ČITATELJSKI RAJ

1
 ČITATELJSKI RAJ

Laž kao utjeha

Svi su Melissu držali najljepšom, ali i jednom od najsimpatičnijih

sportašica u Bristolu. I, kako to obično biva, bila je, kako su mnogi govorili, ne
samo najbolja sportašica, nego i među najboljim učenicima gimnazije. I da nije
bilo bogatih roditelja, mogla je birati gdje će studirati jer se od nje očekivalo da
će takva biti i na fakultetu. Ali i ne samo to - proslavit će, sportski, svaki
fakultet.
I kako joj je Cambridge ponudio najbolje uvjete, bez razmišljanja je
prihvatila da ondje studira.
I sad je već na trećoj godini studija, jednako uspješna kao studentica, ali
i kao sportašica.
Otkad je ona na fakultetu, Cambridge je osvojio sve teniske
međufakultetske turnire. A ona je već dvije godine zaredom prvakinja Velike
Britanije u tenisu.
Nije bilo dečka još u Bristolu koji nije poželio da s njom ili odigra kakav
tenis meč, a ne rijetki su poželjeli da barem s njom otplešu jedan ples. Jer, za
drugo se nisu usudili ni pomisliti kad se znalo da je ona luda jedino za Justinom
Tindallom, također odličnim tenisačem, ali nijedan drugi kompliment mu se
nije mogao dati. Dapače.
Iako iz vrlo skromne obitelji, držao se i visoko i nadmeno, kao da je u
najmanju ruku u bližem srodstvu i s kraljevskom kućom.
Nitko od te veze nije očekivao ništa dobra, no mnogi su se nadali da će
kad ode na fakultet, Melissa ipak progledali. Ali, ništa ni od toga!
Mnogi su joj znali i reći tko je i kakav je uopće Justin, ali ljubav je slijepa,
a on je imao nad njom neku čudesnu moć. Čak bi sve to izazvao suprotan efekt
od onoga što su prijatelji željeli.
Carmen i Sandra, njezine najbolje prijateljice, znale bi joj na neki, njima
se činilo blagi način reći, zapravo upozoriti da on jednostavno nije dečko za
nju, da mu, istina, ona diže rejting u društvu, ali da se on ne ponaša onako kako
bi trebao.

2
 ČITATELJSKI RAJ
Carmen ga je neki dan vidjela kako ispija kavu s Dolores, djevojkom za
koju se znalo da voli očijukati, ali učinilo joj se da ni Justin nije prema toj curi
ravnodušan.
I ono što joj se učinilo najgorim, kad ju je vidio, uopće se nije zbunio.
Dapače, predstavio je Dolores - kao svoju sparing-partnericu.
— Partnerica, veliš? — znakovito je pa i zlobno primijetila smiješeći se
pritom.
— Da. Čudiš se?
— Pa, zapravo i ne. Od tebe se može....
— Svašta očekivati? — nastavila je pobjedonosno Dolores. — Možda ga
zato svi i volimo. Kad kažem svi, tebe, dakako, isključujem. Uvijek se pitam
kako je ovakav dečko uopće mogao živjeti u Bristolu?
— Imaš pravo. I mi smo se mnogi pitali — odvratila je Carmen, i brzo se
udaljila od njih.
I kad je to blago ispričala Melissi, ova joj je, ljuteći se rekla:
— Morala bili se ne tebe čak i naljutiti. I da te ne poznam, svašta bih
mogla pomislili.
— Zašto?
— Zato što vi koji niste sportaši, uopće nas ne razumijete. Pa ne može
trenirati s nekim tko mu je odbojan, koga ne može gledati, tko ga iritira. Igranje
je poseban čar. Nadmetanje u svemu, Ako hoćeš i u ljepoti. Igre, dakako. Kad
treniraš, onda se dešava nešto što mi je čak teško i objasniti.
— Zašto onda vas dvoje ne trenirate zajedno? — i Carmen se nije dala
smesti.
— Zato što mi i ne bismo mogli zajedno trenirati. Mi možemo zajedno
tek igrati. Ali, molim te, ne opterećuj se još i time. Molila bih te da to preneseš
i Sandri. Jer, živcirate me svojim ponašanjem i vječnim sumnjičenjem Justina.
Takvog kakav je, volim ga i s time se pomirite! Konačno očekivali ste da će se
naša veza raspasti čim dođemo u Cambridge, ali kako vidiš, prognoze su vam -
nikakve. Prestanite me više gnjaviti ili....
Carmen je ovo bilo dosta. No nije mogla prešutjeti do kraja ipak
neizrečenu prijetnju pa je samo upitala:
— Ili, što? Prekid prijateljevanja? Pa, ako ti misliš da to treba učiniti,
učini!

3
 ČITATELJSKI RAJ
Kako je u tom času vidjela da su Melissi oči zasuzile, prišla joj je i grleći
je čak se ispričala:
— I prijateljstvo može biti teško i nerazumno. Kao, uostalom, i ljubav.
Znaš nas. Poznate smo po osjetljivosti kad je netko naš u pitanju. A ti si nam i
više nego prijateljica.
— Ma, znam. I moji su živci nešto istanjili se. Preda mnom je taj veliki
turnir, a nisam baš najbolje spremna. Koncentracija mi je nikakva...
— Ne bojim se da ćeš tu zakazali. Nema bolje tenisačice od tebe. Čak i
da nisi, kako ti kažeš spremna, još si nekoliko kopalja ispred svih.
I to je bilo dovoljno da se zaboravi i ono što je malo prije izgovoreno.
No, kad se rastala od Melisse, Carmen je otišla ravno k Sandri. Još dok je
sve držala u glavi, znala je da joj mora sve prenijeti kako ona ne bi nastavila
ondje gdje je ona stala. Iznenadila ju je Sandrina reakcija:
— I da mi nisi rekla, ja sam čvrsto odlučila....
— Što?
— Više ni riječi izustiti o njemu! Ona ga je izabrala, mnogi, a ne samo
mi, su joj rekli što o njemu misle, i to je dovoljno. Pametnom dosta, kako se
kaže. Nego, znaš o čemu sam ipak razmišljala?
— Reci.
— Kako bi bilo da porazgovaramo s njezinima? Možda smo trebali u
samim začetcima te veze.
— Ni slučajno! Tek bismo dolili ulje na vatru. To nam zasigurno nikad
ne bi oprostila.
— Ali, kako? Pa ni oni nisu njime oduševljeni.
— Nisu, ali rekla bih da će je pustiti da radi što hoće. Naročito mama
ništa ne govori, a kad je čovjek vidi, rekao bi da vlada svima u kući. Djeluje kao
šefica.
— Ona vodi brigu samo o svojoj drugoj kćeri, umjetnici Gwyneth. Njoj
je Melissin tenis tek neka zabava, ali klaviristica Gwyneth će donijeti slavu
obitelji. To, dakako, ne znači da ne voli Melissu, ali stvaranje karijere je nešto
drugo. Čak ni Gwyneth nije pravo što se majka usredotočila na nju. Ona je
zapravo žrtva.
— Po tvom sudu, bit će kako je negdje zapisano i tu se ništa ne može
učiniti?

4
 ČITATELJSKI RAJ
— Tako nekako. No, znaš, i Melissa će progledati kad-tad, samo se bojim
da bi tada moglo biti prekasno.
— Žao mi je.
— Bože, kao da meni nije, ali ja pokušavam i tebi i sebi reći da smo
obadvije - nemoćne. Nego kad bi se barem ona mogla osvjedočiti da to što radi
u zadnje vrijeme je užasno ponižavajuće.
— Na što konkretno misliš?
— Na tu knjigu koju navodno piše s Lorettom. Dolores više nije u igri.
— To i ne znam.
— Bože, pa o tome bruji faks. Ti kao da sjediš na ušima, ali i zatvorenih
očiju. Čak je bila i reklama u studentskom listu.
— Ma o čemu ti to uopće brljezgaš?
— Evo o čemu! “Dva najpoznatija tenisača. Justin Tindall i Loretta
Muster, pokazat će vam kako osvojiti teniski Olimp”. Ne znam pišu li knjigu
oni ili su koga angažirali, ali to čak nije ni važno. Pisanje im je alibi da budu
zajedno kad hoće i koliko hoće.
— Ali ni to nije sve.
— Zaboga, ima li i još neki gori dodatak svemu tome?
— Ima. Da bi je razuvjerio kako tračevi koji će se početi širiti bez osnova,
predložio joj je...
— Što?
— Da dio vremena dok pišu i ona bude uz njih jer, navodno, i ona može
pomoći u nastajanju knjige. I ona je, glupača, to prihvatila sva sretna.
— I kad će tu knjigu završiti?
— Nemam pojma, ali mogla bi baš ta knjiga mnogo toga i raspetljati.
I, raspetljala je, ali ne onako kako su i Carmen i Sandra željele.

Promocija knjige zakazana je nekako pred Uskrs. Sve je bilo

pripremljeno u auli fakulteta jer i fakultet je htio iskoristiti baš knjigu i za
vlastitu promociju. I kad su mnogi, gledajući Justina i Lorettu kako se ophode
jedno prema drugom, a kako se on ponaša prema Melissi, zaključili da je sve
što se priča ipak trač, i Carmen i Sandra su se pitale nisu li ipak griješile
optužujući Justina.

5
 ČITATELJSKI RAJ
Ali, Justin i Loretta ohrabreni uspjehom promocije, a i pod utjecajem
alkohola, naglo su se izgubili negdje u prostorima fakulteta.
Valjda instinkt ili tko zna kako to nazvati, Melissa ih je primijetivši da ih
nema, otišla tražiti. I na katu je zastala pred tajništvom jer je čula glasove
iznutra. Prepoznala ih je i skamenila se kad je čula:
— Ljubavi, sad je vrijeme za istinu — Loretta je mazno govorila.
— Slažem se, iako ne baš večeras. I ne ovdje.
— Ne ovoga časa, ali noć je duga. Reći ćeš joj da se volimo, da ne možemo
jedno bez drugoga i to je sve. Ako ne možeš ti, ja ću.
— Ma zašto ne bih mogao? Ipak to prepusti meni. Ali daj mi još malo
vremena. Jer, znaš, ubrzo će joj taj turnir i ne bi bilo baš u redu da joj ga na taj
način prekinem. Ali poslije turnira ću to riješiti.
U taj Čas Melissa je otvorila vrata i smireno, da se čak i sebi čudila, rekla
mu je:
— Ne brini za mene, Justine! Turnir ću odigrati bez obzira na to što sam
malo prije čula. Da mi je lako, nije, ali morala sam slušati one koji me vole, koji
me cijene i poštuju.
Činilo joj se da će se Justin srušiti. Nije očekivala od njega reakciju koju
je iskazao:
— Melissa, sve što si čula, varka je. Volim jedino tebe, a ova djevojka mi
baš ništa ne znači. Toliko me napastovala da sam popustio jer želio sam da
završimo knjigu. Ti nemaš pojma kako i koliko me mučila. Užas! Oprosti mi,
molim te!
Melissa ne zna zašto se, kad je izgovorila to što jest, nije izgubila, ali
vjerojatno se nije bila u stanju ni pomaknuti. A kad se Loretta okomila na
Justina, mislila je da će se njih dvoje početi tući.
— Zbilja si obični idiot! Ma i gore od toga! Na svaki način se želiš uvući
u visoke engleske krugove, a to možeš samo preko žena. Pa, kad baš hoćeš
istinu, ni meni do tebe nije stalo jer si nikakav - ni čovjek ni ljubavnik. Nikad
od tebe ništa!
A onda se okrenula prema Melissi:
— Znaš da je dobro da si se uvjerila da sam te od ovoga jadnika zapravo
spasila. No ne samo tebe nego i sebe. Skoro pa sam ti zahvalna, a bit ćeš i ti
meni, ma kako sve ovo završilo.

6
 ČITATELJSKI RAJ
I to je bilo sve. Očito je Loretta bila jača od njih oboje. Uspjela se
pokrenuti i otići iz sobe, a prema onome kamo je krenula, bilo je jasno da odlazi
s fakulteta.
Sad se i Melissa uspjela sabrati, okrenula se još jednom prezrivo pogledala
u Justina, bez riječi je otišla prema dvorani gdje su vjerojatno još bili uzvanici.
I kad je spazila Carmen i Sandru, samo je rekla:
— Idemo odavde!
— Ali zar nećemo pričekati Justina i Lorettu? Pa nije pristojno da baš
tako odemo!
— Nikoga nećemo čekati!
Iako nijedna od njih nije znala što ovo znači, a očito je nešto značilo, bez
riječi su je slijedile.
Znale su da će im reći, samo kad se i ona sabere. Jer, objektivno, večeras
se tom Justinu i nije imalo što prigovoriti. Prilikom same promocije nekoliko
je puta spomenu Melissu ističući kako bez nje knjiga i ne bi bila ovakva kakva
jest.
To je toliko djelovalo i na jednu i na drugu da je Carmen čak šapnula
Sandri:
— Možda smo ipak griješile dušu. Danas je ovakav Justin bio
neprepoznatljiv.
— Slažem se, ali zašto je Melissa ovako nezadovoljna?
— Saznat ćemo ubrzo. Samo molim te....
— Znam. Neću je ništa pitati.
Vozeći se prema domu, Melissa nije ni riječ progovorila. Tek prilikom
ulaska u svoj apartman promumljala je nešto što nijedna od njih nije razumjela:
— Baš sam bila glupa! Ali, sve se plaća pa i nečija naivnost.
— Bok! — Carmen je rekla i ni ona nije više bila spremna ni na kakav
razgovor. Jer, ovakvu Melissu nije još vidjela. Držala se one izreke kako je jutro
pametnije od večeri.
Sandra je, pak, bila sigurna da je svemu ovome kriv Justin, bez obzira što
da je učinio. A ona još nije mogla vjerovati da se Melissa uvjerila u ono u što su
se one poodavno. Unatoč njegovom neuobičajeno pristojnom i pažljivom
ponašanju večeras.

7
 ČITATELJSKI RAJ

***
Zbilja čovjek dobije neku snagu kad mu je najteže, kad misli da se sve
oko njega ruši i da on propada u bezdan.
Melissa još nije bila spremna reći nikome čemu je svjedočila, barem ne
dok taj turnir ne prođe. Jer zbunjivalo ju je to nesretno Justinovo navaljivanje
da ga sasluša, ta njegova silna udvornost koju nikad prije nije čak ni u jednom
obliku primijetila, a opet vlastite oči i uši su potvrđivale sumnje onih koji su je
voljeli.
— Moram biti odlučna! Moram konačno znati što hoću. Kad ovo sve
završi, najbolje bi bilo da se maknem čak i iz Cambridgea. Da, najbolje bi bilo
da odem nekamo gdje me malo tko pozna i gdje ću moći u miru razmisliti što i
kako dalje.
Začudila se što je ni Carmen ni Sandra uopće nisu gnjavile da im kaže
zašto je odjurila s te promocije, zašto je sve manje zovu, da bi na kraju zaključila
da misle kako joj treba mir prije turnira.
No kako ga ni sama nije mogla naći, čim je završio trening, uputila se
pješice prema domu. I kad je već bila nadomak mu, pred njom se stvorio Justin.
I da je htjela, nije mu mogla pobjeći, a ne bi imalo ni smisla praviti skandal jer
ljudi su bili svagdje oko njih. I htjela - ne htjela morala je stati i čuti što zapravo
hoće od nje. A on je glasom kojim ju je uvijek razoružavao, počeo:
— Ne mogu živjeti bez tebe! Volim te više od vlastitog života! Udaj se za
mene! Odmah! Živjet ću i radit ću ono što ti budeš željela, pa ako od mene
zatražiš da se ostavim i tenisa, i to ću učiniti!
Sve je očekivala samo ne ovo. I nema zaljubljenog srca koje na ovo ne bi
zadiralo luđački. Nije mogla reagirati nikako drugačije nego kako je toga časa.
Rasplakala se, a on, lukavac, zagrlio ju je i počeo tepati najnježnije riječi koje
je ikad čula. I na kraju je, čak i na njegovo iznenađenje, upitala ga:
— Ti to ozbiljno?
— Najozbiljnije.
— Ali, kako? Gdje i kad? I što će reći moji roditelji, tvoji, pa i prijatelji?
— Oni koji nas istinski vole, bit će sretni, a za druge nas nije briga. Sve
sam dok sam čekao tvoj odgovor, pripremio.
— Što?

