UNIVERZITET “ DZEMAL BIJEDIĆ”

MAŠINSKI FAKULTET MOSTAR

MASINSKI ELEMENTI I
- PREDAVANJA -

MOSTAR, 2002.
 UNIVERZITET “ DŽEMAL BIJEDIĆ” MAŠINSKI
FAKULTET MOSTAR

MAŠINSKI ELEMENTI I
- PREDAVANJA-

Pripremila:

mr. Mersida Manjgo, dipl.ing.maš

MOSTAR, 2002.
SADRŽAJ

strana
Uvod 1

1 Opterećenje mašinskih elemenata 2

1.1 Naprezanje, naponi i deformacije mašinskih dijelova .5
1.1.1. Prosta naprezanja 4
1.1.2. Složena naprezanja 8
1.2. Mehaničke karakteristike mašinskih elemenata 13
1.2.1. Uticaj koncentracije napona i drugi uticaj i na dinamičku čvrstoću 16
mašinskih dijelova
18
1.3. Sistem tolerancija ISO
19
1.3.1. Veličina tolerantnog polja
20
1.3.2. Položaj tolerantnog polja
21
1.3.3. Sistem nalijeganja 22
1.3.4. Vrste nalijeganja
24
2. Nerastavljive veze

2.1. Zakovane veze 24

2.1.1. Klasifikacija zakovanih veza 26
2.1.2. Postupci zakivanja 27

2.2. Zavarene veze 28

2.2.1. Sučeoni sastavci 28
2.2.2. Ugaoni sastavci 29
2.2.3. Preklopni sastavci 30
2.2.4. Proračun zavarenih sastavaka 30

2.3. Presovani sklop 31

2.3.1. Deformacije mikrogeometrijskogoblika 33
2.3.2. Deformacije makrogeometrijskogoblika 33
2.3.3. Proračun presovanog sklopa 34

3. Razdvojive veze 38
3.1. Klinovi 38
3.1.1. Uzdužni klinovi 38
3.1.2. Poprečni klinovi 40

3.2. Zavrtnjevi 43
3.2.1. Zavojnice 43
3.2.2. Konstrukcioni oblici 46
3.2.3. Izrada 50
3.2.4. Proračun zavrtnjeva 51

3.3. Opruge 60
 3.3.1. Glavna obilježja opruga 60
3.3.2. Fleksibilne opruge 61
3.3.3. Torzione opruge 63

3.4. Cijevi 65
3.4.1. Nastavljanje cijevi 66
3.4.2. Proračun cijevi 68
3.4.3. Cijevni zatvarači 69

Elementi obrtnog kretanja 72

4.1. Osovine 72
4.1.1. Proračun osovina 73

4.2. Osovinice 75
4.2.1. Proračun osovinica 76

4.3. Vratila 77
4.3.1. Proračun vratila 80
4.3.2. Proračun lakih vratila 83

4.4. Rukavci 84
4.4.1. Proračun radijalnih rukavaca 86
4.4.2. Proračun aksijalnih rukavaca 90

Prilog
UVOD

Xu-''"'

Zbog široke primjene i namjene, mašinski elementi se izrađujus u velikom obimu. Pođ
mašinskim elementom podrazumijevamo onaj dio koji se pojavljuje u istom ili sličnom obliku u
raznim mašinama, uređajima itd.

Svaka mašina ili mašinski uređaj sastavljen je od dijelova, a svaki dio mašine vrši tačno
određenu ulogu. Dijelovi mašine mogu se svrstati u dvije grupe:

-opštu
-posebnu

U opštu grupu ulaze dijelovi opšteg značaja (zavrtnji. vratila, ležišta), a u posebnu grupu ulaze
dijelovi koji imaju uži, specifični značaj (ukrsne glave, klipovi itd).

Predmet mašinskih elemenata tretira konstrukciju, izbor i proračun. Konstruisanje zavisi od

namjene, položaja u sklopu, mjesta postavljana, tako da prilikom konstruisanja treba voditi
računa o transportu s obzirom na veličinu i težinu, da se sklapanje obavlja lako i brzo, da
prilikom biranja materijala treba uočiti koje osobine mora da ima materijal za elemente određene
namjene. Sam proračun se vrši na osnovu obrazaca iz otpornosti materijala.

Mašinski elementi usko su povezani sa tehničkim crtanjem, naukom o materijalima, otpornosti

materijala, pa je potrebno određeno osnovno znavanje iz ovih oblasti koja će olakšati usvajanje
potrebnog znanja u mašinskim elementima.
1. OPTEREĆENJE MAŠINSKIH ELEMENATA
. ."
Da bismo mašinske dijelove mogli dimenzionisati moramo predhodno odrediti opterećenja
kojima su izloženi u toku rada mašine. Opterećenje nastaje kao otpor pri vršenju korisnog rada:
npr. otpor rezanja pri skidanju strugotine, otpor trenja pri translatornom ili rotacionom kretanju
itđ.

Opterećenje pojedinih dijelova često potiče od težine drugih elemenata u konstrukciji i od

korisnog tereta koji djeluje i kada mašina nije u radu; npr. kod osovina i ležišta vagona
opterećenje se javlja u vidu sile, kod mašina ili sklopova sa kružnim kretanjem, elektromotora,
opterećenje se javlja u vidu obrtnog momenta, itd.

Osim toga, lanac ili remen treba zategnuti pri čemu dolazi do radijalnog opterećenja na vratilu.
Ove sile izazvaće momente savijanja u poprečnom presjeku vratila.

Uočavamo da se opterećenje mašinskih dijelova može javiti u vidu sile, obrtnog momenta ili
momenta savijanja ili kombinovano.

