Riznica mudrosti / Cihat Ceylan

Šejh

Riječ „šejh“, koja se u rječnicima prevodi kao „stara osoba, vođa neke zajednice“, jedan je od prvih
pojmova koji pada na pamet kada se spomene tesavvuf. U tom smislu šejh je osoba koja je sposobna da
one koji to žele dovede do Uzvišenog Allaha, osoba koja je duboko pronikla u šerijatsko, tarikatsko i
hakikatsko znanje, te koja je u skladu sa usulom dobila idžazet, dozvolu, za iršad.

Jedina briga šejha koji je u potpunosti vezan za Časni Kur'an i Sunnet jeste Allahovo zadovoljstvo i to da
osobe koje su stupile na njegov put odnosno svoje muride usmjeri i odgoji u tom smjeru.

Abdurezzak Kašani, kuddise sirruh, šejha definiše kao „duhovnog doktora“. Jer, njemu je podarena
mogućnost da vidi duhovne bolesti koje su ugrozile srca ljudi i koje ih lišavaju blagodati Allahove, dželle
ša'nuhu, blizine. Pored toga, šejh zna način i metode kako da eliminiše te bolesti i izliječi srce murida.

Riječi „kjamil muršid“ i „eren“ također se koriste u istom značenju kao i riječ „šejh“. A u nakšibendijskom
tarikatu isto značenje imaju i riječi „hadže“ i „ata“.

***

Šejh je osoba koja čini iršad i odgaja ljude. To je vodič koji pokazuje put salicima, putnicima, koji žele
očistiti svoj nefs i približiti se Uzvišenom Hakku. Kao što je i sam „kjamil – upotpunjen“, on je i
„mukemmil – onaj koji druge upotpunjava“. Sejjid Ahmed er-Rifai, kuddise sirruh, ovako objašnjava
odlike istinskog šejha:

„Šejh je onaj koji kada te posavjetuje, potrudi se da razumiješ njegove riječi. Kada te vodi putem
pokazuje ti put. Kada te uhvati za ruku podigne te. Veže te za Kur'an i Sunnet, a udaljava te od
novotarija. To je osoba koja slijedi šerijat i sa aspekta zahira i sa aspekta batina.“

***

Da bi se čovjek mogao spasiti šejtanskih i nefsanskih usmjeravanja te da bi očistio srce od masive (sve
mimo Uzvišenog Allaha), preporučuje se da nađe sebi šejha za vodiča. Imam Kušejri, kuddise sirruh, je
kazao: „Murid koji nema šejha nikada se ne može očistiti.“

Da bi se srce očistilo od ljubavi prema dunjaluku, mržnje, zavisti, dvoličnosti, srdžbe i sličnih bolesti, te da
bi se umjesto njih u srce usadile lijepe osobine poput muhabeta, ihlasa, jekina, poniznosti, iskrenosti i
smirenosti, potrebno je ući pod odgoj muršida. To je zapravo jedan odgojno-obrazovni proces. To je
putovanje od zbunjenosti ka smiraju, od mnoštva ka jednoći, od sirovosti ka zrelosti.

Hadže Ahmed Jesevi, kuddise sirruh, u svome djelu „Divan-i hikmet“ spomenuto pitanje sažima na
sljedeći način:

„Na ovaj put, brate moj, ne kreći bez pira

Ne budi ni na trenutak u gafletu spram spominjanja Uzvišenog Hakka
Ako si pametan, srce svoje masivi ne daj
Pa da te prokleti šejtan svojim putem povede.“
U navedenom četverostihu riječ „pir“ označava kjamil muršida.

***

U tesavvufskim knjigama, čak i onim prvim napisanim, objašnjene su odlike koje bi svaki šejh trebao
posjedovati; naročito je naglašena potreba izbjegavanja lažnih šejhova i varalica. Kada se pogleda u te
odlike, uočava se da se u prvom redu ističu sljedeće:

 Njegov itikad treba biti u potpunosti u skladu sa vjerovanjem ehl-i sunneta ve 'l-džema'ata
 Ni po kojem pitanju ne smije imati iskrivljene i zabludnjele stavove
 Treba veoma dobro poznavati šerijat
 Treba poznavati batinske halove
 Treba biti lijep primjer svojim stanjima i svojim riječima
 U svakoj situaciji treba čuvati edeb i biti u stanju zikra.

