanka približavao se vrtoglavom brzinom.
Dok je Michael, radio, Sandy je provodila vrijeme uređujući kuću i
pripremajući kuhinjske specijalitete.
- Zaposlena damo, što kažeš za jedan poljubac?
 - Mmm, sigurna sam da će mi prijati, ali prvo mi obećaj da nećeš više
buljiti u te brojke.
- Obećajem - rekao je veselo. - Sandy, htio sam ti još prije reći da se ne
moraš toliko truditi oko mene. Mislim, svi. ti specijaliteti... sigurno imaš i
drugih obveza.
- Zaslužio si to - nasmijala se zagonetno.
- Zašto sam zaslužio?
- Zato što si veličanstven ljubavnik - rekla je vragolasto.
- Da ti to mene ne nagovaraš na nešto?
- Ne, naravno, da te ne nagovaram - osmjehnula se. Michael ju je
privukao i strasno poljubio.
- Ti si nešto najljepše što mi se dogodilo u životu - rekao je nježno i
privukao ju k sebi još jače. Sandy je sklopila oči i prepustila se divnim
osjećajima.
Bila je vrlo tužna i razočarana. Michael će uskoro otići iz njenog života,
a ona je očajnički željela njegovo dijete. U dubini duše se nadala da će Michael,
kada suđenje bude završeno i kada ne bude imao toliko briga, početi gledati na
život drugačije. Nadala se da je voli. On je bio obiteljski čovjek. Možda će ipak
promijeniti svoje mišljenje o braku i trajnom vezivanju.
Ali, ako se to i ne dogodi, ona je ipak željela njegovo dijete.
Posavjetovala se sa svojim liječnikom i pomalo se iznenadila njegovoj
srdačnoj podršci. Ne bi trebalo biti problema zbog njenih godina, a bila je i
materijalno osigurana. Njena obitelj će je razumjeti i prihvatiti njenu bebu. Kad
je razmotrila sve okolnosti, Sandy je donijela odluku. Rodit će dijete sa
čovjekom kojeg je jedino istinski voljela u svom životu. Srpanj je prošao
nevjerojatno brzo! i u prvoj sedmici kolovoza, Sandy je bila sigurna da je u
drugom stariju.
Poželjela je odmah reći Michaelu, ali on je bio preokupiran suđenjem.
Odlučila je to odgoditi do trenutka kada on bude u situaciji da počne
normalno živjeti.
Ali idućih nekoliko dana Michael je postao zamišljen i zabrinut. Nestalo
je topline i nježnosti između njih i Sandy je s bolom u srcu zaključila da će on
otići i nikada ga više neće vidjeti. Jednog dana kad se vratila iz kupnje zatekla
ga je još zamišljenijeg.
- Što nije u redu, Michael? - upitala je sa zebnjom.
- Suđenje počinje idući četvrtak, a u ponedjeljak moram otići.
- Ne, nije to potrebno raditi.
- Bit ću skriven u jednom stanu dok se suđenje ne završi.
- Michael - potrčala mu je u zagrljaj. - Ostani ovdje gdje mogu biti kraj
tebe, noću. Trebat će ti netko.
- Ti si najdivnija osoba koju sam upoznao - rekao je nježno. - Ali, neću
te izlagati takvoj opasnosti. Preselit ću se u taj stan.
- Ne mogu zamisliti da budeš sam za vrijeme suđenja.
- Ovako će biti bolje za sve nas.
U ponedjeljak ujutro Michael je spakirao svoje stvari i Sandy ga je
odvezla do ugla slijedeće ulice. Tu su se oprostili, a zatim je on prešao u drugi
automobil i odvezao se sa svojim odvjetnikom. Nijemo je promatrala veliku
crnu limuzinu koja se udaljavala. Vratila se u svoju kuću. Više se nije u njoj
osjećala ugodno i opušteno. Kuća je bila prazna bez njega, nestalo je one divne
topline. Tužna i umorna spustila se na sofu. Sjećanja su neprekidno navirala.
Idućeg dana osjećala se još gore. Novine su bile pune komentara obrane.
Optuživali su Michaela da je policiji dao lažne izjave i informacije da bi
zataškao kriminal koji je počinio. Za sve ono za što je javni tužilac optužio
Jounga i O’Toola oni su optuživali Michaela.
U četvrtak ujutro Sandy je parkirala svoj automobil u blizini zgrade suda.
Brzo se probijala kroz masu ljudi. Znala je da je Michael tu negdje u blizini,
ali ga nije ugledala. Ušla je u sudnicu s ostalima i nestrpljivo čekala Michaela.
Kada je ušao u sudnicu preletio je pogledom po prisutnima. Gledao je u nju
bez ikakva znaka prepoznavanja. Znala je da to čini kako bi ju zaštitio. Bio je
ljut i nervozan. Kada je suđenje za taj dan bilo završeno, Michael je uz pratnju
dvojice snažnih muškaraca napustio sudnicu. Sandy se odsutno probijala kroz
gužvu u hodniku.
- Zdravo, Sandy - kraj nje se zaustavila jedna žena i ljubazno je
pozdravila. - Nisam te dugo vidjela. Da li bi pridržala ovo na trenutak, imam
kamenčić u cipeli - pružila joj je kuvertu. Sagnula se da navodno izvadi
kamenčić. Sandyno srce poskočilo je od sreće. Bila je to Michaelova poruka.
 "Pođi s Nancy. Želim te vidjeti".
- Pođimo van. Tamo možemo nesmetano razgovarati.
- Nancy?
- Oprosti za sve ovo, ali moramo biti oprezni - rekla je žena kad su izašle
iz zgrade.
- Hvala vam. Ne možete ni zamisliti koliko mi ovo znači.
- Znam koliko vam znači. Michael je vrlo neobičan čovjek.
- Neobičan?
- Samo sam htjela biti ljubazna. On je u stvari pravi prijatelj - veselo se
nasmijala Nancy. Sandy je shvatila da se Michael i ova žena poznaju vrlo dobro
i da joj je draga.
- Slažem se - nasmijala se i Sandy.
Kad je ugledala Michaela, potrčala mu je u susret. Jedan sat su proveli u
njegovom automobilu, a zatim su se morali rastati.
Idućeg dana Michael je pozvan da svjedoči. Odgovarao je sigurno na
provokativna pitanja obrane. Bio je smiren i nije dopustio da ga isprovociraju.
Kad nije bilo više pitanja uputio se na svoje mjesto. Kratko ju je pogledao bez
ikakva izraza na licu. Sandy je osjećala ogromnu potrebu da bude s njim.
Pričekala ga je na izlazu. Kad se Michael pojavio oko njega se okupila gomila
reportera. Vrlo brzo ju je ugledao i rekao nešto čovjeku kraj sebe, a zatim je
pošao prema njoj. Potrčali su jedno drugome, u zagrljaj.
- Moram biti s tobom, Michael. Molim te, pođi sa mnom kući. Ne mogu
podnijeti što si tamo sam. Molim te...
- Dobro - rekao je brzo. - Moramo se voziti u njihovom automobilu. Tvoj
će morati ostati ovdje.
Jedan od Michaelovih pratitelja otvorio im je vrata. U trenutku kad je
ulazila u auto začuo se zastrašujući pucanj. Michael ju je brzo gurnuo na
sjedalo prekrivši njeno tijelo svojim. Staklo od razbijenog prozora rasulo se po
njima. Zatvorili su vrata i brzo krenuli.