Opterećenje može biti statičko ili dinamičko. Statičko ili mirno opterećenje (F=const.) u toku
vremena je stalnog intenziteta, pravca i smjera. Dinamičko opterećenje je opterećenje koje se u
toku vremena mijenja po intenzitetu, pravcu, pa čak i smjeru. Od dinamičkih opterećenja
razlikujemo, si. 1
-jednosmjerno promjenljivo opterećenje -
naizmjenično promjenljivo opterećenje

Periodična promjenljivost opterećenja uprošteno se predstavlja sinusoidnom linijom sa

obilježenim donjim i gornjim naponom. Ova opterećenja su bitna za proračun i pomoću njih se
određuju značajne karakteristike promjenljivog opterećenja kao što je srednji napon i amplituda
promjenljivog napona
1.1. Naprezanje, naponi i deformacije mašinskih dijelova

Svaki mašinski dio izložen je opterećenju, a pod opterećenjem se mašinski dijelovi deformišu.
Deformacije mašinskih dijelova se ispoljavaju kao izduženje ili skraćenje, ugib ili nagib ili
kombinacija navedenih.

Deformacije mogu biti elastične ili plastične. Elastične deformacije nestaju po prestanku
opterećenja dok su plastične trajne deformacije. Kod mašinskih dijelova dozvoljene su samo
elastične deformacije.

Naprezanje materijala karakteriše pojava napona i deformacija. Napon je vektorska veličina i

ima određenu vrijednost, pravac i smjer u pojedinim tačkama presjeka. Projekcija napona na
normalnu površinu presjeka u posmatranoj tački predstavlja normalni napon (ct), a projekcija
napona na tangentnu ravan površine presjeka u posmatranoj tački je tangentni napon (T),
sl.1.2.

Slika 1. 2.

Razlikujemo sedam osnovnih naprezanja i to:

- istezanje (ekstenzija)
- sabijanje (kompresija)
- površinski pritisak (presija)
- smicanje (sekcija)
- savijanje (fleksija)
- uvijanje (torzija)
- izvijanje

1.1.1 Prosta naprezanja

Istezanje

Istezanje je aksijalno naprezanje uslijed istežućih aksijalnih sila. Ako je površina poprečnog
presjeka A, a istežuća sila F ,onda je veličina normalnog napona
 F r A-
Og = — —Y
A m

Slika 1.3. Zatezanje uslijed aksijalne sile

Deformacije u slučaju istezanja svode se na izduženje štapa i suženje njegovog poprečnog

presjeka. Ako je dužina štapa 1, a modul elastičnosti E, izduženje štapa A1 dobija se na
osnovu Hukovog zakona:

E E-A
Krutost pri istezanju data je izrazom:

_ F_ __ E-A.
“l

U izvjesnim slučajevima deformacije mašinskih dijelova nastaju bez dejstva spoljašnjeg

opterećenja tj. u slučaju toplotnih opterećenja. Štap dužine 1, površine presjeka A, poslije
zagrijavanja za temperatursku razliku At, izduži se za

A/ = a -l ■ At

gdje je: a- koeficijent temperaturne dilatacije

Ako se sada ovaj štap na oba kraja učvrsti od aksijalnog pomjeranja, poslije hlađenja za istu
temperaturnu razliku At on biva napregnut, tako da je normalni napon :

A/
cr = E- — = E - a ■ St
1

Sabijanje

Sabijanje je aksijalno naprezanje koje nastaje uslijed sabijajućih sila, U poprečnim presjecima
mašinskog dijela pojavljuju se normalni naponi, oni su po apsolutnoj vrijednosti jednaki
normalnim naponima pri istezanju. samo im je smjer suprotan. Deformacije mašinskog dijela
napregnutog na sabijanje su skraćenje dužine i povećanje poprečnog presjeka.

F A'
cr = — A

Slika 1,4. Sabijanje

Površinski pritisak

Kontaktna ili dodirna naprezanja nastaju na dodirnim površinama dijelova koji se međusobno
pritiskaju. Znači, ako se dva glatka mašinska dijela koja se dodiruju po ravnoj površini, opterete
silom F u pravcu normale na dodirnu površinu, svaka tačka ove površine pružaće otpor
deformisanju elementarnom silom koja se naziva površinski pritisak. Površinski pritisak dat je
izrazom:

Slika 1. 5. Površinski pritisak

Smicanje
'i/'

Smicanje je naprezanje kome su izloženi mašinski dijelovi malih dužina, a relativno velikog
presjeka u odnosu na dužinu, opterećeni poprečnim silama, odnosno smicanje je naprezanje koje
izaziva poprečna sila koja djeluje u ravni presjeka. Tangencijalni napon uslijed smicanja dat je
izrazom:
F \ N~
T
~T

N
:

Slika 1.6. Ploča izložena smicanju

At Lm _
Deformacije u slučaju smicanja svode se na poprečno pomjeranje dvaju beskonačno bliskih
presjeka grede (klizanje). Ugao deformacije y u granicama važenja Hooke-ovog zakona dat je
izrazom: gdje je:
G - modul klizanja

Savijanje

Savijanje je naprezanje izazvano silama i spregovima koji djeluju u ravnima što prolaze kroz
podužnu osu geometrijskog tijela. Pri savijanju u poprečnim presjecima javljaju se normalni i
tangencijalni naponi. Normalni naponi nisu ravnomjerno raspoređeni po presjeku i najveći su u
ivičnim vlaknima, dok su tangencijalni ravnomjerno raspoređeni po presjeku, znatno su manji od
normalnih, pa se pri dimenzionisanju zanemaruju; slika 1.7.

Slika 1. 7. Savijanje
Za određivanje normalnih napona usljed savijanja u nekom poprečnom presjeku grede
mjerodavan je napadni moment, moment savijanja.

