Tema broja / Siraceddin Önlüer (Semerkand, aralik 2019)

NASLOV: Porodica

PODNASLOV: Jedan od najvećih problema današnjice jeste pitanje porodice. Djeca su jetimi (siročad), ili
bez oca ili bez majke, čak i kada su oboje živi. Samački život i nezakonite veze, svakim danom su sve
mnogobrojnije. Stručnjaci, svako u svom domenu, nude različita rješenja. Neki od njih pozivaju na model
idealne porodice. Istina je da nam je potreban model, tačnije, svakom od nas je potreban zaseban
model, jer mi smo ono što čini porodicu.

A1: Riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., „svako dijete se rađa u fitretu islama“, su ujedno i išaret da se
djeca rađaju čista i sa tendencijom prema islamu. Međutim, poslije tog prvog perioda, ličnost djeteta
oblikuju njegovi roditelji, škola ili društvo.

A2: Allahov Poslanik, s.a.v.s., osim što nikada nije udario niti poviknuo ni na jedno dijete, djeci
nikada nije obraćao u imperativu, „donesi“, „idi“, „uradi“. Kad god bi htio razgovarati s nekim
djetetom, ili bi ga podigao u naručje ili bi se spustio do njegove visine, tako da im oči budu u
istoj ravni.
A3: Od koga se ustručavaju

Jedne prilike hazreti Omer, r.a., je zatražio dozvolu da uđe kod Allahova Poslanika, s.a.v.s. U tim
trenucima kod Poslanika, s.a.v.s., je bila grupa žena iz plemena Kurejš. Razgovarale su o nečemu
i pričale glasno. Međutim, čuvši glas hazreti Omera, r.a., sve su se sakrile iza zavjese. Kada je
hazreti Omer najzad ušao, nađe Poslanika, s.a.v.s., nasmijanog, te ga upita:
„O Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku. Allah ti podario da uvijek budeš nasmijan,
šta te je tako nasmijalo?“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., se ponovo osmjehnu i reče:
„Smijem se ovim ženama. Sjedile su i pričale preda mnom, ali kada su čule tvoj glas, odmah su
ustale i sakrile se.“
Hazreti Omer, r.a., se rastuži zbog njihovog slobodnog odnosa spram Poslanika, s.a.v.s., pa reče:
„Ti si dostojniji da se pred tobom ustručavaju.“ Potom se okrenu na stranu gdje su bile žene i
reče:
„O vi koje ste neprijatelji same sebi! Ne ustručavate se Allahova Poslanika, a mene se
ustručavate?!“ Jedna od njih mu odgovori:
„To je zato što si ti grub i ljut!“
Tada ih Allahov Poslanik, s.a.v.s., prekide, ne dozvoljavajući da razgovor preraste u raspravu.
A prenosi se da je taj isti Omer, r.a., od kojeg je čak i šejtan bježao, rekao:
„Pravi muškarac je onaj koji kada uđe u svoju kuću postaje poput djeteta.“

A4: Allahov Poslanik, s.a.v.s., i djeca

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je mnogo volio djecu. Svoje unuke je nosao na leđima. Jednog dana
hazreti Omer, r.a., uđe u njegovu mubarek kuću i vidje Hasana i Husejna, r.anhum, na njegovim
leđima, te im reče:
„Kako vam je divna jahalica!“, na što Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzvrati riječima:
„A kako su oni divni jahači!“
Viđali su ga i kako klanja namaz sa unukom Umameom, Zejnebinim, r.anha, sinom, na leđima.
Kada bi se spuštao na sedždu spuštao bi ga na pod, a kada bi se podizao, ponovo bi ga stavljao
na ramena.
Kad god bi u toku namaza čuo da dijete plače, ubrzavao bi sa namazom.

TEKST:

Porodica je tvrđava u koju se čovjek sklanja i nalazi utočište. Iz tog razloga potrebno ju je stalno čuvati.
Stanje u jednom društvu ovisi od stanja u porodici. Ukoliko je porodica zdrava, to se prenosi i odražava
na cijelo društvo, baš kao što i nered u porodici, koji proizvodi nezdrave jedinke, znači nered za cijelo
društvo. Zbog toga je velika odgovornost na muškarcu i ženi kao glavnim članovima porodice. Jer, od njih
dvoje zavisi stanje u porodici pa tako i stanje budućih naraštaja. Kako stoji u hadisu, svako dijete se rađa
u fitretu (priroda) islama. Roditelji ga ili održe u toj prirodi ili odvedu na stranputicu.

Riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., „svako dijete se rađa u fitretu islama“, su ujedno i išaret da se djeca
rađaju čista i sa tendencijom prema islamu. Međutim, poslije tog prvog perioda, ličnost djeteta oblikuju
njegovi roditelji, škola ili društvo. Uz to, ne smijemo zaboraviti da su ponovo roditelji glavni uzrok zbog
kojeg se djeca prepuste dobrom ili lošem društvu.

U poznatom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Svi ste pastiri i svako je odgovoran za svoje
stado. Vladar je pastir zajednice kojom rukovodi i odgovoran je za nju. Muž je pastir u svojoj porodici i
odgovoran je za njene članove. Žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za nju...“

Kuća – mjesto ibadeta

Kada govorimo o porodici, za muslimana je najvažnije da svoju kuću učini mjestom mira i spokoja. Sreća i
zadovoljstvo rađaju se u kući koja je mjesto ibadeta, pokornosti, zikra i fikra.

U Časnom Kur'anu spominje se da je Musau, a.s., i njegovom bratu Harunu, a.s., objavljeno da za sinove
Israilove naprave kuće koje će ujedno biti i bogomolje:
„I Mi objavismo Musau i bratu njegovu : 'U Misiru svome narodu kuće izgradite i bogomoljama ih
učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike!'“ (Junus, 87)

Da. Uzvišeni Allah naređuje vjernicima da naprave kuće i da ih učine bogomoljama, mesdžidima u kojima
će ibadet činiti i voditi život u pokornosti.

Centralno mjesto interesovanja u današnjoj porodici najčešće zauzimaju ekonomija i užitak. Napraviti
promjenu i umjesto toga na centralno mjesto staviti ibadet, poduhvat je koji zahtijeva ozbiljan trud i
razmišljanje. Ali, samo na taj način se možemo osloboditi utjecaja dominantne razarajuće kulture, i
oblikovati život prema božanskim zapovijedima i savjetima Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Samo sa ispravnim nijetom i velikim trudom domove možemo učiniti mesdžidima, kako je rečeno u
ajetu. No, shodno našem nijetu i trudu, članovi naše porodice će se okrenuti Allahu, dž.š., ići Njegovim
putem, i tražiti Njegovo zadovoljstvo.
A radosna vijest čeka vjernike koji uspiju u tome.

Idealna porodica
Jedan od najvećih problema današnjice jeste pitanje porodice. Djeca su jetimi, ili bez oca ili bez
majke, čak i kad su oboje živi. Samački život i nezakonite veze, svakim danom su sve
mnogobrojnije. Stručnjaci, svako u svom domenu, nude različita rješenja. Neki od njih pozivaju
na model idealne porodice.
S druge strane, tv serije, filmovi, društvene mreže, pozivaju porodici koja se zapravo zasniva na
reklami. A stvarni život je nešto sasvim drugo.
Potreban nam je model koji je primjenjiv i zasnovan na istinskim vrijednostima. Tačnije, svakom
od nas je potreban zaseban model, jer mi smo ono što čini porodicu.

Odakle početi?
Da bismo bili sretni i imali porodicu punu ljubavi, koga treba da uzmemo za primjer? Gdje treba
da tražimo mir i sreću? Odakle da počnemo?
Prije svega trebamo se podsjetiti da smo muslimani i da imamo Poslanika, s.a.v.s., kojeg treba
da slijedimo. Uzvišeni Allah ga je učinio našim vodičem i uzorom u svemu, a u suri Ahzab je
kazao:
„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi
na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (Ahzab, 21)
Gospodar svjetova je Svog Poslanika, s.a.v.s., odgojio najljepšim odgojem. Podario mu je
najljepši ahlak i poslao ga čovječanstvu kao najljepšeg uzora.
Da li ćemo uzeti njega za primjer, stvar je slobodnog izbora svakog od nas, međutim, ako
pogledamo u ajete, vidjet ćemo da za postizanje Allahovog zadovoljstva i vječne sreće, nema
drugog puta. Vidjet ćemo i da je za slijeđenje njega, s.a.v.s., potrebno srce koje mnogo čini zikr
Uzvišenog Allaha. U praksi Allahovih evlija poznato je da su onima koji bi došli da se požale na
svoju porodicu najprije postavljali pitanje koliko čine zikr Uzvišenog Allaha.

