S TA J N I C A I OKOLICA

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb

UDK 908(497.5 Stajnica)

STAJNICA i okolica / <autori tekstova

Nikola Tominac ... et al.>. - Zagreb :
Zavi~ajni klub “Stajnica”, 2004.

ISBN 953-99707-0-9

1. Tominac, Nikola
I. Stajnica (Brinje) — Kulturna povijest

440708058

ISBN 953-99707-0-9
 NIKOLA TOMINAC

STAJNICA I OKOLICA

Zagreb, 2004.
 NIKOLA TOMINAC
STAJNICA I OKOLICA

IZDAVA^:
ZAVI^AJNI KLUB «STAJNICA» U ZAGREBU
Adresa predsjednika:
Dugo Selo, Ulica Bo`e Huzani}a 56,
Telefon: 01-2750-883, e-mail: nikola.tominacºvip.hr
www.stajnica.com

ZA IZDAVA^A:
Nikola Tominac

RECENZENT:
mr. @eljko Holjevac

LEKTOR:
Petra Rajkovi},
studentica kroatistike i fonetike
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

GRAFI^KI UREDNIK:
Domagoj Herceg

DIZAJN KORICA:
Helena Tominac, apsolvent dizajna

KOMPJUTORSKA OBRADA:
Mato Tominac, student Fakulteta elektrotehnike i ra~unarstva

TISAK:
Grafika [oki}, Velika Gorica

NAKLADA:
500 primjeraka
FOTOGRAFIJE (po abecedi):
Marica Bedross, ro|. Perkovi}, Zora Bujanovi}, ro|. Rajkovi}, Marija Cota , Zlatko Dumen~i},
Zvonko Dumen~i}, Mladen Fröhlich, Ankica Graoni}-Pernar, Marija-Mice Movri}, ro|.
Vukovi}, Marko Movri}, Biserka Murkovi}, Bla‘enka Murkovi}, Josip “Braco” Murkovi},
Marija [prajc ro|. Movri}, Nikola Tominac, Franjo Tominac-Belac, Tomica Perkovi}, Jure
Perkovi}, Anka Mesi} – [tefani}, Nikola Mesi}-Perkovi}, Mile Mesi}-[mit, Franjo Rajkovi},
Mandica Rajkovi}, ro|. Movri}, Marko Rajkovi}, Zdenko Rajkovi}, Ivan Serti}-Porkulica,
Zlatko Serti} - Aralica, Ivan Vukovi} – Juri{i}, Verica Vukovi}, Ivan Vukovi} – Ruzi}, Hrvatski
povijesni muzej, Hrvatski dr‘avni arhiv, Ured predsjednika RH.

KAZIVA^I (po abecedi):

Josip Aleksi} domobranski pukovnik, Zora Bujanovi} ro|. Rajkovi} ro|. 1921., Zvonko i
Marija Dumen~i}, Ana Krznari}, Anka Mesi}, ro|. [tefani} ro|. 1934., Marko Mesi}, Josip
Mesi}-[mit, Marica Mesi} – Cecan, Nikola Mesi}-Perkovi}, Marija-Mice Movri}-Vukovi}
ro|. 1916., Mile Movri}, Marko Movri}, Josip “Braco” Murkovi}, Frane Murkovi} – Frani},
Jurica Serti} – Porkulica, Marija [prajc ro|. Movri} ro|. 1931., Miroslav [prajc, Tomo i
Anica [prajc, Dragica Tominac ro|. Perkovi} ro|. 1932., Ivan Vu~eti}-Antonov, Ivan Vukovi}-
Ruzi}, Marija Vukovi} – Pernar, Marko Vukovi} – Pernar, Ivan Vukovi}-Juri{i}.
 Ova knjiga izdaje se povodom obilje‘avanja zna~ajnih obljetnica:

2003. 310. godi{njica Prve brinjske bune (1693.)

2004. 215. obljetnica osnutka Stajni~ke ‘upe (1789.)
2004. 285. godi{njica Druge brinjske bune (1719.)
2005. 80. godi{njica stajni~kih ‘rtava (1925.)
2006. 260. godi{njica Brinjsko-li~ke bune (1746.)
2006. 530. godi{njica prvog spominjanja jezeransko-stajni~kog
podru~ja u pisanim dokumentima (1476.)

6
1. Predgovor

“…i slu{am srcem, kako negdje zvone,

ah, u daljini,
daleko u daljini,
djetinjstva moga radosne saone.”

Dobri{a Cesari}: “Djetinstvo”

Dana{nje vrijeme obilje‘eno je generacijskom te‘njom i nastojanjem da se {to vjernije

istra‘i povijest odre|enog podru~ja, kako bi se budu}im generacijama ostavilo to neotkriveno
blago koje svakodnevno nestaje. Zato ovu knjigu ostavljamo mladima da bi shvatili punu
tragi~nost povijesti svojih korijena i time stekli pouke za budu}nost. Ako ima istine u krilatici
da se ono {to nije zabilje‘eno nije ni dogodilo, onda je stajni~ka povijest sve siroma{nija, a i
novija zbivanja postupno odlaze u zaborav. Tako jedno za drugim nestaje korijenje, stablo i
grane, a ~ovjek se pita: tko mu je bio predak i {to mu je sve prethodilo?

Ako ne cijenimo svoju pro{lost,

izgubit }emo budu}nost.
Razorimo li na{e korijenje,
ne}emo mo}i rasti.
Narod bez povijesti, bez vjere i nacionalne svijesti, stablo je bez korijena. Ovo je na{
skromni prilog da se ti korijeni na{eg srca i ‘ivota sa~uvaju. Samo iz velike ljubavi prema tim
korijenima i izuzetne ‘elje da se oni istra‘e i ostave budu}im pokoljenjima mogu nastati
ovakve knjige. U bogatijim zemljama i razvijenim sredinama na ovakvim interdisciplinarnim
projektima, kojima se zahva}a povijest, zemljopis, gospodarstvo, kultura, umjetnost, {kolstvo,
vatrogastvo, {port, godinama rade veliki i, naravno, stru~ni timovi. Na‘alost, mi to nismo
mogli osigurati, nego smo se pouzdali u sebe i vlastite intelektualne sposobnosti. Nosila nas
je samo jedna velika ‘elja: na{a Stajnica mora dobiti knjigu dostojnu njezine pro{losti. Trebalo
je porazgovarati s desecima ljudi, obaviti na stotine telefonskih razgovora, prije}i tisu}e
kilometara intenzivno tragaju}i za zapisima i fotografijama, pretra‘uju}i po raznim arhivima,
privatnoj dokumentaciji, muzejima, knji‘nicama, mati~nim uredima…