Normalni napon izazvan momentom savijanja oko x-ose, M x, u tačkama poprečnog presjeka
grede na rastojanju y od težišne ose x dat je izrazom:

M..
■)

gdje je:
Ix - moment inercije presjeka za osu x oko koje se vrši savijanje y -
udaljenost krajnjih vlakana od težišne ose

Maksimalni napon uslijed savijanja oko x-ose dat je izrazom

az =

gdje je: Mf - moment savijanja

Wx- aksijaini otporni moment

W=L Lm3] y J

Analogno ovome izračunavaju se i naponi za slučaj savijanja oko y-ose.

bTabela
3
-h l.Moment inercije i otporni moment najčešćih presjeka
12
bh-
;
“TT
v

O,O5'd4 ?ra3
0,1'd3
64 32

D r
D4-đ4
X--(D4 - đ4)
64
A 32
-0,05(1 - T 0,1(1 - T> ).D3
4
4
)-D

X..D2.S
4

5T ■•a.
S4'a :b T4 b 5T 2W •
a.b
32

32
b-h-
36

b»h'J za e= £ h|
12

b-h b2«h

6b2+6b*b,+b?
6b2+6b • bj+b2
I21_h2
36.(2b+b1) 12.(3b+2b1)
(M
T3 T '3.6+21-,
e = i . -----------------i_.’a
3 2b+b,

0,Č25R3= =
5l3Z.R4= O,5413R44= 16
= O,O6.d O.5413R3 U"
0,12d3
ta
o
Uvijanje

Uvijanje je naprezanje izazvano spregovima (moment uvijanja) koji djeluju u ravnima

normalnim na uzdužnu osu posmatranog tijela. Ovi spregovi izazivaju u presjecima poprečnim
mašinskih dijelova tangentne napone.
najvećim

Sli ka 1.8. Uvijanje mašinskog dijela

Maksimalni tangencijalni napon pojavljuje se u tačkama koje odgovaraju
udaljenostima od ose mašinskih dijelova:

M.

M,=F-D [Mn]

gdje je : Wo - polarni otporni moment presjeka Pri

uvijanju nastaje zakretanje poprečnog presjeka za ugao <p

M, -l
G-I

gdje je: Io - polarni moment inercije presjeka

G - modul klizanja materijala 1 - dužina
mašinskog dijela izložena uvijanju
 Položaj maksi
Pre sek X
o »o malnih napona

■Q A.d4^o,iđ4 ^■d3^0,2.d3 Ba obimu.

T'- 4r
■ A-(D4-d4)^
Q Na obimu.
o %,O,l-D4(l-y-4) »4-d\ 15D
%. O,2D3(I- y4j
za- Sve tačke imaju
Tn3a -4D2 približno lete
tvo _.D .g = napone.
ren 4-»?» ■ s2
ra- U tačkama A. U
se- Tn3 D- 8 J -2Z.D-B
2
tačkama B napon je
čen 3 3 nula

0 tačkama 1. U
-V- n>1 n3 4 AT .ab2
< tačkama 2 je "n"
' ^i'b , anj
puta manji

A
U tačkama na
£.,4. / 20
80 46,19 sredini duže

strane.
h \i
-'jj- ■ n > 1 U temenima
-c h2b2
i(n-O,63 + 3h + 1,8b
3
_O*OŽ2^ napon je jednak
đ +
a4
nuli.

•
0,115-d* 0,189‘d3
Q

-l 6^ I
. h’ -
7, , -P r(bi4+bz4+ 0
Wrs + ..........) b
n»x
i drugi .roflli
1.1 u ltd. približno
 10

Tabela 2. Polarni moment inercije i polarni otporni moment najčešćih presjeka

L-'"
 11

Izvijanje

Kod vitkih štapova napegnutih na pritisak aksijainom silom nastaje izvijanje.

Slika 1.9. Izvijanje

Normalni napon proizveden kritičnom silom FR, pri kojem nastaje izvijanje nazivamo kritičnim
naponom izvijanja.
Fk
A
A
rN
gdje je: Fk - kritična sila

Kritična sila zavisi od načina uklještenja, a izračunava se preko datog izraza

7T-E-I

gdje je : lred - dužina izvijenog štapa

E - modul elastičnosti I -
minimalni moment inercije v -
stepen sigurnosti

•dužina izvijenog štapa lred = 2-/za slučaj kada je štap na jednom kraju uklješten, a na drugom
kraju slobodan (si. 1.9. - 1)
•dužina izvijenog štapa lnd = l za slučaj kada je štap na oba kraja zglobno vezan (si. 1.9.-2)
•dužina izvijenog štapa lred = /-\/2/2za slučaj kada je štap najednom kraju uklješten, a na drugom
kraju zglobno vezan (si. 1.9.-3)
•dužina izvijenog štapa ln,d = / / 2 za slučaj kada je štap na oba kraja uklješten (si. 1.9.-4)
 12

Ako do izvijanja dolazi u elastičnom područiju kritični napon računamo po Ojleru (X < 92).
Međutim, ako do izvijanja dolazi u plastičnom području, kritični napon računamo po
Tetmajerovoj empirijskoj formuli (A. > 92), što zavisi od vitkosti štapa.

p
oj = Ojlerova jed.
erk = k • (l - z, ■ j+c2 • A2) Tetmajerova jed.

gdje je: X- vitkost štapa

imin - poluprečnik inercije presjeka
k, c - koeficijenti dati tabelarno

U praksi ne smijemo dozvoliti da stvarna sila dostigne vrijednost kritične sile, jer bi u tom
slučaju došlo do loma štapa. Odnos kritične sile i stvarne sile u štapu predstavlja koeficijent
sigurnosti protiv izvijanja.

v= (3^7)

1.1.2. Složena naprezanja U-"

"
Kombinacije više prostih naprezanja čine složena naprezanja mašinskih dijelova. Proračun
mašinskih dijelova izloženih složenim naprezanjima vrši se tako što se uvodi pojam idealnog
napona cm U slučaju da je mašinski dio izložen istorodnim (normalnim ili tangencijalnim)
naponima, rezultujući napon jednak je algebarskom zbiru pojedinih napona.