Kuća Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Kakav je bio dom Allahova Miljenika, poslanika koji je milost svim svjetovima, s.a.v.s., kako je
izgledala njegova porodica? Pokušajmo to opisati u nekoliko rečenica.
Njegov mubarek dom je bio dom sa najviše ljubavi, topline, radosti i razumijevanja. Njegova
mubarek kuća je bila mjesto Allahove objave. Mjesto koje su posjećivali melek Džibril-i Emin i
mnogi drugi meleki.
Njegovi ukućani – članovi časnog ehli bejta su oni koje je Allah, dž.š., učinio čistim. Njegove žene
su majke vjernika i prvakinje među ženama Dženneta.
Jer, on, s.a.v.s., je bio simbol ljepote, milosti i ljubavi.
Kao što kaže Plemeniti Gospodar: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete
na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.“
(Tevba, 128)

Očekivanja i realnost
Očekivanja koja imamo od života, osim što utječu na naše stanje, utječu i na našu porodicu,
supružnika i djecu. Ali, ostavimo malo po strani svoj pogled na život koji u velikoj mjeri oblikuje
kultura vremena u kojem živimo i pogledajmo na suštinu stvari.
Prije svega trebamo biti svjesni da dunjaluk nije vječan. Ovaj svijet je samo stanica na putu za
vječnost. Plemeniti Gospodar u Časnoj Knjizi kaže:
„Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra i razonoda, i uljepšavanje, i
međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast
poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na
kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom
svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Hadid, 20)
Na raskrsnici života nalaze se dva puta, jedan vodi u Džennet drugi u Džehennem. Čovjek je
putnik... Neki od nas će krenuti prvim putem, a neki pak drugim. Jedno je sigurno, niko ne
ostaje na raskrsnici. Krajnje odredište je Ahiret, i tamo ćemo svi stići. Stoga je važno da se
prisjetimo se da smo putnici, te da svoja očekivanja i želje uskladimo prema tome.
Svoj odnos prema dunjaluku, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ovako opisao:
„Moje stanje u odnosu prema dunjaluku je kao stanje putnika koji putuje, a potom ugleda
drvo, pa svrati da se malo odmori u njegovu hladu, a zatim ponovo nastavlja svoj put.“
On, s.a.v.s., nije želio da živi u rahatluku i raskoši. Svoje drugove je također savjetovao da se ne
prepuštaju prolaznim užicima, kako ih to ne bi odvratilo od ispunjavanja suštinskih dužnosti.
Istina je da je on, s.a.v.s., poslanik kojeg je Uzvišeni Allah odabrao i odgojio, čovjek najbolji od
svih stvorenja, a mi smo slabašni robovi, u ovom posljednjem vremenu, izloženi raznim
napadima nefsa i šejtana. Međutim, trebamo znati sljedeće: Dok naš nefs želi konfor i uživanje,
ruh želi nešto potpuno drugo. Ruh teži drugoj dimenziji. Užitak tijela njega ne čini sretnim niti
spokojnim. Tome svjedoči činjenica da se čovječanstvo danas bori sa depresijom, unatoč svim
dostupnim užicima i materijalnim prilikama kojima se zavaravamo. Praznina, nezadovoljstvo i
nedostatak smisla u životu, problemi su sa kojima se većina današnjih ljudi suočava. Psiholozi i
psihijatri ne stižu pružiti pomoć svima kojima je potrebna.