***

- Jesi li dobro? - upitao ju je i stisnuo šake od ljutine. Sandy je samo

kimnula glavom. Čovjek koji je sjedio kraj vozača pričao je preko telefona vrlo
nervozno.
- Michael, pođimo kući umjesto u taj stan.
- Ne možemo. Moram imati tjelohranitelje. Vidjela si što se dogodilo.
Trebala bi me izbjegavati - rekao je nervozno.
- Ne - čvrsto ga je uhvatila za ruku.
- Sandy, nije potrebno sve ovo. Zbog tvoje sigurnosti..., ali... Želiš li poći
sa mnom?
- Naravno da sam sigurna - rekla je, odlučno.
Kada su stigli ispred zgrade u kojoj se nalazio njegov stan, Michael je
nešto razgovarao s tjelohraniteljima, a zatim su oni otišli, kada su ih, dopratili
do ulaznih vrata. Michael je dobro zaključao vrata, okrenuo se prema njoj i
čvrsto je zagrlio.
- Hvala Bogu da si ovdje - prošaptao je. Uzeo ju je u naručje i ponio u
spavaću sobu.
Kasnije su čuli da je policija uspjela uhvatiti čovjeka koji je pucao u njih.
Njegovo ime je bilo John Jones. Bio je plaćen da ubije Michaela, ali nije bilo
dokaza da su ga platili Joung i O’Toole.
I slijedeću noć provela je s Michaelom. Obavijestila je Jenny da pripazi
na kuću dok se ona ne vrati.
Za vrijeme svjedočenja Jaquesa O’Toolea, Sandy je bila uvjerena da je
on unajmio plaćenog ubojicu da likvidira Michaela, ali kada je na red došao
Joung promijenila je mišljenje. Bez ikakve sumnje on je želio Michaelovu
smrt.
Četvrtog dana suđenja Joung i O’Toole priznali su svoju krivicu i
suđenje je bilo završeno. Dok je sudac čitao presudu, Joung je s puno mržnje
gledao u Michaela. Bilo je neke zastrašujuće prijetnje u tom pogledu. Michael
je osjetio nesavladiv bijes. Taj čovjek je prvo pokušao uništiti njegov ugled, a
zatim je bez ikakve sumnje pokušao i ubiti ga. Ništa od toga mu nije pošlo za
rukom. Ali, zbog njega je Michael morao napustiti svoj rodni grad, svoje
prijatelje... Morao je napustiti Sandy. Jedva se uspio suzdržati da ne poleti u
susret Joungu i da iskali sav svoj bijes na njemu.
Pogledom je potražio Sandy. Kad ju je ugledao mogla je pročitati s
njegovih usana: Gotovo je! Gledali su se nekoliko trenutaka, zatim se ona
okrenula i laganim korakom napustila sudnicu. Gotovo je, pomislio je Michael.
Osjetio je ogromno olakšanje, ali i tugu. Došao je trenutak njihova rastanka.
On je morao započeti novi život, a Sandy sigurno ne bi htjela zbog njega
napustiti grad, obitelj i posao koji je toliko voljela. Ni on sam nije bio spreman
za brak, ali ona je postala dio njegova života. Volio je tu predivnu zlatokosu
ženu.
Teškim koracima je napustio zgradu sudnice. Ugledao je drago lice
obasjano zracima podnevnog sunca. Želja za njom i bol zbog rastanka razdirale
su mu grudi. Znao je da će doći taj trenutak kada će poći svatko svojim putem,
ali nije mislio da će biti toliko bolan.
Iznenada je pogledao oko sebe i postao svjestan moguće opasnosti. Nije.
joj smio prići i ponovo dovesti u pitanje njezinu sigurnost. Hoće li on ikada
više biti siguran. Možda mu neće dati mira ni u Novom Meksiku. Promatrao
ju je na trenutak, a zatim joj prišao, ne razmišljajući više ni o čemu, osim o
njoj. Čvrsto ju je zagrlio, ljubeći joj kosu. Želio je Sandy kraj sebe do kraja
života, ali to je bilo nemoguće. Kad su ušli u stan, pogledao je tužno.
- Gotovo je - rekao je Michael. - Ovo je moja posljednja noć ovdje. Kuća
je prodana, namještaj je prebačen u Santa Fe. U jedanaest sali polijeće
zrakoplov. Rekli su mi da se više nikada ne vraćam u Dulut, jer su saznali da
je Joung bio čvrsto povezan s podzemljem.
Sandy ga je gledala ne izgovorivši ni riječ. Laganim pokretima počeo je
otkopčavati njenu haljinu.
- Hoćeš li me posjetiti u Santa Feu? - upitao je.
- Kada želiš da te posjetim? - jedva je progovorila.
- Slijedećeg vikenda.
- Dobro. Škola počinje u četvrtak, ali mislim da ću za vikend biti
slobodna.
- A poslije, hoćeš li imati vremena da me posjećuješ?
- Moći ću doći svaki vikend kada to budeš želio.
- Kada to budem želio? Oh, Sandy, željno ću očekivati svaki naš vikend.
Sandy, dat ću ti svoju novu adresu i broj telefona. Moje novo ime je Michael
William. Ljubavi moja, ne bih htio da se izlažeš opasnosti. Ako ne želiš doći...
- Sandy je zaplakala i poljupcima prekrila njegove usne.
- Michael, znam koliko ti je teško što moraš ići - rekla je. - Ali, snaći ćeš
se ti. Sigurna sam da...
Riječi su u tom trenutku bile suvišne. Nestrpljivo su se oslobodili odjeće.
Njihova tijela su se spojila nošena valovima strasti i želje. Uživali su u ljubavi.
Uživali su jedno u drugom. Poželjela je zaplakati od sreće i tuge. Zar će stvarno
izgubiti ono do čega joj je najviše stalo na ovom svijetu?
Ležali su u tišini, nježno zagrljeni. Michael je pogledao na sat. Došlo je
vrijeme da se spakira i krene u zračnu luku:
Fitzgerald mu je predao dokumente sa novim imenom i dao mu još
nekoliko savjeta. Sandy i Michael su se nježno poljubili i oprostili. Ubrzo je
čelična ptica ponijela Michaela u njegovu novu budućnost, a Sandy se tužna
vratila u svoju mračnu, praznu kuću. Michael će bez nje otpočeti novi život, a
njoj će trebati mnogo snage i hrabrosti da svoj život nastavi bez njega. Spustila
je ruku na trbuh i zaplakala. Imat će njegovu bebu. Dio Michaela i njegove
ljubavi zauvijek će ostati s njom.
Idućeg jutra zakazala je posjet doktoru Gordenu. Dočekao ju je vrlo
srdačno i prijateljski.
- Sandy, uzimat ćeš redovno ove tablete protiv malokrvnosti. Jesi li
priopćila ocu radosno vijest?
- Beba će se roditi u proljeće, a do tada imam dovoljno vremena da mu
kažem - reče Sandy.
- Inače opće stanje je odlično - nastavio je liječnik, - Mislim da nećeš
imati većih problema. Imaš li neko pitanje?
- Ne, hvala, doktore.
- Onda, vidjet ćemo se slijedeći mjesec - ljubazno se osmjehnuo i pružio
ruku.
Na povratku kući odlučila je posjetiti Jenny. Morala je s nekim
razgovarati. Dok je Jenny pripremala ručak, Sandy se trudila otpočeti razgovor.
- Jenny, želim razgovarati s tobom. U pitanju je nešto veoma osobno -
rekla je Sandy konačno. Jenny ju je radoznalo pogledala. Iznenada je u sobu
utrčao petogodišnji Monty.
- Mama, Kenny je rekla da će nas voditi na sladoled, ako se ti slažeš.
Mogu li ići? - upitao je dječak mazno.
- Ali ručak će biti za sat vremena.
Dobro, ali nemoj zaboraviti zahvaliti.
- Slažem se - okrenula se prema Sandy.
- Trudna sam.
- Što? Oh, Sandy, tako se radujem! - povikala je Jenny. - Michael je
divan, cijela obitelj ga obožava. Ovo je stvarno najljepša vijest. Čudi me da
nisam već primijetila. Jesi li rekla mami?
- Ne još. Znaš samo ti i doktor Gorden.
- A Michael? Oh, pa to je super. Kada je vjenčanje?
- Još ne planiramo vjenčanje.
- Pa, bilo bi bolje da što prije počnete raditi na tome. Beba... - zastala je
i iznenađeno pogledala svoju sestru. - Vi uopće ne planirate vjenčanje, zar ne?
- Ne, zasad. Jenny, Michael je imao previše problema i još uvijek ih ima.
Nova sredina, posao... On ne razmišlja o braku.
- A ti?
- Nadam se da će kada sredi svoj život početi razmišljati drugačije na tu
temu.
- Zar mu nećeš reći da si u drugom stanju?
- Michael mi je na samom početku našeg poznanstva rekao da se ne želi
ponovo oženiti. Otišao je i ja mu možda nikada neću reći.
- Sandy! - povikala je Jenny. - Ne misliš valjda ozbiljno?
- Najozbiljnije.
- Ti imaš dva brata koji će popričati malo s gospodinom Smithom.
- Ne! Ne želim još jedan razvod. Sigurna sam da bi se Michael oženio sa
mnom kad bi saznao, ali samo zbog osjećaja odgovornosti. Obećaj mi, Jenny,
da nećeš nikome reći i da ćeš odluku prepustiti meni.
- Sandy, mislim da griješiš. On je djelovao tako zaljubljeno. Primijetila
sam kako te je gledao. Nije te ispuštao iz vida.
- Pa sada će me mnogo manje viđati. Njegova osjećanja vremenom mogu
izblijediti. Ovo je prvi put da smo razdvojeni. Ja bih se željela vjenčati, jer...
Volim ga, Jenny.
- Oh, Sandy, reci mu!
- Ne! Ne želim namještati mu zamku. A ovo nije ništa drugo nego zamka.
- Ako se ne oženi tobom, ti ćeš ipak roditi njegovo dijete?
- Nadam se da neću biti sama. Imam tebe, Paris, Petea, Roya, mamu,
tatu...
- Dobro, dobro - prekinula je Jenny. - Ali, meni se čini da te on stvarno
voli i... Sandy, djeca su velika odgovornost.
- Svjesna sam toga. Znam što želim. I sigurna sam da će moje dijete rasti
u jednoj velikoj obitelji, koja će mu pružiti mnogo ljubavi.
- Da, ali njegova majka zaslužuje mnogo bolje.
- Ali, ja toliko želim... - zaplakala je.
- Nemoj plakati, Sandy. Svi ćemo biti uz tebe. I ako ne želiš ti reći
Michaelu, reći će mu netko od nas.
- Ne! - povikala je kroz plač. - Oh, Jenny, ja sam tako sretna. Svi moji
snovi o obitelji umrli su nakon raskida s Terryjem. Mislila sam da nikada neću
postati majka. Razgovarala sam s doktorom prije nego što sam zatrudnjela.
- Ti si to učinila, namjerno? - iznenađeno je upitala Jenny.
- Jesam. Volim Michaela, i to je bila prilika da zauvijek jedan dio njega
ostane uz mene.
- Ti si luda! poraženo se nasmijala Jenny. - Učinit ćemo sve za tebe i
voljet ćemo tvoje dijete.
- Moram ići, Jenny. Ovaj vikend ću provesti u Santa Feu.
- Dobro. Čuvaj se. Inače, kako se osjećaš?
- Uglavnom dobro.
- Ako ti bude nešto trebalo samo pozovi.
- Hvala ti.
- I razmisli o tome da ipak kažeš Michaelu.
Sandy se nasmiješila i kimnula. Čim je ušla u kuću telefon je zazvonio.
Požurila je podići slušalicu. Michaelov glas bio je topao i veseo. Oduševljeno
je pričao o Santa Feu, njegovoj povijesti i kulturi. Što je najvažnije sve je to
želio što prije i njoj pokazati.

