Tefsir / Sıtkı Çoban (semerkand 2021 kasim sayfa 18)

Jata ptica i ogromna vojska

„Zar nisi čuo kako je s vlasnicima slona Gospodar tvoj postupio! Zar lukavstvo njihovo nije
omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On
kao lišće koje su crvi istočili učinio?“ (Fil, 1-5)

spot: Uzvišeni Allah je vlasnik svih vojski, i na Zemlji i na nebesima. On nepokorne koji granice
u nepokornosti pređu, kažanjava da li olujom, padavinama iz mrkih oblaka, grmljevinom i
grmkim glasom, povikom, potopom, komarcima, krpeljima, pticama...

spot: Ibn Mes'ud, radijallahu anh, je rekao: „Kad bi ptice bacile kamenčić ili komad pečene gline,
Allah, dželle ša'nuhu, bi poslao odmah vjetar, koji bi nanio taj kamenčić ili komad pečene gline
da još učinkovitije pogodi kafira. Čim bi pao na neku osobu, ona bi odmah stradala.“

U prošlom broju smo počeli s tumačenjem sure Fil. Završili smo s tumačenjem prva dva ajeta.
Objasnili smo kako su Ebreha i njegova vojska u kojoj su bili slonovi poraženi. Kazali smo,
dakle, kako su okončali oni koji su željeli povesti rat protiv Uzvišenog Allaha i isitine, kako im
je njihovo lukavstvo ometeno, te kako niko nije u mogućnosti da se suprotstavi Njemu
Uzvišenom, i Njegovoj moći i snazi. U ovom dijelu ćemo se posvetiti tumačenju trećeg i
četvrtog ajeta.

Jata ptica

„(...) i protiv njih jata ptica poslao (...)“

Uzvišeni Allah je vlasnik svih vojski, i na Zemlji i na nebesima. On nepokorne koji granice u
nepokornosti pređu, kažanjava da li olujom, padavinama iz mrkih oblaka, grmljevinom i grmkim
glasom, povikom, potopom, komarcima, krpeljima, pticama...

Prenosi se da je hazreti Aiša, radijallahu anha, kazala kako su te ptice koje su bile poslane na
Ebrehu i njegovu vojsku, jako nalikovale na lastavice. Muhammed b. Ka'b, rahimehullahu te'ala,
je rekao: „Te su ptice bile crne boje.“ Ebu 'l-Džuz, rahimehullahu te'ala, je kazao: „Uzvišeni
Allah je te ptice stvorio namjenski u vazduhu, da poraze Ebrehu i njegovu vojsku.“ Neki su
kazali kako su te ptice bile i crvene i crne boje. Moguće je da je svako opisao te ptice, onako
kako je to lično vidio.

U ajetu se govori o „tajru“, dakle, pticama letačicama. U ajetu se ptice spominju u neodređenom
obliku, a što znači da nema nekih tačnih specifikacija o tim pticama. To znači, dakle, da to nisu
ptice koje su poznate, te da su to neke neuobičajene ptice. U biti, te ptice u tom predjelu i nisu do
tada bile viđane. To su bile neke ptice koje, prema prenesenim predanjima, nisu nalikovale na
ptice koje su bile poznate tada, u tim predjelima. Abdulmuttalib, djed Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su to ptice koje se nisu susretale u oblastima Nedžd i
Tiham.

Prema tefisru „El-Keššaf“, te ptice su nazvane „ebabil“ zato što su bile poslane u gustim jatima. I
u drugim tefsirima se to navodi. Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu te'ala, je kazao da „ebabil“
znači da su dolazile jedne za drugima, s različitih strana. Ono što se zapaža u tim tefsirima jeste
to da su one bile u jatima i da ih je bilo jako mnogo. Mufessiri se, dakle, slažu da su te ptice
dolazile u zbijenim i gustim jatima. Neki učenjaci su kazali da je na taj način Uzvišeni Allah
poručio da se prilikom sukoba s neprijateljem treba držati zajedno, da treba u zajednici nastupati
protiv njega.

Kao božanska kazna, te su se ptice sručile na tu vojsku, te su ih jedne za drugima napadale. Kao
što se i veli u suri, one su ih kamenovale grumenjem od gline pečene.

Ono što su ptice bacale

„(...) koje su na njih grumenje od gline pečene bacale (...)“

U ajetu se spominje riječ „sidždžil“, a što znači „jako kruto i čvrsto“. Mufessir Zamahšeri je
rekao da su „sidždžin“ knjige u kojima se bilježe i registruju grijesi grešnika, nepokornika i
nevjernika, a da je „sidždžil“ pečena, tvrda i čvrsta glina. Postoji veza između ta dva pojma, jer
je i na glini bila zabilježena meta koju će pogoditi, tj. bilo je napisano ime kafira koji je trebao
pogoditi.