Npr.y CTi=CTe+Of.

Ako je mašinski dio izložen raznorodnim naponima (normalnim i tangencijalnim) rezultujući

napon dobije se sabiranjem po jednoj od postojećih hipoteza iz otpornosti materijala.
V

F'cp = jer2 +(a-n)2

 13

1. 2. Mehaničke karakteristike mašinskih materijala

U mehaničke karakteristike materijala ubrajamo: statičku črstoću a m. dinamičku čvrstoću oD.

tvrdoću, krutost itd.

Karakteristike čvrstoće materijala pri statičkom opterećenju đobijaju se ispitivanjem za pojedine

vrste opterećenja, najčešće ispitivanjem zatezanja. ■

Pri ispitivanju zatezanjem aksijaino opterećenje se postepeno povećava pri čemu se u svakom
trenutku registruje veličina sile i izduženja epruvete prema prvobitnoj dužini lo. Jedinično
izduženje, kao odnos izduženja prema prvobitnoj dužini, s = A/// i normalni napon sveden na
površinu presjeka neopterećene epruvete er = FI unose se u dijagram zatezanja CT-S (Hoock-ov
dijagram). Ovaj dijagram zavisi od kemijskog sastava materijala, mehaničke i termičke obrade
kao i temperature na kojoj se ispitivanje vrši.

Tačka P - usiovni napon na kome odstupanje od

linearne zavisnosti između napona i deformacije
dostiže određeni stepen
Tačka V - napon na kome je preostala deformacija
epruvete 0,2 %
Tačka M - granica čvrstoće (loma) pri zatezanju -
najveći napon prije loma Tačka C - napon u
trenutku loma

Slika 1.10. Hoock-ov dijagram

Ako analiziramo dijagram, vidimo da se epruveta pri postepenom povećanju opterećenja

elastično deformiše, i da su deformacije proporcionalne opterećenju. Iznad granice elastičnosti
dolazi do pojave izduženja epruvete, jer se javljaju i plastične tj. trajne deformacije. Ovo
povećanje izduženja epruvete javlja se do granice velikih izduženja, a poslije dolazi do znatnog
izduženja epruvete bez porasta opterećenja. Sa daljnjim porastom opterećenja deformacije su sve
brže, na kraju dolazi do suženja presjeka epruvete najednom mjestu, do pojave lokalnih prskotina
na njenoj površini i do loma. Prije loma napon je prošao kroz maksimalnu vrijednost tj. zateznu
čvrstoću.

Kod mašinskih dijelova ne smiju se dozvoliti plastične deformacije, odnosno najpovoljniji

dozvoljeni napon je manji od napona na granici velikih izduženja.
14
Dozvoljeni napon je veličina napona koja se dozvoljava u mašinskom dijelu ili konstrukciji bez
posljedica na njegovo normalno funkcionisanje. Veličina dozvoljenog napona može se odrediti
na osnovu poznate vrijednosti kritičnog napona i usvojenog stepena sigurnosti.

Kritična vrijednost opterećenja može biti dinamička čvrstoća ako su radni naponi promjenljivi,
zatezna čvrstoća, granica tečenja ako su mašinski dijelovi izloženi mirnom opterećenju.

Stepen sigurnosti kod mirnog opterećenja predstavlja odnos kritičnog i radnog opterećenja i dat
je izrazom:

gdje je:
Fk - kritično opterećenje konstrukcije ili mašinskog dijela F
- radno opterećenje

Karakteristike čvrstoće pri dinamičkom opterećenju dobijaju se ispitivanjem probnih epruveta i

mašinskih dijelova izloženih opterećenju promjenljivom u toku vremena.

Ispitivanja su pokazala da razaranje (lom) epruveta i mašinskih dijelova pod uticajem

promjenljivog opterećenja zavisi od veličine napona, vrste naprezanja i broja promjena (N).
Zavisnost između broja promjena i odgovarajuće vrijednosti napona pokazuje Wohler-ova kriva,
i određuje se eksperimentalno. U toku eksperimenta epruvete se izlažu različitom intenzitetu
napona. Veličina napona koju promjenljivo napregnut materijal može trajno izdržati je trajna
dinamička čvrstoća materijala o D. Trajna dinamička čvrstoća OD, za svaku vrstu naprezanja
može se izraziti kao zbir srednjeg napona i amplitude izdržljivosti materijala CTA.
& D ~ sr + A

Slika 1.11. Wohlerova kriva

 15

U mašinama se javljaju različite vrste opterećenja koje se razlikuju od simetrično jednosmjerno

promjenljivog opterećenja i simetrično naizmjenično promjenljivog opterećenja. U takvim
slučajevima, trajna dinamička čvrstoća materijala određuje se pomoću dijagrama trajne
dinamičke čvrstoće, odnosno Smitovog dijagrama, si. 1.12

Dijagram dinamičke čvrstoće konstruiše se pomoću dinamičke čvrstoće pri simetrično

jednosmjerno promjenljivom opterećenju.

Na apscisi Smitovog dijagrama nanosi se srednji napon, a na ordinati dinamička izdržljivost

materijala. Osnovno obilježje Smitovog dijagrama je simetralna linija i u odnosu na nju se
nanose vrijednosti amplitude izdržljivosti materijala. Pravilo je da naponi elementa ne prekorače
vrijednost granice velikih izduženja, pa se Smitov dijagram ograničava do te vrijednosti.
Praktična primjena Smitovog dijagrama može se podijeliti na dvije oblasti:
I - pripada naizmjenično promjenljivoj oblasti
II - pripada jednosmjerno promjenljivoj oblasti

Slika 1.13. Razgraničenje dviju oblasti naprezanja na Smitovom dijagramu

 16

Da bi se dobio stvarni Smitov dijagram za konkretan element koji konstruišemo, moramo uzeti u
obzir i ostale uticaje kojima je element izložen u radu.