***

U petak je otputovala u Santa Fe. Michael ju je dočekao na aerodromu

Kad ju je ugledao, srce mu je zaigralo. Želio je da zauvijek ostane kraj njega,
ali nije smio zaboraviti da je u Dulutu ona imala svoj život.
Kad ga je ugledala, potrčala mu je u zagrljaj. Michael je obavio ruke oko
njenog struka i strasno je poljubio.
- Dobro došla u Santa Fe - prošaptao je.
- Oh, Michaele, ovo je stvarno lijep doček.
- Jedva čekam da ti pokažem kuću - uzeo ju je za ruku i poveo prema
automobilu.
- Michaele, pa ovdje je još uvijek ljeto - rekla je oduševljeno.
- Tako mi je drago što te ponovo vidim, Sandy - rekao je s toliko topline
u glasu da joj je cijelo tijelo zadrhtalo. - Idemo!
- Michael, jesi li siguran ovdje?
- Da.
- Primijetila sam da stalno gledaš okolo. Je li sve u redu?
- Do sada je sve bilo u redu. Jedva sam se uspio osloboditi svojih
tjelohranitelja. Nemoj se plašiti. Još uvijek sam oprezan, ali to je više zbog
navike.
- Želim da budeš sretan ovdje i da živiš normalnim životom.
- Sretan sam što si ti kraj mene. Sandy, i Bryan je ovdje. Ovaj vikend će
provesti u Santa Feu, a zatim odlazi u Kaliforniju.
- Upoznat ću tvojeg sina! - rekla je zabrinuto.
- Nemoj brinuti, svidjet će ti se.
- Ne brine me to hoće li se on meni svidjeti.
- Siguran sam da ćeš se i ti njemu svidjeti. A nakon malo vremena on će
te obožavati. Vidjet ćeš, on je dobro dijete.
- Kao i njegov tata - našalila se Sandy. - Michaele, pričaj mi o tvom
novom poslu.
 Dok ga je slušala kako priča željela ga je dodirnuti, poljubiti. Nije
obraćala pozornost na predio kroz koji su prolazili, niti je pažljivo slušala o
čemu je on govorio. Nježno mu je milovala potiljak, igrajući se crnim
kovrčama.
- Zar očekuješ da pod ovakvim uvjetima normalno vozim?
- Zašto, zar te ovo uznemirava?
- Ne, ja samo razmišljam o tebi, Sutra ću ti pokazati grad. Želim da
najprije vidiš moju novu kuću.
Ubrzo su stigli. Kuća je bila vrlo lijepa, ali prevelika za Michaela. Imala
je čak dvije garaže.
- Imaš veliku kuću - nadala se da je Michael mislio na obitelj kada ju je
kupovao. Primijetila je ispred garaže parkirani plavi automobil. Uhvatila ju je
nervoza zbog susreta sa Bryanom. - I jako je lijepa.
- Hvala ti. Drago mi je što ti se sviđa.
U predvorju ih je dočekao ogroman, čupav pas. Bio je miroljubiv i bilo
je očito da mu se Sandy svidjela na prvi pogled. Pozdravio je tako što joj je
oblizao cijelu ruku.
- To je Pirat, Bryanov pas.
- Zdravo - začula je dubok glas i pogledala prema stepeništu. Bila je
iznenađena zbog sličnosti koja je postojala između oca i sina. Bryan je imao
Michaelove plave oči i crnu kovrčavu kosu.
- Sandy, ovo je moj sin Bryan - reče Michael.
- Drago mi je - rekla je pruživši ruku.
- Bryane, ovo je gospođica Carson.
- Sandy - ispravila ga je.
- Tata mi je puno pričao o vama - osmjehnuo se mladić. - Odnijet ću vaš
kovčeg u sobu.
- On je tvoja vjerna kopija - rekla je Sandy kad je Bryan otišao.
- Da, ako oduzmeš desetak kilograma, sijede vlasi, bore...
- Hej, u koga sam se ja to zaljubila? - našalila se. Michael ju je pokušao
poljubiti. - Nemoj, Michael. Bryan će se vratiti svakog trenutka.
- On zna koliko mi značiš. A zna i to da se muškarac i žena ljube -
privukao je i poljubio protiv njene volje.
- On možda sve zna, ali nemoj me dovoditi u neugodnu situaciju - blago
ga je odgurnula.
- Dođi, pokazat ću ti kuću, iako to nije bilo prvo po mom planu, ali sada
što je tu je - rekao je. - U tom trenutku se i Bryan vratio. - Bryane, pokazat ću
Sandy kuću, a ti nam za to vrijeme napravi neko osvježavajuće piće.
- Vrlo rado - rekao je Bryan.
Dnevna soba bila je prostrana i vrlo osvijetljena. Najveću pažnju je
privlačio klavir sjajno crne boje.
- Sve što vidiš prenijeli smo iz kuće u Dulutu - rekao je Michael. - Dođi,
pokazat ću ti svoju sobu.
Na stolu je ugledala ogroman buket crvenih ruža. Prišla je i pročitala
poruku. "Nedostajala si mi". Pogledala ga je očima punim suza. Tako je željela
priopćiti radosnu vijest da čeka dijete. Bila je sigurna u njegovu ljubav, a i ovoj
velikoj kući bila je potrebna prava obitelj.
- I ti si meni nedostajao - nježno ga je poljubila. - Prelijepe su, hvala ti.
Michaelova spavaća soba bila je odmah pokraj njene. Centralno mjesto
je zauzimao veliki, bračni krevet. Zamišljeno ga je promatrala.
- Želim da si tu, u njemu, kraj mene.
- Ne znam kako me to uspijevaš natjerati da pocrvenim. Već godinama
mi se to ne događa, a evo sada, odjednom...
- Zaljubljena?
- Jako! - prošaptala je.
Kad su se vratili u dnevnu sobu dočekao ih je Bryan. S ljubaznim
osmjehom na licu dodao je Sandy čašu s osvježavajućim pićem.
- Vas dvoje pričajte, a ja ću provjeriti što je s večerom - rekao je Michael
i izašao iz sobe.
- Kako si putovao? - upitala je Sandy. Idućih pola sata, dok je Piratova
glava počivala na njenom krilu, slušala je Bryana kako oduševljeno prepričava
svoje pustolovine doživljene u Europi. Kad ih je Michael pozvao, pošii su u
kuhinju. Večera je već bila servirana.
- Sandy, tata mi je pričao da ste i vi imali uzbudljivo ljeto. Ispričao mi je
da ste se upoznali tako što je tvoj brod naletio na njegovu jahtu i potopio je. To
mora da je bio pravi doživljaj - uzbuđeno je rekao Bryan.
- Michaele, večera je stvarno ukusna. A sada, molim te, ispričaj svom
sinu što se stvarno dogodilo one olujne noći na jezeru Superior.
- Tata - povikao je Bryan radoznalo.
- "Blubel" je potopio "Mariettu". I imao sam sreću što sam uspio
doplivati do obale.
- Nije točno - reče Sandy. - Bilo je sasvim suprotno, Bryane. Tvoj tata je
naletio svojom jahtom na moj jedrenjak. I ja sam ga izvadila iz jezera.
- Ne, nisi. Bryane, sada možeš vidjeti kakvih sve problema imam s ovom
ženom - rekao je šaljivo.
- Da, tata. Sve mi je jasno. To me podsjeća na onu priču o petunijama,
koju si ispričao mami.
- To je bilo davno. Ne želim čuti ni jednu riječ o tim petunijama.
- Mama je kupila rasad petunija - nastavio je Bryan. - I stavila ga pokraj
puta. Naravno, tata ga nije primijetio i sravnio ga je sa zemljom. Zatim je
krivicu pokušao prebaciti na mene. Vjerojatno je izmislio i onu priču da si ga
napala drvenom motkom - rekao je s osmjehom na licu.
- Tu priču nije izmislio. Ali prije toga me je tvoj tata skoro nokautirao.
- Što! - povikao je Bryan.
- Učinilo mi se da je u pitanju muškarac - branio se Michael.
- Oh, tata - sumnjivo je kimao Bryan, zatim su se svi slatko nasmijali.
Poslije večere popili su kavu i razgovarali o proteklom ljetu. Ubrzo su
došli Bryanovi prijatelji i on je otišao s njima u grad.
- Napokon sami - rekao je Michael.
- Imaš divnog sina.
- Hvala ti - pogledao je zaljubljeno. - Sandy, ovo je bio najduži tjedan u
mome životu.
Podigao je u naručje, odnio u njegovu sobu i lagano je spustio na krevet.
Ljubio je kao nikad dotad. Nikada neće zaboraviti ovu noć.

***
 Cijelu noć su proveli u čvrstom zagrljaju. Pričali su o mnogim stvarima,
ali nisu spominjali njihovu zajedničku budućnost.
Ujutro je pronašla Michaela u kuhinji. Veselo je pjevušio pripremajući
doručak. Kad ju je ugledao, veselo se osmjehnuo i pošao joj u susret,
- Želim ti nešto pokazati - poljubio ju je nježno i poveo na terasu, koja je
bila vrlo lijepa. Bila je popločena mramorom i ukrašena raznolikim cvijećem.
Na sredini je bila pletena garnitura s velikim jastucima. Ali idućeg trenutka
Sandy je zastao dah. Tek tada je shvatila što joj je htio pokazati. U daljini je
ugledala planinu prekrivenu gustim zelenilom, Iznad planine se uzdizalo kao
suza, čisto plavo nebo.
- Tako je lijepo - oduševljeno je prošaptala.
- Volim ovdje sjediti i promatrati. To je planina Sangre de Christo.
Idućeg mjeseca neće biti ovako zelena. Bit će obojena zlatnim tonovima jeseni.
Želim da i tada budeš kraj mene i da zajedno uživamo u njenoj ljepoti.
- I ja to želim, Michael... - razmišljala je da li da mu otkrije svoju tajnu,
ali tog trenutka je ušao Bryan noseći doručak i onemogućio im je daljnji
razgovor. Nakon doručka pošli su u razgledanje grada. Pokazao joj je mnoštvo
neobičnih zgrada izgrađenih u različitim stilovima, katedralu, vijećnicu. Šetali
su ogromnim parkovima. Zatim su stigli u ulicu u kojoj je bilo bezbroj
luksuznih prodavaonica, salona, galerija i nekoliko malih antikvarnica.
- Znam da si strastveni sakupljač - reče Michael - izaberi nešto. Ako
nećeš ti izabrati, morat ću to ja učiniti. - Odabrao je malu pepeljaru na kojoj je
pisalo: "Srdačan pozdrav iz Novog Meksika". Sandy se veselo nasmijala i
poljubila ga.
- A sada si ti na redu.
- Dobro, sviđa mi se ova ogrlica od drveta. Sandy, molim te za pomoć.
Kupiti ću jednu sliku za dnevnu sobu, i to onu koju ti izabereš.
- Vrlo rado, ali ja ne znam baš mnogo o slikarstvu. Možda ti se neće
svidjeti moj izbor...
- Siguran sam da će mi se dopasti, a ako ne bude tako, reći ću ti.
- Dobro, koja je najveća cijena?
- Obećaj mi da nećeš obraćati pažnju na cijenu - zastao je, a zatim dodao.
- Dobio sam priličnu svotu od osiguranja nakon prometne nesreće. Prije nego
što novac iz tog fonda iskoristim za otvaranje vlastite firme, želim kupiti sliku
koju ćeš ti izabrati. Kasnije ću ti pokazati zgradu gdje će biti središte moje
firme.
Razgledali su slike u nekoliko galerija. Nakon kraćeg razgledanja
ugledala je sliku za koju joj se činilo da ju može promatrati beskonačno dugo.
- Michael - pozvala ga je. - Sviđa mi se ova slika. Ali, to nije ulje, to je
akvarel i... jako je skupa. - Slika je predstavljala predivan pejzaž.
- Dobar izbor - rekao je Michael pošto je nekoliko trenutaka promatrao
sliku. Dok su razgledali ostale slike, Michael je zastao, a Sandy je već bila na
drugom kraju prostorije.
- Zdravo, Michael!

