SOCIOLOGIJA

MAX WEBER

Max Weber jedan je od filozofa koji nam najbolje može objasniti čudan ekonomski sistem u kojem
živimo - kapitalizam.

Rođen u Erfurtu u Njemačkoj 1864., odrastao je gledajući svoju zemlju zgrčenu pod dramatičnim
promjenama usljed industrijske revolucije.

Gradovi su se širili, formirale velike kompanije, nova upravna elita mijenjala je staru aristokratiju.

Weber je proveo svoj život analizirajući ove promjene

i razvio je ideje koje nam pomažu da shvatimo izradu i budućnost kapitalizma.

1. ZAŠTO KAPITALIZAM POSTOJI?

Standarno mišljenje je da je kapitalizam počeo

kao rezultat razvoja tehnologije, naročito parne mašine.

Ali Weber je predložio nešto interesantnije: da je skup ideja učinio kapitalizam mogućim,

posebno skup religijskih ideja,

i ne samo bilo kakvih religijskih ideja.

Protestantizam, naročito kapitalizam, su kreirali kapitalizam.

U djelu "Protestantska epika i duh kapitalizma" izdatom 1905.

predstavio je razloge svog vjerovanja da je protestantsko kršćanstvo

bilo presudno za kapitalizam.

i) Protestantizam daje osjećaj krivice

U Weberovoj analizi katolicima je relativno lako.

Redovno mogu priznavati svoje prijestupe

i biti pročišćeni od strane sveštenika.

Ali takva pročišćavanja nisu moguća za protestante,

koji su vjerovali da samo Bog prašta

i da će on svoju odluku donijeti na Sudnjem danu.

Do tada su protestanti ostavljeni sa osjećajem tjeskobe

i težnjom da svoje vrline dokažu sveznajućem ali nijemom Bogu.

ii) Bog voli radnike

Za Webera protestantski osjećaj krivice preusmjeren je u opsesiju radom.

Ovo je zvao protestantskom radnom etikom.

Adamovi grijesi mogu da se speru samo konstantnim trudom.

Manje festivala i dana odmora u protestantizmu nije slučajno.

Bog ne voli slobodno vrijeme.

iii) Sav rad je svet

Katolici vjeruju da je samo rad svećenika, časnih sestara i monaha svet,

dok protestanti proglašavaju bilo kakav rad može biti ime Boga,

čak i posao pekara, ili računovođe.

To je doprinijelo ozbiljnosti u svim branšama profesionalnog života.

iv) zajednica se broji, ne porodica

U katoličkim zemljama porodica je najvažnija.

Ali protestanti imaju više dobronamjeran pogled na porodicu.

Porodica može biti pristanište sebičnih i egoističnih motiva.

Za rane protestante, pojedinac svoju sebičnu energiju usmjerava ka zajednici,

gdje svi zaslužuju pravdu i dostojanstvo.

v) Čuda ne postoje

Protestantizam, a zatim i kapitalizam okreću leđa čudima.

Weber je ovo zvao razočarenjem svijeta.

Dakle, blagostanje nije nešto što je Bog unaprijed odredio,

nego rezultat metodičkog razmišljanja,

iskrenog, industrijskog i razumnog rada kroz mnogo godina.

Bez vjere u čuda

ljudi se okreću nauci za objašnjenja i promjene

što podstiče naučno istraživanje, i eventualno

tehnološki uspon

Zajedno ovih 5 faktora kreiraju ključni katalizator preuzimanja kapitalizma.

Marxov argument je da je religija 'opijum mase',

droga koja izaziva pasivno prihvatanje horora kapitalizma.

Weber je preokrenuo ovo shvatanje.

Ljudi nisu tolerisali kapitalizam zbog religije

Samo su postali kapitalisti kao rezultat svog vjerovanja.

2. KAKO SE RAZVIJA KAPITALIZAM U SVIJETU?

Kapitalizam je razvijen u oko 35 zemalja,

vjerovatno najbolje funkcioniše u Njemačkoj, gdje ga je Weber prvobitno promatrao.

Ali u ostatku od 161 zemalja uopće ne funkcioniše dobro.

Ovo je izvor mnogih nedoumica i nedaća.

Bilioni dolara pomoći godišnje odlaze iz bogatih u siromašne dijelove svijeta

ali Weberova analiza nam govori da ove materijalne intervencije nemaju korist

jer problem nije materijalne prirode

Umjesto toga, pojedine države ne osjećaju dovoljno krivice i previše vjeruju u čuda, i to sprječava
djelovanje kapitalizma

Slave ono što je sada, umjesto da investiraju u budućnost

i njihovi članovi kradu iz zajednice, radi bogaćenja svojih porodica

Danas, Weber bi savjetovao sve pristalice kapitalizma

na koncentraciju na naš ekvivalent religije - kulturu.

Naš stav o smislu života određuje cvjetanje ili propast ekonomije.

Za smanjenje siromaštva, Weber bi rekao da se treba početi na nivou ideja.

Ono što Svjetska banka i MMF trebaju dati Južnoj Africi nije novac ili tehnologija, nego nova perspektiva.

Odlučujuće pitanje za ekonomiju nije stopa inflacije, nego šta se pušta na TV-u večeras.

3. KAKO DA MIJENJAMO SVIJET?

Weber je pisao u doba revolucije

I on je želio da se stvari promijene

ali vjerovao je da je za to prvo potrebno razaznati kako funkcioniše politička moć

Vjerovao je da je čovječanstvo prošlo kroz 3 oblika vlasti

Starija društva su funkcionisala na osnovu tradicionalne vlasti

zasnovanoj na vjerovanju u svetost postojećih društvenih ustanova

Onda je došlo doba harizmatične vlasti

gdje herojski pojedinac, od kojih je najpoznatiji Napoleon

može da se domogne vlasti svojom harizmom

i promijeniti sve kroz strast i volju

Objasnio je da sada imamo birokratsku vlast,

a birokratija dolazi do vlasti kroz znanje.

Samo birokrate znaju kako stvari funkcionišu

i nekom izvan nje bi trebale godine da to shvati

Većina nas jednostavno odustane, što ide u korist vladarima

Dominacija birokratije ima učinak za sve one koji pokušavaju promijeniti naciju

Postoji pogrešno vođeno shvatanje da je potrebna samo smjena vladara

Ali to skoro nikad ne rezultira u željenom ishodu.

Ako želimo da stvari idu na bolje, mnogo promjena treba da dođe spolja, nego kroz birokratske procese.

To će doći kroz uređivanje statističkih dokaza, strpljivog informisanja ministara,

svjedočenja saslušanjima komiteta, i momentalnog istraživanja budžeta

Weber nam govori kako vlast funkcioniše sada i podsjeća nas na važnost ideja

u odnosu na alate ili novac u mijenjanju nacija

To je veoma značajna teza.

Kroz Weberovo vođenje učimo da mnogo toga što asociramo sa velikim vanjskim silama

ustvari zavisno od misli u našim glavama.