7
 A ne zna{ li dovoljno o svojoj pro{losti, premalo zna{ i o sebi. Nebrojeno je ljudi dosad
pro‘ivjelo u predivnoj stajni~koj dolini. I mnogo se doga|aja zbilo u prohujalim stolje}ima,
i bolnih i ~asnih, i lijepih. I Stajnica je {to{ta imala, ~ak i ono ~ega vi{e nema: i Murkovi}evu
drvnu industriju, plemenite ljude, generale, pisce; i puno stanovnika i jo{ vi{e djece; ali i
siroma{tva, i previ{e preranih smrti. Brojni su sinovi ovoga kraja bili primorani ratovati po
brojnim rati{tima {irom Europe, ali i rade}i na njezinom gospodarskom razvoju. Na‘alost,
mnogi ostavi{e svoje kosti, bez kri‘a i drugog dostojnog obilje‘ja.
Dugo sam se dvoumio da li po~eti s aktivnostima na ovako slo‘enom projektu, punom
neizvjesnosti, i nikad siguran da li }e kona~an uradak nai}i na prihva}anje najve}eg broja
budu}ih ~itatelja. @elio sam, zbog obima posla i kratkog roka od ~etiri godine, svesti na
najmanju mogu}u mjeru broj pogrje{ki i neto~nosti. Svjestan sam da se prikupljanje gra|e
mora nastaviti kako bi jednog dana iza{lo drugo izdanje ove knjige, s manje neto~nosti,
dopunjeno novim materijalima i dokumentima.
Sve sam to ~inio da bih se odu‘io selu u kojem su mi korijeni, u kojem sam pro‘ivio
najljep{e djetinstvo, u koje me uvijek vu~e ~e‘nja, gdje hranim du{u uspomenama, ljepotom
krajolika i toplom doma}om ~akavicom. Usput, veselila me je ~injenica da Stajnica jo{ uvijek
‘ivi u srcima posljednje njezine velike generacije koja je othranjena na stajni~kom tlu, ali
koja je najve}im dijelom napustila stara djedovska ognji{ta. I ona nije mogla dozvoliti, da
nestanu bez traga, brojna sje}anja i uspomene. Ta slo‘enost i obimnost zada}e iziskivala je
brojne suradnike, ali i zna~ajna financijska sredstva koja je trebalo prikupiti.
I odlu~io sam stati na ~elo skupine entuzijasta, jednako onako kako sam stao na ~elo
hrabrih branitelja za vrijeme Domovinskog rata i krenuo s pu{kom u ruci pisati noviju hrvatsku
povijest. I da nije bilo tih ljudi, ali i brojnih ~lanova Zavi~ajnog kluba “Stajnica” u Zagrebu,
koji su skromnim sredstvima ~lanarine inicirali prve istra`ne radove i tisak, ova knjiga nikada
ne bi ugledala svjetlo dana. I zato veliko hvala mojim prijateljima i suradnicima koji iznije{e
na svojim le|ima veliki kri`, poput Franje Rajkovi}a, Marije Cota, Ivana Serti}a-Porkulice,
Ivana Vukovi}a-Ruzi}a, Tomice Perkovi}a-Palamenta, Vere Vukovi}, Tome i Anice [prajc, Nikole
Petrovi}a, Zlatka Dumen~i}a, Biserke Murkovi}, Marice Bedross i Zlatka Serti}a.
Dio vrlo va‘nih i stru~nih poslova preuzele su mlade snage: studentica Petra Rajkovi}
izvr{ila je lekturu teksta, dok su oko prijepisa teksta, skeniranja fotografija i ostale gra|e,
dizajna te cjelovite informati~ke potpore, pomogli apsolventica dizajna Helena Tominac i
student Fakulteta elektrotehnike i ra~unarstva Mato Tominac.
Posebna su vrijednost brojna kazivanja na{ih starih sugra|ana, koji na ovaj na~in, spasi{e
od zaborava brojne ljude i doga|aje. Zato veliko hvala na{im vreme{nim kaziva~ima koji
sa~uva{e za sva vremena na{u povijest. Posebna hvala Mariji Mici Movri} i Nikoli Mesi}u -
Perkovi}u koji su nam poklonili izuzetno puno vremena, uvijek spremni na obilje izuzetno
vrijednih podataka.
I danas kada prolazim starom “Jozefinom”, sje}am se patnji brojnih ratnika koji odo{e
njom {irom Europe i nekada{njih kirija{a, koji su stjecali svoj kruh svagda{nji prevoze}i
raznu robu izme|u Senja, Ogulina i Karlovca. Na`alost, sve to zbog nerazumnog nemara
pomalo pada u zaborav. A pi{e se premalo iako nikad toliko pismenih i {kolovanih!
I na kraju moram se posebno zahvaliti i brojnim pojedincima i institucijama koje su
sura|ivale na izradi knjige i bez kojih bi ovaj rad zasigurno bio daleko siroma{niji. Zato
hvala predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Stjepanu Mesi}u, ~iji korijeni potje~u iz
Stajnice, na ohrabrenju i pomo}i, gospi}ko-senjskoj biskupiji i biskupu dr Mili Bogovi}u koji
nam je dao niz vrlo vrijednih podataka i dokumenata o povijesti stajni~ke ‘upe, zatim