8
 ČITATELJSKI RAJ
— Dokumente. Čak sam našao i kumove nam. Moje dalje rođake koji
ovdje žive.
— Ali, kako ću?
— Što, dušo, kako ćeš? Pa ne misliš da će Sandra ili Carmen biti
ljubomorne što si konačno sretna?
— Neće, ali ipak. Red je...
— Što je red? Da ih pitaš za dopuštenje smiješ li se uopće udati ili samo
kad sam ja u pitanju? I ne shvati me pogrešno. Znam da te vole, ali takva ljubav
može i opterećivati. A čini mi se da si ti baš u takvoj fazi. I vidjet ćeš. Kad shvate
koliko te volim, što sam u stanju učiniti za tebe, bit će i one sretne.
— Nisi valjda već i zakazao datum vjenčanja?
— Jesam.
— Bože, pa kada?
— Odmah poslije turnira. Jer, tad ćemo imati dvostruko slavlje. I tko će
biti sretniji od nas?
Sve je ovo bilo tako iznenada, sve kao da se dešavalo nekom drugom a
ne njoj, na kraju je zaključila Melissa. I ni sama nije znala kako ju je u času
uspio uvjeriti u zapravo nemoguće - da ono s Lorettom nije bilo ništa do prisile
kojoj nije mogao uteći, a knjigu je baš zbog nje, Melisse, htio izdati. Bila je to
njemu uobičajena laž a njoj - utjeha.
Oboje su jedva čekali da turnir prođe. On jer se bojao da bi se mogla
predomisliti, a ona, pak, da konačno svima pokaže - da on bez nje ne može.
Čak i svojim prijateljicama. Nije, doduše, ovako zamišljala svoje vjenčanje, ali
toliko se toga izdešavalo u zadnje vrijeme da je i ovo prihvatila kao normalno.
Zar bi bila sretnija, pitala je samu sebe, da se uz taj najintimniji dan uz nju nađu
i oni koje jedva poznaje. A, ovako, bit će uz Justina, a slavlje mogu upriličiti i
kad se vjenčaju. Ovo joj se čak učinilo idiličnim - ona, Justin i netko tko će tek
svjedočiti nečemu čemu se ona ipak neizmjerno raduje.
I još ju je nečim Justin iznenadio. Dva dana prije vjenčanja on joj je bio
sparing-partner. Znao je što će za nju značiti i to, ali i pobjeda na turniru, a
pobijedit će ako joj on bude davao poticaj.
I dosad mu je baš išlo kako je želio. Pobijedila je, čak i uvjerljivije nego
je mislio da hoće, i za samo dva sata, već su bili u gradskom uredu. Pobrinuo

9
 ČITATELJSKI RAJ
se on da sve to saznaju novinari i na zaprepaštenje mnogih, a posebno Carmen
i Sandre, grad je grmio od te vijesti.
— Užas! — obje su komentirale ovo što su čule. Ovo mi se ne sviđa. Iza
ovoga se nešto krije. Ali, što je, tu je. To što nama nije rekla, mogu i shvatiti,
ali roditeljima...
— Čut ćemo što je. Ne smijemo joj prigovarati. Jer mi se čini da je u sve
ovo dovedena - prevarom. — Sandra je bila i ljuta i žalosna.
— Sandra, saberi se! Nitko nikoga ne može na silu odvesti pred matičara.
— Uopće ne mislim na fizičku silu, ali poznajući Justina, ništa me ne bi
iznenadilo. Ako se taj manijak ikoga bojao, onda je to nas dviju. No, vidjet
ćemo. Znam da će oni ovo proslaviti sigurno navečer. I čut ćemo njegova
prenemaganja - dvije proslave za dvije najvažnije pobjede u njihovom životu.
Pobjeda ljubavi i sporta.

10
 ČITATELJSKI RAJ

Carstvo snova

— Izgubile smo je — rekla je Sandra Carmen poslije predavanja. Bilo joj

je čudno što se nije ni pojavila danas na fakultetu iako su seminari bili obvezeni.
— Govoriš gluposti. Pa što očekuješ od nje? Tek su u braku tri mjeseca.
To je još medeni mjesec. Uče, treniraju i nemaju vremena ni za koga. A što
znači ne doći na dva sata vježbi? I tako, moraš priznati, da i nije bilo baš na
nivou. Ti ne shvaćaš da ona sad ima njega, da je to jedva dočekala i da je jedno
vrijeme treba pustili na miru. Bez obzira na sve, morale bismo biti sretne jer je
konačno dočekala ono što je jedino i željela. Ona bi zbog njega i za nj, ostavila
sve. I tenis i fakultet. Novca joj ne treba, a fakultet stigne završiti i kasnije.
Neka uživa!
— Bojim se.
— Čega sad opet? Boljeg nikad nismo vidjele. Zapravo za ne vjerovati je
da je takav kakav je.
— On ne može dugo ostati ovakvim.
— Ne zazivaj vraga, Sandra! Ti kao da uopće ne vjeruješ u ljubav?
— Vjerujem, dapače, vjerujem u Melissinu, ali ne i u Justinovu. Ovo je
sve neka računica, nešto što je smišljao i dobro smislio. Ne smijem ni zamisliti
kako bi se ona onda osjećala da ne ostane ovako. I ne bojim se samo ja svega
onoga što je on u stanju učiniti da ostvari ono što je zamislio. Zar nisi primijetila
tužan izraz lica njezinih roditelja na proslavi, kako je Justin stalno ponavljao -
njihovih dvaju najvećih uspjeha.
— Jesam, ali to ništa ne znači. Roditelji znaju čak i zaplakati na
vjenčanjima svoje djece. Gube ih, boje se za njih i što ja znam što im se sve ne
mota mislima.
— Znam ja to, ali slučajno sam čula kako otac govori njezinoj majci.
— Što si čula?
— Da ga hvata užasan strah, da se boji da je on ne odvuče tko zna kamo
i iz Engleske i s Cambridgea.
— Glupost! Da je i odvede, odveo bi je jer bi im netko drugi dao bolje
uvjete. I što je u tome loše?

11
 ČITATELJSKI RAJ
— Ne znam. Ali da mi se sve to sviđa, ne mogu reći. No, to što si takav
optimist, to me raduje. Ma što samo raduje? To me i ohrabruje.
— Ja samo pokušavam misliti pozitivno. Sve dok ne uočim i jedan jedini
znak koji bi me pokolebao u tom mom razmišljanju. Nego hoćemo li je otići
gledati na završnom turniru?
— Što me to uopće pitaš? Znaš da joj moramo ići dati podršku. Kad me
neki dan zvala, činilo mi se da joj je neugodno što se ne javlja češće. Nešto je u
tom smislu i rekla, no ja sam joj odgovorila da bismo joj nas dvije trebale biti
zadnja briga. I znaš što me potom upitala?
— Ne.
— Da se boji da još sumnjičimo Justina. A on je muž kakvog bi poželjele
mnoge žene. I, konačno, šećer na kraju, rekla je da bila presretna da i mi
nađemo nekoga tko bi mu bio barem sličan.
— Nadam se da nisi to komentirala?
— Pa nešto sam promumljala — kao ni nas Bog nije valjda zaboravio. Ili
tako nešto. Znaš što me zaokuplja u zadnje vrijeme?
— Znam.
— Ali kako?
— Zato što zaokuplja i mene. Samo, nije to jednostavno. Kad položimo
zadnje ispite, ostaje nema još praksa. A ići nekamo po Europi tek nakratko, i
ne isplati se. Radije da to odgodimo za sljedeću godinu.
— Još ćemo vidjeti. Ako budemo u grupi koja će polagati u prvom roku,
možemo sve to ostvariti. Ali još ništa nikome ne govori o tome!
— A kome bih i govorila? I koga briga za nas dvije? To je ionako razgovor
koji bismo vodile nas tri. A sad bi i to Melissu opterećivalo. Tko zna što oni
dvoje planiraju?
— Hoćeš pitati što planira Justin?
— Ti nikako da prihvatiš da su njih dvoje sad muž i žena. I najvjerojatnije
razgovaraju što će i kamo će za ferije.
— On o tome odlučuje, a ona sluša.
— Tako je u manje-više svakom braku. I moj otac je taj koji odlučuje.

12
 ČITATELJSKI RAJ
— U to ne sumnjam, ali on vodi brigu o majčinim željama. Bez ikakvih
zadnjih primisli. Ovdje, ma tko što rekao, nije niti će biti tako. Tko zna što tu
jadnicu još čeka.
— A kako bi bilo da prestanemo s crnim prognozama? Znaš kako se ono
kaže da ne treba zazivati vraga.
Možda i ne bi prestale s takvim razgovorom da im nije prišla Thea i
upitala nešto od čega im se zacrnjelo pred očima:
— Što kažete, cure, na odluku naših mladenaca? Ne znam je li im to baš
pametno? Tim prije što im novac i nije potreban. A ti Ameri znaju zašto ih
zovu i zašto im nude to što im nude. Zlobnici kažu da je Justin prisilio Melissu
da na to pristane, ali ja kažem da nitko nikoga ne može prisiliti ako ovaj to
neće. Ona bi ga slijedila i u pakao. I ja u tome ne vidim ništa loše. To se zove
ljubav. I hvala Bogu da tako nešto još uopće ima na zemlji. Ali, što ja vama
uopće govorim? Vi ste sigurno upoznate sa svim detaljima. No, ipak me zanima
što na sve to kažete? Možda ste je pokušale i odgovoriti, iako sumnjam. I vi
znate da se ljubavi ne može dirigirati - sa strane.
I Carmen i Sandra su se uzvrpoljile jer su bile toliko iznenađene ovim što
su čule, no Sandra se ipak okuražila i rekla:
— Thea, draga, nema petljanja ni u čiji život kad on krene svojim
tijekom. Mi jesmo prijateljice, ali Melissa je sad u braku i nema s naše strane
čak ni pokušaja da se petljamo u njihove odluke jer to bi bilo petljanje u njihov
život. A na to nemamo baš nikakvo pravo, pa čak ni što smo prijateljice.
— A da vas je pitala?
— Rekle bismo joj ovo što smo i tebi.
— Uf, ja ne mislim da je to dobro, ali tko sam ja da bi me netko uopće
poslušao. A zašto je danas nema na faksu?
— Sigurno se ne osjeća dobro. Sad ćemo do nje da vidimo što je.
— Pozdravite je, ali, molim vas, ne spominjati što sam rekla o toj njihovoj
odluci! Nije na meni da se i ja petljam u njihove odnose. Vi ste pametne cure
jer kad vi niste ništa reklo joj, ni nitko drugi nema prava ni zucnuti.
Thea je to izgovorila i odletjela. Vidjele su da je čeka na kraju ulice dečko,
još jedan, kako ga je Carmen nazvala - probisvijet.
— Što sad kažeš na ovo što smo upravo čule? — Carmen je prva upitala.
— Ostajem bez riječi.

13
 ČITATELJSKI RAJ
— Misliš da bi sad trebale ipak reagirati?
— Sad najmanje.
— Kako to misliš?
— O ovome su ona i Justin razgovarali. I ako su to prije od nas saznali
novinari, znači da nije ni imala potrebu to nama reći. On ima cilj, on je znao i
kako će ga ostvariti i to je to. On zna da ma kako i koliko zarađivao u Engleskoj,
nikad neće biti ovdje ono što će u Americi. Ovdje bi ostao ono što zapravo i
jest - skorojević s punim žiroračunom.
— Morala bih se na nju ljutiti, ali zapravo ju je za žaliti. Neće tu biti
sreće. Kad nam izmakne ispred očiju, bit će tu suza i u čarapi, kako se ono kaže.
— I što nam je činiti?
— Ništa. Čekati da nam se javi.
— A da ipak mi nazovemo?
— Ni u bunilu! On to jedva čeka. Rekao bi nam ono što bismo i zaslužile
- što vas briga što ćemo nas dvoje raditi i kako ćemo si urediti život.
— Imaš pravo.
I baš kad su krenule prema domu, zazvonio je Carmen mobitel. U prvi
tren nije prepoznala broj. No, nemirna Sandra je uzviknula:
— To je Melissa!
— Nije. Netko drugi zove. Da li da se uopće javim? Baš mi se ne razgovara
ni s kim.
— Javi se.
I samo što se Carmen oglasila, čula je s druge strane plačljiv glas i odmah
prepoznala glas Melissine majke.
— Carmen, što ja ovo čujem? Taj će je Justin uništiti. Ona će napustiti
fakultet, a stagnirat će i u tenisu. Njemu nije stalo ni do koga, osim do njega
samoga. Zašto je niste od toga odgovorile? Nekako sam bila sigurna dok je s
vama da neće napraviti nikakvu glupost. A vidi što smo doživjeli
— Teta Miranda, za to samo saznale prije niti pola sata. I mi smo
iznenađene. I odmah da vam kažem da možda i nije sve tako kako momentalno
izgleda.
Htjela je najprije reći da su i one zgranute, ali je pazila da ovu ženu još
više ne uzruja.

14
 ČITATELJSKI RAJ
— Bože, moj će muž poludjeti.
— Smirite ga. Možda sve i nije tako kako izgleda. Mnogi danas sanjaju o
Americi.
— Sanjaju skorojevići kakav je Justin. Zar je mojoj kćeri to potrebno?
Ali, ne bih ništa rekla da ne osjećam da će sve to završiti i gore nego što itko
može i pretpostaviti.
— Nemojte zazivati zlo.
— Hoćete pokušati još s njom razgovarati?
— Teta, da je željela da mi u svemu tome sudjelujemo, kako smo to činile
inače, bila bi nam rekla. Ovako, saznale smo slučajno. Svaki razgovor o tome
samo bi pogoršao naše odnose, a to u ovoj situaciji ne bi bilo dobro. Možda nam
se više nikad ne bi obratila kad bi joj pomoć bila potrebna. A da je vi nazovete?
— Zvala sam.
— I što je rekla?
— Nije ni dignula slušalicu. Teško mi je vjerovati da nije čula poziv.
Znam ja nju. Čeka da se sve smiri. Ne znam što ću. Bojim se i za Stevea. On je
bio više od mene usredotočen na nju. I same znate da sam je titrala nad
karijerom Gwyneth. Ali, ni tu ne ide onako kako sam mislila. Ona je, pak, sušta
suprotnost Melissi. Ona kao da uopće nema interesa za muškarce, a mnogi je
naprosto oblijeću. Za njom je lud jedan docent s akademije. No, ona samo
zafrkne nosom kad joj ga spomenem. Te naše cure nisu ništa pokupile od nas,
ili da budem preciznija, samo ono najgore i od jednoga i od drugoga. Ali, jedna
moja prijateljica kaže da je ipak sve u odgoju. I da te više ne gnjavim, molim te
javi mi ako vam se javi. A sigurno hoće.
— Hoću, ne brinite.
I to je bilo sve. Carmen je ovo zbunilo. Ako se Melissa nije javila majci,
to može značiti samo jedno - svjesna je što je učinila, i možda se već sad zbog
toga kaje. Ali, što će biti tek kasnije, to je i ona mogla pretpostaviti. Kad se
Justin domogne Amerike, počet će po starome. Očijukati i zavoditi
Amerikanke, pogotovo one koje ondje nešto znače, a Melissa će ga doma
iščekivali - plačući.
— Sve si shvatila? — obratila se Sandri Carmen.— Više ne znam što da
učinimo?

15
 ČITATELJSKI RAJ
— Ništa. Baš onako kako si rekla teti Mirandi. Melissa je odrasla
zaljubljena guska i bilo što da kažemo, neće joj doprijeti do svijesti. Možemo se
samo moliti Bogu da joj na kraju prosvijetli pamet. Bilo kad da dođe k sebi,
bolje nego nikad. Samo, bojim se....
— Da će sve što bude proživljavala i mučila se, biti daleko od naših očiju.
Ali to je njezin izbor. S time se i nas dvije moramo pomiriti. Što prije, to bolje.

***
— Justine, morala bih nazvati svoje, ali i Carmen i Sandru i reći im za
našu odluku — nekako plaho počela je Melissa već rano ujutro govoriti mužu
si, ali i isti čas primjećujući na licu mu mrzovolju.
— Što se mene tiče, zovi koga hoćeš. Samo se pitam...— zastao je valjda
svjestan tona kojim je to izgovorio, ali i straha da joj baš ti koji je spomenula na
nepune uši tko zna čime sve ne. Pa možda čak i nagovorom da ona nikamo ne
kreće odavde, a još manje da ostavi fakultet.
— Što?
— Dokle ćeš ovisiti o njima? Ne čudim se da zoveš roditelje, ali ove dvije
spletkarice ti ne mogu više biti savjetnice.
Nije joj bilo pravo što ih je nazvao tako kako jest, ali znala je da sad bilo
što kaže, nastala bi svađa, a to zbilja nije željela.
— Nazvat ću roditelje — rekla je pomirljivo, ali i primijetila kako mu se
lice opustilo.
— I ne zaboravi im reći da putujemo potkraj mjeseca. Teško da ćemo
stići njima pa bi bilo najbolje da oni dođu ovamo ako nas žele ispratiti.
— To ne mogu! — bila je sad ona oštrija nego je on očekivao. — Ne znam
još kada, ali otići ću, Justin, sama u Bristol. Sve mi se ovo ne sviđa. Imam osjećaj
kao da odavde bježimo.
— Ma, daj, molim te što ti sve neće pasti na pamet? — rekao je tonom
koji bi je uvijek razoružao i kojim je postizao kod nje baš sve što je želio. — Ti
i ja — nastavljao je dalje — nismo na ovom fakultetu bilo tko i želim da odemo
bez velike pompe da ne kažem cirkusa. Konačno, svijet nam je pod nogama,
otvoren da idemo kamo poželimo i svagdje će nas dočekali raširenijih ruku
nego ovdje. Ovo je čudna zemlja. Nekom majka a nekom maćeha. Tu Amerima
nema konkurencije. Svakom daju šansu i samo je treba iskoristiti. Mislim da

16
 ČITATELJSKI RAJ
ćemo se konačno u toj zemlji popeti na Olimp i društveni i sportski. Ovaj prvi
mi je još važniji.
— Na Olimpu smo i ovdje!
— Možda ti da, ali ja ne. Tek sam se približio onom sportskom. Znam ja
kako se osjećam i što govorim.
To je rekao i otišao u kupaonicu. Uopće ga nije, tako je to Melissa
doživjela, zanimalo čuti što ona misli o tome što je upravo izgovorio.
Zbunjena više nego tužna, tek sad je dohvatila slušalicu telefona. Javila
se, kako je i očekivala, mama. Skoro mucajući počela je:
— Mama, sigurno si već čula što smo odlučili?
— Čula sam, Melissa, ali i znam...
— Što, mama?
— Da ta odluka nije tvoja, da si je prihvatila pod pritiskom. Ali, svjesna
sam da ja tu više ništa ne mogu učiniti, da si udana žena, da ću se morati
pomiriti sa svim što umjesto tebe bude odlučivao Justin. A on ima svoje planove
koji su zasigurno unaprijed isplanirani. Meni preostaje jedino da ti poželim
sreću i dam još jednom poruku - ako vidiš da ne možeš živjeti kako ti bude
nametnuto, znaš da su ti vrata roditeljskog doma uvijek otvorena.
Očekivala je Miranda da će Melissa barem nešto na ovo reći, da će početi
braniti Justina, ali ništa. Umjesto toga ona je nastavila:
— Odlazimo potkraj mjeseca. Ne znam hoću li uopće stići doći
pozdraviti se s vama. Ne znam smijem li uopće pitati biste li vi mogli doći
ovamo.
I sad je čula nešto što ju je zbunilo:
— Nećemo, dušo, doći. Nećemo ni tebi ni sebi praviti još veće probleme.
Toliko, ma koliko da nam je teško, egoistični ne smijemo biti. Justin te želi
potpuno odvojiti od svih nas i nad tobom imati potpunu kontrolu. Bojim se da
si mu ti tek sredstvo za postizanje svih njegovih ciljeva. Samo, moram biti
poštena i reći da si ti na to pristala i u krajnjoj liniji to ne mora ni ispasti loše.
Silno želim da se u svemu tome snađeš i da budeš sretna. I samo bih te još nešto
molila....
Zastala je očekujući da je Melissa pita što, ali ona je i dalje šutjela pa je
Miranda nastavila:

17
 ČITATELJSKI RAJ
— Javi se Carmen i Sandri. Ja sam majka i ja ću naći razloga da te
razumijem pa i oprostim, ali one su tek prijateljice. I to one prave kakvih se ne
nalazi baš danas mnogo.
I opet na ovo nije ništa rekla, ali je nakon kratke šutnje upitala:
— Gdje je tata?
— Otišao je, kako on kaže, malo se prozračiti.
— Žao mi je, mama — na kraju je ipak čula ono što ju je i mučilo. Iz te
rečenice shvatila je da joj kći polako dolazi k sebi, ali da će trebati vremena i
vremena dok shvati što je učinila i tko joj je taj muž. Znala je da će to doći, ali
molit će Boga da ta spoznaja bude što manje bolna i da se iz nje izvuče sa što
manje trauma.
— Znaš, Melissa, možda i mi pretjerujemo, možda smo kao i svi roditelji
egoistični, možda nas je vrijeme pregazilo, i ne shvaćamo, a još manje
prihvaćamo odluke mladih, ali nije se tome za čuditi. Zato bih voljela da nas i
ti tako shvatiš. I, dakako, sve što želim, jest da imaš miran i sretan život u
Americi.
I kad je Melissa još nešto htjela reći, linija se prekinula. Znala je da je
majka na rubu plača i da se radije rastala ovako nego s jecajem.
Ali sad je zajecala ona. I onda je čula grubi Justinov glas:
— Koga sahranjuješ?
— Svoj dosadašnji način života — odgovorila je čvršće nego je on to
očekivao. No, on ne bi bio on kad i na to ne bi imao odgovor za koji je smatrao
da je čak i duhovit:
— Ako je tako, kupit ću ti poklon da se sjetiš kad je počeo tvoj novi život.
I opet je iskoristio svoje “oružje” kojim je u njoj ubio svaku tugu i postizao
sve što je želio. Prišao joj je, zagrlio ju je i počeo nježno šaputati ono što ju je
jedino moglo razveseliti i zbog čega je činila sve ono što je on želio.
— Znam da ti je teško, znam što ostavljaš ovdje, ali moraš mi vjerovati
da će se pred tobom otvoriti jedan novi svijet, da ćeš uživati i sa mnom i uz
mene, ma gdje da se budemo nalazili. Tebi ne trebaju nikakvi tutori, tebi
trebam ja i moja ljubav.
I kad mu se učinilo da nije bio dovoljno uvjerljiv, nije stao na tome. Uzeo
ju je u naručje i pun nježnosti odnio ju je u spavaću sobu. A tu je za nju prestajao

18
 ČITATELJSKI RAJ
ovozemaljski život i svi problemi. Uspio ju je svaki put odvesti u carstvo snova
zbog čega je i bio tako nadmoćan nad njom.

19
 ČITATELJSKI RAJ

Ladica sjećanja

Melissa je brzo zaboravila ono što je mislila da će je progoniti - mučan

odlazak iz Bristola. Tek je dva dana prije odlaska smogla snage i nazvala
Carmen i Sandru i rekla im, uz mlaku ispriku, da odlazi. Ispričala se silnim
obvezama zbog toga što se nisu mogle ni sastati i oprostiti se. No., sve je prošlo
i lakše nego je mislila. Nije ni od jedne primijetila baš žestoki prijekor, ali blagu
tugu da. No to je bilo i za očekivati. Konačno ni njoj nije bilo svejedno.
Čak je uvijek sumnjičava Sandra rekla joj:
— Ti znaš da ti želim svu sreću ovoga svijeta. Voljela bih, a čini se da
nema razloga, da se svi tvoji snovi i ostvare.
Carmen je, što ju je iznenadilo, bila suzdržanija. Osjetila je po tonu da je
tužna, a na kraju razgovora ipak je rekla trudeći se da to ne bude baš prijekor:
— Ne mogu ti prešutjeti ono što me muči. Zar doista nisi mogla naći sat
vremena da se vidimo prije odlaska? Ali, tako je kako je i to treba prihvatiti.
Sve što želim, jest da budeš sretna. I, dakako udaljenost ne bih voljela da znači
i zaborav.

Da ih Amerikanci nisu primili tako kako jesu, možda bi se ona češće i s

više tuge sjećala prijateljica, ovako ta silna potpora koju su ovdje doživjeli,
bacila je u sjenu svu onu nelagodu s kojom je došla ovamo.
Uživala je zbog Justina. On je ovdje bio neki drugi čovjek. Pun sebe,
uvažavan i cijenjen, a i ona uza nj. To što su se uloge možda izmijenile, uopće
je nije smetalo jer njoj je bila važna njegova sreća. A ona ga nije vidjela nikad
sretnijeg.
Nikad neće zaboraviti izraz njegova lica kad se sinoć vratio s treninga.
Već s vrata joj je doviknuo:
— Ljubavi, danas sam najsretniji čovjek na svijetu!
— Da čujem što te to toliko usrećilo? Podijelimo tu sreću jer onda ću i ja
biti još sretnija od tebe.
— Znaš tko me pratio na treningu? Prišao mi poslije i zamolio, pazi,
zamolio da odigra sa mnom barem jednu partiju.

20
 ČITATELJSKI RAJ
— Ne, ali netko sigurno važan.
— Osobno gradonačelnik. I to nije sve.
— Da čujem dalje? — sad je i ona bila silno ushićena.
— Pozvao nas je u subotu, oboje, k sebi na ručak, a poslije ili prije, kako
se ti i ja dogovorimo, možemo odigrati partiju. Ja s njim a ti s njegovom kćeri.
— Nisam znala da ima i kćer.
— Nisam ni ja.
— A koliko joj je godina? — Ni sama ne zna zašto ga je to upitala i je li
to uopće važno.
— Nemam pojma. No, nije valjda neka curica kojoj otac ispunjava svaku
želju. Jer, nismo mi baš igračke u nečijim rukama. Moramo se znati odrediti od
samog početka prema takvima. Naučio sam ja lekciju doma i znam kako mi se
ponašati prema svima pa i ovako važnima. Jer, mi sebi moramo biti najvažniji.
I ovo što je sad čula, svidjelo joj se. U jednom času je pomislila na svoje
prijateljice, pitajući se što rade i misle li uopće na nju. Da je imala samo malo
više snage, bila bi ih nazvala i rekla ovo što je upravo čula. No. brzo je od te
zamisli odustala. Imao je pravo Justin koji joj je ne jednom rekao:
— Ne kažem da ih zaboraviš, ali moraš biti svjesna da vi više ništa nemate
zajedničko. Osim, dakako, uspomena. A i njih treba staviti onamo gdje im je
mjesto - u ladicu sjećanja i tek ih ponekad izvaditi i prolistati da bi se vidjelo
kako nam je sad, a kako nam je bilo nekad.
I kad je konačno došao do nje, vidjela je opet sretno lice svoga muža. I
bila sigurna da je ono što je učinila, učinila dobro. Ali ne samo za nj, kako su
joj čak i najbliži prigovarali, nego i za sebe. Jer, nema veće sreće nego usrećiti
onoga koga voliš. A ona je Justina voljela i svojom dušom i svojim tijelom.
Nakon lagane večer, Justin joj je predložio da idu u klub jer, kako je
rekao, moraju širiti krug znanaca, pogotovo onih koji su česti gosti u takvim
klubovima.
— Neće ti to biti naporno?
— Ni slučajno! Samim našim odlaskom onamo, puni se moj žiroračun.
— Ali, kako?
— Melissa, ovdje je sve novac. Čak i kad im se nasmiješim, oni vrednuju
moj smiješak. Želim i prije nove godine da se moj račun, samo od reklama
poveća za kakvih pet-šest milijuna dolara.

21
 ČITATELJSKI RAJ
— A da ipak budeš malo skromniji?
— Reci mi, molim te, zašto?
— Tek smo došli. Imaju i oni odličnih tenisača.
— Ja bih rekao tenisačica. Uglavnom crnkinja. Ja ću ovdje, prije ili
kasnije, biti u samom vrhu bijelog sporta i bit ću, svidjelo se to kome ili ne, i
službeno Amerikanac.
— Što to znači?
— Primit ću američko državljanstvo.
— Ne znam. Zapravo ne razumijem. Iako mislim da ne bi trebao. Jer neće
ti to puniti, kako ti kažeš, žiroračun.
— Neće, ali ću nekom pripadati. Kad kažem nekom, mislim onima do
kojih mi je stalo. Bilo mi je stalo i do onih u Engleskoj, ali za njih sve sam bio
samo - skorojević. Ovdje te ne pitaju tko si, čiji si, već koliko vrijediš. A ja,
Melissa, vrijedim. Ne znam koliko si ti toga svjesna, ali sigurno više nego čak i
ti to možeš zamisliti.
— Meni to nije važno. Ja te volim, bez obzira što tko mislio o tebi i u
koju te kategoriju ljudi svrstavao.
Ovo ga je istinski raznježilo jer joj je prišao, zagrlio ju je i prošaputao:
— Ti mi zlata vrijediš. Znat ću to cijeniti.
To su bili trenutci sreće kojih je, što je Melissu silno radovalo, bilo jako
mnogo otkad su došli ovamo.

I kad je neki dan majci to rekla, ova kao da sumnja u to i tek je

promumljala nešto kao:
— Samo da to potraje što dulje.
Carmen i Sandri javila se u vrijeme kad je znala da su na predavanju jer
nije ni znala što im reći nakon svega kako se bila ponijela. Još je vjerovala da
će naći načina da se ispriča, da uspostavi odnos kakav su imale zapravo cijelo
djetinjstvo i mladost. No, kako one nisu nikad prihvatile Justina, i u tome je
nalazila opravdanje zbog takvog svoga odnosa prema njima.
Justin je uočio da je na trenutak nekamo odlutala, pa ju je nježno upitao:
— Gdje je moja ženica momentalno?
— U Bristolu.

22
 ČITATELJSKI RAJ
— A s kim, molim te? Nemoj da budem ljubomoran.
— Nemaš zbilja razloga za to.
— Ali nisi mi odgovorila s kim si ondje?
— Pa znaš....
— Sa smutljivicama?
— Ne bih ih baš tako nazvala jer sigurna sam da me vole i da ništa ne bi
učinile da me ražaloste, ali da se od njih udaljujem to je sigurno. I normalno je
da se pitam - treba li tako biti.
— Da nije tako, ja bih se pitao....Pa možda i postavio i bezuvjetni uvjet...
— Koji, pobogu?
— Ja ili one?
— Justine, pa je li to moguće? Zar sam ikad dovela u pitanje tko mi je na
prvom mjestu? Tko mi znači sve na svijetu?
— Nisi, ali zato smo i zajedno i bit ćemo sve dok ne bi tako nešto
postavila.
Ovo je umanjilo njezinu sreću koju je tako silno osjećala. Ali. znala je da
ne smije nastavljati tu priču i stoga je sad ona uzela inicijativu, zagrlila je ona
njega i rekla:
— Idemo sad nešto pojesti, a potom ćemo van. Samo ne znam...
— Što?
— Kako se odjenuti?
— Moramo biti elegantni ali ne protjerano. Mislim da Amerikanci nisu
robovi mode. Više polažu računa na marke. Njihove dakako. Ma, ne brini. Brzo
ćemo se uvući u sve pore njihova života, a onda će biti lakše.
— Pa ti si već tu negdje.
— Kako to misliš? Ili da pitam preciznije - na temelju čega si to
zaključila?
— Svakim danom sve sam uvjerenija u to. Što misliš kako se
gradonačelnik našao na terenu? Netko mu je za tebe rekao, netko blizak mu.
Sigurno ne bi došao da je tek slijedio novinske natpise.
I ovo je obradovalo Justina. Sad se Melissi on učinio kao dijete koje je
hvaljeno čak i za nepodopštine.

23
 ČITATELJSKI RAJ
I samo što su povečerali, obukli su se i - pravac klub.
I opet iznenađenje. Lijepo, dabome. Samo što su ušli, prišao im je voditelj
kluba, srdačno ih pozdravio i rekao nešto što ih je oboje razveselio:
— Tako nam je drago da ste naš klub izabrali kao mjesto susreta sa svima
koji u ovom našem gradu nešto znače. Baš mi je danas telefonirao
gradonačelnik i rekao da vam je preporučio naš klub, i dakako, rekao mi da
vam budem na svakojakoj usluzi. Pa tu sam. Čime vas mogu poslužiti za
dobrodošlicu?
Justin se sav rascvao i vrlo smireno, ali i ponosno, gledajući u Melissu,
rekao:
— Ništa posebno. Onime čime u takvim prilikama poslužujete i ostale
goste.
— Ipak, imamo mi nešto posebno i za one u koje spadate vi - specijalno
za specijalne. A sad bih vas odveo do mjesta koje će uvijek biti vaše, samo,
jasno, uz najavu.
I ta večer je obećavala ono najbolje. I bilo je baš tako.
Mnoge ljude su tu upoznali. Prilazili su im neki sami, a neki bi dovodili
druge.
Ostali su do ponoći. I još bi da Justin nije imao ujutro trening. Melissa se
začudila kako se opustio, i da ga ona nije natjerala da idu doma, ostao bi do
zatvaranja.
— Zaboga, pa kakav ćeš sutra biti na treningu? A turnir ti je za dva
tjedna. Znaš što to za tebe znači?
— Znam. I imaš pravo, moj anđelu čuvaru!
U krevetu su bili tek poslije jedan. Oboje su znali da se tako nešto više
ne smije ponoviti. Čak joj je Justin ujutro rekao:
— Ne znam kako ću izdržati današnji trening. I što reći treneru?
— Istinu.
— Ma ti nisi normalna! Taj bi me isti čas otpisao. Ja još nisam
Amerikanac. Znaš onu - što je dopušteno Jupitru, nije volu. Molim te nemoj se
slučajno ti negdje izbrbljati. Jer, ja ne smijem nijednog časa biti neodgovoran.
Nitko u mene ne bi uložio ni centa.

24
 ČITATELJSKI RAJ
— Za mene ne brini. Samo pazi sam na sebe. Nego, i ja bih morala početi
ili s treninzima ili s faksom. A najbolje bi bilo i s jednim i drugim pa kad dođem
u formu da se na kraju odlučim što odabrati.
U tom času ju je pogledao čudno. Samo što je nije upitao, imala je takav
dojam - pa što je tebi? Ovamo smo došli da se ja vinem u oblake, a ti si tu da mi
to omogućiš. A onda je uspio, iznenađen, tek promumljati:
— Sad sam ja u planu. Ne možemo se oboje baviti ovim poslom uspješno.
I ti ćeš doći na red.
I to je bilo sve. Izletio je iz kuće, prvi put je to primijetila drugačiji nego
je inače bio. Pobojala se da bi se ovako nešto moglo ponoviti, a znala je što bi
to značilo. Morat će zbilja paziti što i kad govori.

***
Veliki teniski turnir započet će sutra. Svi koji nešto znače u tenisu,
nastupit će. I, dakako, zaraditi veliki novac ne samo tim nastupom, nego će se
za one najbolje otimati tko zna koje sve ne kompanije.
Justin je sve dao zadnjih dana da dođe u formu jer je znao da je ovo
trenutak koji će odrediti njegovu sportsku karijeru ali i njegov život.
Čak nije bio ni nervozan onoliko koliko je Melissa očekivala da će biti,
osim što ju je iznenadio kad joj je rekao:
— Znaš da ne bih volio da sutra budeš na tribinama.
— Ma, što ti je? A zašto?
— Stalno ću pogledavati prema tebi i bit ću nervozan.
Kad si zaljubljen, onda ti se čak i ovakva glupost čini izrazom ljubavi.
Tako nekako mu je to i rekla, na što bi se bio do srca nasmijao, ali čuvao se da
nešto na kraju ipak ne pokvari. Jer, najmanje što mu je trebalo, jest uza se imati
ljubomornu ženu.
— Ako će ti čak i to olakšati igru, bit ću kući. Samo kako će mi biti, to ti
ne moram ni reći.
— Znam, ali drago mi je da me razumiješ. Iako ne znam kakav je ovdje
običaj kad netko pobijedi.
— Vjerojatno kao i svagdje. Mala zakuska, novinari, intervjui i sve što
slijedi.