***

- Zdravo, Ketty - odgovorio je veselo. Veoma atraktivna crnokosa

djevojka prišla je Michaelu, osmjehujući se zavodno.
- Nisam znala da si ljubitelj umjetnosti - rekla je umilno. - Zabava kod
Magy bila je odlična, zar ne? Uložila je mnogo truda u organizaciju.
Sandy je stala ispred iduće slike, pretvarajući se da je pažljivo promatra.
Crnokosa ljepotica se s puno topline u glasu obraćala Michaelu. Sandy je to
primijetila. Michael se stvarno veoma brzo i uspješno prilagodio novoj sredini
i... novim ljudima.
- Sandy!
Okrenula se. Michael je mahnuo rukom i pozvao ju da im se pridruži.
Primijetila je iznenađen izraz na licu nepoznate žene.
- Dođi da upoznaš Ketty Vemon. Ketty, ovo je Sandy Carson - rekao je.
Mlada žena se usiljeno nasmiješila.
- Pa, moram ići. Michael, vidjet ćemo se u srijedu, zar ne?
- Naravno, Ketty - osmjehnuo se ljubazno. Čim su ostali sami Michael je
počeo objašnjavati.
- Ona je prijateljica mog poslovnog partnera. On me upoznao s njom.
Znaš kako to ide, ja sam novi udovac u gradu - pokušao se našaliti. Nije
primijetio koliko je Sandy bila neraspoložena i nervozna. Osjetila je blagu
vrtoglavicu i uhvatila ga za ruku.
- Nije ti dobro? - upitao je brižno.
- Vruće mi je - jedva je izgovorila. Michael ju je zagrlio i izveo iz
galerije.
- Sjedni na ovu klupu. Ovdje je lijepa hladovina. Odmah se vraćam.
Promatrala ga je kako odlazi. Kad se vratio nosio je dvije čaše osvježavajućeg
pića.
- Sliku će isporučiti za nekoliko dana. Kako se sada osjećaš?
- Mnogo bolje. Hvala ti za piće.
- Znao sam da će ti prijati. Pogledaj onu zgradu. U njoj je prvo bila
smještena španjolska, zatim indijanska, meksička i sada američka teritorijalna
vlada. - Michael je više od pola sata pričao o povijesti Santa Fea. O svemu su
razgovarali samo o njihovoj budućnosti ništa. Konačno je upitao:
- Želiš li poći kući? - Sandy je samo kimnula glavom. - Što mi to radiš...
Sandy - nježno je privio uz sebe i potražio njene usne. Poželjela je da ostane u
njegovom zagrljaju zauvijek.
Te večeri su svi zajedno večerali u najpoznatijem restoranu. Prvi put je
Sandy probala meksikanske specijalitete. Bila je oduševljena. I Michael je bio
izuzetno raspoložen. Bilo mu je drago što su se Bryan i Sandy lijepo slagali.
- Sandy, nisam ti pokazao dio vrta koji je prekriven ljubičicama. Ima ih
mnogo u Santa Feu i svi kažu da su najljepše u travnju.
- Ljubičice u travnju - rekla je Sandy i pogledala u Michaela. Željela bi
ogroman buket ljubičica na proljeće, kada se rodi njihovo dijete. Primijetio je
njen čudan pogled.
- Voliš li ljubičice? - upitao je.
- Vrlo. Nadam se da ću dobiti jedan buket - nasmijala se.
U nedjelju prije podne Sandy je pomagala Bryanu da napiše esej o
Byronu.
- Sviđaš mi se, Sandy - rekao je mladić iskreno. - Drago mi je što ste se
ti i tata upoznali.
- Hvala - rekla je pomalo iznenađena i obradovana njegovim riječima.
- Tata je imao vrlo naporno ljeto. Krivo mi je što nisam bio kraj njega za
vrijeme suđenja. Ali, zaključili smo da ću mu više pomoći ako budem što dalje
od Duluta i onih mafioza.
- U pravu si. Mogli su iskoristiti tebe da bi došli do Michaela.
- Drago mi je što je sve to sada samo ružna prošlost - zagledao se u nju.
- O čemu razmišljaš?
- Tako si mlada. Znaš, ja tatu vidim... Samo kao tatu, a ne kao muškarca
koji zavodi mlade žene.
- Bryane, ja imam trideset pet godina - glasno se nasmijala.
- Koliko? - povikao je iznenađeno.
- Hej, vas dvoje, zar vam nije dosta rada? - upitao je Michael. Sandy se
okrenula iznenađena njegovim prisustvom.
- Ostalo nam je još nekoliko strana.
- Pst! - umirivala ih je Sandy. Kad je pročitala posljednju stranu dala je
esej Bryanu.
- Sandy, ja sad moram ići i neću se vratiti do kasno navečer. Drago mi je
što sam te upoznao.
- Hvala ti, Bryane - rekla je i prihvatila njegovu ruku. - I meni je drago
što smo se upoznali.
Michael je otpratio Sandy na aerodrom i poljubio je na rastanku.
Neprekidno je ponavljao koliko će mu nedostajati i da jedva čeka slijedeći
vikend.
Sandy je tužno promatrala Santa Fe. Izgledao je prekrasno promatran s
visine i obasjan raznobojnim svjetlima. Michael je želio da se vide i idući
vikend. Bila je sigurna u njegovu ljubav, ali još uvijek nije spominjao njihovu
zajedničku budućnost. On je bogat, ima novi život i nove prijatelje, zaljubljen
je u Santa Fea tu je i... Ketty. Za nekoliko mjeseci ona mu više neće biti
potrebna i vjerojatno će poželjeti raskinuti njihovu vezu. Oči joj se ispune
suzama.

***

U srijedu popodne, Sandy se umorna vratila iz škole i odlučila se malo

odmoriti. Ali misli joj nisu dale mira. Tu večer će Michael provesti u društvu
s Ketty Vemon... Iz razmišljanja probudilo ju je zvono na vratima. Kad ih je
otvorila, mladić joj je uručio poveći paket. U jednom uglu bilo je ime galerije
u kojoj je ona izabrala sliku za Michaela. Sandy nije mogla povjerovati. Brzo
je otvorila paket i ugledala poznati pejzaž. Drhtavom rukom je podigla
posjetnicu na kojoj je pisalo:
"U znak ljubavi i zahvalnosti što si bila kraj mene kad mi je netko bio
potreban. Michael".
Prislonila je pisamce na srce i odsutno se zagledala u sliku. Suze su joj
nezadrživo tekle.
- Michael - prošaptala je. Nije željela ovu sliku. Željela je njega i njegovu
ljubav.
Pozvala ga je telefonom. Kad je čula njegov glas grlo joj se stislo, još
uvijek je plakala.
- Nisi trebao to učiniti - uspjela je reći.
- Želio sam ti pokloniti sliku, ali nisam mogao sam izabrati - rekao je
radosnim glasom. Sandy je pokrila slušalicu da ne bi čuo jecaje.
- Sandy?
- Michael... To je previše...
- Hej, pa ti plačeš!
- Michael, ja...
- Oh, Sandy, želio sam te usrećiti, a ne rastužiti.
- Nisam tužna, Michael. Nikada nisam dobila ljepši poklon.
- Zaslužila si ga, Sandy, želim ti pokloniti mnogo više. Gdje si sada?
- U krevetu.
- Oh, Sandy, jedva čekam da dođe petak.
- Večeras ćeš se vidjeli s Ketty - upitala je, mada to nije htjela učiniti. -
Michael, oprosti. To je...
- Sandy - prekinuo ju je. - Ketty je prijateljica mog poslovnog partnera
koji me pozvao na večeru. Vjeruj mi da se ne sjećam ni boje njenih očiju.
- Michael, prestani - smijala se i plakala u isto vrijeme.
- Tako je već bolje - rekao je kad je čuo njen smijeh. - Hej, moram li reći
da si očarala Bryana.
 - I on se meni svidio.
- Mislim da bi ti se čak i udvarao da nema mene.
- Ne budi smiješan. Dovoljno sam stara da bih mu mogla biti majka.
- On vjerojatno ne razmišlja tako. - Drago mi je što ste uspjeli pronaći
zajednički jezik.
- To nije bilo teško. On je jako sličan tebi. Ima tvoj šarm i...
- Sandy, nemoj pričati lako kad smo kilometrima udaljeni jedno od
drugog.
- Oh, Michaele, stalno mislim na to kako izgledaš dok vodimo ljubav.
- Sandy, prekini s tim - rekao je promuklim glasom.
- Volim te - rekla je tiho. - Moram ići, Michael. Lijepo se provedi -
prekinula je vezu.
Iduća dva vikenda proveli su zajedno. Michael još uvijek nije spominjao
ništa u vezi s njihovom zajedničkom budućnosti. Jednu večer pozvao je iz Saint
Paula i rekao da neće biti u Santa Fe slijedeći vikend, jer mu je iznenada umro
ujak.
Idućih nekoliko dana redovno su razgovarali preko telefona. Zbog
njegove prezauzetosti na novom poslu i zbog nekoliko službenih putovanja
nisu se vidjeli ni iduća tri vikenda.
Sandy se konačno suočila sa činjenicom da Michael nema namjeru da je
zaprosi. Vrijeme je vrlo brzo prolazilo i prvi vidljivi znaci trudnoće su se
pojavili.
- Sandy, moraš mu reći - uvjeravala ju je Jenny.
- Ne! - rekla je odlučno.
- Kako se osjećaš?
- Dobro.
- Izgledaš užasno.
- Malo sam umorna.
- Kad si posljednji put bila kod liječnika?
- U petak. To je dogovoreno.
- Hoćeš ići u Santa Fe ovaj vikend?
 - Neću. Michael je morao, poslovno otputovati u Houston.
- Za desetak dana nećeš moći skrivati trudnoću pred njim.
- Neću ga više vidjeti.
- Oh, Sandy, znaš da imaš našu podršku, ali djetetu će biti potreban i
otac.
- Znam - rekla je tužno.
- Posjeti doktora što prije ili ću reći mami - šalila se Jenny.
Sandy se nasmiješila i ispratila sestru. Kad je ostala sama nježno je
obuhvatila rukama svoj trbuh. Umorno se spustila na sofu i zaspala.
Idućeg dana u toku nastave Sandy je osjetila malaksalost i vrtoglavicu.
Mislila je da su to normalne pojave kod trudnica i nadala se da će proći.
- Oh! - glasno je uzdahnula kad je osjetila jaku bol u trbuhu.
- Gospođice Carson, jeste li dobro - upitala je jedna učenica.
- Da - rekla je Sandy.
- Sigurni ste da vam je dobro?
- Bit će mi bolje. Nemoj se brinuti, Ivette - rekla je slabim glasom i
pokušala ustati, ali osjetila je kako lagano propadaj kako svjetlost zamjenjuje
tama. Kao kroz san čula je glasove.
- Gospođice Carson, gospođice Carson...