***

Ebu Said Ebu 'l-Hajr, kuddise sirruh, na sljedeći način navodi osobine istinskog šejha:

 Treba biti uzoran kako bi ga drugi mogli uzeti za uzora

 Treba biti iskusan vodič kako bi drugima mogao pokazati put
 Treba posjedovati edeb kako bi mogao podučavati edebu
 Treba biti darežljiv kako bi mogao ispuniti potrebe murida
 Treba biti zadovoljan i skroman kako ne bi poželio ništa od imetka murida
 Ne treba posezati za riječima sve dok je u mogućnosti da posavjetuje svojim stanjem i
postupcima
 Sve dok postoji mogućnost odgajanja murida blagošću ne treba posezati za drugim metodama
 Prije svega treba sam raditi ono što naređuje drugima
 Kada nešto zabrani, najprije se sam treba kloniti toga
 Treba biti osoba koja neće napustiti murida, kojeg je primio radi Uzvišenog Allaha, zbog glasina
ljudi o njemu.

***

Imam Gazali, kuddise sirruh, na sljedeći način opisuje odlike i stanja koja trebaju krasiti šejha:

Kjamil muršid je slijedio šejha, posjednika srčanog vida, koji je okrenuo svoje lice od ljubavi prema
dunjaluku i položaju i čija silsila seže do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Osim toga
potrebno je da je odgojio svoj nefs malom količinom jela, sna i priče, a mnogim namazima, postom i
davanjem sadake.

Još ukoliko je taj šejh slijedeći spomenutog zata čiji je srčani vid otvoren, stekao osobine poput sabura,
zahvalnosti, tevekkula, imana, zadovoljstva, blagosti, poniznosti, želje za znanjem, poštenja, stida,
dosljednosti, staloženosti i smirenosti... To je onda šejh koji zaslužuje da se slijedi i on predstavlja jedan
nur od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, nureva.

***

Šejh Abdulaziz Debbag, kuddise sirruh, također navodi osobine istinskog šejha pa kaže:
„Treba da bude čista srca prema ljudima, dakle da gaji lijepo mišljenje o njima; da bude darežljiv, kada se
nešto od njega zatraži, da dadne; da voli čak i one koji mu čine nažao; da bude tolerantan spram grešaka
murida; da se oslobodio nefsanskih nahođenja; da posjeduje besiret, srčani vid, koji ga čuva od
obmane...“ Kada pogledamo sve nabrojane osobine, uočavamo da su šejhovi osobe koje svim svojim
stanjima bivaju primjer zajednici, osobe koje iz ljudskih srca odstranjuju ljubav prema dunjaluku i
usmjeravaju ih ka Uzvišenom Allahu, te osobe koje omiljavaju, a ne one koje bude mržnju.“

***

Ibn Adžibe el-Haseni, kuddise sirruh, tumačeći ajet: „Pitajte ehlu 'z-zikr ako ne znate“ (En-Nahl, 43),
kaže da se njime ukazuje na potrebu za šejhom, te objašnjava:

„Oni koje je potrebno pitati, ehlu 'z-zikr, jesu zatovi arif-i billah (oni koji su spoznali Uzvišenog Allaha).
Kada nam neke tevhidske tajne, misli i srčana stanja djeluju zbunjujuće, trebamo se obratiti njima. Oni su
ljudi koji su posjednici manevi zevka i kešfa. Onome ko im postavi pitanje odgovaraju duhovnim
himmetom i halom, stanjem. Štaviše, ako im je onaj koji pita došao sa ljubavlju i čežnjom, arifi njihove
zbunjujuće mes'ele, pitanja, iz korijena eliminišu. Na isti način, ako ti se teško odlučiti da li da neki
dunjalučki posao napustiš ili učiniš, prikladno je da se posavjetuješ sa arifima. Jer, oni gledaju Allahovim,
dželle ša'nuhu, nurom. Uzvišeni Allah ih navodi da govore samo istinu koja je u skladu sa božanskim
kaderom.“