1.2.1. Uticaj koncentracije napona i drugi uticaji na dinamičku čvrstoću mašinskih

dijelova

Ispitivanja su pokazala da se naponi na mjestima promjene presjeka mašinskih elemenata naglo

povećavaju. Ta pojava naziva se koncentracija napona.

Zarezi, žljebovi, prelaz sa jednog prečnika na drugi i rupe predstavljaju karakteristične izvore
koncentracije napona.Na slici 1.14.. je prikazana promjena nominalnih i stvarnih napona.

Slika 1.14.
Količnik največeg stvarnog napona i nominalnog napona naziva se geometrijski faktor
koncentracije napona i zavisi od promjene oblika elementa.

Veličina faktora koncentracije napona zavisi od oblika, intenziteta promjene presjeka i vrste
naprezanja. Međutim, svaki materijal nije podjednako osjetljiv na koncentraciju napona, pa da bi
se omogućilo poređenje materijala prema osjetljivosti na koncentraciju, uveden je pojam
stvarnog faktora koncentracije napona Pk.

Pk = (ak +’

Pk - faktor osjetljivosti matertijala i kreće se u granici (OM)

17

Tabela 3. Podaci o faktoru osjetljivosti

 STEPEN
MATERIJAL
OSJETLJIVOSTI,
PK
Sivi liv 0,01 -0,20
čelični liv 0,30 - 0,40
čelik jačine Rm=400 MPa 0,40-0,60
čelik jačine Rm=400 - 600 MPa 0.55 - 0,70
če lik jačine Rm=600 - 1000 MPa 0,70 - 0,90
čelik jačine preko Rm=1000 MPa 0,70-0,99
legure lakih metala 0.60-0,80

Na dinamičku izdržljivost elementa utiče i kvalitet obrade površine. Npr. ukoliko je površina
hrapavija to je izdržljivost manja.

Elementi različitih veličina presjeka različito su izdržljivi, npr, elementi većeg presjeka imaju
manju izdržljivost

Ekstremne temperature u principu nepovoljno utiču na izdržljivost materijala.

Termičkom obradom (kaljenjem, nitriranjem, ...) i mehaničkom obradom (kovanjem,

valjanjem, ...) povećava se izdržljivost materijala.

Stvarna dinamička izdržljivost može se odrediti jedino laboratorijskim ispitivanjem uzimajući u

obzir sve navedene uticaje.

Pk

Pk ' T

Dinamička čvrstoća mašinskog dijela uvijek je manja od dinamičke čvrstoće materijala.

Brojna vrijednost stepena sigurnosti treba da bude tolika da obezbjedi potrebnu čvrstoću
mašinskog dijela.

Ako je presjek izložen istovremeno normalnom i tangencijalnom naponu, stepen sigurnosi je:

Stepen sigurnosti, ovako izračunat, treba da bude u granicama (1,5 - 3).

 18

1.3. Sistem tolerancija ISO

Polazeći od činjenice da se ni jedan dio ne može izraditi sa apsolutno tačnim mjerama, uveden je
sistem tolerancija. Tolerancija potječe od riječi tolere - tolerisati, dozvoljavati i ne koristi se samo
u mašinstvu nego u bilo kojoj proizvodnji, npr. građevinarstvu, stolarstvu itd.

ISO sistem tolerancija razrađen je prvenstveno za mjere dijelova kružnog presjeka, ali se u
potpunosti primjenjuje i za druge dužinske mjere. Ovaj sistem predviđa posebno tolerancije za
spoljnje, a posebno za unutarnje mjere.

Spoljnjim mjerama smatramo one mjere predmeta, prilikom čijeg mjerenja su dodirne površine
mjernog alata spolja, a dodirne površine mjerne dužine su između njih.

Unutarnje mjere su one dužinske mjere predmeta, prilikom čijeg mjerenja se dodirne površine
mjernog alata nalaze između dodirnih površina mjerne dužine.

U standardima o tolerancijama, kao predstavnik spoljnih mjera uzima se osovina, a kao

predstavnik unutarnjih mjera rupa. Za spoljnje mjere upotrebljava se znak prečnika osovine “d”,
a za unutarnje mjere znak prečnika rupe “D”, sa odgovarajućim indeksom.

Na slici 1.15. prikazane su osnovne veličine tolerancija:

Slika 1.15. Osnovne veličine tolerancija

Nazivna mjera, D = d, je mjera koja služi kao osnova za defmisanje graničnih mjera i
odstupanja

Stvarna mjera, Ds ili ds, je mjera koja se ustanovi mjerenjem na izrađenom dijelu

Najveća i najmanja mjera koju smije da ima stvarna mjera predstavlja gornju, D g i dg, i donju,
Da i dd, graničnu mjeru.

Algebarska razlika ma koje mjere: stvarne, gornje ili donje granične mjere i nazivne mjere
predstavlja odstupanje - stvarno, As, as, donje, Aj, ad, ili gornje, Ag, ag.

19

Tolerancija je razlika između gornje granične mjere i donje granične mjere, odnosno algebarska
razlika između gornjeg i donjeg odstupanja. Za spoljne mjere oznaka je t, a za unutarnje T.
 t = dg ~dit r
= Dg~Dd

Tolerancijsko polje je područje obuhvaćeno dvjema linijama koje predstavljaju granice

tolerancije, a definisano je veličinom i položajem u odnosu na nultu liniju.

1.3.1.Veličina tolerantnog polja

Tolerancije su standardizovane po ISO standardima. ISO je međunarodna agencija za standarde i

uvedena je zbog mogućnosti sporazumjevanja različitih zemalja. Tolerantno polje je područje
ograničeno donjom i gornjom graničnom mjerom. Visina tolerantnog polja zavisi od prečnika i
kvaliteta izrade. Prema ISO sistemu sve kvalitete smo podijelili u 16 grupa. Sve grupe su
označene sa IT, tabela 4., a u tabeli 5. dat je pregled pojedinih vrsta obrade kojom se može
postići pojedini kvaliteti izrade.