25
 ČITATELJSKI RAJ
— A što to slijedi?
— Bože, pa ti kao da nisi dosad bio ni na jednom turniru! Fotografiranje,
dijeljenje autograma i što ja znam što sve ne.
— Oh, a ti ćeš me doma čekati — rekao je lažno žalostan.
— Pa što onda? I ti ćeš mene kad ja budem pobjeđivala.
I na tome je ostalo.
Justin se istuširao i rano legao u krevet. Nije htio ništa popiti osim čaja
od metvice jer to mu je bilo kao da je popio tabletu za smirenje.
Ujutro se Melissa ustala i baš kao prava žena, kako je rekao, sve mu
pripremila i on je poslije laganog doručaka, uz poljubac, otišao na turnir.
Njezinoj nervozi nije bilo kraja. Ono što je u tim trenucima proživljavala,
teško da bi ikome mogla opisati. Izlazila je pa ulazila iz sobe u sobu, dohvaćala
telefon kako bi nekoga nazvala, ali ipak nije, a i koga bi zvala kad je u Engleskoj
prekinula vezu s onima s kojima i nije trebala. A ni roditelje nije baš često
gnjavila jer bi uvijek na sve što bi im rekla, odgovarali sumnjičavo.
Bilo joj je žao što neke mečeve neće prenositi ni televizija. Nije znala
odnosi li se to i na meč koji Justin igra s jednim australskim igračem, koji nije
loš, ali očito nije previše zanimljiv Amerikancima.
A onda kad si je i sama skuhala metvicu, sjela je i ipak uključila televiziju.
I da nije sjedila, onesvijestila bi se.
U velikom planu bio je Justin. Novinarka ga je ispitivala, sad je shvatila
o meču koji je učas dobio, što ga je motiviralo na dolazak ovamo. Novac,
Amerika, američki san ili nešto sasvim drugo?
— Amerika. Ponajprije ta čudesna zemlja. Sanjao sam američki san
odavna.
— Smijem li postaviti i jedno sasvim intimno pitanje?
— Smijete.
— Kažu da vaša supruga nije baš bila oduševljena dolaskom ovamo?
— Nije. Istina je to.
— Ali ipak je došla?
— A što joj je drugo preostalo?
— Vi biste Ameriku pretpostavili čak i njoj?
— Bih.

26
 ČITATELJSKI RAJ
— Zvuči prilično grubo.
— Zašto? Mogao bih ja postaviti i drugačije pitanje.
— Da čujem?
— Zašlo bi njoj bilo dopušteno i oprošteno ono što meni ne bi. Da nije
pošla sa mnom, mogao bih se i ja pitati - zašto je Englesku pretpostavila meni.
A mi smo muškarci ipak, svi, još jako, jako konzervativni.
— Objasnite što vi pod tim podrazumijevate?
— Ide se za muškarcem jer on je nositelj, glavni, u obitelji.
— Eh, to vam baš neće proći kod naših Amerikanki!
— Kod pravih žena hoće. A za druge me i tako nije briga. Ali, uvjeravam
vas da će ih sve više biti na mojoj strani.
Melissa nije znala što da o ovome misli. Netko mu je sigurno sugerirao
da tako govori. A on zna da mora slušati, bez obzira što ona o tome mislila i
sudila.
Ali, pravo iznenađenje je tek slijedilo. To je brzo shvatila i Melissa. U
emisiju su se uključivali mnogi koji su Justina željeli nešto pitati. I, dakako,
najviše su ga pitanjima obasipale žene. A bilo je svakakvih pitanja. No jedno ju
je ipak jako pogodilo.
— Gospodine, čule smo da ste slabi na žene. Je li to istina? S obzirom da
ste oženjen čovjek?
— Ne bih to nazvao slabošću. A molim vas, kojem su muškarcu žene
mrske?
— Znači li to....? — ova je nastavljala dalje — da biste prevarili svoju
ženu da vam se neka svidi?
I brzo se snašao, ali izraz lica nije mogao sakriti pravi odgovor. Jer vidjelo
se da zapravo bi. No, odgovorio je pravo, kako je netko poslije komentirao —
muški.
— Zaboga, pa ne očekujete da kažem da. Pa da se ne mogu kući vratiti?
I sad ono što je Melissu zaprepastilo - nije očekivala da će se sve ovako
odvijati. Ona je mislila da će više biti razgovora o tenisu, o njegovoj
fenomenalnoj pobjedi a ne o njemu kao zavodniku.
U tim trenutcima opet su joj u misli došle Carmen i Sandra. Da su one
ovo gledale, već bi je nazvale i pitale - što to znači. E pa sad se to pitala i ona.

27
 ČITATELJSKI RAJ
Propitivala se cijelu večer. A njega nije još bilo. Nije ga htjela zvati na
mobitel jer tko zna bi li se uopće javio, a ako i bi, bio bi zasigurno nervozan.
Ništa joj nije preostalo drugo nego šutnja i čekanje.
A onda kad je već pomislila da će biti najbolje da nešto popije i ode
spavati, čula je kako otključava vrata i to prilično bučno. Inače bi mu potrčala
u susret, ali sad nije za to imala snage.
Ali nije ni on reagirao kao inače.
Najčešće bi već s vrata doviknuo joj nešto, a sad je valjda vjerovao da ja
zaspala pa se mislio uvući u krevet tiho.
Iznenadio se kad ju je vidio u dnevnoj sobi na kauču natmurenu.
— Zar se tako dočekuje pobjednika? Nisi valjda ljubomorna? Ili možda
ipak jesi? Ne bih se čudio. Engleskinje su takve. Bez širokih vidika. Ali, Bože
moj, čemu se ja čudim? No, važno je da sam neke stvari shvatio... — nastavljao
je. Melissi se činilo pod utjecajem alkohola.
— Shvatila sam i ja, dragi moj mužiću — sad se i ona ohrabrila izreći
nešto što je mislila da nikad neće. — Čini mi se na vrijeme. A što se tiče
pobjede, jasno da sam sretna. Jer tvoja pobjeda probudila je u meni ono što si ti
pokušao, a skoro i uspio, uništiti - moju želju da dalje treniram, ali i da nastavim
s faksom.
Izgovorila je ovo ne vjerujući sama sebi da to izgovara ona. Činilo joj se
kao da se probudila iz nekog ružnog sna. No važno je da se probudila.

28
 ČITATELJSKI RAJ

Besmislenost tješenja

Vrijeme leti kao ludo, pomislila je Melissa kad joj se pogled zaustavio na
zidnom kalendaru u kuhinji. Skoro će godina dana što su u New Yorku, a ona
još tapka na mjestu i nije baš zadovoljna s onim što je u tom vremenu učinila.
Doduše, nastavila je studij, ali nekako nije još uspjela uhvatiti korak s
američkim studentima jer joj se činilo da su oni daleko više u onom praktičnom
dijelu struke u čemu ih ona teško da će dostići sve dok ne počne raditi.
A s tenisom također nije onako kako je mislila da bi trebalo biti.
Nedostajalo joj je mnogo toga, a najviše neki strpljivi trener. Svi ovi koji bi
uskakali kad bi ih Justin angažirao, bili su nečiji pomoćni treneri koji uza sav
trud jednostavno je nisu motivirali da počne raditi onako kako bi trebalo ako
misli postizati uspjehe.
Kad bi to rekla Justinu, ovaj bi, doduše, strpljivo, odgovarao da sve mora
ići svojim tijekom, da trenira i da će se vratiti u formu u kojoj je bila.
A ni sama nije znala što reći da je netko pita kakvi su njezini odnosi s
Justinom. On strahovito mnogo trenira, sad je već zasigurno na ovom
američkom tlu među trojicom najboljih, ali njemu to nije dovoljno. On želi,
kako i stalno govori - sve ili ništa. Biti najbolji u Americi, a to znači onda i
najbolji na svijetu.
Nije da i dalje nije pažljiv prema njoj, onoliko koliko on zna i može biti,
pogotovo u ovim okolnostima, ali nije to ipak više ono kako je bilo prvih
mjeseci kad su došli.
Koji put joj se čini da čuva brak jer mu i to pridonosi sportskoj reputaciji
jer, ma tko što rekao, ali Amerikanci su u nečemu konzervativniji čak i od
Engleza. Ne izbiva od kuće kad nije na treninzima, ali neki dan je, između
redaka, pročitala nešto što ju je uzbunilo.
Mlada teniska nada Amerike, dvadesetogodišnja Šarah Swift, izjavila je
kako joj je najveći užitak biti čak i sparing-partnerica Justinu Tindallu. A na
upit novinarke što je tako privlači tom čovjeku, odgovorila je bez imalo
ustezanja, onako kako bi i ona nekad:
— Sve! Baš sve. Njega čovjek može poželjeti kao partnera u - svemu.

29
 ČITATELJSKI RAJ
No možda bi sve to ostalo na nesmotrenoj izjavi mlade djevojke da ona
nije istu večer kad je Justin došao s treninga, upitala ga:
— Jesi već umoran od tog silnog trčanja? Možda bi morao uzeti neki
kratki odmor, pa čak i da nekamo odemo. Ja sam obavila sve ono što sam trebala
ovaj mjesec na faksu pa imam tjedan dana slobodno. Možda bismo mogli
skoknuti i do Niagare? Silno želim vidjeti tu prirodnu silinu.
— Bože, kakve gluposti tebi padaju na pamet! Sad kad sam u naponu
snage, kad sam u najvećem životnom uzletu, da sve to napustim zato što se tebi
ide vidjeti Niagaru? Ti ili si sasvim pošandrcala ili si takva stalno, ali ja to nisam
primjećivao? Na tebe čovjek više ne može zbilja računati. Samo da znaš što
žene čine da uspiju, a ti ni mužev uspjeh ne potičeš. Ali, Bože moj, što ja
očekujem od nekoga tko je od rođenja jeo zlatnom žlicom? Nije za svakoga
Amerika, govorili su mi mnogi, ali ja to nisam vjerovao. No ako se tebi ide, ti
samo idi na Niagaru.
Nije ovo očekivala, ali nije na to ništa ni odgovorila. Možda prvi put
otkad je ovdje, pomislila je da se za sebe odsad mora sama brinuti. I začudo,
nije joj prvo pao na pamet tenis nego studij. Uhvatit će se knjige, a tenisu će
posvetiti slobodno vrijeme.
Zbog ovakve Justinove reakcije, večer je bila upropaštena. I prvi put se
desilo nešto što je njega iznenadilo.
Inače bi poslije večere otišli do kluba, ondje se zadržali tek sat ili najviše
dva, i to se već pretvorilo u ritual. No, kad se on počeo spremati, a ona je upalila
televizor, iznenađeno ju je upitao:
— A zašto se ne spremaš?
— A zašto i bih?
— Pa idemo u klub. Zar si postala i senilna?
— Da, postajem sve najgore u tvom životu! A ja sam zapostavila svoj zbog
tebe. Mislim da tako više neće ići. Mislila sam, ali vidim sasvim pogrešno, da ti
pomažem u stvaranju karijere, a sad vidim da ti, po tvojim riječima, zapravo
odmažem. Pa možda bi bilo najbolje da se iz tvoga života i maknem.
Ovo ga je zgromilo. Ovakvu Melissu nije upoznao. Najmanje što bi mu
sad trebalo, bila bi rastava. Uzrujao se toliko da je najprije počeo vikali, da bi
se ubrzo smirio i počeo svojom dokazanom metodom tepanja, ljubljenja,
grljenja pa i pokušaja da je odnese u spavaću sobu. Ali kad je i tu doživio
iznenađenje, istinski se zabrinuo i počeo s nečim novim - kajanjem.

30
 ČITATELJSKI RAJ
Činilo mu se da je to upalilo pa je nastavio:
— Ništa ne bih postigao da nije bilo tebe. Ja sam običan magarac koji
iskaljuje bijes na onome na kome jedino može. Jer sudi po sebi. Onoga koga
voliš, taj će shvatiti i oprostiti ti sve ono što izbaciš iz sebe kad ti je teško. A
meni to jest. Do cilja mi nedostaje još korak, a ja ga ne mogu pružiti. Pomozi
mi još i to!
Naivki, a čini se još zaljubljenoj ženi, nije trebalo više.
Bez riječi se počela spremati i u klubu su bili kao i inače za pola sata. Sreli
su i društvo koje su i inače sretali. No, njoj se činilo da za susjednim stolom
sjedi muškarac koji je neprestance gleda i kao da je analizira.
Kako u tom pogledu nije primjećivala nikakve zle pobude, to je i ona u
nekoliko navrata pogledala u njegovom smjeru. I dva-tri put pogledi su im se
sreli. A onda je netko predložio da stolove primaknu. Richard, glavni klubaš je
rekao:
— Danas imamo i jednoga novoga člana. Povratnika u klub, Neila
Muska. Vi koji ne znate tko je taj fenomen, moram ga predstaviti jer on u svojoj
skromnosti reći će da je - tek običan Amerikanac.
— A nije? — začudili su se mnogi kad ga je Justin prekinuo.
— Nije, Justine. Neil je najbolji fizičar kojeg ima Amerika, i što će tebe
iznenaditi, najbolji tenisač među svima nama. Kad bi ti on pristao biti sparing-
partner, dobro bi te oznojio.
Tek sad ga je Justin malo bolje promotrio, no i primijetio nešto što je bilo
dovoljno da kaže nešto što baš i nije dobro palo društvu. Jer, ma koliko voljeli
i cijenili Justina, još su više bili ponosni na Neila. On je postigao svjetsku slavu
za postignuća u fizici i za dlaku mu je izmaknula Nobelova nagrada. No, svi su
vjerovali da je pitanje godine kad će je ipak dobiti.
— Pa sa mnom ipak ne može igrati tek amater — iz njegovih usta ovako
nešto izgovoreno možda bi i moglo preći da nije bilo upereno na Neila.
— Šteta što ne poznaš povijest tenisa na našem kontinentu. Neil je bio
juniorski prvak države i da je ostao u tenisu, osvojio bi teniski Olimp.
— Richarde, ne pretjeruj! Ima gospodin pravo — vidjelo se da traži ime
ovoga naduvenka iako su svi znali da zna, ali mu vraća milo za drago — samo
ja bih radije bio sparing-partner njegovoj gospođi kojoj sam se divio kao
tenisačici. I čudim se, ma što se čudim, žao mi je da je zapustila tenis jer ona bi
zasigurno svime osvojila ljude. I, dakako teniski svijet.

31
 ČITATELJSKI RAJ
Potom se ustao, prišao Melissi, prihvatio ruku koju je ona već pružila i -
poljubio je.
— Bože, nisam ni sanjao da ću vas ikad upoznati. Ja sam vaš vjerni
obožavatelj. Ja sam Neil Musk. A kako sam i član sportskog odbora na
sveučilištu, bili bismo presretni kad biste nastupali za nas. Osigurat ćemo vam
sve. Od najboljih trenera do svih mogućih uvjeta za trening.
I dok su svi čekali njezin odgovor, javio se Justin:
— Sve to moja žena ima. Ali ona je dala prednost studiju. Možda s
razlogom.
Potom je s nekim strahom pogledao u Melissu, ali ona je i ne gledajući
ga odgovorila tom fizičaru:
— Već dugo, dugo nisam ovako nešto čula o sebi. Nije da to ne godi, ali
bojim se da sam se udaljila od tenisa, i nisam sigurna da bi se ulaganje u mene
ikom isplatilo. Moj muž ima pravo. Ja sam se usmjerila prema studiju. No, tenis
će ostati moja ljubav. Na čekanju.
— Ne tražim od vas da odgovorite odmah — fizičar se nije dao smesti.
— A što se tiče ulaganja u vas, to neka vas ne brine. Cijenim i vašu skromnost,
ali i ja znam nešto o tenisu. Nitko, baš nitko nema snagu vašeg udaraca. Često
smo se znali pitati otkud jednoj ovako nježnoj djevojci takva snaga? I bila bi
prava šteta da ne nastavite trenirati.
Ovaj razgovor izazvao je pozornost svih, ali Richard, stari lisac, bojeći se
da se ovo ne izrodi u nešto neželjeno, pokušao ga je prekinuti starom
isprobanom metodom - čašćenjem. I reagirao je munjevito:
— Ovakvi komplimenti gode svačijem uhu. I tako su svi puni žuči, pa
kad se ovako nešto čuje, jednostavno razgaljuje. Samo ne znam tko bi u ovoj
prilici trebao častiti.
— Ja — javio se na iznenađenje mnogih Neil.
— Zašto ti? — izletjelo je Richardu.
— Zato što ću tenisu vratiti zvijezdu koja to zaslužuje.
— To ćemo još vidjeti — nešto tiše oglasio se i Justin.
Richard je znao da sad mora stati pa je dao znak konobaru da im priđe, a
to je značilo i da svakog upita što želi popiti. Prvi mu je na redu bio Justin. No,
njemu se očito nije ništa pilo jer je sve ponuđeno odbio.

32
 ČITATELJSKI RAJ
Svi drugi su pristojno prihvatili čašćenje, ali kad je upitao Melissu što
želi, ona je rekla čak sa smiješkom:
— Možda bih konačno mogla probati nešto alkoholno.
— A to je? — konobar je bio zbunjen.
— Za gospođu bi bilo dobro da proba malu čašicu onog finog francuskog
konjaka.
Samo onima najznatiželjnijima nije promaknuo ubojit Justinov pogled
upućen najprije ženi a potom i Neilu.
Richardu je kroz glavu isti čas proletjela neka čudna misao - ovdje bi
moglo biti svašta... Na terene se vraća zvijezda, ali vjerojatno započinje nešto
što se ne usudi ni nazvati pravim imenom.

***
Iako se Melissi činilo da će joj Justin praviti probleme zbog Neila i
njezinog zapravo prešutnog prihvaćanja natjecanja za sveučilište, ništa od toga.
On je tek odlazeći na natjecanje u Kanadu rekao joj:
— Pazi se. Nemam ništa protiv da počneš s ozbiljnijim treninzima, ali to
može i škoditi.
— Znam i ne brini. Ni sama ne znam kako će to biti i hoću li u konačnici
opravdati ta njihova ulaganja u mene.
— Znaju oni u što ulažu, ne brini. Ameri ne bacaju novac u prazno.
Sigurni su da ćeš im vratiti deseterostruko.
Iznenađena onim što čuje, najviše zbog brige koju odjednom iskazuje za
nju i njezino zdravlje, upitala se ne krije li se iza toga nešto što njemu
momentalno odgovara. No, opet se obuzdala čak se kriveći da je počela
sumnjati u sve što učini, pa čak i ovako nešto što bi je moralo radovati.
Konačno, on više nije netko nepoznat ni na ovom kontinentu i da bilo što učini,
brzo bi se saznalo.
Nažalost, nije trebala dugo čekati na odgovor što se krije iza njegove silne
brige za nju.
Istina, tračerski kanadski list donio je fotografiju na svojoj naslovnici
kako pleše sa Sarah u pozi koja je sve prije nego prijateljska. No ni to ne bi
značilo ništa da nije bio dolje potpis. “Rađa li se nova ljubav?”