Ta pečena glina, kojom su oni bili gađani, podsjeća na današnji crijep. Tvrda, čvrsta, zašiljena
poput metka, koja probija ono što pogodi. Svaka ptica je u kljunu nosila po jedan komad te gline,
a u nogama još po dva. Njima je bilo obilježeno šta trebaju pogoditi. Jedan komad bi uništo
jednog kafira. Gdje bi pogodila ptica tom glinom, probušila bi to mjesto, a taj komad bi izašao s
druge strane. Onaj koji bi bio pogođen, odmah bi umirao. Kaže se da su ti komadi gline bili
veličine ljeljka.

Ibn Mes'ud, radijallahu anh, je rekao: „Kad bi ptice bacile kamenčić ili komad pečene gline,
Allah, dželle ša'nuhu, bi poslao odmah vjetar, koji bi nanio taj kamenčić ili komad pečene gline
da još učinkovitije pogodi kafira. Čim bi pao na neku osobu, ona bi odmah stradala.“

Neki su mufessiri kazali da su ti komadi gline bili pečeni na džehennemskoj vatri, te da je na

svakom od njih bilo napisano ime one osobu koju je trebao pogoditi.

Ti komadi pečene gline nisu pogodili sve, nego samo one koje je Uzvišeni Allah odredio. Ebreha
i još neki su ostavljeni da se izvuku živi. Vratili su se u Jemen, te su prenijeli vijest o onome što
se zbilo.

Kao lišće koje su crvi istočili

Uzvišeni Gospodar u nastavku sure govori o tome kako je ta vojska sa slonovima bila uništena i
kako je propast doživjela. O tome kaže: „(...) pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?“

Uzvišeni Allah je, dakle, Ebrehinu pompeznu vojsku koja je namjerila porušiti Njegovu Kući, i
koje na neki način Njemu objavila jednu vrstu rata, te koja je tako prešla granicu, uništio i učinio
ih rasutim razbijenim poput lišća koje su crvi istočili. Uzvišeni Gospodar ih je jatom ptica koje je
poslao uništio i doveo u jedno takvo stanje poraza, da im niko nije mogao pripomoći. Učinio ih
je poput lišća koje su crvi istočili i koje se više ne može vratiti u prijašnje stanje.

Iz tog predstavljanja Ebrehe i njegove vojske, razumijeva se sljedeće:

1. njihova bezvrijednost,
2. poniženost i
3. uništenje.

U ajetu se koristi riječ „asf“, a koja označava lišće koje propadne, koje istoče crvi. O tome su
mufesiri naveli sljedeća objašnjenja:

- To je lišće koje ostane iza žetve, i koje vjetar vije, i koje jedu životinje.
- To se sasušena slama koja se rasipa.
 - Listovi koji opadnu od sasušene stabljike kukuruza i koje vija vjetar.

Sve se to naziva „asf“. Prema „Kamus el-okjanus“, to je lišće koje je bilo zeleno, a koje je
požutjelo i postalo beživotno, te se sasušilo i zbog toga se mrvi i rasipa.

Druga riječ koja u ajeti iziskuje pažnju jeste riječ „me'kul“, a koja znači „izjedeno“. Prema tome,
Uzvišeni Gospodar želi kazati da su oni bili puni života poput zelena lišća, a da su potom
okončali kao požutjelo i svehlo lišće koje vjetar nosi i vija, i koje svaka životinja može pojesti.

Uzvišeni Allah je tu vojsku koja je krenula porušiti Njegovu kuću, pri tome se uzdavši u svoju
snagu, opremljenost i brojnost, i koja je smatrala kako joj niko drugi nije dorastao, uništio
jednom katastrofom koju je poslao s nebesa, te ih je učinio poraženim, rasutim i uniženim, da se
više nisu mogli pridići. Bili su po tlu rasuti kao lišće koje opadne s drveća. Uzvišeni Allah je i
mnogima drugima koji su se izdigli nad Njim, koji su prešli granice, kaznio s nedaćama koje
prije toga nisu vidjeli. On je Onaj Koji posjeduje snagu i moć koje se ne mogu ni zamisliti. U
prethodnoj suri je govorio o onima koji prenose tuđe riječi i koji ogovaraju, te kako će ih baciti u
džehennem. Dakle, svi koji prelaze Njegove granice, bit će kažnjeni i uništeni.