Tabela 4. Grupe kvaliteta

IT1
IT2
IT3 KVALITET ZA DIJELOVE PRECIZNE MEHANIKE
IT4
IT5
IT6
IT7
IT8
KVALITET ZA OPŠTE MAŠINSTVO
IT9
IT10
IT11
IT12
IT13
IT14 KVALITET ZA GRUBU INDUSTRIJU I METALURGIJU
IT15
IT16

Ovi kvaliteti određuju broj jedinica, odnosno veličinu tolerantnog polja.

20

Tabela 5. Zavisnost kvaliteta izrade od vrste obrade

Kva1itet
Vrsta obrade
135■4■5 6~ s9 16 11 lb lb lb 15 16
 kovanje u kaki p im a i 00
livenje u kokilama
Bušenje 0000000 0 9

Rendisanje i struganje 00 0 9 9 0 0 0 9 9

Razvrtanje 000 i
Provlačenje 9 0 9 9 0

Brušenje, struganje i 9 9 0 0 0

bušenje sa dijamantom
Lepovanje 0 9 9 0

Mjere, preeniei u mašinstvu obuhvaćeni su, takođe standardima i kreću se od Inim - 500mm. Svi
mjere su grupisane u pojedine grupe:

I grupa 1 -:inm
II grupa 3 -6mm
III grupa 6-10mm
itđ.~

Ove grupe su određene da bi se obezbijedio lakši rad. Sitniji dijelovi će imati manje
tolerancijsko polje, a krupniji dijelovi šeće. Da bi se odredila veličina tolerantnog polja, mora
se odrediti "metar'’ za mjerenje, a to se zove tolerantna jedinica "i". Jedinica tolerancije se
određuje prema obrascu:

/ = 0.45 • VO + 0,001 • D [/r]

gdje je: D - geometrijska sredina između najmanjeg i najvećeg prečnika D = ■ Dmm

1.3.2. Položaj tolerantnog polja

Položaji tolerantnih pola su označeni malim slovima abecede za osovine i velikim slovima
abecede za rupe. U standardu se obično daje a g ili aj. a drugo odstupanje se dobije dodavanjem
t. T. \a slici 1.16. su dati položaji tolerantnih polja za osovinu i za rupu u odnosu na nultu
liniju.
 21

»Z
O

HCC- to
o Uj 5 <x A'u’fc
"3
It.iip
‘100-

~ s-
- -_N
•x»| - £
3 ;i jelovi sa o.-.-3t.-aš.o;oo ;;iro=
*z/r.
f't
a
O= ■TO = °ć
°?
KCOi
A;u;fc: Unija
* S c a-
K»

■!W tJi i
•X0

i* Dij«lorl »* tpoljcoB a^«roe f

Slika 1.16. Položaj tolerantnih polja u odnosu na nultu liniju

1.3.3. Sistem nalijeganja

Sistem standardnih tolerancija pruža mogućnos da se željeni zazor ili preklop postigne izborom
različitih kombinacija spoljnje i unutarnje mjere, kako po položaju tako i po visini njihovih tolerantnih
polja. Po preporuci ISO sistema tolerancija usvojeno je 28 različitih položaja tolerancijskih polja i ako
se doda još 16 različitih kvaliteta dobija se veliki broj kombinacija. Da bi se u svemu ovome napravio
red i smanjio broj kombinacija, odabrani su pogodni nizovi sklopova, različitih preklopa i zazora. Tako
su usvojena dva sistema podešavanja:
sistem zajedničke spoljnje mjere sistem
zajedničke unutarnje mjere

Kod sistema zajedničke unutarnje mjere usvojeno je jedno tolerantno polje za unutarnju mjeru, dok se
tolerantna polja za spoljnju mjeru biraju. Za unutarnju mjeru usvojeno je tolerantno polje H čije je
donje odstupanje jednako nuli.

Kod sistema zajedničke spoljnje mjere usvojeno je tolerantno polje istog položaja h. dok se tolerantno
polje unutarnje mjere mijenja.

22
 1.3.4. Vrste nalijeganja

Kombinovanjem položaja tolerancijskih polja za spoljnju i unutarnju mjeru mogu se postići tri
različite vrste nalijeganja:

labavo nalijeganje čvrsto

nalijeganje neizvjesno ili prelazno
nalijeganje

Labavo nalijeganje ili labavi sklop je nalijeganje ili sklop gdje je najveći prečnik spoljnje mjere
manji od najmanjeg prečnika unutarnje mjere, slika 1.17.

Čvrsto nalijeganje ili sklop se ostvaruje kada je najmanja spoljnja mjera veća od najveće
unutarnje mjere, slika 1.18.

SlikaJ. 18. Čvrsti sklop

23

Prelazno nalijeganje ili sklop je takav sklop koji za određeno tolerancijsko polje u izvjesnim
momentima može biti labav, a u drugim čvrst. Znači, u ovome slučaju imamo male zazore i
male preklope, slika 1.19.
Slika 1.19. Prelazno nalijeganje
 24

2. NERASTAVLJIVE VEZE

2.1. Zakovane veze

Zakivanje ima vrlo široku primjenu u gradnji kotlovk-^^ u čeličnim
konstrukcijama, i slično. Veze ove vrste su jeftine i mogu se brzo izraditi. U današnjoj tehnici
čvrstih veza, umjesto zakivanja, sve više se primjenjuje zavarivanje. Zavarene konstrukcije nisu
oslabljene rupama za zakivanje, a mogu im se dati glatki i fini oblici.