8
Hrvatskome dr‘avnom arhivu u Zagrebu i voditeljici INDOK centra, gospo|i Mirjani Hurem, te
voditeljici kartografskog odjela i voditelju stare gra|e u istoj instituciji dr Mireli Slukan-Alti}
i Milanu Poji}u. Mladi povjesni~ar i na{ Brinjak mr. @eljko Holjevac iz Instituta “Ivo Pilar”
izuzetno mi je pomogao u koncepciji, stru~nim savjetima, recenziji, te prevo|enju povijesnih
dokumenata. Bez njegove pomo}i kvaliteta knjige bi zasigurno bila na daleko ni‘oj razini.
Suradnja sa Nacionalnom i sveu~ili{nom knji‘nicom u Zagrebu, bila je izuzetno kvalitetna.
Zahvaljuju}i tamo{njim djelatnicima tu sam do{ao do obilja kvalitetne i potrebne literature.
Zato hvala gospo|i Goranki Mitrovi}.
Ministarstvo kulture RH-Konzervatorski odjel u Karlovcu i profesorica Marinka Mu‘ar, dali
su mi na uvid i kori{tenje izuzetno vrijednu dokumentaciju o Japodima na stajni~kom
podru~ju. Uprava za za{titu kulturne ba{tine iz Zagreba iz sastava istog ministarstva i prof.
Vesna [varc, omogu}ili su mi uvid u brojne dokumente o povijesti Stajnice. Hrvatski {kolski
muzej u Zagrebu i njegove djelatnice, gospo|e Sonja Ga}ina-[kalamera i [tefka Batini} omogu}ili
su mi da do|em do potrebnih podataka o povijesti {kolstva. Hrvatska Matica iseljenika i
gospodin Hrvoje Salopek dostavili su mi raspolo‘ivu dokumentaciju o migracijama i iseljeni{tvu.
Hvala i Hrvatskom povijesnom muzeju i gospo|i Rei Ivanu{, Udruzi hrvatske domovinske
vojske i predsjedniku Dragutinu Pavlini, Udruzi “Hrvatski domobran” i tajniku Mirku ^ernjaku,
fra Matiji Korenu gvardijanu Franjeva~kog samostana u Rijeci, koji su mi dali na raspolaganje
svoje bogate arhivske fondove. Gospo|a Ana Tomljenovi} pomogla mi je brojnim korisnim
savjetima i podacima do kojih je do{la tijekom svojih istra`ivanja o povijesti Like. Zato joj
veliko hvala.
Brojni ljudi i doga|aji prohujali su ovim prostorima. Ve}ina toga nije zapisana i izgubljena
je za sva vremena. Ali u ovoj knjizi, najve}i dio Stajni~ke povijesti, njezin ~akavski govor,
rodovi i nadimci, brojni ljudi i doga|aji, postado{e zabilje‘eni i sa~uvani za budu}nost.
Vjerujem da }e idu}a knjiga biti daleko kvalitetnija i dopunjena novim spoznajama do kojih
u ovom kratkom istra‘ivanju nismo mogli do}i.
Na kraju, ‘elim se zahvaliti i svojoj obitelji na velikom strpljenju i razumijevanju. Iako
im se ne mogu odu‘iti za vrijeme koje sam ~esto krao upravo njima, bez njihove podr{ke ova
knjiga zasigurno nikada ne bi ugledala svjetlo dana.
Svima onima koji su na bilo koji na~in u tome sudjelovali - veliko hvala.

U Stajnici srpnja 2004. godine

Nikola Tominac

9
10
2. Uvod

Etimologija imena Lika nije sve do danas sigurno razja{njena. Pojedini stru~njaci iznose
tezu da to ime potje~e od gr~ke rije~i “likos” = vuk ili od leukos = bijeli. Neki smatraju da
potje~e od hidronima rijeke Like, a neki da je taj naziv vezan za anti~ka vremena i da je
nastao od latinske rije~i lacus = jezero. Dakako, sva ova tuma~enja imaju karakter hipoteze.
Masiv Velebita, Velike i Male Kapele i Plje{ivice, te kra{ke depresije: Li~ko, Krbavsko
i Gacko polje s brinjskim krajem sastavni su dio li~ke zavale, nazvano geografskim pojmom
Lika. To je ujedno sastavni dio makroregije Gorske Hrvatske. Sastoji se od pet subregijskih
cjelina: srednja Lika, Gacka s brinjskim krajem, Krbava, ju‘na Lika i Li~ko pounje.
Li~anima se smatraju i ‘itelji ju‘nih zakapelskih dijelova ogulinsko-modru{ko-
pla{}anske udoline, ‘itelji Zavalja i jo{ nekih plje{evi~kih sela nedaleko Biha}a u susjednoj
BiH, koji su joj 1947. pripojeni iz sastava RH. Ovo je brdsko-planinsko podru~je po svom
zemljopisnom i geostrate{kom polo‘aju prirodna veza izme|u panonskog i dalmatinskog
dijela Hrvatske. Neki povjesni~ari i geografi misle da je to zapravo jezgra Hrvatske. Lika
je od najstarijih vremena kontaktno podru~je jadranskog, subalpskog, panonskog i
balkanskog prostora. Od prapovijesti do antike, preko srednjeg vijeka i nadalje ovuda su
prolazile klju~ne prometnice od sjevera preko Kapele (Gvozda) i Vratnika do Senja, te
pravcem niz Gacko i Li~ko polje prema jugu. Poput goleme kamene gromade, Velebit
odvaja Liku od Primorja i zatvara joj prilaz morskoj obali. Visoki i te{ko savladivi planinski
prijevoji silno su ote‘avali ulazak i izlazak iz tog prostora. Stoga je ovaj prostor relativno
lako vojni~ki braniti.
Lika i danas predstavlja kralje‘nicu prometnog i gospodarskog razvitka Republike
Hrvatske, ali i vertikalu njezina povijesnog identiteta.

2.1. Zemljopisni polo‘aj Brinjskog kraja i Stajnice

Osnovna prirodno-zemljopisna obilje‘ja

Brinjsko podru~je ~ini sastavni dio Li~ke zavale kao reljefne cjeline i na kraju Li~kog
potkapelskog prostora kao podcjeline. To je sjeverni kontaktni rub Like s Gorskim kotarom
i Kordunom (Ogulinsko-pla{}anskom udolinom). Zaokru‘eni i zatvoreni prirodni ambijent
brinjskog kraja sa nekoliko manjih kra{kih polja me|usobno povezanih, izdvaja se kao posebna
prostorna cjelina, koja ima povoljne topografske i klimatske uvjete. Gorovita visoravan,
protkana pitomim kra{kim poljima, oduvijek je pru‘ala uvjete za ‘ivot, ~emu je osobito
pogodovala blizina obalnog pojasa, jer su otuda dopirala intenzivna i blagotvorna ozra~ja
velikih mediteranskih civilizacija.

