OMD I – 6P

Tema: Osnove teorije plastičnosti, naprezanje, deformacije

Ključne riječi: naprezanje, tenzor, duljinska deformacija, kutna deformacija
Ishodi učenja:
- naučiti pojam tenzora i komponenti tenzora naprezanja
- naučiti pojam duljinske i kutne deformacije

1. OSNOVE TEORIJE PLASTIČNOSTI

Prilikom oblikovanja metala deformiranjem (kako sam naziv navodi) dolazi do deformacije predmeta.
Da bi materijal trajno promijenio svoj oblik određenom tehnologijom, on mora imati određena svojstva.
Mora biti deformabilan i plastičan.
Def: Plastičnost materijala je sposobnost da materijal trajno mijenja svoj oblik [1].
Def: Deformabilnost materijala je sposobnost materijala da trajno mijenja svoj oblik određenom
tehnologijom, a pojam tehnologije obuhvaća naprezanja, povijest deformacije (prethodni postupci
obrade), temperaturu, brzinu deformacije, uvjete podmazivanja itd. [1].
Neki materijali poput visokočvrstih (opružnih) čelika imaju visoku čvrstoću i veliku elastičnu
deformabilnost, za razliku od materijala koji su namijenjeni obradi u hladnom stanju (npr. Č1220 – C15
za štancanje) ili u toplom stanju (Č1530 – C45 za kovanje).
Da bi materijal počeo teći pod utjecajem vanjskih naprezanja, u materijalu je potrebno prijeći granicu
razvlačenja Rp0,2 iz Hookeovog dijagrama. Nakon što materijal počne teći, potrebno je poznavati njegovu
karakterističnu krivulju naprezanja plastičnog tečenja (najčešće vrlo jednostavno opisana Ludwik-
Hollomonovom jednadžbom k f = k fc ⋅ ϕ za hladno oblikovanje ili k f ≈ konst za toplo oblikovanje.
n

Razmatranje rješenja problema koji se pojavljuje u nekom deformacijskom procesu može se provesti
po blok dijagramu [1]:

RJEŠAVANJE PROBLEMA

PRIBLIŽNO EGZAKTNO

ANALITIČKI DISKONTINUIRANO

METODA METODA METODA

KONAČNIH RUBNIH STRUKTURNIH
ELEMENATA ELEMENATA RJEŠENJA

1
Zbog utjecaja raznih procesnih faktora koji postoje u nekom deformacijskom postupku, često nije
moguće pronaći egzaktne matematičke modele koji opisuju polja naprezanja u nekom oblikovanom
proizvodu. Tada se koriste matematički modeli koji u sebi imaju određena pojednostavljenja (koja utječu
na točnost proračuna). Takve probleme je moguće riješiti analitički kao u elementarnoj teoriji
plastičnosti (sumiranje sila koje naprezanja uzrokuju na infinitezimalno malom volumenskom elementu
i traženje odgovarajućeg matematičkog modela – pokazano u kolegiju Proizvodni postupci II na
primjerima sabijanja, provlačenja, savijanja….).
Kod kompliciranih geometrija koriste se numeričke metode, od kojih je najviše korištena metoda
konačnih elemenata (MKE).
Danas postoje razni softveri (PAM STAMP, MSC.MARC, ABAQUS, FEA TOOL MULTIPHYSICS,
ANSYS, LS-DYNA itd.) koji mogu rješavati probleme u nelinearnom području. Zajedničko svim
softverima je da zahtijevaju određene ulazne podatke na osnovu kojih proračunavaju izlazne podatke.
Ovdje neće biti govora o teoriji metode konačnih elemenata, niti o mogućnostima softvera, već će
mogućnosti softvera biti prikazane pomoću „black box“ kutije.
Na slici 1.1 je prikazan tipičan blok dijagram proračuna pomoću nekog MKE softvera (naravno uvijek
postoje odstupanja od slučajeva, ali za vrlo grubo razumijevanje moguće je proces prikazati shematski).

Slika 1.1 Blok dijagrama proračuna u MKE softveru.

Pod svojstva materijala ubrajaju se modul elastičnosti E, Poissonov faktor ν, krivulja naprezanja
plastičnog tečenja k f = f (ϕ ) , gustoća ρ, itd.