***

- Bit će sve u redu, Sandy - kao kroz san čula je riječi ohrabrenja.
- Michael? - prošaptala je. Čula je zavijanje sirene i ponovo postala
svjesna bola. Rukama je obuhvatila trbuh i zaplakala.
- Ne! Moja beba...
- Pst! Na putu smo za bolnicu i sve će biti u redu.
- Doktore Borden, moja beba? Molim vas nemojte dopustiti... - ponovo
je izgubila svijest.
- Sandy, Sandy - dozivao je poznati umilni glas. - Kako si, dušo?
- Mama? Moja beba...
- Sve je u redu, dušo. I beba je dobro. Doktor Borden će ti sve objasniti.
Ako budeš oprezna nećeš imati problema.
- Aha! Kako je moj pacijent? - upitao je veselo liječnik.
- Kako je moja beba, doktore? - zabrinuto je upitala Sandy.
- Sandy, ti si malokrvna i pod stresom - prijateljski je uzeo za ruku. -
Sandy, da li ti stvarno želiš dijete?
- Doktore, pa vi znate da...
- U redu, mlada damo - prekinuo je, jer je već znao odgovor. - Morat ćeš
napustiti posao.
- Ali ja...
- Ako želiš roditi ovu bebu potreban ti je odmor. A to znači izbjegavati
bilo koju vrstu zamaranja i izležavanje u krevetu do proljeća - odlučno je rekao
doktor. Sandy ga je zbunjeno gledala.
- Učinit ću kako kažete - rekla je nakon kraćeg razmišljanja.
- To je moja djevojčica. Samo ti slušaj što ti liječnik kaže i svi ćemo se
veseliti na proljeće - rekao je veselo i izašao iz sobe.
- Treba li ti nešto, dušo? - upitala ju je njezina majka.
- Ne, hvala. Mama, hvala ti što si došla.
- Ti znaš da ću uvijek biti kraj tebe kad sam ti potrebna. Sandy, smijem
li pozvati Michaela?
- Molim te, nemoj... Svi ste mi obećali...
- Održat ćemo obećanje, Sandy. Ali, mislim da bi on trebao znati.
- Ne, mama. Znam što radim - rekla je odlučno. Okrenula je glavu u
stranu i zaplakala. Kad se ponovo probudila, u sobi je vladala tama, a stolica
na kojoj je sjedila njezina majka, bila je prazna.
Idućeg dana u posjet joj je došla cijela obitelj. Donijeli su ogroman buket
cvijeća, brdo časopisa i poklona za bebu. Njihovo veselo raspoloženje prešlo
je i na Sandy, Na žalost, posjeta je bila kratka, jer se nije smjela zamarati.
Jesi li mu rekla? - upitala je majka kad su ostali otišli.
- Ne, Mama... Ja mu ne mogu reći.
- Dobro, dobro, dušo. Ti znaš da se možeš osloniti na nas u svakom
trenutku. Hoćeš li da ti nešto donesem?
 - Ne, hvala.
- Vidjet ćemo se kasnije - rekla je žena veselo.
Sandy je definitivno odlučila. Pozvat će Michaela i prekinuti njihovu
vezu. Bez obzira koliko će to biti bolno, to je bilo jedino rješenje. Jedini način
da Michael ne sazna za njeno stanje je da se prestane viđati s njim. Obrisala je
suze, duboko uzdahnula i okrenula njegov broj telefona. Kad je začula njegov
glas, suze su joj ponovo potekle, a riječi zastale u grlu. Nemoćno je spustila
slušalicu u krilo.
- Halo, halo - ponavljao je Michael nestrpljivo.
Poželjela je prekinuti vezu i pozvati kasnije, ali tada će možda biti još
teže. Lagano je podigla slušalicu.
- Michael - prošaptala je.
- Sandy? Sinoć sam te zvao cijelu večer.
- Žao mi je, Michael. Bila sam zauzeta
- Rezervirao sam ti kartu za iduću subotu. Jedva čekam da te vidim.
- Nedostaješ mi, Sandy - rekao je nakon kraće stanke. - Želim te vidjeti.
- Michael, ne mogu doći u Santa Fe... - ponovo je zaplakala. Rukom je
prekrila slušalicu da ne bi čuo njene jecaje.
- Sasvim si sigurna da ne možeš doći idućeg vikenda? - upitao je ljutito.
- Žao mi je, ali ne mogu doći - uspjela je reći. - Michael, stvari su se
izmijenile. Ja ovdje imam svoj život, a ti imaš svoj u Santa Feu.
- Ali, Sandy...
- Michael, od samog početka...
- Da - prekinuo je grubo. - U pitanju je drugi čovjek?
- Michael, moram ići. Ja... To je sve što ti mogu reći - trudila se da joj
glas bude smiren.
- Sandy, zašto! - povikao je. - Možeš li doći neki drugi vikend, ako si
ovaj zauzeta. Želim razgovarati s tobom.
- Ne, Michael, molim te... Ovako smo planirali od samog početka, zar se
ne sjećaš?
- Da, tako smo planirali - rekao je bijesno. - Zdravo, Sandy - signal
prekinute veze odzvanjao je u njezinim ušima. Sandy se trudila da ne misli na
Michaela. Znala je da svako uznemiravanje može štetiti djetetu. Mislila je na
školu, na svoj posao, na to kako ima najbolju obitelj na svijetu. Mislila je na
svoje dijete.
- Jeff - rekla je glasno.
- Zdravo - veselo je pozdravila Jenny ulazeći u sobu. - Tko je Jeff?
- Jefferson Michael Blair. Kako ti se sviđa ime koje sam odabrala za moje
dijete.
- Ime je odlično. A što ćemo kada se ona rodi? Zvat ćemo je Jeffersona?
- Vrlo smiješno - reče Sandy. Jenny je odmah primijetila da je plakala.
Sandy nije mogla ništa sakriti od svoje starije sestre.
- Nije smiješno. Što ako stvarno bude djevojčica?
- Onda će se zvati Michaela Blair.
- To znači da nećeš zadržati prezime Carson.
- Neću. Moje dijete nema nikakve veze s Terryjem. Ponovo ću se zvati
Sandy Blair.
- Kako si, Sandy Blair? - upitala je Jenny šaljivo.
- Odlično.
- Donijela sam ti poklon.
- Oh, Jenny. Sada već stvarno pretjerujete. Pogledaj koliko sam poklona
već dobila.
- Oh, pa to je divno! - povikala je.
- Razgovarala si danas sa Michaelom, zar ne? - Sandy je kimnula. -
Nadam se da si se opametila i da si mu konačno rekla.
- Nisam - odgovorila je kratko.
- Dobro, nećemo o tome. Nisam došla s namjerom da te kritiziram.
Pomoći ću ti pri preuređenju dječje sobe. Zanimalo me je u kojim bi ju
tonovima željela. Sada sam već sigurna za koju si se boju odlučila. Bit će to
nebeskoplava soba, zar ne?
- Kako znaš? - šaljivo je upitala.
- Bit će plava kao oči njegovog tate... - naglo je ušutjela.
- Oh, Sandy... kaži mu.
 - Ne mogu. I ne smijem plakati i uzbuđivati se sve do proljeća, jer bi to
moglo smetati bebi - duboko je uzdahnula.
- To je najluđa stvar koju sam ikada čula... U redu, neću te više gnjaviti.
Tugovat ćeš i plakati znači tek kada se beba rodi. A koju bi još boju željela
pored plave.
- Mislim... bijelu - rekla je Sandy osmjehnuvši se.
Idućeg dana Jenny je došla u bolnicu po Sandy. Kad je stigla kući ponovo
je osjeti a mir i toplinu doma. Svi članovi njene obitelji, pa i oni najmlađi, svim
srcem su se trudili da joj ugode i pomognu. Michaela nitko nije spominjao kao
da je bio zabranjena tema. To je pomoglo Sandy da manje misli na njega. Ali
jedne večeri zazvonio je telefon.
- Sandy, želim razgovarati s tobom - rekao je dubokim glasom.
- Dobro, Michael. Ali mislim da nemamo o čemu razgovarati.
- Ti znaš koliko mi je rizično doći u Dulut...
- Nema razloga da dolaziš - prekinula ga je.
- Vraga nema razloga. Razlog je to što ti nećeš doći u Santa Fe.
- Ne mogu doći, Michael.
- Hoćeš reći da ne želiš doći?
- Shvati to kako hoćeš. Nema razloga da dolaziš ovamo. Ja neću doći u
Santa Fe. Sada postoje važnije stvari u mom životu.
- Do vraga, Sandy, zar ne možemo razgovarati o njima? - bijesno je
povikao.
- Ne možemo.
- Oprosti što sam te uznemirio, Sandy - rekao je nakon duže stanke i
prekinuo vezu.
To je bilo posljednji put da je čula Michaela. Dani su prolazili
nevjerojatnom brzinom. Sandy se pridržavala uputa koje je dobila od liječnika
Bordena. Prošle su tri sedmice kako se vratila iz bolnice. Odlično se osjećala i
jednostavno počela uživati u trudnoći. Jedne večeri kad je telefon zazvonio,
podigla je slušalicu i čula poznati duboki glas.
- Michaele! - povikala je radosno, a Zatim se sjetila kako mora zadržati
hladan ton.
 - Ne, Sandy. Bryan je ovdje.
- Bryane? Ti si u Dulutu?
- Da, za vikend. Mogu li doći do tebe? Rekao sam tati da ću te pozvati.
Sandy je bila zbunjena. Nije ni pomislila da se ovako nešto može
dogoditi. Nije smjela dozvoliti da je Bryan vidi u takvom stanju.
- Lijepo je što si ponovo u rodnom gradu - rekla je zbunjeno.
- Da, Sandy, mogu li te posjetiti?
- Bryane, žao mi je, ali ne možeš.
- Tata me je zamolio da razgovaram s tobom. Ti znaš da je njegov život
u opasnosti, ako dođe u Dulut.
- Znam - pokušavala je izmisliti neki uvjerljiv razlog. - Žao mi je,
Bryane.
- Sandy, ako ja ne budem razgovarao s tobom on će doći u Dulut.
- Ne mora, Bryane, ne možeš me posjetiti, jer... imam zaušnjake.
- Zaušnjake? - sumnjičavo je rekao.
- Da. Jesi li ih ti imao?
- Ne. Ne znam. Ne sjećam se. Kako to da si dobila zaušnjake?
- Vjerojatno od nekog učenika u školi.
- Jesi li jako bolesna?
- Da. Žao mi je, ali ne, mogu primati posjete.
- I meni je žao.
- Kaži tati da sam ga pozdravila i da sam željela razgovarati s tobom,
ali... Sve što sam mu željela reći, već sam mu rekla.
- Htio sam ti dati avionsku kartu koju ti je tata poslao. Moli te da dođeš
u Santa Fe. Rekao je da će te večeras nazvati.
- Ponesi kartu za sobom, Bryane, ja ne mogu ići u Santa Fe, a to ću reći
i Michaelu ako nazove. Moram ići sada. Boli me kada puno pričam.
- Oh, oprosti, zaboravio sam. Zdravo, Sandy - glas mu je bio ljutit i
bezbojan baš kao i glas njegova oca.
- Problemi? - upitala je Britt.
- Michaelov sin, Bryan je u Dulutu i želio me je posjetiti. Rekla sam mu
da, imam zaušnjake.
- Zaušnjake? - iznenađeno je rekla Britt.
- Morala sam ga nekako spriječiti da me vidi u ovakvom stariju. Oh,
Britt, ne mogu samo sjediti ovdje dok ti radiš.
- Samo ti uživaj. Doći će vrijeme kad ćeš nam svima vratiti uslugu.
- Rado ću to učiniti.
- Hej, pa ja se samo šalim - veselo se nasmijala.
- Britt, ti znaš koliko ja volim djecu. Kad budem imala svoje dijete neću
izlaziti vikendom i bit će mi drago ako budem mogla pričuvati vašu djecu. Sada
ću objesiti rublje.
- Ne dolazi u obzir - usprotivila se Britt. Sandy se nasmiješila i udobno
smjestila na sofu. Sjetila se razgovora s Bryanom i njegovog glasa koji je
nevjerojatno podsjećao na Michaelov. Hoće li ikada prestati tugovati čim
pomisli, na njega. Bila je svjesna da će jednom morati reći Michaelu za dijete.
Ali kada i kako, to nije znala.
Bryan je odsjeo kod svog školskog prijatelja Jacka. Čim je završio
razgovor sa Sandy, pozvao je oca.
- Tata, zvao sam Sandy.
- Hoćeš li je vidjeti?
- Ne. Zato te i zovem. Ona kaže da nema svrhe da joj dajem zrakoplovnu
kartu, jer ne može putovati za Santa Fe.
- Je li rekla još nešto? Bryane, otiđi k njoj.
- Ne mogu. Ima zaušnjake i ne prima posjete.
- Zaušnjake? - rekao je Michael iznenađeno.
- Tako bar ona kaže - reče Bryan. Sandy mu se dopala i znao je zašto je
njegov otac bio zaljubljen u nju. Ali, iznenadio ga je njezin nezainteresiran ton
dok su razgovarali. Uopće nije zvučala kao da ima zaušnjake i govorne
smetnje.
- Hvala ti što si je pozvao, Bryane - rekao je Michael nakon kraće stanke.
- Kako je Jack?
- Dobro.
- Pozdravi njegovu obitelj. Želio bih biti tamo. - Bryan je po glasu svoga
oca znao koliko pati. Znao je da je ovo bio još jedan težak period u njegovu
životu.
- Tata, u Santa Fe ima mnogo zgodnih žena koje umiru od želje da
vrijeme provedu s tobom.
- Da, ali to nije isto. Pričekat ću te u zračnoj luci sutra. Bryane, budi
oprezan i čuvaj se.
- Dobro. Vidjet ćemo se, tata.