11
 Selo Stajnica nalazi se na
sjevero-isto~nom dijelu dana-
{nje op}ine Brinje, odnosno
na krajnjem sjeveru Like. Ovo
je podru~je tipi~ni kr{, koji
obuhva}a kra{ko Stajni~ko
polje sa okolnim brdskim
predjelima i potok Jarugu koja
ponire nedaleko od Jezerana.
Stajni~ko polje nalazi se s ju-
‘ne strane obronaka planin-
skog grebena Male Kapele. U
slikovitim kontaktima s okol-
nim {umovitim planinskim
Pogled na Stajnicu polovicom pro{log stolje}a
podru~jima daje prekrasne
pejza‘e. Ukupne je povr{ine porje~ja 63 km2. Sa sjeverne strane nalaze se dominantni vrhovi
Kapele: Veliki panos (1.079 mnm) i O{tri vrh (1.164 mnm).
Sa zapadne strane nastavlja se Crna~ko polje, povr{ine porje~ja 34 km2, sa susjednim
mjestima Jezerane i Crna~. Sa isto~ne strane je Glibodolsko polje povr{ine porje~ja 46 km2.
Na zapadnom ogranku Glibodolskog polja razvilo se naselje Lipice, koje je u starijoj povijesti
bilo u sastavu Stajni~ke ‘upe. Kasnijim razvojem odvaja se u samostalnu ‘upu.
Stajnica se sastoji od nekoliko samostalnih, prete‘ito patronimi~kih, zaselaka koji su se
smjestili na rubovima Stajni~kog polja. Sa sjeverne strane su Porkulabi, Koli{}e, Rajkovi}i,
Krznari}i, [miti, Dumen~i}i, Majtini}i, Sveti Petar, Vu~eti}i i ^arapovo Selo, na isto~nom rubu
polja nalaze se Ujaci i Tomin~eva Draga, dok su sa ju‘ne strane smje{teni @i‘i}i, Brdo, Po‘ari,
Murkovi}i, Mesi}i i [tefani}i.
Prosje~na visina Stajni~kog polja kre}e se od 497 mnm (metara nad morem-Jezerane),
505,2 (crkva) 511 (^arapovo Selo) i 554 (Tominac Draga). Sa ju‘ne strane Stajnice prote‘u se
bre‘uljci Kopanje Veliko i Malo (631 mnm), Jelak (626 mnm), Mesi}ev vr{ak, Petrov i Pavlov
vr{ak, [a{ina mala (Planta{) i Kalun (729 mnm). Isto~no od zaselka Tominac Drage najve}e je
brdo Vr{ak 656 mnm. Dalje prema jugo-
zapadu zapo~inje Velebitski greben (Senj-
sko bilo). Na okolnim brdskim podru~jima
postoje prostrani planinski pa{njaci i livade
koje su od pamtivijeka koristili stajni~ki
pastiri. Gornja Stajnica imala je pa{njake
i livade kao {to su Mekote, Brezova~a,
Dolac, ^rneti}ka, Strmar, Petrovi}eva
biljevina, Velika i Mala Mrkovina, Slime,
Stri‘akovica, Javorovka, Kr{evine, Leskov-
ka, Toma{i}ka (izvor), Paljevina, Vr{eljak,
Dumen~i}eva Javorovka, Kr~el, Pajine dra-
ge, Lokvice, Kozjaci, Stara i Nova biljevina,
Sinoko{e, Vr{ak, Tavan, [kura ‘liba,
Jasenovka, Kr~evina, Kodri}ka, Brezova~a,
Uvala, @liba, Beli i Crni Javor, Ravna Zapadni dio Stajnice

12
 Draga, Runjavica, Sinoko{e, Zidenica,
Bujednjaci, Velika i Mala ‘ila, Tavan, Kr~,
Sebrde, Kuja~a, Velika uvala, Stojanka,
@iva voda i ostale manje povr{ine.
Iznad ju‘ne strane polja nalaze se
tako|er bogati pa{njaci kao {to su
Kopanje, Veliko kopanje, Kalun, Medvid-
njaci, [praj~eva javorovka, Ma{i}evi kr~i,
Pavlakovo, [mitova ravan, Skraj kr~i,
Banov vr{ak, Luki}, Vu~eti}eve strane,
Ulica, Kladice, Stre‘benica, ]evin kr~.
Sve su se ove povr{ine redovito kosile i
Majtini}i, Vu~eti}i i Ujaci
koristile za ispa{u blaga.
U blizini Stajnice prolazi vrlo
va‘na dr‘avna cesta koja spaja sje-
ver i jug Hrvatske: stara Jozefinska
cesta Karlovac-Senj, te nova auto-
cesta “Dalmatina” - Bosiljevo-Sveti
Rok. Planinski masiv Velika i Mala
Kapela probija najdulji tunel u Hr-
vatskoj ukupne du‘ine 5.860 me-
tara. Prometni pravci kroz povijest
duboko su utjecali na razvoj ovoga
kraja, ali i na njegovu propast,
osobito kada su izgra|eni alterna-
tivni cestovni i ‘eljezni~ki pravci
prema Rijeci odnosno Splitu. Ozelenjeni vrhovi s ju`ne strane Stajni~kog polja

Vodoprivreda i prirodne ljepote - veliki potencijal

Stajni~ko podru~je predstavlja zna~ajan i dragocjen izvor velikih koli~ina kvalitetne pitke
vode. Glavni vodotok je Stajni~ka Jaruga koji se vodom opskrbljuje iz nekoliko izvora.
Postoje}a kapta‘a @i‘i}evo vrilo
utvr|ene izda{nosti 80-100 lit/sek
nalazi se na koti 630 m.n.m. Izvor
je izlaznog tipa, a vodnogospo-
darskom suglasno{}u dozvoljeno
je kori{tenje 65 lit/sek vode. Da
bi se predmetno izvori{te ekolo{ki
sa~uvalo, u pripremi je dono{enje
odluke o zonama sanitarne za{ti-
te. Osim @i‘i}evog vrila postoji
^abranovo vrilce, [tenti}evo vril-
ce, Murkovi}evo vrilo i Rupa. Pre-
ma zapadu nalaze se jo{ Frani}e-
Izvor Grmljavina ljeti vo, Mesi}evo i [tefani}evo vrilce.

13
 U sredini polja postoji Grmlja-
vina a sa sjeverne strane polja
je Markarova pe}ina, te prema
istoku Vu~eti}evo vrilo, Pala-
mentova jama Pla‘ani}eva
baserka, ^arapov bunar i izvor
na Sebrdama. Oni su aktivni za
vrijeme jakih padavina, pr-
venstveno u prolje}e i jesen.
Treba napomenuti da je
Stajni~ka jaruga, u skladu s
Zakonom o za{titi prirode,
predvi|ena prostorno-plan-
skom dokumentacijom kao
@i`i}evo vrilo nekad
“posebni i ihtiolo{ki rezervat”,
i uzgojni rezervat za mati~ni fond poto~ne pastrve. Time }e dobiti posebne uvjete za{tite i
kori{tenja koji respektiraju njegovu vegetacijsku, botani~ku, zoolo{ku i ostalu dominantnu
strukturu. Trebalo bi u budu}nosti za{tititi i posebne botani~ke, ornitolo{ke i rezervate {umske
vegetacije ali i za{ti}ene krajolike kojima Stajnica obiluje.
U neposrednoj blizini Stajnice nalazi se Rokina bezdana, koja je detaljno istra‘ena sa
hidrogeolo{kog aspekta i aspekta mogu}nosti iskori{tavanja podzemne vode. To je proto~ni
speleolo{ki objekt sa stalnim podzemnim tokom vode. Minimalni protok vode je oko 2 m3/s,
dok se maksimalno procjenjuju na vi{e stotina m3/s. Provedena istra‘ivanja i analize vode
ukazuju na respektabilnu koli~inu kvalitetne vode koja se mo‘e koristiti za vodoopskrbu.