Pod uvjetima trenja moguće je definirati kontaktne parove i međusobno trenje među njima (statičko,
dinamičko, modeli proračuna između sile trenja i normalne sile).
Pod rubnim uvjetima moguće je pred-definirati pomake čvorova konačnih elemenata (npr. kod osne
simetričnosti predmeta, ili čvorovi koji su u kontaktu s podlogom nemaju mogućnost pomicanja u smjeru
okomitom na podlogu).
Geometrija proizvoda – 3D tetraedarski, solid shell (srednja ploha), prizmatični (heksaedar), 2D –
trokutni, pravokutni elementi. Izgled i vrste konačnih elemenata, korištenje pripadajućih „mesher-a“ itd.
Od izlaznih vrijednosti u osnovi se dobiju rezultati u matričnom zapisu. Tada je potrebno rezultate
tenzora (matrični zapis) protumačiti i odrediti ekvivalentna naprezanja (koja se uspoređuju s
dijagramima ponašanja materijala).

2
 2. DEFINICIJA NAPREZANJA
Napregnuto stanje moguće je definirati kao stanje tijela koje se nalazi pod djelovanjem uravnoteženih
vanjskih sila pri elastičnoj ravnoteži ili pri gibanju njegovih čestica.
Kad na neko tijelo djeluje sustav uravnoteženih vanjskih sila, onda one u njemu izazivaju unutrašnje
sile otpora, odnosno dovode do odgovarajućih unutrašnjih naprezanja.
Tenzor naprezanja u nekoj točki dan je izrazom: S ( x, y , z ) = lim ( ∆F / ∆A)
∆A→ o

Slika 1.2 Prikaz djelovanja sila na konačni element i pripadajuću površinu ∆ A [1]
Tenzor S moguće je rastaviti na komponente Sx, Sy, Sz (slika 1.3).

Slika 1.3 Komponente tenzora S u Descarteovom koordinatnom sustavu.

Komponente tenzora Sx, Sy i Sz je moguće rastaviti na smične i normalne komponente (vektor normale
je uvijek okomit na plohu površine)

3
 Slika 1.4 Komponente tenzora naprezanja [1]
Za sustav u Descartesovu koordinatnom sustavu tenzor naprezanja glasi [1]:
 σ xx τ xy τ xz 
 
S =  τ yx σ yy τ yz 
 τ zx τ zy σ zz 
 
Općeniti tenzorski zapis glasi:
 σ11 σ12 σ13 
 
Sij =  σ 21 σ 22 σ 23 
σ 
 31 σ 32 σ 33 

Slika 1.5 Općeniti tenzorski zapis (računalni zapis).

4
 3. DEFINICIJA DEFORMACIJA
Na slici 3.1 prikazan je mali volumenski element koji se pod djelovanjem naprezanja deformira i
zauzima novi oblik. Promjena oblika opisuje se pomacima (ux, uy, uz) pojedinih rubnih čvorova,
deformacijama elementa ε xy , ε xz , ε yz , te kutovima zaokreta γ xy , γ xz , γ yz .

Slika 3.1 Deformacija volumenskog elementa [1]

Slika 3.2 je prikaz slike 3.1 u ravnini [1]:

π
− γ xy
2

u (y ) = u (y ) + ∆u y
B A
( A)
uy
u x(
A)
u x( ) = u x( ) + ∆u x
B A

Slika 3.2 Deformacije u ravnini [1]

Istezanje u smjeru osi x (duljinska deformacija) [1]:

 A ' B '− AB  ux( B ) − u x( A) u x( A) + ∆u x − u x( A) ∆u ∂u

ε x = lim  = lim
 ∆x →0 = lim = lim x = x

AB →0 AB  ∆x ∆x → 0 ∆x ∆x → 0 ∆x ∂x
∂u y ∂u
Slično: ε y = ; εz = z
∂y ∂z

5
 ( )
u (yB ) − u (yA) = u (yA) + ∆u y − u (yA)

Kutna deformacija (tehnička kutna deformacija) [1, 2]:

∆uy ∆ux
tan (α ) ≈ α = lim , β = lim
∆x→0 ∆x ∆x→0 ∆y

∂u y ∂ux ∂u ∂u y
γ xy = α + β = + , γ xz = ∂ u z + ∂ u x , γ yz = z +
∂x ∂y ∂x ∂z ∂y ∂z