33
 ČITATELJSKI RAJ
Očekivala je da će je Justin nazvati, da će demantirati, kako bi inače
govorio, te tračeve, ali niti je bilo zvanja niti demantiranja.
Htjela je ona nazvati njega, ali je odustala. Ako on ne osjeća potrebu da
joj kaže o čemu se ovdje radi, ona neće ni prstom maknuti da prva počne tu
priču. Ne, neće, ali će učiniti nešto drugo - otići će danas na fakultetski teniski
teren i vidjeti kako se ondje trenira, pa možda nekoga ondje i sretne tko bi joj
mogao objasniti sve što je zanima. To je i najbolji način da svoju srdžbu iskali
na reketu. Sjetila se i što je fizičar rekao:
— Tako jak udarac, a tako nježna žena.
Sjetivši se njega shvatila je da bi joj bilo drago da ga ondje sretne i da
porazgovara o svom povratku na terene ozbiljnije nego je to činila dosad.
I nije dugo dvoumila što joj je činiti. Odjenula se kao da će igrati turnir i
krenula prema sveučilišnim terenima.
Začudila se koliko je već ondje bilo ljudi. Neki su trenirali, a većina ih je
gledala. Tu i tamo začuo se čak i aplauz. A onda se iznenadila kad je uočila
Richarda. No i on se iznenadio kad je vidio nju. Bio je siguran da je došla ovamo
poslije članka koji je pročitala o onim kanadskim novinama. Da ne bi nešto
izlanuo, dao je znak jednom od trenera koji su stajali sa strane i pokazao mu na
Melissu. Ovom nije trebalo dva puta reći što mu je činiti.
Prišao joj je, uhvatio je za ruku i doveo na teren.
U tom času svi drugi su prestali igrati. A sve su oči u tom trenu bile
uperene u njih dvoje. Sjajan trener i još bolja igračica bili su bodreni kao da se
igra najvažniji turnir na svijetu.
Nadmetanje je trajalo sigurno više od sat vremena. A onda se trener
umorio i dižući ruke u zrak zaviknuo:
— Predajem se!
— To nije fer — oglasila se i ona.
— Zašto?
— Zato što ste vidjeli da više ne mogu pa ste mi popustili. Nastavljamo!
— Nikad nikome nisam popustio, a zasigurno ne bih ni vama. Dapače.
No, ako baš želite nastaviti, evo neka vas moj zamjenik dokrajči.
I na trenerov znak na teren je izašao mladi čovjek, koji je spretno uzeo
njegov reket i nastavio igru. No, ne za dugo. Oboje su morali popustiti i
rukujući se oznojeni tek se smiješeći zaključili uzviknuvši:

34
 ČITATELJSKI RAJ
— Za danas je bilo i previše!
Richard nije znao što da sad učini. Da je pozove u kafić na neko piće ili
da sve završi ovdje. Pitao se u tom času gdje je Neil jer ako je itko ovo trebao
vidjeti, onda je to on. Ali tako je to uvijek u životu! Kad nekoga trebaš, onda
ga nema nigdje ni za lijek. I kad je već krenuo prema njoj, čuo je kako mu se
baš Neil obraća:
— Znači tako?
— Kako?
— Dovedeš moje otkriće na teren bez da mene obavijestiš. I držiš to
poštenim?
— Kad bi bilo tako kako ti govoriš, ne bi bilo pošteno. Ali mogu ja
postaviti i drugačije pitanje...
— Pa postavi!
— Kad započneš neki posao, ako nije to igra, onda si dužan to i pratiti.
— Kako? Pitajući neku vračaru gdje će tko biti u određeno vrijeme?
— Ne znam koga pitati, ali kako sam se ja našao ovdje kad je trebalo?
— Kako? Lako! Odavno se zna da si ti vidovnjak.
Obojica su se bila toliko zanijela u razgovor da nisu ni primijetila da im
se približila Melissa. Tek tad su shvatili da je mogla čuti dio njihova razgovora.
Ali i oba su se iznenadila kad je upitala Richarda:
— Recite kako je bilo? Vaš sud mi je veoma važan. Čak bih mogla reći
presudan, ali molim vas budite iskreni. Ovo nije vrijeme ni za kakva
podilaženja. Nikad to nisam voljela, a sad najmanje.
— Ne pretjerujem kad kažem da ste bili fenomenalni. Čak se pitam kako
vam je to uspjelo. Jer, koliko sam shvatio, vaši treninzi su bili rekreacija a ne
ozbiljna borba. Smlavili ste obojicu!
— Oh, ako je tako, nitko sretniji od mene. Sad bih ja morala častiti —
rekla je i tek sad se obratila Neilu.— Šteta što niste vidjeli taj moj nastup jer
možda biste mi dali još neke bolje uvjete ako je tako kako Richard kaže.
— Melissa, meni ne treba nitko kad ste vi u pitanju. Ja se samo bojim....
— Čega?
— Da me odbijete. Zapravo još čekam vaš definitivni odgovor. A onda
stupam u akciju.

35
 ČITATELJSKI RAJ
— Oh, mislila sam....
— Znači, pristajete?
— Da.
— Eh, onda ja častim. Idemo, Richarde!
— Poslije ću vam se pridružiti. Imam dogovor s Mikeom oko uređenja
terena za rekreativce.
— Gdje?
— U klubu.
Neilu je bilo sve jasno. Ovaj lukavac uočio je što se s njim zbiva i čini se
da ga podržava. A i to je nešto. Ma što nešto? Za početak mnogo.
I kao da se poznaju godinama, Neil je uhvatio Melissu pod ruku i poveo
prema kafiću koji se nalazio blizu terena.
Nije se bunila zbog toga. ali kad je on vidio dva fotografa, isti čas je
izvukao svoju ruku. No da ona ne bi to pogrešno protumačila. da ne bi pomislila
da je to učinio zbog sebe i neke svoje cure, rekao je:
— Moram paziti da vam ne navučem zlo na glavu. Ti novinari su u stanju
od muhe napraviti slona. Uostalom, što ja to vama govorim.
— Ako mislile na onu fotografiju koja je izašla u kanadskim novinama,
moram vam reći da mislim da je autentična.
— I vi to tek ovako...?
Nije znao što reći, ali ona mu je pomogla:
— Nije da mi je svejedno, ali što prije shvatim neke činjenice, poslije će
mi biti lakše.
— Ne razumijem. Mislio sam, zapravo djelovali ste mi kao savršen par.
— Sve sam činila da tako i bude. Ali, morala sam znati....
— Što?
— Da me Justin voli na samo njemu znan i prihvatljiv način. Ali isto tako
da sve žene rado samo ne gleda.
— Bože, prvi put ne znam što bih rekao. A čak ni tješiti ne znam jer to
držim besmislenim.

36
 ČITATELJSKI RAJ
— Meni to i ne treba. Volim Justina, ali ne mogu si dopustiti da budem
ruglo ove zemlje. Čak je i to bolje od žaljenja. No, nećemo više o tome. Idemo
sjesti, nešto popiti i porazgovarati o nečemu što će mi pomoći da se smirim.
— Oprostite, nisam želio petljati se u vaš život.
— Znam, ali i o tome je trebalo porazgovarati ako želimo, a sad sam
sigurna da će mi to pomoći, da radimo na onome što ste vi predložili.
I bez mnogo priče krenuli su prema kafiću. Oboje su se osjećali čudno,
ali i bliže jedno drugome nego je to bilo za očekivali.

37
 ČITATELJSKI RAJ

Koga nema, bez toga se može

Turnir u Kanadi je završio, ali Justin je javio Melissi da će ostati još koji
dan i odmoriti se. Nije zaboravio čak i reći:
— Znam da si željela vidjeli Niagaru, ali, eto, ja ću sve ispregledati i
dovesti te ovamo i biti ti sigurno najbolji vodič. Inače, da ta silina vode
oduševljava, to je točno. No, dosta priča o meni! Reci kako idu tvoji treninzi?
Molim te da se ne forsiraš previše!
Bila bi mu najradije rekla da je ne ispituje kad je sigurna da njega to uopće
ne zanima jer on momentalno ima druge preokupacije. Ali ipak je i to
prešutjela i čak glumeći neku opuštenost, rekla je:
— Ni sama ne znam što da ti kažem. Nije lako, ali ide. Imam nekog
trenera Nijemaca. Čini mi se, barem po ovim prvim treninzima, da čovjek zna
znanje. Znaš što kažu za taj narod - marljivi i uporni.
— A tko ti je sparing-partner?
— Jedan njegov pulen koji ga prati po svijetu. Nisam za nj dosad čula.
— Mladi?
— Pa i ne baš. Možda mu je oko četrdesetak godina, ali dobar je.
— Da nije Hans Müller?
— Znaš ga?
— Znam. Čak sam ga i upoznao.
— Kada i gdje?
— Kad sam tek počeo igrati, došao je s njemačkom ekipom. Već je bio na
kraju karijere, ali još je dobro igrao. Sjećam ga se i zato što je rekao da nikad
neće ostaviti tenis jer to je njegov život. Ako ikad prekine, umrijet će. Mislim
da je to odličan izbor.
— I meni se čini, no vidjet ćemo. Tko zna kako ću ja uspjeti usuglasiti
studij i tenis. Jer, ovo više nije rekreacijski.
— Samo polako, no još sam te nešto htio pitati — nastavio je, njoj se
činilo nesigurnije nego je htio da to ispadne.
— Što?

38
 ČITATELJSKI RAJ
— Vidiš li se s fizičarem?
— Da li vidim li se? Pa prati me u stopu! I sam si rekao da oni neće bacati
novac tek tako. Mislim da me još proučava. Ali ako primijetim da nije baš
zadovoljan, znaš što ću učiniti.
— Znam, i zato sam na tebe ponosan, ali ipak, ma što da ti obeća, ništa
ne potpisuj dok ja ne dođem. On može biti odličan fizičar, ali ugovor je ugovor,
a on je profesor na tom sveučilištu. Znaš, nalikuje mi na čovjeka za koga vrijedi
ono - lojalnost prije svega.
Nije mu na ovo ništa odgovorila, ali bila bi mu najradije rekla da ovom
čovjeku jednostavno vjeruje i da bi mu bjanko potpisala ma što da od nje traži.
No zato se odlučila pitali ga više iz znatiželje, nego iz želje da se što prije vrati
kući.
— A kad misliš doći?
— Za najkasnije tjedan dana. Mislim da bih i ovdje mogao rekreacijski
koji put zaigrati, ali i to ću vidjeti. Zbilja sam se umorio.
— A s kim bi uopće mogao igrati?
— Cijele ekipa, ili barem većina njih, također je odlučila odmoriti se
ovdje. Pa ako se kome prohtije igrati, igrat ćemo.
— Samo ipak pripazi!
Osjetio je u tom času da je sigurno pročitala članak o njemu i Sarah, pa
je reagirao munjevito. To je bio on! Ne možeš ga iznenaditi kad već misliš da
je uhvaćen.
— To imaš pravo. Već sam prošli tjedan poludio što su mi učinili ovi
gnjusni paparazzi. Bojao sam se da ćeš pročitati članak u jednom petparačkom
listu kako se ovdje provodim. Samo što me nisu već rastavili od tebe. Hvala
Bogu da to nisi vidjela. Sigurno bi poludjela, ali nasreću moju, znam da ipak ne
bi u to povjerovala.
— Vidjela sam, Justine — rekla je mirno kao da se to nje uopće ne tiče.
— Vidjela si? Oh, Bože, kroz što si sve tada prolazila?! Zašto me nisi
nazvala kad si to čitala? Ubit ću te gadove ako ih ovdje još vidim!
— Nisam te htjela gnjaviti jer sam znala da je pred tobom važan turnir,
a i očekivala sam da ćeš ti nazvati mene. Činilo mi se to normalnim.
— Razmišljao sam, ali nekako sam vjerovao da ti neće to doći u ruke. Ali
rekao bih ti kad bih došao doma. Sve ovo, svi ovi moji uspjesi, povlače za sobom

39
 ČITATELJSKI RAJ
i mnogo toga negativnoga. Ipak su ljudi užasno zlobni. Kao da ne mogu otrpjeti
nečiji uspjeh, a ja sam ga postigao. Ali kako se uopće dalje nositi sa svim tim?
Sve će ovisiti zapravo o tebi, a to mi je užasno. Koliko ćeš uopće moći izdržati
sva ta blaćenja i mene i našega braka uopće? Ma kad se na to sjetim, dođe mi
da sve pošaljem kvragu.
— Sad se odmori, a o svemu drugome ćemo kad se tako nešto pojavi, ako
se pojavi. Dok u nama postoji vjera i poštovanje jedno prema drugome, ništa se
neće dogoditi što bi moglo ugroziti naš odnos.
— Sretan sam, Melissa. što mi te sam Bog poslao — rekao je i u tom se
času Melissi učinilo da mu je netko ušao u sobu i čak nešto rekao. Kako je već
postala sumnjičava, to je čak i čula neki ženski glas, i da ga ne bi počela
propitkivati tko je to s njim, tko mu je to ušao u sobu, najjednostavnije je bilo
da završi razgovor:
— Joj, zakasnit ću na trening! Idem. Čut ćemo se navečer. Pusa, velika!
Začudila se, poslije poslane puse sama sebi kako je to mogla izgovoriti. I
brzo zaključila - prestajem mu vjerovati, a to znači da se i ljubav pomalo topi.
Ali, nisam za to samo ja kriva.

***
Neil se pitao što i kako dalje. Je li smio ulaziti u ovako nešto sa ženom
koja je istina neobična, poštena, pametna i odgovorna, ali baš mu to ne daje
pravo da i pomisli da bi mogao biti s njom. No brzo bi pokušao tražiti
opravdanja za svoje postupke. Srcu se ne može gospodariti. Ili bi morao jače
uključiti mozak i vidjeti da je ta veza, ma koliko mu bilo stalo do te žene,
nemoguća. Ne jednom je rekla, ali i da nije, osjetio je da ona voli svoga muža, i
ma što da joj učini, bit će mu oprošteno. I zaključak je mogao donijeti tek jedan
- čekat ću pa ako treba i cijeli život. Morat će, konačno, definitivno prekinuti
i s Barbarom, kojoj je rekao da sve to s njima i oko njih nema smisla, ali ona bi
šutnjom odgovarala i ponavljala bi se uvijek ista situacija. Ma gdje on bio i ona
bi se našla i jednostavno mu se prikrpila, da bi ljudi stekli dojam da su oni
zajedno i da je samo pitanje dana kad će se i vjenčati.
Znao je kad bi Melissa saznala za nju, da bi se još više udaljila od njega i
zato to mora učiniti što prije, možda još večeras. Pozvat će je na večeru i bit će
jasniji nego ikad. Čak mu se činilo da bi bilo najpoštenije reći joj istinu -
zaljubio sam se i nema smisla da se prividno održava nešto što zbilja nema

40
 ČITATELJSKI RAJ
budućnosti. Ljudi će pogrešno shvaćati svaki naš čak i slučajan susret i zato
ćemo i to jedno vrijeme izbjegavati. Da se ne bi predomislio, ili da ga ne bi
danas nešto spriječilo da je nazove, odmah je okrenuo broj njezina mobitela.
Javila se kao i inače kad bi on zvao - nakon već prvog zvonjenja. I sva ushićena
upitala:
— Imaš mi nešto lijepo za reći kad zoveš ovako rano?
— Imaš neke posebne planove za večeras?
— Ako me ti pozivaš da izađemo, sve drugo nije važno — odgovorila je
sretna ali s nevjericom.
— Doći ću po tebe oko sedam. Odgovara li ti to?
— Izvodiš me nekamo?
— Negdje ćemo na večeru, a želio bih s tobom i popričati. Zapravo, imam
to već dulje vrijeme na umu.
— Radujem se. I bit ću točna.
— Znam da hoćeš. Znači tu sam u sedam.
Kad je Neil završio razgovor, Barbara je još mobitel držala otvorenim.
Predosjećala je što će se desiti, ali bolje i tako nego da je muči ova neizvjesnost.
Već su joj pomalo išli na živce upiti i bližih i daljih - pa što čekate? Vrijeme
leti. Bilo bi najbolje da se vjenčate što prije.
Da je imala snage, bila bi sama to sve prekinula, ali ona se još nadala.
— Nadaju se budale — sjetila bi se riječi svoga brata kojem se i jedino
povjeravala kad je Neil bio u pitanju.
Jedva je čekala da i ta večer dođe. Da bi je kako-tako dočekala spremna,
odlučila se maknuti iz kuće i pokušati naći mir. I uputila se prema teniskim
terenima pa ako koga nađe ondje poznatoga, možda bi mogla i odigrati jednu
partiju. To bi je izmorilo, ali možda bi joj dan brže prošao.
I krenula je prema sportskom centru.
I prvi na koga je naletjela, a najmanje je to željela, bio je Richard. On je
bio iznenađen baš koliko i ona i prilično ju je nespretno upitao:
— Što ovo znači?
— Na što misliš?
— Pa na tvoj dolazak ovamo?
— Zaboga, pa nisam prvi put ovdje?