Klima

Lika je poznata po svojoj surovoj klimi. Na klimatske karakteristike ovoga podru~ja utje~e
njeno gorsko okru‘enje i razmjerna blizina Primorja sa zapadne strane, te panonskog prostora
sa sjeveroistoka. Dakle, ovo podru~je pripada kontinentalnoj i planinskoj klimi. Karakteristi~ne
su razmjerno velike razlike izme|u dnevne i no}ne temperature, {to u ljetnim mjesecima donosi
jutarnju rosu a u prijelaznim godi{njim razdobljima pojavu jakog mraza. Od vjetrova su karakte-
risti~ni jugo i bura. Bura nastaje “prelijevanjem” hladnoga zraka preko planinskih prijevoja.
Op}enito se mo‘e re}i da klimu karakteriziraju vrlo izra‘ena ljetna i zimska godi{nja
doba. Ljeta su vru}a i sparna, s ~estim pljuskovima, grmljavinama i prolomima oblaka. Zime
su u pravilu hladne s nerijetkim naglim zatopljenjima iz Primorja. Prolje}a su dosta hladna i
ki{ovita. Stalno prijete opasnosti od proljetnih mrazeva. Prosje~na ranoproljetna temperatura
(o‘ujak-travanj) iznosi oko 80 C. Za ljetnih sun~anih dana temperatura se penje i do 350 C.
Ljetne su no}i svje‘e pa je i jutarnja temperatura u prosjeku oko 100 C.
Zimi temperatura u prosjeku pada ispod 00 C, obi~no ne vi{e od -30 C. U rijetkim
slu~ajevima temperaturne inverzije zna pasti u ranim jutarnjim satima i do -300 C. ^e{}e su
temperature izme|u -10 do -150C. Ovo je podru~je zasigurno jedno od najhladnijih u dr‘avi.
Prosje~na godi{nja temperatura iznosi oko 90C (Hidrometeorolo{ka postaja Oto~ac).
Snijeg po~inje padati, u pravilu, u studenom i mo‘e se zadr‘ati do polovice o‘ujka. Visina
snijega mo‘e dose}i u ekstremnim slu~ajevima i do 70 cm. Uobi~ajena visina snijega je izme|u
10-30 cm.

14
 Na {irem podru~ju pro-
sje~na koli~ina padalina je
oko 1200 mm (ki{omjerna
stanica Brlog). Maksimum
padalina je u studenom - oko
150 mm, prosincu ista kol-
i~ina, a u lipnju 105 mm. Ljeti
su ~esti prolomi oblaka, zbog
mije{anja primorskog toplog
zraka sa hladnim kontinen-
talnim. Prema pri~anju starih
Stajni~ana negdje po~etkom
dvadesetog stolje}a dogodio
se stra{an prolom oblaka sa
Poplava Stajni~kog polja 1939. godine
izuzetno velikim padavinama.
Bujice iz Kapele nosile su komade stijena, drve}a i ogromne koli~ine naplavina zemlje, koje
su nizvodno o{tetile veliki broj objekata. Zbog velikih o{te}enja napu{tena je stara {kola na
Koli{}u.
Tijekom ja~ih ki{nih perioda dolazi do plavljenja Stajni~kog polja, koja nerijetko uni{te
ljetinu. Najve}a poplava zabilje‘ena je 1919. godine kada je voda tekla preko jezeranskog
mosta. Tom su prilikom proradili i izvori koji do tada uop}e nisu bili aktivni, poput izvora na
Sebrdama kod zaseoka Ujaci i brojni drugi. Druga velika poplava dogodila se 1939. kada je
voda do{la do Ze~eve ku}e u naselju Mesi}i. (N. Mesi})
U povijesti bilje‘imo nekoliko vrlo jakih zima, osobito u petnaestom stolje}u. U
ljetopisima se najvi{e spominje zima 1407/8, koja je nazvana «velika zima». Od hladno}e je
pucalo kamenje a mnoge su rijeke bile zale|ene do dna. Godine 1480. rijeke su se zaledile
ve} u listopadu. Od te hladno}e nastradala je i Velika horda, zloglasna vojska hana Ahmeta
na njegovom osvaja~kom putu prema Moskvi.
Mnogo hladnih zima bilo je od sredine 16. do sredine 19. stolje}a, koje je poznato kao
«malo ledeno doba». Zima 1607/8. bila je u‘asno te{ka i duga. Sve je bilo pod ledom.
Zabilje‘eno je da se na Duhove (15. svibnja) moglo klizati po zale|enim jarcima. Sli~na je
bila zima 1657/8. Godina 1660.
bila je poznata po velikim
koli~inama snijega kada se
preko prijevoja Kapele nije
moglo prije}i od 3. studenog
do 3. svibnja. Velika hladno}a
bila je i 1708/9 kada je tlo bilo
smrznuto “tri lakta duboko”.
Zvona nisu mogla zvoniti jer
su bila okovana ledom. U
ku}ama je uvijek jedan ~lan
lo‘io i kuhao a ostali su bili u
krevetima.
Izgleda da je ipak najgora
Zimski ugo|aj na Ravnoj Dragi zima bila 1739/40. godine.