Brzina istezanja (brzina duljinske deformacije) definirana je kao derivacija funkcije po vremenu [1]:
∂ε ∂  ∂u  ∂v ∂v ∂v
ε&x = x =  x  = x , ε&y = y ; ε&z = z
∂t ∂t  ∂x  ∂x ∂y ∂z

Brzina kutne deformacije (tehničke kutne deformacije) definirana je kao derivacija funkcije po
vremenu [1]:
∂  ∂u ∂u  ∂v ∂v ∂v ∂v ∂vz ∂v y
γ&xy =  y + x  = y + x , γ&xz = z + x , γ& yz = +
∂t  ∂x ∂ y  ∂x ∂y ∂x ∂z ∂y ∂z

6
 4. HOMOGENA DEFORMACIJA
Def: Homogenim preoblikovanjem nazivamo ono kod kojeg se svaka točka materijala nalazi pod
jednakom deformacijom, što onda uključuje da svaka točka materijala na svakom mjestu ima jednaka
svojstva [1].
Slučaj kada se javlja homogena deformacija je idealan slučaj, i u praksi se može aproksimirati pod
određenim uvjetima. No razmatranja koja proizlaze slučaja homogenog oblikovanja su temelj za
razmatranje općih deformacijskih postupaka.
Na slici 4.1 je prikazano teorijsko razmatranje sabijanja valjaka gdje postoji uniformna debljina nakon
sabijanja, što nije slučaj u pokusima zbog trenja na kontaktnim površinama.

Slika 4.1 Nejednoliko širenje ispitnog uzorka zbog utjecaja trenja na kontaktnim površinama

Slika 4.2 Primjer sabijanja prizme [1]

7
Na slici 4.2 je prikazan primjer sabijanja prizme početnih dimenzija a0 ⋅ b0 ⋅ h0 na krajnje dimenzije
a1 ⋅ b1 ⋅ h1 .

Ukoliko se pretpostavi da je u idealnom slučaju kontaktno trenje između alata i prizme približno
jednako nuli, mogu se pretpostaviti brzine deformiranja kako slijedi [1]:
−vx vx −vmz 1 vmz
+ = → vx = ⋅x
x x −h 2 h

Slično vrijedi [1]:

1 vmz
vy = ⋅y
2 h
v
vz = − mz ⋅ z
h
gdje su vmz - srednja brzina gibanja alata (preše), vx , vy , vz - brzine gibanja materijalnih čestica u
smjeru pripadajućih osi.
Brzina istezanja (brzina duljinske deformacije) definirana je kao derivacija funkcije po vremenu [1]:
1 v 
∂  mz x 
∂v
ε&x = x = 
2 h  vmz
=
∂x ∂x 2h
1 v 
∂  mz y 
∂v
ε& y = y = 
2 h  vmz
=
∂y ∂y 2h
 v 
∂  − mz z
∂v
ε&z = z =   = − vmz
h
∂z ∂z h

Karakteristika tenzora deformacija je da prva invarijanta I1ε = 0 , dakle [1,2]:

ε&x + ε&y + ε&z = 0

vmz vmz vmz
+ − =0
2 h 2h h
0=0
Kod homogenog oblikovanja glavni pravci deformacija su međusobno okomiti (što je pokazano slikom
4.2), dakle brzine kutne deformacije (tehničke kutne deformacije) trebaju biti nula:
1 v  1 v 
∂  mz y  ∂  mz x 
∂v ∂v
γ&xy = γ& yx = y + x = 
2 h 
+ 
2 h 
=0
∂x ∂y ∂x ∂y
 v  1 v 
∂  − mz z  ∂  mz x 
∂v z ∂v x
= 
h 
+ 
2 h 
γ&xz = γ&zx = + =0
∂x ∂z ∂x ∂z
1 v   v 
∂  mz y  ∂  − mz z 
∂v y ∂v z
= 
2 h 
+ 
h 
γ& yz = γ&zy = + =0
∂z ∂y ∂z ∂y

8
LITERATURA
[1] Branko Grizelj: Oblikovanje metala deformiranjem. Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2002.
[2] Franjo Matejiček: Čvrstoća - Tenzor naprezanja, matrica tenzora naprezanja. URL:
https://www.sfsb.unios.hr/ksk/statika/cvrstoca/C_naprezanja/c_tenzor/pitanja.htm (1.5.2020)