41
 ČITATELJSKI RAJ
— Sama da — počeo je Richard sad petljati.— I nikad te nisam ovdje
vidio u ovo vrijeme.
— Što ovi tvoji upiti znače? Nešto se ovdje dešava što ne bih baš trebala
znali?
— Zašto si odjednom tako sumnjičava? Sad bih i ja isto to mogao pitati.
No, jesi li za jednu partiju?
— Najprije sam za čaj. A ti?
— Idem nešto srediti u upravu, a potom se nađemo. A ako dotle ne
iskrsne kakav bolji partner, prihvaćam igru.
I čim je Barbara sjela, konobar je već doletio.
— Čime gospođicu mogu poslužiti?
— Molila bih čaj.
Samo što je konobar otišao, čula je iza sebe neko šaputanje. Nije se
namjerno okretala jer joj se činilo da je jedan od tih glasova spomenuo Neila.
Sva se u tom času pretvorila u uho.
— Ti doista misliš da tu nešto ima?
— Apsolutno.
— Ali kako? Pa ona je i udana.
— Kakve to veze ima? Ili baš zato. Garancija “čašću zajamčena”. Udana
je za onog ženskaroša koji se i sad provodi sa Swifticom u Kanadi. Ne bi on
svaki dan provodio ovdje i gledao je kao da je dragulj. No, moram priznati da
je ona draga cura. Kažu da je bila na samom vrhu tenisa, ali sve je ostavila zbog
te budale.
— Ma mogu se čak i složiti s tobom, ali zar je Neil spao na to da nekome
preotima ženu?
— Bože, kakve ti gluposti govoriš? Desila mu se ljubav, Greta! A onda se
ne pita je li netko u braku ili nije. Uostalom, vidjet ćeš ih za koju minutu pa
sama procijeni.
— I on će doći?
— U svakoj stanci predavanja on je ovdje.
Barbara je isti čas odlučila. Popit će čaj i negdje stati ustranu da se sama
uvjeri ima li i koliko istine u ovom što je čula. No, bila je sigurna u jedno. Ova
djevojka je govorila istinu. A ovaj razgovor za večeras najava je definitivnog

42
 ČITATELJSKI RAJ
kraja. Toliko je poznavala Neila. On nije prevarant. Ona je njemu bila
simpatična, to joj je na samom početku i rekao kao što joj je neprestance na
ovaj ili onaj način govorio da od ženidbe, barem s njom i barem ne još, nema
ni govora. To je trebala shvatiti ozbiljno. No, pričekat će da se sama uvjeri u
ozbiljnost ovoga što je čula, a onda će sama toj farsi učiniti kraj.
I nije dugo trebala čekati.
Neil se pojavio nije prošlo ni pola sata, ali nitko još nije izlazio na teren.
Vidjela je, međutim, Richarda koji je traži pogledom, no nasreću nije je
primijetio, ali je on uočio Neila, nešto mu rekao i brzo se izgubio. A onda je
vidjela jednu prelijepu mladu ženu kako dolazi sa sparing-partnerom. No, čim
ju je ugledao, pritrčao joj je i Neil.
I bilo je dovoljno da vidi taj susret i da joj sve bude jasno. Hvalila je Bogu
što se našla, kako se ono kaže, u pravo vrijeme na pravom mjestu. Ova
tenisačica je uzrokom Neilovog poziva na večeru. Eh, kad je tako, učinit će ona
kraj toj farsi.
Pričekala je trenutak da ta žena uđe na teren i da Neil ostane sam. I čim
se to desilo, nazvala ga je. Javio se prilično sretnim glasom. I na njezino čuđenje
upitao je:
— Ne otkazuješ valjda večeru?
— Kako znaš?
— Ne znam, ali inače me ne bi zvala da nije tako. Obično se raduješ kad
te zovem.
— Pa, nekad sam se radovala, zapravo zavaravala sam se, ali sad je tome
kraj. Dugo mi je trebalo da shvatim da ti mene ne voliš ili barem ne onako kako
bih ja to željela, i odlučila sam ti olakšati večer i reći da zbilja više nema smisla
da sa mnom trošiš svoje dragocjeno vrijeme. Zapravo sam ti skinula brigu s
leđa.
— To znači?
— To znači da neću doći večeras. I ne samo večeras. Smatraj da prema
meni nemaš ama baš više nikakvih obveza. I to bi bilo sve.
— Nisam mislio da ćemo se ovako rastati....
— Neil, nemoj govoriti o rastanku kad mi odavano već nismo imali ni
prave sastanke. Onoliko koliko smo se nalazili, bilo je više na moju inicijativu

43
 ČITATELJSKI RAJ
nego na tvoju. I sad bih samo još trebala reći - sretno ti s novom ljubavi! A tako
zbilja i mislim. Jer, trebat će ti sreće i više nego što misliš.
— Ne vjeruj tračevima!
— I ne vjerujem. Ali sigurna sam u jedno. Ti se ne bi upuštao u ovo u što
već jesi, da nisi zaljubljen. Da, dobro me čuješ, iako to još vjerojatno skrivaš i
od samoga sebe. Ali nećeš moći još dugo.
Čak i da je htio ovo komentirati, iako ne zna što bi rekao, ne bi mogao
jer ona je isti čas spustila slušalicu. No imala je u nečemu pravo. Laknulo mu
je. Nije ona bila loša cura, ali to nije dovoljno za ženidbu.
U jednom času je pogledao u Melissu i baš kad se saginjala da dohvati
lopticu, pogledi su im se sreli. Začudio se kad je primijetio da mu se smješka.
Čak mu se učinilo da je u jednom času prinijela ruku usnama kao da će mu
poslati i poljubac. Ali onda se trgnuo i sam sebe upitao - bulazni li on to na
kraju. O kakvom poljupcu sanja? Pa ona je ruku prinijela čelu da bi maknula
kosu.
I to je bilo dovoljno da se trgne, da joj kad su im se pogledi drugi put
sreli, tek mahne i ode s terena.
No danas baš nije imao sreće. Samo što je krenuo prema izlazu, čuo je
kako ga doziva Philip, jedan do partnera s tenisa.
— Kamo žuriš? Mislio sam da nešto popijemo, ali i da ti nešto ispričam.
— Vezano uz što? — značajno ga je upitao, ali po načinu kako je to ovaj
izgovorio, pretpostavio je i što je to. Sigurno opet nešto vezano uz Melissinog
muža. Previše ga je to zanimalo da ne bi ostao pa makar i zakasnio na
predavanje. Već će naći neku ispriku ako se to dogodi.
I kimnuo je glavom u znak pristanka.
Čim su sjeli, naručili su čaj, ali Philip je čim se konobar udaljio, počeo:
— Vjerojatno nisi čitao upravo izašli zadnji ženski magazin Život.
— Nisam. A trebao sam? Ma znaš ti da ja ne volim takvu vrstu tiska.
— Mislim da ovaj moraš pročitati.
— O kome pišu, da ne kažem koga tračaju?
— Melissinog muža.
— Oh, nije mi to čak ni čudno. Od tračeva te novine žive. Zbilja tom
čovjeku ne daju mira. Uopće ne znam kako on, ali još više ona, mogu to trpjeti.

44
 ČITATELJSKI RAJ
— Ne bih bio baš tako siguran da ovaj put ne pišu istinu.
U taj čas je izvadio iz aktovke novine. Već na naslovnici bila je fotografija
Justina i mlade Sarah kako zagrljeni šeću pokraj Niagare.
Kako je u taj čas prema njima pogledala i Melissa, Neil je brže-bolje te
novine zgužvao i bacio u koš.
Prateći ga što čini, i Philip je shvatio da ih je Melissa uhvatila u trenutku
gledanja u novine i mislio je da ovo i nije bio baš dobar potez, ali sad je bilo
kasno da išta poduzme. Mislio je čak ili ih izvaditi iz smeća, ali time bi samo
dolio ulje na vatru.
— Mislim da si je spasio — rekao je kad je vidio zbunjenost na njegovu
licu.
— Kako?
— Lakše će podnijeti rastanak ako bude uspjela vratili se u sam vrh
tenisa.
— Žao mi ju je.
— Ako je samo to... — Philip je izlanuo, ali isti čas se ugrizao za jezik. I
kad je očekivao da će Neil nešto ga i pitati, ovaj je na brzinu popio svoj čaj i
ispričavajući se što ne može još ostati, krenuo na fakultet.
Sve ga je ovo i zbunjivalo i plašilo. Ne samo da je sad brinuo kako će
Melissa reagirati kad ovo vidi, nego se pobojao da javnost već primjećuje ono
što bi on tako rado sakrio - da brine o Melissi ne samo kao čovjek koji želi da
nastupa za sveučilište, nego kao i netko tko je u nju zaljubljen. Da, baš tako. I
priznao si je, a još malo pa je i uzviknuo - da zaljubljen sam u tu ženu i sve ću
učiniti da je učinim sretnom!
Predavanje na koje je stigao, nasreću, na vrijeme nije bilo ni približno
onakvo kakva su bila predavanja inače.
I jedva je čekao da to završi, da ode kući i u miru vlastitog doma pokuša
se srediti.
Nije što je inače običavao čak ni proćaskao sa svojom tajnicom tek joj je
odlazeći rekao:
— Ako me tko zove, doma sam. Nekako se baš ne osjećam dobro. Neće
me valjda gripa.
— Pa nemojte sutra ni dolaziti na posao da se ne bi što zakompliciralo, a
znate da imamo sljedeći tjedan taj teniski turnir. Ne znam kako bi to bilo bez

45
 ČITATELJSKI RAJ
vas. Vi ste ga i osmislili, a konačno i doveli najveću tenisačicu koja je na
sveučilištu.
— Oh, Mary, koga nema bez toga se može. To važi za sve situacije. Od
poslovnih do ljubavnih.
— Vjerujem da da, ali znate, ipak....
— Ma ne brinite. Jak sam ja. Ne bih taj turnir propustio ni da umirem.
— U to sam sigurna — rekla je smiješeći se, a on je opet to protumačio
onako kako se bojao da i ona shvaća - ne bih zbog Melisse.
S Melissom u mislima je i lijegao i ustajao. A i sad ga je to i radovalo. Pa
više se nije bojao ni skandala koje joj je priređivao muž. Sigurno je i ona već
shvatila kakav je i raskrsti će s njim ako ovako nastavi, a svi su izgledi, kako je
slušao o njemu, da i hoće. S takvim čovjekom je nemoguće živjeti. A on će joj
pomoći da ga što prije i bezbolnije zaboravi.

46
 ČITATELJSKI RAJ

Više nećeš biti sama

I da nije vidjela kako Neil baca u koš neke novine, Melissa bi odšetala do
kioska poslije treninga da vidi ima li što novoga. Jer, bila je sigurna nakon tko
zna kojih sve ne aluzija koje bi slušala sa strane, da se Justin sasvim dobro
zabavlja u Kanadi. No, to je i ne bi smetalo kad ne bi bio stalno s tom Swifticom.
I da vidi jesu li njezine sumnje opravdane, kad je krenula kući, ipak je,
pazeći da je nitko ne primijeti, prišla košu u koji je Neil bacio novine i uzela
ih.
Dobro da je koračala već prema izlazu jer da nije, sjela bi i najvjerojatnije
na neku klupu ovdje i zaridala. A kako i ne bi? Na naslovnici njih dvoje
zagrljeni šeću uz slapove.
Samo to ne bi više bio plač za izgubljenim mužem, već plač zbog svoje
gluposti.
Svi su je upozoravali kakav je, da pazi što čini, ali nju nije bilo briga.
Mnoge prigovore tumačila je čak i ljubomorom.
Bilo ju je jedino sram Carmen i Sandre. Uopće ne zna kako će se pred
njima opravdati i kako uopće stati pred njih dvije. Ne samo da im nije vjerovala,
nego im se, otkad je došla ovamo, tek tu i tamo javljala i to uvijek s nekim
lažnim obećanjima da će kad drugi put nazove bili opširnija i s još ljepšim
vijestima.
Sve što je sad željela, jest što prije doći kući i u miru pročitati i pregledati
ove novine, a potom će vidjeti što joj je uopće činiti. No, bez obzira što Justin
rekao, ovome će stati na kraj. Niti hoće niti si smije dopustiti ovakvo
izrugivanje.
Kad si jadan, a ona je to baš sad bila, čini ti se da to cijeli svijet primjećuje
i da te svi počinju žaliti. Čak joj se činilo kad je ulazila u kuću da ju je i susjeda
nekako čudno pozdravila. Samo da je nije upitala - pa kako si tako nešto možete
dopustiti?
Ruke su joj toliko drhtale da je jedva otključala vrata, a čim je ušla, bacila
je torbu na stol i sjela. Sa strahom je počela čitati tekst. Znala je da je to žuti
tisak, ali neka je i polovica od onoga što je ondje pisalo bila istina, bilo je
previše. Netko se zbilja potrudio da ih prati, da izvještava o svemu gdje se kreću

47
 ČITATELJSKI RAJ
i što rade, ali posebno ju je dirnulo kad je rekao da ga boravak uz Sarah —
odmara, da uz nju živi.
— Pa živi! — izgovorila je to naglas i uplašila se svoga glasa.
Nije ovoga trenutka znala što da učini. Možda bi ga trebala nazvati i reći
mu da je s njima gotovo, a možda bi bilo bolje da se jednostavno iz ove kuće
iseli. Onda bi zaključila da nema bježanja. Dočekat će ga i reći mu sve što joj je
na duši, pa ako tad procijeni da taj brak nema smisla, rastat će se.
Ni sama ne zna kako je smogla hrabrosti da okrene Carmenin broj.
Možda je i sreća da je u tom trenutku nije zatekla doma. Onda je okrenula i
broj mobitela, ali on je bio ugašen. Jadna kakva je toga časa bila, i to ju je
ražalostilo iako je tek koju minuta kasnije zaključila da je i bolje da se nije
javila. Jer, što bi joj mogla reći - vara me, rastat ću se od njega, vratit ću se
kući... Ili jednostavno ispričati joj se što nije slušala ni nju ni Sandru pa ni ikoga
tko bi stavio čak i neku bezazlenu aluziju na nj.
— Ništa — opet je počela govoriti naglas — pričekat ću, možda se s
nekim i ovdje posavjetovati i pitati što da radim. I isti čas joj je na pamet pao
Neil. Taj čovjek joj se sviđao. Imao je u sebi nešto profinjeno, nešto što ga je,
ma s kim da ga se uspoređivalo - činilo posebnim. Uz njega si bio siguran, jer
je tako i djelovao i izgledao. Da je barem nešto od njega imao i Justin, pomislila
je i isti čas zaključila da onda i ne bi dolazilo do ovakvih problema koji je sve
više i sve češće snalaze. Uplašila se, međutim, toga sve češćeg razmišljanja o
njemu jer ovo što on čini za nju, je činjenje za fakultet. Sve smije samo ne
zavaravati se. Tu s njegove strane nema ničega drugoga.
I kad je krenula u kuhinju da si skuha čaj, zazvonio joj je mobitel. Misleći
da je to Justin, gotovo da je odlučila da mu se ne javi, ali onda je zaključila da
je to glupo. A onda još malo pa joj je mobitel ispao iz ruku. Zvao ju je Neil.
Jasno da nije mogla ni pretpostaviti kakve su njega muke mučile.
Naime, ni on nije imao mira zbog bačenih novina. Kasnije je shvatio da
je ona sve vidjela i da će sigurno izvaditi novine iz koša i bit će joj užasno. On
joj mora pružiti bilo kakvu podršku, bez obzira kako će se sam osjećati. I nije
mu preostalo ništa drugo nego da riskira. Nazvat će je, čak je i pozvati van da
popiju negdje neko piće i da porazgovaraju. Ponudit će joj, kako se to obično
kaže, svoje rame za plakanje. Pa što bude da bude.
I čim se javila, po glasu je osjetio da je očajna. Nije znao kako započeti
razgovor, ali ona ga je preduhitrila:

48
 ČITATELJSKI RAJ
— Znam zašto zoveš. Ali, molim te, ne opterećuj se mnome. Neke stvari
treba riješiti ili nastaviti živjeti u grču.
— Ne opterećujem se onako kako ti misliš.
— Nego?
— Želim s tobom o svemu porazgovarati. Možda ti mogu i pomoći.
— Želiš to?
— Da ne želim, ne bih te zvao. Samo, bojao sam se....
— Čega?
— Da me ne shvatiš pogrešno. A meni je, istinski do tebe stalo. Svakako.
I sad je ona bacila probni balon, vjerujući kako bi joj i on mogao pomoći.
— Ne brini, ovo moje stanje neće utjecati na moju igru. Sve ću dati da
ne razočaram one koji su mi dali podršku, a najviše tebe.
— Ja to znam, ali ovog časa uopće mi nije važan ni jedan turnir.
— Nego?
— Važna si mi samo ti. I zato bih volio... — zastao je kao da se boji
izgovoriti rečenicu do kraja, ali ona ju je htjela čuti:
— Što bi volio, Neil?
— Da večeras budeš sa mnom. Da se rasteretiš svih teških da ne kažem
ružnih misli. Znam da je to lako reći, ali sve prolazi, prije ili kasnije, samo je
pitanje kako na što gledamo i kako uspijemo sve složiti u one kutijice gdje sve
i spada. No, ne bih o svemu tome preko telefona. Reci, mogu li i kad doći po
tebe?
Mislio je da će i dulje nego što jest, čekati na odgovor. Za možda niti
kojih desetak sekundi odgovorila mu je:
— Bit ću spremna za izlazak oko sedam. Reci odgovara li ti to?
— Tu sam u to vrijeme. I baš me raduje da me nisi odbila.
Odgovorila mu je rečenicom koja ga je iznenadila. Pa čak i dala neku
nadu.
— Nisam jer znam da jedino ti mi možeš pomoći. A pomoć mi, iako sam
mislila da baš i nije tako, zbilja treba. Jer, ima trenutaka kad nam život uđe u
takvu putanju da ga ni sami ne možemo ni razumjeti, a još manje te životne
čvorove razriješiti.

49
 ČITATELJSKI RAJ
I to je bilo sve. Dovoljno da oboje shvate da su si potrebni.
Neil je u ovom njezinom ipak priznanju vidio sad već ne samo tračak
nade nego i cijelu zraku, a Melissa je, pak, počela shvaćati da taj njezin
pristanak ima i neke dublje razloge koje je polako počela otkrivati.
Oboje su imali razlog za zadovoljstvo što će se naći, bez obzira što im nije
manjkalo ni opreza.