15
 Trajala je skoro osam mjeseci.
Zabilje‘ene su na na{im pro-
storima temperature oko -
400C. Stradale su mnoge ‘ivo-
tinje, posebno p~ele, i bilje. I u
19. stolje}u bila je vrlo o{tra
zima 1829/30. Hladno}a je
zapo~ela oko 20. studenog i
trajala je sve do 5. svibnja. U
Lici je zabilje‘eno da je snijeg
bio visok “poput ku}a”. Da bi
na{i preci prehranili stoku
morali su kroz snje‘ne zapuhe,
no{ene ledenom burom, i}i sve
do Primorja. Mnogo je stoke i
ljudi stradalo u tom iznimno
te{kom pohodu. Zabilje‘ena je
sli~na zima i 1879/80.
U dvadesetom stolje}u
najhladnija i najsnje‘nija zima
Zima u Stajnici bila je ona iz 1928/29. godine.
U Lici su zabilje‘eni snjegovi
visine preko jedan metar, a temperatura u Gospi}u bila je -360C. Vlakovi su danima ostali
zatrpani u zapusima a dosta je doma}instava ostalo bez ogrjeva i hrane. Kroz snijeg ljudi su
kopali tunele kako bi stigli do {tala i nahranili stoku. Organizirane su radne akcije na ~i{}enju
snijega preko Kapele, da bi se uspostavio kakav-takav promet. Te se godine nebo zacrvenjelo,
vjerojatno se pojavila polarna svjetlost, {to je kod na{ih predaka izazvalo brojne tjeskobe. Zbog
gladi vukovi su napadali stoku u {talama i pse. Hladno}a je dugo trajala, tako da su se zamrzli
i potoci. Od hladno}e se u Stajnici smrzao krumpir u podrumima i trapovima. Nakon dolaska
toplijeg vremena on je istrunuo, pa su ga vlasnici morali baciti na gnojnicu. Ve}ina obitelji je
zbog toga gladovala. Upravna op}ina Jezerane nabavila je na prolje}e sjeme i dijelila ga
izgladnjelom stanovni{tvu. Nakon te zime pre‘ivljavalo se od malo mesa, graha, kukuruza i
mlije~nih proizvoda. Ve}ina ljudi bila je na rubu gladi. Oni koji su spasili ne{to hrane davali su
onima koji su se na{li u neima{tini, samo da bi uspjeli pre‘ivjeti. (kaziva~ica M. Movri})
Dakako, zabilje‘ene su zime i bez snijega i bez niskih temperatura. ^ak i u hladnom 18.
stolje}u bilo ih je nekoliko bez snijega, kao 1738/9, 1758, 1763, 1765. i 1772. U daljnjoj povijesti
bilje‘imo zimu 1289/90 koja je bila «ne~uveno blaga». Te su zime djevojke za Bo‘i} dolazile u
crkve ure{ene svje‘im cvije}em a mladi}i su se kupali u rijekama. Sredinom sije~nja bilo je
zrelih jagoda! Godine 1485. bilo je toliko toplo da su u sije~nju procvali vo}njaci, trava se kosila
a ptice su savijale gnijezda. Godine 1539. djevojke su na Sveta tri kralja nosile svje‘e ubrane
ljubice. Vrlo blaga zima bila je i 1789/1790. godine, kada u Lici nije palo gotovo ni{ta snijega.
Poslije Drugog svjetskog rata bile su dosta ~este vremenske nepogode, osobito su{e,
koje su uni{tavale ionako skromnu ljetinu. Ipak je najte‘a bila 1950. godina kada je 5. svibnja
pao snijeg od kojega se smrznula kompletna vegetacija i usjevi. Tek olistalo li{}e otpalo je sa
drve}a, uslijed ~ega se {irio nesnosan smrad. Nakon ove katastrofe nastupila je su{a koja je
dokraj~ila i ono malo poljoprivrednih kultura koje su opstale (D. Tominac).

16
Geolo{ka gra|a i seizmika

Geolo{ku gra|u Stajnice treba gledati

u sklopu {ireg podru~ja Like. Geolo{ki ga
mo‘emo motriti do starosti cca 300
milijuna godina (paleozojska era). U to je
vrijeme ovaj kraj bio pod morem s pokojom
uzvisinom kao otokom. More }e potrajati
i kroz ~itavu mezozojsku eru (izme|u 230
i 70 milijuna godina pr. Krista). U keno-
zojskoj eri (mla|oj od 70 milijuna godina)
postupno se uzdi‘u dana{nji planinski
sustavi Velebita, Velike i Male Kapele,
uzrokovani boranjima i drugim tektonskim
poreme}ajima. U mla|em tercijaru i
kvartaru ovo podru~je izlo‘eno je rasje-
danju, kada se oblikuju planinski grebeni i
me|u njima doline u kojima se formiraju
jezera, a nakon njihovog presu{ivanja
nastaju plodna polja s bogatim talozima.
Stajni~ko polje prekrivaju aluvijalne Tominac Draga
naplavine potoka (r). Okolna brdska i
planinska podru~ja gra|ena su od Gornje Jure - tamno sme|ih Cladocoroposis vapnenaca
(i) i sme|ih dolomita (i-). Od ^arapovog Sela prema Tomin~evoj Dragi prote‘e se gornja
kreda (kr) - rudinasti vapnenci i svjetli dolomiti. Iza brdskih podru~ja sa ju‘ne strane prema
jugu ([a{ina i Jelvica) prevladava Titon (it) - koraljni, diceratitni i elipsaktindijski svjetlo sivi
vapnenci i dolomiti. Detalji su prikazani na geolo{koj karti u prilogu. God. 1960. ekipa
speleologa s Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta na ~elu s prof. Pavli~evi}em istra‘ila je
kompletno podzemlje ovoga kraja. Ekipa je boravila oko mjesec dana te izradila speleolo{ke
karte. Tom je prilikom otkrivena ~ovje~ja ribica u Markarovoj pe}ini. Treba napomenuti da
je ova ‘ivotinjica do tada otkrivena jedino u Postojnskoj jami. Nakon ovih istra‘ivanja dolazi
jo{ nekoliko ekipa stru~njaka kako bi dopunski istra‘ili ovo podru~je. Me|u njima bili su
poznati stru~njaci poput Ton~ija Ra|e iz Splita, a 1991. ovo je podru~je posjetila ekipa iz
Francuske iz tima poznatog istra‘iva~a Jacquesa Cousteaua, kada su detaljno istra‘ili Markarovu
pe}inu. (Jure Perkovi}) Sva dosada{nja istra‘ivanja pokazala su da ovo podru~je obiluje vrlo
zanimljivim podzemnim objektima. Tako se ispod Kamenitog vrha nalazi jedna vrlo velika
jama. Poznate su jo{ jame u Samari, Kr~evini, Beloj kosi, [tentina pe}ina, Br{ljanka i Jama
Sekuli}ka, koja je duboka preko 100 metara. Speleolo{ka istra‘ivanja i posjete podzemlju mogu
biti i zanimljiva turisti~ka atrakcija, koja uz druge komparativne prednosti mo‘e doprinijeti
revitalizaciji ovoga kraja, ali i za{titi prirode od devastacije.
Brinjski kraj pripada dosta seizmi~ki aktivnoj zoni, kao sastavni dio dinarskog potre-
snog podru~ja - jednog od najaktivnijih na podru~ju dr‘ave. Tektonska crta prolazi pod-
velebitskim kanalom. Najugro‘enije je podru~je Senja, gdje je zabilje‘en 15 rujna 1590.
potres IX. stupnja s vrlo tragi~nim i te{kim posljedicama. Od njega je bilo {teta i u tada{njoj
Stajnici. Sna‘niji potresi od VI. stupnja na brinjskom podru~ju dogodili su se 9. kolovoza
1895, 4. o‘ujka 1906, i 14. srpnja 1916. godine. Od tada nema zna~ajnijih potresa.