Pouka

Koliko je taj događaj koji izaziva čuđenje bio zastrušujuć, te koliko god da je bio poučan za one
koji vjeruju, on je u istoj toj mjeri bio i zastrašujuća opomena. To je s jedne strane i Allahova
blagodat, da Mu se vrate što prije.

Pored toga, to što se događalo je bilo i priprema za dolazak Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, koji je trebao da očisti Bejtullah od kipova i politeizma.

Ukratko, citirana sura kazuje o počasti koja je data Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ve
sellem, a koja se ogleda u neprestanoj Allahovoj pomoći koja je na strani onih koji vjeruju i
dobra djela čine. Pored toga, bila im je i utjeha, jer je govorila o onima koji su namjeravali
porušiti Ka'bu, i o tome kako su okončali, te je nagovještavala da će i mušrici koji su njih
uznemiravali biti kažnjeni i uništeni.

Fahruddin Razi, rahmetullahi alejhi, je rekao:

„Taj događaj je bio jedan ozbiljan događaj za nevjernike, jer se to što se dogodilo, da su ptice
jedan narod izbjegavale a drugi kamenovale, bilo nešto što se nije slagalo s prirodnim zakonima i
što se na taj način nije moglo objasniti.

Ne može se uopšte proglasiti ti rivajeti koji o tome govore slabim, zato što se to pamtilo i
prenosilo, a između tog događaja i poslanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve slelem, je
prošlo četrdeset godina. Kada je on učio tu suru, bilo je u Meki ljudi koji su taj događaj upamtili,
a koji su bili protiv njega. Da nije istina to što se događalo, a o čemu sura govori, oni bi ga u
tome porekli. No, niko se tome nije usprotivio i rekao da nije bilo tako.“

Istinitost Objave

Fahruddin Razi, rahmetullahi alejh, je o suri rekao sljedeće:

- Sura je mekanska po mjestu objavljenja, i objavljena je kada je bilo puno neprijatelja

islama.
- Sura je dokaz onima koji govore da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izmišlja Kur'an
Časni, jer je govorila o nečemu što on nije zapamtio, a u vrijeme kada su bili đivi oni koji
su taj događaj zapamtili.
- Odgovara onima koji su Kur'an Časni smatrali lažju.
- Navodi da Kur'an Časni nije moguće pobiti, da se s njim nije moguće natjecati.
- Dokaz je kojim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, začepio usta svojim
neprijateljima.
- Potpora je vjernicima, jer govori o Allahovoj moći.
- Prijetnja je nevjernicima.
- Pouka je za one koji se suprotstavljaju Uzvišenom Allahu, i poziv da Mu se vrate.

Ukratko, tom surom, Uzvišeni Gospodar je obznanio mu'minima da će Ka'bu čuvati do Sudnjeg
dana i da će uništiti one koji se budu okrenuli protiv nje. Podsjeća na to kako će nevjernici
završiti i na dunjaluku i na ahiretu.

Pored svega toga, ukazuje na vrijednost Ka'be, i upozorava vjernika da je poštuju.

Nije bila namjera Kur'ana Mudroga da samo donese informacije o događaju koji se dogodio,
nego da se obavijeste mekanski mušrici o tome kako nevjernici završavaju.
Uzvišeni i Mudri Allah najbolje zna...

Izvori:

Abdulkerim el-Kušejri, Letaifu 'l-išarat; Ebu 'l-Lejs Semerkandi, Tefsiru 'l-Kur'an; Ragib el-
Isfahani, Mufredat; Zemahšeri, El-Keššaf; Gazali, El-Maksadu 'l-esnaf fi šerhi meani 'l-Esmai 'l-
Husna; Fahruddin er-Razi, Tefsir-i Kebir; Kurtubi, El-Džamiu li Ahkami 'l-Kur'an; Sadreddin
Konevi, Šerhu Esmaillahi 'l-Husna; Kadi Bejdavi, Envaru 't-Tenzil ve esraru 't-Te'vil; Imam
Nesefi, Medariku 't-Tenzil ve hakaiku 't-Te'vil; Dželaleddin es-Sujuti, Esbabu 'n-Nuzul; Ismail
Hakki Bursevi, Ruhu 'l-bejan; Ebussuud Efendi, Iršadu 'l-akli 's-selim ila mezaja 'l-Kitabi 'l-
Kerim; Konjali Mehmed Vehbi, Hulasatu 'l-bejan; Elmalılı Hamdi Yazır, Hak dini Kur'an dili;
Omer Nasuhi Bilmen, Kur'an-i Kerim'in Türkçe Meal-i Alisi ve Tefsiri.