***

Tjedan dana kasnije, Michael je sjedio u kuhinji. Nije ni taknuo večeru

ispred sebe. Zaušnjaci, pomislio je. Sandy je rekla da ima zaušnjake. To je bio
najgluplji izgovor koji je čuo u životu. Ali zašto? Zašto je Sandy odbila Bryana,
koristeći se tako naivnom isprikom. Michael je bio uvjeren da nije imala
zaušnjake. Nešto nije bilo u redu. Odlučio je ipak otputovati u Dulut i posjetiti
Sandy.
Kada je prvi put odbila da doći u Santa Fe, pomislio je da je u pitanju
drugi muškarac. Prekasno je shvatio koliko je bio prezauzet svojim poslom i
problemima i da nije primijetio koliko su mu bili duboki i snažni osjećaji koje
je imao prema Sandy. Mislio je da Sandy još uvijek nije bila spremna napustiti
Dulut i da se mora zadovoljiti vikendima provedenim s njom. Ali sada više nije
bilo njihovih vikenda. On je želio da Sandy bude kraj njega stalno i zauvijek.
Nakon razgovora poželio je istog trenutka krenuti za Dulut i reći joj koliko ju
voli i koliko mu znači. Ali, time bi stavio svoj život na kocku.
Bryan je inzistirao da ide u Minesottu, jer je morao biti kum jednom
prijatelju. Michael se konačno složio i pokušao preko njega saznati nešto više
o Sandy. Ustao je i nervozno počeo šetati po kuhinji. Sigurno je u pitanju drugi
muškarac, pomislio je. Ne postoji nijedan drugi razlog zbog kojeg bi se tako
ponašala.
Sandy s nekim drugim? Ali zašto mu to nije priznala? Od trenutka kad
su se upoznali bili su iskreni jedno prema drugom. Zašto i sada nije bila iskrena
prema njemu? I zašto je tek sada postao svjestan koliko mu znači i koliko ju
voli. Sada, kada je za sve bilo kasno.
- Do vraga! Ne može biti kasno - rekao je nervozno. Ako je raskinula s
njim zato što se uplašila da će je njena osjećanja prema njemu odvojiti od
obitelji i rodnog grada onda će to i reći. Zajednički će naći rješenje. Ako je u
pitanju drugi muškarac... Morat će ga pogledati u oči i reći mu istinu.
Rezervirao je mjestu u prvom zrakoplovu za Dulut.
- Zaušnjaci! Malo sutra - progunđao je. Sandy je ustala iz kreveta i stala
kraj prozora da vidi prvi snijeg te godine.
Prizor koji je vidjela podsjetio ju je na Božić i Novu godinu. Zatim će se
snijeg otopiti i doći proljeće. A s njim i moja beba, zadovoljno je pomislila.
Zvono na vratima prekinulo je njezine misli. Pogledala je kroz prozor i
ugledala crni automobil parkiran ispred kuće.
- Tko je to? - upitala je kroz vrta.
- Michael - začula je duboki glas. Srce joj je zadrhtalo. Gledala je oko
sebe nervozno u nadi da će pronaći neko rješenje i izlaz iz ove nezgodne
situacije. Pogledala se u ogledalo i zaključila da nema šanse sakriti svoj izgled
i zaobljeni trbuh.
- Sandy?
- Imam zaušnjake.
- Ja sam ih imao kad sam bio mali - vikao je toliko da ga je sigurno čulo
čitavo susjedstvo.
- Možda ih možeš ponovo dobiti.
- Ne. Ali dobit ću upalu pluća ako uskoro ne otvoriš vrata - rekao je
Michael šaljivo.
- Oh! - nije ga željela vidjeti, ali nije ga ni mogla ostaviti vani na mećavi.
- Michael, stvarno te ne mogu sada primiti. Ja....
Sandy - povikao je ljutito. - Ako smjesta ne otvoriš ova vrata provalit ću
unutra.