17
Biljni i ‘ivotinjski svijet
(Pripremio: Mirko Serti} dipl.
in‘. {umarstva)

Koga ne o~arava priroda

- {uma, potok i livada. Sve je
to tako divno, ~edno, dosto-
janstveno i potpuno.
Kako nas tek raduje i
umiruje raznolik pjev ptica ili
promatranje {arenog leptira
koji kru‘i od cvijeta do cvijeta!
[uma je jedno izuzetno bogat-
stvo Stajnice. Biljni pokrov
Stajni~ke Kapele pripada
sklopu eurosibirske - sjeverno-
ameri~ke regije i pojasu gor-
skih bjelogori~nih i crnogo- Eksploatacija {uma danas
ri~nih {uma ilirske provincije (S. Horvati}). Brinjsko podru~je pripada srednjoeuropskom
{umskom podru~ju. Pod utjecajem strme kapelske padine {ume su ra{~lanjene u dva pojasa
koja su vertikalno dobro izra‘ena: a) brdski i gorski; b) pretplaninski. Ni‘e prostore {umskog
pojasa pokriva gorska bukova {uma (Fagetum silvaticae croaticum montanum). Na ovaj se pojas
nastavlja mije{ana {uma bukve i jele (Fagetum silvaticae croaticum abietetosum). Porastom visine
dolazimo u pretplaninsku bukovu {umu ili ~istu sastojinu smreke.
Prema {umsko - gospodarskoj podjeli Stajni~ko polje nalazi se izme|u gospodarskih
jedinica “Stajni~ka Kapela” sa sjeverne strane i “Golosmreke Jelavlje” sa ju`ne strane. U
vertikalnom smislu “Stajni~ka Kapela” obilje`ena je velikim rasponom izme|u najni`ih i
najvi{ih to~aka (od 500 do 1190 mnm). Prema tome spada u visoko gorje. Stoga je mogu}e
lu~iti vertikalno slojanje vegetacije, kojeg ovdje karakteriziraju ~etiri osnovne klimazonalne
biljne zajednice.
Najni‘i pojas ~ini zajednica hrasta kitnjaka i obi~nog graba (Querceto-Carpinetum
croaticum).
U pojasu 600-800 m.n.m. dolazi brdska {uma bukve (Fagetu Illyricum montanum Ht.)
Pojas 800-1200 m.n.m. pripada mje{ovitoj zajednici bukve i jele (Abiete-Fagetum-illyricum Ht.)
Pored naprijed navedenih klimazonalnih, zastupljene su i azonalne biljne zajednice
uvjetovane razli~itom geolo{kom podlogom, genezom tala, mikroklimom i sli~no. Rubni
dijelovi Kapele u blizini Stajnice bili su ranije izlo‘eni ja~oj degradaciji, tako da se tu nalaze
panja~e bukve i crnog graba, {ikare, bujadnice i pa{njaci, koji se zbog nestanka stoke smanjuju.
Prema veli~ini u~e{}a biljne zajednice na podru~ju Stajni~ke Kapele mogu se poredati:
1. [ume bukve i jele (Abieti-Fagetum illyricum Ht.),
2. [ume jele na dolomitu (Abietatum dolomiticum pror. Pelcer),
3. Brdske {ume bukve (Fagetum Illiricum Montanum Ht.),
4. [ume bukve s kukurijekom (Helleboro Fagetum pror. Pelcer),
5. Brdska {uma bukve s crnim Jasenom (Fagetum croaticum montanum
fac. Fraxinus ornus),
6. [uma hrasta kitnjaka i obi~nog graba (Querco-Carpitenum croaticum Ht.)

18
 Inklinacija (nagib) terena kre}e se od 0 stupnjeva do 45 stupnjeva, dok ekspozicijski
prevladavaju ju‘ne i jugozapadne strane. Sjeverozapadni dio, po~ev od glavnog grebena,
vrletan je i strmo se obru{ava prema polju. U jugoisto~nom dijelu teren je razvedeniji s
brojnim glavicama, bla‘im kosama, jarcima i uvalama, koje se spu{taju prema Tomin~evoj
Dragi i Lipicama.
Stajni~ku dolinu karakterizira izrazita ozelenjenost krajolika, tako da cijeli prostor
stru~njaci definiraju kao “ozelenjeni pokriveni kr{“. U brdskom dijelu prevladava vrlo bujna
vegetacija sastavljena prvenstveno od bukve (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht.), smreke
ili omorike (Pinus picea excelsa), jele (Abies pectinanta), javora (bijelog, crvenog i rebra{a),
te u manjoj mjeri hrasta kitnjaka (Quercus sessiliflora) i hrasta cera (Quercus ceris). Pojedina~no
se javljaju bijeli javor (Acer pseudoplatanas), grab (Carpinus betulus), brijest (Ulmus
campestris), jasen (Fraxinus excelsior), brekinja (Sorbus torminalis), mukinja (Sorbus aria)
kao i druge rje|e vrste.
Od grmolikog drve}a pojavljuju se lijeska (Corullus avellana), javor klen (Acer campestre),
svibovina (Cornus mascula), glog (Crataegus oxyantha), crni trn (Prunus spinosa), bazga (Sambukus
nigra), drijen i borovica. Travnjaci su pokriveni brojnim planinskim biljem, {to daje izuzetno
bogatstvo boja tijekom ljeta.
Osim biljnog svijeta, nezaobilazno je ne spomenuti vrlo bogati ‘ivotinjski svijet, koji
zajedno s biljnim stvara prirodne ekosustave. Od ‘ivotinjskog svijeta posebno mjesto zauzima
divlja~, koja obitava na ovom podru~ju, a gospodarenjem kroz lov ima privredni karakter,
koji se ostvaruje u lovnom turizmu.
Od ‘ivotinja najpoznatiji su vuk (Canis lupus) i medvjed (Ursus arctos). Ima malo obi~ne
srne (Caperolus capreolus), obi~nog zeca (Lepus europaeus), divlje svinje (Sus scrofa), kune
zlatice (Martes martes), kune bjelice (Martes foina erxleben) tvora (Mustela putorius), jazavca,
lasice Mustela nivalis), je‘a, lisice (Vulpes vulpes), vjeverice (Sciurus vulgaris) a posebno velikog
puha (Glis glis). Puh je nekada bio poseban specijalitet zbog vrlo kvalitetnog mesa, masti i
ko‘e. @ivi u starim stablima bukve i hrani se ‘irom. Postoji vjerovanje da ova ‘ivotinja mo‘e
prespavati bez hrane nekoliko godina. Rijetki su primjerci divlje ma~ke (Felis sylvestris schreb),
dok ovdje obitava nekoliko vrsta {i{mi{a - netopira (Chiroptera).
Pti~ji svijet izuzetno je bogat. Poznate su pumpolja~a, {eva (Alaudidae), vjetrovka,
kukavica, ~avka, svraka, vrabac, vrane (Corvidae), lastavica (Hirundinidae), i {ojka (Nucifraga
caryocatactes). Planinski jastreb i jastreb-pti~ar (Accipitridae) ~ine dosta velike {tete stajni~koj
peradi. Ima i jastreba mi{ara. Poznata je i sova u{ara (Bubo bubo), Na‘alost, u posljednje
vrijeme na stajni~kom podru~ju pove}an je krivolov koji prijeti uni{tenjem cjelokupnog fonda
divlja~i. Na{a je zada}a da kroz lovno gospodarenje za{titimo floru i faunu za budu}a
pokoljenja. Znatan broj flore je zbog svoje malo-
brojnosti zakonom za{ti}en.
Na{e podru~je najpoznatije je po ~ovje~joj
ribici (Proteus anguinus) koja ‘ivi u vje~nom mraku
podzemnih prostranstava. Taj ~udan i rijedak
stanovnik, mala blijeda ‘ivotinja, obla tijela, slabih,
zakr‘ljalih no‘ica i o~iju skrivenih ispod ko‘e nase-
ljava pojedine na{e podzemne objekte poput
Markarove pe}ine. Ona je endem na{ih krajeva.
@ivi isklju~ivo u na{em kr{u. Za{ti}ena je u cijeloj
^ovje~ja ribica na{oj zemlji.