***
— Ja bih da još ostanemo koji dan — počela je Sarah navaljivati na
Justina jer su se sutra navečer trebali vraćati i kući.
— I ja bih volio, ali...
— Ali što?
— Pa znaš da će Melissa početi sumnjati.
— Pa neka sumnja! Prije će ova mora završiti! Ni ja neću moći ovako
dugo se skrivati!
— Znaš li ti što to znači?
— Što? Da čujem?
— Prekide svih reklamnih ugovora, vjerojatno i ne pozivanje na neke
važne turnire, nedolazak publike na terene. I da dalje ne nabrajam.
— Justine, nije me briga! Ja više bez tebe ne mogu! A ako ti možeš bez
mene, reci. I ja ću se pomiriti sa svakom tvojom odlukom.
Justin je znao da sad mora odigrati maestralnu ulogu, ali najradije bi je
poslao kvragu. Jer ova je cura užasno posesivna. Ona bi se udavala, a njemu se
zbilja nije ženilo. Konačno, oženjen je i nema namjeru, barem ne još, rastajati
se. Dapače. Mora sve učiniti da spriječi čak i neki nagovještaj toga. I znao je što
mu je činiti da bi je uvjerio da s njom misli ozbiljno.
— Dobro, ostat ćemo još ovdje do nedjelje. Ja jednostavno ne mogu
odbiti nijednu tvoju želju, pa makar mi se to razbilo od glavu.
Sva sretna prišla mu je, počela ga tako stiskati i vriskati da se on upitao
je li s njom baš sve u redu.
Da mu nije zazvonio mobitel, ne zna kako bi se proveo. No, kad je vidio
tko zove, pozelenio je. Bio je to njegov trener Hafner. I po prvoj izgovorenoj
riječi znao je da je ljut:

50
 ČITATELJSKI RAJ
— Gdje si?
— Pa znaš gdje sam.
— A znaš li ti gdje si trebao već biti?
— Ovdje gdje jesam. Umoran sam, izmučen, dao sam sve od sebe i mogu
se valjda i odmoriti.
— Pazi da se ne budeš odsad odmarao koliko želiš — bio je čvrst Hafner.
Ako izgubiš ovaj turnir, a ako ovako nastaviš, teško da ćeš pobijediti, nemoj na
mene više računati. Ali, lako je za mene... — počeo je zlurado i zagonetno.
— Ti mi prijetiš?
— To što ti ja prijetim, možda uopće nije važno. Ima još trenera, ali
sumnjam da ima još žena kao što je Melissa.
— Nju u sve to ne petljaj!
— Ja sam zadnji koji bi se, kako ti kažeš, petljao u nečiji život, ali tu su
novine, dragi moj. Pa ako ih nisi vidio, pročitaj što u njima piše. Amerika bruji
o tebi. Nažalost, ne kao o tenisaču, već kao u ljubavniku. A ovdje se još drži do
obitelji i morala. Eto, toliko od mene. Ako te ne bude u ponedjeljak na
treningu, ne moraš više ni dolaziti. Mogu štošta razumjeti, pa muškarac sam,
ali da se ovako izgubiš, to ipak ne. Samo, čak ćeš i lako sa mnom. Ali imaš ti i
drugih obveza, da ih ne nazovem pravim imenom - problemom. No radi što
hoćeš i od mene nećeš čuti više ni riječi!
I to je bilo sve. Iako se Justin pravio da mu je svejedno što ova budala,
kako je rekao Sarah, govori, čak je i ona primijetila da to baš i nije tako. Da bi
ga koliko - toliko smirila, brzo je reagirala:
— Shvatila sam da ti prigovara što si ostao ovdje? Pa tko je on da ti se
usuđuje dijeliti lekcije? Ti možeš birati trenera, a on ne može dobiti takvog
tenisača. No, možda tek u jednom ima pravo,...
— U čemu? — upitao ju je nervozno.
— Da se u ponedjeljak pojaviš na treningu. Krenut ćemo kući u subotu.
— Što sad ovo znači?
— Nisam ni ja nerazumna kad je posao u pitanju, a ovo jest i moj i tvoj
posao.
— Kad ti tako kažeš... Nego, dobro bi mi sad došla jedna cigareta. Imaš li
gdje sakrivenu koju?

51
 ČITATELJSKI RAJ
— Ne. Pa idi na recepciju možda oni imaju, a ako ne, trafika je na samom
ulazu u hotel.
Uopće mu nisu bile važne cigarete, već ono što je Hafner rekao. A to mu
je zvučalo kao upozorenje da je u New York opet stigla neka žuta štampa koja
ga prikazuje sa Sarah. To bi sad moglo biti gadno. S jedne strane napad trenera,
a s druge možda i rastava. To mora spriječili na bilo koji način. I jedino što je
mogao učiniti, jest napraviti test i nazvati Melissu.
A kad je na to pomislio, doista je otišao i kupio cigareta.
Jedva je zapalio i izišao pred hotel. Nazvao ju je najprije na fiksni jer je u
to vrijeme obično bila doma. Nije se odmah javila što mu nije bio dobar znak.
Inače kad bi je nazvao, dignula bi slušalicu već pri prvoj zvonjavi. Možda je u
kupaonici pomislio je ili se ipak poslije treninga negdje zadržala. Malo je
pričekao, a potom je nazvao opet. Sad se već zabrinuo jer kad si u stanju u
kojem je sad on bio, pomišljaš na svašta. Potom ju je nazvao na mobitel, no ni
sad se nije javljala. Sad više nije bilo dvojbe. Nešto joj je od tiska došlo u ruke i
neće da se javi. Što da učini? Koga da nazove da mu kaže što se doma zbiva? I
konačno je shvatio da je dolaskom u Ameriku postigao ono o čemu je maštao,
ali zapustio ono što nije smio. Ova Amerika daje svakom šansu, ali mnogi je
pogrešno tumače, čak i kad uspiju. I prvi put se upitao je li on uopće uspio, i
ako i jest, a činilo mu se da jest, hoće li ovakvim životom to moći zadržati.
Popušio je još tri cigarete i vratio se u sobu. Zatekao je Sarah sklupčanu
u fotelji i zabrinutu.
Ne zato što mu je to bilo važno zbog nje, već se bojeći da ga opet nije
netko zvao, upitao ju je:
— Što je tebi? Pa nije prvi put da trener kritizira svoga igrača. Doći ću u
ponedjeljak na trening i sve će biti zaboravljeno.
— Ma nije to.
— Nego?
— Zvala me mama.
— Nešto se ocu desilo?
— Ljut je na mene jer je New York preplavljen kanadskim novinama
koje su, pak, pune naših fotografija.
— Pa to si i htjela, i zašto se sad mučiš? — zvučalo je kao da joj
predbacuje.

52
 ČITATELJSKI RAJ
— Ali kako neću?
— Da čujem u čemu je problem? Zašto si odjednom promijenila ploču?
— Tata hoće da se odmah vjenčamo.
— Znaš da to ne možemo jer sam još u braku, a i pitanje je koliko će
rastava trajati. Sve ovisi o Melissi. Tko zna kakvog je ona raspoloženja. Možda
ću morati tražili valjane razloge kako bi ona pristala na sporazumnu rastavu, a
onda to ide brže.
— Glupost!
— Imaš li ti kakav bolji prijedlog? Reci. Sve ću prihvatiti samo da to
riješimo.
Ovo ju je zateklo. Vidio je da je ljuta kao pas, a to mu se činilo odličnim.
Možda bi je trebao još više razljutiti pa da se pokupi i ode.
Ali, ništa od toga! Brzo se primirila, očito sretna što je rekao da će sve
učiniti kako bi sve to ubrzao.

***
— Ne znam što bih ti rekao, Melissa. Ne volim tješiti jer to mi se čini
glupim. Želim ti reći da što god da odlučiš, imat će moju podršku. No predložio
bih ti da s njim svakako razgovaraš. Previše si unijela u taj brak da bi iz njega
pobjegla. Zapravo, najvažnije je da sama sa sobom tek jedno raščistiš...
— A to je? — upitala je gotovo se srameći.
— Koliko ga voliš? Hoćeš li više patiti ako ostaneš u tom braku ili iz njega
odeš?
— Patit ću svakako. Ne zbog ljubavi jer mislim da je ona nestajala polako,
nego zbog svega onoga što sam činila zbog nje.
— Nešto nepopravljivo?
— Ne znam je li baš to, ali je neoprostivo. Sve sam zbog njega izgubila.
Čak i najbolje prijateljice. Zbog njih mi je jednako teško kao i zbog roditelja.
— Ako te vole, shvatit će i oprostit će. Mislim da se ne bi trebala osvrtati
na to što će tko reći, nego što ćeš sama sa sobom učinili. No ma što da učiniš,
uz tebe ću biti. Ne znam da mi je do ikoga bilo stalo koliko do tebe. Znam da
ovo i nije baš najsretniji trenutak da ti o tome govorim, ali volio bih da to znaš.

53
 ČITATELJSKI RAJ
Bio je sretan što joj je u tom času zazvonio mobitel. No i iznenađen kad
je pogledala na zaslon, i tek odmahnula rukom. Znao je i tko zove, i kako ga
nije pitala, nije smatrao da išta kaže. No da jest, rekao bi joj da se javi.
Jedno vrijeme su samo šutjeli. On ju je uhvatio za ruku i malo jače
stisnuo, i tek kad je mobitel opet zazvonio, pustio joj je ruku. Sad ga je upitala:
— Što da radim? Nemam snage normalno razgovarati, a ne želim da mi
netko pokvari ove trenutke s tobom.
— Nećeš moći mirno razgovarati?
— Ni slučajno! Mogu se samo uzrujati, a to ne želim. Reći ću mu što ga
ide i što sam odlučila, ali gledajući ga u oči. Previše sam se napatila s njim i uz
njega da bih samo šutjela. Iz mene neće govoriti ljubomora prevarene žene već
razočarane što je i jednog trenutka voljela nekoga tko je nije vrijedan. Nije lako
bilo doći do te spoznaje, ali kad dođeš, lakše je. I zato mu neću uopće odgovarati
na pozive. Ne znam razumiješ li me jer ti sigurno nisi bio u ovakvoj situaciji.
— Nisam, ali to ne znači da te ne mogu razumjeli. Ne znam kakve si sve
priče čula o meni, i jesi li išta uopće čula, ali nisam imao neku ozbiljniju vezu
koja bi me na išta obvezivala. Bilo je podosta simpatija, ali ništa više od toga.
— Momentalno si sam?
— Jesam, zahvaljujući i tebi.
— Ali, kako?
— Netko je Barbari, djevojci s kojom sam upravo prekidao, rekao da sam
zaljubljen u tebe. I, učinila je ono što je od nje bilo i za očekivati.
— Što?
— Došla je na teren, vidjela nas zajedno i zaključila da je to istina. Nije
da je baš bila sretna zbog toga, ali rekla mi je nešto što mi je dalo misliti.
— Da sam je udana žena.
— Da, ali....
— Uopće mi ništa nije važno, no da se ti prestaneš mučiti. Ja ću čekati.
— Ne znam što da ti kažem...
— Ništa, Melissa. Neki put i šutnja više govori od riječi. No, molit ću te
samo jedno...
— Reci, što?

54
 ČITATELJSKI RAJ
— Ako u bilo kojem trenutku budeš trebala moju pomoć, zovi me. Želim
da znaš da nisi i nećeš odsad više nikad biti sama.

55
 ČITATELJSKI RAJ

To je ljubav

— Molim te, Melissa, ne vjeruj novinarima! Pa ti znaš što su oni u stanju

učiniti! Od muhe slona. Ove novinske fotografije nastale su kao igrarija da
novinare izazovemo, da im kažemo da nasjedaju glupostima.
— Molim te, Justine, da prestaneš s glupostima! Ne želim više ni trenutka
biti tvojom žrtvom, a još manje da me ljudi sažalijevaju. Odselit ću još danas.
Bila bih to već učinila, ali nisam htjela da se raziđemo ne gledajući se u oči.
Voljela sam te, silno, no sve, izgleda, pa i ljubav, ima svoj početak i kraj. Već
sam razgovarala i s odvjetnikom. Pristat ćeš na sporazumni razvod inače ću,
vjeruj mi, čak i protiv svih svojih uvjerenja iznijeti sve što si mi činio dok smo
bili u braku, pa i prije toga. Ne želim ti uništiti karijeru jer znam da ti je do nje
stalo, a, konačno, i imaš silan potencijal da se doista zadržiš dugo, dugo na
samom teniskom vrhu. Ako ikome odgovara tiha rastava, to je onda tebi. I
molim te da razmisliš.
— Volim te, Melissa.
— Možda na način koji ja ne mogu prihvatiti jer to i nije ljubav. Ali, to
više nije moj problem. I samo da znaš da mi uopće nije krivo što smo došli
ovamo. I meni je Amerika otvorila oči. A možda sam ovdje našla nešto što i
zaslužujem.
Iznenađen onim što čuje, sav se ustreptao, postao je silno znatiželjan što
je to, ali znao je da je ona za nj postala zatvorena knjiga. I to ga je silno uzbudilo.
Kao da je tek sad postao svjestan što je imao i što izgubio. Ali tako je to valjda
uvijek u životu. No, isto je tako znao da sad mora spašavati ono što se spasiti
da. Dat će joj rastavu, ali kako će to na kraju sve završiti, nije znao. Bio je,
međutim, siguran da iza ove njezine odlučnosti netko jak stoji. U ovom času
razumno nije mogao zaključivati tko je to, sve dok nije na stolu vidio ugovor
sa sveučilištem. I sve mu je bilo jasno. No hladan znoj ga je oblio i na samu
pomisao da bi se taj fizičar mogao suprotstaviti njemu, prvom čovjeku tenisa u
Americi. I nije mogao da ne kaže.
— Znači ipak ti je on napunio uši glupostima? Pa od jednoga takvoga je
to bilo i za očekivati. Od njega da, ali ne i od tebe.
I onda je valjda inat proradio. Nije si mogao dopustiti da je moli da ostane
uza nj. Dovoljno je sad već poznat i ovdje pa mu nitko više ne treba. Da, rastat

56
 ČITATELJSKI RAJ
će se u tišini, a dalje će morati ipak biti pažljiviji. Ima, hvala Bogu, iskustva
barem kad su žene u pitanju. Pala mu je u tom trenutku na pamet Sarah, iako
baš sad nije znao što će s njom. Možda, za početak, sve i ostane tako kako je
sad. A dalje će već vidjeti.
U tih nekoliko trenutaka razmišljanja, koji su mu se učinili užasnima i
dugima, ponestalo mu je snage za bilo kakav razgovor, da bi Melissa na kraju
upitala ga:
— Imaš li ti što protiv da pozovem službu za pakiranje i da se već danas
iselim?
— Ne, ali ako hoćeš, ili ako ne možeš sve to srediti danas, možeš i sutra.
Ja ću otići prespavati u hotel.
— Neće biti potrebno. Uzet ću samo svoju robu.
— Ali, kako? Pa...
— Ništa, Justine! Sve je ovo tvoje, sve je kupljeno tvojim novcem. I tu
nema pogovora.
U isti je čas nazvala službu za selidbu. Rekli su da će doći najkasnije za
sat vremena i da ne brine. Ma koliko da stvari ima, sve će spakirati još danas
pa i odvesti odmah na označeno mjesto, jasno ako je u New Yorku. Ali ako nije,
onda će sve obaviti sutra.
I Justin je, shvativši da je jedan dio njegova života završen, otišao iz kuće,
kako je rekao, da bi se ona mogla u miru pakirati.
Začudo, nijednom od njih nije bilo lako. Justinu jer je, čini se, tek sad bio
svjestan što gubi, ali ni Melissa još nije bila sigurna kako će i s njom sve završiti.
No, svako malo misao joj je letjela prema Neilu. On joj je bio čvrsta točka za
koju se mogla uhvatiti, ne bojeći se da će biti ostavljena ili iznevjerena.
I samo što je Justin zatvorio vrata kuće, ona je, a da i nije znala otkud joj
snage, nazvala Neila. Kako se javio isti čas kad je telefon zazvonio, to se zbunila
kad mu je čula glas. No, kad je vidio da ga zove Melissa, a ne javlja se, uzbuđeno
ju je upitao:
— Nije nešto, Melissa, krenulo po zlu?
— Nije, ali sam poprilično zbunjena. Nisam mislila da će biti tako.
— Kako?
— Pa teško.
— To je normalno.

57
 ČITATELJSKI RAJ
— Kako normalno?
— Iza sebe ostavljaš jedan dio svoga života u kojem nisi uvijek bila
nesretna. Mislim da je to najbolji način da shvatiš što si imala, čemu si se
posvetila, ali i da više nije išlo ili ne bi mogla živjeti tako kako je krenulo. I to
je to. Da nisi doma, došao bih do tebe. Pomoći ti.
— Hvala ti. Sve sam organizirala. Imala sam baš sreću što sam našla taj
stan. Blizu je i faksa i tenis-igrališta. Znaš, najradije bih kad ovo završim....
— Što bi najradije? Da čujem?
— Da iz sebe istjeram svu napetost odigrala jednu partiju. Samo ne znam
tko bi uopće sa mnom igrao ovakvom kakva sam momentalno.
— Bih li možda mogao ja biti taj?
— Bože, kako ne bih mogao, samo kad bi...
— Htio bih, Melissa. Ma što htio? Bilo bi mi to pravo zadovoljstvo!
— A ja sam se bojala....
— Čega?
— Svega, a najviše da nećeš imati vremena za mene. Ne znam što bih
uopće da te nemam.
— Imaš me, i imat ćeš me koliko god želiš. A sad počni pakirati i javi mi
kad si gotova. Čekat ću te na igralištu.
Melissa je tek sad s poletom počela pakirati stvari. Čak joj je bilo i lakše
nego prije samo nekoliko minuta. Nije se više mogla zavaravati.
Uz Neila sve je i lakše i ljepše. Pa čak i ovo što joj se sad dešava i što bi
mnogi mogli protumačiti još jednom od njezinih nepromišljenosti.
Nije se trudila slagati pedantno ono što je mislila ponijeti. Tek je sve,
izvadivši iz ormara i polica, stavila što na krevete što na stol i stolce i zapravo
je učas bila gotova. Ubrzo su došli i pakireri i začudili se kako ova žena i nema
bogzna koliko stvari za selidbu. Čak je jedan pakirajući ono na što mu je ona
pokazala da uzme, upitao je:
— Zar nema ništa više?
— Nema.
— Ali kako to? Znam da nije moje da vas savjetujem, a još manje da vam
dijelim lekcije, ali da se ipak malo saberete. Nemojte se prenagliti. Vaše je pravo
pola-pola.