Zakivcima se čvrsto vezuju dijelovi male debljine, uglavnom limovi. Veza zakivcima se ubraja u
nerazdvojive veze, jer kada; se želi veza razdvojiti m&rajft se uništiti limovi ili zakivci.

Zakivak ima gotovu glavu i stablo sa koničnim završetkom radi lakšeg provlačenja kroz rupu;
završna glava izrađuje se zakivanjem na samom sastavku, slika 2.1. Da bi se završna glava mogla
ispravno izraditi, dužina stabla zakivka 1 treba daje veća od ukupne debljine limova s za
određenu veličinu:

gdje je: x=l,7d za normalne kotlovske zakivke za

x = 1,3 d zakivke čeličnih konstrukcija

Slika 2.1. Zakivak

Zakivci se dijele na:

Zakivci prečnika do 10 mm, slika 2.2.

a) Zakivci sa poluokruglom glavom

b) Zakivci sa upuštenom glavom
c) zakivci sa lećastom glavom
d) zakivci sa pljosnatom glavom
 25

Zakivci prečnika 10-37 mm, slika 2.3.

a) zakivci sa poluokruglom glavom za čelične konstrukcije

b) zakivci sa upuštenom glavom
c) zakivci sa poluokruglom glavom za kotlove i sudove pod pritiskom
d) zakivci sa trapezastom glavom za brodogradnju

Slika 2.2 Zakovice prečnika do 10 mm

Slika 2.3. Zakovice prečnika 10-37 mm

Zakovice se izrađuju od čelika koji ima visoku granicu razvlačenja. Osim čelika, zakivci se mogi
izrađivati od bakra, mesinga, aluminijskih legura i drugih podesnih materijala. Treba uvijek
upotrebljavati zakovice od onog materijala od kojeg su i limovi za spajanje radi temperaturnih
promjena usljed čega veza može da olabavi.
 26

2.1.1. Zakovane veze

Zakovane veze (sastavci) mogu biti klasificirane prema položaju limova, prema , broju i
rasporedu redova zakivaka, prema broju ravni smicanja i prema samoj namjeni; slika 2.4 i slika
2.5. '

1. Prema položaju limova

a) sastavak sa preklopom
b) sastavak sa podmetačom

2. Prema broju i rasporedu redova zakovica

a) jednoredni
b) višeredni; dvoredni, troredni
c) redovi se mogu izvesti kao paralelni i naizmjenični

3. Prema broju ravni smicanja

a) jednosječni
b) dvosječni
c) višesječni

4. Prema namjeni
a) čvrste
b) nepropusne
c) čvrsto nepropusne

-0-
1
1 “C '
-G-

C)

Slika 2.4. Sastavci sa preklopom a) jednoredni, b) dvoredni, c) troredni. Sve tri vrste su sa
jednosječnim zakivcima
 27

Slika 2.5. Sastavci sa podmetačem: aj jediioredni, jeduosječmi. bj jediioredni dvosječni, c)

dvoredni dvosječni .

Čvrsti spojevi izloženi su jakim silama i nalaze se na čeličnim konstrukcijama mostovskih nosača,
konstrukciji hala, u brodogradnji itd. Proračun se vrši s obzirom na naprezanje na smicanje i
kontrola na dozvoljeni dodirni pritisak između stabla zakovice i lima,

F
p= <Pdn:
s■d

Nepropusni spojevi izloženi su malim silama, ali treba da budu urađeni tako da obezbijede
hermetičnu vezu limova. Upotrebljavaju se na rezervoarima tečnosti i gasova koji nisu pod jakim
pritiscima. Prečnici zakovica i razmaci na nepropusnim spojevima uzimaju se prema iskustvenim
formulama:

d - v50 -5-4 mm t = 3'd

+ 5 mm

gdje je: d-prečnik stabla zakivka

s - debljina lima t
- korak zakivka

Nepropusni - čvrsti spojevi izloženi su jakim silama i moraju obezbijediti hermetičnu vezu. To su
spojevi parnih kotlova i rezervoara pod pritiskom. Proračun se vrši s obzirom na nadpritisak koji
vlada u posudi i na prečnik kotla D.

2.1.2. Postupci zakivanja

Da bi se obavilo zakivanje potrebo je izvršiti:

♦ Ocrtati rupe na limu

♦ Označiti centre rupa

28
♦ Privremeno pritegnuti limove i bušiti rupe. Rupe za zakovice od 1 - 10 mm su neznatno veće
od prečnika zakovice, a rupe za zakovice od 10-37 mm su veće za lmm od prečnika zakovice
♦ Stavljanje zakovice u rupu i zakivanje:
- hladno zakivanje
- toplo zakivanje

Hladno i toplo zakivanje može se obavljti ručno i mašinski. Ručno zakivanje vrši se pomoću:
podupirača, čekićem i oblikačem. Mašinsko zakivanje vrši se pomoću mašinskog uređaja koji
prethodno vrši pritisak na limove, čime se osigura prisno nalijeganje, zatim se pomoću
komprimiranog vazduha vrši zakivanje.

2.2. Zavarene veze

Danas se za nerazdvojivo vezivanje dijelova najviše primjenjuje zavarivanje. U poređenju sa

zakovanim vezama, zavarivanje pruža mnoge prednosti: omogućuje lakšu, bržu i ekonomičniju
proizvodnju, manji utrošak materijalka i manju težinu konstrukcije, sastavci nisu oslabljeni
rupama za zakivanje, podesno je za izradu dijelova složenih oblika itd.

Zavisno od međusobnog položaja dijelova koji se zavaruju, sastavci mogu biti čeoni, ugaoni i
preklopni.

Za praktičnu primjenu najveću važnost ima čeono zavarivanje. Preklopno zavarivanje je

nepodesno zbog toga što preklop povećava težinu konstrukcije i što se dobija složenija
raspodjela napona u sastavku.