Potreba za ravnotežom
S druge strane islam, bilo da je riječ o šerijatskom zakonu, bilo o duhovnom odgoju tj.
tesavvufu, ne zahtijeva od čovjeka da okrene leđa dunjaluku. Raditi, stjecati imetak, osnovati
porodicu, nije zabranjeno. Štaviše, u okviru dozvoljenog, to je pohvaljeno i naređeno. Onima
koji upotpune spomenuto, sa nijetom postizanja Allahova zadovoljstva i služenja vjernicima,
obećana je nagrada.
Ono što se od nas traži jeste ravnoteža između dunjaluka i Ahireta. Biti mu'min znači biti u
ravnoteži; ne ostavljati dunjaluk zbog Ahireta niti ostavljati Ahiret zbog dunjaluka. I jednom i
drugom svijetu čovjek se treba posvetiti onoliko koliko je potrebno. Jer, dunjaluk je mjesto rada,
a Ahiret mjesto nagrade.
Uzvišeni Allah u Časnoj Knjizi kaže: „I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne
zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu.“ (Kasas, 77)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odobravao napuštanje dunjaluka i okretanje samo ibadetu. U
jednom hadisu je kazao: „Najbolji od vas nisu oni koji zbog Ahireta napuste dunjaluk, niti oni
koji zbog dunjaluka napuste Ahiret. Najbolji od vas su oni koji i od jednog i od drugog svijeta
uzimaju onoliko koliko je potrebno.“
Dakle, pravilan odnos prema dunjaluku neće popraviti samo naše unutrašnje stanje, već će nas
spasiti od zablude, od trošenja života u očekivanja koja su iluzija.
Prostrana duša, prostrana kuća
Ako se osvrnemo na život Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegovu porodicu, vidjet ćemo da su
njegove časne supruge, najviše ulagale u Vječnu kuću, Džennet, za razliku od nas koji najveći
ulog polažemo u namještaj i materijalne stvari. I ne samo one, tako su činili i svi plemeniti
ashabi, r.anhum.
Oni su bili svjesni da dunjaluk nije mjesto vječnog boravka, i tako su se prema njemu odnosili; ni
u jednom trenutku nisu zaboravljali da su putnici. Pokazali su nam da je istinska sreća na
Ahiretu, a jedini način da se dio te sreće osjeti na ovom svijetu, u porodici, jeste život protkan
zikrullahom i ibadetom.
Ukoliko su čovjekov jedini cilj dunjaluk i bogatstvo, on zaboravlja na šukr i sabur. To je upravo
stanje koje imamo danas. Zbog činjenice da tražimo sreću u materijalnim stvarima, rahatluku i
užicima, najmanji ekonomski problemi uništavaju mir i sreću u porodici.
A mnogi od nas, koji su odrasli u siromašnim porodicama, i danas čeznu za osjećajem sreće i
spokoja koji su imali u djetinjstvu. To nam govori da sreća u porodici ne ovisi o veličini kuće,
nego o veličini duše. A veličina duše je sabur spram materijalnih teškoća, zadovoljstvo i zahvala
na Allahovim blagodatima.
Da bi čovjek mogao darovane mu blagodati koristiti u skladu sa Allahovim zadovoljstvom, treba
znati da su mu one date da bi robovao i bio pokoran. Bogatstvo je iskušenje koje zahtijeva šukr i
dijeljenje, a siromaštvo iskušenje koje zahtijeva sabur i zadovoljstvo.
U kojem god da se stanju nalazili, najvažnije je da ne zaboravimo da smo robovi, da se uvijek
okrećemo Gospodaru i budemo ustrajni u ibadetima. Grijesi i nepokornost su mrak koji truje
našu nutrinu, i uništava sreću i mir. Onaj ko se povlači pred najmanjom teškoćom i traži utjehu
u grijesima i haramima, čini zulum kojim ruši porodični mir i sreću. Najprije čini zulum prema
sebi, a zatim prema supružniku i djeci...
Muršid Mevlane Halida Bagdadija, k.s., šejh Abdullah Dihlevi, k.s., je rekao: „Mjesto gdje nefs
vodi glavnu riječ je džehennem.“ Stoga, trebamo dobro razmisliti zašto se naše kuće pretvaraju
u džehennem, zašto postaju mjesta u kojima je boravak neizdrživ.

Beskrajne rasprave i djeca

Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nikada nije svađao sa suprugama i nikada ih nije ukoravao. Nije se
prema njima loše ophodio niti ih je vrijeđao. Nikada nije reagovao u ljutnji. Međutim, ulagao je
krajnji trud u želji da sve Allahove zapovijedi budu ispunjene i da ljudi budu daleko od svega što
je Allah, dž.š., zabranio. Po tom pitanju prvo bi upozoravao članove svoje porodice. I obzirom da
se u njegovoj porodici nije dešavalo ništa suprotno Šerijatu, uvijek su vladali mir i sreća.
U današnje vrijeme najčešći uzrok problema i nemira jesu nefsanska srdžba i ljutnja. Kada se
upali plamen ljutnje, riječi i djela izlaze van kontrole. Izvor toga je nefs. Nefs gubi kontrolu kada
ne dobije ono što želi i kada mu se na putu nađe prepreka. Međutim, ne smijemo zaboraviti da
je najveća borba – borba sa nefsom.
Trebamo se mnogo čuvati ljutnje. Temelj lijepog ahlaka je lijep i blag odnos prema svima, a
najprije prema ukućanima. A iskaljivanje ljutnje i nasilja prema osobama koje nisu u stanju da se
odbrane je posebna vrsta divljaštva i zvjerstva. Majka tuče svoje dijete, a dijete je ponovo grli i
doziva „majko“. Ima li većeg divljaštva od toga? Vjernik, čije je srce smekšano imanom, ne može
udariti slabijeg od sebe, samo zbog ljutnje nefsa.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., osim što nikada nije udario niti poviknuo ni na jedno dijete, djeci
nikada nije obraćao u imperativu, „donesi“, „idi“, „uradi“. Kad god bi htio razgovarati s nekim
djetetom, ili bi ga podigao u naručje ili bi se spustio do njegove visine, tako da im oči budu u
istoj ravni.
Po pitanju međusobnih odnosa imamo mnogo toga za naučiti, međutim, ukoliko odgovore
tražimo na pogrešnom mjestu, nećemo ih naći. Stoga, podsjetimo se još jednom:
„Vi u Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i
nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (Ahzab, 21)