58
 ČITATELJSKI RAJ
Shvatila je da ju je ovaj čovjek prepoznao, da zna da se seli i vjerojatno je
pročitao sve one bljuvotine koje su novine pisale o Justinovoj prevari i sad je
žali. Mora tome stati na kraj i mirno mu jer rekla:
— Uzimam samo ono što je moje. Sve drugo pripada Justinu, sad bih već
mogla reći bivšem mužu. Znate, kad počinjete novi život, ne treba u nj unositi
ništa što bi vas podsjećalo na nešto što želite zaboraviti i što vas je i nagnalo
ovakav korak.
— Nije vam teško?
— I ne znam što bih vam rekla. Možda se kajem zbog nečega, ali sad je i
to glupo. Sad tek shvaćan onu staru uzrečicu - mladost-ludost.
— Djelovali ste kao savršen par.
— Voljela sam Justina, ali, znate....
— Znam, i oprostite što sam se upleo u razgovor u koji nisam smio.
— Da nisam htjela razgovarati, ne biste se mogli ni uplesti — rekla je i
sa smiješkom mu pokazala na još jedan kup odjeće koju je trebalo zapakirati.
Sve je išlo tako brzo da se sama čudila kad joj je pakirer na kraju rekao:
— Gotovo, gospođo! Završili smo, ali i vi. I neka ovaj put bude sretnije!
— Možda hoće — rekla je sad već sasvim opušteno.
Ovaj dobronamjerni čovjek olakšao joj je ovo što joj se bilo činilo
najtežim trenutcima u životu.
No prije nego je izašla iz kuće, napisala je Justinu ceduljicu:
“Želim da ostatak života provedeš u miru, sretan s ispunjenim svim
željama. Melissa”
I, začudo, s lakoćom je zaključala ovu kuću i ključ ubacila u sandučić.
Ispred kamiona sa stvarima krenula je prema svom novom domu. Nisu
se dugo ni vozili. A i istovar stvari trajao je kratko.
Možda joj je najteži trenutak bio kad je s kutijama neraspakiranih stvari
ostala sama u tom stanu.
I učinila je ono što joj se činilo najnormalnijim. Nazvala je onoga tko joj
je u tim časovima prvi pao na pamet. Bila je to Carmen. No, ova se nije odmah
javila. I kad je već htjela prekinuti vezu, dignula je slušalicu. I kao da su jučer
prekinule razgovor, Melissa je počela:
— Nećeš likovati nakon ovoga što ćeš sad čuti?

59
 ČITATELJSKI RAJ
— Ne vjerujem, no nikad se ne zna. Ali da čujem?
— Odselila sam od Justina. I nije bilo onako kako sam se bojala da će bili.
Čak bih mogla reći da je bilo civilizirano. Nije više išlo, ali i za to je trebalo
snage. Ne usudim ti se ni reći tko mi ju je dao jer znam da biste me i ti, a
pogotovo Sandra, mogle osuđivati. Ali čak se ne bih smjela na to ni ljutiti...
Carmen je pozorno slušala što joj prijateljica govori, a ova je u tih
dvadesetak minuta ispričala cijelu svoju životnu priču.
I sama se čudila kako joj je to uspjelo, ali i još više kako je Carmen sluša
ne prekidajući je. No, ipak se stresla kad ju je na kraju upitala:
— A tko je taj?
Prvi put je Melissa morala i prijateljici, ali i sebi reći za Neila. A da nije
ni sama znala zapravo što. Osjećala je ona odavano da njegova briga za nju nije
samo briga za tenisačicu, ali one povremene i diskretne njegove aluzije da mu
se sviđa, još joj nisu, barem je tako sad mislila, davale pravo da ga na bilo koji
način svojata, osim na onaj službeni.
— Jedan fizičar — uspjela je promucati
— U kom je statusu?
— Kako to misliš?
— Oženjen, u vezi, sretno rastavljen ili ipak ledičan? Jer ni to u ovoj
tvojoj situaciji nije nevažno.
— Nije u vezi.
— Rekao ti je ili zaključuješ?
— Rekao mi je.
— Znam da od mene očekuješ barem nešto da ti kažem, ali, vjeruj mi da
ne znam što. No da se bojim, bojim se. Ali poslije svega čega smo se čak i ovdje
nagledali, zasigurno je taj potez koji si učinila najbolji. Samo sad ipak treba
paziti. Ne zaliječi se! Svatko tko ti sad pristupi, može biti melem na ranu, ali
može sve kasnije biti i sol. Vrati se onome zbog čega si i živjela i što si željela -
studiju i tenisu. No, znaš što me zanima, ali ne iz znatiželje nego zbog straha
kako će oni sve to proživljavali....Što su tvoji rekli na sve to?
— Nisam im još ništa ni rekla. Znam samo da će bili zabrinuti, ali oni su
razumni ljudi. Bit će zadovoljni ako osjete da sam ja mirna.
— Pa tako i ja nekako razmišljam. Jesi zvala Sandru?

60
 ČITATELJSKI RAJ
— Nisam još, ali sad ću. Volim da to čuje od mene. I nemam nikoga nego
vas dvije. Kad sam došla ovamo, zabila sam se u kuću i bila ponajprije Justinova
domaćica, da baš ne kažem sluškinja. A za prijateljstvo, pogotovo u ovoj dobi i
u ovoj zemlji, treba i vremena i strpljenja. No, odsad će biti drugačije.
— Misliš da ćeš uspjeti?
— Mislim da hoću. I znam da će mi u tome pomoći..... — zastala je, ali
ju je Carmen nadopunila sad već veselije:
— Fizičar.
— Da, baš on. I samo da ti i to još kažem. Ništa između nas još nije bilo.
Mislim da hoće, ali on nije čovjek tipa Justina. Ozbiljan je prije svega. Voli
život, ali za nj život nije igračka kojom se igraš pa kad ti je dosta, baciš je.
— Vjerojatno imaš pravo, ali svejedno....
— Znam, znam. Ali, ovdje kad bih i htjela, ne mogu pogriješiti jer mi to
taj čovjek ne bi dopustio.
— A da ga ipak malo previše ne idealiziraš?
— Ne, ali nadam se da ćeš ga uskoro i vidjeti...
— Misliš ga dovesti ovamo? A da ipak malo pričekaš? Znaš ti našu
sredinu...
— Doći ćemo, ali službeno.
— Kako?
— Interkontinentalno sveučilišno tenisko natjecanje. A on je ovdje
glavni organizator. Eto prilike da ga vidite i s te strane.
— Dobro, onda. To je nešto drugo.
— A kad će to biti?
— Koliko sam shvatila, najdalje za tri mjeseca.
— Pa to je sjajno! Nije svako zlo uvijek za zlo!
I to je bilo sve. I jednoj i drugoj je bilo poslije ovoga razgovora lakše.

***
Neil je došao vidjeti Melissin novi stan s velikim buketom crvenih ruža.
I učinio je to tek nakon pet-šest dana nakon što se uselila.

61
 ČITATELJSKI RAJ
Kad ga je ugledala na vratima, činio joj se nekako zbunjen. I, začudo, to
mu je čak i rekla, na što se on tek nasmijao, ali nije to ni porekao.
I kad je sjeo u mali ali ugodan dnevni boravak, tek tad joj je odgovorio:
— Pa zbunjen sam. Desilo mi se nešto što sam silno želio, ali i bojao se.
— Čega si se, Neil, bojao?
— Svega.
— Ne valjda i mene?
— Pa ako baš hoćeš istinu, i tebe.
— Ali zašto? Zar sam ti djelovala tako bezosjećajno? Zar u meni nisi vidio
ženu kojoj je potrebna, ako ništa drugo, a ono barem pomoć?
— Ne bih to tako nazvao... — počeo je čak i zamuckivati jer je bilo očito
da ne može naći prave riječi za to kako ju je doživljavao - a onda se osokolio:
— Zaljubio sam se u udanu ženu, ženu koja drži do braka, koja nije ni
namiguša ni netko kome je brak tek prolazna faza u životu. I trpio od te prve
spoznaje pitajući se koliko ću dugo moći izdržati da ti barem na neki način ne
pokažem koliko mi je do tebe stalo. I kad je došlo konačno vrijeme iskrenosti,
moraš znati da su svi ovi sveučilišni turniri koje toliko hvale, nastali zbog tebe
i ljubavi prema tebi.
— To je bio jedini način da budem barem na trenutke uza te. Samo, znam
kroz što si prolazila, ali kroz sve to prolazio sam i ja. Ne znam ni sam kako da
ti to opišem. Ma koliko želio da ostaviš Justina, bojao sam se da će ti to užasno
teško pasti. I već sam počeo ludjeti. A onda sam shvatio da ti je dosta, da ti ta
rastava i neće pasti onako kako sam se ja bojao. I, eto, zbilja je istinita ona
rečenice - tko čeka, dočeka. Pitam se samo jesam li ja sretnik i hoćeš li me
prihvatiti ovakvoga kakav jesam, onda kad to budeš mogla. Ne pada mi na
pamet da te požurujem. Znam da će i tebi trebati vremena da se, ako ništa
drugo, a ono središ emotivno, ali ja ću biti, obećajem ti, strpljiv.
Nije nju iznenadilo ovo što je čula. I sama je osjećala nešto slično, samo
u njoj je bila baš ona kočnica o kojoj je on govorio, odgoj i obećanje koje je
jednom dala - dok nas smrt ne rastavi. I kad je shvatila i bila sigurna da nije
ona ta koja gazi zakletvu, sve je bilo lakše.
Justin je se nikad nije ni pridržavao niti je ozbiljno shvaćao.
Valjda je ta spoznaja i sad joj bila na pameti jer kad je on izgovorio zadnju
rečenicu, ona mu je prišla, uhvatila njegove ruke u svoje i počela plakati.

62
 ČITATELJSKI RAJ
Opet nije znao što mu je činiti. Čemu ovaj plač? Za izgubljenom ljubavi
ili nemogućnosti da njemu vrati ono što je zaslužio.
Ali, ona je, čini se, odlučila, to je brzo shvatio, reći ono što je jedino želio
čuti:
— Neil, nisam u početku ni bila svjesna da si mi ti pomogao da shvatim
da život ne mora izgledati onako kako je sa mnom krenulo. Svjesno sam ušla u
taj brak jer sam mislila da je to moja sreća. Ništa mi nije bilo teško činiti kako
bih ga održala jer sam mislila da je ljubav više davanje nego primanje. Ali, i to
ima neke granice. Onoga časa kad sam shvatila da ja dajem, a ništa ne primam
osim razočaranja i varanja, bilo je sve gotovo. Sigurno bi to još potrajalo da nije
bilo tebe. Ali bilo bi to još jače mučenje. Nisam u početku ni željela analizirati
zašto želim da si uza me, zašto sam te tražila očima kad te ne bih vidjela, nisam
jer sam se bojala, predosjećajući, što se s mnom zbiva. I ja sam se, baš kako kažeš
i ti, počela zaljubljivati, ali ne priznajući to ni sama sebi. I dalje sve što se
dešavalo s tobom, dešavalo se i sa mnom. No, ima još nešto što mi je bilo
čudno....
— Justin?
— Kako znaš?
— Bio bih nepravedan kad bih tvrdio da te on nije ni volio, ali volio te
na neki njegov način. Ja mogu sve, a ti onoliko koliko ti ja to dopustim. To,
zapravo, i nije ljubav, ili barem ne ona kako je ja doživljavam i živim.
U tom času je zagrlio Melissu. U tom zagrljaju bilo je toliko nježnosti da
su joj tijelom prošle srsi koje nikad dosad nije osjetila. Reagirala je slobodnije
nego je možda čak i željela da on to shvati. Prilijepila se uza nj i da ju je i htio
tek odmaknuti od sebe, teško da bi uspio. No, iznenadio se kad ju je čuo što i
kako govori:
— Reci, Neil, je li ovo normalno kako se ja ponašam. Još nisam ni
podnijela zahtjev za rastavu, a ja već volim drugoga? Zamjerala sam Justinu, a
sama to činim još snažnije i s posljedicama.
— Ne bih se time opterećivao. Jer, ljubav je ljubav. Ovo što mi imamo,
nije flert, nije zavođenje, nije prolazna avantura. Ovo je naš život. Mi smo se
cijeli život tražili i sad smo se konačno našli. Ovo je, Melissa, ljubav. Siguran
sam da ćemo je znati čuvati.

63
 ČITATELJSKI RAJ

Čovjek kojem se vjeruje

— Tako se radujem, Melissa, da ću konačno upoznati i Englesku, a i sve

one koje voliš i koji vole tebe. Čak sam i ovaj turnir stavio u drugi plan što
možda i nisam smio. Vjerojatno i ti imaš neku tremu od toga ponovnog susreta
— nešto prije slijetanja aviona rekao joj je Neil.
— Imala bih da nisi takav kakav si. Znam što si učinio za mene, znam da
će ovo što sam počela osjećati za tebe trajati do kraja moga života. Vratio si me
baš ti u život.
— A kakav sam ja to? — počeo se sad već i zezali, ili je to barem tako
izgledalo Melissi.
— Čovjek kojem se vjeruje. Čovjek koji osvaja i plijeni otprve. I znaš,
igrat ću ovdje trudeći se najviše moguće samo zbog tebe. Da nije tako, tko zna
bih li imala snage biti suparnicom onima koji su u meni stalno poticali tu ljubav
za tenis.
— Uh, kad bi i te tvoje prijateljice tako mislile kad me vide — on se više
uopće nije osvrtao na taj turnir. Melissi je bilo jasno da je sav u tom susretu s
Carmen i Sandrom.— Samo ćete one dočekati? — nastavljao je dalje.
— Da, jer sam htjela da svojima priredim iznenađenje. Od Londona do
Cambridgea ima osamdesetak kilometara. To za te dvije vještice nije ništa. A
moji su ipak dalje. Oni će doći u Cambridge tek sutradan.
— Odlično! Dotle ću valjda preživjeti prvi udar.
Cijela teniska ekipa, njih desetak, shvatila je odavno da se između ovo
dvoje rađa se najljepše moguće, iako oni to nisu skrivali, ali nisu na javnim
mjestima, pogotovo ne na terenu, ničim pokazivali. Čak je i Doris, koja je po
rasporedu na ovom putu sjedila do Neila, svoje mjesto prepustila Melissi.
jednostavno joj govoreći:
— Moraš se početi navikavati da je tvoje mjesto uza nj, čak i na
službenim putovanjima. To što se volite, nikom ne treba smetati, ali i ne smeta.
Baš smo jučer spremajući se za ovaj put govorili prvi put i o vama. I znaš što
smo zaključili?
— Reci! Jako mi je važno vaše mišljenje.

64
 ČITATELJSKI RAJ
— Da ste stvoreni jedno za drugo. Kako je Mary rekla - to između vas
doista je ljubav.
Nije to uopće rekla Neilu jer se bojala da bi ga to moglo ne povrijediti,
nego razljuti jer su privatno počeli brkati sa službenim.
Trgnula se, pa čak su joj se i ruke počele znojiti kad je kapetan aviona
najavio slijetanje. Zahvalio se putnicima na strpljenju i kako se to inače čini,
zamolio ih da putuju što češće njihovom kompanijom.
Neilove i Melissine ruke ne samo da su se oznojile nego su počele i
drhtuljiti, da bi se, kad su već bili na tlu, počeli i smijati.
Sve je nekako išlo brzo, čak brže nego što bi se to odvijalo u Americi. Tek
letimičan pregled prtljage i već su izašli iz carinske zone.
Melissa je očima počela tražit prijateljice, ali nigdje ih nije vidjela. Zato
ih je vidio Neil. Stajale su iza jednoga stupa tako da budu neviđene, ali da one
mogu promatrati i ocjenjivati njih dvoje. I znao je toga časa da je došlo njegovih
pet minuta. Načas je ispustio Melissu iz ruku i krenuo prema njima dvjema.
Ono kako ih je zatekao, moralo mu je natjerati smijeh na lice. A pogotovo kad
ime se obratio.
— I, cure, kakav je prvi dojam o meni?
Zbunjene, nisu znale što reći, ali kako im se učas pridružila i Melissa jer
je shvatila što se zbiva, Sandra je uspjela čak i reći:
— Užasan si! Tjedan dana ovo spremamo, a otkrivene smo u trenu od
jednog....
— Fizičara? E, drage moje, vi nemate pojma što sam u stanju učiniti da
vam se svidim, samo da bih usrećio Melissu. Jer, vi ne možete ni slutiti koliko
joj značite, koliko ste joj nedostajale i kako je patila za vama. Niste bile na
njezinom vjenčanju s Justinom, ali bit ćete na ovom, pravom, našem. I ne samo
to. Bit ćete nam obje kume. Možda vas i ne bih odabrao, ali moram joj početi
ugađati od samog početka zajedničkog života....
U tom trenu tri su se žene zagrlile, zaplakale, i Neil je znao da je prošao,
kako je poslije rekao - prvu rundu.
Sve kasnije bila je samo nadopuna onoga što je želio da se desi.
Kad je konačno i Sandra rekla da je ovo pobjeda ljubavi, Neil i Melissa su
se sretni, samo pogledali. Oni su to odavno znali. ■

65