19
 Stajnica je poznata i po crnom da‘devnjaku (Salamandra atra), bjelou{ki (Natrix natrix),
zelemba}u Lacerta viridis), sljepi}u (anguis fragilis), poskoku (Vipera ammodytes), ri|ovki
(Vipera berus), ‘ivorodnoj gu{terici (Lacerta vivipara) i pastrvi /Salmo trutta m. fario). Potok
Jaruga je bogat i rije~nim rakom (Astacus astacus).

2.2. Gospodarstvo i perspektive

Sada{nje stanovni{tvo uglavnom se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i sto~arstvom.
Za prehranu stoke osim travnih smjesa uzgaja se lucerna i crvena djetelina. Od ostalih kultura
uzgaja se prvenstveno krumpir, ali jo{ uvijek ekstenzivno, iako postoje}a tla i klima pogoduju
njegovom intenzivnom uzgoju. Je~am, zob, p{enica i kukuruz uzgajaju se u manjim koli~inama.
Proizvodnja vo}a uglavnom se svodi na {ljivu (plavu bistricu), koja je velikim dijelom
zara‘ena {ljivinom {arkom. [ljiva se uglavnom koristi za proizvodnju rakije a postoje uvjeti da
se ista su{i i konfekcionira. Postoje vrlo dobri uvjeti za proizvodnju ekolo{ki ~istih poljodjelskih
sjemenskih i merkatinlih proizvoda poput kupusa i eventualno repe, koji se mogu konzervirati
u manjim pogonima. Ostale vrste vo}a uzgajaju se u zanemarivim koli~inama.
Obzirom da Hrvatskoj nedostaju zna~ajne koli~ine pivskog slada postoje mogu}nosti za
proizvodnju jarog je~ma, te zobenih i je~menih pahuljica. Postoje izuzetni uvjeti i za sakupljanje
raznog ljekovitog i aromatskog bilja, {to je danas svjetski trend.
Sto~arstvo mo‘e imati veliki udio u ukupnoj poljodjelskoj proizvodnji, iz razloga {to postoje
izvrsni uvjeti za proizvodnju sijena, ali i velike povr{ine pa{njaka. To se posebno odnosi na
razvoj ov~arstva i kozarstva ali i govedarstva. Ovime bi se intenzivirala proizvodnja mlijeka i
mlije~nih proizvoda ali i proizvodnja mesa, te svje‘ih i polutrajnih proizvoda.
Na potoku Jarugi postoje povoljne mogu}nosti kvalitetnog razvoja {portsko-rekreacionog
ribolova i razvoj malog ribarstva, {to je poslije Drugog svjetskog rata bilo dosta aktualno, ali je
zbog nerazumijevanja {ire zajednice taj projekt propao.
[umsko bogatstvo kapelskog gorja trebalo bi postati temelj za iskori{tavanje i preradu
drveta na razne na~ine i u razli~ite svrhe. Postoje izuzetno velike zalihe drvne mase.
Stajni~ko i okolno podru~je daje izuzetne mogu}nosti za razvoj lovnog, seoskog,
“robinzonskog”, rekreativnog turizma (planinarenje, speleologija, kupanje, jahanje, biciklizam,
sanjkanje i skijanje…) Turizam bi mogao razviti i proizvodnju hrane koja je specifi~na ovom
podneblju: pastrva, janjetina, kozji i ov~ji sir, ali i “[kripavac”, basa, kiselo mlijeko, palenta,
kupus, kiselo mlijeko, ljekovito bilje,
doma}i med, gljive, divlja~ i rakija.
Doma}i ru~ni radovi poput biljaca, vu-
nenih ~arapa, “{arenice” i mnogo dru-
gih autohtonih proizvoda mogu biti inte-
resantni suvremenom potro{a~u. Izgra-
dnjom strate{kog cestovnog koridora
Zagreb-Split i @uta Lokva - Rijeka koji
}e biti u sastavu budu}eg “Jadransko-
jonskog koridora” bitno }e se otvoriti
ovo podru~je i njegova dostupnost {irim
turisti~kim potrebama, ne samo konti-
^obanica i stado - budu}nost privre|ivanja nentalnoj ve} i primorskoj regiji.

20
 Kopanje krumpira Toma Perkovi} - [tenta na Vrilu 1958. godine

Tara~a konoplje u Tomin~evoj Dragi Lovstvo ima velike mogu}nosti razvoja

21
 Stajni~ka
mladost nekad

Obitelj Milakovi}
iz Po`ara

Obitelj Perkovi} iz
^arapovog sela

22