***

Po njegovu glasu znala je da se ne šali i da je ozbiljno namjeravao učiniti

ono što je rekao. Drhtavim rukama je otključala i polako otvorila vrata. Činilo
joj se da će joj srce iskočiti. Stajali su nekoliko trenutaka i nijemo se promatrali.
- Imaš zaušnjake? - upitao je sumnjičavo.
 - Pa, ne baš - nije mogla lagati dok su je njegove plave oči promatrale.
- Smrznut ću se ovdje.
- Oh, oprosti! Uđi! - rekla je zbunjeno i pogledala niz ulicu prije nego što
je zatvorila vrata. Molila je Boga da se Pete što prije vrati iz trgovine.
- Trebala bih se odmarati. Smeta li ti ako odmah uđemo u dnevnu sobu,
tamo mi je pokrivač.
- Ne, ne smeta mi, ali ima mnogo snijega na šeširu i kaputu - rekao je
Michael iznenađen njenim ponašanjem. Imao je dojam da želi što prije pobjeći
od njega.
- Ostavi sve u hodniku - reče Sandy. Nije htjela prihvatiti kaput od njega,
jer bi tada primijetio promjenu na njenom tijelu. Željela je što prije umotati se
u deku. Ali zaboravila je na ogledalo u hodniku. Dok je stavljao kaput na
vješalicu, Michael ju je promatrao u ogledalu. Sandy je osjetila kako joj obrazi
gore. Bilo joj je vrlo nezgodno i bilo je kasno da bilo što učini. Michael je
podigao pogled i susreo se s njenim pogledom u ogledalu.
- Ti si u drugom stanju - prošaptao je Sandy se brzo okrenula i ušla u
dnevnu sobu. Sjela je na sofu i umotala se u deku. Michael je pošao za njom.
Promatrao ju je iznenađenim, prodornim pogledom.
- Zašto mi to nisi rekla? - upitao je tiho. Sandy ga je nijemo gledala. Sjeo
je kraj nje, nježno je zagrlio i naslonio njenu glavu na svoje grudi. - Sandy,
nedostajala si mi i... Volim te, Sandy. Ovi dani su za mene bili pravo mučenje.
Da si mi samo rekla. Vjenčali bi se i...
- Ne - rekla je i odgurnula ga od sebe. - Neću se udati za tebe.
- Zašto? - upitao je začuđeno.
- Michael, ne osjećam se baš najbolje. Moram biti vrlo oprezna ili ću
izgubiti bebu.
Michael je zbunjeno promatrao i pokušavao shvatiti što se događa. Je li
se zbog trudnoće ponašala tako čudno? Bila je ljepša nego ikad.
- Oh, ljubavi moja, zašto mi nisi rekla. Zašto, Sandy? - upitao je. Sandy
je nijemo gledala ispred sebe. Nije željela da joj on ponudi brak zbog osjećaja
odgovornosti. Da ju je htio zaprositi učinio bi to mnogo prije.
- Michael, da sam htjela razgovarati s tobom o tome učinila bih to.
- Pogledaj me, Sandy! - povikao je.
 - Nemoj vikati na mene - vratila mu je istim tonom.
- Mislio sam da si koristila kontracepciju.
- Nisam. Učinila sam to namjerno. Voljela sam te i željela sam tvoju bebu
- pogledala ga je na trenutak i ponovo skrenula pogled.
- Oduvijek si željela dijete - prošaptao je.
- Molim te prestani analizirati nešto što se tebe uopće ne tiče i ostavi me
na miru.
- Koliko dana nisi bila na poslu? - upitao je kao da nije čuo njene riječi.
- Nekoliko.
- Pogledaj me, hoćeš li?
- Nemoj me uznemiravati. Ja sam bolesna.
- Sve što tražim od tebe je da me pogledaš - rekao je blažim tonom.
Pogledala ga je odlučno i hrabro. - Ako mi sada kažeš da me ne voliš otići ću
u Santa Fe i nikada te više neću uznemiravati - rekao je. Duboko je udahnuo i
čekao njen odgovor. Sandy je ponovo skrenula pogled.
- Za ime Boga, Sandy, pogledaj me!
- Michael, osjećam se loše, a zbog tebe se sada osjećam još lošije.
- Još uvijek me voliš - rekao je blago. Sagnuo se i nježno je poljubio.
- Michael, nemoj - povikala je i odgurnula ga. - Doktor Borden je rekao
da je seks zabranjen.
- Ali samo sam te....
- I to je previše - prošaputala je.
- Koliko dugo se osjećaš ovako loše?
- Nekoliko dana - rekla je i pogledala u stranu. Bilo je očito da ne govori
istinu.
- Da nisi tako bolesna i tako slatka morao bih te naučiti pameti. Zar misliš
da me možeš gledati u oči i lagati? Sada mi iskreno reci, koliko dugo već nisi
bila na poslu?
- Nekoliko tjedana - odgovorila je.
- Što nije u redu? - upitao je zabrinuto.
- Michael, zamaraš me. Ovaj razgovor ne vodi nikuda. Ne želim
razgovarati s tobom o...
- U redu - prekinuo je. - Hajde, lezi i namjesti se udobno - pomogao joj
je da namjesti jastuk. - Pošto ti ne želiš razgovarati sa mnom, ja ću razgovarati
s tobom - nježno je uhvatio za ruku. - Ti me voliš... To ne možeš poreći. Rodit
ćeš naše dijete. Zatrudnjela si namjerno, a sada je već kasno za pobačaj.
- Neću pobaciti! - povikala je Sandy.
- Naravno da nećeš - nježno je rekao. - Ne radiš. Kad ćeš se vratiti na
posao?
- Ne znam.
- Sandy, već sam ti rekao da si vrlo loš lažljivac. Napustila si posao, zar
ne?
- Da - odgovorila je kratko. Michael je bio iznenađen i ne neki način
pogođen. To što je napustila posao koji je voljela i što je skoro ostala bez
sredstava za život dovoljno je govorilo koliko ga je voljela i koliko je željela
njihovo dijete.
- Oh, Sandy, zašto mi nisi rekla?
- Michael - prošaptala je. - Nemoj nam otežavati situaciju.
- Sandy, znam u čemu je problem. Ti ne želiš ostaviti svoju obitelj, a znaš
da se ja ne mogu vratiti i živjeti ovdje.
- Neću se udati za tebe, Michael. I tu je kraj priče - rekla je odlučno.
- Zašto, Sandy? I ja imam pravo na naše dijete. A i njegova majka me
voli.
- To je dječak, Michael. I ti nemaš nikakva prava na nas - rekla je ljutito.
- Dobro, pričajmo o nečem drugom. Na primjer, o vremenu ili tome
slično. To te neće uznemiravati, zar ne?
- Hvala ti - sklonila je oči i spustila glavu na jastuk. Želio ju je iznad
svega, a nije smio poljubiti ju ni u lice. Sjedili su u tišini više od deset minuta.
- Trudnoća i porođaj proteći će bez većih problema? - upitao je zabrinuto.
- Nadam se.
- Što ti je rekao liječnik?
- Slabokrvna sam. Imala sam krvarenje nekoliko puta i rekao mi je da
moram mirovati i ne smijem se uzbuđivati rekla je tiho.
 - Da li želiš... - zastao je. - Želiš li da se vratim u Santa Fe i da te ostavim
da sama prođeš kroz sve ovo?
- Da, molim te, želim da odeš - pogledala ga je ravno u oči. Znala je da
ovog puta govori istinu, a to ga je zaboljelo.
- Je li to zbog toga što znaš da nisam siguran ovdje?
- Ne - odgovorila je kratko.
- Znači da to što ne želiš napustiti Dulut, i to što ja ne mogu vratiti se nije
razlog zbog kojeg se ne želiš udati za mene?
- Ne, Michael. To nije razlog - rekla je tiho.
Ustao je i stao kraj prozora. Oči su mu bile pune suza i svom snagom se
trudio kontrolirati svoje osjećaje. U čemu je problem, pitao se. Još uvijek ga je
voljela i nosila je njegovo dijete. Zašto je željela da on ode? Zašto se nije htjela
udati za njega? Naglo je okrenuo i uhvatio njezin pogled. Bio je pun bola i
tuge. Michael je prišao i sjeo kraj nje.
- Sandy - prošaptao je. - Smijem li odvezati ogrtač i da te samo malo
gledam? Mogu li samo jednom staviti ruku tamo gdje je beba?
Kimnula je glavom i pokušala sakriti suze koje su kliznule niz obraze.
Michael je lagano otvorio ogrtač i nježno spustio ruku na njen trbuh.
- Je li se već miče?
- Ne. Ali doktor kaže da će početi uskoro - rekla je kroz suze. Netko je
otvorio ulazna vrata i začuli su se brzi koraci. Michael je iznenađeno pogledao
Sandy.
- Sandy, stigao sam - začuo se veseo muški glas. Je li to odgovor na
njegovo pitanje? Ukočeno je promatrao Sandy. Ona se: brzo pokrila dekom.
Obrazi su joj porumenili, bila je zbunjena.
- To je moj brat. Donio je namirnice. Ovdje smo, Pete - povikala je.
Michael je odahnuo s olakšanjem, ali ipak mu je bilo krivo što je Peteu bilo
dozvoljeno raditi ono što bi on trebao raditi.
- Vani je toliko hladno, da sam... - zastao je kad je ugledao Michaela. -
Oh, oprostite. Vidio sam automobil vani, ali sam mislio da je susjedov. Drago
mi je što te vidim, Michael - rekao je Pete čudnim tonom. Michael je imao
osjećaj da ga je prije želio udariti, nego mu poželjeti dobrodošlicu.
- I meni je drago što te vidim, Pete. Došao sam razgovarati sa Sandy.
 - Neću vam smetati - okrenuo se i krenuo prema vratima.
- Nemoj ići, Pete. Michael će uskoro otići, a ti bi mi trebao još nešto
pomoći - brzo je rekla Sandy. Pete je zbunjeno pogledao u Michaela. Nije mu
se činilo da Michael želi uskoro otići.
- Pomoći ću ti oko namirnica - rekao je Michael i pošao za Peteom u
kuhinju. Idi dovraga, Michael, i ti i tvoja tvrdoglavost, pomislila je i bijesno
stisnula zube. Odveo je Petea u kuhinju i ispitat će ga sve moguće. Ovaj će
naravno jedva dočekati da ispriča sve što zna. Bila je umorna i odlučila je malo
odspavati. Možda će i Michael odustati od razgovora. Možda više neće biti
ovdje kad se probudi.
Kad se probudila u sobi je bila tama i vladala je tišina. Iz kuhinje nisu
dopirali nikakvi glasovi i Sandy je zaključila da je sigurno spavala nekoliko
sati. Tada je ugledala Michaela. Sjedio je odmah kraj nje. Nježno ju je gledao
i primio za ruku.
- Spavala si. Je li ti sada bolje?
- Da - rekla je i pogledala po sobi.
- Gdje je Pete?
- Rekao sam mu da ide kući i da ću ja učiniti sve što bude bilo potrebno.
- Je li mama dolazila?
- Jest. I nju sam poslao kući.
- Vidim da si preuzeo brigu o svemu. Neću se udati za tebe - prošaptala
je.
- Dobro, Sandy - veselo se nasmijao. Iznenađeno ga je promatrala. -
Pošto je moj let otkazan zbog vremenskih neprilika i s obzirom što si mi ljetos
dopustila da, boravim u tvojoj kući, mislio sam da ni sada nećeš imati ništa
protiv ako provedem kod tebe jednu noć.
- U redu, Michael. Ali, moja obitelj...
- Kao što sam već rekao oni su stvarno divni. Još jednom sam se uvjerio
u to. Objasnili su mi što sve trebam učiniti.
Mogu ti reći da sam već nekoliko poslova uspješno obavio.
- Jednu noć?
- Samo jednu noć - potvrdio je Michael.
 - Zašto se više ne prepireš sa mnom? - nerviralo ju je to što se Michael
stalno smješkao i što je bio raspoložen. - Sumnjivo mi je tvoje ponašanje. Otići
ćeš u Santa Fe i ostavit ćeš me na miru, zar ne? - stao je ispred nje u stavu
mirno.
- Učinit ću sve što će te usrećiti. Jutros sam te uznemirio, ali budi sigurna
da se to neće ponoviti.
- Nećeš me ponovo pitati da se udam za tebe?
- Oh, to već ne znam - rekao je veselo,
- Kako ti mogu obećati tako nešto kad ne znam što se sve može dogoditi
kada nakon nekoliko godina naš dječačić bude trčkarao okolo.
Sandy je bila zbunjena njegovim ponašanjem i totalnom promjenom
raspoloženja. Znala je da Michael nešto smjera i bila je sigurna da neće sutra
odletjeti za Santa Fe. Nije mogla povjerovati da je toliko veseo zato što se
oslobodio obveza prema njoj.
Michael je u istom raspoloženju obavljao sve kućne poslove. Sandy ga
je promatrala i uživala. Bila je neizmjerno sretna zato što je kraj nje. Željela ga
je dodirnuti i poljubiti. Željela je osjetiti njegove snažne ruke.
- Izgledaš vrlo lijepo, Sandy - prišao joj je i nježno rekao. Sandy je stajala
ispred ogledala i promatrala se.
- Lijepo nije prava riječ. Prije bi se reklo da izgledam veliko - veselo se.
nasmijala. Prišao je bliže i spustio ruke na njena ramena.
- Izgledaš prelijepo, Sandy. Volim te - rekao je tiho, ali riječi su
odzvanjale u njenim ušima. - Želim se oženiti s tobom.
- Michael, ne mogu stajati ovdje i raspravljati s tobom. Ustala sam samo
da se obučem pošto imam društvo.
- Koga?
- Tebe.
- Zbog mene se nisi morala oblačiti. Baš si izgledala seksi u onoj
spavaćici uzeo je za ruku, udobno smjestio na sofu i pažljivo je stavio deku.
Zatim je unio stol za glačanje u dnevnu sobu i dok je glačao rublje, pričao joj
je o Santa Fe i svom poslu.
- Odlučio sam u proljeće krenuti s vlastitim biznisom. Najprije ću uzeti
nekoliko tjedana slobodno, a onda otvaram vlastitu firmu.
 - To je lijepo - pomalo tužno je rekla Sandy.
- Jesi li gladna?
- Hm, malo.
- Večera stiže ovog trenutka - rekao je veselo i ubrzo se vratio s velikim
pladnjem punim hrane.
Večer su proveli u ugodnom razgovoru. Pričali su o svemu. Michael je
neprestano držao i povremeno ljubio njenu ruku. Sandy se opustila i uživala
kao nekada. Iznenada je zaplakala.
- Hej, Sandy - nježno je rekao, ustao je i sjeo kraj nje. - Ti plačeš.
- Ne - pokušala se kontrolirati. - Ne smijem plakati, Michael. Zato bi bilo
bolje da promijenimo temu. Ako se budem uznemiravala to može smetati bebi.
Ne smijem plakati do travnja, dok se beba ne rodi. Obećala sam sebi da neću,
- Nećeš plakati do travnja - ponovio je njene riječi.
- Michael, hajde da pričamo o nečem drugom, molim te. Kada ti nisi bio
ovdje trudila sam se misliti na školu, na to kako ću urediti dječju sobu. Mislila
sam na Jeffa.
- Oh, Sandy - zagrlio je i zagnjurio glavu u njenu kosu.
- Michael, molim te, nemoj me ponovo rasplakati. Znaš da ne smijem.
- Što ako bude djevojčica? - upitao je promuklim glasom.
- Onda ćemo bebi dati ime Michaela. Razgovarali su o uređenju dječje
sobe. Nakon kraćeg vremena oboje su se smirili li uspjeli kontrolirati svoje
osjećaje. Michael se neprekidno igrao uvojcima njene kose. Kad je već bilo
vrijeme za spavanje, uzeo ju je u naručje i ne obraćajući pažnju na njeno
protivljenje ponio ju u spavaću sobu.
- Ali, Michael ja sam suviše teška.
- Ma, hajde, ugojila si se svega nekoliko kilograma.
- Jenny mi je rekla da će se od sada sve brže odvijati.
- Treba li ti još nešto pomoći? - upitao je pošto ju je spustio u krevet.
- Ne, hvala - željela je da bude kraj nje i da zaspi u njegovu zagrljaju.
- Laku noć, dušo.
- Laku noć, Michael. I hvala ti za sve.
 Idućeg dana snijeg je prestao padati. Michael je spakirao svoje stvari.
Oprostio se s njom, poljubivši je u vrh nosa. Rekao joj je da se čuva i da ga
obavezno nazove ako joj nešto bude potrebno. Zatim je otišao.
Sandy je bila izgubljena. Slijedeći tjedan provela je tako što je nestrpljivo
čekala da je Michael nazove. Svake večeri dugo su razgovarali. Nakon svakog
razgovora Michael joj je sve više nedostajao. Nije mogla prestati misliti na
njega i ponovo se počela plašiti svojih osjećaja.