Nedostatak zavarene veze je u tome što kvalitet zavarenog spoja zavisi od same tehnike
zavarivača, te često pri istim uslovima rada razni varioci ostvaruju različite kvalitete jednog te
istog vara. Uvođenjem najsavremenijih uređaja za zavarivanje, kao i kontrole zavarenih spojeva,
sve se više otklanjaju negativni, subjektivni faktori zavarivača.

Materijal koji se koristi za zavarene konstrukcije su ugljenični i legirani čelici, čelični liv i razne
vrste obojenih metala. Najčešće se koriste ugljenični lako zavarljivi čelici: Č.0245, Č.0345, Č.
0445, Č.1120, Č.1220, Č.0461, Č.0561 i drugi.

2.2.1. Sučeoni sastavci

Radi pristupačnosti površina u procesu zavarivanja, za sučeoni zavar predviđaju se odgovarajući

žljebovi. Oblik žljeba se bira prema debljini lima i načinu zavarivanja. Odgovarajući oblik žljeb se
postiže obradom sučeonih površina i podešavanjem njihovog međusobnog položaja, odnosno
razmicanjem limova radi dobijanja grla žljeba s=(2 - 4)mm.
 29

Dijelovi debljine do 6 mm zavaruju se bez pripreme. U tom slučaju upotrebljava se I - zavar, a

razmak između limova je s =(0 - 2)mm. Sa I - zavaram postiže se brza i ekonomična izrada
zavarenih sastavaka. Zakošenjem obje sučeone površine i razmakom limova s = (2 -4)mm. dobija
se V- zavar. Pri velikoj debljini limova 15 - 40 mm V - zavar je neekonomičan radi velikog
utroška materijala za popunu žljeba. U tom slučaju radi se X - zavar, a njegova varijanta je i K -
zavar kada se obradi samo jedna sučeona površina sastavka. X - zavar se upotrebljava umjesto V -
zavara kako bi se postigao potpuniji var i da bi zavarivanjem sa obje strane otklonile ugaone
deformacije. Ako je tehnički nemoguće izvršiti zavarivanje sa obje strane, kako to zahtjeva X i
zavar, tada se pri debljini limova većim od 30 mm upotrebljava U — zavar, radi radi sprečavanja
ugaonih deformacija i radi uštede dodatnog materijala.

f-ZaVOr1 V'-zaVOP X~ZQVQr 'J-zovar Y-zavan J'zavor

Slika 2.6.Sučeoni sastavci

2.2.2. Ugaoni satavci

Oblik ugaonog sastavka zavisi od debljine limova i načina opterećenja. Ugaoni zavar podesan je
za prenos smićućih sila. U slučaju jednosmjernog opterećenja koristi se jednostrani ugaoni zavar,
a u slučaju naizmjeničnog opterećenja primjenjuje se dvostrani ugaoni zavar; slika 2.7.

F F

Slika 2, 7. Ugaoni sastavci

 ________ 30

2.2.3. Preklopili sastavci

Za izradu preklopnih sastavaka upotrebljavaju se ugaoni zavari. Za proračun ugaonih sastavaka

mjerodavna je debljina zavara '‘a'1 tj. visina najvećeg ravnokrakog trougla upisanog u poprečni
presjek zavara. Pošto se ugaoni varovi dimenzionišu prema veličini katete zavara “k”, to je računska
debljina zavara a = 0,7 k. Za proračun preklopnih zavarenih sastavaka izloženih zatežućoj sili,
mjerodavno je smicanje vara na mjestu njegove najmanje debljine.

Slika 2.8. Preklopni sastavci

2.2.4. Proračun zavarenih sastavaka

Statički proračun zavarenih sastavaka vrši se na osnovu dozvoljenih napona za osnovni materijal. Pri
tome se manja izdržljivost zavarenog sastavka uzme u obzir na taj način što se dozvoljeni napon za
osnovni materijal umanjuje za faktor zavarivanja Zavisno od vrste zavarivanja i načina opterećenja
faktor zavarivanja se kreće u granicama:

- za čeoni zavareni sastavak 0,65-0,9

- za ugaoni zavareni sastavak 0,6 - 0,7 - za preklopni zavareni sastavak £,= 0,6

Kod sučeonog zavarivanja debljina zavara “a” obično je jednaka debljini lima “s”. Ako se zavaruju
limovi različite debljine računska debljina zavara izjednačuje se sa debljinom tanjeg lima. Kako je na
početku i na kraju zavarenog sastavka kvalitet zavarivanja slabiji zbog kratera, dužina mjerodavna za
proračun zavarenog sastavka iznosi 1 = b - 2 a.

Zavareni sastavci izloženi promjenljivom opterećenju izračunavaju se na osnovu dinamičke čvrstoće

materijala. Dinamička izdržljivost zavarenog sastavka je znatno manja od dinamičke izdržljivosti
osnovnog materijala. Smanjenje dinamičke izdržljivosti zavisi od vrste sastavka, kvaliteta zavarivanja,
koncentracije napona i veličine poprečnog presjeka.

31

Smanjenje dinamičke izdržljivosti:

u zavisnosti od vrste sastavka

=1 za čeoni sastavak
£i = 0.4 za jednostrani ugaoni sastavak
gi = 0.8 za dvostrani ugaoni sastavak
- u zavisnosti od kvaliteta zavarivanja

£,2 =0.5 za normalan kvalitet zavarivanja

£2 = 1 za fino i specijalno zavarivanje

- u zavisnosti od koncentracije napona

ć3 =0,5 - 0,7 kod ugaonih sastavaka £,3=0,9

kod sučeonih sastavaka

- u zavisnosti od poprečnog presjeka

£,4 = 0,75 -0,9

Na ovaj način dinamička izdržljivost zavarenog sastavka računa se

&D: = Š, 'ft ^A -^D

S'tepen sigurnosti prema granici dinamičkog sloma zavarenog sastavka