***

Jednog hladnog dana, Sandy je slučajno pogledala kroz prozor. Bila je

sama i bilo joj je dosadno, Nadala se da će ju netko od obitelji uskoro posjetiti.
Primijetila je da od kada ponovo kontaktira s Michaelom, obitelj nije toliko
zainteresirana za nju. I dalje su joj pomagali, ali više nije bilo dugih razgovora
i zabrinutih i tužnih pogleda. Svi su se ponašali normalno i obično. Odjednom
je poskočila od iznenađenja i radosti. Crni automobil se zaustavi ispred njene
kuće. Michael je izašao iz kola noseći čitavo brdo poklona u rukama. Potrčala
je prema vratima. Uz put je popravila kosu. Otvorila je vrata i ugledala
Michaela. kako proviruje iza brda paketa koje je držao u rukama.
- Zdravo - rekao je veselo se osmjehujući.
- Michael, zašto se nisi javio s aerodroma i rekao mi da dolaziš? Bar bi
se počešljala i obukla nešto pristojno - rekla je. Michael se samo nasmiješio i
poljubio je u obraz. Pakete je spustio na pod u hodniku.
- Vrati se u svoju fotelju. Donio sam ti neke poklone - zvučao je veoma
sretno i Sandy ga je zbunjeno pogledala. Pokrila se dekom i čekala da se
ponovo pojavi. Unio je pakete u sobu. Najveću kutiju je stavio ispred nje i
promatrao ju očima punim sreće i radosti. Dugo ga je promatrala prije nego što
je laganim pokretima otvorila paket. Kad je sklonila poklopac s kutije, ugledala
je predivnu bijelu haljinu od satena, ukrašenu tilom i biserima. Bila je to
vjenčanica. Sandy je zbunjeno gledala u Michaela, pa u haljinu. Ruke su joj
zadrhtale i vratila je haljinu u kutiju. Zatim ju je pružila Michaelu.
- Ne mogu primiti ovaj poklon, Michael - rekla je drhtavim glasom.
- Možeš, Sandy. I hoćeš. Zato što me voliš i zato što ja volim tebe. Želim
da budeš moja žena, Sandy. Želim tebe i našu bebu više od svega na ovom
svijetu.
- Ne vjerujem ti, Michael - rekla je tiho poslije kraće stanke.
- Pogledaj me, Sandy - uhvatio ju je za ruku. Pogledala je u njegove oči
plave kao olujni ocean. - Da li ti ja sličim čovjeku koji ti nudi brak iz milosrđa
i zbog osjećaja odgovornosti. Pogledaj me dobro, Sandy - rekao je promuklim
glasom. Sandy je osjetila kako gubi dah i duboko je uzdahnula.
- Da si se želio oženiti sa mnom učinio bi to prije nego što si saznao da
nosim tvoje dijete. Ti si pošten čovjek i imaš razvijen osjećaj odgovornosti.
- To su besmislice - rekao je hladno.
- Nećeš me uspjeti uvjeriti u suprotno, jer prije nego što si saznao za bebu
nikada nismo razgovarali niti smo spominjali našu zajedničku budućnost i
brak.
- To je zato što sam bio preokupiran problemima. Kad sam ih konačno
počeo rješavati, shvatio sam koliko mi značiš i želio sam da budeš moja
zauvijek. Ali tada sam pomislio da ti sigurno ne bi htjela napustiti svoju obitelj,
posao, rodni grad. Nadao sam se da ćeš s vremenom, posjećujući Santa Fe i
sama poželjeti tamo živjeti.
- Michael, ovo neće uspjeti ako se stvarno ne volimo. Ja već imam jedno
loše iskustvo i znam da neće uspjeti ako ne postoji iskrena i duboka ljubav.
- Zar misliš da bih radio sve ovo da te stvarno ne volim? Želim te i želim
našu bebu više od bilo čega što sam u životu ikada poželio. A to je zato što sam
svjestan koliko sam bio blizu da vas oboje zauvijek izgubim.
Sandy je šutjela. Svim srcem je željela vjerovati u iskrenost njegovih
riječi. Da to nije istina zašto bi joj to sve govorio i zašto bi se toliko trudio da
je uvjeri u iskrenost svojih osjećaja.
- Sandy - prošaptao je, nježno je privukao i poljubio. - volim te. Čini mi
se da sam te zavolio još one olujne noći kad sam prvi put ugledao tvoje
preplašeno lice i tvoje usne koje sam onako nesmotreno povrijedio. Moj se
život primijenio. Ponovo sam osjetio ljubav. Toliko toga si mi dala, Sandy. A
sada čekamo i našu bebu. Kako možeš sumnjati u mene? - rekao je drhtavim
glasom.
- Rekao si da se nikada više nećeš oženiti. Nisi želio da još jednom budeš
povrijeđen - jedva je izgovorila ove riječi, ali željela je biti sigurna.
 - Do vraga, znam što sam rekao, ali sjeti se u kakvom sam stanju tada
bio. Život mi je bio u opasnosti i sve je bila jedna velika zbrka. Tada nisam
znao što osjećam i što želim - rekao je. Sandy je nijemo gledala ispred sebe. -
Sandy, ovo možda nije pošteno, ali imaš dva rješenja. Ili ćeš me poljubiti i reći
DA ili ću te morati opet udariti i silom odvući u Santa Fe - pokušao se našaliti.
- Sandy, udaj se za mene. Ako ne pristaneš, ulogorit ću se tu u tvom dvorištu i
neću otići sve dok ne dobijem potvrdan odgovor - uspio ju je nasmijati.
- Michael, možda ne moramo žuriti. Možda bi bilo bolje da pričekamo...
- Ne - prekinuo ju je. - Do vraga, Sandy, jesi li svjesna što mi radiš. Već
sam doživio jednu traumu kad si mi priopćila da ne želiš da se više viđamo, a
sada do proljeća da proživljavam još jednu. Sandy, volim te - rekao je drhtavim
glasom. Kada je ugledala njegove oči pune suza zastao joj je dah. Nije trebala
sumnjati u njegovu ljubav.
- Oh, Michael. Tako te želim. Ja... - zaplakala je.
- Sandy, nemoj plakati - privio je uz sebe. - Obećala si da nećeš plakati
do proljeća - nasmijala se kroz suze i pogledala ga očima punim ljubavi.
- Michael, ovo ti je posljednja šansa. Jesi li sasvim siguran? - nasmijala
se dok su joj suze klizile niz obraze.
- Potpuno - rekao je odlučno i nježno ju zagrlio. - Želim tebe i Michaelu
svim srcem i dušom.
- Jeff, a ne Michaela - osmjehnula se.
- Sandy, ja sam već sve organizirao. Čeka nas avion kojim ćemo otići u
Santa Fe. Vjenčat ćemo se odmah bez mnogo ceremonija kako se ne bi
umarala. Pronašao sam i dobrog liječnika. Ali ako ti želiš da ostanemo ovdje
učinit ćemo tako - oduševljeno je govorio Michael. Sandy je pokušala
razmisliti. Željela je otići s Michaelom, ali sjetila se doktora Bordena. Bio je
dobar prema njoj i mnogo joj je pomogao.
- Jesi li siguran da je to dobar liječnik?
- Ima najbolje preporuke, ali ti moraš odlučiti.
- Doktor Borden je rekao da neću imati problema ako budem oprezna.
- Razgovarao sam s njim i meni je dao nekoliko savjeta. Rekao je da
možeš ići. On misli da je tako najbolje, jer će nam život biti manje kompliciran.
- Ti si baš na sve mislio - pogledala ga je nježno.
 - Volim te, dušo, volim i Michaelu.
- Jeffa - reče Sandy. - Sigurna sam da će imati tvoje plave oči i kovrčavu
kosu - zaplakala je od sreće.
- Hej, pa rekla si da nećeš plakati do proljeća - zagrlio ju je nježno i privio
uz sebe.
- Ovo su suze radosnice, one mi neće naškoditi - reče Sandy. - Michael,
hoćeš li biti razočaran ako ne bude djevojčica?
- A što ti misliš? Meni je svejedno samo neka je živo i zdravo i... neka je
djevojčica - glasno se nasmijao. - Sandy, to će biti naša beba. To je jedinci
bitno. Naslonila je glavu na njegove grudi, sklopila oči i počela sanjariti o
sretnoj budućnosti.